prošli broj - arhiva - sledeći broj

SADRŽAJ

1. CRTANI ROMANI ŠOU - stripovi.com
2. ŠLIC #4 - Šlic radionica
3. KOMIKAZE #7 - Ivana Armanini
4. ANDREJ ŠTULAR: ZGODBA O FRANCETU - StripCore
5. MAUS U SLOVENIJI - StripCore
6. KORTO U GORNJEM MILANOVCU - Dragoljub Petković
7. IZBOR IZ DEVETKE - Dragan Apostolović
8. DOKTOR MISTERIJA - Srđan Aćimović
9. JUŽNJAČKA UTEHA No 135. - Marko Stojanović
10. KVINTALOVA TJEDNA KARTICA (194) - Darko Macan
11. MOJ POGLED (82) - zmcomics
12. ŠTAMPA - štampa
13. POZIVI NA SARADNJU - mail
    
14. PISMA ČITALACA - mail
15. LINKOVI - Strip Vesti
16. DATUMI - Strip Vesti

1.

CRTANI ROMANI ŠOU

stripovi.com

PETAK
12 sati: Strip radionica
14 sati: Predavanje o stripu: Scenarij i storyboard
15 sati: Projekcija filma Flash Gordon Conquers the Universe (1940), 1.dio
17 sati: Promocija domacih strip izdanja
18 sati: Okrugli stol s gostima festivala
20 sati: Otvorenje izlozbe Briana Bollanda + otvorenje festivala
22 sata: GRENDEL TULUM

SUBOTA
12 sati: Strip radionica
14 sati: Predavanje o stripu: Crtanje olovkom
15 sati: Projekcija filma Flash Gordon Conquers the Universe (1940), 2.dio
17 sati: Promocija strip izdanja
19 sati: Kazalisna predstava Diareja
21 sat: Brian Bolland, predavanje s projekcijom
22 sata: Q TULUM

NEDJELJA
12 sati: Strip radionica
14 sati: Predavanje o stripu: Tusiranje i kolor
15 sati: Projekcija filma Rocketeer (1991)
18 sati: Promocija strip izdanja
20 sati: Dodjela nagrada i zatvaranje festivala
22 sata: BRUH TULUM

Ostala dogadjanja
Izložba Tomaz Lavric, Galerija Nova, otvorenje 20.11.
Izložba Giuseppe Camuncoli, Galerija SC, otvorenje 21.11.

Opet, da priznam, skinuto sa stripovi.com. Nek se organizatori CRŠ drugi put potrude da sami promovišu festival više!!!!

sadržaj

2.

ŠLIC #4

Šlic radionica

28. 11. 2003. 20.00
Dom omladine - Studio 21, Pančevo

program:

Promocija Šlic #4

Alternativni autorski strip ( grupna izložba )

Prikazivanje kratkih igranih i animiranih filmova

Danilo Milošev - Wostok, Vladimir Marković - Looney
Goran Vasić - Burek, Katarina Šoškić, Aleksandar Milutinović

Predstavljanje izdanja alternativne strip scene
(fanzini i štampana izdanja)

Od 21.00 koncert grupe PAMBA iz Kovačice!!!

Veeeeliki pozdrav i vidimo se!

ekipa Šlic radionice, SKC, Beograd

sadržaj

3.

KOMIKAZE #7

Ivana Armanini

MM strip-akcija Komikaze
+
IG Luigi
+
dj Jahvo
+
projekcije, promocije, urbane intervencije…

Petak-28.11/Pula/klub Monte Paradiso
Subota-29.11/Labin/Lamparna

org:
Komikaze + Monte Paradiso + Labin Art Express + Protest Mozga

Program:
Izlozba stripova KOMIKAZE
www.jedinstvo.hr/komikaze
+
HAIKU-STRIP-STICKERS: MIRO ZUPA
/urbana strip-diverzija naljepnicama/
+
projekcija cd-Komikaze #1,2,3,4,5,6,7 i cd-a#2 Komikaze
+
projekcija trash i demo-filmova
www.kosmoplovci.net
+
bend INVISIBLE GHOST LUIGI
(avant-strip-noise i cura svira bubnjeve!)
www.igluigi.cjb.net
+
dj Jahvo
+
promocija fanzina “Branilac” i “Veronika”
nastalih na Komikaze-radionicama


*program realiziran kroz platformu CLUBTURE/don:IOD-HR

sadržaj

4.

MAUS U SLOVENIJI

StripCore

V soboto, 29.11., ob 11. uri, vas vljudno vabimo v CD, v dvorano Lili Novy, na predstavitev slovenskega prevoda stripa Maus (izdajatelj: SRC SAZU), ameriškega avtorja Arta Spiegelmana. Maus prestavlja mejnik v razvoju stipovske umetnosti, ki na ganljiv način odslikava prelomni del evropske zgodovine v Hitlerjevem času. Strip je bil sprejet kot tiho zmagoslavje resnice, zanj pa je avtor prejel Pulitzerjevo nagrado. Strip bosta predstavila dr. Oto Luthar, zgodovinar in prevajalec stripa, in Igor Prassel, urednik stripovske revije Stripburger.

P.S.. Vabljeni tudi na sobotno jutranjo kavico in sladice.

sadržaj

5.

ANDREJ ŠTULAR: ZGODBA O FRANCETU

StripCore

Andrej Štular: Zgodba o Francetu
razstava

Andrej Štular se upodabljanju Prešerna posveča že vrsto let. Pri tem izhaja iz dejstva, da njegove podobe ne poznamo, saj se za časa življenja ni dal portretirati. Potrebo po raziskovanju njegovega življenja je izrazil v seriji slik in študij, v stripu "France" (2000) in kratkem filmu "Dr. Fig" (2002). Zdi se, da Štular ukvarjanje s Prešernom čuti kot dolžnost, ki ji ni konca. V približevanju pesnikovim notranjim vzgibom, Štular vedno znova odkriva sodobne življenjske probleme, ki kazejo na to, da so Prešernove ideje, pesmi in usoda še kako aktualni.

Na razstavi bodo na ogled skice, risbe, stripi in slike.
Tudi razstava bo v okviru programa Prešernovanje (2. – 4. dec. 2003), s katerim KUD France Prešeren tradicionalno praznuje obletnico pesnikovega rojstva.

Otvoritev razstave: torek, 2. dec. 2003, ob 20.00, vstop prost
Razstava bo na ogled do 16. dec. 2003

O avtorju:
Andrej Štular je večmedijski ustvarjalec, ki deluje na področjih vizualnih umetnosti, lutkovnega gledališča, kratkega in animiranega filma in fotografije. Na Festivalu neodvisnega filma in videa v Sloveniji je prejel že več nagrad na področju eksperimentalnega filma. Kot vizualni ustvarjalec ima za seboj številčne samostojne in skupinske razstave. Od leta 1999 razstavlja tudi v okviru avtorske skupine Strip Core. Njegovi stripi so bili objavljeni v različnih publikacijah doma (v izdajah revije Stripburger, Apokalipsa, časopis Delo...) in tujini (revija Drozophile, CH; Sunburn, CA). Leta 2000 je pri Forumu Ljubljana izšel njegov prvi samostojni album Lustri.

Štular je lansko leto tudi oblikoval lutke in scenografijo za predstavo Balon velikon Andreja Rozmana - Roze.

Andrej Štular: Zgodba o Francetu
lutkovna predstava za vse generacije

Predstava, v kateri spremljamo Prešerna v različnih življenjskih obdobjih, govori o njegovem odnosu do sveta, družbe, življenja in smrti. Zgodba ni le zgodovinska, saj se v njej pesnik srečuje z vedno aktualnimi eksistencialnimi problemi; vprašanja o veri, svobodi, resnici in podkupljivosti mu ne dajo miru.

Lutka, posebno marioneta, je sama po sebi močna metafora za človekovo nesvobodo in je kot taka odlična posredovalka filozofskih misli, ki presegajo njeno ujetost v prostor in čas.

Lutkovna predstava "Zgodba o Francetu" je zadnji del avtorjeve trilogije o Prešernu. Ob razmišljanju in iskanju pesnikove prepričljive človeške in umetniške podobe sta nastala strip "France"(2000) in kratki film "Dr. Fig" (2002).

Ideja in režija: Andrej Štular
Dramaturgija: Petra Stare in Andrej Štular
Likovna zasnova: Andrej Štular
Glasba: Mare Završnik
Oblikovanje luči: Samo Ljubešić
Izdelava lutk: Andrej Štular in Petra Stare
Izdelava kostumov: Maja Peterlin
Animacija: Andrej Štular in Petra Stare
Asistenca režije: Borut Cajnko
Produkcija: Strip Core/Forum Ljubljana in Lutkovno gledališče Nebo
Koprodukcija: KUD France Prešeren

Lutkovno gledališče NEBO so leta 2001 ustanovili Petra Stare, Andrej Štular in Mare Završnik. Istega leta je gledališče uprizorilo lutkovno predstavo za odrasle "Soba", leta 2003 pa predstavi "Izbira" in "Krilčica".

Predstava “Soba” je prejela glavno nagrado na Srečanju Saše Kumpa, Kranj (7. 4. 2001). S predstavo sta sodelovala na Srečanju lutkovnih skupin Slovenije, na Linhartovem srečanju (14. festival gledaliških vizij), 1. Bienalu Ustanove lutkovnih ustvarjalcev Slovenije, na mednarodnem festivalu Lutke 2002 in letos na mednarodnem festivalu Refract (Kragujevac, Srbija). Predstava je doživela več kot 40 ponovitev.

Spodbudili so nastanek mladinske lutkovne skupine NaMaSi, ki se posveča senčnemu gledališču. Lutkovno gledališče NEBO se v iskanju in razvijanju lastne poetike poslužuje klasičnih lutkovnih tehnik – ročnih lutk, marionet in javajk, ki jih po potrebi na novo razišče in dopolni z drugimi mediji.

Premiera, ki bo v četrtek, 4. dec. 2003, bo vokviru programa Prešernovanje, s katerim KUD France Prešeren tradicionalno praznuje obletnico pesnikovega rojstva.

