press

Ovu informaciju nam je, iz dalekog Brazila, obezbedio Marko Ajdarić!!!


     SLOVENSKI STRIP IN ANIMIRANI FILM 1996 - 2006
     01. 12. 2006 - 20. 01. 2007
     OTVORITEV: 01. 12. 2006 ob 19:00

     V Galeriji sodobne umetnosti, Likovnem salonu in Rački na ogled dela 33 slovenskih striparjev in 23 avtorjev animiranih filmov.

     V Galeriji sodobne umetnosti Celje odpiramo v petek, 1. 12. 2006, ob 19.00, pregledno razstavo Slovenski strip in animirani film 1996 - 2006. Razstavljena dela si bodo lahko obiskovalci ogledali v treh razstaviščih, ki so del Centra sodobne umetnosti Celje. Galerija sodobne umetnosti bo ponujala vpogled v slovenski strip, v Likovnem salonu si bodo obiskovalci lahko ogledali animirane filme, galerija Račka pa bo, v skladu s svojim "erotičnim" poslanstvom, ponujala na ogled stripe z erotično vsebino. Kustosa razstave, ki si jo lahko obiskovalci ogledajo do 21. 1. 2006, sta Igor Prassel in Irena Čerčnik.Razstavo bo spremljal tudi katalog s teksti Jakoba Klemencica, Igorja Prassla, Igorja Španjola in Špele Štandeker. Ciril Horjak je posebej za katalog prispeval strip z naslovom Šnelkurs stripa, ki bralcu omogoca hiter vpogled v zgodovino stripa, njegove najpomembnejše avtorje in stripovski jezik. Dodana je tudi kratka kronologija revije Stripburger, ki je v tem casu odlocilno vplivala na razmah slovenskega stripa in promovirala njegove avtorje tako pri nas kot v tujini.

     Vstop prost.


     Fotografije izložbe možete (podseća Ajdarić) naći na sledećem linku:
     stripburger-blog.blogspot.com/2006/12/razstava-slovenskega-stripa-in.html

Piše:
Marko Ajdarić

     51. broj Blesok-a (nov-dec 2006), iz Makedonije omogućava da se vidi u mreži 4 broja od Haiku Comics: Strip o Haiku, koje je izdalo slovenačko Društvo Apokalipsa: 1999, 2001, 2003 i 2005!

     Blesok je časopis o literaturi, i udarna snaga Blesoka je poet Igor Isakovski

     Možete to videti ovde www.blesok.com.mk/... ili, na ćrilici, ovde www.blesok.com.mk/...

     Tu su prisutni Aleksandar Zograf, Mr. Stocca (Milan Pavlović), Wostok, Simon Vučković, Darko Macan, Ivanka Apostolova, Maja Veselinović, Marko Kociper, Ciril Horjak, Milan Plužarev, Andrej Štular, Jakob Klemenčič, Jure Perpar, Žiga Aljaž, Oliver Marčeta, Vladan Nikolić, Romeo Štrakl, Matjaž Bertoncelj i Elena Bertoncelj, Jaša Sketelj i Matjaž Sketelj, Magda Dulčič , Emil Jurcan , Ivana Guljašević , Matej Kocjan (Koco), Matej Lavrenčič , nEUE uRFORM (Dragomir Križić), Dani Kavaš, Andreja Kladnik, Milivoj Kostić i Srđan Aćimović, Zvonko Todorovski, Olmo Omerzu, Sasha Mihajlović, Ivan Grubanov, Zlatko Krstevski, Dejan Šijuk, Damir Šauli, Nikola Vitković, Vladimir Stankovski, Vladimir Kuzmanov, Janja Gedrih, Miroslav Lazendić, Petra Petan, David Krančan, Dubravko Mataković, Mirza Latifović, Predrag Dobrijević, Ivan Mitrevski, Ivana Armanini, Zoran Stojiljković, Ivana Pantelić, Karina Brumec, Marija Subotić, Zdenka Klevišar - Yörka, Petra Stare, Mitja Kokol, Jernej Slak, Mladen Baćić, Gregor Grošelj, Livius Pavlov (Mr. Spiral), Aleš Marušič i Goran Vasić.

     Pesnikinja Zlata Volarič, Dejan Bogojević, poet i predsednik od Srpski Savez od Haiku i poet Franko Bušić takođe su prsutni.

     Iz drugih zemalja takođe imamo dosta stripara: Francuz-brazilac Matthias Lehmman, Igor Baranko, najpoznatiji umetnik stripa iz Ukrajne, Austrijanac Nicolas Mahler, što ovog meseca opet izlazi u SADu, preko Top Shelfa. Iz Nizozemske, Judy Koot i Willem Verburg, Iz Engleske, Richard Argent, Mađar (roden u Vojvodini) István Fujkin Iz Italije, Claudio Parentella, Alberto Corradi i Stefano Zattera. Is Poljske, Mateusz Skutnik, Krzysztof Ostrowski, January N. Misiak i Alexandra Czubek Iz Kanade, Robert Pasternak e Eric Braün, zajedno sa polu-grk Billy Mavreas. Iz Belgije, Benjamin Monti, Naj poznatiji švedjanin u bivsoj Jugosalviji, Lars Sjunnesson, Iz Ceske, Kamil Tatar, Miloš Harant i Lucie Markvartova .

     Teško je naći prave reči da se kaže koliko smo srećni da smo uspeli da vama pokažemo to sve, ali smatramo da će uz pomoć Igor Isakovskog i Blesoka, biti moguće da pokažemo Haiku Comics na puno adresa širom sveta, tako da će možda stici još više dobrih radova 2007e!.

press:
Marketprint

     Poštovani,

     Izlaskom 10. toma „Tornjeva Boa-Morija" završen je ciklus izdavanja jednog od najznačajnijih Hermanovih serijala. Ubuduće, njegova dalja sudbina nalaziće se u rukama autora, koji će verovatno kreirati još poneki nastavak ove popularne istorijske sage. U svakom slučaju, 13 albuma serijala „Tornjevi Boa-Morija", odnosno „Boa-Mori", u vašim zbirkama sigurno zauzimaju posebno mesto.

     Iz štampe je upravo izašao 12. tom serijala „XIII", a zatim će nastupiti dvomesečna pauza. Za mart naredne godine predvideli smo izdavanje posebnog albuma „Bernard Prins", u kojem će biti sakupljene preostale kratke storije. Zbog povećanog obima (knjižni blok će imati 72 strane), ovaj vanredni album će imati nešto veću cenu.

     Uz najlepše želje za predstojeće praznike, očekujemo i da će se naše druženje posredstvom novih izdanja nastaviti i u budućnosti.

     Srdačan pozdrav.

     Redakcija Stripoteke

Piše:
Strip vesti

     -Nakon skoro dvadeset godina tvoji stripovi ponovo u Stripoteci. Možda je dobra prilika da počnemo sa prisećanjem kako je počela ta saradnja?
     Suradnja je počela još '78, kad sam kao mladi nadobudni crtač otputovao u Novi Sad i pokazao pilot-epizodu stripa STRANAC Tozi Tomiću, nedavno preminulom dugogodišnjem glavnom uredniku u Stripoteci. On mi je otkupio tih petnaestak strana i htio nastavak. I to je sad vrlo zanimljivo - tokom godine i pol, ja sam završio još tri nastavka (zadnji sam bio završio tokom služenja vojske '80.) i kompletirao prvi (i do sad jedini) album STRANCA. Toza je svaku epizodu uredno otkupljivao, međutim nikad nije objavio taj materijal. Kasnije mi je objasnio da STRANAC nije odgovarao profilu Stripoteke, ali da me je htio stimulirati da nastavim sa radom... Ja sam mu vječno zahvalan za takvu podršku, jer sam tada stvarno ozbiljno počeo shvaćati svoj posao - imao sam pristojnu zaradu i time dobio vrijeme da se posvetim stripu. Ovo što sam opisao je presedan - ja nikad kasnije nisam čuo da bi netko napravio nešto slično sa crtačem početnikom. Ali, eto, Tozina investicija se isplatila - ja sam, eto, dogurao prilično daleko. Jako sam ga volio, i bilo mi je žao kad je otišao... puno prerano...

     -Bio si tada zaposlen u jednoj velikoj domaćoj izdavačkoj kući kao strip crtač?
     Tokom vremena Toza je objavio neke moje druge kraće stripove, i početkom '83. mi predložio da se stalno zaposlim kao strip-crtač u Marketprintu, što sam ja i prihvatio. Toza je tada, zapravo, bio otvorio dva radna mjesta - drugo je bilo za Mirka Ilića. Međutim, Mirko se izvukao u zadnji čas, i na njegovo mjesto je kasnije uskočio Branko Perković iz Sarajeva (danas živi u Canadi). To je jedan kuriozitet - ja sam bio prvi strip-crtač u tadašnjoj Jugi, zaposlen u takozvanom udruženom radu, sa opisom radnog mjesta kako i spada - "strip-crtač". Imao sam i mjesečnu normu za koju sam primao plaću - danas meni smiješnih 8 tabli mjesečno. A za svaku extra urađenu, primio bih dodatak taj mjesec, kao prekovremeni rad. Ludnica... To je trajalo do '86. Ja sam u te tri godine uspio kompletirati VAM, koji se i simultano objavljivao u Stripoteci.
     U međuvremenu narasla su mi krila - nezadovoljan prezentacijom VAM-a u inozemstvu (u te tri godine uspjeli su ga prodati samo španjolcima), ja sam bio dao otkaz u Marketprintu i otišao svojim putem (te godine ujesen sam uspio na festivalu u Lucci prodati VAM-a francuzima (Les Humanoides Associes) i tako je počelo sa mojom gastarbajterskom fazom...
     Moj je otkaz izazvao političku frku (u to vrijeme je bio počeo Miloševićev uspon u Srbiji i bilo je zamjetno raslojavanje po pitanju nacionalnosti) - bio sam završio na sastanku sa gospodinom Kalanjem, tadašnjim direktorom cijelog Foruma, i potvrdio da ne odlazim jer se osjećam ugrožen kao Hrvat, već iz poslovnih razloga. Za uzvrat sam dobio obećanje da su mi vrata Foruma širom otvorena ako se poželim vratiti.

"Bangkok tatoo" © Algoritam & Kordey

     -Vam i Vamova deca su strip za sva vremena, strip koji si uradio kao mlađi autor. Mnogi od vas još uvek očekuju strip takvog senzibiliteta. Koliki je to (bio) teret za dalji rad?
     Ja sam dosad prošao sve faze stilova, od linijskog crteža, preko izrazito kontrastnih C/B odnosa, do šrafiranja. Tako je i VAM bio eksperiment na likovnom planu, samo jedna moja faza, želja da se imitira tehnika bakropisa. Nikad se nisam poželio vratiti natrag, osim kod ilustracija, jer je ta tehnika, mada vrlo efektna, prilično naporna i spora. Nisam nikad razmišljao o tome kao o teretu - znam da ljudima nikad nije dosta nečega što im se jako dopadne (mnogi se još uvijek kunu u VAM-a), ali nikad mi nije bila namjera da pjevam istu pjesmicu tisuće puta. Idemo dalje... Danas ne razmišljam o određenom stilu nego radim najbolje što mogu u danim okolnostima. Kažu da je vrlo prepoznatljivo, ali ja nemam odmak...

