S A D R Z A J 1. REX KONKURS ZA STRIP (mail) Svi prilozi su vlasnistvo autora. U slucaju da zelite da ih na bilo koji nacin eksploatisete, molimo Vas da se obratite autorima priloga, koji su potpisani (uz potpis ce uvek ici i email adresa putem koje mozete kontaktirati autora), u slucaju da nisu potpisane mozete ih slobodno koristiti jer su to neautorizovane vesti ovog servisa, STRIP VESTI.
Eto, po drugi put vec pisem uvodnik:( Da, u prvobitnoj verziji istog sam se silno hvalio kako SVesti pocinju da se distribuiraju putem email servera "egroups". I sta bi? Lepo sam se sinoc napatio da sredim adrese kako bi ih ujutro mogao upisati na server i odmah poslao novi broj, kad cvrc, neide. Mogu samo 100 ljudi dnevno da upisem (zastita od SPAMovanja), tako da i danas SVesti idu po starom, sa danom zakasnjenja. Sav moj, uzaludni, trud je jos i prouzrokovao to da nisam stigao da napisem svoj komentar povodom pisma grupe autora iz proslog broja. Ali bice za sledeci broj,... Tako da u ponedeljak i utorak takodje mozete ocekivati mail poruku koja ce vas obavestava da ste upisani na listu. Na tu poruku netreba nista da odgovarate ako zelite da primate casopis. Automatski ste upisani, poruka sluzi samo da bi se mail server uverio da to nije SPAMovanje, tj. da niste prijavljeni protiv svoje volje. Nadam se da ce se sve to regulisati do sledeceg broja. Sta jos donosi ova promena? Pa, SVesti ce definitivno izlaziti PETKOM u jutarnjim casovima. Takodje bi bilo dobro da se polako navikavate da mi postu saljete na dve adrese, na ovu sadasnju i na novu zmcomics@mailcity.com . Jednostavno svaki put kada mi saljete neku poruku saljite je istovremeno na obe adrese. Postoji mogucnost da eunet-ova adresa neko vreme bude neaktivna pa je ova "odstupnica" zbog toga smisljena. Naravno da cu javiti kada se to dogodi, za sada je sve uredu. Necu nabrajati cega sve ima u broju, ima mnogo da se nabraja a ja sam se gadno najedio sto mi jutros nije uspelo slanje>:( pa nemam nesto snage za to:) Samo da podsetim da se salju biografije za rubriku "STRIP AUTOR". S postovanjem,Zlatko Milenkovic REX raspisuje KONKURS za STRIP! najbolji radovi bice nagradjeni i objavljeni u posebnom izdanju. Kvalitetne kopije radova do 10 crno-belih strana poslati ili
doneti do 30.juna 2000. STRIP - 2001 - SRBIJA
Sta nam donosi nova Stripoteka? Pa, za pocetak raduje sto je cena jos uvek ista:) 35 dinara (60 str). I ovog puta su, sledeci svoju izdavacku orijentaciju, objavili kompletnu epizodu Largo Vinca (Van Hamme, Francq) pod nazivom "Koncern W" (46 str). Strip necu komentarisati, ali moram pomenuti da se opet javlja problem kod izdvajanja boje za crno belu stampu, tako da se opet postoji problem sivih "fleka". Doduse ovog puta u manjoj meri i nekom prosecnom citaocu, van branse strip autora, to moze izgledati kao namerno radjeni efekti, ali mene jedi sto ne mogu videti kako stvarno izgleda c/b verzija tog stripa. Zatim sledi razocarenje u formi Princa Valianta koji je dobio 9 strana ovog broja. Autor je naravno John Cullen Murphy i mislim da mu u Stripoteci vise nije mesto. Mozda da Stripoteka izlazi svake nedelje ne bi smetalo objavljivanje ovog stripa. Ali, sada, kada u drzavi imamo samo jednu strip reviju i to samo jednom mesecno, onda se ocekuje nesto atraktivnije, kao sto su u proslom broju bili Ratnici s Akbara. Mada licno i dalje smatram da je to dobar prostor za domaci strip:) Tu se naravno nalaze jos i geg table: Video Kica (Midam), Hogar Strasni (Dik Browne) i Mali Spiru (Janry-Tome). Sve moje kritike su dobronamerne i izrazavaju zelju da se pomogne. Sto se tice Largo Winc-a, bilo bi dobro da neko skloniji analizi stripova nesto napise i o ovom stripu, koji je, ako niste znali, prvobitno objavljivan serija romana, da bi nakon toga oziveo u stripu a, kao sto znate snima se i TV serija "Largo Winc".