Premiera: četrtek, 4. dec. 2003, ob 20.00, vstop prost
Ponovitev: sobota, 6. dec. 2003, ob 20.00, vstopnina: 500 sit

Ob premieri bo izšla tudi mini knjižica (gledališki list), ki bo zaokrožila avtorjevo raziskovanje Prešernovega življenja. Uvodno besedilo je zapisal Andrej Rozman – Roza.

sadržaj

6.

KORTO U GORNJEM MILANOVCU

Dragoljub Petković

Biblioteka "Braća Nastasijević", iz Gornjeg Milanovca je u četvrtak 20. novembra organizovala u sali Norveške kuće veče posvećeno stripu a zatim i jednu filmsku projekciju. Razgovaralo se o poznatom strip junaku Kortu Maltezeu. Gradska biblioteka inače poseduje veliki izbor strip izdanja u posebnom odeljenju stripa, koja se mogu kupiti ili samo iznajmiti, a među njima i epizode Korta Maltezea, autora Huga Prata. Kod nas ovaj strip se pojavio prvi put u reviji Pegaz. A u Francuskoj je napravljen dugometražni crtani film Korto Malteze u Sibiru i njega je biblioteka prikazala u četvrtak veče. Ovu strip epizodu, inače, kao i nekoliko drugih u prevodu Nikole Đorđevića izdala je Komuna.

Vasa Pavković, književni i strip kritičar bio je gost Borisava Čelikovića, direktora biblioteke. On je napravio mali uvod pred projekciju filma.

- Korto Malteze je romantični flegmatik na kraju 19. veka. Pojavio se raspet na splavu, u epizodi o slanom moru, izbačen sa ko zna kog broda. Kao da je i samog Prata iznenadio svojom pojavom.

Korto Malteze je obišao je mnoga egzotična mesta - arhipelag Tihog okeana, Havaje, Novi Zeland, Karibe, Evropske prestonice i luke. Pouka Pratove umetnosti o Kortu jeste da je svet jedan ali raznolik i ravnopravan u toj raznolikosti. Možda zbog toga Korto nikada nije bio u SAD. "Korto Malteze" je evropski strip oslonjen na pop art i modernizam. Hugo Prat je živeo je u Buenos Arijesu i imao oko 30 000 knjiga. Bio je veoma obrazovan, naročito dobro je poznavao okultna društva i misticizam. Prat je umro 1995. godine.

- Siguran sam da bi Prat potpisao ovaj film da je živ. Boje su iste kao i svi dijalozi. Kao i strip, on je usporene naracije. U njemu nema akcije kakvu ste videli u drugim filmovima koji su nastali po strip junacima kao što su Betmen ili Supermen - rekao je pred projekciju Vasa Pavković.

Da je tako i da se radi o izuzetnom filmskom ostvarenju posetioci su imali priliku da se uvere odmah zatim. Korto Malteze je krenuo u veliku sibirsku avanturu, ovoga puta, umesto perom i tušem, pomoću pokretnih slika.


Objavljeno: Takovske novine br 1524., Gornji Milanovac, 27.11.2003.

sadržaj

7.

IZBOR IZ DEVETKE

Dragan Apostolović

Afrički autori

STRIP SA CRNOG KONTINENTA

Stripu u Africi nikada nije bio suđen veliki uspeh, ponajviše zbog visokih cena i nemogućnosti distribucije, iako se u mnogim zemljama neguje i tretira kao forma vredna poštovanja. To dokazuje i veliki broj autora koji na specifičan način kroz prikaze svakodnevnog života svedoče o duhu majke Afrike. Ipak, jezik afričkih strip autora nije toliko umetnički, koliko novinarski. Strip u Africi često šokantnom snagom reportaže govori o teškim problemima sa kojima se društvo suočava. Govori o tradiciji, nasilju, životu i smrti.

Deca i nepismenost, zdravlje i neodgovarajuća nega, kadogos (deca ratnici) i deca na ulicama, nasilje u porodici i prava žena, predrasude i polno sakaćenje žena, planiranje porodice i širenje AIDS-a su samo neke od tema koje afrički strip obrađuje. Neupućeni ljubitelj stripa, privučen idejom da uroni u svet stripa sa prostora o kome malo zna, ne sluti da ga iza prvih šarenih tabli očekuje Pandora.

Bez pretenzije da psihološki i emocionalno razotkrivaju, crni stripovi govore o stvarima koje je Evropa odavno zaboravila. Alen Mata, autor iz Konga u svom stripu ''Kadogo'' (dete-ratnik), govori o jednom od najozbiljnijih problema sa kojima se Afrika danas susreće: decom ratnicima. O istoj problematici govore i Erik Sala, takođe iz Konga, u ''Le mur du silence'' i Simon Bumbo i Dugale Edimo iz Kameruna u ''Une enfance volee''. Prema podacima Ujedinjenih Nacija, u poslednjih deset godina je u centralnoafričkim zemljama 300.000 dece mlađih od 18 godina služilo u vojnim i ''ostalim'' snagama. Stripovi koje smo naveli govore o ovoj užasnoj pojavi, deci koja su često prinuđena da ubiju čak i svoje roditelje, ne bi li se na taj način oslobodili prošlosti a svoje formacije prihvatili kao jedinu porodicu i dom. Ništa manje bolan je i veliki broj napuštene dece koja napuštena i polu divlja odrastaju na ulicama velegrada. Mnogi strip autori govore o ovom problemu, ali posebno bi izdvojili Fifi Mukunu iz Konga, strip ''Enfance brisee'' i ''Les enfantes des rues'' Pat Monbilija.

Opšta neobrazovanost stanovništva je osnovni uzrok nedaćama sa kojima se Afrika 21. veka nosi. O tome govore i Mario Desfuzo u ''Cours du soir'' i Krisani u ''Le chemin de l` ecole''. Svojim stripovima nas podsećaju da od tri, čak dva deteta u Africi nemaju mogućnosti da se školuju, jer moraju da rade i finansijski pomognu porodicu, a svakom drugom su roditelji nepismeni. Da ako žele da se školuju moraju da plaćaju udžbenike a često i učitelje, da postoje razredi sa 60 do 70 učenika u kojima ne postoje klupe za sve, i da deca moraju da pešače i po deset kilometara u jednom pravcu do najbliže škole.

Saznajemo da iako je u nekim delovima sveta prosečni životni vek oko 74 godine, u mnogim afričkim zemljama ne prelazi 33 godine i da mnoge bolesti koje se danas rutinski leče, kao što su boginje, dijareja ili malarija svake godine odnose desetine hiljada života u Africi. Od 36 miliona ljudi obolelih od AIDS-a, čak 25 miliona je u Africi.

Autori iz Senegala, Gabona, Madagaskara, dokumentuju i opisuju krvave običaje i rituale, seksualno nasilje nad ženama (koje često podrazumeva sakaćenje ženskih polnih organa), nepostojanje seksualnog obrazovanja i polne zaštite. Ko u Africi govori o zdravlju, govori i o obrazovanju. O položaju i sudbini žene u društvu afričkih zemalja nam mnogo mogu reći ''Le septieme enfant'', Elize Ranarivelo, Fonsoov ''Goorgooloo'', Dandi Godoov ''Perle'', ''Amina ne sera pas excisee'' Palmera Akligoa, Masionieva ''Niota'', ''Kengue'' Džoela Mudunge, ''Alima'' Hektora Sonona.


© 9 - ELEFTHEROTYPIA 2003.

sadržaj

8.

DOKTOR MISTERIJA

Srđan Aćimović
achim@bitsyu.net

Žanr avanturističke proze, popularan u devetnaestom veku a rado čitan i u dvadesetom, jedna od najuticajnijih književnih struja na današnju književnost (doduše sa obaveznim ironijskim osvrtom), paradoksalno, najčešće nije donosio dela najviše književne vrednosti. Razlozi za ovakvu privlačnost ove proze koja se u drugoj polovini devetnaestog veka smatrala vikend-štivom, kako od strane čitalaca, tako i od strane kasnijih majstora književnosti i stripa, mogu se naći u potrebi savremenog čoveka za avanturom, sukobljenoj sa komforom modernog života. Koliko raste sigurnost današnje svakodnevice, toliko raste i potreba da se stvari uskraćene ovakvim načinom života nadoknade kroz pročitano.

Autori stripa “Doktor Misterija”, u svom neobičnom poduhvatu nisu se obratili vrhuncima avanturističke proze poput Verna, Stivensona ili Barouza, već su predložak za svoj strip potražili u prozi danas uglavnom zaboravljenog Pola Deletre. Budući da je ovaj strip-projekat u samom startu imao parodijski predznak, Deletrine rano-naučnofantastične ideje, obojene laičkom fascinacijom naučnom revolucijom, bezgraničnim poverenjem u nauku karakterističnim za početak dvadesetog veka, poslužile su kao dobra odskočna daska za koncept bezazlenog, dobroćudno parodijskog stripa.

Moram priznati da sam sa radoznalošću čekao drugu epizodu stripa “Doktor Misterija”, jer prva epizoda, “Tajne milanskog podzemlja”, izazvala je kod mene brojne nedoumice. Sterilnim perfekcionističkim crtežom čiji je najveći kvalitet sukobljavanje kompaktnih crnih i belih površina, ispričana je priča, delom parodijska, delom nostalgična. Na parodiranje ukazuje pompezni stil kojim se naslovni junak obraća publici, ne baš iz prve uočljive namene, no tome i duguje svoji suptilnost; zatim mnoštvo citata: nikad, ni na jednom mestu, nije se pojavilo toliko mnoštvo ironičnih citata klasične literature, poznatih mitova i stereotipa, pa čak i novijih dela (mornar Popaj). Većini njih posveće su svega dve ili tri slike, te Šerlok Holms, Pigmalion, čarobnjak iz Oza, promiču stripom kao sporedni junaci neke storije na koje ne bi vredelo ni obratiti pažnju, ujedno parodirajući trendovsku sklonost današnjih strip-autora da, osvrćući se usiljeno ka policama sa knjigama, spajaju babe i žabe klasične književnosti. Uspelost korišćenja motiva proteže se od duhovito-apsurdnih, poput parafraze “Fantoma iz opere”, do nesuvislih epizoda, neuklopljenih u tkivo stripa, poput one sa “Petrom Panom”. Konačno, na humorističku premisu stripa ukazuje prisustvo gegova, poput “jurnjave” na pokretnim stepenicama, beznogog prosjaka koji uz to, pride, nosi i lažni znak “nem”, i ponavljajući telesni susreti naivnog(!?) Sigala i mlade dame, u sukobu sa uštogljenim držanjem plejade glavnih junaka. Na kraju, postojanje istorijski izmeštenog modernog metroa ispod Milana, predstavlja farsu samo po sebi.

