393 24.11.2006. GODINA VIII |
|
||||
press: CRŠ |
|
|
|
Piše: Matija Pisačić |
||
|
||
Piše: Aleksandar Manić |
|||
Sociolog Abraham Mol kaže u svojoj knjizi "Psihologija kiča - umetnost sreće" da se kič definiše kroz pet principa: osrednjost, neadekvatnost, nagomilavanje, sinestezija i udobnost. Tako se kič delo odlikuje ponavljanjem, gomilanjem i preteranom teatralnošću, stvarajući stereotipe koji odgovaraju brzom zadovoljavanju popularnih potreba. Stvaralaštvo Žodorovskog upravo se zasniva na principu zadovoljavanja savremenih potreba za instant avanturom i duhovnošću. Upotrebljavajući religijsku terminologiju, Žodorovski postaje savršen primer teorije Hermana Broša, austrijskog pisca i esejiste, da kič kao masku često upotrebljava teologiju i mitologiju. Kičifikacija mita, prema Gilu Dorflesu, italijanskom psihijatru i profesoru estetike, najčešće upotrebljava Idilu, Utopiju, Sreću, Ljubav i Smrt. Čovečanstvo je oduvek počivalo na mitovima, tako da rečnik mitologije ima hipnotičku moć. Perverzom upotrebom ovog elementa, Žodorovski mitskim slikama oblepljuje prazninu, stvarajući emotivne i estetske šeme. Tako stvorena "estetska laž" (Umberto Eko) i "estetska simulacija" (Žan Bodrijar), omogućavaju scenaristi "Tehno-očeva" da polaže pravo na moć stvaranja, na Reč. Inače, veliki uspeh kiča u savremenoj kulturi može da se objasni time što je on preuzeo mitove koji kristališu sve ljudske ideale. "Kič je raskrsnica izmedju bića i zaborava – kaže Milan Kundera, dodajući da su paradigme kiča, u modernom svetu, filmovi "Kramer protiv Kramera" i "Doktor Živago". Prirodno, tome može da se doda "Titanik", ali i strip serijal "Tehno-očevi", kao simbol ispraznosti i izveštačenosti.
Posle 18 godina rada i 13 nacrtanih albuma po scenarijima čileanskog kič majstora, Zoran se opredelio da nastavi saradnju još jednu deceniju. Naime, Žodorovski je odlučio da ponovo pokrene serijal "Kasta Meta-Barona", jedan od mnogih derivata Inkala, radjen svojevremeno sa španskim majstorom Huanom Gimenezom (1993-2002). Serijal će verovatno u nedogled rastezati postojeću bazu podataka i galeriju likova, prodavaće se dobro i dokazaće reči Žodorovskog da u strip stvaralaštvu vredi isključivo onaj koji zaradjuje novac. | |||
Piše: V. Fumeti |
|
|
|
Piše: Alem Ćurin |
||||
Slučaj prvi – PETKO; slučaj drugi – KEKEC; slučaj treći – MALE NOVINE; slučaj četvrti – STRIP ART; slučaj zadnji – jedan razgovor daleki, al' ide prvi i to otpriliko ovako: Znaš, ja želim biti najbolji strip crtač na svijetu! - Dobro, samo, šta će ti to? - Pa tako... to mi je stvarno cilj, to, biti najbolji na svijetu. - Ma koji će ti to kurac, koji il' kakvi cilj? Pa nije to sto metara prepone ili, šta ja znam, neka druga olimpijska ili pak kulinarsko-mačevalačka disciplina di se dijele medalje, bogati, to ti je, ako ćemo se držat spor'ske terminologije, beskonačni maraton u krug, bez cilja, gdje je uspjeh i svaki novi korak šta te još drži u igri, a i sam znaš da ga nitko nikada nije otrčao do kraja , već su ih sve iznjeli sa staze, to ka' drugo, a ka' prvo, ti već odavno pripadaš prvoj ligi svjetskih stripera. E. - E, hvala ti, ma ipak... 'oću bit najbolji. Zato i radim toliko. Nego, nemoj mi reć da i tebi to nije cilj? - Nije, i to odavno. - A? - Je, kada smo počinjali prije tridesetak godina, ja sam samoga sebe, odma' u startu, uvjerio da sam najboji na svitu, ali sam tokom godina uvidio kolika je to muka, ne bit ili nebit najbolji, to ne, već, pod uopće, i samo druženje s idejom da ti je strip primarno zanimanje, a da nakon svih eksperimenata i lutanja i decenija ampak si još unutra al' da te nema. Činilo mi se da ću i odustat a onda sam ponovo otkrio Frank Godwina. - Koga? - Frank Godwin, jebote! Onaj šta je crta' Rasti Rajlija. - Poolaakoo... Ponovi. - Rusty Riley, bogati. Znaš to. Izlazija je u Petku, Kekecu, Malim Novinama i kod Ervina, u onom prvom Strip Artu, doduše, samo jedna epizoda. Toga bi se mora' si'ćat, na njemu si odrasta'! - Jebešga, zvuči mi poznato, no ne mogu se sad sjetit. Nego, šta s njim? - Eto to ti 'oću reć, da me puca ideja bit à la Frank Godwin; jednostavan, bez prenemaganja, pomalo malograđanski topao, ono pedesete i tako, bliži ilustrativnom realizmu četrdesetih i pedesetih, nego liniji Caniff-Pratt. Težim drami, erosu iznutra a ne u gesti. - Alo majstore, pa ti to trčiš svoj krug unatrag! - Ne, nego samo još sanjam! I to, das' ti najbolji. - Bog ti dugo dojio te tvoje sne! * Dilemi - ima li boga ili ne - nema mjesta na ovome mjestu. Naravski, ima ih komada dva. I oba su u stripu. Slovima i poimenice, Winsor McCay i George Herriman. Daklem, dva su boga stripa i nema drugih doli njih dvojice (ako pak ja mogu biti tu nekakav svjedok, a mogu, jer moja je crkva sklepana od crtačkog drva i papira te od pakovanih snova u novinskoj roto-karti za doma – op.A.). * Hal Foster nosi na svojoj grbači sveto ime oca avanturističkog stripa jer je ''kao'' izlaskom njegovog Tarzana rođena avantura. Taj sedmi siječnja 1929. uzima se kao herojski datum u povijesti stripa. Istoga je datuma imao premijeru i prva strip-faca izgubljena u svemiru, Buck Rogers od Dicka Calkinsa. Toga se dana, dunkve, rodio junačko-pustolovno-realistički strip u nastavcima, zar ne? To kompleksno pitanje zahtjeva kompleksan odgovor, što u tri slova stane: Jok!
Autor je bio relativno vješt ilustrator Frank Godwin, zrelo čeljade s punih tridesetiosam. Čovjek se već nakupio godina kad je dobio ideju da zamjeni medij i promijeni sam medij kao takav. Vrata, što su otvarala novu i nepoznatu avanturu u historiji stripa, od drva su s njegova crtaćeg stola. Dotad nezamislivo se dogodilo. Čovjek je stajao nasuprot čovjeku. Čitatelju je preko puta bio roto-junak stvoren na njegovu sliku i priliku. Ljubav na prvi pogled bila je obostrana i glasna. Izdavačima nije trebalo dva puta reći. Identifikacija je hvatala na brzinu. Doba hipnoze je počelo. * Na inernetu ima zato ovo: ''Rusty Riley nikada nije bio u top-ten-u najpopularnijih King Features Syndicatovih stripova, bio je daleko iza njih, no crtež u tome stripu je nešto naljepše u sindikalnoj ponudi, bilo kojoj, i za svagda.''
