prošli broj - arhiva - sledeći broj


SADRŽAJ

1. STANKOVSKI U MUZEJU - VELES - Zlatko Krstevski
2. KEN PARKER 1-6 - Strip vesti
3. PRVA NAGRADA U LESKOVCU - Strip vesti
4. ČUDESNI SVET MACE ŠIZE - Saša Rakezić
5. POST SCRIPTUM (28) - Zoran Đukanović
6. JUŽNJAČKA UTEHA No 185. - Marko Stojanović
7. KVINTALOVA TJEDNA KARTICA (244) - Darko Macan
8. ŠTAMPA - štampa
9. VESTI IZ SVETA - Strip Vesti
   -ČELIČNA KANDŽA DC-ja
   -NAŠI U JUŽNOJ AFRICI
10. LINKOVI - Strip Vesti
11. DATUMI - Strip Vesti

1.

STANKOVSKI U MUZEJU - VELES

Zlatko Krstevski

U Titovom Velesu-u kucu Vasil Glavinov-a, u organizaciji Narodnog Muzeja direktora Spase Perovski ovih dana je otvorena izlozba stripova, originala cuvenog makedonskog multimedijalca, ovaj put stripadzije. Radi se o "legendarnom" serijalu LABRIS-Tunel, prici o naci-misu koji gleda situaciju ovdasnjeg Balkana. Strip ima tacno 500 strana. To sto mnogima nije uspelo da odstampaju 500 strana, je uradio Muzej iz Velesa. Verovatno najbolji kulturni dogadjaj, koji je odbelezio ovaj grad, za 2004 godine.

Sledece godine Veles je grad kulture kako je proglasio ministar kulture Blagoj Stefanovski. Posetite makedonski sajt kulture www.culture.in.mk. I naravno bice vise para i za strip desavanja u ovom gradu. No vratimo se na strip dogadjaj. Pre desetak godina na kulturnom programu radio Skoplja, Stankovski poznat kao "Aca Rembrant" je rekao da strip ima 5000 strana i da treba da zve izadje u nekoliko tomova. Svi smo se pitali ko ce da cita filozofske, feministicke, krimi, perverzne i jos kakvih crtarija. Njemacka slikarska skola je ostavila trag u stilu, ne samo sli, crteza. Njegov film "Maklabas", eksperimentalni digao je toliko prasine, pa svi su pomislili da je dosao nivi "oskar". Medjutim nekomercijalni filmovi i nekomercijalni stripovi su ne bas omiljeni kod obicnog konzumatora kulture. Tako da je pocelo da se "TURKA" na makedonskom nebe devete umetnosti.

Stripove Stankoskog su publikovani u kultnoj periodici kulture "Margina", kao i u legendarnom "LIFT"-a, strip magazin koji je izvrsio revoluciju strip izdavastvu i bio generator novih struja.

Za nesto vise o Stankovskom i makedonskim autorima i LIFTU posetite ih na: www.templum.com

Inace u Velesu strip je poceo pred petnaeset godina i to u organizaciju Centra za naucnu fantastiku "Vizija".

Na kraju preporucujem vam malo odmora pored kompjutera. Posetine sajt i necete se pokajati www.inside-artzine.de dobri stripovi, animacije, ilustracije od kojih zastaje dah, Ili svratite na 5-ti medjunarodni strip festival na www.vizant.org.mk

sadržaj

2.

KEN PARKER 1-6

Strip Vesti

Preuzeto sa stripovi.com:


KEN PARKER BIBLIOTEKA

Dragi prijatelji, sa zadovoljstvom vam mogu priopćiti da novoosnovana izdavačka kuća Libellus pokreće projekt reprinta originalnih 59 epizoda Ken Parkera. Epizode će biti objavljivane u originalnom, Bonelli formatu (16x21 cm), na kvalitetnom 120gr offset bezdrvnom papiru i isključivo u tvrdim koricama. Naravno, svi brojevi će imati i originalne naslovnice (i na prednjoj i stražnjoj strani korica). Plan je da se objavi 12 epizoda godišnje, dakle cjelokupni serijal bi trebao biti objavljen u narednih 5 godina, s tim da je otvorena i opcija nastavka serijala na epizode koje su objavljivane naknadno (dakle, ono sto trenutno izdaje System Comics).

Naša izdanja možete kupiti u striparnicama More Comics u Zagrebu, te Strip klub Darkwood u Beogradu, ili ih možete naručiti direktno od nas po cijeni od 60 Kn po primjerku. U cijenu su u uračunati troškovi poštarine unutar Hrvatske, za inozemne narudžbe biti će obračunati dodatni poštanski troškovi.

Zašto Ken Parker? Prvo i najvažnije, to je strip kojeg obožavamo i kojeg radimo isključivo zato što ga volimo. Svjesni smo da ce biti povika "opet reprint, dajte nešto novo", ali po našem skromnom mišljenju, usudili bi se ovo izdanje nazvati "prvim pravim Ken Parker izdanjem na našim prostorima", pošto Dnevnikova verzija boluje od svima nam dobro poznatih boljki (cenzura, izbacivanje stranica, katastrofalan prijevod i tisak). Smatramo da Ken Parker zaslužuje bolje i kvalitetnije izdanje i dat ćemo sve od sebe da se to i dogodi.

Projekt zajednickim snagama realiziraju vaš omiljeni moderator Dado Raič i vaš nešto manje omiljeni webmaster Marko Šunjić. Skupljen je i kvalitetan tim ljudi koji će se pobrinuti da kvalitet izdanja bude na vrhunskom nivou. Prijevod je radila moja malenkost, lektura je djelo našeg najboljeg strip scenarista Darka Macana a prelijepi dizajan i pripremu za tisak potpisuje naša Melina Mikulić tj. Studio grafičkih ideja.

Prvih 6 brojeva izlaze 26.12.2004. godine. Tom prigodom će na CRŠ festivalu biti održana i promocija naših izdanja koja će se sva tri dana trajanja festivala prodavati po posebnoj promotivnoj cijeni od 50 Kn. Dođite i osigurajte svoj primjerak na vrijeme!

Sve dodatne informacije potražite na www.stripovi.com/kenparker ili na mail libellus@stripovi.com!

sadržaj

3.

PRVA NAGRADA U LESKOVCU

Strip Vesti

Centar za likovno vaspitanje dece i omladine Vojvodine i Marketprint već 18-ti put organizuju konkurs za autorski strip učenika osnovnih škola.

Ove godine su dodeljene sledeće...