KORZIKANSKI STRIP FESTIVAL Prvog vikenda aprila meseca odrzan je sedmi festival stripa "BD a Bastia" u kulturnom centru "Una Volta", a otvorio ga je nekadasnji gradonacelnik i ministar Emil Zukareli. Glavna izlozba festivala bila je posvecena "besmislici", dok su druge bile posvecene putovanju i strip stvaralastvu. U ovoj manifestaciji znacajnoj za razvoj stripa na Korzici ucostvovali su znameniti autori: Fernandez, Got, Goossens, Matthieu, Rochette, de Moor, Cosey, Trondheim, Le Gall, Fabio, Desberg, Chaboute, Serge Micheli, Jochen Gerner (autor plakata festivala), Olivier Douzou, Frederique Bertrand, Benoit Jacques... Interesantno je napomenuti da je na Festivalu ucestvovala i Helena Klakocar, predstavivsi svoj album "Passage en douce" koji je janura u Angulemu dobio najznacajniju francusku nagradu za strani album - Alphart. Druga strana zvezda ovog Festivala bio je Glen Baxter, crtac, ali ne i strip autor. On je predstavio svoje vinjete, duhovite i absurdne sadrzine, koje su tipican proizvod britanskog osecaja za humor. Festival je publici predstavio akvarele Denisa Clavereula, slikara koji radi u tradiciji Audubona i slikara prirodnjaka 17. i 18. veka. Njegova specijalnost su flora i fauna kojima preti istrebljenje. Pored tradicionalne izlozbe posvecene jednom mladom autoru, ove godine ilustratorki Anais Vaugelade, pozvani su i autori koji smatraju da je strip odlicna platforma za razlicite forme umetnosti. Prikazan je citav proces stvaranja crtanog filma "Renes" Di Rosea i Fromentala koji se upravo prikazuje na francuskoj kablovskoj televiziji "Canal +", kao i prve epizode Bezianovog "Belphegora" koji ce biti emitovan na jesen. Takodje, kao neka vrsta omaza, prikazan je film Jacquesa Tatija "Odmor gospodina Hulota", a komentar je dala njegova cerka Sophie Tatischeff. Potom je predstavljena knjiga serigrafija u kojoj su crtaci stripova i ilustratori dali svoje licno vidjenje sveta Jacquesa Tatija, koga smatraju za svog duhovnog Ujaka.
"Betmen" ZORA SUDNJEG DANA Ne desava se, dakako, cesto da neko krajnje ubjedljivo vrati u zivot i donese uspjeh koji ne samo da pomracuje cak i staru slavu jednog od najznacajnijih junaka popularne kulture dvadesetog vijeka, nego i redefinise osnovu cijelog medija. Junak kome se renesansa desila je Betmen, covjek-sismis, maskirani borac protiv kriminala, autor o kome govorimo Frenk Miler, a djelo koje je obiljezilo proteklu deceniju u americkom stripu i ozbiljno skrenulo paznju na stripove za odrasle kao posebnu kategoriju zove se "Povratak viteza tame". Godina je 1986, a americki izdavac "Di-Si komiks" spremao se da proslavi punih 50 godina postojanja stripa kojeg je davne 1939. stvorio Bob Kejn. sta je, dakle, "Betmenova tajna" i dan-danas? Razlozi zbog kojih su se i "Supermen" (1938) i "Betmen" (1939) pojavili bas na izmaku dugogodisnje ekonomske krize i neposredno prije Drugog svjetskog rata, kada je svakodnevica bila ruzna i bez izgleda na promjenu, nisu slucajni. Bogdan Tirnanic u knjizi "Ogled o Paji Patku" (1989) kaze da je "Supermen pao na plodno tlo sve veceg traumatizirajuceg ocaja takozvanog obicnog coveka. S druge strane, medjutim, Supermen ima isto izvoriste kao i takvo psiholosko stanje prosecnog gradjanina, sto znaci da je Supermen zapravo iskrivljena slika koju je taj gradjanin stvorio o sebi." Neposredno poslije rata, kada je Amerika izasla mocnija nego ikada prije, kada je velika ekonomska kriza bila proslost, i Supermen i Betmen dozivljavaju veliki pad popularnosti. Betmen se, sve do do Milerovog stripa i Bartonovih