Nastavak slijedi kao ispunjenje hira jednoj mušičavoj trudnici. Majka mi se naime, u visokom stupnju trudnoće, vidi vraga, uželjela stripova! Ma di baš štripte? (tako je on, i nikako i nikada drugačije, zvao stripove), čudom se čudio moj siroti partijsko-osvješćeni otac dok je začudan stajao pred bogatstvom trafike na vrhu ulice. Kolovoško sunce i diktatura proleterijata bili su pičkindim pred histerijom njegove erotične trudnice. I bi kako je rečeno. S Petkom u dom nam se useli i Rasti, koji baš od tog 54. broja Petka, 21.08.1953., svrati ponovo najviše zarad moje matere i njezinog obećanja. Obećanje se ispuni koji dan kasnije. * Možda će vam se ovaj tekst činiti dug, možda grintate što vas davim o nečemu o čemu pojma nemate i što vama ama baš ništa ne znači, možda vam je predugačko ovo nalijevanje vaše rupe u obrazovanju, ali reći ću vam i to da je ta rupa preduboka baš zato što o Franku Godwinu, kod nas, u ex Jugi i poslije, nikada nije objavljen niti jedan tekst osim spomenutog Ervinovog (koji je i sam 80% prepisan, što ne smeta, jerbo bolje išta nego ništa). Da, ljut sam i zato ću nastaviti. * Frank je Godwin nakon Connie mijenja adrese i iznajmljuje svoju ruku na par naslova. Tako je, između ostalog, za DC Comics radio i Wonder Woman. To mu je više došlo kao relaks pred projekt što se već neko vrijeme kuhao u njegovoj glavi. Adresu na Kubi mijenja za Panamu, a Kingu (KFS) nudi ideju za serijal o usvojenom sirotanoviću na nekoj-tamo-farmi za uzgoj trkačih konja. Sindikat pada na tu ideju, a Godwin ne ponavlja grešku s Connie te angažira scenariste za svoje priče koje će oni samo uobličiti. Želeći imati sve pod kontrolom angažira svojeg brata i pisca, Harolda Godwina, za nedjeljne nastavke. Rod Reed, iskusno scenarističko grlo, koji će raditi, uostalom, i sa Salinasom na Cisku Kidu, bio je zadužen za dnevno štivo.
Frank Godwin bio je što stariji to bolji - najbolji. Njegova produkcija, i dnevna i nedjeljna, u poslijednjih šest godina života, 1953.-1959., bila je čista pohvala ruci. Rusty staroga Franka je u tom terminu nešto naljepše u strip ponudi, bilo kojoj, bilo kada i za sva vremena. Al' ljepota zna bit zajebata u tim godinama. Srce mu se raspuklo pred njom, iznad Panamskog kanala, 5.08.1959. * I tu je kraj. Konac kraja započetog: |
||||
Piše: Darko Macan |
||
DVADESETO je stoljeće vjerojatno najslobodnije stoljeće u povijesti Zapadnoga svijeta. U ime ove ili one slobode proklamiran je pad okova nacije, vjere, obitelji, morala, proglašena je smrt klasičnog romana, figurativnog slikarstva, sputanosti svake vrste ... Sloboda je postala konačna dogma, premda me još uvijek nitko nije uvjerio kako je čovjek doista za slobodu rođen i kako rob zna što bi s njome.
U popularnoj kulturi, također jednom fenomenu dvadesetog stoljeća, strah je od slobode možda i najrazvidniji. Popularna kultura, smišljena za laku zaradu, laku zabavu i lak zaborav, poprilično je nepripremljena povučena na mnogočiji osobni pijedestal. U njenoj smo predvidljivosti, stalnosti i pravilima prepoznali red koji nam je u svakom drugom području izmicao pa smo od filmskih zvijezda načinili nove plemenitaške obitelji, od rocka novu religiju, a od stripa novu naciju ili makar novu obitelj. Pop je kultura naš novi identitet: raspravljamo o onome što gledamo, predstavljamo se onime što slušamo, jesmo ono što čitamo.
A Spaghetti Brothers, s druge strane... Sve je govorilo protiv njih. Samo ime stripa je nevjerojatno jeftino, zvuči poput loše šale. Autori su ga se prihvatili uslijed besparice, pristali su štancati tjedne epizode za u svakom pogledu jeftin Lanciostory magazin. Odabrali su krimić u New Yorku dvadesetih godina dvadesetog stoljeća kako bi u stripu bilo pucanja i tucanja, pošteno su se pripremili raditi šund i - promašili. Promašili kao u onom receptu za letenje Douglasa Adamsa: “Poletiš tako što skočiš i promašiš zemlju.” Spaghetti Brothers lete od prve stranice; umjesto danas tako čestog trivijalnog koje se maskira u bitno u ovome smo stripu dobili bitno zakrinkano u trivijalno. Ispod šore, ševe i šege darovan nam je klasičan roman i figurativan crtež, priču o moralu, obitelji, vjeri i naciji. Sputano okovima, roblje je tako lijepo propjevalo. Spaghetti Brothers Carlosa Trilla i Dominga Mandrafine priča su o dvadesetom stoljeću. Sve je tu: i svijet kakav je bio, utjelovljen u pričama iz starog kraja, i novi svijet Amerike koja se rađa u brutalnosti, požudi i traženju identiteta. Obitelj Centobucchi (“Storupići”, još jedna loša šala!) bila je kakva-takva obitelj kada su krenuli na put - još uvijek su ih vezali stari zakoni, običaji i navade - ali novo nije htjelo ništa staro. U novom će domu obitelj Centobucchi biti rastrgnuta između srca koje ih vuče uspomeni zajedničkoga ognjišta i života koji ih razvlači svakoga na svoju stranu, u hramove novca, seksa, zakona, religije i sreće. Spaghetti Brothers klasična su tragedija ispričana na jedini pravi način - kroz smijeh. Likovi te priče žive! Njihova je stvarnosnost očita u tome kako se mijenjaju iz poglavlja u poglavlje, ponekad iz kadra u kadar, ne zbog jeftinog šoka već zbog otkrivanja nove fasete. Jedan od njih može biti sposoban ubiti, ali ne i ljubiti (barem ne žive); drugi obratno. Amerigov edipovski kompleks je stvaran za razliku od psihoanalize Tonya Soprana koja je samo doskočica, funny once geg kojeg ni Robert de Niro u “Analyze This” nije uspio učiniti zaista smiješnim. U Spaghetti Brothers, likovi koji nas uz sebe vežu na prvi pogled na idućoj će stranici počiniti gore stvari od onih koje smatramo zločincima; zločinci će nam se smiliti kad dođe njihov red da pate. Ispod Mandrafininih divnih crno-bijelih crteža ništa nije crno-bijelo: svaki je Trillov lik sposoban i za dobro i za zlo, često u istome dahu, i svaki je tako neraskidivo vezan za vlak vlastite sudbine na tračnicama tragedije. Jer, od svega nas je dvadeseto stoljeće oslobodilo samo ne od tragedije, ljudskosti naše, naše sudbine. (Predgovor za knjigu Carlos Trillo & Domingo Mandrafina, Spaghetti Brothers – 1, Fibra, Zagreb, 2006) |
||
Piše: Zoran Stefanović |
|||||||
U smeni naraštaja i civilizacijskim lomovima, uvek postoji i jedan nepravedni aspekt, nečasna linija manjeg otpora kolektivnog bića koje privremeno gura u zaborav, pa i mrzi velike pojave.