     -Vam je objavljivan i izvan prostora ex-yu, čak i u koloru?
     Da bih objavio VAM-a u Francuskoj, uvjet je bio da ga koloriram, a to se i poklopilo sa tadašnjim zakonom o autorskom djelu, jer je Forum još uvijek imao oficijelno pravo na C/B verziju. Naime, ako promijeniš najmanje 30% vizualnog izgleda, tvoj se rad tretira kao novi autorski rad. Ne samo da sam ga kompletno ofarbao, nego sam bio dodao 5 novih strana, da bih ga mogao objaviti u tri albuma po 46 strana. Taj je strip bio tada nešto prilično novo i svježe na francuskoj sceni i bio je vrlo zapažen u medijima.

     -Naravno, nezaobilazno pitanje, ma koliko god godina prošlo, je priča zvana "Novi kvadrat"?
     Uspjeh Novog kvadrata, nastalog '76., je bio splet sretnih okolnosti, naročito zbog pojave novih mladih liberalnijih poitičara u to doba, koji su blagoslovili koncepciju Poleta (tadašnjeg omladinskog tjednika), koju je gurao tadašnji urednik Pero Kvesić i mi smo dobili prostor za objavljivanje kratkih stripova. Dobili smo priliku da pečemo zanat, da, zadojeni tadašnjim stranim magazinima "Metal hurlant" i "Linus" eksperimentiramo na planu crteža i naracije, i da živimo od toga - ja sam, kao posljedica novog izvora zarade, sa 19 godina otišao od kuće i počeo živjeti samostalno, tako da ove godine otprilike teče trideseta obljetnica mog profesionalnog rada. Sve se poklopilo sa novim valom u muzici, slikarstvu, literaturi, fotografiji, arhitekturi i pamtim to razdoblje kao jedno od najkreativnijih, najluđih i najljepših u mom životu. Ali i kao razdoblje prvih velikih razočaranja u ljude, koje sam smatrao najboljim prijatelima...

     -Na našim prostorima je Novi Kvadrat ostavio jedan ideal druženja, okupljanja, zajedničkog nastupa i rada, radionica... uspeha putem grupe. Da li je to tada bilo tako, ili su sve ove radionice i slične stvari više novi produkti stvoreni iz nekih subjektivnih viđenja strip grupa?
     Ono što se zapravo događalo u Kvadratu, meni je uglavnom promicalo, kao najmlađem i najblesavijem članu - ja sam samo htio crtati i dobro se zajebavati. Koncepcija grupe mi se dopadala, i činio sam sve što sam mislio da je dobro za opći interes - zamišljao sam da smo kao neki bend, a zapravo su se mediji i ponašali tako prema nama. Bio sam dobrano okusio svojih 15 minuta slave u to vrijeme i volio sam osjećaj da sam javna osoba.
     Međutim, ono što se stvarno dešavalo - Kvadrat je služio najvećim egomanijacima u grupi samo kao odskočna daska za osobnu karijeru. I raspao se nakon tri godine, ne samo zbog vječnog suparništva između glavnih suosnivača, nego i zato jer određenom pojedincu više nije trebao i bio samo nepotreban balast. Eto...

     -Prošao je Novi Kvadrat, prošla je Stripoteka, YU Strip, Naš strip i Patak, došli su ratovi i otišlo se napolje. Nisam te video kao nekog ko će otići da živi napolje, da radiš da, ali ne da se odseliš. Kako je odlazak uticao na tvoj rad?
     Otišao sam prvo u Dansku '91., neposredno prije početka rata u Hrvatskoj, i poslije, '97. u Canadu, jer sam poslije ratnog iskustva dobio šansu da mi djeca rastu u sigurnijem okolišu. Bila je to samo iluzija - mog boravak vani se bio pretvorio u surovu borbu za ono što ja podrazumijevam pod normalnom egzistencijom - otud potiče i moja brzina. Većina strip-crtača u Sjevernoj Americi ne živi najblistavije - ja sam brzinom u isporuci povećao priliv financija. Danas za Fancuze radim 5-6 albuma godišnje bez ikakvih problema. Svi se čude tome, ali meni je to postao normalan ritam tokom ovih 10 godina.

     -Rad za Dark Horse je počeo sa Tarzanom? Kako se uopšte došlo do DH?
     Za Dark Horse sam počeo raditi još dok sam živio u Istri - '93. su dobili licencu za Tarzana na strip tržištu, i zvali me po preporuci mog dotadašnjeg urednika iz Kopenhagena, i velikog zaljubljenika u Tarzana, Henninga Kurea. Ja sam "Tarzan - rivers of blood" počeo raditi za SEMIC INTERNATIONAL još '91. (zato sam i bio pozvan u Dansku). Tako sam za Dark Horse samo nastavio prekinuti posao. Prvo su objavili "Tarzan - Mugambi" a onda sam radio hrpu ilustracija i kratkih stripova za PREDATOR, STAR WARS i sl., i onda '99. moj najpoznatiji rad u DH fazi, BATMAN - TARZAN.

     -Činilo se jedno vreme da ćeš se kompletno posvetiti stripu izrađenom slikarskom tehnikom: Star Trek: Gorn Crisis, Wonder Years, Star Wars: Protocol Offensive, Conspiracy... toga je bilo dosta urađeno?
     Paralelno sam bio počeo raditi za Marvel, '94. i to slikane stripove (WONDER YEARS, CONSPIRACY). Zbog toga sam jedno vrijeme bio strpan u ladicu slikara, što je kulminiralo sa STAR TREK albumom. Naporan posao, i drago mi je da sam se 2000. iščupao iz toga - crno bijeli strip je ipak moja prva ljubav.
     Ponovnim početkom rada u Marvelu 2001., počinje ponovo moja C/B faza. Svoju želju za slikanjem zadovoljavam naslovnicama za knjige i stripove. Kratkoročni poslovi koj mi daju priliku da se više mijenjam i eksperimentiram sa stilovima.
     Nažalost, u svoj toj strip - ludnici zapustio sam treću granu svoje djelatnosti, a to je grafički design...

     -Sada ono pitanje, koje od intervjuisanog traži najduži odgovor ali koji prosečni čitaoci (autori) SVesti najradije čitaju...:) Da malo opišeš svoj način rada na stripu, ilustraciji, crno belom i koloru. Skice, olovke, tuševi, hartija, formati,... sve što može interesovati kolege, a pogotovo one mlađe koji su još uvek u nedoumicama i traženju nekog "svog načina".
     Stripove radim po principu segmentiranja ili manufakture - nakon pročitanog scenarija prvo radim na sakupljanju dokumentacije, zatim (nakon što sam izrežem papir) radim faze po 11-12 strana u olovci. Moje su olovke više skice, kojima postavljam kadriranje i kompoziciju; radim ih s dovoljno detalja da budu razumljive urednicima. Onda linijski tuširam sve te table perom, i na kraju dolazi najveseliji dio posla, gdje kistom završavam i definiram ama baš sve, od sjenčanja do finalnih pozadina... Urednici, kad god se promijeni novi, uvijek imaju fazu privikavanja na moje grube olovke, ali kad prvi put vide finalni rezultat u tušu, onda sve bude u redu, i onda me puste da radim i još grublje olovke. Vječna igra mačke i miša, ali ja uvijek dođem na svoje.
     Što se tiče slikanja, ja sam najgori primjer - često sam mijenjao i miješao tehnike ovisno o mom raspoloženju ili subjektu slike i daleko sam od zanatske perfekcije - ono što me interesira je finalni rezultat u štampi.
     Zadnje 2 godine gotovo isključivo slikam u Photoshopu, na kompjuteru. Sviđa mi se jako jer je brzo, i jer se finalni rezultat u štampariji više poklapa sa onim što imam na ekranu (osim u slučajevima kad ih "sprže" sa prejakim bojama tokom prenošenja u različite fajlove ili tokom štamparskog postupka). I trudim se da moje slike izgledaju "prirodno" a ne kao da su slikane na kompjuteru. Hoću reći da namjerno izbjegavam upotrebu specijalnih efekata i olakšica - ama baš sve slikam raznim debljinama i oblicima elektronskih kistova...

"Wandering fire" © Algoritam & Kordey

     -Do svog načina rada si došao svojim radom i uz njega stečenim iskustvom. No, uvek ostaje da su i neki autori sa čijim stripovima si se sretao ostavili na tebe uticaja. Najbolje je to možda oceniti kroz neku hronologiju tvog čitalačkog "odrastanja" uz stripove. Od prvih stripova koje si pročitao, do onih koje danas čitaš?
     Svakao, prvi i još uvijek najbolji - crtači Frank Hampson i Frank Bellamy, i njihov maestralan SF strip DAN DARE, koji je ranih šezdesetih objavljivan u magazinu za mlade, "Plavi vjesnik". Taj me strip uveo na stazu imaginacije koju još uvijek nisam napustio, i ostaje kao kula svjetilja, u moru svega što sam nakon toga čitao. Paralelno, oduševljavali su me Jaccovittijevi opičeni groteskni stripovi COCO BILL, JOHNNY GALAXIA, TOMY NJUSKALO... Julesov strip, KROZ MINULA STOLJECA, i Maurovićev CRNI JAHAČ uveli su me u ABC horrora - nikad neću zaboraviti kad sam kao čertvorogodišnjak ugledao sekvencu u kojoj negativca pojedu morski psi... ili kad Old Mickeya žigosu usijanim željezom... hum - danas bi mogli takve stripove nazvati politički nekorektnim za jednog četverogodišnjaka, ali upravo zato što nekad nije bilo restrikcija i zabrana, ja sam danas to što jesam i vječno sam zahvalan bivšem režimu što je od mene učinio ljudsko biće slobodnog, nesputanog uma. Hej, pa ja sam u to doba čitao originalnu verziju Grimmove Pepeljuge, u kojoj zločesta sestra nožem odreze sebi petu da bi joj nožurina stala u staklenu cipelicu, ili CRVENKAPICU, u kojoj lovac ubije vuka tako da mu raspara želudac, napuni ga kamenjem i zašije...
     Tu su i Fosterov PRINC VALIJANT u "Kekecu" - Aleta je doprinijela da prvi put osjetim nešto što bi se moglo nazvati zaljublijvanje... I tako to...
     U to doba sam na poklon bio dobio kompletnog Neugebauerovog PATULJKA NOSKA - to sam pročitao toliko puta da se papir doslovno raspao i nestao. To mi je još uvijek jedan od najmagičnijh stripova ikada... Čudni su bili ti stripovi moga djetinjstva, mislim na one koje su radili domaći autori - imali su neku jezu u sebi, neki pomak koji nikad nisam osjetio kod, naprimjer, Disneya (taj mi je uvijek bio dosadan, govoreći o stripovima... mada sam obožavao filmove - uvijek bih iznova cmoljio u sceni kad Bambiju pogine mama)
     CRTANI ROMANI zaslužni su za moje upoznavanje sa velikanima stripa kakvi su bii ARTURO DEL CASTILLO ili ALBERTO BRECCIA. Mogu ti reći da njegovi westerni iz tog doba, kao SREBRNO SEDLO ili NOVČANICA OD 100 DOLARA još uvijek imaju težinu i funkcioniraju bez greške (prošle sam godine urlao od veselja kad sam ih uspio nabaviti u jednoj zagrebačkoj striparnici).
     Kasnije je došao strip magazin "Panorama" (polovinom šezdesetih) - zbog KARLA VIKINGA odlučio sam da sa prijateljima pokrenem vlastiti strip magazin zvan ALBATROS - ono, klasika - četiri pet strana crtanih olovkom koje su kružile među strip fanaticima u razredu...
     Bio je tu i magazin ZENIT sa prvi puta objavljenim MARVELOVIM superherojima, kao TOR, OSVETNICI, DAREDEVIL... Nisam bio osobito impresioniran, moram priznati - smatrao sam u to doba da su loše crtani. Imao sam zarana razvijen tanani osjećaj za likovnost i uvijek izdvajao kvalitetu od smeća. Ili finije nijanse: od početka sam kužio da Beker kopira Bellamyja, i da smira sa kadriranjem i da izbjegava crtati pozadine - to mi je već kao klincu išlo na jetra. Može se zaključiti da su me već zarana privlačili realistični stripovi, ali crtani drugačije, sa pomakom; i ozbiljniji scenariji - BRECCIA i MAUROVIĆ su najbolji primjeri te faze mog razvitka kao konzumenta stripa. Pa TARZAN, Johna Cellarda.. Kad su se pojavili MIRKO I SLAVKO, ZAGOR i slično smeće, žestoko sam ih prezirao - naučen na top kvalitetu od najranijih dana, nisam mogao shvatiti zašto se uopće objavljuju... Ali ja nisam imao izbora - kad sam bio mali jednostavno NIJE bilo loših stripova u opticaju. Danas mislim da demokracija i velika mogućnost izbora otupljuju čovjekovu moć da bira - tipični Catch 22...
     '71. i magazin STRIP ART je novo poglavlje - tu sam se upoznao sa stripom PORUČNIK BLUEBERRY - odličan uvod u "francusku školu". Godinu dana kasnije splitski "Cak" magazin i još divnih francusko/belgijskih stripova kao BERNARD PRINCE, LUC ORIENT i VALERIAN. Tad je i novosadska "Stripoteka" bila krenula u ofenzivu... kad je "Cak prestao izlaziti, kružila je teorija konspiracije da se to desilo, da bi se "Stripoteci" oslobodio tržišni prostor... Bez obzira na sve, može se reći da mi stvarno nije manjkalo dobrog štiva u to doba.
     A ONDA - BIG BANG! '73. i primjerci METAL HURLANTA, MAD magazina i EC stripova, koje je na klasu u Školi za primijenjenu umjetnost donosio Mirko Ilić sa svojih autostopiranja po Europi, ili ploče King Crimsona, ELP, ili Pink Floyda, koje je donosio Zimonić. Bio se tu formirao mali čvrsti krug kreativnih strip fanatika, nahranjen novim vizijama i riješen da se nešto počne. E da, bio je tu i pokojni Mešić... hoću reći da je nukleus Novog kvadrata začet 3 godine prije oficijelnog nastanka, u samo jednom razredu grafičkog odsjeka - Zimonić je isto bio tu, ali godinu stariji, i važio za mistika i gurua...