i sumaherovih filmova, odrzavao se na slabasnim vjetrovima nostalgije i u obliku televizijskih igranih serija. Naravno da je jedan od odgovora na pitanje otkud Betmenu danasnja popularnost u ociglednom slicnostima izmedju kraja tridesetih i osamdesetih godina ovog vijeka. Onog gradjanina, istina, ne muci mnogo ekonomska recesija, ali ga i te kako muci potencijalna opasnost od globalne nuklearne ili ekoloske katastrofe, epidemije ebole ili side, "sudnjeg dana" na prelazu izmedju dva vijeka, svjetskog terorizma i tome slicno. "Super-junak je jedino moguc pri poremecenim socijalnim stanjima", citira Tirnanic Manfredija Nikoletija, i tom recenicom kao da je opisan period u kome zivimo i u kome je Miler stvorio svog Betmena. I jasno je da Kejnov i Milerov Betmen jednostavno vise nisu isti junaci. Milerov Betmen je moderan: on je neuroticni "starac" koji ne moze da se pomiri sa kriminalom, sa svojevoljnom penzijom kao borca protiv kriminala, sa vlastitim godinama ili Supermenovim popovanjima. I dok u "Povratku viteza tame" Supermen kao skaut slusa a-la Regan americkog predsjednika i rjesava globalne krize, Betmen se vraca u igru sam protiv svih, u svoj mali prljavi rat, u svoje "prirodno stanje". Radikalna prica trazila je, naravno, i radikalan crtez, sto nam je Miler (olovka i tus) uz pomoc Klausa Dzensona (tus) i Lin Vorli (kolor) i dao. Kad nam je vec ispricao Betmenovu starost, bilo je prirodno da nam Miler isprica i svoju verziju Betmenovih pocetaka. To je i uradio nekoliko mjeseci poslije "Povratka viteza tame" sa crtacam Dejvidom Macucelijem u manjoj, ali takodje izvanrednoj knjizi "Betmen: Godina prva". Trend je, naravno, odmah uspostavljen, a sto je zapoceo Miler, nastavio je Alan Mur - drugi najzasluzniji covjek za redefinisanje americkog superherojskog zanra - koji je za Brajana Bolanda napisao "Ubistvenu salu" (1988), jednu od najboljih prica o Betmenu uopste, a svakako najbolju o Dzokeru. Dzokerom su se nekoliko godina kasnije izvanredno bavili i scenarista Pol Dini i crtac Brus V. Tim u "Ludoj ljubavi" (1994), jedinom stripu o superheroju koji je ikada dobio nagrade Ajzner i Harvi kao najbolji strip godine. I sam Frenk Miler rekao je za "Ludu ljubav" da je to "najbolja prica o Betmenu u deceniji". Konacno, jos samo jedna knjiga i jedan covjek spadaju u sam vrh ledenog brijega kada su u pitanju Betmen i kvalitet. Grant Morison i Dejv Mekin pomjerili su neke granice u tretmanu Betmena u knjizi "Ludnica Arkam" (1989). Mekinova slikarska tehnika jeste ponekad nepregledna, ali je monumentalna i vizuelno spektakularna, a Morisonov scenario je najneuroticniji od svih pomenutih. Najzad, Mat Vagner, jedan od najinteresantnijih tipova na sceni, Betmenom se bavi u knjizi "Lica" (glavni junak, uz Betmena, je Harvi Dent, odnosno Dva Lica) iz 1992, a godinu dana kasnije napravio je krosover "Grendel/Betmen" u dvije sveske. Vagner je na neobican nacin izjednacio klasicni i moderni strip i svakako treba vidjeti njegove radove. Najzad, bitan krosover je i "Betmen/Spoun", koji je, dakako, crtao Tod Mekferlejn ali ga je pisao Miler. Pomalo je, naravno, paradoksalno pisati o ovim stripovima, kad je samo jedan od pomenutih objavljen kod nas. Znajuci da je rijec o izdanjima koja su radjena iskljucivo za kolor, te kolika je kupovne moc ovdje, malo je vjerovatno da ce ostali ikada i biti objavljeni. Ipak, 1998. godine beogradski piratski izdavaci objavili su izvanrednu kolekciju "Crno i bijelo" (ona je, za americke prilike neobicno, originalno radjena u crno-bijeloj tehnici), u