Šta su glavni nedostatci ovog stripa? Pre svega, pomenuo sam da “Doktor Misterija”, pored ironične, nosi i samozadovoljnu, nostalgičarsku crtu. Nažalost, ove dve tačke gledišta, radije nego da koegzistiraju tokom stripa, smenjuju se bez uspostavljenje ravnoteže. Duhovite epizode praćene su često obligatornim pojavama prepoznatljivih motiva, a ove epizodama se nepodnošljivim prizvkom patosa. Često, kao u epizodi za odsečenim malim prstima ruku Čing Kvaja i njihovom egzekucijom neprijatelja koji ih je odsekao, ostaje nejasna namera autora: Parodija, ili pak dopisivanje novih epizoda starog štiva korišćenjem starih obrazaca, gde bi se svaka nesuvislost objašnjavala parodiranjem. Neopredeljenost (i učestanost) ovakvih epizoda najveća su mana ovog stripa, koji ne mogu u potpunosti nazvati uspelim.

Druga epizoda “Doktora Misterije” (sa gotovo identičnom naslovnom stranom) nosi iste formalne odlike kao i prva epizoda. Junaci, pozitivci kao i dežurni negativac, ostali su identični, s tim što je crnokosa dama zamenjena znatno koketnijom, plavokosom. Glavna snaga stripa je i dalje stalno sučeljavanju naivne, rane naučno-fantastične postavke sa konceptima potpuno suprotnim i nespojivim. Tu se podrazumeva i preterana koketnost glavne junakinje naspram očekivane aseksualnosti okruženja.

Postoje ipak bitne razlike u odnosu na prvu epizodu: Umesto u repertoar klasične književnosti, autori ovog puta posežu u repertoar naučno-fantastičnog filma: Počev od predvidljive epizode iz Melijesovog “Puta na mesec”, preko omiljenog motiva nemog SF filma - obesteljene glave koja se veštački održava u životu, pa do pojave broda “Enterprajz” i “Zvezde smrti” na samom kraju, iscrpljuje se apsurdnost ovih (i nekih drugih: npr. “rasta” vanzemaljac) znatno modernijih motiva u datom okruženju. Suštinska razlika u odnosu na prvu epizodu je, ipak, konačno opredeljenje autora u korist parodije, nasuprot nostalgiji. Ova epizoda mnogo oštrije, nažalost i mnogo manje suptilno, tretira svoju tematiku. Većina mana stripa zadržala se u prvom delu (sklonost ka nezanimljivim i nepotrebnim epizodama poput one sa uništenjem Pompeje), ali ne i neodlučnost autora u konačnom usmerenju stripa.

Crtež, opet, ostaje ledeno hladan i precizan.

sadržaj

9.

JUŽNJAČKA UTEHA No135.

Marko Stojanović
misto83@ptt.yu

BOJE

Mark Milar je elokvetno skotsko spadalo, ali je sa svojim Rokom trajanja bas otegao, pa moram da uzmem malo vazduha i podelim sa vama nesto o cemu sam ovih dana razmisljao, u pauzama spremanja strucnog ispita.

Lepa stvar sa svakodnevnim celodnevnim poslom je to sto sto mozete da izgurate dan bez da zavlacite ruku u tudji (roditeljski) dzep. Nezgodna stvar sa svakodnevnim celodnevnim poslom je to sto izgurani dani pocinju da lice jedan na drugi. Kad ustanite, znate kako ce vam dan izgledati, uz neke neznatne improvizacije; ustanes, klopas, na posao, kuci, klopas, opet na posao, dodjes umoran kuci, legnes da spavas i sutra sve iznova... I prekosutra, i nakosutra, pa nedelje postanu meseci, a meseci godine. Rutina je zubata i uvek gladna zver, i prozdrace sve sto joj padne pod zub... Ako joj se dozvoli.

U svakodnevnom sivilu, pade mi napamet pre neki dan, vise i ne trazim boje. Posle par dana pade mi napamet da mi se boje ponekad same uvlace u zivot – i to, vidi cuda, preko crno belih slika.

U pretprosli petak sam u ruke dobio Glas Podrinja, glasilo grada Sapca. U njemu, moj prvi intervju, dat Bojanu Prstojevicu, novinaru pomenutog glasila, na njegov zahtev a povodom izlozbe “sabacki strip danas” u Leskovcu – vrlo pristojno, dva stupca sa fotografijom i kracom biografijom (i izbacenih par recenica iz intervjua, ali dobro sad!). Kao i (gotovo!) uvek kad mi se ostvare stvari koje sam dugo ocekivao, nisam bio oboren s nogu – izlozba Sabacki strip danas je bila u toku, trebalo je postarati se da stvari teku nizvodno, ka uscu.

Za obaranje s nogu postarala se poruka na mom mobilnom telefonu pristigla nesto kasnije, koja me je ispunila veseljem i setila me na avgust ove godine. Naime, tada sam bio u Beogradu da se vidim sa Bojanom, a posto sam (glupo!) kupio povratnu voznu kartu, morao sam da se vratim vozom – i to ne bilo kojim, vec onim koji se razdvajao na dva dela u Nisu – jedan za Bugarsku i more, drugi za Makedoniju, bez mora. Voz je bio rusvaj zivi, polazio u deset preko noci, jedan ciganin se pijan valjao po patosu i svadjao sa sobom i svima ostalima koji su hteli da mu u tome prave drustvo svih sedam sati do Nisa koje sam proveo stojeci na par koraka od njega. Pored mene su bilo momak i cura stariji par godina od mene, i tako smo, sudruzi u nevolji, poceli da pricamo. Ispostavilo se da su iz Sapca, da, idu u Bugarsku na more, ne, nemaju odredjen plan, krenuce pa gde stignu. Kod Nisa im sanjivo tutnuh potsetnicu urednika Strip Pressinga u sake “Ako ikad prolazite kroz Leskovac obavezno da mi se javite!” i odgegah se prema Marjanovom stanu u susret izlasku sunca nad opustelim Nisom.

Par puta sam pomislio na to mucno putovanje i razgovor koji ga je ucinio manje mucnim, ali kako od njih nisam dobio nikakav broj telefona i adresu, nisam zaista ocekivao da cemo ikada opet stupiti u kontakt. Prevario sam se.

Poruka je, naravno, bila od njih! Videli su mi fotku i intervju u novinama, pa su odlucili da mi se jave, i da me izveste da su se lepo proveli u Bugarskoj. Veselje kojim me je ta poruka ispunila, ne mozete ni da zamislite.

sadržaj

10.

KVINTALOVA TJEDNA KARTICA (194)

Darko Macan
darko.macan@zg.tel.hr

MOJA ISTINA

U razgovoru s Markom Askwithom za Locus, Alan se Moore upustio u razmišljanje iza The League od Extraordinary Gentlemen, stripa koji polako postaje suma fikcionalnih svjetova: "Do kraja druge knjige mi (Alan te Kevin O'Neill, op.a.) ćemo kartografirati, koliko je u našoj mogućnosti, čitav planet literature. Ne znam je li to išta više od samo još jedne moje poremećene opsesije, ali osjećam da jest. Što sam više razmišljao o tome, učinilo mi se da su ljudi, otkako postoji svijet, bili stvarali izmaštanu protutežu tome svijetu, s drukčijim mjestima, drukčijim ljudima, drukčijom poviješću, i u nekoj je mjeri taj fantomski svijet mašte supostojao s ovim našim. Svatko je od nas, u različitim trenutcima našega života, otkrio kako provodi više vremena na tom izmaštanom planetu negoli na našemu. Posve nam se lako može dogoditi da, kasnije u životu, otkrijemo kako se življe sjećamo mjesta iz tog izmaštanog svijeta nego stvarnih lokaliteta koje smo posjetili. Može se dogoditi da otkrijemo da su nam izmišljeni likovi, stanovnici toga svijeta, draži te da su nas se više dojmili od mnogih ljudi od krvi i mesa koje smo upoznali."

Prenosim ovo, jer je istina. Bog sveti zna kako mi je lakše proplakati zbog pročitane drame nego zbog nekog živog jada u mome susjedstvu. Kako mi se događaji na papiru čine sudbonosniji od, recimo, nedavnih izbora. Kako češće razmišljam o Tintinu nego o svojem pokojnom djedu. Prenosim ovo, jednako tako, jer sam u svježe izašlom Kvadratu ponovo čitao svoj razgovor s Duletom Gačićem, gdje me i dalje ljuti njegova tvrdoglava sljepoća da prepozna kao validan ijedan svjetonazor osim vlastitoga, da samo vlastito "emotivno iskustvo" cijeni iako od svih iskustava baš emotivno ne mora imati nikakve veze sa stvarnošću da bi bilo valjano, da bi bilo doživljeno i istinito.

Alan Moore, dalje: "To je očito važno. Da nemamo biološku ili kulturnu potrebu stvarati izmišljene prostore i izmišljena bića, tada zaista ne vjerujem kako bi nam priroda omogućila da to činimo. Priroda ne čini mnogo stvari zbog ukrasa ili razonode. Većina je vezana s golim preživljavanjem i nemam razloga pretpostaviti da ljudska sposobnost za umjetnost, literaturu i maštu ne pripadaju toj kategoriji."

Svijet smeta. Istina je ono što vidimo kad zatvorimo oči.


***
Izašao je novi Kvadrat, ako niste shvatili. Dule je tema broja, ali naručite ga ipak: vjekoslav.djanis@vodovod.com

sadržaj

11.

MOJ POGLED (82)

zmcomics
zmcomics@neobee.net

ONLINE

Gledam u monitor, pokušavam da smislim o čemu ću pisati. Bežim stalno od toga da vas ponovo gnjavim pričom o online stripovima. Ali je ipak to prenametljiva ideja za kolumnu.

Kao prvo, panika me je, zato valjda ideja i ne dolazi, jer mi se neda da se sređivanje SVesti otegne na tri dana. Hej, treba uraditi novu tablu za online strip. Nema se vremena.