Aleksandar Hecl i njegov opus su jedna od prisilno „zaboravljenih“, „preskočenih“ i „neprepoznatih“ tekovina naše kulture, i glavni cilj ovog teksta — pored esnafske naklonosti i poštovanja — jeste i plemenita provokacija, početak drugačije recepcije, masovnije i temeljnije, koje smo jednoj sudbini i delu dužni. U tom smislu, bićemo slobodni u nekoj budućnosti i nastaviti ovaj članak, sa osvrtom i na stripski opus. Tihi čovek
Njegova potreba za likovnim izražavanjem, u dobu retkih igračaka i druge skupe zabave, bila je enormna i ostvarivala se po školi, šupama, tavanima... Izvanredna sećanja na te dane izneo je sam umetnik u razgovoru sa Zoranom Đukanovićem, odakle dajemo delić:
Trinaestogodišnjeg autora pominje i predratno Vreme u svom dečijem dodatku, u tekstu „Šaca-bata — majstor od zanata“, imenujući ga: „mali zemunski vunderkind“. Sâm kaže da nije voleo školu, a darovitost i potreba za stalnim otelotvoravanjem unutrašnjeg sveta mašte narasla je brzo do pune lične i zanatske artikulacije.
Rat se završio, a 21-godišnji mladić upisuje Likovnu akademiju u Beogradu 1947, gde je, uprkos ždanovizma novog doba, mogao da sretne i mnoge od stare predratne („reakcionarne“) garde profesorâ kao što je Kosta Hakman, ali i da bude deo mladog likovnog naraštaja koji je 1950-ih sazreo i debitovao u srpskoj i jugoslovenskoj kulturi — Milić od Mačve i drugi iz grupe „Medijala“: Leonid Šejka, Uroš Tošković, Vladimir Veličković, Miro Glavurtić, Dado Đurić, Olja Ivanjicki, Ljuba Popović, Siniša Vuković, Svetozar Sveta Samurović, Kosta Bradić i Milovan Vidak, a van grupâ Momo Kapor, Marklen Mosjenko, Majda Kurnik i drugi. Zaista fascinantan naraštaj, mereno najvišim merilima.
Studije na Akademiji Hecl je okončao 1951. godine, ne diplomiravši, a u to vreme je već godinu dana bio i profesionalni ilustrator. To je bio početak zaista plodne karijere duge četiri decenije, obeležene velikom produkcijom i visokim kvalitetima, krećući se stalno između slikarstva, ilustracije za nekih 300 izdanja ili svoju dušu, kao i stripova dužih formi. Preminuo je 15. maja 1991, a posthumno je dobio Nagradu za životno delo Udruženja likovnih i primenjenih umetnika Srbije (uz otpor nekih krugova kako smo načuli). Od porodice je imao suprugu Helenu i sina Branislava, takođe umetnika, koji je ostavio traga i u stripu. Aleksandar Hecl je stripove radio ne samo kao crtač (povremeni pseudonim: Đ Crnčić), već ponekad i kao sopstveni scenarista. Od 1956. sarađuje sa listom Pioniri , što je trajalo do 1964. godine. Tada je po scenariju Dragoljuba Jovanovića uradio četiri epizode naučnofantastičnog serijala („Zemljo, do viđenja“, „Letimo na Mesec“, „Otmica u vasioni“ i „Špijun na Radnagu“). Nakon toga sledi serija stripova, od kojih ovde navodimo neke, pošto ćemo se stripskim delom opusa baviti u narednim nastavcima. Pored Pionira, s tripove i ilustracije objavljivao je i u Mladosti , Zmaju , Kekecu i Yu stripu ( Yu strip magazin ). Dušan Danibor Lončarević bio je scenarista „Emila i detektiva“ (po E. Kestneru ) i „Petlovog pera“ (o Seljačka buni). Po romanu Zejna Greja „Baf vođa karavana“, scenario za Hecla je uradio Radmilo Anđelković, danas značajno ime domaće prozne fantastike. S. B. Radovanović napisao je „Uskočke osvetnike“, M. Ilijin za „Stevana Nemanju“, Radovanović i Lončarević za strip „Luka gneva“ (list Rad , 1959). Po svom scenariju uradio je adaptaciju Žila Verna „Put u središte Zemlje“. Pored ranog „Vinetua“ po romanima Karla Maja (scenario započeo Lončarević, a završio Anđelković), u svom stripskom povratku 1981. Hecl je uradio još jedan vestern: „Dugom stazom“ po sopstvenom scenariju. Aktivnu karijeru stripara okončao je 1984. draguljem domaće fantastike, stripom „Faet“ u Y u strip magazinu. Recepcija rada Koliko je nama poznato, vrednovanje Heclovog opusa je uvek bilo veće i blagonaklonije u stripskim krugovima, nego u tzv. akademskim, mada je po svom klasičnom umetničkom i zanatskom znanju Hecl nadilazio i nadilazi većinu članova ULUPUDS-a. Kao protivtežu i mada je imao prekide u radu na stripu, ovaj stvaralac je uvek bio i jeste visoko držan od strane stripskih znalaca. Istoričari Zdravko Zupan i Slobodan Ivkov ga stavljaju među ključna imena obnovitelja domaćeg stripa posle II svetskog rata. Te, pomalo magične 1950-e i 1960-e, pored Hecla, donele su nam i druga važna imena u našu popularnu likovnu kulturu: Milorad Dobrić, Ivo Kušanić, Živorad Atanacković — Žika, Zdravko Sulić, Radivoj Bogičević, Nikola Mitrović — Kokan, Božidar Veselinović... — da pomenemo samo neke koji su bliski i mlađim generacijama. Zdravko Zupan je i autor prvog kraćeg intervjua sa autorom za stripsku publiku, povodom reprinta „Vinetua“ (Yu strip , br. 139) u momentu kada je krajem 1970-ih Hecl kao stripar već bio pomalo zaboravljen, a Dragan Stošić je objavio tekst u „Omladinskim novinama“ početkom 1980-ih (nije nam bilo dostupno u vreme pisanja ovog teksta). Ljubomir Kljakić, „siva eminencija“ domaće stripske misli, i pored Heclove razlike u godinama u odnosu na tzv. „treću generaciju“ odredio je stvaraoca po poetičkim osobinama stripa „Faet“ u najmodernije tokove stripa 1980-ih, praktično avangardu, što je verovatno najveći kompliment koji su tada novi tokovi mogli da daju bilo kojem starom majstoru. Zoran Đukanović, kritičar i teoretičar imao je visoko poštovanje i česte reference na Heclov rad, a zaslužan je i za već pomenuti, jedini temeljni intervju sa stvaraocem za koji mi znamo. Jedan od umetnika koji su učili od Hecla, Askanio Popović, kao Heclov prijatelj i poštovalac, zaslužan je i za određeni Heclov lični uticaj na autore „Beogradskog kruga 2“, a zahvaljujući trudu oko monografije — i za našu današnju recepciju umetnika. Jedina inostrana referenca na Heclovo stvaranje koja je nama trenutno poznata jeste u tekstu o Žil Vernu u srpskoj kulturi na izraelskom serveru (https://jv.gilead.org.il) gde se ističe da je on „jedan od najslavnijih srpskih ilustratora“, a strip „Putovanje u središte Zemlje“ jedan od „njegovih najboljih“. Kao i mi, Hecla svet tek treba da upozna onakvog kakav je bio, u svoj svojoj složenosti, i velikoj razbokorenoj duhovnoj slici. Umetnost ilustrovanja Ilustrovanje, odnosno namensko crtanje, bilo je jedan tri stuba Heclovog stvaralaštva, čineći od njega jednu od središnjih ilustratorskih figura svih vremena na domaćem polju. Svetla tačka esnafskog poštovanja ovog opusa desila se pre deset godina. Obeležavajući sedmu deceniju rođenja ovog stvaraoca, u Beogradu je 1996. objavljena reprezentativna monografija knjiških crteža ovog umetnika Umetnost ilustrovanja: 250 crteža Aleksandra Hecla (izbor ilustracija iz perioda 1950-1960. god). Monografiju je sa ljubavlju i znalački priredio umetnik Askanio Popović, i ona je do sada jedino dostojno monografsko izdanje posvećeno Heclovom opusu. Popović kaže da je to njegovo pregnuće...