kojoj je skupljeno 20 prica o Betmenu (po osam tabli svaka). Od scenarista tu su velicine poput Arcija Gudvina, Jana Strnada i Nila Gejmena, a od crtaca Brus Tim, Hoze Munjoz, Kacuhiro Otomo, Sajmon Bizli, Tanino Liberatore, Bil Sjenkijevic, Tedi Kristijansen, Brajan Boland, Ricard Korben i brojni drugi. Konacno, krajem ove godine, u crno-bijelom izdanju objavljen je i "Godina prva". Zasto je danas, kad je Betmen napunio 60 godina, kad je nakon "Povratka viteza tame" uradjeno jos mnogo stripova o njemu, od kojih smo izdvojili one najbolje, kad je snimljeno cetiri filma koji su imali i te kakvog uspjeha i od Betmena napravili junaka popularnijeg i od Supermena (pored njih dvojice, zna se, treceg nema), vazno baviti se Betmenom. Ne, naravno, samo zato sto je Betmen, kako rekosmo, jedan od najznacajnijih mitova popularne kulture dvedesetog vijeka. Bitno je i zato sto je upravo uspjeh - a bez njega sve bi palo u vodu - "Povratka viteza tame" i potonjih stripova, dao jak podsticaj "Di-Si komiksu", a zatim i ostalim izdavacima, da pazljivo pocnu da razmisljaju i objavljuju stripove za odrasle, kategoriju u kojoj se u posljednje vrijeme i prave najbolje stvari u mediju. Drugim rijecima, to sto sada imamo "Sendmena" Nila Gejmena, treba da zahvalimo upravo "Povratku viteza tame". A to, vjerujte, nikako nije mala stvar. Objavljeno u "Reporteru", broj 81, 10. novembar 1999.
BRAJAN (2) Niko nikada ne sme da dozvoli sebi luksuz da misli - ili ne daj Boze javno kaze - kako o necemu ili nekome zna [skoro] sve. Drugi nastavak razgovora sa gospodinom Bolendom - ili samo Brajenom, kako on voli da ga oslovljavaju - je i za mene bio otkrovenje po pitanju nekolicine stvari. A tako sam znao i umeo da se hvalisavo predstavljam kao najveci poznavalac Brajenovog [nacina] rada i stvaranja... Na primer, zeleo sam da 'cujem' od njega kako ga je nacin na koji crta Nil Edems inspirisao da i on prihvati upotrebu projekcionog aparata pod imenom Artograf, ali Brajen ocigledno ima svoju viziju sta ce i kad da kaze. Tu je i njegov minuciozan apotekarski odmeren i precizan pristup crtanju koji zasluzuje mnogo sire analiziranje i predstavljanje citaocima - pogotovo onima koji su poput vecine [ukljucujuci i moju malenkost] mislili da se strip pravi 'jednostavno' skiciranjem na izabranom papiru/kartonu olovkom i da se doticna skica potom 'pokriva' tusem i - to je to. Normalno, ima crtaca koji upravo tako i rade, ali crtackih disciplina i ralicitih verzija pristupa istom poslu je tako puno... Stoga, da zavrsim sa mojim uvodom i prepustim rec coveku koji je najkvalifikovaniji da kaze sta i kako treba o samom sebi i svom radu. ----------------------------- 8. - Sta citas ovih dana? 9. - Da li su filmovi uticali na tvoj rad? 10.- Molim te da definises najvecu vaznost u tvom umetnickom
pristupu - je li to ilustrovanje ili vizuelno pripovedanje? 11.- Mozes li da pojasnis tvoj radni proces, molim te?
Poznat si ne samo po izvanrednoj i preciznoj izvedbi svojih radova,
nego i po vrlo komplikovanom procesu koji zahteva upotrebu razlicitih
pomagala... 12.- Ko te je inspirisao da crtas na takav nacin, umesto
da samo 'otaljavas' fazu olovke i da onda sve samo pokrijes tusem? 13.- Otkuda ti ideja da usavrsis ekskluzivnu upotrebu cetkice
kao alata za tusiranje? Nikada nisi bio u iskusenju da isprobas
crtacka pera, rapidografe, markere..? Usput, koliko je precizno
tvoje olovkiranje pred fazu tusiranja? 14.- Sta ti se desavalo sa radom u stripu pre faze crtanja
Sudije Dreda (Judge Dredd) za "200AD"? [Nastavice se..?]