Mislite da me je frka što sam na svoja leđa nabacio i online strip? Hm,... frka jeste ali, ništa lepše nego li biti u cajtnotu jer imaš obavezu da na vreme nacrtaš strip. Nervira me sve što mi smeta da to uradim, nervira me svaka sitnica koja mi odnese slobodnih par sati, nervira me što ne uspevam više da se posvetim tom stripu, nervira me i ova kolumna jer dok kucam ovo, drugim krajem oka gledam crteže na stolu procenjujući šta treba menjati do vikenda. Jer, kada dođe taj vikend, ide udarni deo posla. Finiš, kada se malo može razmišljati i menjati a treba se raditi. I to uz sve one sitne i krupne obaveze koje mi inače progutaju dan. U nedelju je već panika jer mi je sto stvari zasmetalo da uradim koliko sam planirao.

Utorak, dan je kada, da samog sebe malo ocinkarim, volim započinjat "poslove", iz nekih sujevernih razloga kojih se više ni sam ne sećam. Naravno, na frku se završava tabla, unosi tekst i predveče (ipak sam dobro procenio kada sam preporučio da se čeka veče za čitanje novog nastavka) nalazi na sajtu.

E, to je filing. Da sam pušač verovatno bih podigao noge na sto i opustio se uz dobru cigareti i litru jake kafe...:)

Uz kafu, koju naravno pijem, sedim i piljim u monitor gledajući kako to sve funkcioniše. Nisam zadovoljan kako tabla izglede, premala je i linije su malo deblje. Ali nije frka, zadovoljan sam time što je bolje na hartiji, na formatu za strip svesku. Zadovoljan sam što si nalazim, možda po prvi put, malo zamerki. Ne znam da li je to posledica umora, pa ništa ne vidim ili je to TO.

Ali se ni za to ne nerviram. Strip i treba bolje da izgleda odštampan. Online opcija je tu samo da bi se ostvario primarni kontakt sa čitaocima, da bi se redovno radilo. Nije ni na meni da sudim da li mogu biti zadovoljan, već na čitaocima. Na meni je da radim. I da se nadam da će se javiti što više ljudi koji će sebi kazati "Ja to mogu bolje od njega" i da će krenuti stazama online stripa. Putem promocije svog rada, stripa, koristeći internet!!!

Za kraj vam neću dati link ka Vilintuljkovoj družini već link ka sajtovima koji nude za čitanje veliki broja online stripova. Pa vidite, ima li to smisla!

www.mycomicspage.com/free/comics_list.html
www.tcfb.com/comix/
www.creators.com/comics/comics.asp
www.uexpress.com/ups/comics/

DODATNI POGLED:
Malčicke da skrenem pažnju na to da izlazi, već dve nedelje, u Politikinom Zabavniku strip Škorpija "Đavolov znak" koga crta Marini po scenariju Desberga. Jeste da se u relativno lošoj štampi izgubi sjaj Marinijevih kolora, najviše trpe sjajni eksterijeri, ali i pored toga vredi ga nabaviti!!!

sadržaj

12.

ŠTAMPA

štampa

Zoran Đukanović i Dušan Banjanin su zbrinuli deo rubrike dok su mi stripovi.com pomogli da dođem do priloga iz hrvatskog časopisa Klik, koji je preneo tekstove o stripu iz časopisa Quorum. Pošto toga ima dosta ide po tri teksta. U ovom broju završavamo taj set tekstova.

E FLIT - E-ZINE ZA AUTORSKI STRIP I VIZUALNU NARACIJU

Poznata i priznata tradicija 'zagrebačkih škola' (koje bismo bez rezerve mogli nazvati i hrvatskim) karikature, stripa i animacije dugo vremena u Hrvatskoj nije imala nijedan medijski punkt koji bi sustavno poticao, problematizirao, preispitivao i teorijski razmatrao stvaralaštvo ove vrste.

Djelovanje autora, koji su ovaj segment vizualne kulture učinili u svijetu prepoznatljivim i relevantnim, dokazuje nam čvrstu povezanost svih ovih oblika likovne naracije.

Upravo likovna naracija te strip kao njen najmasovniji reprezent predstavlja zajedničku osnovu svim spomenutim umjetničkim 'disciplinama' i zato su gotovo svi autori istovremeno djelovali na više nabrojanih područja.

Nove generacije imaju potencijala da nastave avangardna nastojanja svojih prethodnika, dodatno potaknute pojavom, usavršavanjem i tendencijom međusobnog prožimanja medija (videa, ali prije svega računala, te konceptualnih zamisli, instalacija, multimedije), izgradivši svoj umjetnički izraz na spomenutim tradicijama.

Časopisi, tj. oni 'na papiru', kao i na internetu, po svojoj prirodi logični su i najbolji način prezentiranja i problematiziranja ovakvih djela, jer je i ova umjetnost prije svega okrenuta širokoj, masovnoj publici (što samo po sebi ne umanjuje kvalitetu, a svakako povećava značenje).

Ovome se, istom logikom, mogu pridodati web-stranice autora pojedinaca, ali i CD kao medij koji omogućuje trajno i atraktivno pohranjivanje vizualnih i tekstualnih podataka.

Svi ovi razlozi su (još prije tri godine) bili razlogom pokretanja fotokopiranog fanzina (7 brojeva, cca 40-ak stranica svaki) koji je, unatoč ograničenoj nakladi, i sadržajem i grafičkim izgledom podsjetio na posebnosti autorskih nastojanja unutar ovog dijela kulture.

Ova se ideja uspješno nastavila u novom mediju na www.nan.hr/e-flit, pa je tako posredstvom i na poticaj NANA (Nuclear age nomadza-multimedia tribe, sjajnih mladih multimedijalnih umjetnika iz Zaprešića) e-FLIT strip-fanzin zaživio i na internetu, okupljajući sve veći broj autora: crtača, scenarista, novinara, povjesničara medija, teoretičara. Stvorila se tako prepoznatljiva jezgra suradnika različitih generacija koja, uz uredništvo, predstavlja garanciju daljnjeg izlaženja ovog web-časopisa.

Elektronski e-FLIT (s većom mogućnošću kvalitetnog prezentiranja novih multimedijalnih umjetničkih nastojanja) zamišljen je kao temelj koji, povezivanjem tradicije s novim nastojanjima, najmlađim generacijama umjetnika omogućava da novim senzibilitetom nastavljaju rad svojih značajnih prethodnika.

S ovakvim nastojanjima napravljeno je dosad pet brojeva e-FLITa, a svaki je broj ekvivalent 100-120 stranica papira. Razumljivo je da se ovdje našlo vrijednih stripova i tekstualnog materijala, aktualnih, recentnih, ali i onih iz bogate i duge povijesti likovnog pripovijedanja.

Zbog želje da se sve te vrijednosti, koje su na internetu kratkotrajne, a često se i površno čitaju, sačuvaju na dulje vrijeme i za čitatelje koji tek dolaze, odlučili smo svih pet brojeva pohraniti na CD i tako jednu ideju i njen sadržaj trajno sačuvati.

Na kraju, nimalo originalno, ali što se stripa tiče uvijek aktualno: 'nastavit će se...'

Dušan Gačić

Objavljeno u časopisu Quorum, broj 5-6
30.10.2003.
http://www.klik.hr/naslovnica/200310300002012.html

CRTANI ROMANI ZA VELIKE I MALE

1. dio - košmari jednog građanina koji bi čitao stripove

Neku sam noć jezivo sanjao kako nema više crtanih romana u Hrvata, a striperi vezu Teks Vilerove goblene, umjesto tabli bave se tabletićima i pišu mekanu haiku-poeziju. Sve je to srećom bio samo san (jednog građanina koji plaća porez) iako se ni nakon buđenja situacija nije nešto dramatično popravila. Pogledaš kroz prozor na medije i pitaš se gdje su nestala komercijalna strip-izdanja, tvrdoukoričene strip-knjige (albumi), prostori za crtane romane u visokonakladnim tiskovinama...

Nadalje, postavlja se pitanje je li strip kao primijenjena umjetnička djelatnost ikad i bio etabliran kao profesionalna rabota s dignitetom i svime što uz to ide. Bez čvrstih i profiliranih strukovnih udruga, sređenog strip-tržišta i organizirane distribucije (agencije i autorska zaštita) sve se više na njega gleda kao na šmrkljavo siroče ove naše kulture. Sve se to odrazilo i na pisanje o stripu. Pametnih tekstova o ovom mediju sve je manje, da se o nekoj suvisloj i objektivnoj kritici i ne govori.

O stripu su povremeno pisali svi i svatko: sami autori i scenaristi, razni urednici brzosagorijevajućih strip-izdanja, povjesničari umjetnosti i kiča, poneki pisac ili književnik, masmedijski entuzijasti, pa čak i kritičari općeg tipa za sve teme i sva vremena (rock-film-strip-gobleni usmjerenja), koji bi jednako marljivo pisali i o peglama ili fikusima. Površnost kao konstanta zajednička je nit svih tekstuljaka koji prate crtane romane i da nema fanzina, časopisa za strip Kvadrat, Salona stripa u Vinkovcima i Crtani romani šoua, jedva da bismo imali što o pričama u sličicama pametno čitati.

Nije mi bila namjera naricati o hrvatskom stripu, ali ovaj dosadni uvod potreban mi je kao opravdanje u situaciji kada i sam moram pisati o toj istoj temi. Teško je doći do dobrih i iscrpnih pisanih materijala i informacija o ovoj djelatnosti, a slično je i s nesređenim arhivama strip-izdanja i časopisa u kojima crtani romani kontinuirano izlaze. Zato, uklopiti se u sveopći trend površnosti jedino je što trenutno mogu učiniti. Neka mi oproste svi oni koje ću nehotice izostaviti, koje ću uvrijediti kakvom sitnom laži, pogrešnim podatkom ili običnom gluposti vulgaris. Ne preostaje mi ništa drugo doli pisanja onako kako to rade sami strip-autori i urednici o svojim kolegama i pajdašima, dakle oprezno i blagonaklono. Možda mi jednog dana netko od njih plati kavu.


2.dio - crtani romani u Hrvata, crno-bijeli i u živim bojama...