Njegov poštovalac i prijatelj Ova jedina monografija jeste knjiga B-4 formata, idealnog za ovakva izdanja, na visokogramskom kunstdruk papiru, sa vrlo dobrim otiskom, čak i u slučajevima kada pojedine ilustracije nisu reprodukovane sa originala. Lepi primer knjiga koje se „mezete“ u tišini, na stočiću za kafenisanje. Posle nadahnutog, informativnog i tananog uvoda Askanija Popovića, sledi 250 crteža koji ilustruju glavne autorove radove i paralelne estetike u ranom desetogodišnjem periodu.
U paleolitskim romanima Ronija Starijeg (Rat za vatru i Džinovski lav, 1951), stil je već robusniji, blago mračniji u psihologiji i grafizmu. Za ilustracije u knjizi Anatola Fransa (Knjiga moga prijatelja , 1952), vidimo prvi iskok u dijapazonu, eliminisanje crnog, prozračnost i lakoću pera, kao da to nije isti crtač. Čini se kao da je Hecl hteo da dâ posvetu stilu nekog svog omiljenog kolege iz Pariza 19. veka, mada je konačni efekat nešto manji nego za Ronija i Kiplinga. Međutim, za Edgara Rajsa Barouza (Tarzan, 1952), Hecl se vraća pristupu kao za Kiplinga, samo svedenijim i dinamičnijim elementima. Ovde opet vidimo jedan od važnih aspekata Heclovog opusa i likovne filozofije: njegov odnos prema živom svetu, naročito životinjama, što prosto izbija iz svakog takvog motiva. Sam autor je rekao da je to...
Popović u predgovoru daje ocenu da bi se Hecl mogao svrstati u red vrhunskih svetskih crtača animalista , kao i da mnoge od njih nadmašuje.
Dakle, Bosnić ovde smatra da je velika produktivnost samo krajnji ishod dubinske autentičnosti jednog umetnika, lične unutrašnje snage, dok su iskustvo i zanat apsolutno nužna nadgradnja, ali ne i sâm uzrok efikasnosti
Poslednji veliki set crteža u monografiji je omiljen ovome potpisniku. Crteži za klasika naše književnosti, knjigu Slavomira Nastasijevića Hanibal ante portas (1958), predstavljaju jedan od vrhunaca naše ilustracije, praktično mala grafička remek-dela. Nijedan od prethodnih kvaliteta nije nestao, ali se naš, tada 32-godišnji, stvaralac do te mere oslobodio da jake crne površine, beline koja definišu planove i materijalizuju svet, kao i znalački a opet nekako divljački tek nabačene šrafure, čine od ovog kompleta ilustracija čitav jedan posmatrački doživljaj, svaki put kad im se vratite. Možda je zanimljivo primetiti da je u ovom setu Hecl primenio mnogo onoga u tehnici i grafizmu po čemu je kasnije Breća Stariji postao poznat i cenjen: znalački nabacivane crne površine sa „brzom“ jurodivom šrafurom.
Pored Askanija Popovića — priređivača, pisca pogovora i tehničkog urednika ukusno opremljenog izdanja — treba sa zahvalnošću pomenuti i izdavača, „Mapu S“ i njegova odgovorna lica: Miodraga Stankovića i Ivana Kralja, a preduzeće „Foto Futura“ takođe je dalo doprinos. Knjiga je objavljena u 500 primeraka i predstavlja raritet posle ovih deset godina. (24. novembar 2006. Nastaviće se...)
| |||||||
Piše: Slobodan Ivkov |
||
Kada je ovog leta širom sveta razglašeno da će se na 33. kalendaru italijanske firme "Pireli", najpoznatije po proizvodnji automobilskih guma, kao udarni motiv, iskreveljena i polugola fotografisana na krevetu, naći krepka, nesumnjivo kremom "Fotošop" dobrano "premazana" sedamdesetjednogodišnja italijanska glumica Sofija Loren, još jednom smo spoznali kako su vreme, njegov protok i merenje relativna stvar i, uprkos eventualnim očekivanjima "Pirelijevih" možda perverznih medijskih manipulanata, nije nam baš svima pošla pena na usta.
No, to je bio povod da se prisetimo kako je, iako se to od utemeljenja projekta 1993. godine do danas menjalo, mesec novembar u kojem se promoviše i taj tradicionalni inostrani komercijalni kalendar, ipak najčešće vreme kada možemo da očekujemo i novi srodan lokalni, mnogo više ka umetnosti orijentisan projekat beogradske multimedijalne grupe FIA i ugledne štamparije "Publikum". Na čelu FIA-e su Stanislav Šarp (pseudonim Đorđa Milekića) i Nada Rajičić, stvaraoci neverovatne energije, originalnih ideja i, što je u ovoj rigidnoj, zlobnoj, spletkaroškoj, paranoičnoj, destruktivnoj i autodestruktivnoj srpskoj sredini kojom mnogo češće vlada duh čerge nego još nedostignute palanke retkost, oni su posednici superiorne, nikad maliciozne duhovitosti i ironije. U mom prošlogodišnjem tekstu u ovoj rubrici (redni broj rubrike 8, Strip vesti br. 347 od 30. decembra 2005.) jadao sam se što nijedan od Publikumovih kalendara nastalih za ovih 13 godina nije posvećen stripu, ali sam konstatovao i da nemamo prava da se ljutimo na njih kada mu nijedan od nekada velikih jugoslovenskih stripskih izdavača nikada za pola veka nije posvetio neki svoj dvanaestolisni kalendar. Nažalost, ni ove godine stripa u Publikumovom projektu direktno nema, ali, kao i uvek, strip je na neki način prisutan; bilo kao jezik, način razmišljanja ili u fragmentima.