Taras Buljba 1 © Delcourt & Kordey

     -Koje bi autore, stare koje nove, preporučio za čitanje, koje bi crtače izdvojio?
     Da napravimo resume - Alberto Breccia, Dino Bataglia, Sergio Toppi, Frank Ballamy, Guido Crepax, Richard Corben su autori koji su postigli meta-nivo, koji "drže vodu" i koje bih još uvijek svakom tko ima aspiracije da postane strip crtač preporučio da proučavaju svim srcem. Od novijih, - braća Hernandes, Das Pastoras i Eduardo Risso. Ispada da umjetnici latinskog porijekla cijelo vrijeme prevladavaju...da li je tajna u ishrani?...

     -Imaš li neke favorite, da li bi nekog posebno istakao, među novim mladim autorima sa ovih prostora?
     Što se tiče autora sa prostora Balkana, krasi ih originalnost, velika zanatska razina, ali i "metafizički problemi" - ima ih vrlo malo sa jakim fokusom i motivacijom; u rasponu od tridesetak godina (koliko se nešto ozbiljno dešava na ovim prostorima) padaju mi (od živućih), osim mene, na pamet jedino Gera i Pavlović, kao veliki i savjesni radnici. Hoću reći, ima ih na stotine fenomenalnih talenata, ali da bi se stvarno nešto postiglo i bilo zaista prisutno na svjetskoj sceni, treba puno više grijati stolicu, a ne razmišljati o tome kako trebalo nešto uraditi. Ja tu nisam nimalo tolerantan, jer neprestano ispitujem granice SVOJE fizičke izdržljivosti i discipline, i ako ja, sa 50 godina starosti mogu raditi 6 albuma prilično dobre kvalitativne razine godišnje, onda upola mlađi crtači mogu raditi bar dva...
     Ali moram spomenuti jednog klinca,kojeg sam nedavno upoznao za kojeg mislim da ima svjetlu budućnost ispred sebe - zove se Tonči Zonjić, ima 20 godina, radi puno, radi briljantno i IMA SVIJEST o tome što radi... eto...

     -Ostali uticaji, ostala tvoja zanimanja, filmovi, knjige, muzika, igrice...?
     Muzika i film, su svakako moji vječni izvori inspiracije. Još uvijek skupljam filmove, muziku i stripove... Knjige ponekad, ali danas više nemam vremena za čitanje koliko bih volio... a i kad čitam obično popizdim, jer svako malo naiđem na ideje koje sam furao godinama a koje nisam bio u mogućnosti ostvariti - osjećaj kao da mi je netko nešto ukrao. Prije par tjedana pročitao sam knjigu (i opet popizdio) INTERPRETATION OF A MURDER, u kojoj Sigmund Freud i Carl Jung psihoanalizom rješavaju seriju misterioznih ubistava u New Yorku, početkom prošlog stoljeća.
     Eh, da, sličnu smo ideju, sa istim akterima začeli prije više od 20 godina u nikad završenom stripu "Tarzan - Rivers of blood"... Jebi ga... Pa onda pogledam film CHILDREN OF MEN i popizdim jer liči na moj (nezavršeni) projekt SMOKE... i tako u nedogled... reče jednom netko da su ideje vrsta energije koja lebdi svuda oko nas, i samo treba netko ispružiti ruku i zagrabiti... i nekad se desi da na raznim stranama svijeta ljudi zagrabe paralelno...

     -Vratimo se sanašnjosti. Povratak u Evropu, na evropsku strip scenu je svojevrsan povratak kući?
     Početkom augusta vratio sam se u Hrvatsku i sad živim u Zagrebu. Nisam nikad volio život u sjevernoj Americi, i vrlo brzo sam dobio poriv da se vratim natrag. Ali eto, trajalo je 10 godina...
     Prije 2 godine počeo sam ponovo gotovo isključivo raditi za Francusko tržište - na neki način pripremanje terena za povratak. I sad se sve poklopilo - moj izdavač voli da sam u susjedstvu, jer me može više uoptrebljavati za brojne promocije - polovinom novembra sam se vratio sa dvotjedne turneje po francuskim gradovima, u sklopu promocije mojih najnovijih albuma. Divno i čudno iskustvo, čudno ponajviše zbog spoznaje da su moji čitaoci zapravo ljudi starije životne dobi, za razliku od mahom teenagera u Americi... i ponovo silno čuđenje mojoj brzini.

EMPIRE 2 © Delcourt & Kordey

     -Kažu da te francuski autori mrze (verovatno pretežak izraz) zbog brzine kojom radiš nove stripove?
     Ne znam da li me crtači mrze zbog toga, i nije mi stalo da saznam. Ono što znam od prije, jest da u prosjeku tamošnji crtači rade po jedan album godišnje. Kako tko voli i može... svi imamo slobodan izbor da radimo više ili manje i da živimo bolje ili gore od svog rada.

     -Uradio si četiri albuma Tajne istorije, priča se da će biti još dodatnih pet tvojih u tom ciklusu?
     Nakon prvog ciklusa L'HISTOIRE SECRETE dobio sam da radim i drugi ciklus, još 6 albuma (ovaj put ću ja uraditi svih 6), koji će pokriti period do 1945. i atomske bombe... a poslije, ako se budu i dalje prodavali, planiramo napraviti treći i finalni ciklus, zaključno sa današnjim vremenima... Mene osobno zanima da pratim archonte do današnjih dana (i poslije), sve nemoćnije i dekadentnije u ratu sa velikim korporacijama... vidjet ćemo...

     -Šta se još osim toga radi, ima puno informacija, ali kada se sve sabere puno posla za jednog autora, pa se mora "na terenu" proveriti, pitati, šta je od svih tih najava tačno. I kakvim redom će se šta raditi?
     U međuvremenu sam saznao za jednu ranu, anegdotsku ali istinitu izjavu Guya Delcourta (predsjednika firme), kad je prvi put vidio moje table: "Zadržite mi tog čovjeka u firmi, pa makar morao crtati telefonske imenike!" i to se u principu i desilo - dobio sam gomilu posla i trenutno radim na 4 serijala paralelno za istu firmu - L'HISTOIRE SECRETE (upravo završavam deseti album), EMPIRE (prvi album izašao prije 3 tjedna - planira se najmanje 5 za budućnost), LE COEUR DES BATAILLES (prvi album i naslovnica gotovi - i tu će biti najmanje 5 albuma) i TARAS BULJBA (prvi album gotov - od 3). Ono što me pomalo brine - svi su projekti uvjetno povijesnog karaktera. Očito je da su me strpali u ladicu "povijesnog crtača" - jebi ga.

     -Tajna istorija se pojavila na ex-yu tržištu u dve verzije koror luksuzni albumi u izdanju Bookglobe-a i crno belo u izdanju Stripoteke. Neću pitati koja ti je forma, kolor i crno bela, draža jer te to stavlja u situaciju da pozicioniraš neka izdanja. Ali zato mogu pitati kakav je tvoj odnos prema tvojim kolorisanim radovima a kako prema crno belim?
     Nisam baš presretan (blago rečeno) rezultatima u L'HISTOIRE, niti kolorističkim (zbog lošeg odabira koloriste, cure koja je farbala takozvanim "cuttingom", stilom koji se upotrebljava isključivo za linijski, plošni crtež; površno je čitala scenarij, tako da je brkala doba dana i noći; i koja posjeduje vrlo površnu percepciju i znanje anatomije), niti crno bijelim rezultatom - skenovi izgledaju kao loše fotokopije, jer su skenirali originale u crnoj skali (umjesto u sivoj - trenutno upotrebljavam stil koji sam nazvao "tehnika suhog kista" - sve je puno nježnih sivih tonova u sjenčanju), i "spržili" crteže. Naročito katastrofalno izgledaju 6. i 7. album. Problem je da zbog brzine produkcuje nisam pratio sve faze i prvi put sam vidio finalni rezultat kad su mi poslali autorske primjerke odštampanih albuma. A onda je bilo kasno za bilo kakve promjene.
     Napravio sam frku u firmi, kad sam bio u Parizu i čvrsto mi je obećano da će sve biti bolje i pažljivije uređeno na idućim projektima. Koloristica je dobila cipelu sa mojih projekata... Ono što sam ja uradio sa svoje strane, je da sam osobno skenirao prvi album EMPIRE, to izgleda odlično i sad im služi kao parametar. I doveo sam, od EMPIRE nadalje, svog koloristu, kanađanina Chrisa Chuckrya, s kojim sam ranije surađivao na brojnim američkim projektima i volim njegove rezultate. Ako zatreba (pošto je riječ o puno paralelnih projekata), dovest ću i Lena O'Gradya, čiji rad također volim, i koji je farbao moj SMOKE.