Na početku malo, ne baš veselog, Veselka Tenžere (njega svi citiraju pa zašto ne bih i ja?!). U jednom od napisa o Novom kvadratu Tenžera je svojevremeno napisao kako je strip podstanar naše kulture i napola sumnjivi rođak novina. Oni koji vole strip nikad mu nisu pridavali važnost kao oni koji ga mrze. Od kolosalnog Maurovića do danas hrvatski strip živi i životari na margini, dokazujući uvijek iznova kako mu je teško, jako teško. Ova kultura pokazala je plodnost jedne sredine i jednog medija u proizvođenju talenata, s kojima onda ne zna što će. (Vjesnik 1978.)

U ovih je nekoliko rečenica sažeta povijest hrvatskog stripa. I ako je taj i takav strip po Tenžeri bio podstanar, danas bismo mogli dodati da je u međuvremenu, čini se, izbačen na ulicu i sad spava ispod mosta. Underground produkcija i nova hrvatska podzemlja to dobrim dijelom i potvrđuju. Pogledamo li pažljivo kroz mikroskopski sitnogled, vidjet ćemo da ozbiljne i profesionalne strip-produkcije na ovim prostorima gotovo i nema. Tu i tamo neki stripić u kutiću dnevnih novina, pokoji mekoukoričeni strip-albumčić, poneka izložbica i fanzinčić. Je li entuzijazam zadnji bedem na koji je hrvatski strip sabijen da se hrabro bori za opstanak? (sad citiram Macana, hvala, Darko...)

Fanzini dokazuju da nam mladih talenata ne nedostaje, ali što s njima? Endem, Stripoholic, Variete radikale, Katakomba, Flit potvrđuju teze o proizvođenju talenata i energiji koja je stalno prisutna. No onda slijedi zid, pa preduboka provalija za onaj ključni korak dalje. I tako imamo paradoksalnu situaciju da je veći dio prve momčadi hrvatskog stripa poznatiji u inozemstvu nego kod kuće. Šuker, pardon... Kordej, Ilić, Trenc, Delić, Pavlović, Parlov, Žeželj... odavno su se otisnuli pa onda i afirmirali u Europi i Americi. Neki od njih (Ilić, Trenc) više se ne bave stripom, no mora ih se spomenuti kao kadrove izrasle na pričicama u sličicama. Spomenimo i one koji su ostali u domovini a objavljuju, ili su to činili, vani: Biuković, Devlić, Sudžuka, Ribič, Macan, Barun itd.

Rijetko se koji autor, koji živi i radi u domovini, isključivo bavi stripom. Zbog nedostatka zdravog prostora u kojem bi objavljivali ( u kombinaciji s mizernim honorarima tamo gdje to još mogu), prisiljeni su baviti se ilustracijom, animiranim filmom, dizajnom, uredničkim poslovima, goblenima ... i... i... hvala Bogu da postoje... listovima za najmlađe!


3. dio - jedna lasta ne čini proljeće, ali što se stripa tiče...

U otužnoj pustari domaćeg komercijalnog stripa, kad pomislite da je gusti mrak sve progutao, odjednom, ne svjetlo, nego vatromet. To je ona pojava koju je jedan ljubitelj devete umjetnosti iz Beograda definirao kao: mrak, mrak, mrak, a onda u pičku materinu!!! I dok vi do besvijesti uzaludno tražite crtane romane u izdanjima za odrasle, pravo blago skriva se u časopisima za djecu. Iako je riječ o revijama koje su ponajprije literarne, edukativne i usmjerene prema školi, teško je danas i zamisliti dobar list za mlade bez stripa.

I eto opet paradoksa, ono što se nekoć smatralo šundom koji kvari našu dječicu prigrlili su upravo časopisi namijenjeni najmlađima. Poznato je da u zemljama s bogatom tradicijom i razvijenom produkcijom priča u sličicama ponajbolja pera iscrtavaju stranice i stranice izdanja za školsku djecu. Najuspješnija djela potom nastavljaju medijski život u zasebnim izdanjima, strip-knjigama, odnosno albumima. Kod nas, nažalost, to nije čest slučaj iako su neki izdavači počeli shvaćati značenje takvih projekata (Komarac Macana i Štefa u izdanju Profila, Macanova Borovnica u izdanju Školske knjige...)

No, vratimo se časopisima. Na prvom je mjestu već legendarna, višestruko nagrađivana (i po pitanju stripa) Modra lasta. U njoj priče u sličicama izlaze, rekli bismo, oduvijek. Neke od njih gotovo da su postale zaštitni znak lista i priču o Modroj lasti nemoguće je ispričati, a da se ne spomene Lastan i njegov otac Ivica Bednjanec. Jednako vrijedan po pitanju kontinuiteta i kvalitete jest Smib, list za učenike prva četiri razreda osnovne škole, koji redovito donosi stripove prilagođene tom uzrastu. Prostor stripu otvorili su i noviji časopisi za školarce: Zvrk, Frka, Tintilinić, Prvi izbor, Hrvatski zemljopis, Radost, Matka, Oblutak i niz drugih manjih izdanja.

Andrija Maurović, doajen hrvatskog stripa, ne bi se vjerojatno naljutio kada bismo Ivicu Bednjanca nazvali dojenom stripa za najmlađe. Opsegom i kvalitetom svojeg opusa nedvojbeno je zaslužio mjesto u muzeju voštanih autora crtanih romana, tik do velikog Andrije. Rođen 1934. u Zagrebu, objavljuje stripove kontinuirano od 1952. godine (!). Ogledao se u svim žanrovima, te podjednako uspješno u realističnom kao i u grotesknom, humorističnom stripu. Iscrtao je niz povijesnih i pustolovnih stripova, serijale na temu sporta, satirične i geg-stripove, ali najveći dio profesionalnog rada posvetio je projektima za djecu.

Na nagovor Stjepka Težaka, jednog od urednika Modre laste, Bednjanec je počeo suradnju u tom časopisu, te malo po malo postao kućni autor. Sam kaže da je imao slobodne ruke u stvaranju likova, a jedina ograda bila je da u njegovim crtanim pričama nema nasilja, ubojstava i krvi. Kad se sagleda u cjelini opus ovog genijalnog i do danas nenadmašenog autora za najmlađe, ono što najprije uočavamo jest crtačka virtuoznost i stilska raznovrsnost. (eh, baš ga hvalim, hvalim...)

Od realističnih Jasne i osmoškolaca, preko Lastana i Genija, do stilski jednostavne Durice, pokazao je sav raspon svog talenta. U predgovoru strip-knjige Jasna i osmoškolci književnik Ivan Kušan napisao je da su oni zbirka priča o sudbinama i doživljajima naših mladih ljudi na pragu odraslog života. Proslavljeni autor Nježnoga ovdje čitatelju nudi sve što dobro štivo ovakve vrste treba imati: odličan crtež, primjeren dijalog i uzbudljiv sadržaj. Posebno je vrijedna osobina Ivice Bednjanca u tome što didaktička poruka njegovih crtanih pripovijesti nije gruba i nametljiva. Ona je uvijek jasna, ali proizlazi iz samog događaja, a ne spominje se izrijekom. I tu je ovaj majstor obziran i nježan.

Za Lastana i Genija jednostavno možemo reći da su genijalni. Otkačeni serijal o dva dječaka možda je i najoriginalniji uradak majstora Ivice. Promoćurni izumitelj Genij i njegov zvrkasti kompanjon Lastan, te simpatični probisvjet i sitni lopov Nježni ( njihova odrasla, ali infantilna i nespretna protuteža) u glavnim su ulogama duhovitih, lepršavih zapleta. Vrhunski nacrtan i scenaristički ludo maštovit, taj je strip osvajao simpatije čitatelja na prvi pogled. Dovoljno je baciti pogled na naslove da bi se dočaralo sve bogatstvo ideja: Putovanje na Divlji zapad, Kamen mudrosti, Gužva na pustom otoku, Svi u svemir, Čudotvorni prašak, Genij i supermandleki, Genijeva četvrta dimenzija, Lastradamus, Landranje po budućnosti, Šućmućbači, Sveklopi s Krekusa, Kibergenij, Mikroliliputanac, Žuta podmornica...

Ne čudi što je Lastan postao ponajbolji zaštitni znak časopisa, a u kombinaciji s rubrikom Sastanak s Lastanom zasigurno i najčitanije štivo. Pitam se postoji li uopće dijete koje nije u netom objavljenom novom broju Laste najprije gutalo nove nastavke Bednjančevih stripova. Za mlađe čitatelje (Smib) Bednjanec je stvorio Duricu, strip krajnje jednostavnog crteža ali ništa manje dražestan od ostalih njegovih radova. Uz sjajnog majstora Bednjanca Modra lasta je otvorila prostor i drugim autorima i drugačijim promišljanjima. Kad je riječ o uredničkom pristupu, njegovala je od samog početka raznovrsnost. Sve ono što odlikuje hrvatski strip općenito, prisutno je i u Modroj lasti: originalnost, svježina, nepostojanje određene škole, struje, manire ili kalupa. Svi vodeći autori naših crtanih romana jedinstveni su i stilski prepoznatljivi. Ako se već ne možemo pohvaliti velikim brojem vrhunskih autora, ono što imamo ponosno možemo predstaviti bilo gdje u svijetu. To su mnogi naši stripaši već potvrdili.

Gotovo sve generacije autora crtanih romana ostavile su traga u Modroj lasti. Čak je i kolosalni Andrija to učinio stripom Sinovi slobode 1968. godine. Radi se, naravno, o onim sinovima one slobode. Tu treba spomenuti i druge legende medija: Julesa Radilovića, Žarka Bekera, zatim predstavnike zagrebačke škole animacije Radivoja Gvozdanovića, Milana Blažekovića, Nedjeljka Dragića (odličan strip Lažeš Melita po scenariju Ivana Kušana ), sve do velikana karikature (ali i stripa) Ota Reisingera.