Projekat kalendara kao "merača vremena", ali i dokumenta o duhu sredine koji je u pojedinim godinama karakteriše, a koji pod producentskim rukovodstvom FIA-e artikulišu i realizuju najpoznatiji domaći, od pre nekoliko godina i inostrani dizajneri i tipografi, odavno je prevazišao lokalne okvire. Posle 2002. godine objavljene monografije i potonje promocije projekta u SAD, o njemu se sa velikim respektom govori i piše u najpoznatijim svetskim časopisima, od "Grafisa" pa do najnovijeg primera, stručnog časopisa "Step" ("STEP inside design") za novembar/decembar u kojem je, pored objavljenog opširnog prikaza Terija Li Stouna "Can a Calendar Heal Serbia?", kompletna oznaka stranica i signature časopisa koji se ekspertima distribuiše širom planete, sve sa istaknutom oznakom Made in Serbia, od strane oduševljenih urednika prevedena na srpski jezik i izvedena ćirilicom. I kalendar za 2007. će već 28. novembra biti promovisan u njujorškom Art dajrektors klubu, a u decembru na Majamiju. Sve što se radi oko kalendara je nesumnjivo jedan od najboljih načina na koji savremenom svetu valja predstavljati tradicionalnu i ovovremenu srpsku kulturu. O celom projektu koji pratim detaljno sam pisao već u nekoliko mahova. Da se ne bih ponavljao, eventualno zainteresovane ću samo uputiti na sajt NIN-a i internet arhivu: NIN br. 2767 od 8. januara 2004. i br. 2864 od 17. novembra 2005., te na sajt Strip vesti, arhivu i pomenuti br. 347 od 30. decembra 2005. Za ovu priliku ću malo pojasniti pojavu i korišćenje ćirilice od strane američke dizajnerke Pole Šer (Paula Scher), ove godine zadužene za kalendar. Naime, ona je američki eskpert za tipografiju i predavač u njujorškoj Školi za vizulene umetnosti. Kao stručnjaku za slova, u prvom susretu sa našom ćirilicom, na kojoj kao na prepoznatljivoj konstanti srpske kulture insistiraju članovi FIA-e, osetila se bespomoćnom. Bila joj je veoma izazovna, egzotična i arhaična, ali ništa nije razumela, pa je i ovogodišnji kalendar, dakle čitav susret dve kulture, posle njenog neveštog pokušaja da čita ćirilicu, nazvan gotovo neprevodivom reči "Gobbledygook" (nešto kao "kokodakanje", "blebetanje"...), a preveden sa "Bla, bla, truć". Za razliku od prošlogodišnjeg hand made pristupa autorke kalendara, rumunsko-mađarsko-američke likovne umetnice Andree Deže, pripadnice pravca koji ću nazvati "postnaiva" i koji isključuje upotrebu kompjutera, a tehnička sredstva i pomagala svodi na minimum, Pola Šer je visokotehnologizovana. Na primer, za mesec maj je izabrala motiv od 500 osnovnih crta lica koja je svela na samo jedno, što bez pretpostavljene upotrebe kompjutera gotovo da nikome ne bi ni palo na pamet da pokuša realizovati. No, s druge strane ona je iz potpuno novih uglova koncepcijski istražila mogućnosti našeg pisma. Prvo, dala mu je treću dimenziju, pa je ideju razvila tako što je u obliku slova za mesec avgust dizajnirala originalan nameštaj (sto od Ž, luster od F, stolice od NJ...), a, drugo, pokrenula je, odnosno animirala slova, pa je transformacija latiničnih slova u ćirilična (razvijajući ideju koju je promovisao Mirko Ilić kao autor Publikumovog kalendara za 2001.) koja je išla u krug, od engleskog ka srpskom alfabetu i obrnuto, mogla da se kasnije vidi, i na ekranima kompjutera i na platnima postavljenim na promociji. Ona je, već drugi put, održana u odlično prilagođenom i primerenom prostoru, Muzeju savremene umetnosti na Ušću, gde je ovakvom projektu i pravo mesto. Prethodna je takođe bila jedna od najuspešnijih. Da podsetimo, 2000. je u, zbog prethodnog bombardovanja, od eksponata ispražnjenom Muzeju predstavljen, po potpisniku ovih redova, jedan od par najuspešnijih, i koncepcijski postavljenih i formalno realizovanih kalendara - "Ožičeni čovek" (sasvim slobodno bi se mogao koristiti i prvobitno dat, pa povučeni naziv: "Umreženi čovek") umetničke grupe "Talent Factory". I, evo, šest godina kasnije, u tom prostoru su se kretale primereno "dizajnirane" hostese, u nedostatku verbalne komunikacije penjalo se na izdignuta mesta, poručivalo i mahalo zastavicama kao na brodovima, čudne pesme su pevali nekakvi, još neobičniji horovi, fotografisalo se, dokumentovalo, tražilo aktivno učešće gostiju, manipulisalo i kanalisalo... Rečju, ovaj multimedijalni hepening su mnogi koji prate kulturu kod nas sasvim opravdano proglasili kulturnim događajem nedelje u Beogradu. (ovo je proširena i "Strip vestima" prilagođena verzija isto naslovljenog teksta, prvobitno objavljenog u rubrici Kultura, na str. 48 nedeljnog časopisa "NIN" br. 2916 od 16. novembra 2006. godine; izdavač "NIN d. o. o.", Beograd) |
||
Autor: Zoran Janjetov |
Piše: Zoran Đukanović |
|||
TAO OF LIBIDO – JEDNO OD MOGUĆIH TUMAČENJA Emir Mešić bio je veliki crtač malo stripova. I veliki tragač za neizgovorenim. Nejezičnost i ironičnost njegove stripovne naracije uvek je bilo teško i krajnje rizično prevoditi u govor, a posebno u govor kritike. Zagonetna vizuelnost, čistota forme i tišina koja vlada njegovim prizorima fascinirali su me od prvog susreta. Beskonačno prečišćavanje vlastitog izraza izrodilo je kod Emira više varijacija istih stripova, strip table su se umnožavale u različite verzije koje su se očajnički borile da tablu pretvore u savršenstvo, u kristal. Emirovo stripovno mišljenje gazilo je duboko kroz vrt čije se staze račvaju u nedogled.