     -Kada je već pomenut strip Smoke, ostaje otvoreno pitanje hoće li sličnih projekata za USA izdavače biti još, ili je to bio svojevrsan oproštaj od te scene?
     U svakom slučaju oproštaj je od "mainstream scene". Prije dva tjedna opet su mi telefonirali iz Marvela i zvali da radim za njih. Kao, "s naše strane mostovi nisu porušeni..." Ovaj put sam bio pametniji pa im nisam rekao da odjebu već postavio svoje uvjete oko ugovora i financija... ne vjerujem da će mi se opet javiti.

     -Očito je da će se tvoji novi radovi za francuze na ovim prostorima brzo pojavljivati. Da li ima šanse da se neki stripovi rađeni za američko tržište pojave ovde? Smoke na primer?
     Koliko znam, "Bookglobe" je otkupio CABLE (Peruansku epizodu) za objavljivanje u kompletnom izdanju. Nije loše za početak, s tim stripom sam prilično zadovoljan, što se tiče mojeg Marvel opusa...

     -Ima li šanse da uradiš neki kraći strip, poput onih iz serijala Zvijezde, ili nešto za svoju dušu?
     Uvijek ima šanse, ali nema vremena. Ono što bih volio uraditi je još nekoliko epizoda iz serijala "Zvijezde"

     -Šta bi uopšte voleo da radiš trenutno kada bi mogao da biraš?
     Svakako dovršiti SMOKE, WANDERER i KRSNIK projekte.

     -Kako ocenjuješ današnji prodor autora sa ovog prostora na francuskom i američkom tržištu?
     Super, ali kao što sam već rekao prije, potrebno je ozbiljnije shvatiti taj posao i potpuno ući u njega, i gristi... Samo 10% posto uspjeha je talenat; 90% je crnčenje. Nema druge.

     -Naravno, za kraj ostaje prostora i da pošalješ poruku mladim, i ne uvek mladim, autorima, kao i nekoj novoj čitalačkoj publici koja danas traži svoje ideale.
     Hmm, ja se još uvijek furam da budem najbolji strip crtač na svijetu...potrebno je imati dovoljno velike ideale... Ono što znam intuitivno već dvadesetak godina - ako ikad i postanem najbolji na svijetu, desit će se to u trenutku kad ne bude imalo nikakvog smisla, jer će svijet kakvim ga znamo, otići dođavola. Eto.
     Poruka je, dakle, da ne možeš mijenjati svijet, ali ako svojim radom utječeš i promijeniš tok svijesti samo nekolicine, uradio si velik posao.

I L'histoire secrete 9 © Delcourt & Kordey

Napomenimo: Ilustracije i stripovi koje možete videti priložene uz intervju do sada nisu objavljeni te su svojevrsna premijera. Stoga treba napomenuti i da su, kada je o stripovima reč, to radne kopije, znači još neispeglane verzije, koje su uz to prošle i "makaze" redukcije za web prezentaciju... Naravno, kao što se ispod svakog priloga da videti, pod kopirajtima su te ih možete koristiti isključivo uz dozvolu autora/izdavača!!!

Autor:
Bane (GeroMetal) Kerac

povratak na sadržaj

Piše:
Slobodan Ivkov

     Ko sam, šta sam, gde sam i kada sam

          Poštar mi je juče doneo pismo kojim se redakcija "Marketprinta" periodično obraća ljubiteljima stripa. Ovi dopisi sa memorandumom izdavača su hroničarima i teoretičarima srpskog stripa dragocen i verodostojan izvor podataka o vremenu izdavanja neke stripske publikacije. U pismu su se, kao i prethodnih godina, nalazila dva džepna kalendarčića. S prednje strane su umanjene naslovne stranice nekih njihovih izdanja, tek da vam tokom naredne godine, kadgod morate da bacite pogled na datum, od želje malo pljuvačka pođe na usta, a sa zadnje uobičajeni kalendarijum. On me je podsetio na jednu moju davnu opsesiju - da sebi objasnim šta to i zašto koji moj mi stalno nešto slavimo, datiramo, obeležavamo, vežemo se, obavezujemo, tobož kasnimo...

     Proširio sam jednu verziju mog teksta o toj temi (dole piše gde objavljenu) i za sada je definitivno uobličio za "Strip vesti". Pomislio sam da, kada se već "Marketprint" ne izadre i isprsi, i kad mi već taj škrti izdavač ne daje besplatne recenzentske primerke svojih izdanja povodom kojih i o kojima bih svoja zapažanja podelio sa stripskim i nestripskim čitaocima, bar ovaj njihov simpatični kalendarčić, koji mi je inicirao ideju da i ljubiteljima stripa iznesem svoja razmišljanja, kao priloženu ilustraciju podelim sa duhovnim srodnicima, odnosno sa onima koji ga nisu dobili.

     A što se tiče nastavka mog teksta o Marku Kraljeviću koji sam najavio u pretprošlom broju "SVesti" - može Marko malo i da čeka da prođu praznici i da Zlatko renovira svoj stan.

     Ne zavaravajmo se, kada nešto razmatramo, to prvo činimo zbog toga da pojavu koja NAS interesuje SEBI objasnimo. A tek onda proradi sujeta koja nažalost pokreće sve kreativce, te nagoni da NAŠE tumačenje podelimo ili čak nametnemo, ali u svakom slučaju predočimo drugima. Inače, baš bi nas bilo briga da trošimo vreme i snagu pa da ono do čega smo mukotrpno došli objašnjavamo i distribuišemo unaokolo, često i na svoju štetu ostale vukući i za rukav. Tražio sam malopre u Bibliji, ali nisam mogao tačno da nađem gde je jedan genijalan tip rekao otprilike ovo: "Sujeta, sve je samo sujeta". Sećam se i da ga je tačno citirao Borislav Pekić, stavivši ga kao moto svoje novele "Uspon i pad Ikara Gubelkijana", ali ni ona mi nije pri ruci. Ko hoće, interesuje ga i ima tu knjigu, neka sam nađe. Tja, naravno da sam citat prepisao na jedan papirić i naravno da sam papirić negde zaturio...

     Dakle, ljubitelje stripa odmah upozoravam da ne troše vreme i ne čitaju dalje ovaj moj NESTRIPSKI tekst ako ih datumi u koji su ih drugi iz zajednice prinudno smestili od rođenja pa do smrti ne interesuju. Naime, u jednom trenutku, iritiran nečim što ću kasnije opisati, a nadrkan prvenstveno tuđom, nagomilanom i u našoj civilizaciji preovlađujućom ograničenošću, glupošću i tupošću sa kojom se svaki dan susrećem (zaista nema dana da se u nekoj prodavnici, čekaonici ili autobusu ne setim onih "narodnih" lica, znaćete na koja mislim, sa Brojgelovih i Bošovih slika), rekao sam sebi da ću odvojiti od svog života koliko god bude potrebno vremena pa makar sebi objasniti gde se to nalazim i koje vreme postojim. A onda mi je pristigao "Marketprintov" kalendarčić, pa je proradila sujeta i - evo teksta pred vama.

     Hm, da se ne lažemo, pošto pored sujete svet pokreće i interes ovaploćen u novcu kojim zadovoljavamo i druge potrebe nižeg reda od zadovoljavanja sujete, tekst sam u skraćenom obliku i obimu objavio i u časopisu "Status" koji se tokom decembra 2006. i januara 2007. može naći na kioscima. Ako ga ugledate, neka vas ne čudi što je svaki broj spakovan kao deterdžent u veliku šarenu kartonsku kutiju jer se u njemu nalaze i pokloni sponzora za kupce: nes-kafa, nekakvi medicinski magneti, mirišljavi pesak, multivitamini, neke đakonije, štatigajaznam...

     Elem, ponekada intrigantnu nam temu, bilo koja da je, od nekog novog stripa pa do pokušaja da razumemo svoje mesto i položaj u svetu koji nas okružuje, promišljamo svesno, ponekad nesvesno, ali lično preporučujem da se odmah, bez nnogo pardona i cile - mile, usredsredimo na srž teme.

     Sve je pogrešno!

     Neverovatno, ali psiholozi kažu da ispada kako su, suprotno mišljenju većine nas ostalih, na osnovu različitih istraživanja, praznici, pogotovo novogodišnji, često doba depresije.

     Neki će posle slavlja misliti da su mogli i bolje da se provedu, mnogi će i ovu Novu godinu prespavati, boraviti na radnom mestu ili jednostavno ignorisati. Jedni će zbog toga biti ravnodušni, drugi zabrinuti, a treći duboko razočarani. Poneko će završiti i međ' šunkama na tavanu. No, ako pročita ovaj tekst videće da je neuporedivo bolje da ode gore i odreže koje parče šunjke, pa se sašnjim' vrati dole i pojede ga u zdravlju i veselju, nego da ostaje gore i da se veša o gredu. Jer, osim psihijatara, psihologa, a ni za njih nisam sasvim siguran, stvarno niko drugi nema pojma zašto se ljudi uzmuvaju i razulare oko 31. decembra.

     Ako je za utehu, u stvari, niko u svetu osim, e da, i prodavaca & ugostitelja i ne zna dobre razloge zašto bi se, ne samo, a pogotovo u našoj državi, slavilo. I to baš tog dana, 31. decembra. A tek o 2006 / 2007. godini koje se obeležavaju da i ne govorimo!

     Em su one definitivno pogrešno izbrojane i izračunate, em pola čovečanstva ima čvrste dokaze da se dočekuju u pogrešnom danu, nedelji, mesecu i dobu godine, em i više od polovine stanovništva naše planete slavi neke druge godine po redu.

     I ne slave baš svi razulareno. Na primer, Jevreji, ne samo što su još od početka naše 2006. jeseni već u svojoj 5767. godini, nego proslavu ne obeležavaju egzaltirano. Taj dan Roš (ha) Šana ("Glava godine", u vezi sa početkom stvaranja sveta) je dan za razmišljanje o našim eventualnim gresima, dan za kontemplaciju, "dan božjeg suda", ali i dan za rekapitulaciju onoga što (ni)je učinjeno u prethodnoj godini.

     Kao što znamo, to je uvek depresivno.

     DAN prvi

     1. januar, 1. mart, 27. jul, ili bilo koji drugi dan u godini mogao bi sa istim opravdanjem da bude proglašen za dan Nove godine. Lično, mislim da bi 22/23. decembar bio sjaaajan datum jer je nekako u to vreme i najkraći dan u godini. Od njega se dani dalje samo produžavaju i noći skraćuju, počinje novi godišnji ciklus, da bi obdanica i noć bili podjednake dužine 21. marta. Zatim se obdanica produžava sve do 22. juna kada dnevno svetlo najduže traje, a noć je najkraća.

     To je nesporno po svim astronomskim merilima sredina godine. Molim da zadrti eksperti ne cepidlače, stvari sam, nadam se u dopuštenim granicama pojednostavio. E, onda se opet dan skraćuje, da bi 23. septembra opet u toj svojoj silaznoj putanji jednogodišnjeg ciklusa noć i dan bili iste dužine, sve do 22. decembra kada je dan najkraći. Pa onda: Jovo, nanovo!