Među karizmatične stripere mogli bismo već ubrojiti i Krešimira Zimonića, čija Zlatka (Kronike) danas predstavlja ono što su godinama bili Jasna i Lastan. Taj poetični strip s elementima fantastike značajan je pomak u okvirima stripa za djecu. Uz Zimonića, u novije vrijeme ističu se i stripovi Stjepana Bartolića Štefa i Darka Macana. Štefove Gluhe laste svake školske godine uveseljavaju mlade čitatelje šaljivim avanturama rock-grupe, začinjenim ljubavnim i inim zgodama i nezgodama. Slično je i s grotesknom Borovnicom Darka Macana koja može ravnopravno stajati uz razne svjetske Jagode, Lubenice i Breskvice. Hrvatski vitez crtanih romana Željko Lordanić predstavnik je klasičnog realističnog stripa. Preciznog crteža i čvrste priče obradio je mnoge teme iz starije hrvatske povijesti. Raznolikim radovima redovito se pojavljuje Duško Gačić, s promjenjivim scenarističkim raspoloženjima, od pustolovnih do poetskih.

Ninoslav Kunc kazna je onima koji ne čitaju lektiru, iako stripovi od kaiša neće nikome pomoći da odglume pred učiteljicom kako su bili savjesni čitatelji (sad isti zločin pokušava učiniti s čuvenim izrekama). Edi Biuković, preminula zvijezda hrvatskog stripa koja je zabljesnula jakim sjajem kod kuće i u inozemstvu, podario nam je antologijsko druženje s Kokom Ivana Kušana (eh, taj sveprisutni Kušan).

Svebor i Plamena, noviji strip realističnijeg pristupa, u mnogočemu koketira s modelom koji je postavio Bednjanec u Jasni. Scenaristički ipak moderniji i bliži današnjim klincima (piše ga Macan), lansirao je nove mlade nade, najprije Gorana Sudžuku (prodao se u međuvremenu Amerima), a onda Matiju Pisačića, koji je dostojno nastavio serijal. Bilo bi nepravedno ne spomenuti i one autore koji su se povremeno pojavljivali u Lasti: Stanka Bešlića, Magdu Dulčić, Miroslava Zubovića, Igora Vilagoša, Gorana Čiću zvanog Bojo (pamtimo ga po simpatičnim, šaljivim stripovima od table u kojima se pojavljuju riba zvana Elvis, pustinjske sove itd.) Šteta što radova ovih autora nije bilo više jer oni to svakako zaslužuju.

Časopis Smib mlađi je rođak Modre laste. I tu su vrsna pera našeg stripa ostvarila primjetan opus. Od već pomalo zaboravljenih Ivana Viteza i Zlatka Boureka (strip Smuf i Smić dopao mi se već po naslovu), zatim Radovana Devlića (povijesni stripovi), do znanog autora Zagreb-filma Ante Zaninovića. Zane i njegov Kljunko i dugi antologijska su priča u sličicama za najmanje klince. Niz godina na udarnoj zadnjoj stranici lista, ptica i crv prerasli su gotovo u maskote Smiba. Smib je pružio šansu i mnogim drugim znanim i neznanim autorima. Tu je još jedan novokvadratovac, Joško Marušić, sa svojim Odlikašićima, Pasja posla Ivana Tomičevića, Kerempuhić i drugi stripovi Kreše Skozreta... Prle & Nara napravili su Dada, a jedan od ključnih stripova u novije vrijeme je Matakovićeva Super y Di. Mataković, ta zvijezda i enfant terrible domaćeg stripa, predstavio nam se ovdje kao svoj uglađeni i pristojni alter ego. Ipak, lady Di i dalje je najotkačenija Smibova priča u sličicama, originalnog, pikantnog, matakovićevskog humora.

Zahvaljujući boji u novijim godištima Smiba, možemo uživati u punoj kolorističkoj raskoši ovog bisera među stripovima za djecu. I na kraju osvrta na Lastu i Smib, ta dva više nego zaslužna časopisa Školske knjige, jedna zanimljivost: u naslovima priča u sličicama danas dominiraju ženski likovi (Durica, Super Di, Vještica, Zlatka, Borovnica, Jasna...).


4. dio - ima još i još crtanih romana za miće...

Časopisi novijeg datuma, po broju i kvaliteti stripova, nisu mogli nadmašiti tradicionalno odličnu Lastu i Smib. S druge strane, jedan od vršnjaka Modre laste, časopis Radost, nije uvijek bio sklon objavljivanju stripova. Ipak, pamtimo i tu neka vrijedna ostvarenja (npr. Zimonićeve radove po pričama I.B. Mažuranić). Ambiciozno je krenuo i Zvrk izdavačke kuće Profil international, okupivši ponajbolje mlade autore. Udarni je strip tandema Štef-Macan već spomenuti Komarac (izlazi već nekoliko godina i nema nikakve veze s projektom borbe protiv malarije). Kompiliran i objavljen u knjizi, potvrdio je umjetničku i komercijalnu vrijednost.

Strip Radovana Devlića Iz hrvatske davnine (scenarij: Agičić) poslastica je za ljubitelje ovog autora. Sam naslov kazuje da se radi o omiljenoj Devlinoj temi. Koloristički sjajan i nadahnut, Radovan je tu u punoj formi. Još jedan znani umjetnik ogledao se na području crtanih romana. Veliki slikar i ilustrator Vojo Radoičić još jednom je oživio, po scenariju Ivana Kušana, lik Koka (More u Zagrebu). Od ostalih stripova spomenimo još radove Kreča, Certića, Prlića itd. Frka je prerano ugasli projekt istog izdavača (Profil). I tu susrećemo poznatu ekipu: Štef & Raos, Solanović & Macan, Tikulin & Čamagajevac, Štef & Joakim, Prlić & Mish, Sudžuka, Vilagoš & Macan... (uh, taj Macan, ima ga više nego Kušana!).

Među crtačima ističe se produktivni Štef, standardno dobar i duhovit. Slično Zvrku, svoje mjesto među školarcima izborio je i Prvi izbor. Sveprisutni Štef Bartolić i ovdje je među najzanimljivijima. U tandemu s Petrušom iscrtao je šaljivi strip Nino & Dino. Mister mačak Roberta Solanovića trajno je prisutan u ovom časopisu, a tu su još i Talajić, te među novijim autorima Pongrašić & Vučenik, Biuk, Pilipchak... U listu Oblutak (Slobodna Dalmacija) otkrivamo novi rad Magde Dulčić. Stripove možemo pronaći i među koricama uže specijaliziranih časopisa.

Tako je Hrvatski zemljopis donosio priče u slikama Čamagajevca & Tikulina, te Stanka Bešlića, a Matka radove Svjetlana Junakovića i Ninoslava Kunca. O pričama u sličicama koje su desetljećima oplemenjivale listove za djecu moglo bi se napisati na tisuće stranica. Ipak, puno pametnije bi bilo te stranice ispuniti samim stripovima, da bismo novim naraštajima klinaca (ali i odraslima) pokazali sve bogatstvo koje im je taj medij podario. Jer pričati i pisati djeci o jednom Andriji Mauroviću, Ivici Bednjancu ili Krešimiru Zimoniću, a ne dati im priliku da pročitaju njihove ponajbolje radove, bilo bi isto što i plesati o arhitekturi ili pjevati o kiparstvu.

Svi znamo koliko su interesi današnjih generacija, osmoškolaca i srednjoškolaca, usmjereni prema novim medijima (kompjutorske igrice, internet, elektronski gobleni, satelitski programi, dvd...), no domaći se strip ipak još dobro drži. Barem kad je riječ o izdanjima za najmlađe. Izvan tog prostora i dalje vladaju Bob Dylan Dog, Bob Rock & roll - Alan Ford, komandant Mrak, Betmen, Supermen i Nepismen.

Baltazar L. Stripković

Objavljeno u časopisu Quorum, broj 5-6
30.10.2003.
http://www.klik.hr/vijesti/2003/10/30/0002009.html

ZAŠTO MRZIM MEĐUNARODNI FESTIVAL STRIPA
"CRTANI ROMANI ŠOU"

Već petu godinu zaredom krajem mjeseca studenog ja mrzim međunarodni festival stripa 'Crtani romani šou'. Zašto? Zato što sam oduvijek volio strip manifestacije i okupljanja stripaša. Zato što s ljudima koji se na ovaj ili onaj način bave stripom mogu pričati satima. Zato što volim čitati stripove pa makar oni bili na zidu i pod staklom. Zato mrzim CRŠ. Ništa od toga ne stižem jer se bavim organiziranjem tog festivala.

No to nije jedini razlog zašto ga mrzim. Recimo, postavimo izložbu na festivalu. Postavili smo ih u ovih pet godina više od trideset. Bilo da se radi o izložbi festivalskog gosta, stalnoj tematskoj izložbi 'Made in Cro' u kojoj predstavljamo radove domaćih stripaša koji rade za inozemne strip-kuće, ili bilo kojoj drugoj izložbi koju smo postavljali. Jednostavno ne mogu zaustaviti mržnju svaki put kada pri postavljanju izložbe izložbeni prostor nema ljepljive trake, škare, sredstva za čišćenje stakala (koja su još i vrlo često popucana i opasna za rukovanje). Također ne mogu zaustaviti mržnju svaki put kad mi na otvorenju izložbe dođe neki jazavac i kaže mi: "Zašto je ovo staklo dva milimetra niže od ovog drugog?"

A da ne pričam o tome da uvijek netko ima primjedbu na izbor izložbi i materijala koji su izloženi. Slično je s gostima festivala. To su u pravilu pristojni ljudi koji su zahvalni što smo ih pozvali na festival. S njima nije nikad bilo problema, a bilo ih je dosta (Ivo Millazo, Novi kvadrat, Edvin Biuković, Angelo Stano, Zoran Janjetov, Irwin Fraiser). Ljudi strpljivo čekaju da im se srede prijevoz i smještaj koji se u pravilu zbog nedostatka i neizvjesnosti financija sređuju u zadnji tren. Zadovoljni su smještajem čak i ako ih smjestimo kod nekoga doma. Ne žale se ni na što. Ali neki mudraci uvijek imaju primjedbu na izbor gosta. 'Zašto baš on, kad je danas aktualniji neki drugi?' Normalno da u takvim trenucima mrzim festival.

Mrzim festival svaki put kad objavimo nagrađene radove s festivalskog natječaja. Sve što ti ljudi kažu jest: 'Zašto je nagradu dobio ovaj, a ne ovaj ili onaj?' Onda im se kaže zato što je žiri (u kojem su dosad bili Devlić, Mataković, Sudžuka, Bartolić, Ribić, Glavan, Marušić...) tako odlučio. A onda oni pitaju: 'A tko je odabirao žiri?' I onda ja opet mrzim festival.