Dakle, dodje opet vreme da se opsetim[o] starih stvari koje je valjalo ostaviti daleko iza sebe kao atavisticki balast... Ali izgleda da mi Srbi ne mozemo bez deljenja na Okupatore, Domace Izdajnike i - na drugoj strani - nastavljace imena, lika i dela Prleta i Tihog sa 'pevanjem i stucanjem'. Opet je vreme da strip bude kost razdora i razlog za prozivanje, zal, tugu, optuzbe i sta sve ne... Mnogo mi je krivo i izvinjavam se sto izdajem sopstvenu tradiciju [pri]strasnog galamdzijskog iznosenja stavova kojima je cilj da uzmuvaju i zatalasaju jos vise uzburkanu tecnost nase gorke tus-crne kafe u napuklom nad-nacionalnom fildzanu. Oni retki koji se kroz skoro decenijsku maglu prisecaju da sam nekad nesto tu i tamo raduckao oko stripa verovatno se sa iritiranom nelagodnoscu prisecaju cestog ponavljanja moje 'legendarne' (od vinkovackog Salona 1985. skoro tradicionalne) teze o Smrti Domaceg Stripa - Domaceg kao jugoslovenskog, kada se kao normalna stvar prihvatala [uskoro objavljena] antologija hrvatskog stripa dok smo mi ostali bogoradili u sreci sto nam se moze da budemo Jugosloveni koji prostodusno i taj i takav strip prihvataju kao svoj; jeste, bese nas koji smo za njih 'tamo preko' sa zadovoljstvom pisali i crtali u periodu "glumljenja bratstva i jedinstva", kako je na jednoj beogradskoj radio-stanici pre jedne dekade okarakterisao taj trenutak cenjeni i jos uvek u Velikom Belom Svetu objavljivani slikar, ilustrator i crtac stripova iz one grupe nove geometrijske slike. Da skratim - vazda vican verbalnom kakenju, ja sam par godina 'upozoravao' i defekalizovao o katastrofalnoj situaciji u kojoj domaci strip stremi svom neumitom kraju, vecina 'verziranih' mi je protivurecila, ja tupih i dalje o Smrti Domaceg Stripa, kad ono - propade ne samo strip NEGO I CELA DRZAVA. Za ovu pricu to vise nije relevantno. Ono sto jeste je da ima ljudi koji se ne libe da naprave nesto cemu je cilj da bude temelj dalje nadgradnje (ne i definitivna tacka i glanc na licnoj kruni samoljublja) i da se nazove pravim imenom koje podrazumeva ono sta je bilo pre, sto jeste i iz cega nesto dalje mozda i produzi da bitise. Srpski srip. Tesko mi je da se setim neceg sto mi je lepse zazvucalo. Ispunjava ponosom i nadom, rastace sitnu zluradost i uzaludnost istovremenog insistiranja na 'licnoj probojnosti' i pseudo-nadnacionalnom stvaralackom bitisanju neomedjenim oborom svrstavanja u bilo kakvu pripadnost. Da li je tako i drugde? Valja se zamisliti pre no sto se pokusa sa odgovorom; cisto sumnjam da se cenjenom kolegi Kvintalu grudi ne nadimaju s ponosom kad do njega dopru tekstovi iz Comics International-a, Wizard-a i dr. u kojima se o njemu pohvalno pise kao o Croatian writer, Talented author from Croatia i sl. Onolikim Filipincima i Spancima nije smetalo da svoja stripovska dela svrstaju u 'nacionalnu skolu' bez obzira sto su objavljivani ko u SAD, ko drugde u Evropi - bez obzira ko je pisao scenarije - njihovi zemljaci ili Ameri, Francuzi &td. Britancima na pamet nije padalo da se busaju kako njihovi stripovi probijeni od kraja sedamdesetih u SAD pripadaju individualcima kao 'licni uspesi' - i dan-danas s ponosom prihvataju da ih zovu 'Brit-Pack' (Britanski copor), a Ameri se ne usudjuju da svojataju kao njihove stripove koje ti isti Britanci sibaju kroz Vertigo i ostale izdavacke slavine kao - britanske, cak bez prethodnog premijernog objavljivanja u UK. Kad sam video jedan broj STRIPBURGERA, ne videh da Slovenci, Bosanci ili Hrvati svoje stripove trpaju pod jugoslovenske... A ostale zastupljene nacije lepo istupise kao Albanci, Ukrajinci, Bananistanci i tako dalje - a i sire. Da nije nacionalno-stvaralacke svesti, da li bi se formirao termin i 'pokret' poznat u istoriji