...NAGRADE:

1. nagrada
Aleksandar Anđelković, 7.razred; OŠ "Vožd Karađorđe", Leskovac
Likovni pedagog Anđelka Savić

2. nagrada
Aleksandar Lazić, 6.razred; OŠ "Stojan Novaković", Šabac
Likovni pedagog Slavka Jakovljević
Janko Tomek, 8.razred; OŠ "Maršal Tito", Padina
Likovni pedagog Elena Tomaš

3. nagrada
Ivona Medić, 5.razred; OŠ "J. J. Zmaj", Subotica
Likovni pedagog Tereza Semeredi
Jelena Stančević, 7.razred; OŠ "Đuro Salaj", Subotica
Likovni pedagog Vekonj Lajoš
Marko Deurić, 8.razred; OŠ "Vuk Karadžić", Vlasenica, RS-BiH
Likovni pedagog Njegoš Arnaut

specijalna nagrada:
Tamara Lilić i Igor Lilić, 7.razred; OŠ "Đuro Salaj", Subotica
Likovni pedagog Vekonj Lajoš

* * *

Strip vesti će se potruditi da ubuduće, u što je većoj meri moguće, podrži ovaj strip konkurs tako da ćete za sledeću godinu na vreme dobiti sve informacije o tome kako se može učestvovati. Nadam se da će mnogobrojni čitaoci SVesti, koji su u mogućnosti, lobirati da se i škole iz njihovih sredina što aktivnije uključe u ovu veoma važnu strip akciju. Konkurs pomaže da se deca u osnovnim školama uče osnovama strip jezika i naracije. Ova akcija svakako pomaže i da se strip kao jedan vid umetnosti populiše u okviru školskog programa i predmeta likovne kulture u osnovnim školama.

sadržaj

4.

ČUDESNI SVET MACE ŠIZE

Saša Rakezić

Strip - Heriman i Kramb na srpskom:

ČUDESNI SVET MACE ŠIZE

Razumevanje istorije savremenog autorskog stripa teško je zamislivo bez upoznavanja sa Herimanovim radom, koji deluje avangardno, poetično i nekako drukčije i danas

Kada je o stripu reč, u našoj sredini postoji respektabilna tradicija koja vodi sve do beogradske škole tridesetih godina i brojnih izdanja koja su od tog vremena objavljivala stripove, što domaće što inostrane. Pogled unatrag bi jednog optimistu bez sumnje naveo na pomisao da je bilo više strip autora i više strip izdanja nego što bi to moglo da se očekuje od zemlje te veličine, i sa tom količinom problema. Međutim, nekakav pesimista bi takođe imao pravo da ustvrdi da su čitave generacije crtača i čitavi tomovi izdanja nekako odveć lako tonuli u zaborav. Takođe, izbor prevedenih stripova bio je ograničen, uz prilične rupe koje su učinile da domaći čitalac bude svestan tek nekih od klasika stripa, dok su mu neki drugi ostali skoro potpuno nepoznati.

KLASIČNI KLASIK: Oduvek sam bio zagovornik da je domaćem čitaocu potrebno pružiti neku vrstu edukacije, nekakav enciklopedijski pregled istorije stripa ili tome slično, pa da se onda lakše krene napred ili kuda već. Ali dok se to ne desi, od ogromnog su značaja sporadični reprinti klasičnih kreacija stripa. Priznajem da takođe spadam među ljude koji veruju da, kada bi trebalo odabrati neko od klasičnih dela koje bi prvo trebalo predstaviti ovdašnjem čitateljstvu, to bi onda trebalo da bude strip Krazy Kat, čiji je autor George Herriman. Tek par tabli ovog stripa bilo je prevedeno na naš jezik, i objavljeno u časopisima kao što su "Vidici", itd. Nekim čudom, novosadski Marketprint je nedavno objavio dobro opremljen album posvećen upravo ovom ostvarenju, na finom papiru i među tvrdim koricama, jednom rečju nešto što smo, ako već imamo pretenzija da budemo kultura koja je svesna umetnosti stripa, dugovali samima sebi.

Album sadrži tekst o Herrimanu i njegovom delu, kao i izbor Krazy Kat kaiševa i tabli od godine 1910. (kada su se junaci ovog stripa prvi put pojavili na marginama strip serijala Porodica sa gornjeg sprata), pa sve do ranih dvadesetih godina. Herriman je na stripu neprekidno radio skoro bukvalno do smrti 1944. godine – na njegovom stolu je pronađena nedovršena Krazy Kat tabla.

Valja reći da je razumevanje istorije savremenog autorskog stripa teško zamislivo bez upoznavanja sa Herrimanovim radom, koji deluje avangardno, poetično i nekako drukčije i danas, u eri interneta i mobilnih telefona, kao što je izgledalo i u vreme kada tek što se zavšilo viktorijansko doba, a čak ni fokstrot još nije postao popularan.

Krazy Kat storije su smeštene u vanvremenske pustinjske predele Arizone, a glavni junaci su mačka Krazy, zaljubljena u zlobnog miša Ignatza, koji samo gleda kako će da je tresne u glavu ciglom, što Krazy shvata ni manje ni više nego kao izraz ljubavi. Tu je i policajac predstavljen kao pas koji takođe simpatiše Krazy, i gleda da uhapsi mrskog miša. Siže koji odiše ciničnim smislom za humor kakav bi mogao da se dopadne i klincima koji rastu uz Ren and Stimpy Show, ali svemu je tome pridodata još i čaplinovska nežnost. Da još kažemo da se većina stripova koje je Herriman kreirao ne razrešava nekakvim "vicem", i da humor pre proizlazi iz nekog osećanja apsurda. Razume se i da je prevodom morala da se žrtvuje originalna leksika stripa, koja često otpluta u sjajnu mešavinu slenga, arhaičnih fraza, i nekakvog dečijeg "jezika". Inače, Herriman je strip tokom decenija svakodnevno objavljivao u američkim dnevnim listovima, kreirajući ogroman opus, koji ni do dana današnjeg još nije u celini reprintovan. Traganje za starim izdanjima, a zatim reprodukcija kaiševa i tabli Krazy Kat stripova u obliku knjiga jeste nešto čime se bavilo nekoliko generacija istraživača i izdavačkih kuća – najpre Eclipse, a u novije veme Fantagraphics Books, itd.