     Da je dobre volje, mogla bi se jedna sadašnja kalendarska godina skratiti za 8 dana, pa se jedan, bilo koji 23. decembar proglasiti 1. januarom i svi prirodni astronomski ciklusi bili bi približno usaglašeni. Sve je samo stvar dogovora.

     Ako je tako, a otkud onda baš 1. januar?

     Jednostavno. Jedan kralj je to proglasio u 7. veku Pre Nove Ere, jer mu se tako htelo - i gotovo. Naime, Najstariji Rimljani, odmah po utemeljenju Rima od strane Romula, po predanju 24. aprila 753. godine P. N. E., godinu koju je činilo 10 meseci i 304 dana (!!!) započinjali su 1. marta. Mučenici, verovatno zaokupljeni ratovima, nisu u to vreme bili u stanju ni da precizno zaključe koliko traje jedan godišnji ciklus (364 zarez nešto dana).

     Kada su još nelikvidirani preostali pametni ljudi našli način da skrenu pažnju nasledniku osnivača Večnog Grada (o tome je li osnivač bio Romul, Rem ili neko treći i kakva je tu uloga vučice koja je u priču nesporno, naučno utvrđeno uvedena naknadno iz jedne druge bajke, nećemo sada, daleko bi nas odvelo), vladar Numa Pompilius, dekretom je u upotrebu uveo još 2 meseca, čime je godinu produžio na 355 dana. Ta dva meseca je postavio ispred marta, pa je od tada Nova godina po inerciji počinjala 1. januara i imala je 355 dana.

     Kao što će se pokazati da je broj dana pogrešan, ispostaviće se i da je njegov datum otpočinjanja godišnjeg ciklusa sasvim nelogičan.

     Stari Sloveni su za prvi dan Nove godine uzimali 21. mart, dan prolećne ravnodnevice koji opet ima smisla; em kao dan kada su noć i dnevno svetlo iste dužine i od kojeg se obdanica samo produžava, em kao početak novog ciklusa, kao dan od kojeg može da se kaže kako dolazi proleće, a priroda se budi.

     I nazivi dana koji postoje kod slovenskih naroda su neuporedivo logičniji od zapadnjačkih, no zapadna teorija to prećutkuje, kao i mnogo drugog u vezi sa našim precima, favorizujući svoje. NEDELJA je dan kada se ne dela, ne radi. Ima i drugih teorija u vezi sa ovim nazivom, ali ova je najpopularnija. PONEDELJAK je dan posle nedelje. UTORAK, od "vtor", je drugi radni dan. Srednji dan u nedelji je SREDA. ČETVRTAK je četvrti dan, a PETAK peti. Iako mnogi misle da je SUBOTA dobila naziv po jevrejskom šabatu ili sabatu, neradnom danu, u korenu je ipak nama bliža starogrčka reč "sabaton", dan kada se ne radi. No, tu nastaje dilema da li su i naši stari znali za vikend, odnosno DVA spojena neradna dana. To je u ono vreme bio neopevani luksuz i danguba, pa lično sumnjam, ali nije ni to najvažnije.

     A pogledajmo samo zapadnjačke, na primer najrasprostranjenije engleske nazive (slično je i kod Nemaca, kao i mnogih drugih naroda). Recimo petak je kod Engleza FRIDAY. Mnogi pogrešno smatraju da je to neki slobodan dan, a Nemci ga tako i pišu: FREITAG (slobodan dan).

     "Zašto bismo, pobogu, sada još i produžavali vikend i na treći dan?!", pitali su braća Sloveni Germane i Anglosaksonce na međunarodnim skupovima, u pauzama između bitaka.

     A i stvarno nema veze!

     Prvo, kod Engleza se reč "slobodan" piše "free", a drugo, nema nikakvog razloga da petak bude nekakav "slobodan dan". Ustvari, u korenu naziva FRIDAY je nordijska BOGINJA PLODNOSTI Freja, pa bi, nešto kontam, komotno, sa ogromnim olakšanjem, mogli da konstatujemo kako je i kod njih petak bio "dan za metak".

     Verovatno su sirovi Saksonci doneli sa severa ovaj bludni običaj, kada se "uz narodne svečanosti" bahanisalo jednog, ko zna zašto baš tog petog dana.

     Dakle, sada znam zašto su se Hogar i Helga petkom zaključavali u svoju kućicu, pa tog dana nije bilo novih stripskih epizoda u novinama.

     MESEC, nije važno koji i kako se zove

     I nazive meseca Rimljani su glupo smislili, a mi ih, umesto da kao Hrvati, koji ionako važe za narod koji drži i neguje svoje, u ovom slučaju predačko slovensko nasleđe, zadržimo staroslovenske nazive za mesece, slepo prihvatili latinske.

     SEČANJ (Januar) je mesec kada se se seče šuma, ali i kada zima i hladnoća seku. za VELJAČU (Februar) postoje razna tumačenja: od vejanja snega do beskrajnog pripovedanja ("velju") okupljenih po prelima u dugim zimskim noćima. SRPANJ (Jul) kada se srpovima kosi i skida žetva, LIPANJ (Jun) kada cvetaju lipe, KOLOVOZ ili VRŠAN (Avgust) kada se poslednji put suve žitarice vrše po njivama i kolima odvoze kućama, RUJAN (Septembar) kada šuma porumeni, LISTOPAD (Oktobar) kada pada lišće...itd.

     Rimljanin Numa je presekao, odredio 1. januar i jedino što je do danas ostalo je broj od 12 meseci i nazivi nekih od njih. Ni tu se baš nije proslavio inteligencijom, jer su se meseci, koji su do tada imali koren, ne u imenima bogova već u brojevima (7 - septembar, 8 - oktobar, 9 - novembar, 10 - decembar), pomerili za 2 meseca unapred, tako da su nazivi potpuno izgubili smisao i svakome ko razmišlja o njima deluju kretenski.

     Januar je dobio naziv po bogu Janusu (sa dva lica). To bi imalo smisla kada bi on gledao jednim licem u staru, a drugim u novu godinu, ali kasnije sve gubi smisao jer je kod Rimljana prvi mesec u godini bio Mart. Po Februsu i rimskom godišnjem prazniku čišćenja i pokajanja (februa) je nazvan Februar. Zašto je po bogu rata Marsu nazvan Mart, to stvarno ne znam, ali me se danas i ne tiče. Tim pre što je kod njih Mart bio prvi mesec u godini, a ne Januar. Po Maji i Junoni su nazvani Maj i Jun, opet nemam pojma zašto, jer ako je rimska boginja Maja bila boginja Prirode, zašto se na nju obraćala pažnja samo u kasno proleće, a ne u nekom drugom mesecu kada Priroda takođe vredno i marljivo deluje, recimo u Martu kada se sve budi. No, dobro.

     April nije dobio naziv po nekome iz rimskog panteona, već po reči APERIRE (otkriljivati, raskrivati...). Mesec Jul je 'ladno dodao po svom imenu Gaj Julije Cezar kada je dozvolio da naučnici u vreme njegove vladavine dodaju neke mesece. Naravno, ta reforma se i danas zove julijanska reforma, a kalendar Julijanski i naša pravoslavna crkva ga se dogmatski drži iako je definitivno netačan, dok samo manji broj ljudi zna da je tvorac tog kalendara aleksandrijski naučnik, astronom Sozigen koji se ubi ubeđujući Julija da mu dotadašnje računanje godine ništa ne valja. Da ne dužim, Rimljani su do tada imali godinu od samo, brat bratu, oko 350 dana, pa je posle par godina decembar pao usred leta, a događale su se i druge anomalije zbog odudaranja kalendara od stvarne dužine godine. Tako bi se, recimo, ponekad neki godišnji praznik gde su se žrtvovale device i slično slavio dvaput godišnje.

     Ni Gaj oktavijan Avgust nije želeo da zaostaje za svojim dedom Julijem Cezarom, pa je ambiciozni veselnik i svoje ime ubacio u kalendar. Tako je dotadašnji ŠESTI mesec SEXTILIS postao AVGUST, a onda je taj šesti mesec postao OSMI.

     Tortalno ludilo i kofuzija!

     Da sažmem našu situaciju: dakle, mi izlazimo na ulice, urlamo, ožderavamo se i dolazak Nove godine slavimo na kraju desetog meseca (decembra) u godini koja ima dvanaest meseci.

     NEDELJA, i jeste i nije

     Ne pitajte me zašto nedelja ima baš sedam dana, zašto ima baš 4-5 nedelja u mesecu i zašto se računa da, iako jedan puni ciklus Meseca od mladog, preko punog Meseca do njegovog potpuno zatamnjenog diska evidentno ima oko 28 - 29 dana, u stvari, traju 30 - 31 dan. Razlika između sideričkog i sinodičkog meseca mi se čini kao slab izgovor. I to bi se dalo uskladiti.

     GODINA nulta

     Mnogi narodi, religije, kulture i najrazličitije interesne grupe u svetu, od Etiopljana, koji svoje mesece odvajaju drugačije nego mi, i Bahajaca, sve do Islanđana, Maora, koji se diče samo svojim i ne priznaju druge kalendare, te Tibetanskih Budista u Nepalu (već u Butanu se jasno ograđuju od komšija Tibetanaca i za koje sam negde našao da radikalno drugačije misle o problemu), Vijetnamaca (oni imaju svoju tet - godinu, ma šta to značilo), Eskima i Kineza koji takođe imaju jasno izdvojena nepomirljiva mišljenja, svi oni na različite načine određuju Godinu Nultu od koje broje nadalje. Na primer, za islamski svet Početak pada u 622. godinu (16. jul) računajući po Hrišćanskom kalendaru, kada se Muhamed, danas vidimo, veoma uspešno i dalekovido nagodio sa emisarima iz Jastriba da njihov grad promeni ime u Medina, pa su on i njegovi sledbenici prešli iz grada Meka u Medinu. Za Muslimane je sada negde oko 1426. godine, no odmah zapažamo da bi matematički logično bilo da je trenutno, ne ova navedena već 1381. godina. Da, ali baš tu imamo izvanredan primer kada se u nekim temporalnim sistemima dužina godine meri, ne po Suncu već po Mesecu. Po lunarnom kalendaru sinodičkih "mesec dana" traje u proseku 29,53 dana, a godina od 12 meseci ima 354 ili 355 dana, pa je time kraća za 10 - 11 dana od naše tzv. tropske, sunčeve godine koja između 2 prolećne ravnodnevice traje 365,24220 dana. I tako, za 14 vekova tu se nakupilo oho - ho razlike između godina računatih po Suncu i po Mesecu.

     Arapi se sa Izraelcima od svih tema izgleda jedino slažu u tome da vreme treba meriti i po Mesecu, a ne samo po Suncu. I Stari Grci su na kombinovani lunarno - solarni način obračunavali godine.

     (ZAVRŠIĆE SE U SLEDEĆEM BROJU)


(ovo je nešto izmenjeni tekst koji je pod redakcijskim naslovom "Istoriji je stao sat" prethodno objavljen na str. 102 - 108 časopisa "Status" br. 48-49 od decembra 2006. - januara 2007. godine, izdavač "BIS PRESS" d. o. o., Beograd)

Autor:
Zoran Janjetov

povratak na sadržaj

Uređuje:
Marko Ajdarić

Autor:
Darko Macan

povratak na sadržaj

Piše:
Darko Macan

     Petqom, jasno...