Da li kristal Tao of Libido ima značenje? Lepotu svakako ima, a značenja je onoliko koliko svetlosnih zraka propustimo kroz njega. Ima li kristal ironiju? Šta vi mislite? Ako je Zardozov kristal, svakako da ima. A obrve? | |||
Uređuje: Marko Ajdarić |
|
|
|
Autor: Darko Macan |
Darko Macan |
|
|
Od petQa do četvrtQa Jeb'o ih glupog, na blog.hru! Taman ja odredim kako je petaQ dan za ovu rubričicu, a oni proglase remont u petaQ pa sad ti radi četvrtqom... Nema veze, da vidimo što je meni bilo važno u prošlom tjednu... Daqlem: » liQ i djelo « Daqlem, rad na Love & Rocketsima (ili, kako ćemo ih od sada zvati, Ljubavi i raketama ) rastegao se preko svaqe mjere i nije se poqlopio s izdavačevim optimizmom. Kako je krajnji roq da albumi stignu na CRŠ (a i taj granično upitan) bila nedjelja, polomili smo se, ali nije bilo u oqvirima ljudskih mogućnosti te su koreqcije koreqcijinih koreqcija (koje ne isključuje grješqe) bile gotove tek utorqom obnoć. I jeboga. Al' sad možete vidjeti privjue na webu, ako linq radi, ovdjeovdjeovdje . Sad, i ta zadnja dva dana, kad se radi pod skrhavajućom spoznajom da se trebalo biti gotov odavno, i generalni pritisaq pred CRŠ (ili MaFest), natjerali su me da napravim izdavačqu satnicu za iduchu godinu kaqo mi se opet ne bi dogodilo da Q STRIP (i slični projeqti) kasne jerbo mene zatrpaju druge obaveze. U svaqom slučaju, do qraja ove godine radim samo na svojim projeqtima pa možda bude lijepih novosti (ili ružnih, aqo vam totalno nije stalo, a ovaj blog čitate samo zato što vas je Google doveo pretražujući s qljučnom rječju "mazohizam"). Taman kada je paniqa oko Ljubavi i raketa privedena svršetqu, nastala je nova. Naime, prije dva tjedna stornirao sam rad na ilustriranju jednog udžbeniqa povijesti dok mi izdavačqa kuća ne plati što mislim da mi duguje. To mi je omogućilo miran InterLiber, a onda je ugovor qonačno potpisan. No, kaqo sam i dalje bio odlučan da neće biti muziqe dok ne bude i para, skrštenih sam ruku radio sve drugo samo ne taj udžbeniq. Nu, onda su pare qapnule - ja, qanda, pobijedio - i sad mi ostaje samo šljaqati. Bob je regrutiran da pomogne oko neqih pasica (recimo, svih u kojima treba crtati qonje), a Tonči da farba i počelo se. Mislio sam imati miran CRŠ, ali ne bu bilo... Od drugih stripovskih vijesti treba znati da se remitenda Q STRIPA broj 3 nalazi na qioscima Distri-pressa po cijeni od 10 kuna i da vam je to jedna od zadnjih priliqa da se snađete. Q-ova po 10 kuna bit će i na CRŠ-u, ako sve bude u redu sa štandovima (a S. obećaje da hoće jer se nada kako će P. navratiti), kao i druge Q robe. Što je prije poqupujete, prije će biti novih izdanja. Ovo nije bilo suptilno, ali je bilo istinito. (CRŠ iliti Crtani Romani Šou - "festival kojem se ne kaže nou" - počinje sutra od 13h u ZKM-u, u Teslinoj. Gosti su Igor Kordej i Max Munk ... pardon, Bunker, scenarist Alana Forda. Dolazaq obvezan.) Inače, imao sam priliqe vidjeti i Štefove olovke za "axe effect" reqlamni strip. Trebali smo na njemu raditi zajedno, ali kako su mi qretenske qorekcije na scenarij došle za vrijeme interliberskog stresa, otkačio sam sve to i Štef se odlično sam snašao. Hoće taj stres kad se sve radi u zadnji čas... Evo, jutros sam dijalogizirao 58. (!) epizodu Dicka Longa za Playboy koji izlazi za sedam (!) dana i tri puta sam bio blizu točqe da sve pošaljem vrit, ali sam na qraju bio prilično zadovoljan učinjenim pa je moje odustajanje pomaqnuto za još jedan mjesec...:) A za one koji me pitaju kad će novi albumi Dicka Longa - usqoro bismo mogli imati dobre vijesti! A jučer smo Bob i ja, crtajući udžbeniq, drvili nešto o superherojima pa sam, ponukan time, noćas nešto malo istraživao povijesti nekih od njih. I, doq je neqad bilo (a sad se više ni ne spominjalo) da se povijest superjunaqa može prepričati u dva-tri koraqa, sad i najnevidljiviji od njih imaju povijesti taqo zakuquljene i zamumuljene da to nije, vaistinu, normalno. Evo pogledajte povijest Martian Manhuntera iz pera jednog izvrsno obaviještenog nolajf... fana. » linQovlje « Pa smo taqo došli i do surfanja. Nemam vas na što novo uputiti na Blogovom kolcu, a i Qolumbo se sad duplicira ovdje, no na Blogoreju je postavljena jedna lijepa reprizna SF priča, potrebna vam kao doza duševnoga zdravlja (u idući će ponedjeljaQ biti - grc! - pjesma), a i novi nastavak Martine Mjesec trebao bi biti aploudan sutra te ste si i njega dužni. Od tuđih stranica, najzanimljivije što sam čitao prošloga tjedna bila je ispovijed jedne bivše zaposlenici DC-a u kojoj otkriva zašto ima malo žena u strip industriji, a u ispovijedi ima i krvi te seksa , ako vas industrijski ili ženski problemi ne zanimadu. Složeno je blog sistemom pa kljucnite arhivu za studeni i onda čitajte odozdo najviše. Tko poželi, snaći će se... Gorana Sudžuku sada hvale i oni koji nisu čitali Outlaw Nation kad je išao u sveskama - novi trejd, sa svih devetnaest poglavlja u jednoj jeftinoj crno-bijeloj knjizi je, kažu, jasniji i ljepši. Imate ga, naravno?... A Komikaze su poslale obavijest na svoje aktivnosti. Sajt im je malo ružan i nepregledan, ali link je valjda točan?... Konačno, jedna stranica lijepih sliqa , za dušu. Nisam stavio linq kojeg ste mislili da sam trebao? Pa, pošaljite ga, majqu mu! » leQtira « Fabien Vehlmann je jedan od najzanimljivijih trenutačnih frankofonih scenarista, a Bruno Gazzotti jest crtač hit-serije "Soda" koja je meni u principu draga, ali je u zadnja dva albuma otišla u malo... hm, čudne vode. Nu, sad su se njih dvojica udružila u novom projeqtu za qlince po imenu "Seuls" ("Sami") i, koliqo sam vidio na vebu, uglavnom im se prigovara da su taj strip za qlince napravili taqo da bude za qlince. Majqe mi, neqe od tih što odrastu pa postanu kritičari bi trebalo u top strpati... Dakle, u "Samima" se radi da je petoro djece ostalo... pa, samo. Samo u omanjem gradu iz kojeg su svi odrasli i sva ostala djeca nestala preko noći. Koncept je klasičan (na pamet padaju i "Timpetil" i "Pale") i Vehlmann dobro barata očekivanjima i pustolovinom (pobjegao tigar iz cirkusa), ali vic će biti kako će se izvući, jednog dana, s objašnjenjen. Jedan klinac navodi nekoliqo zanimljivih mogućih rješenja već u ovom, prvom albumu, qoja daqle po logici stvari, otpadaju i... vidjet ćemo. Treba čekati i čitati i doznati. Nastavak nećemo, valjda, predugo čekati jer ovo je vrlo, vrlo dobar strip za djecu i sve koji se takvima osjećajima (recimo, Franu). (Hoće li ovdje biti i priqaza izdanja nabavljivih kod nas, da ne kažem domaćih izdanja? Hoće, dobijem li recenzentske primjerqe. Dosta više entuzijazma, ionaqo me qreteni razni optužuju za skrivene namjere! Ovo je stranica za moju samopromociju i tko se želi pored mene promovirati, ima da plati!) » marQeting « Neću vam ovoga tjedna ništa tutqati u virtualne ruqe: dođite na CRŠ pa da vidimo kako ćete mi se tamo oduprijeti! I to je to za ovaj petaq. Čitamo se idućeg, i ovdje i u Strip vestima koje će ovu rubričicu prenositi. Ostavite qoji qomentar ako blog.hr bude radio, šaljite linqove ili (autori) radove ili ogledne primjerqe (izdavači) pa se čitamo. Do petqa! (mcn) |
|
Autor: Mladen Oljača |
Strip vesti |
|
STRIPOVI KOJI REDOVNO IZLAZE: A STAR IS UNBORN (UnBornStar)