SAVREMENI KLASIK: Kada govorimo o klasicima stripa, beogradska izdavačka kuća L.O.M. je objavila album jednog savremenog klasika, Roberta Crumba. Pod naslovom Demonka sabrano je nekoliko storija nastalih između 1986. i 1991. godine, a u kojma se pojavljuje lik pod nazivom Demonka. Crumb je u ovim pričama "oživeo" svoje likove kreirane u vreme andergraund strip revolucije šezdesetih – kao što su Gospodin Prirodni, neka vrsta uličnog gurua, i Flejki Funt, tipičan predstavnik srednjostaleškog "buntovnika" tog vremena, koji bi želeo da nešto izmeni u svom životu, pa makar i tako što će pratiti nekakvog gurua koji mu se otvoreno podsmeva. Ovim junacima je pridružena još i Demonka, žena grotesknog izgleda, koja srednjostaleškog slabića Funta koliko plaši toliko i privlači. Iz storije u storiju, čitalac baš kao i sami junaci ostaje u nedoumici da li je Demonka žena iz susedstva ili priviđenje iz samog Pakla. Suptilna ironija kojom se Crumb podsmevao izveštačenoj američkoj svakodnevici već je prerasla u legendu – široka publika ga je najpre prigrlila šezdesetih godina, a zatim se on iz tog zagrljaja istrgao, odbivši da svoje radove proda velikim i moćnim magazinima. Opredelivši se da svoje stripove nastavi da objavljuje kod nezavisnih malih izdavača, ubrojao se u svega nekoliko autora koji su uspeli da se otmu komercijalizaciji koja bi ih, na jednom tako velikom tržištu, instantno načinila bogatim i slavnim, ali i efikasno uspavala njihove kreativne impulse. Time je postao andergraund heroj, koji je ipak bio poštovan i od široke publike, onoliko koliko je ona bila svesna njegovog dela. Tokom devedesetih ponovo je dospeo u žižu interesovanja nakon što je dokumentarni film Crumb the Movie doživeo neočekivan uspeh. Ljubiteljima njegovog rada ova pažnja javnosti ponekad deluje nestvarno, kao i recimo činjenica da je crtač imenom i prezimenom bio spomenut u jednoj od novijih epizoda Simpsonovih.

Međutim, bitno je reći da ovaj album može da bude zanimljiv domaćem čitaocu koji eto dolazi u priliku da gvirne u jedan tek majušan segment opusa autora, koji je obeležio ne samo strip scenu već i svoje vreme. Neki od Crumbovih najboljih radova tek čekaju da budu prevedeni na naš jezik, pa makar i uz zakašnjenje koje radovima ovog crtača (danas nastanjenog u gradiću u Južnoj Francuskoj), kao istinskoj veličini, ionako ne mogu da odveć naude.


Objavljeno: Vreme, Beograd, 18.11.2004.godine

sadržaj

5.

POST SCRIPTUM (28)

Zoran Đukanović

Igor Kordej:
NE, TO NIJE MASKA HARLEKINA (4)

Igor i ja nastavljamo naš maratonski razgovor. Nije to ništa neobično, znali smo tako “pilulašiti” često – sve do duboko u noć. Godina je 1986.


Od svojih vanstripovnih afiniteta ponekad pominješ Hieronymusa Boscha. Međutim, u nekim tvojim stripovima, recimo prvoj epizodi Stranca, tretman ljudskih figura pre asocira na Bruegelov svet. Dok je Bosch fantazmagoričan, Bruegel je opor.
Prvo sam gledao Dalija. Poslije sam vidio da je Bosch to radio ranije, iskrenije i instinktivnije. Dali je više manipulator. Breugel je, pak, ispitivao ljude i prirodu do tančina. Netko je jednom rekao za mene i mog frenda Roberta da smo ljudi od prirode. Prirodu strašno blisko osjećam. Breugela volim jer njegovi likovi nisu uljepšani. Ako su seljaci, onda su seljaci; ako su slijepci onda nema slijepijih slijepaca od njih. Međutim, nikada nije prešao u nešto što danas zovemo naturalizam. Njegovo shvatanje prirode i čovjeka u njoj je divno. Volim njegove boje: zemljane boje, smeđe-zelene, plave koje su nekako uvijek vezane za zelenu, ili pak crno-crvene odnose. U stripu volim kako su kolorisani Bilalovi noviji stripovi.


Hajde da napravimo jedan vremensko-medijski salto mortale, da se vratimo od Breugela u - sada. Dopadala ti se muzika King Crimsona, šta još voliš od muzike sedamdesetih?
Sad si na pravom tragu što se tiče oporosti. Dopadaju mi se i Amon Dull, jedna jako opora njemačka grupa; Frank Zappa koji je sarkastično opor. Can, Stonesi i, naravno, David Bowie. Osim toga i rani Wingsi i - rani Kraftwerk.


A sad?
Dopadaju mi se neke grupe koje imaju odmak u odnosu na trendove koji danas vladaju. Recimo U2, noviji radovi Simple Mindsa. Od današnje muzike puno toga slušam, ali nema nečega za što bih se jače uhvatio. Imam utisak da je muzika šezdesetih i sedamdesetih bila puno bogatija. Kretala se kroz nepoznato koje je trebalo istražiti. Bilo je svježine koja danas nedostaje. Sada se točno zna što treba napraviti da bi se dobio hit koji će se vrtjeti.


Danas je u samom komponovanju muzike isuviše prisutan marketing (Ama, Zorane, opusti se, pa tek je 1986-ta, strpi se još dvadesetak godina – prim. Z. Đ. u 2004)
Sve se vrlo lako proračuna. Ne vidim puno užitka u tome. Volim nekakve alternativce, no njih nije puno. Mogu čuti i čak dobar heavy metal. Teškoća sa heavy metalom je što je veoma uska muzika, ne možeš se puno kretati unutar toga. I danas se, opet, točno zna što je heavy metal i kakav ćeš imati tekst uz to: seksualno-sakralni, muško-šovinistički itd. Od domaćih volim Haustor. Od Azre sam jedino prvu ploču jako volio. Smetaju mi Džonijeve parolaške pjesme. Haustorov Treći svijet mi je primjer puno ubijedljivije angažiranosti. Muzika je nešto drugo, a ne iskreno ili, da stvar bude još gora, neiskreno bacanje letaka. Primarna funkcija kazališta, filma, stripa jeste zabaviti ljude, ne dozvoliti im da zaspu, animirati ih nečim. Gledao sam prije koju godinu na BITEF-u nekakvo japansko kazalište koje me je bacilo na dupe. Svi su bili obrijanih glava i visili su u zraku. Ne mogu to opisati, ali to je pravi teatar za mene. Kad ti ništa ne kaže, a opet te lupi u glavu. To je sasvim vizuelni teatar. Bilo je samo muzike, boje i pokreta.


Na početku tvoje crtačke karijere verovatno si goreo od nestrpljenja da vidiš kako će strip koji si uradio izgledati odštampan. Sticajem izdavačih okolnosti u Marketprintu nastupio je u dva momenta period tišine, ne u radu nego u tvom prisustvu u javnosti.
Strategija Marketprintovih urednika bila je da se materijal prikupi u većoj količini i da se onda može kontinuirano nastupiti na naše i svjetsko tržište. Količina je sakupljena i taj trenutak je tu. Ja sam za to vrijeme patio, međutim, bio sam ipak strpljiv. Mislim da je baš dobro što se smirila euforija oko “Novog kvadrata”. Prestali su nas hvaliti i pljuvati. Pa da počnemo iznova. Ta stanka zapravo nije bila loša.