stripa kao 'Franko-Belgijska Skola'? Pa zasto onda samo mi Srbi da se 'odnarodjujemo', usitnjavamo kao 'uspesni pojedinci' dok je svakom drugom imanentno i najnormalnije da mase svojom zastavom, da amerikancuje, italijancuje, francuzuje, spanuje, hrvi i da ne nabrajam..? U ime cega i koga da prihvatamo 'savete' da je svrstavanje pod svoju stvaralacko-naci- onalnu Svesnost 'glupotinja' i samo stida vredno dicenje dok je drugima to najnormalnije i razlog za ponos? Mi epitet 'srpski' ili stavljamo pod pune navodnike ili pokrstavamo u 'jugoslovenski' na veselje i radost drugih koji nam ni grupno ni pojedinacno nikada ne mislise dobro - o tome posebno malo posle, za kraj. Kaze jedan gnevni mladi covek da je sest decenija srpskog stripa bilo fijasko od izlozbe... Izvinjavam se, kod kuce ne bio, istu ne video [sem u katalogu] - ali NE prihvatam kao fijasko nesto sto se dogodilo i ostvarilo trudom i zalaganjem pojedinca koji je usekao prtinu u otvrdlom snegu naseg polu-zaborava nad NASOM stripovskom prosloscu. Nije dobro..? Ne svidja se ljudima..? PA STO ONDA TI I TAKVI NE NAPRAVISE NESTO BOLJE?!? Zasto sada, kad je proteklo vode i vode pod tolikim mostovima ponovo buja nas cir negiranja i poricanja umesto da se kaze - 'Kakvo je - da je, NASE je'? Zamera se coveku koji odradi kad je trebalo sta je trebalo (kao i sve drugo sto je radio - sam ili s drugima u timu) da je to sve 'samo-reklamerski' i nemoralni cin, sta li... Pa sad... Nesto se ne secam da su autori slicnih cinova/manifestacija insistirali na anonimnosti (i sto da publika misli kako se takve stvari dogadjaju same od sebe?! Da to nije vazan stvaralacki cin, ne bi udruzenja primenjenih umetnika pravljenje izlozbi tretirala kako ih vec tretiraju - sa uvazavanjem!). Smeta mi sto se coveku koji je prvi s ponosom pokazao zainteresovanom ili indiferentnom svetu nesto pod imenom SRPSKI strip toliko toga zamera, a NIKOME DA ZASMETA sto se utrpase par njih (recimo Antikvar Koji Je Do Juce Trgovao Sa Ikonama i Dobri Duh Naseg Stripa Koji Uglavnom Samo Cuti...) da mu 'pokrstavaju' i nadopunjuju selekciju kad je doslo 'stani-pani'. Gde su bili PRAVOVREMENO da pripreme stvari kako oni zamisljaju da treba da se urade, a ne na'O-Ruk', brze-bolje i kako bilo - a onda seri po coveku koji je imao I IMA I DALJE integritet, ukus i viziju da stvari predoci kako ih vidi..? Nikome da zasmeta pravo, autenticno samo-reklamerstvo jednog naseg bivseg zemljaka, francuskog filmskog polu-reditelja, dvocetvrt crtaca stripova i retusera fotografija putopisnih albuma, sa okom na mogucnosti da se udje u selekciju za Kulturnog Viteza ili kako se vec to zove... Za Festival [tamo dole u onom francuskom durdubaku] jednom Robertu Krambu cenzurisase plakat manifestacije. Najsamoljubivijoj evropskoj naciji da se otkriva topla voda pokusajem nemustog dodvoravanja i da se potom jauce nad TRAGICNO PROPUSTENOM SANSOM sto nema vise mladjarije i koga jos ne..? Ne secam se da je za fudbalsku reprezentaciju selektoru ikada zamerano sto ne ukljucuje vise pionira/juniora. Mnogo je matorih..? Pa sad... Kad vec ima besposlenih popova sto jarice krste, da citiram izvesnog francuskog trtomuda koji jednom lucidno primeti kako je "... starenje losa navika za koju zauzeti covek nema vremena". Ja volim mladost, pogotovo sto sam definitivno daleko od nje, no insistiranje na njoj me podseca na jednu englesku bezobraznu basnu u kojoj mladi bik primeti odskrinuta vrata obora, pa krene da lozi matorog bika kako sad mogu da se sjure na livadu gde pasu mlade krave i da, s oprostenjem, ozubce poneku; na to mu stara rogata kajla odgovori: "Ne, sinko, nego da mi krenemo natenane, polako, PA DA IH OZUBCIMO SVE.". Steta sto Brada i ostali nisu pokazani 