unbornstar.blog.hr/ BLIC STRIP (Marko Somborac) www.blic.co.yu/blic/strip BUZZ & FZ (Gudvin) www.screaming-planet.com/comics.php?area_id= ČAROBNJACI (Niko Barun) www.tportal.hr/stripovi/carobnjaci KUĆA STRAHA (Jurica) www.kajgod.co.nr/ MALI MEUR (Vladislav Gajski) www.plastelin.com/index.php?option=com_content&... MARTINA MJESEC (Macan - Sudžuka) www.stripovi.com/martinamjesec.asp MISTER MAČAK (Macan - Bob) www.stripovi.com/mistermacak.asp NETOVCI (Niko Barun) www.t.ht.hr/netuskoli/5-5.html OVERKLOKING (Dubravko Mataković) iskon.hr/webcafe/matakovic/ SERGEJ (Darko Macan) www.zmcomics.co.yu/sergej SIVI GRAD (Rico) www.stripovi.com/sivigrad.asp SOB SA SOBOM (Sonjecka) www.stripovi.com/SobSaSobom.asp STRIP "DAN"-a (Simon Vučković - Mirko Zulić) www.dan.cg.yu/stripovi.php SvRBI iU SVEMIRU (Milivoj Kostić) vigled.sky.prohosting.com/ ŠTEFICA Jambriščak, prijateljica noći koja je previše znala" (Nik Titanik) www.niktitanik.com STRIP ČASOPISI ZA DOWNLOAD ZONA 9 (Udruženje strip autora Crne Gore) STRIPOVI KOJI SE REDOVNO DISTRIBUIRAJU E-MAIL-om SAMONIKLI KOROV STRIP (Franja Straka) STRIPOVI SA ZAOKRUŽENOM PRIČOM Bilo jednom u Makarskoj (Dalibor Brdar) STRIPOVI DOMAĆIH AUTORA NA STRANOM JEZIKU ACTION TRIP COMICS (Jojić - Grabović - Solanović) STRIPOVI KOJI VIŠE NE OBNAVLJAJU SVOJE STRANICE JOHN'S PARADISE (Saša - Venes) |
|
Autor: Simon Vučković |
Priredio: Marko Ajdarić |
|
CONTEST RULES 2006 IV International Festival of Graphic Humor at the Iguassu Waterfalls (Brazil) The city of Foz do Iguaçu, through the Fundação Cultural, with the purpose of encouraging and publicizing the work of graphic humorists, invites to take part in the IV International Festival of Graphic Humor at the Iguassu Waterfalls. DATES Entry of works: Up to the 8th of December of 2006 Opening of the Festival: 14 th of December of 2006 Place: Foz do Iguaçu City Time of the Festival: From the 14th to the 17th of December of 2005 Exhibition: from the 14th of December to the 31th of January of 2007. PARTICIPATION The participation is open to all cartoonists, either professional or amateurs, from any nationality and above 16 years of age, who will be allowed to enter only unedited works. Each author will be allowed to enter up to three works. The participation of officials (or relatives of these) related to the organization of the event is utterly prohibited. AWARDS Five prizes will be granted in a total amount of US$ 20.000,00 (Twenty Thousand U.S. Dollars - minus all the applicable taxes according to the legislation in force) divided as follows: 1º place, prize in the amount of US$ 10.000,00 2º place, prize in the amount of US$ 5.000,00 3° place, prize in the amount of US$ 3.000,00 4° place, prize in the amount of US$ 1.500,00 5° place, prize in the amount of US$ 500,00 * Payment up to the 01 st of July of 2007 PRESENTATION OF WORKS - Toppic: "Airplane". - Category: Cartoon (definition: graphic joke about universal and timeless theme), respecting the specified topic. - Techniques: Works produced with any technique will be admitted. - Specifications: Maximum size in format A4 (21,0 X 29,7 cm or 8,3 X 11,7 inches), in vertical or horizontal, digitalized in 300 dpi, color mode RGB, in format JPG (medium quality) or PDF, not exceeding the maximum limit of 1,5 MB, sent by e-mail (e-mail addresses below) or recorded in CD and sent to our address (safer option). - Data: The following data must necessarily be sent within the body of the e-mail message: Full name of the author, artistic name, full address, telephone, e-mail, number of I.C. (identity card), number of tax registration and bank data. A summed résumé and a photo may as well be sent, though no mandatory, to the database of the Festival. SENDING OF WORKS The deadline for the sending of works will be the 8th of December of 2006. Works sent by e-mail or mail after this date will not be admitted in any case. By e-mail: The works can be sent by e-mail to the following e-mail addresses that respond to sending criteria based on regions, according to the residence of the designer. humor@humorfalls.com.br The following indications must be attended at all times: Each and every entry must contain, in the body of the e-mail message, all the data about the participant and only one picture can be annexed to each message. By mail: The sending of works by mail, recorded in a CD, is always safer. It may as well be accompanied, or not, by the printed archive. It is important to note that there must be a text archive, (extension .doc or .txt) with all the data about the participant. The date of the post office stamp will be the one valid in regard of the entry (no later than 08/12/2006). The works must be mailed to the following address: International Festival of Graphic Humor at the Iguassu Waterfalls Fundação Cultural de Foz do Iguaçu Rua Benjamin Constant, 62 - Foz do Iguaçu - Paraná - Brazil CEP: 85.851-210 Telephone +55(XX45) 3521 1480 GENERAL INFORMATION - Information Web Sites: www.humorfalls.com.br www.humorfalls.com www.festhumordascataratas.com.br - E-mail: artenatural@compubras.com.br - Telephone: +55(XX45) 3523-7072 CONTEST There will be one jury for the selection and another jury for the awarding composed by qualified professionals in this field and the decisions will be in all cases unappealable: If the jury finds any irregularity or plagiarism in any entered work, they will have the right to revoke the prize granted to that work. The Organizing Committee might establish other additional prizes and acknowledgments. The list of the selected and awarded works will be made known by the press and the web sites of the Festival. EXHIBITION The selected works will be exhibited during the Festival and in traveling exhibitions. They will also be granted to publications that help with the advertising of the event, and included in the book (catalog) of the Festival. GENERAL CONSIDERATIONS In accordance with the rules herein, presented in compliance with the Law of the Author's rights (law N° 9.610/98), participants are fully aware of, and agree with, the following articles: 1. The sent works will become since then, part of the collection of the Festival and, therefore, shall not be returned under any hypothesis; 2. Those works that were selected will be reproduced in order to become part of expositions, catalogs and for the advertising of the event; 3. On the act of the entry, the author grants, totally, universally and definitely, the author's rights of the work, without any additional retribution, and also grants the right to use it in any way as part of the property of the International Festival of Graphic Humor at the Iguassu Waterfalls. The author, therefore, agrees to hold the International Festival of Graphic Humor at the Iguassu Waterfalls harmless and indemnify against any claim, demand, action, suit, proceeding, or any expense whatsoever arising from claims of infringement of copyright or proprietary right; 4. The FIH disclaims liability for the astray of the works, damage resulting during the sending of the work, or either for the incorrect identification of this; 5. In any situation not provided by these contest rules, the Organizing Committee reserves the right to choose the best and most appropriate solution; 6. The participant, by performing the entry, automatically agrees on the whole with the terms of the present contest rules. EIGHTEENTH INTERNATIONAL BIENNIAL OF HUMOUR AND SATIRE IN THE ARTS GABROVO 2007, BULGARIA May 19 – September 30 CONDITIONS OF ENTRY Welcome. We wish your entry in the Eighteenth International Biennial Exhibition of Humour and Satire in the Arts every success. 