To što si u međuvremenu uradio zasada je nepoznato našoj javnosti. Izgleda da se okrećeš dužim pričama?
Jednostavno su me počeli zanimati duži, kompleksniji scenariji. To ne znači komercijalizaciju, a ni standardniji pristup. Više ne razmišljam na nivou kratkog gega. Interesuje me razrada likova. Mislim da je to normalan razvoj. Kao kad pređeš sa kratkometražnih na cijelovečernje filmove. Želim se baviti sadržajem svojih likova.


Zamisli da imaš priliku da biraš izmešu scenarista kakvi su Pierre Christin, rani scenarista Bilala, Christian Godard (Aster Blistok) Giancarlo Berardi, Héctor Oesterheld (Mort Cinder) i Hugo Pratt – čiji bi scenario najpre “zagrizao”?
Scenarije Pratta i Berardijeve. Pratt mi strašno paše zbog toga što sve vrijeme osjećaš nekakvu nostalgiju i tugu u stripu. Ja sam čovjek koji nije zadovoljan time što živi na ovom mjestu, u ovom vremenu. Htio bih se vratiti ili pomjeriti nekamo. Muči me to što sam odvojen od prirode, kao što su i ostali oko mene. Nekad bih se htio staviti u elementarni položaj urođenika koji zbog borbe s osnovnim problemima egzistencije nema vremena da razmišlja o stvarima koje mu, možda, i nisu potrebne. Možda ja idealiziram njegovu situaciju... Ipak, mislim da je u tom kontekstu on savršeno sretan. U tom pogledu ja nisam sretan. Možda previše razmišljam. Pokušavao sam biti iskren prema sebi. I nisam se oduševio do čega sam došao. Ako čovjek pokušava biti iskren prema sebi, onako totalno, možda to može i da ga porazi.


(nastaviće se)

sadržaj

6.

JUŽNJAČKA UTEHA No185.

Marko Stojanović
misto83@ptt.yu

DIŠI DUBOKO (2)

Leto 1829. godine, Puškin je proveo na
selu. Ustajao je rano izjutra, pio vrč tek
pomuženog mleka i jurio k reci da se kupa.
Okupavši se u reci, Puškin bi legao na
travu i spavao do ručka. Posle ručka, Puškin
bi spavao u visećoj mreži. Pri susretu sa
smrdljivim seljacima, Puškin bi im klimnuo
glavom i zapušavao pri tom prstima nos. A
smrdljivi seljaci bi se klanjali i govorili: «To
se može podneti.»
SLUČAJEVI, Danil Harms

U početku sam morao Tonija da molim da mi da da scenaristički dovršim album Maksa Debrisa koji je pre mene počeo Đorđe Milosavljević. Za mene je to bio izazov, za njega verovatno dilema, tek mi se tokom jednog mog ubeđivanja jednostavno nasmešio jednim od onih svojih šiljatih osmeha i ponudio mi da uradim probe scenarija. Sreća moja pa sam tad bio jako inspirisan za tih prvih 5-6 tabli nastavka - prošle su mi probe. Prošle, ali veliki mučitelj nikako da ih nacrta! Na sredini (albuma), morao sam ja da molim Tonija da crtački Maksa privede kraju. Na kraju je čak pobegao u vojsku i rat samo da ih ne bi nacrtao... A onda, čudo! Tokom jednog od tih ubeđivanja, kad sam već gotovo digao ruke, što je mislim bilo odmah posle Tonijeve male Kosovske avanture u uniformi, opet sam se naboo na njegov osmeh. Uzeo je da dovršava album. Trideset strana sa po četiri kaiša, sve u jednom dahu!

Takav je Toni. Mesecima, godinama ništa, samo skice (a skica je skica je skice je skica je skica je skica što znači da nije strip, Toni, druže moj...) u nedogled. A onda, jednog se jutra hronično usporeni Toni probudi ubrzan i nema stajanja dok se ceo strip ne završi, bez obzira na to koliko je strana u pitanju, dve ili dvadeset dve. Olovka klizi, postaje raspričana, razigrana, kadrovi se sami nižu (uputstvo za upotrebu: Toni je najbolji u kadriranju kad mu ne date mnogo da se razvlači, da po glavi i papiru beskrajno mulja izgled table!), ali se tek kad se Toni prihvati četkice počinje prava predstava. Čuda Toni radi sa četkom, od onih pozitivnih, ali bogami i od onih negativnih – ne malo tabli nisu pedantno privedene kraju zbog zova četkice, zavodljivog obećanja širokog poteza. Mada, da se razumemo, razumem ja i Tonija – nije lako zadržavati dah toliko dugo...

Inercija je Tonijevo srednje ime. Teško ga je pokrenuti, a i kad ga jednom i ubaciš u prvu, stalno ga treba na smenu vući i gurati. Zato mnogo toga s Tonijem ide teško i pipavo – sve dok u svom tom kretanju stečeno ubrzanje ne pređe kritičnu granicu. U tom, toliko očekivanom i nedovoljno puta viđenom, mistično-katarzičnom trenutku Toni direktno prelazi u treću i kreće da vas vuče za sobom, bez ikakvog zazora... Bez ikakve namere da se ikada zaustavi. Najbolji dokaz za to su protekle dve godine, u kojima je odjednom, iznebuha, odlučio da svrši studije sociologije na kojima je apsolvirao pre nekih sedam -osam godina... I dao je desetak ispita za dve godine. Bez pauze.

Zagonetna je Tonijeva opčinjenost frankofonom kulturom – u stvari, ne toliko sama ta fascinacija (jer je ona opštepoznata i neporeciva, čak i kad bi se Toni uopšte potrudio da je poriče), koliko njeno poreklo. Dve su teorije u igri, od kojih je jedna da je preko fascinacije francuskom kulturom Toni dosao do francuskog stripa, kod koga je stao da prenoći i gde je evo ostao petnaestak godina. Druga je ta da su toliko obožavani francuski stripovi doveli do obožavanja same kulture koja ih je na posredan način iznedrila, i ta je teorija moj lični favorit. Činjenica ostaje da Toni voli da tu i tamo koji svoj original ukrasi kakvom prigodnom francuskom rečenicom, posledicom trenutne inspiracije (kao što je, uostalom, često i sama tabla)... Uh, zaboravih: Toni inače nikada nije učio Francuski jezik...