Mrzim festival i svaki put kad ljudi prigovaraju zbog promocije ili predavanja koje je bilo dosadno, nesuvislo, ili već nekakvo. Mrzim festival kad ljudi prigovaraju zbog izbora filmova koje smo prikazali u filmskom dijelu programa. Mrzim festival zato što se na njemu ne naplaćuje ulaz pa svaka budala može doći i zanovijetati da ne valja ovo ili ono. Mrzim festival i zato što mi, kad pišem duge tekstove o festivalu, ponestane razloga da ga mrzim.

Sad će ispasti da sam ja neki teški depresivac i da mrzim festivalske posjetitelje. To nije točno. Ja volim ljude koji dolaze na festival. Zbog tih ljudi se festival događa. I volim sve galerije i izložbene prostore koji su nam ikad izašli u susret. Volim to što festival ima utjecaj na domaću strip-scenu. Neki od ljudi koji su dobili nagrade na festivalu kasnije su postali priznati strip-autori, i to svima nama koji organiziramo festival znači puno. Znači nam puno i to što se na natječaj 'Mladi lav' (do 15 godina) javlja puno klinaca. Neki od njih će iskočiti za koju godinu kao kompletni autori, a neki će samo ostati obožavatelji stripa. No to su sve nužnosti koje mora imati scena da bi funkcionirala.

Također, volim sve one ljude koji dođu nesebično pomoći i sve ljude s kojima organiziram festival (Tico, Talaja, Ana, Nebojša, Darko, Ogi, Ivana, Aleksandar, Ksenija...).

I uopće ne mrzim festival. Volim ga! Obožavam ga! Samo mi nije jasno zašto baš ja moram biti jedna od budala koje ga rade?

Ivan Prlić Prle

Objavljeno u časopisu Quorum, broj 5-6
30.10.2003.
http://www.klik.hr/vijesti/2003/10/30/0002010.html

"Odjeci i reagovanja" posle dodeljivanja Svetske nagrade za fantastiku Zoranu Živkoviću

OTVOREN SF PROZOR

Nagrada prvi put dodeljena piscu koji ne piše na engleskom jeziku. Iskoristiti interesovanje za naše pisce

Zoran Živković, "prva lasta" naučno-fantastične književnosti u Srbiji, nedavno je dobio Svetsku nagradu za fantastiku za roman "Biblioteka". Dodela nagrade Živkoviću je, prema rečima samog autora, presedan jer je nagrada koja postoji od 1975. godine prvi put pripala piscu koji ne piše na engleskom jeziku. Nagrada nikada nije pripala nijednom Špancu, Francuzu, Nemcu, pa eto i zvanično Zorana Živkovića u visokom društvu SF-a.

- Svetska nagrada za fantastiku je prvenstveno američka nagrada i oni, sa dozom oholosti koja je neizbežna kada proizvodite 95 odsto fantastike na svetu, smatraju da je sasvim prirodno da se zove svetska, a da u osnovi bude američka. Da je ova dodela zaista bila presedan pokazuje i priča sa kladionicom, u kojoj su mi šanse u užem izboru bile 1:700. Jer, pored mene bio je nominovan i Nil Gejmen sa romanom "Koralina", koji je već dobio sve moguće nagrade, i važio je za favorita, njegova kvota bila je 1:1, a tu su bili i drugi kandidati, takođe vrhunska imena američke fantastike, rekao je Zoran Živković na nedavno održanoj promociji nagrađene knjige.

Autor nam je otkrio da je još jedan momenat "odjeka i reagovanja" na nagradu, tj. sugestiju evropskih izdavača da se u intervjuima američkim medijima prvenstveno predstavlja kao evropski pisac, što je sada našeg autora dovelo u blago konfliktnu situaciju. Sada je problem kako saopštiti da mu je odjednom postalo jako važno da kaže da je srpski pisac, pa evropski pisac, baš tim redom.

- Okolnost da na mapi svetske fantastike postoji jedna tačka koja remeti tu jednobojnost, nešto je što mene obavezuje. Ova nagrada je važna ne zbog mene, jer knjiga je ista i pre i posle nagrade, ali važno je to što se otvorio jedan prozor. Odjednom postoji veliko interesovanje za pisce koji pišu na srpskom jeziku, a ja sada ne mogu da uverim pisce koji bi mogli da se plasiraju da urade onaj niz neophodnih protokolarnih stvari bez kojih ne možete proći tamo. Na primer, da obezbede dobar prevod na engleski i da doteraju svoja dela. Jer, prilika koja se sada stvorila, taj otvoreni prozor, ne sme se propustiti, rekao je Zoran Živković, dodavši da je on unazad nekoliko meseci uspeo da plasira dva naša pisca, Srđana Krstića i Bojana Kneževića.

- Pravi se jedna mala, kritična masa i jedan veliki izdavač tamo doneo je vest, kada je prihvatio rukopis Srđana Krstića, sa naslovom "Čuvajte se, invazija Srba". Ova nagrada će taj prozor držati otvoren još najmanje godinu dana. Bilo bi šteta tu šansu ne iskoristiti, rekao je Živković.

T. Čanak

Objavljeno: GLAS JAVNOSTI, Beograd, 25.11.2003. godine

ISTORIJA STRIPA

REMEK DJELA HUGA PRATA

Stripovi koje je Hugo Pratt radio prije "Ane iz džungle", po sopstvenom priznanju, radeni su pod velikim uticajem americkog autora Milton Caniff-a, a narocito njegovog stripa "Terry And the Pirates". Ovu Pratt-ovu izjavu, sam Caniff je okarakterisao kao "besmislicu" i još dodao: "Crtac kakav je Hugo Pratt nema potrebe da radi stripove po bilo cijem uzoru. On ima sopstveni stil, koji je toliko originalan i jednostavan, da bi mu pozavidjeli i najveci majstori. To što je moje ime uopšte pomenuo, smatram najvecim komplimentom koji sam dobio kao strip autor". Pratt je ipak tvrdio da bez Caniffa ne bi postojao ni Pratt, a to je dokazivao nekoliko puta, tako što je u svojim ostvarenjima prepisivao neke scene iz Caniff-ovih stripova. To naravno nije bila krada ili falsifikat, vec ukazivanje pocasti svom velikom uzoru. Originalnost Pratt-ovog crteža, o kojoj je govorio Caniff, mogla se vidjeti vec na prvim stranicama "Ane". Linija je postajala sve jednostavnija, a šrafuru, koju je tokom razvoja svog stila Pratt potpuno eliminisao, sve su cešce zamjenjivale ciste crne površine.

Nakon boravka u Južnoj Americi, Pratt se seli u London, gdje radi za Daily Mirror i Sunday Pictoral, da bi se potom ponovo na kratko vratio u Argentinu, gdje je vodio magazin "Mister x". Poslije toga, vraca se u Italiju, gdje prvo radi za Corriere dei Piccoli, a potom, od 1967. god. za mjesecnik Sgt. Kirk, prvi magazin (a bilo ih je više) koji je dobio naziv po jednom od njegovih likova. U to vrijeme, pored Sgt. Kirk-a, Pratt je uradio tri stripa: gusarsku pricu "Capitan Cormorand", detektivski strip "Luck Star OlHara" i "Ballata del Mare Salato" (Balada o Slanom moru), ostvarenje koje ce u istoriji stripa ostati zapisani zlatnim slovima.

Pored fantasticnog crteža, citaoce su sve više oduševljavale price koje je osmišljavao Pratt, što ne cudi kada se zna kako je do njih dolazio. Bez obzira o kom se stripu radi i u koje se vrijeme radnja dešava, Pratt bi pricu razradio do najsitnijih detalja. Svakom njegovom stripu prethodila je duga i ozbiljna priprema. Interesantno je da Pratt uvijek prvo osmisli kraj price, a zatim razmišlja o tome kako je do takvog kraja došlo. Ni jedan strip, ma gdje se radnja dešavala, Pratt ne bi zapoceo ako prethodno ne otputuje na lice mjesta i izuci sve o zemlji i vremenu u koje je radnja smještena, pocevši od politicke situacije i društvenog uredenja, preko religije i mitologije, na koje je posebno obracao pažnju, do onih najsitnijih stvari koje se ticu obicnog svijeta l koje su se cigare pušile u to vrijeme, gdje su se kupovale najkvalitetnije pertle... Sve je to cinilo da se Prattovi stripovi, ma koliko obimni bili citaju u jednom dahu. O njegovim stripovima govori i izjava koju je dao još jedan velikan devete umjetnosti Frank Miller u predgovoru za Pratt-on strip "Voodoo for the president": "Njegov crtež cini egzoticne detalje bliskim više nego puna polica National Geographic magazina. Nema ništa ukradeno, niti pozajmljeno u Pratt-ovim radovima; cak i njegov smisao za humor izgleda kao da dolazi iz nekog apsurdnog iskustva..."U belgijskom casopisu Tintin, godine 1973. Pratt objavljuje još jedno od svojih remek djela l Pustinjske škorpije (Scorpions du Desert), pricu o grupi vojnika specijalizovanih za borbe u pustinji (Sjeverna Afrika 1940, nakon italijansko l britanskih sukoba), koju predvodi poljski narednik Koinsky, koji je prešao u Englesku nakon što mu je Njemacka okupirala domovinu. Za razliku od Ernie Pike-a, Pratt se u škorpijama manje bavi besmislenošcu rata, a više je orjentisan na akciju i na licne drame pojedinaca. Naravno, tipicno za Pratt-a, strip je pun misticnog i okultnog, za šta je Afrika, u kojoj se radnja dešava, a koju Pratt savršeno poznaje (tamo je proveo djetinjstvo), idealno podneblje. Koinsky je tipican antiheroj, sa jasnim osjecajem za pravdu, a cije su avanture motivisane licnom osvetom i snovima o blagu.

Hugo Pratt je umro 20. avgusta 1995. u Lausanne u Švajcarskoj, gdje je živio posljednjih nekoliko godina. Do kraja života nije prestao da radi stripove i da fascinira citaoce širom svijeta. Nakon Pustinjskih škorpija uradio je još mnogo stripova: Cato Zulu, Zapadno od raja, Jezuit Joe... a napisao je i scenario za dva stripa: Gaucco i Indijansko ljeto, koje je ilustrovao Milo Manara. Posljednji Pratt-ov strip "Morgan", cija se radnja dešava na Jadranskom moru, objavljen je 1999. godine.