1.This International Exhibit and Festival recognizes the highest achievements of humour and satire in the following CATEGORIES, each to have its own exhibit area: - CARTOONS - GRAPHICS & DRAWINGS - PAINTINGS - SCULPTURE - POSTERS - PHOTOGRAPHS 2.SUBJECT MATTER: The World Lasts Because It Laughs 3.ORGANIZERS: House of Humour and Satire, Gabrovo Municipality, the Ministry of Culture and the Humour of the Peoples Society. The Organizing Committee is chaired by the Mayor of Gabrovo. 4.OPENING May 19, 2007, 10.00 a.m., House of Humour and Satire The exhibitions run until September 30, 2007 5.JURY A jury of professional artists and former Biennial winners selects the works for the exhibitions and awards the prizes. The decisions of the jury are final and there is no appeal. 6.PRIZES ▪ GRAND PRIX - the GOLDEN AESOP statuette, 1 000 BGN, a certificate and an invitation to stage a one-artist show during Biennial 2009. ▪ PRIZE of the town of GABROVO - the GASCAR statuette, 800 BGN and a certificate. ▪ Prizes (six) of the Ministry of Culture of the Republic of Bulgaria – 800 BGN each and a certificate in each category. SPECIAL PRIZES ▪ Prize for sculpture awarded by Skalni Materiali JS Co–Rousse – 1 500 BGN and a certificate ▪ Prize of Skalni Materiali JS Co-Rousse - 500 BGN and a certificate - awarded to a young sculptor (up to 35 yrs.) ▪ Prize of LIONS CLUB of Baden/Helenental, Austria - 500 EUR and a certificate - awarded to a young Bulgarian graphic artist (up to 30 yrs.) ▪ Prize of Inter Data Systems Co. – professional Lowepro photo backpack and a certificate. The prize goes to the funniest photograph submitted. ▪ Prize of the Humour of the Peoples Society - 400 BGN and a certificate ▪ Prize of the Directorate of CENTRAL BALKAN National Park for a cartoon on the subject of 'Safeguarding Nature' - a 3-day visit to CENTRAL BALKAN National Park and a certificate. ▪ Prize of Gabrovo Planet Society - the Gabrovo Planet statuette, 100 BGN and a certificate - awarded to the best work on Gabrovo subject matter. The cash prizes in BGN (Bulgarian Leva) are subject to taxation in conformity with Bulgarian law. The prize winning works remain in the Humour of the Peoples collection of the House of Humour and Satire. The latter reserves the right to extend personal invitations to the prize winners to attend the prize-awarding ceremony. GENERAL ENTRY RULES 1. ELIGIBILITY The competition is open to all artists who accept the conditions of entry. The working languages are Bulgarian and English. In case of disagreement on the interpretation of the text, the Bulgarian text is the valid one. 2. DEADLINE FOR ENTRIES: March 1, 2007 ADDRESS: HOUSE OF HUMOUR AND SATIRE 68, Bryanska St., P. O. Box 104, 5300 Gabrovo, BULGARIA For contacts: Tel. +359 66 /807229/; +359 66 /804945/; +359 66 /807248/ Fax: +359 66 /806989/ E-mail: humorhouse@globcom.net humorhouse@mail.bg The conditions of entry, jury members and recognition of the entries received, selected, donated and awarded can be viewed at www.humorhouse.bg Inquiries can be made on telephone +359 66 /807248/. INDIVIDUAL NOTIFICATION WILL NOT BE MADE TO BIENNIAL ENTRANTS. 3. All art works should be originals and entrants' property. Any technique is acceptable. 4. MAXIMUM SIZES - CARTOONS A4 (29 x 21 cm) - GRAPHICS & DRAWINGS 50 x 70 cm - PAINTINGS 150 x 150 cm - SCULPTURE 80 cm maximum height and 20 kg maximum weight - POSTERS 70 x 100 cm - PHOTOGRAPHS 30 x 40 cm 5. Each artist may submit up to 5 entries for each category, but no more than 2 works can be selected for exhibition. 6. The artist's name, title of the work, year of creation, technique, value and category type should be printed on the back of each entry. Each work should be accompanied by an entry form completed in block capital letters in Bulgarian or English. 7. Unless indicated otherwise, all entries submitted will be considered donations to the Humour of the Peoples collection at the House of Humour and Satire; therefore, artists are requested to complete and sign the Certificate of Donation on the entry form. The organizers greatly appreciate these donations which significantly enhance the international collections to be enjoyed by all. The donors' names will be listed down in the home page of the House of Humour and Satire; the donated works will be shown in future exhibitions in this country and abroad. 8. Artists who cannot donate their work and explicitly indicate TO BE RETURNED on the entry form should deposit by September 30, 2007 the following return sums which cover packing, dispatching and postage charges: - CARTOONS, GRAPHICS, DRAWINGS, POSTERS and PHOTOGRAPHS – 20 EUR - PAINTINGS – 80 EUR - SCULPTURE – 130 EUR The artists will have their works back by December 31, 2007. Works lacking return postage by September 30, 2007 remain in the Humour of the Peoples collection. 9. The return sums can be sent by: - Bank transfer to: House of Humour and Satire DSK Bank PLc – Gabrovo branch IBAN number: BG83STSA93003110025400 BIC code of DSK Bank Plc: STSABGSF - Money order payable to the House of Humour and Satire - Cash at the pay office of the House of Humour and Satire (a happy circumstance for the organizers to meet you, the artist). Sorry, NO cheques or charge cards. 10. All entries should be sent frameless and unmounted as printed matter with PRINTED MATTER noted on the package. 11. Artists should cover the transport costs franco Gabrovo. The organizers will not collect packages sent franco other destinations. 12. The House of Humour and Satire guarantees the safety of the works from the date of receipt to the date of return. No responsibility is assumed for damage or loss during transit. 13. The House of Humour and Satire reserves the right to reproduce the works on display and have them printed in its publications and other publicity materials. 14. The House of Humour and Satire publishes an art catalogue of the works selected for display. Only artists with selected works are entitled to a free copy. The catalogue is available at the gift shop of the House of Humour and Satire and all other artists can have it for 48 EUR (postage included) remitted according to item 9. ALL ENTRANTS ARE KINDLY INVITED TO VISIT GABROVO ON MAY 19TH, 2007 AND ATTEND THE OPENING AND PRIZE-AWARDING CEREMONIES OF THE EIGHTEENTH INTERNATIONAL BIENNIAL OF HUMOUR AND SATIRE IN THE ARTS, AS WELL AS TO ENJOY THE HUMOUR CARNIVAL IN TOWN. | |
Strip vesti |
|
|
|
Ako znate nekog ko bi bio raspoložen da svakog petka dobije email sa STRIP VESTIMA, pošaljite njegovu email adresu ili mu predložite da se on sam javi i tako upiše na mailing listu. e-mail: zmcomics@neobee.net; web: www.zmcomics.co.yu i stripvesti.t35.com; adresa: Zlatko Milenković, Pariske komune 31, 21000 Novi Sad STRIP VESTI SU BESPLATNE Ako ne želite da ubuduće dobijate STRIP VESTI, jednostavno odgovorite na ovaj email i u naslovu (subject) napišite ODJAVA. |