Ima puno toga što Toni ne zna, i što ne želi da zna (većinu toga vezanog za komercijalne zahteve na modernom strip tržištu i ponešto o strpljivom radu na svakoj tabli), ali zna jedno. Zna da diše duboko – nešto što su mnogi svesni komercijalnih zahteva na modernom strip tržištu odavno odlučili da zaborave...

sadržaj

7.

KVINTALOVA TJEDNA KARTICA (244)

Darko Macan
darko.macan@zg.tel.hr

GASTARBAJTERSKE GODINE: CAPTAIN CROATIA

Industrija stripova ima svoje uspone, padove i, rječju, faze. Eddy i ja smo s Grendelima uletjeli na sam rep dobre jedne faze, a i u Marvelu sam se našao u zanimljivom trenutku.

Naime, Marvel je bio pod bankrotom (u SAD postoje dvije vrste bankrota: jedna koja te odmah zatvori i druga koja ti zamrzne dugove dok ih ne otplatiš) te je priliku da ga radom izvadi dobio Joe Quesada koji je poziciju glavnog urednika iskoristio kako bi doveo neke kvalitetne ljude, kako bi se javno svadio s DC-em i svoga konja glasno hvalio te kako bi, ukratko, Marvel opet učinio interesantnim.

(Valjda je prvi profesionalac kojeg sam na ravnoj nozi sreo bio talijanski crtač Sal Veluto i njegov je savjet bio da je uvijek bolje kad ti je urednik crtač nego kad je scenarist. Ima nešto u tome: crtači su zaigraniji, instinktivniji, ponese ih emocija. Hladni racio scenaristički teži poroditi control-freakove. Vidi mene.)

Grant Morrison na X-Menima, Peter Milligan na X-Forceu, Richard Corben na Hulku, Igor Kordey gdje god pogledate ... Marvel Joea-crtača (uz pomoć Axela Alonsa) bio je na trenutak zaista mjesto gdje je vrijedjelo biti. I meni se potrefilo - uz Igorovu preporuku i dobru volju urednika Andrewa Lisa - da napokon jednom budem na valu događanja (ne na krijesti, ali ne ni na repu) i pišem ... od svega mogućeg ... Kapetana Ameriku!

Nije ga bilo tako teško pisati kao što se može pomisliti (svaka je nacija utemeljena na više-manje istim idealima pa sam pisao nekog svog Kapetana i prekrstio ga u "Ameriku"), ali bilo je skroz čudno da bi vodeća izdavačka kuća pisanje nacionalnog simbola (premda ni izdaleka više tako popularnog kao nekada) povjerila strancu i mogućem ideološkom protivniku. Zar je u Marvelu zaista puhao novi vjetar?

- Jesi li siguran kako želiš da ga ja pišem? - pitao sam Andrewa i dodao, za svaki slučaj, ako nije čuo da postoje i druge zemlje: - Ja nisam Amerikanac.
- Da, da! - uvjeravao me. - Baš to želim!

Dobri, stari Andrew. Proći će tek malo više od godine dana, a ni za mene ni za njega na Marvelovim stripovima više neće biti mjesta.

(Nastavlja se ...)


***
Tam-tamom se i kroz najdublji kutak džungle pronosi glas:
http://www.stripovi.com/mistermacak.asp
http://www.zmcomics.co.yu/sergej i
http://www.stripovi.com/martinamjesec.asp

sadržaj

8.

ŠTAMPA

štampa

Zoran Đukanović i Dušan Banjanin su obezbedili sledeće priloge:

Strip

U HRVATSKOJ SVAKI DRUGI DAN IZAĐE NOVI STRIP

Piše Josip Jurčić

Svake godine, otprilike potkraj studenoga, u Zagreb stiže pravi crtani cirkus. Jedini hrvatski festival stripa, Crtani romani šou, ljubiteljima te umjetnosti nudi tri dana veselja i uživanja u stripovima, a ujedno je i dobar trenutak da se zaokruži trenutačna situacija na hrvatskoj strip-sceni.

Organizatori festivala, čiji pretprogram počinje danas izložbom "Zagor", a bit će održan od 26. do 28. studenoga, svake godine marljivo obavljaju inventuru stripovskog izdavaštva u domovini, a ovogodišnje su brojke i te kako pozitivne.

Stanje je u odnosu na prijašnje godine znatno bolje. Količina albuma čak je 140 posto veća, a izračunano je i da se u prosjeku u Hrvatskoj svaki drugi dan pojavi novi strip prokomentirao je statistiku Darko Macan, strip-crtač i scenarist, ujedno i urednik našeg jedinog strip-magazina "Q". Preneseno u brojke, to znači da se objavljivanje stripova povećalo 55 posto, sa 116 na 179 izdanja.

Veći broj izdanja i kupaca

Naravno, ni taj broj ne znači pretjerano velik uspjeh ni povratak stripova u svaki hrvatski dom, ali je jasan pokazatelj ugodne tendencije, što dobro zamjećuje i Edvin Salihović u komentaru o "stripovskoj inventuri", objavljenom u katalogu CRŠ-a.

"Osim znatnog porasta broja izdanja, treba istaknuti i tendenciju proširivanja asortimana objavljivanjem tzv. luksuznih, tvrdoukoričenih izdanja, čime je otvoreno dodatno, dosad neiskorišteno rješenje za izdavače koji imaju tendenciju ozbiljnog bavljenja stripom", napisao je Salihović i ispravno zaključio da se povećanjem broja izdanja povećao i broj kupaca "jer sada i probirljiviji mogu pronaći nešto za sebe".

Zapravo, kod ovakvih je podataka ohrabrujuće to što oni pokazuju da se kotač pokrenuo. Povećana potražnja pridonijela je većem broju stripova, a oni su privukli širu publiku za koju će izdavači, nadamo se, u budućnosti pripremiti još veću ponudu.

Tako se trenutačno u Hrvatskoj mogu pronaći brojni komercijalni serijali (Zagor, Garfield, Alan Ford, Dylan Dog...), kao i neka manje komercijalna izdanja koja imaju kultni status, poput Jeremiaha ili Poručnika Blueberryja.

Situacija se ne mijenja revolucionarno, ali je svakako bolja. Sve je to nastavak dobrog trenda koji traje već nekoliko godina, a čini mi se da je dosta povezan s boljom ekonomskom situacijom kazao je Goran Sudžuka, strip-crtač koji uglavnom crta vani. Trenutačno radi za Francuze i Amerikance (DC Vertigo), a njegov slučaj, koji je zapravo karakterističan za poveći broj naših stripaša, dobra je podloga za pitanje gdje su u tom povećanju izdanja hrvatski talenti.