'svetu'. Jos je veca steta javno reci da NIKOGA nije briga sto su drugi zastupljeni nasi stvaraoci - srbi (napisano MALIM slovom!!!). Jaukanje nad 'kicenjem tudjim perjem' srpskog selektora deluje neubedljivo pred cutanjem povodom istovetnog kicenja istim perjem gotovanskih selektora 'iz Velikog Belog Sveta' sa njihovim licnim krupno-sitnim agendama i semama. Tekst o 'Sajmu Nakaza' cenjenog [mojoj malenkosti bivseg] kolege Kvintala je efektno zavrsen poklicem: "Natrag u kaveze, Sloveni!". Prava je istina da nam takav tretman predstoji I PREOSTAJE sve doklegod se ne naucimo da pogledamo sebi i drugima u oci i najzad uvidimo ko smo, sta smo i gde smo. Kad vec ne umemo sami sebe da cenimo, postujemo I SVOJE VOLIMO - zasto bismo od 'sveta' ocekivali neki drugaciji i bolji tretman..? Bojan M. Djukic,
Zovem se Uros. Rodjen sam 01.02.1984. u Pancevu, gde i sad zivim. Idem u I razred pancevacke Gimnazije 'Uros Predic', i crtam za gimnazijski list Haos (koji se, verujem, moze naci na internetu) Zavrsio sam osnovnu skolu kao djak generacije. Stripove sam poceo da crtam sa 5 godina. U 8. godini sam kao najmladji novinar radio za deciju stranu lista 'Pancevac' (Crtezi i enigmatika). Sa 14 godina sam krenuo u skolu animiranog filma A2 u Beogradu, kod Vere Vlajic i Vesne Ciric. Moji radovi su bili izlagani na Decijim Oktobarskim Salonima. Takodje, radim i kompjutersku animaciju u 3D studiju. U martu, 1999., sam na jugoslovenskom konkursu za deciju karikaturu "Maji Pjer '99" osvojio 1. mesto u konkurenciji 10.000 radova iz 30 gradova. 7.jula 1999., na Ivandan, otvorio sam svoju 1. samostalnu izlozbu karikature i stripa u Pancevu. Na sajtu Strip Vesti sada ima stranicu na sledecoj adresi:
PATAGONIJSKE MRKVE Dave Sim - autor Cerebusa, guru americkog stripovskog samizdata, mizoginist i jos ponesto - ima, izmedju ostalih, i teoriju o tome koliko treba da covjek nauci crtati. "Tisucu tabli," kaze. Dok nacrta tisucu tabli, kaze otprilika ta teorija, stripas, htio-ne htio, shvati medij i granice svojih mogucnosti, procisti ono sto ga u stripu zanima, rijesi se uzora, razvije kakav-takav vlastiti stil i od tada na dalje moze raditi sto hoce, nista mu nije prevelik problem. Sad, ako u gornju jednadzbu uvrstimo cinjenicu da americke table imaju u prosjeku upola manje kadrova od evropskih, onda ispada da je i Lewis Trondheim - jedan od osnivaca L'Association, mozda najproduktivniji francuski stripas danasnjice, depresivac i jos ponesto - dosao na istu ideju. Kakvu, naime? Pa, potaknut slobodnom scenaristickom formom Stanislasova Galerista i njegovom konstantnom mrezom od dvanaest kvadrata, Trondheim je odlucio napraviti nesto slicno. Ali, dok se "Galerien" zaustavio na redovne 44 stranice, Trondheim ih je odlucio napraviti, pa... recimo... pet stotina. Pet stotina! Preko jedanaest albuma! A zasto? Da nauci crtati. Rani Trondheimovi radovi pokazivali su poznavanje strip jezika i ritma, ali on je htio vise. Pa se upustio u "Lapinot et les carottes de Patagonie" i kroz pet stotina stranica zaista napredovao od grubog i-moja-petogodisnja-kcer-moze-ovako stila do vlastitog vizualnog svijeta, simplificiranog, ali potpunog. Sama prica "Patagonijskih mrkvi" meandrira od tintinovske avanture preko gega i likova osobenjaka (kasnijih Trondheimovih specijalnosti) do krimica te maca i magije (meni nedragog zanra kojemu se T. vratio serijalom Donjon), ponekad pada u ritmu, ali se pred kraj splice u zadovoljavajuce smislenu cjelinu. No, sama prica tu nikad i nije bila poanta. Poanta je bila - Trondheimu kao i Simu s njegovih tristo (300!) svezaka - pobijediti sebe, postaviti si naizgled nesavladiv zadatak i onda ga odraditi, stranu po stranu, od jedan do petsto. Ja obicno kukam kako nema heroja. Kad sljedeci put to ucinim, samo mi recite "Trondheim". -Hermann & Son, Co. -Miller se vraca... -Novi film o Asteriksu -TOP 10. ANOTHER UNIVERS