     Teqst nije bio na blogu ujutro? A tqo je reqao da će biti! Disciplina je oqej stvar, ali ne želim da mi i ovaj blog postane tlaqa kao što su bile dnevne vijesti pa ću ga pisati tjedno, otpriliqe petqom i to samo kad imam pametnijeg posla. Znači: sad!

     » liQ i djelo « Prošlog smo tjedna stali na lijepoj vjestici kaqo su me upitali iz Darq Horsea bih li napisao predgovor za novo deluhe izdanje "Jedi vs. Sith". A ja poskočio, pogotovo što su upotrijebili moju omiljenu riječ, "slobodu": "You can write about your thoughts on the 30th anniversary of Star Wars, talk about your personal relationship to Star Wars, or tell an anecdote about the story in Jedi vs. Sith. Really, you have a lot of freedom to write about whatever you'd like about Star Wars."

     Te sam tako napisao sljedeće:

"This is not Star Wars!"      I heard that sentence a number of times when Jedi vs. Sith was first published, spoken with scorn or confusion. Even those readers that liked the story per se, concurred that it was somehow not a proper Star Wars story: it lacked "seven titanic battles" they had been led to expect and even more, it lacked a clear moral distinction between Good and Evil. It offered messy deaths instead, a fuzzy frontline obscured by spilled blood.      (Consider this a warning.)      The point of Star Wars universe was never - for me, at least - in clean-cut black and white characterization; in big weapons exploding at the end of a storyline; in medals for everyone. The point was in the battle between the light and darkness, fought inside all and every one of us, all the time. When I got the gig to write Jedi vs. Sith, that was the idea that interested me. Armies and clashes... sure, that's fun to draw and watch, but what path would I chose if I had to? Would I be Jedi, would I be Sith? Is there a third path in the Force? That was the story I set out to write.      (Since Jedi vs. Sith was picked up to be in this anniversary hardcover set, I must have done something right... Consider this a plug.)      I tend to veer into preaching given half a chance. So I better stop. You just keep on doing whatever you were doing. Read a little, live a little, fight that daily battle.      Make the Force proud.      Darko Macan      Zagreb, December 2006. PS I would like to dedicate this story, once more, to Edvin Biukovic, in shadow of whose passing it was written.

     Pomoćni urednik bio sretan (stiglo na vrijeme i u točnom broju riječi), ali glavni baš i ne. On bi radije nequ anegdotu o tome kako sam kao mali gledao Star Warse, nešto bez "sjetne nostalgije", s više "osjećajnih prisjećanja". Sad, oni koji me znaju, znaju da je gornji tekst i osjećajan, a da bez nostalgije kod mene ne ide. Urednik je vjerojatno u pravu što se tiče odluke o tonu izdanja, to jest njegov posao, ali sam na pitanje "Bih li napisao novi tekst?" ipak odgovorio "Hvala, ne bih. Bolji ne umijem, a slabiji neću ni pokušati."

     I sad poanta. Već jedno četiri godine ne pišem stripove za Amerikance, a ljudi me i dalje ponekad pitaju da zašto sam prestao. Eto, baš zbog ovoga gore sam prestao: zbog osjećaja da govorim li govorim o stvarima koje su meni bitne, a da to stalno pada na gluhe uši.

     Dosta kuqnjave, to nitko ne voli slušati. Što se radilo? Pa, zgotovili su se dijalozi za jubilarnu 59. epizodu "Dicka Longa" (u siječnju na svim kioscima); poslao se prijedlog za jedan reqlamni strip agenciji koja ga je tražila (odgovor se čeqa); poslao se grubi nacrt projekt za onaj posao o kojem vam još ne kanim govoriti, trčalo se po tisqarama, odnijela se remitenda Q-a 4 na kioske (po 10 kuna na Distrijevim prodajnim mjestima, još malo pa nestalo), poslalo se "Kvadrate" 16 i 17 u beogradsku knjižaru "Alan Ford" i ispunjavala se hrpa formulara e ne bi li se možda od države dobila koja para za knjige i albume na kojima bih volio raditi dogodine. Uz to šoping za Božić i uobičajene strke oko dnevnih poslova... taqo da sam teq jučer počeo raditi reviziju udžbeniqa informatiqe za 7. razred.

     Malomi je qrivo zbog toga jer sam volio što sam napravio prvi puta, ali stoqa promijenila program pa sad treba iz kompaqtne i kompletne priče izbaciti pola stranica i napraviti nove, a da sve paše. Entuzijazam mi je nisqo i rezultat je pomalo bizaran, ali danas mi je već prva tabla izgledala bolje no qad sam je sinoć umoran radio. Evo je:

     (TjedniQ sa sličicama možete videti na qstrip.blog.hr)

     I što još? Q nije gotov, Bob je pri kraju (privju "Kljunova" pogledajte tute, Tonči je (u glupoj isprici tjedna) uspio izgubiti jednu tablu šećući gradom, navukao sam se na jednu MMP igru (zasad umjereno) i otvorio sam - da ne puqnem od rutine - novi blog! ! Ovaj je sa sqicama i taqo time, a nalazi se, malo za promjenu na Bloggeru. On se nalazi, ja se snalazim, ideja je apdejtati ga često, vidjet ćemo kako će to fukqcionirati...

     » linQovlje « Dobri su ljudi poslali nešto linkovlja taqo da ne moram sve sam misliti. Ipaq, podjsetimo najprije kaqo se na Blogoreji nalazi "Pjesma o Crnom Štefu" u kojoj defiliraju neke značajne osobe hrvatske strip-scene u posve nevjerojatnim situacijama, dok je Blogovom kolcu nova kritiqa (Ed McBain), a i obavijest kako mi je Večernji list prošle subote objavio priču. Martine Mjesec izgleda da i dalje nema. Šmrc...

     Također sam ovaj tjedan slao neqe od zadnjih paqeta koje sam bio obećao i ostajao dužan. Na primjer, slao sam neqe majice Sonječki za njezin projeqt (a tu možete i vi pomoći, ako vam je firma radila reklamne si majice), taqo da neq nam to bude prvi linq za danas ... Ivan T. poslao je, pak, linq na vrlo zanimljiv strip za djecu (i pametne odrasle), dok je vrsni Tihomir Ćelanović objavio otvaranje svog novog sajta (ovjerite i linqove, ako je itqo bolji od Tihe, onda su mu to drugari)... Konačno, od Marija Sabolića, urednika punkerskog portala doznao sam kako traže volontera da im crta tjedni strip - ima li koga tko je željan rada i blizak im po senzibilitetu, neka im se odmah javi (saba001 (at) gmail (.) com).

     Nisam stavio linq kojeg ste mislili da sam trebao? Pa, pošaljite ga, ćurqu vam nadjevenu!

     » leQtira « Dvije su stvari ovaj tjedan bile fine, starinske (vesele, vinske) - tako da su cijelo vrijeme djelovale drago i poznato kao da sam ih već jednom davno čuo pa zaboravio i sad ih ponovo otkrivam: film "Apocalypto" Mela Gibsona i četvrti svezak serije "Marquis d'Anaon" Fabiena Vehlmanna i Bonhommea kojemu ne znam ime, ovaqo na pamet. :)

     Grupa vojnika lovi zvijer. To je to i više vam ne treba. Ovaj osamnaestostoljetni Dylan Dog, koji po malo odrasta u svaqoj epizodi, u četvrtom je albumu još bolji, još mi draži i - ako je moguće - još ljepše nacrtan nego u prethodnima.

     Preporuqa, vesela.

     » marQeting « Dobro, čujte ... aqo baš ne želite ništa qupiti, ondami samo pošaljite novce. Može li biti jednostavnije od toga? A prvome koji to učini (ili nešto qupi), poqlanjam CD press kit maloprijespomenutog "Apocalypta".

Do petqa!

(mcn)

---

Pošto je upitno izlaženje SVesti svakog petka tokom sledećeg meseca, onda ovog puta idu dva TjedniQ-a. Dakle, sada sledi ovonedeljni prilog sa Qstrip bloga, tako da više ne kasnimo!!! (zmcomics)


     Preqo svetqa do petqa

     Nda, nešto mi se sluti da neću imati o čemu pisati, ako ne budem pisao o hrani. Da vidimo ...

     » liQ i djelo « Daqlem, u subotu smo imali crtanje kod Boba i Tončija u studiju, s tim da Tončija nije bilo jer je otišao doma, ali je bio Džuka kojemu je bio rođendan, a onda i Talaja, Tico, Biuk i, recimo, Fuksi (ne razlikujem točno svu tu Bobovu ekipu jer i inače jako slabo pamtim lica i imena ljudi koje ne viđam svaqi dan). Bob je crtao "Kljunove", Džuka "Y the Last Man", ja informatiqu, a ostali su popunjavali prostor veselom buqom. Priznajem da bi mi bilo laqše se koncentrirati da je bio samo jedan bučitelj, ali nije bio ni moj prostor ni moj rođendan pa se ni ne bunim (samo popunjavam prostor da ne pričam o hrani (jeo sam pizzu, pala mi je na želudac)).

     Informatiqa se nacrtala, daqle, u subotu, a kada se posqenirala i poslala? Danas. Iz čega jasno proizlazi da se na praznicima praznovalo i da vas nemam o bogznakakvim aqtivnostima izvještavati. Uz to je bio i još jedan rođendam, sutra je drugi, trebao sam ići hraniti jednog mačka (i sutra, i preksutra) ... Satnica mi je iz blage prednosti opet odsklizala u blagi adrenalinski zaostatak što je za mene normalno. Jedino što još mogu reći da se radilo jest da smo se s mrtve točke pomaknuli glede neqih knjiga koje usqoro izlaze te glede Q -a za kojeg su stigli "Port Silver" i naslovnica, a i "Kljunovi" će valjda te smo onda pred finišem. (Doq sam čitao ovaj tekst radi qorekture stigli su i "Kljunovi"!!!)

     O planovima nećemo, da se Bednjancu danas u podne dodjeljuje nagradetina u gradskoj vijećnici znate ... Hajdm'o na drugu točku dnevnoga reda.

     » linQovlje « Na Blogoreji je ovoga tjedna objavljen sinopsis za jednu epizodu domaće TV-serije koja se niqad nije maqla s mrtve točqe jer bi kod nas svi bili veliqi producenti, a da ne potroše ni pare. Martina Mjesec baš i nema nove nastavke, ali zato ima nova, oduža, seksistička kritiqa na Blogovom kolcu , a štošta je skica postavljeno i na novouspostavljeni MCN blog . Hop, hop!

     Kao što nisam bogznašto radio, nisam bogznakako ni surfao, ali sam reda-radi proguglao sebe i otqrio kako je jedan moj mali haiku strip objavljen (sa svima ostalima s toga davnog natječaja) i na mreži . Ne da su pitali, ali ajde, voda nosi, sve je to ionako zabadaf bilo.

     Nisam stavio linq kojeg ste mislili da sam trebao? Pa, pošaljite ga, patiqu vam!

     » leQtira « No, ako se nije bogznašto radilo, bogznašto se čitalo. Sažvakao sam nekih iljadu i pol stranica (možda koju više) suvremene američke produkcije i - bogo moj - kako je to sve ni za što. Trud, rad, a nečitljivo. Čim je nešto makar malo medijski pismeno (Garth Ennis na "The Boys") odmah iskoči iz milijuna stranica koje su nadrobljene nezanimljivim nastavcima beskonačnih i loše napisanih sapunica. Jezivo.