Q zamjenjuje Stripoteku

Istina je da se povećao broj izdanja, no to za domaću scenu ništa ne znači. Tržište je naraslo, ali objavljuju se većinom strane stvari kao "dežurni pesimist" govori Esad T. Ribić koji također radi za američke izdavače. Jednostavno, strip-crtač u Hrvatskoj može preživjeti jedino ako mu je strip samo hobi ili ako svoje usluge prodaje izvan domovine.

Takvo stanje nije novost, ono traje posljednjih desetak godina, ali zabrinjava to što i dalje stripaši ne mogu kod kuće pristojno živjeti. Nekad je postojala "Stripoteka" u kojoj su crtali Kordej i Devlić koji su tamo bili i stalno zaposleni. To nije značilo mnogo, ali je nudilo jamstvo da će dobivati plaću i da će njihovi stripovi biti objavljivani. Takvo što danas nije moguće uspoređuje Sudžuka sadašnjost i prošlost. Doduše, i danas imamo jedan strip-magazin, Macanov "Q", ali on jednostavno nema tu financijsku moć da poput snažne lokomotive povuče domaće autore.

Potražnja je solidna. Prodajemo se u 1000 primjeraka, što sam i očekivao kad sam pokretao magazin kazao je Macan i dodao da se "Q" objavljuje u tromjesečnom ritmu jer je to jedino moguće. Zbog nedostatka financijski jakog magazina, domaći autori povremeno objave poneki album, kao što su ove godine učinili Tino Ćurin ("Crni Popaj") i Niko Barun ("Krapinjonci"), ili tablu stripa u dječjem časopisu.

Međutim, podaci s početka teksta jasno pokazuju da interes za strip raste, a i na internetu, gdje već tri godine postoji odlična stranica www.stripovi.com, stripovska je zajednica prilično aktivna, pa ne treba sumnjati da će u skladu s tim i zanimanje za domaće autore biti sve veće. To je i razumljivo jer imamo kvalitetne stripaše, što su prepoznali i Amerikanci, ali nemamo novac da ih kvalitetno predstavimo.


Objavljeno: VECERNJI LIST, Zagreb, 19.11.2004.godine

STRIP

GOSN PRIRODNI GOVORI SRPSKI

Robert Kramb, "Demonka", L.O.M. Beograd 2004, prevod Flavio Rigonat

Nakon dve epizode "Mačka Frica" i četiri sveske sa izabranim radovima iz obimnog opusa Roberta Kramba, što je kasnije delom pretočeno u antologiju "Kakav svet", Flavio Rigonat "ne ostavlja na miru" ovu američku strip-ikonu. Za ovogodišnji Beogradski sajam knjiga, Rigonat je svoju "izdavačku etiketu" L.O.M. obogatio za još jedan vrhunski naslov tog autora - "Demonka", što su u stvari četiri epizode Gosn Prirodnog. I, upravo tu, moramo da zastanemo. Flavio Rigonat, pre neku godinu, prevodio je "Snupija" za Danas. Čitaoci su tada primetili ono što je stručna javnost odavno znala: Rigonat engleskom jeziku (u stipu, književnosti...) dodaje dušu. Proizvodi koji originalno dolaze sa Ostrva ili od preko Atlantika, u varijanti Flavija Rigonata, postaju "novi" koliko to dozvoljava original.

Robert Kramb rođen je 1944. u Filadelfiji (SAD). Godine 1965. izlazi njegov strip "Mačak Fric", a 1967. Kramb pokreće čuvenu strip-reviju "Zap-Comics", gde predstavlja neke od svojih čuvenih likova (Snoid, Gosn Prirodni...). Vremenom postaje glavni junak svojih stripova. Osim kao R. Crumb, potpisivao se i kao Cum, Crumbum, Crud, Krumb, Crustt, Grunge, Scum, Scurm, Crumbski, El Crummo, R. Grubb, Crumarums, Crunk, Krumwitz, Crum The Bum, Bob Scumb...

Četiri epizode Gosn Prirodnog, koje su objavljene u albumu "Demonka", rađene su između 1986. i 1991. godine. Ljudima sa "moralnim zagradama" ne preporučuje se, ostali uživajte.

D. Stošić


Objavljeno: Danas, Beograd, 20-21.11.2004.godine

Guštaonica

“STRIPOTEKA”

Kada je riječ o sve primjetnijem otopljavanju odnosa Hrvatske sa Srbijom i Crnom Gorom, javnost željna senzacija obično se bavi besprizornim likovima kao što su Milan Gurović, Željko Joksimović ili Grobari i Delije što svoje pubertetske frustracije liječe u Pioniru, na utakmicama Goodyear lige; a sve kako bi opravdali zablude vlastite isključivosti i tezu o kojoj navodno ovisi i sama hrvatska neovisnost: "što to oni imaju a da nas može obogatiti?!". A nitko da, primjerice, spomene novosadsku Stripoteku, koja će u prosincu dočekati svoj jubilarni tisućiti broj (čestitamo, svaka čast!), i koja prave konkurencije na ovdašnjem tržištu nema, baš kao što zapravo nikada u 36 godina izlaženja nije niti imala (mogli bismo sada pokvariti svečarsko raspoloženje pišući o detaljima neslavnog hrvatskog pokušaja pokretanja Stripoteke sredinom devedesetih, ali nećemo, jer smo ipak, je li, u Guštaonici, a ne u Zaobilaznici...)

Valjda baš zato, domaće trafikantice Stripoteku drže nekako po strani, i morate se dobro potruditi da je identificirate u sveopćem Saša, Egle, Ana, Marina & Valentina šarenilu na kioscima, jasno, ukoliko imate sreće da je u vašem mjestu uopće distribuiraju. No, ako je pronađete, vidjet ćete da 999. broj donosi novu epizodu "Abrahama Stonea" Joea Kuberta, te nove nastavke "Torpeda" autorskog dvojca Abuli-Bernet, zatim "Hogara Strašnog" Dika Brownea i "Joe Bar Teama" Christiana Debarrea...

Istina, današnja Stripoteka je nešto skromnija i tanja nego što smo navikli u osamdesetima, kada je s pravom važila za najutjecajniju jugoslavensku strip-reviju, čiji su urednici uspijevali biti i artistički relevantni, a opet privlačni i najširoj strip-publici. No, u današnjoj konkurenciji svega nekoliko strip naslova na domaćim kioscima, njezina pojava dođe nešto kao jeftina karta za vremeplov u doba kada se živjelo - u oblačićima. Na vrijeme kada je Hogar na primjedbu svog sinčića "Tatice, pogledaj samo ove zvezde, kako su lepe i krupne!", smirenošću mudraca odgovarao: "Ma šta pričaš... Mi smo krupni, vid' kako su one sitne i male."