Festival of Independent Press With reason of the anniversary 45 of the Sun of Tlaxcala it is invited to the community Underground to participate in the festival of independent press where the primordial list of the underground press will be debated. They are invited to participate all the Editores and Writers of Magazines, Books, Newspapers, Editorial and Fanzines sending their projects by mail before July 1. He was carried out an exposición/Instalación of all the received works, the participants will have documentation of the event it is printed or visual of all the participations that these they have in the festival and in the different media of the state. There won't be selection of works and the topic or I generate of the projects it will be free. One plans the elaboration of a supplement all the publications and participants of the event that he will be a correspondent to all the participants compiling. this supplement will be published by the Newspaper El Sol Tlaxcala that they will be distributed to different participant countries. The selection of the best Articles will be made, Interviews, pictures, texts, comics, graphics of each project so that they are published in this supplement. The event was taken I finish the 21 of Julio 2000 and writers, editors, designers, and directors of editorial will meet. They were presented: Extraction earth: novelizes interactive (CD-Room) of writer Domenico Chiappe recapturing the teme/polemic: language multimedia and literature (Venezuela) Gallito comics: He chats on cartoon and comic in Mexico. (Mexico D.F.) Jorge Alderete: designer and Argentinean illustrator resided in Mexico. (Argentina) Bruno ferreira: designer, painter and postal artist. (Veracruz) Fakir: presenting the magazine object (Mexico D.F.) Planet X: presenting their new number. (Mexico D.F.) Presentation of the fanzine/objeto: Amoniaco Inhalantes para el alma (Tlaxcala) La grieta Alteration interna. fanzine poblano (interactive presentation) (Puebla) Sesoletraobtusa presentation Fanzine of texts and author's illustrations. (Tlaxcala) El Camote rosado. fanzine via Internet (Puebla) Presentation of the editorial: La espina dorsal (Tijuana) Editorial molleja presenting the fanzines: SUB, Number (Mexico D.F.) Among other..... Besides an installation of all the fanzines, newspapers, magazines and books that meet. He waits but news. To send works before the one before July 1 TO: for more information: to communicate with: Dva linka putem kojih se moze dosta saznati o evropskom stripu.
Sa puno linkova,... od 14. do 20. aprila 15. aprila 1919. Rodjen je Alberto Breccia. Ovaj Argentinski crtac je poznat po stripu "Mort Cinder". 15. aprila 1832. Rodjen je Wilhelm Busch autor prastripa "Max und Moritz" koji je poceo da izlazi 1865. 16. aprila 1948. Rodjen je Andre Beautemps, kreator Michael Logan-a. 17. aprila 1996. Izlozene su table Hermanovog stripa "Sarajevo Tango" u hotelu SAS, 47, rue Fosse-aux-Loups, 1000 Bruxelles. 20. aprila 1968. Umro je Rudolph Dirks, kreator stripa "Katzenjammer Kids". Izvori: HiES, "Calendrier du centenaire", "Istorija Jugoslovenskog stripa" Slavka Dragincica i Zdravka Zupana, i monografija "Maurovic" Veljka Krulcica, "Pegaz" Zike Bogdanovica. Ako znate nekog ko bi bio raspolozen da svakog cetvrtka dobije email sa STRIP VESTIMA, posaljite mi njegovu email adresu ili mu predlozite da nam se on sam javi i tako upise na mailing listu. Zlatko Milenkovic e-mail: zmcomics@EUnet.yuweb: http://members.tripod.com/~ZM97 web: http://www.unovomsadu.com/strip/zmcomics |