     No, dvije stvari moram zaključiti: "52" (ja čitam DC, Marvel ima svoju tjednu seriju za koju vrijedi isto) jest pravi koncept za suvremeni superherojski strip. Mjesečno razvlačenje nastavaka sapunice je prebesmisleno u utrci s elektroniqom. Tjedne epizode (a "52" ide tjedno) jest pravi način da se to plasira: crtaju svi živi, piše osam ruku, sapunica se razvija, rađeno je nagusto (po 6-9 kadrova na stranicu, za razliku od nekqih mjesečnica koje imaju i po 4) i daje dozu čitanja svaqoga tjedna. Nije da me sadržajno zanima, ali konceptualno mi se čini kao pravi pogodaq. Nu, vrijeme će poqazati.

     A najbolje što sam pročitao do sada je bilo ovo:

     (TjedniQ sa sličicama možete videti na qstrip.blog.hr)

     Da, ni ja nisam mogao vjerovati (ne podnosim Stevena Seaglea), ali strip ima odličnu premisu (momqa koji se zavjetovao na vjernost i čednost do braqa klepi otpriliqe najgore što ga je moglo qlepiti - a onda još malo i još malo), vrlo dobar crtež (Becky Cloonan radi otprilike između Paula Popea i Bryana Leeja O'Malleya), tečan scenarij (Seagle se tehnički 100% ugledao na Briana K. Vaughna) i - sve štima. Seaglova antipatičnost probija tek malo kasnije, a do tada pratimo uvjerljive nesretne tinejdžere i jedino što me muči jest pitanje hoće li Vertigo iqad objaviti neqi strip u kojem je katolicizam priqazan u iole pozitivnom svjetlu ... Ali nema veze, nabavite ovo, prvi trejd je jaqo dobar, dalje ćemo vidjeti.

     » marQeting « Poqlon obećan prošloga tjedna dobila je Nela Dunato , taqo da mito i qorupcija očigledno pale. A ništa, uzmite nešto s današnjeg popisa pa ću vam nešto i darovati. Čak vam neću nuditi ni svoje stvari nego neke friške trejdove po vrlo nisqim cijenama. Elem:

     Harvey Pekar & Dean Haspiel: THE QUITTER 50 kuna (bilo 13 $)
     Waid & Kitson: SUPERGIRL and the LEGION OF SUPER-HEROES 60 kuna (bilo 15 $)
     Niles & Hampton: BATMAN: GOTHAM COUNTY LINE 80 kn (bilo 18 $)
     Simone & Bennett: BIRDS OF PREY: The Battle Within 75 kn (bilo 18 $)
     Grayson & Hester: NIGHTWING: Renegade 60 kuna (bilo 15 $)

     Plus dvije zanimljive sveske:

     Darwyn Cooke & Tim Sale: SUPERMAN CONFIDENTIAL #1 20 kuna
     Palmiotti i Jordi BERNET: The shocking origin od JONAH HEX" 20 kuna

     Poštarina poštena. Pare mogu i e-bankingom. Rezervacije na mcn (at) hi(.)htnet(.)hr

Do petqa!

(mcn)

povratak na sadržaj

Strip vesti

     Ovo rubrika je redovna, pozicionirana na ovom mestu u SVestima jer na sajtu već stoje u samom vrhu na udarnom mestu, linkovi ka svim domaćim internet stripovima koji redovno izlaze. Ostali stripovi, koji ne zadovoljavaju ove kriterijume - dakle nisu na nekom od domaćih jezika ili ne izlaze redovno - će ipak imati svoje mesto u ovoj rubrici.
     Dakle zasucite rukave i poradite na dopunjavanju ove rubrike tako što ćete pokretati nove internet stripove. Svaki novi strip na spisku će, onog petka kada bude dodat, imati oznaku NOVO!
     Redosled je po abecednom redu:

A STAR IS UNBORN (UnBornStar)
unbornstar.blog.hr/

BLIC STRIP (Marko Somborac)
www.blic.co.yu/blic/strip

BUZZ & FZ (Gudvin)
www.screaming-planet.com/comics.php?area_id=

ČAROBNJACI (Niko Barun)
www.tportal.hr/stripovi/carobnjaci

KUĆA STRAHA (Jurica)
www.kajgod.co.nr/

MALI MEUR (Vladislav Gajski)
www.plastelin.com/index.php?option=com_content&...

MARTINA MJESEC (Macan - Sudžuka)
www.stripovi.com/martinamjesec.asp

MISTER MAČAK (Macan - Bob)
www.stripovi.com/mistermacak.asp

NETOVCI (Niko Barun)
www.t.ht.hr/netuskoli/5-5.html

OVERKLOKING (Dubravko Mataković)
iskon.hr/webcafe/matakovic/

SERGEJ (Darko Macan)
www.zmcomics.co.yu/sergej

SIVI GRAD (Rico)
www.stripovi.com/sivigrad.asp

SOB SA SOBOM (Sonjecka)
www.stripovi.com/SobSaSobom.asp

STRIP "DAN"-a (Simon Vučković - Mirko Zulić)
www.dan.cg.yu/stripovi.php

SvRBI iU SVEMIRU (Milivoj Kostić)
vigled.sky.prohosting.com/

ŠTEFICA Jambriščak, prijateljica noći koja je previše znala" (Nik Titanik)
www.niktitanik.com

Autor:
Mladen Oljača

povratak na sadržaj

     Strip u 2006.

     VELIČANSTVENI PREPOROD I AUTORA I IZDAVAČA

     Piše: Vladimir Šagadin

     Od šund-romana do pravog remek-djela
     1 SPAGHETTI BROTHERS, autori Trillo i Mandrafina - Fibra
     Grazia Carmela Centobucchi ukrcala se na brod za Ameriku prepuna snova o obećanoj zemlji. Njezinih četvero djece odraslo je bez oca, a na brodu koji ih vodi u novi svijet izgubit će i majku, koja umire pri porođaju njihova brata.
     Petero siročadi će stići u Ameriku u dvadesetim godinama 20. stoljeća i tamo započeti različite živote - najstariji sin Amerigo postat će gangster, Caterina glumica, a blizanci Frank i Carmela krenut će nekim drugim stazama - Frank postaje župnik, a Carmela tiha kućanica. Najmlađi, Tony, rođen na brodu, postat će policajac. Naizgled, pet potpuno različitih sudbina…
     U izdanju zagrebačke Fibre, nove izdavačke strip perjanice, ovaj strip je na prepad osvojio svakog tko ga je uzeo u ruke. Doduše, ime stripa kao da pripada nekom od filmova dvojca Spencer-Hill, sama postavka stripa je hrpa šund-šablona, a familija koju pratimo zove se Centobucchi (Storupići!). No, iza takve trivijalne postavke romana krije se izvanredna saga o 20. stoljeću, o obitelji, vjeri, naciji i ljubavi. Likovi u “Spaghetti Brothersima” su izvanredno “ljudski” i daleko od crno-bijelih pretpostavki - čitanje sljedeće stranice promijenit će simpatiju za lika u gađenje i obrnuto.
     Scenarist Carlos Trillo i crtač Domingo Mandrafina napravili su genijalan posao, iako su promašili početnu postavku šund-romana i stvorili remek-djelo.
     Također, treba spomenuti i odličan izdavački posao - ovo je izdanje bez pogreške, prijevod urednika Marka Šunjića je odličan, a dizajn Melite Mikulić za čistu peticu.
     Kako bi to napisao Darko Macan u najboljem predgovoru nekoj knjizi koji sam uopće pročitao, nabavite si ovaj strip i saznajte zašto su “Spaghetti Brothersi” bolji od Sopranosa, odnosno, zašto je svojevoljan odlazak gangsterske zvijeri na psihoterapiju najobičnija i nemoguća glupost.

     2 BLACKSAD, autori Guarnido i Canales - Bookglobe
     Prekrasan strip Canalesa i Guarnida o vjerojatno najfrajerskijem mačku koji je hodao stripovskim kadrovima. Imamo ga priliku pratiti u trima albumima - “Negdje među sjenama”, “Arctic nation” i “Crvenoj duši” u izdanju Bookglobea. Noir pristup, detektivska priča i prelijep crtež nikoga neće razočarati.

     3 LJUBAV & RAKETE, autor Hernandez -Fibra
     Kultni strip Gilberta Hernandeza konačno je izašao u Hrvatskoj. “Ljubav i rakete” su čudan strip južnoameričkih miomirisa koji se kreće između “Sto godina samoće” i jeftine sapunice. Čitajući Hernandeza, shvatit ćete koliko strip može biti poseban i moćan, a “Ljubav i rakete”, u izdanju Fibre, postat će vaša omiljena sapunica.

     4 MILAN TRENC KOLEKCIJA - Bookglobe
     Četiri knjige u izdanju Bookglobea retrospekcija su Trencova strip-stvaralaštva i dokaz o svjetskoj kvaliteti ovog stripaša, ilustratora i filmaša koji se iz New Yorka vratio u Zagreb. Od ranog “Koščaka” i “Blentona” u prvoj knjizi, preko “Morroca” i “Pustinjaka i lude” dolazimo do izvrsnih “Berlina 1936” i “Pustinjske oluje”, crtačkog i pripovjedačkog vrhunca Milana Trenca.

     5 BLACKTOWN, Trondheim - MoreComics
     Hvalevrijedne pustolovine omiljenog Zekana nastavljaju se u superzabavnom svijetu najzanimljivijeg strip-autora današnjice - Lewisa Trondheima. Ovaj put u western okružju Zekan će potražiti zaklon od kriminalaca koji ga love. Dovitljivo, pametno, duhovito, u odličnom Macanovu prijevodu… I još samo dvije riječi - obvezno pročitati.

     6 KLARA, Maicas/Trillo i Bernet - Libellus
     Jordi Bernet crta najljepše žene na svijetu, a Klara je neodoljiva prijateljica noći koja usput zdušno želi odgojiti sina - ovaj strip je zapaljiva mješavina erotike, ljudskih odnosa koji će vas u isto vrijeme “napaliti” i ganuti… Crtež velikana Jordi Berneta smo dosad mogli vidjeti u Torpedu, a nakon Klare, upoznajemo ga i kroz albume “Custer” i “Kraken” u izdanju Bookglobea.

     7 MISTER MAČAK, autori Macan i Solanović - Bookglobe
     Strip Darka Macana i Roberta Boba Solanovića originalan su domaći proizvod sa simpatičnim superjunakom, komercijalno vrlo iskoristivim. Ovaj drugi po redu album nosi podnaslov “Protiv zvjezdanog roja” i donosi pet priča u kojima će gospodin Mačak uvijek naći izlaz, rjeđe snagom, češće pameću!

     8 STRIPOCENTRIK, Darko Macan - Mentor
     Ovo, doduše, nije strip, ali je zato knjiga o stripu, i to domaća. “Stripocentrik” Darka Macana je izbor iz opsežnog internetskog dnevnika koji je Macan vodio na “Strip vestima”. Osim mnoštva informacija o stripovima i insajderskog pogleda na iste, pojedini dijelovi su čista literatura, dirljiva i iskrena, odvojena od same fascinacije stripom i primaknuta životu, posebno u dijelovima koji se odnose na preranu smrt Darkova sudruga - neponovljivog Eddyja Biukovića.