(H. P.)


Objavljeno: Feral Tribune, Zagreb, 24.11.2004.godine

U ZNAKU ZAGORA POČINJE SEDMI "CRTANI ROMANI ŠOU"

Sedmi po redu «CRŠ» ove se godine vratio u prostore Studentskog centra, pa će se šaroliki program održavati u dvije galerije, klubu i kinu unutar tog kompleksa. Zaštitni znak festivala majica je, pištolj i sjekira izvjesnog junaka koji se na domaćim kioscima, s vrlo kratkom pauzom, redovito pojavljivao već tridesetak godina, a uskoro će u Zagrebu gostovati i njegov idejni su-tvorac Gallieno Ferri.

Natječaj na temu «Ovisnost» natjerao je dvjestotinjak, kako aktivnih, kako pasivnih stripaša da ulože svoju kreativnu energiju i isproduciraju barem jednu tablu crno-bijelih crtkarija godišnje. Bit će tu, naravno, još i filmova, nekoliko radionica i predavanja, pa i izložbeni uvid u aktualno stvaralaštvo onih autora, a ima ih mnogo, koji su svoje talente posudili uglednim inozemnim izdavačima. Glavne zvijezde festivala definitivno će biti autori «Zagora», Gallieno Ferri i Moreno Burattini iz izdavačke kuće Bonneli čija je produkcija, što god mislili o njoj, nekako uvijek činila najveći dio prodajne ponude barem u zemljama bivše Jugoslavije, ali i Turske i matične Italije. Njihovo pozivanje inače je, po priznanju organizatora, rezultat tihog pritiska obožavatelja koji se okupljaju oko websitea www.stripovi.com.

O Zagor Te-Neyu poduzetni su Turci snimili čak tri filma, što nije previše čudno s obzirom na činjenicu da je Zagor i tamo čitan, te da im kinematografski opus sadrži domaće verzije «Ratova Zvijezda», «Matrixa», «Star Treka» i drugih popularnih serijala. Talijani nisu baš zadovoljni ekranizacijom, štoviše tvrde da je film o Zagoru potpuno smeće, ali mi se nažalost nećemo moći sami uvjeriti u te ocjene, budući da film ipak nećemo ove godine vidjeti na Crš-u. Uz utješnog turskog «Komandanta Marka» i ekskluzivne projekcije crtića nastalog prema «Alanu Fordu», na kino repertoaru SC-a za vrijeme trajanja festivala naći će se još nekoliko filmova koji su posljednjih godina prošarali regularnim kino-programom, od «Punishera», «Rocketeera» i «Garfielda», do nastavaka «Spidermana» i «X-Mena».

Na CRŠ-u se tradicionalno okupljaju i izdavači koji pokazuju pregled svoje godišnje produkcije, pa tako ovaj festival na određen način govori i o stanju u tom, komercijalnom segmentu nacionalne strip scene. Odrediti poziciju CRŠ-a u odnosu na publiku podijeljenu između obožavatelja mainstreama i undergrounda ne bi bilo tako jednostavno, jer se na njemu zbilja može naći i jednog i drugog, i to u omjerima koji se od festivala do festivala stalno mijenjaju. Osim toga jedan od organizatora, Tihomir Tikulin Tico, reći će kako ipak smatra da se strip, pa ni njegova publika, ne mogu tek tako dijeliti, jer su čak i najrigorozniji predstavnici undergrounda, htjeli oni to priznati ili ne, upravo počeli crtati stripove čitajući one komercijalne.

Glavna zvijezda izložbenog segmenta «MADE in CRO», koji predstavlja nove radove svih onih pustih domaćih autora koji rade u Americi, Kanadi, Francuskoj, Belgiji, Italiji i ostalim zemljama u kojima produkcija stripova tradicionalno cvate, bit će Esad Ribić. Ribić je dosad uglavnom bivao angažiran kao ilustrator naslovnica, ali je prošle godine završio i s vrlo uspješnim serijalom o Thorovom zločestom i rogatom bratu Lokiju, te će na CRŠ-u pokazati nove, ali i neke stare stripove. Osim njega bit će tu Goran Parlov i Goran Sudžuka sa svojim inozemnim projektima, te Robert Solanović sa stripom koji na kraju zbog neslaganja s izdavačima nije objavljen, ali će na CRŠ-u ipak biti pokazan.

Na strip-natječaj koji je ove godine imao temu «Ovisnost» javilo se oko 150 autora, što starih, što «Mladih lavova». O nagradama su odlučivali Tomislav Čegir, Magda Dulčić i Edo Maajka, najviše novca i pohvala dobio je Aleksandar Opačić iz Obrenovca, nešto manje splićanin Alem Ćurin, a još manje njegova sugrađanka Sonja Gašperov.

U kategoriji «Mladi lav» tri jednakovrijedne nagrade podijeljene su Hani Šoštarić, Bartulu Gašperovu i Klari Šoštarić. Nakon sedam godina organiziranja festivala i natječaja, Tihomir Tikulin iznijet će i svoja zapažanja, pa i ideje kako bi festival mogao biti bolji. Prema njegovom mišljenju bilo bi potrebno mijenjati koncepciju natječaja, jer se autori uglavnom na njega javljaju po inerciji, te vrlo rijetko iznenađuju kvalitetom svojih radova. Da bi bila atraktivna, sama bi nagrada trebala biti barem proporcionalna troškovima izdavanja autorskog albuma, o čemu se inače razmišlja kao o jednoj od mogućnosti u nagrađivanja u, ipak nekoj boljoj, budućnosti.

Festival s punim programom, ako izuzmemo izložbu posvećenu Zagoru u Galeriji SC, započinje u petak 26. studenog već u 12 sati kada kreće strip-radionica Frane Petruše, te predavanje Darka Macana o scenariju dva sata kasnije. Filmove «Rocketeer» i «Punisher» moći ćete vidjeti na paralelnim projekcijama u Klubu i Kinu SC od 15 sati, u međuvremenu će izdavači postaviti izloge svojih novih i starih izdanja, a u 20 sati prikazivanjem radova Galliena Ferrija, kao i natječajnom izložbom «Ovisnost», festival «Crtani romani šou» i službeno će biti otvoren. Program krcat predavanjima, filmovima i svime ostalim što ima veze sa stripom trajat će do nedjelje, a sve daljnje informacije pronaći ćete na www.crs-festival.com.