Svi ti stripovi su svojevrsna remek djela, ali su ipak ostali u sjenci jednog lika, koji se prvi put pojavio u stripu "Balada o Slanom moru", a za koga ce ime Huga Pratt-a zauvjek ostati vezano. Ime tog junaka je CORTO MALTESE.


Ovaj članak je prenesen sa sajta dnevnog lista POBJEDA, Podgorica, od 22.11.2003.godine. Sva prava zadržana.

sadržaj

13.

POZIVI NA SARADNJU

Mail

Sa web sajta afNews su preuzete informacije o sledećim konkursima:


Concorso Internazionale
L'Accademia Pictor ha indetto il consueto concorso internazionale di illustrazione, stavolta dedicato al Gatto con gli Stivali di Perrault. Come smepre, premi in denaro, numero chiuso per via dell'alta partecipazione, premiazione durante la prossima edizione di Torino Comics, scadenza 17 marzo 2004. Potete leggere tutti i dettagli e il bando completo su www.pictor.it. Il concorso č patrocinato da Regione Piemonte, Cittŕ di Torino, Provincia di Torino, Anonima Fumetti - Centro Nazionale del Fumetto, Cittŕ di Venaria Reale, Azienda Speciale Multiservizi.
The annual international illustration contest by Accademia Pictor is here: read it all at www.pictor.it in English, French and Spanish.

The 2nd LM China International Cartoon Competition

Riceviamo: REGULATIONS.

1. CONTEST: open to all cartoonists.

2. THEME: Free.
A) Please send cartoons must be original. Photographs. Copy. Computer painting. photocopies etc. will not be accepted.
B) The cartoonist's name, address, telephone number, fax number, and e- mail if available, must be on the reverse side of each cartoon.
C) Size: Preferable 30 x 42 cm. 21 x 30 cm.
D) Maximum number of entries: 3.

3. The works should be sent to:
Leng Mu, Ye shan dao yuan 1-1-101, Nanjing City, P.C.210004 CHINA .

4. E-mail:
lengmu@lengmu.com
lengmu@263.net (Only for Festival)
www.lengmu.com
Telephone:
0086/25-4203646
0086/25-52202120.

5. DEADLINE: December 22. 2003.

6. FREQUENCY: Annual.

7. President : Leng Mu (CHINA).

8. JURY: OLEG DERGATCHOV (UKRAINE). IVAN KOVACIK (SLOVAKIA). TOMEK WOLOSZYN (POLAND). ESHONKULOV MAKHMUDJON (UZBEKISTAN). CIOSU CONSTANTIN (ROMANIA).

9. PRIZE: Grand prize of 1 (Medal, Certificate, Album) Gold prize of 2 (Medal, Certificate, Album) Silver prize of 2 (Medal, Certificate, Album) Bronze prize of 5 (Medal, Certificate, Album) Award of success 150 (Certificate, Album). All received works will be published in a book. The decision of the Jury is final.

10. RIGHTS OF THE ORGANIZER:
A) All the entries can be exhibited on www.lengmu.com all time.
B) The organizer can collect the works and put them into an album for publish,exhibition.
C) The entries also can be expressed in other publication.
D) Artworks:Will not be returned.Unite the collection to the LM cartoon exhibition centre. Participants are considered to have accepted all the conditions and are aware that their submissions may be reprinted and used without future monetary compensation.

sadržaj

14.

PISMA ČITALACA

mail

From: achim <achim@bitsyu.net>
Subject: pismo citaoca

Ne volim baš mnogo što odgovaram na kritiku svog članka; Pre svega zato što svatram da, budući da i sam kritikujem, imam pravo i biti kritikovan; Zatim, nastojim da uvek kažem sve što imam o nekoj temi već u prvom tekstu; I na kraju, takvi se postupci često završe jednom “utuk na utuk” korespondencijom, koja nikome ne koristi.

Međutim, postavljeno mi je direktno pitanje i nema vrdanja: “Stripofil”, to je po meni prilično relativan pojam, u smislu da svako može sebe smatrati stripofilom u duši, ako to želi. Zato, s jedne strane, imam pravo da kreiram svoju definiciju “stripofila” onoliko koliko i bilo ko; S druge strane, moju ocenu da se stripofili neće obradovati ovim izdanjem baš to čini prilično relativnom i odokativnom; da sam znao da će neko biti uvređen, ispustio bih tu rečenicu iz teksta; Ipak, budući da se pripadnost “stripofilima” svodi na lično osećanje, zašto vas vređa to što vas neko ne smatra stripofilom? Nije li to, na kraju krajeva, kategorija u koju smo i vi i ja sami sebe subjektivno svrstali.

I, vezano za to, po vašim rečima, obradovali ste se članku o Kenu Parkeru, da biste se razočarali kad ste shvatili da članak nije pohvalan... Zaboga, niste valjda očekivali da svi misle isto kao vi?

Zatim, ako sam vas uvredio rečenicom o stripofilima, mogu reći da ni vi meni niste ostali dužni. Vidite, tražeći informacije za članak, pročitao sam nekoliko tekstova, uglavnom bespogovorno fanovskog usmerenja. Autori ovih tekstova ocenjuju dotični strip kao “najbolji”, “remek-delo”, itd... ne dajući ni jedan jedini argument kojim bi ovakve ocene podržali, radije se iscrpljuju prepričavanjem sadržaja pojedinih epizoda. Po meni, upravo su ovakvi tekstovi površni i plitki (moram da dodam, bez obzira na to šta tvrde).

Vidite, uvek se trudim da iznet stav podržim argumentima. Oni ne moraju biti tačni, jer logika je stvar koja nam izmiče kroz ruke, pogotovo kad je tema razmišljanja umetnost, međutim, bilo da su tačni ili nisu, smatram da bi zahvaljujući njima moji članci trebalo da steknu izvesni respekt kod čitalaca koji bi, čak i kad se u startu ne slažu, zastali nad mojim zaključcima i zapitali se ima li u njima istine. Dakle, ako i pokušavam da ubedim nekoga u nešto, činim to razložno i ni slučajno agresivno, dakle, ne “pljuvanjem”, kako ste to vi rekli. Dati argumenti, kao produkt nekog, recimo, intelektualnog rada, čine da moji zaključci, iako možda nisu tačni (a ovo kažem ne zato što nisam siguran u svoje stavove, već zato što znam da niko nije nepogrešiv i stalno u pravu), nikako nisu površni i plitki.

Ah, da, kojim sam se izdanjima obradovao u proteklih par godina? Nisam siguran da li mislite uopšte na strip-izdanja, ili samo na magazine koji se distribuiraju na kioscima. Ako je u pitanju ovo drugo, onda mogu da kažem: svi! Smatram da su strip-magazini veoma bitan deo strip-kulture i da svako takvo izdanje možda vodi ka ponovnom oživljavanju ovog izdavaštva. Zbog toga se novom izdanju obradujem čak i ako ne postanem redovan kupac tog izdanja. Ako je pitanje bilo konkretnije, koje od tih izdanja redovno čitam, moram reći da od svih strip-časopisa pokrenutih u zadnjih par godina, a koji su dostupni na kioscima u Srbiji, redovno pratim jedino “Akiru”, koji, uprkos manama, uživam da čitam zbog revolucionarne montaže.

A opet, ako se pitanje odnosi na strip-izdanja uopšte, tu se radi o podužem spisku. Trenutno mi padaju na pamet prva dva dela Bilalove nove trilogije, poslednja dva albuma “Korta Maltezea”, “Bone”, “Popošak i Cveće”, knjiga “Do visina Olimpa”, Sistemovi albumi “Kalvina i Hobsa”, prvi album “Sendmena”... i tako dalje...

Srđan Aćimović

sadržaj

15.

LINKOVI

Strip Vesti

Mala pauza u davanju linkova iz Devetke po izboru Dragana Apostolovića. Danas linkove sa Zografove mailing liste a već iduće nedelje natavljamo sa "devetkom"!!!


ALEKSANDAR ZOGRAF LINKS # 14

-An extensive Aleksandar Zograf interview was posted on Erasing Clouds, an American web site. It was conducted by Anna Battista.
www.erasingclouds.com/page8august.html

-An info on this year GRRR! festival is available ( in Serbian and English) at:
gallery.pancevo.com/projects/grrr.htm
And there's an Italian version too:
auth.unimondo.org/cfdocs/obportal/
index.cfm?fuseaction=news.view1&NewsID=2522
Plus, British cartoonist Lee Kennedy was noting her impressions:
www.livejournal.com/users/crazycrone

-At the comics festival in Graz, they made a photo documentation on drawings made of chocolate on crapes ( palacinka). Silly Austrians! Find me in the sea of photos somewhere.
cym.at/2003/09/03/

-An info created for the RAPTUS festival in Norway:
www.raptus.no/profiler/Zograf_Aleksandar.html
An article on Zograf + Stripburger in Stavanger, Norway. This one is in Norwegian!
www.rogavis.no/puls/article749945.ece

-Balcanis is a magazine published in Slovenia, and distributed in all ex-Yugoslav countries. They published an Article on last year's GRRR! comics festival(in Serbian):
www.balcanis.com/revija/stevilka5/originali/9.htm
Also there's an interview with Charles Alverson, conducted by Sasa Rakezic (in Serbian):
www.balcanis.com/revija/stevilka5/originali/10.htm

-An overview on Zograf's work, posted on Croataian web site. In Serbo-Croat language:
www.stripovi.com/zograf.asp

-Brazilian Candyland Comics have posted a Portuguese translation of "Is There a Life in Balkans":
www.candyland.com.br/quadrinhos/life_in_balkans/life_01.htm

sadržaj

16.

DATUMI

Strip Vesti

Datumi od 29. novembra do 5. decembra

. . .

Izvori:
HiES, "Calendrier du centenaire", "Istorija Jugoslovenskog stripa" Slavka Draginčića i Zdravka Zupana, i monografija "Maurović" Veljka Krulčića, "Pegaz" Žike Bogdanovića, "Strip Vesti".

sadržaj

Zlatko Milenković

zmcomics@neobee.net
www.zmcomics.co.yu

Zlatko Milenković, Petra Drapšina 16, 21000 Novi Sad