     9 TAJNA POVIJEST, Kordej i Sudžuka - Bookglobe
     Serijal “Tajna Povijest” jedan je od rijetkih koji možemo u “real timeu” čitati kad i čitatelji u Francuskoj, gdje strip i izlazi. U nas možete nabaviti četiri nastavka, od čega su tri djela domaćih autora Kordeja i Sudžuku. U iščekivanju Kordejeva “Smokea” i Sudžukina “Y: Last mana”, zadovoljite se s uspješnim i dobro prodavanim serijalom o alternativnoj svjetskoj povijesti…

     10 JOE BARR TEAM, Debarre - Tino
     Ako volite Franquina, voljet ćete i ovaj strip. Posvećen ludim sedamdesetima, pratimo motocikliste u njihovim vožnjama po cesti, ali i životu. Autor Debarre voli strip, ali i motore, a ako vam nešto znače nazivi poput Norton, Kawasaki ili Ducati, ovo je strip za vas. Prepoznatljiv stil i duhovit prijevod jamče dobru vožnju.

Hermann i Bunker u Hrvatskoj      Hrvatsku su u 2006. godini posjetila dvojica velikana svjetskoga stripa - Hermann i Bunker. Prvi je posjetio novopokrenuti festival stripa u Makarskoj pa smo mogli uživati u nekim Hermannovim reizdanjima poput luksuznog “Comanche”, ali i novim radovima u “Drakulinim tragovima: Vlad nabijač” u izdanju Bookglobea.      Max Bunker, scenarist vječnog Alana Forda ukazao se u Zagrebu na festivalu stripa “Crtani Romani Šou” i opet podsjetio na neponovljivi fenomen ovog stripa koji ljudi uporno i uporno kupuju, kao da se jučer pojavio.

Objavljeno: Jutarnji list, Zagreb, 26.12.2006.godine

---

     BOŽIĆNI TRIJUMF ZAGREBAČKOG CRTAČA STRIPOVA

     PRVO mjesto filma "Noć u muzeju" na sjevernoameričkim kino-blagajnama za božićni vikend predstavlja uspjeh za tvrtku "20th Century Fox", ali i veliko priznanje zagrebačkom ilustratoru i strip-crtaču Milanu Trencu po čijoj je istoimenoj dječjoj knjizi taj film snimljen.

     Trenc je još 1980-ih uživao reputaciju talentiranog likovnog umjetnika, pa se uz crtanje stripova i rad na animiranim filmovima uglednog studija "Zagreb film" bavio i ilustracijama za časopis "Start". Od godine 1991. je živio i radio u New Yorku, odakle je svoje radove objavljivao u strip-magazinu "Heavy Metal", ali i u uglednim publikacijama kao što su "New York Times", "Time", "Wall Street Journal", "New Yorker" i "Fortune".

     Trenc, koji od 2004. godine predaje kolegij "Režija i animacija" na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, je 2000. u New Yorku snimio i svoj prvi igrani film - 70-minutnu omnibus-komediju "Zen Stories".

     "The Night at the Museum" iz 1993. godine je izdala kuća "Barrone Juveniles". Trinaest godina kasnije je film s Ben Stillerom i Robinom Williamsom na kino-blagajnama za božićni vikend zaradio 30,8 milijuna dolara, a zajedno s njim je izdana i "novelizacija" - tj. roman kojeg je napisala Leslie Goldman.

     U siječnju bi trebala izaći slijedeća Trencova dječja knjiga - "The Psychic Kid Detectives" - o petoro obične djece koje, nastojeći pronaći novac za operaciju svog voljenog slona, odlaze u New Yorku kako bi osnovali detektivsku agenciju.

     D.A.

Objavljeno: Index.hr, 25.12.2006.godine

---

     USPJEH ZAGREBAČKOG CRTAČA

     MILAN TRENC SLIKOVNICOM DO HOLLYWOODA

     FILM 'Noć u muzeju' prema Trencovoj slikovnici, u kojemu će glavnu ulogu imati Ben Stiller, imat će premijeru krajem godine u newyorškom Prirodoslovnom muzeju

     Milan Trenc, zagrebački strip-crtač, ilustrator i redatelj koji se prije tri godine vratio u Hrvatsku iz SAD-a gdje se proslavio objavljujući ilustracije u uglednim listovima poput Timea, New York Timesa, i Business Weeka, u toj je zemlji postigao još jedan značajan uspjeh. Naime, filmska kompanija 20th Century Fox odabrala je njegovu slikovnicu “Noć u muzeju” iz ‘93. kao predložak za svoj novi visokobudžetni igrani film s Benom Stillerom i Robinom Williamsom u glavnim ulogama, koji u američka kina dolazi krajem godine. Svečana premijera bit će 21. prosinca u newyorkškom Prirodoslovnom muzeju u kojem se i odvija radnja Trencove slikovnice, a u hrvatskim kinima se film očekuje već sredinom siječnja. “Noć u muzeju” režirao je Shawn Levy, redatelj filma “Pink Panther” iz 2006., a u njemu se pojavljuju i glumci Mickey Rooney, Dick Van Dyke i Owen Wilson. Ekraniziranje slikovnica u Hollywoodu je, kaže Trenc, rijetka praksa, zbog čega je za njega to čast: “Nije lako napraviti film dug sat i pol od slikovnice koja na svoje 32 stranice ima dvije tipkane stranice teksta, zbog čega se to gotovo nikad i ne radi. Osim toga, film ima drukčiju dramaturšku strukturu i scenaristi su mnogo toga morali dodati. Tako, na primjer, noćni čuvar koji je glavni lik u filmu slučajno otkrije kletvu u sobi s egipatskim izlošcima, zbog koje sve u muzeju oživi. U slikovnici nema objašnjenja zašto izlošci ožive, već se to jednostavno dogodi čuvaru prve noći na njegovu novom radnom mjestu. On kasnije saznaje da se to događa svake noći, ali da stari čuvari novima to ne kazuju kako bi oni umjesto njih obavili poslove u muzeju.” Nije, kaže, pročitao scenarij jer želi “film pogledati u miru”, ali je vidio tzv. predigru i vrlo je zadovoljan. Ta slikovnica je jedna od prvih stvari koje je napravio u New Yorku u koji je stigao ‘91. na poziv ilustratora i dizajnera Mirka Ilića koji u tom gradu živi i radi 20 godina. On ga je povezao s glavnim urednikom New York Book Reviewa i prva mu je ilustracija objavljena već tjedan dana nakon dolaska. Kao bivši učenik grafičkog odjela zagrebačke Škole primijenjenih umjetnosti te diplomirani redatelj iz klase Kreše Golika, Trenc se dugo nije mogao odlučiti između likovne i filmske umjetnosti. Strip se pokazao kao svojevrstan kompromis i on se u Hrvatskoj sredinom ‘80-ih proslavio stripom “Milan Blenton”koji je objavljivan u Studentskom listu, a koji je osmislio prema radiodrami Gorana Pirša, svojedobno emitirane na Radiju 101. Svoje je ilustracije prije odlaska u New York objavljivao u listovima poput Starta, Poleta, Danasa i Mladine. O tome kako je došlo do objavljivanja knjige za djecu “Noć u muzeju” i otkupljivanja prava za nju Trenc kaže: “Imao sam ponudu izdavača da napravim slikovnicu i kad sam jednom prilikom bio u Prirodoslovnom muzeju došao sam na tu ideju. No u izdavačkoj kući koja je naručila slikovnicu se ubrzo promijenio urednik, ali je u međuvremenu netko drugi čuo za to i na kraju ju je izdala najveća američka robna kuća za knjige Barnes&Nobels. Prava na slikovnicu je ‘95. otkupio Chris Columbus, producent filmova poput Harry Potter trilogije, za svoju tvrtku koja je tada imala ugovor s 20th Century Foxom. U dva-tri navrata su angažirali različite grupe scenarista, ali nisu bili zadovoljni. Konačno su lani potpisali ugovor sa Stephenom Sommersom koji je režirao i napisao scenarij za trilogiju “Mumija”, ali je on od priče želio napraviti horor varijantu. Mislim da se tu razišao sa studijem, a režiju je preuzeo Shawn Levy kojeg smatram prikladnijim režiserom za ovaj film namijenjen djeci, jer on iza sebe ima uglavnom obiteljske filmove.” Zanimljivo je što se slikovnica prvotno trebala prodavati u suvenirnici muzeja ali, iako promovira muzej, uprava je odustala iz dva razloga: prvi je taj što u njoj životinje ožive a djelatnici muzeja, kaže Trenc, ionako imaju dovoljno poteškoća objasniti djeci da one nisu žive, a drugi je taj što su se čuvari bunili jer u slikovnici glavni lik, čuvar, zaspi na poslu. “Došlo mi je da ih pitam jesu li ikad čuli za humor”, komentira Trenc. Novac od prodanih prava nije malen, ali se niti ne radi o značajnoj svoti jer veliki studiji neprestano otkupljuju prava za razna literarna djela od kojih se veliki broj nikada ne ekranizira. No to ga je motiviralo da ponovno započne rad na slikovnicama. Milan Trenc u Zagrebu živi posljednje tri godine sa suprugom Akiko Sato i četverogodišnjom kćeri Nikom, nakon što je u New Yorku proveo 12 godina. Još uvijek, kaže, surađuje s pojedinim američkim listovima poput Fortunea, ali se ilustracijom bavi manje intenzivno. U Zagrebu je otvorio studio koji radi animacije i autorske ilustracije, ali se novinskom ilustracijom u Hrvatskoj ne bavi. Osim što su, kaže, honorari mali, ni članci nisu izazovni.

     Piše: Tanja Simić


Objavljeno: Nacional.hr, 09.10.2006.godine

Autor:
Simon Vučković

povratak na sadržaj

Priredio:
Marko Ajdarić

     The UK Web & Mini Comix Thing 2007 will be held at the Queen Mary University, Mile End, London, 17 March 2007.
     Anthology
     The theme of this years anthology is IMPORTANT STUFF. Art can be black and white or full colour. Please make your stories readable at A5. Exact dimensions are not important as work will be resized, as long as its A5 format. Send your art here . Strict 1st February 2007 deadline.

---

5. INT. "CEMAL NADYR" CARTOON CONTEST (TURKEY)
Themes: 1-Free., 2-Freedom of expression...
Work: Each category 3 works...
Size: A4 (210x297) mm...
Technique: Free., original...
Deadline: 21 FEBRUARY 2007
Prizes: Cemal Nadir Prize: 2000 $.,
Orhan Holding Prize: 1000 $.,
Bursa Rotary Club Prize: 1000 $., 6
Honour Mentions: 200 $ of each.
Honour Certificates will be given to
finalists...
Address: (International Cemal
Nadir Cartoon Contest)
Dilmen Oteli, 1. Murat Cad. No: 68
(16070) Cekirge, Bursa (Turkey)
Detail Info:
http:// www.bursarotary.org
cemalnadir@bursarotary.org

Strip vesti

Ako znate nekog ko bi bio raspoložen da svakog petka dobije email sa STRIP VESTIMA,
pošaljite njegovu email adresu ili mu predložite da se on sam javi i tako upiše na mailing listu.
e-mail: zmcomics@neobee.net; web: www.zmcomics.co.yu i stripvesti.t35.com;
adresa: Zlatko Milenković, Pariske komune 31, 21000 Novi Sad
STRIP VESTI SU BESPLATNE
Ako ne želite da ubuduće dobijate STRIP VESTI, jednostavno odgovorite na ovaj email
i u naslovu (subject) napišite ODJAVA.