Objavljeno: Radio 101 (sajt), Zagreb, 25.11.2004.godine

"DURICA" IVICE BEDNJANCA U ULUPUH-u

Svaki pokušaj pričanja o stripu, koliko god bio ozbiljan, u velikoj će mjeri uvijek zvučati osobno, a malo tko će uopće odoljeti iskušenju da se odmah na početku ne spetlja u kreiranju individualnog mita u stilu: «kad sam bio mali», ili «eto tako je to počelo», ili «prosvijetljen sam», ili «prvi put sam se susreo sa stripom tada i tada…». Za one koji se odmah uhvate Moebiusa, Hermanna, Crumba i američkog undergrounda, slutimo kako su ili neiskreni ili su elitisti koji su počeli čitati stripove u vrijeme studiranja, u svakom slučaju – prekasno. Individualno obilježena povijest stripa jednostavno ne počinje s takozvanim umjetničkim, intelektualnim autorima za odrasle, nema nikakve veze s reljefima i sukscesivnim slikanim prizorima koje su nam podvaljivali profesori povijesti umjetnosti, čak ni sa «stvarnim» historijskim podacima o njegovim počecima.

Što god danas čitali, jedini autohtoni likovi stripovske biblije za nekoliko generacija bili su i ostaju oni iz Lunov magnus stripa, Zlatne serije i, nikako manje važnih, zadnjih dviju stranica Modre laste. Zbog te dvije stranice vrijedilo je intervenirati škarama i žrtvovati uvez časopisa za koji su roditelji izvajali novac godišnje pretplate, ali tridesetgodišnji serijal čak je i najradikalnijim kolekcionarima ipak bilo nemoguće sastaviti na jednom mjestu. Oba stripa – crno-bijele «Osmoškolce» i koloriranog «Lastana i Genija» - crtački je i scenaristički potpisivao Ivica Bednjanec, čovjek za čiju bi umjetničku retrospektivu trebalo posuditi najmanje sedam zagrebačkih galerija prosječne kvadrature. Ipak, zasad ćemo se morati zadovoljiti samo jednom – Galerijom ULUPUH, i retrospektivom koja nije baš Bednjančeva, nego pokriva povijest nastanka i razvoja jednog njegovog lika – male «Durice».

Starijima je «Durica» nešto manje poznata od ostatka Bednjančeve garniture junaka, jer je kao takva počela izlaziti u «Smibu» tek sredinom osamdesetih, a i sam strip je nemalo drugačiji od onoga što je on dotada crtao za dječje časopise. Bednjančevi likovi mogu se, naime, školski podijeliti na skupine poput «stripova za one skroz male», «stripova za malo veću djecu», «stripova za djecu koja gotovo da nisu djeca» i «stripova za odrasle koji nisu skroz odrasli». Bilo je to jednostavno uvjetovano vrstom humora, ugrađenih moralnih kodova, mjerila odrastanja primjerenih određenim uzrastima, pa čak i fizičkim izgledom glavnih junaka. «Durica» je u tom smislu posve drugačiji strip, i ujedno jedini koji ipak pomalo duguje jednom stranom uzoru – bez sumnje Charlesu Shulzeu. Kao i kod Shulzeovih «Peanutsa», ni kod «Durice» nema prioritetnog čitalačkog uzrasta, banalno rečeno, ona je osmišljena tako da bude zanimljiva i beskrajno simpatična i djeci i odraslima.

Da je, međutim, ipak riječ o nedvojbeno originalnom liku i svijetu koji je oko nje stvoren pokazuje na izložbi obilno predstavljena pretpovijest «Durice» koja kroz skice bezbrojnih junaka i junakinja seže sve do pedesetih godina. Kao takva, izložba je u neku ruku obljetnička, jer pokriva u segmentima pedeset godina Bednjanecovog stripaškog opusa. Ne želimo pritom reći kako je čitava stvar baš veličanstvena, jer rad ovog umjetnika ne trpi pretencioznost, a nećemo se upuštati ni u pedantnu kritičko zanovijetanje oko toga kako postav i nije baš najsretnije riješen, jer on prije svega toga zaslužuje pristojan hommage.

Ivica Bednjanec jedan je od rijetkih strip-crtača koje možemo nedvosmisleno nazvati autohtonima, i možda je to i razlog zbog kojega ga se, kako primjećuje njegov kolega Krešimir Zimonić, pomalo omalovažava. Uistinu, njegovi stripovi oduvijek su djelovali kao pomalo «izvan vremena», u njima nema prevelikog eksperimentiranja, niti isuviše intelektualnog sadržaja, kakve ćemo naći, primjerice, u ostavštini «Novog Kvadrata». Međutim, o tome jednostavno nema smisla rapravljati, jer stripovi se odavno dijele na one koji su ozbiljni, suvremeni i pametni, i one koji su stvarani sa jednom jedinom i vrlo iskrenom namjerom – da budu voljeni.

Marko Golub


Objavljeno: Radio 101 (sajt), Zagreb, 28.10.2004.godine

sadržaj

9.

VESTI IZ SVETA

Strip Vesti

-ČELIČNA KANDŽA DC-ja
Poznati Britanski stripovi, čak i kod nas poznati, "Steel Claw" i "Kelly's Eye" je kupio DC Comics, koji sada polaže prava na prodaju kopirajta kao i na novu produkcije i njeno izdavanje. Nešto detaljnije informacije možete naći na sledećoj adresi:
http://www.brandrepublic.com/mediabulletin/news_story.cfm...



-NAŠI U JUŽNOJ AFRICI
Ovih dana se u Južno Afričkoj republici pojavila kolekcija strip albuma, na engleskom jeziku, čiji je izdavač čovek nama znat, iz našeg okruženja, Miodrag Pepić. Izašla su četiri albuma "Titeuf", "Lanfeust of Troy", "The Third Testament" i "Gil St-Andre".
Sem pomenute 4 serije, u planu za izdavanje su i stripovi poput "Zululand", "Universal War I","Cedric", "Little Spirou", "Captain Biceps", "Atalante", "Marie Frisson", "La Maitres D'orge", "Roman de Malamort".
www.pepicandkraus.co.za

sadržaj

10.

LINKOVI

Strip Vesti

Trenutno najaktelnije dešavanje na našim prostorima:
Međunarodni festival stripa CRTANI ROMANI ŠOU (26.-28.11)
www.crs-festival.com

sadržaj

11.

DATUMI

Strip Vesti

Datumi od - do

. . .

Izvori:
HiES, "Calendrier du centenaire", "Istorija Jugoslovenskog stripa" Slavka Draginčića i Zdravka Zupana, i monografija "Maurović" Veljka Krulčića, "Pegaz" Žike Bogdanovića, "Strip Vesti".

sadržaj

Zlatko Milenković

zmcomics@neobee.net
www.zmcomics.co.yu

Zlatko Milenković, Petra Drapšina 16, 21000 Novi Sad