prošli broj - arhiva - sledeći broj


SADRŽAJ

1. ŠLIC U NOVOM SADU - Šlic radionica
2. MARIJANA I GERMANIJA - FKC
3. IZBOR IZ DEVETKE - Dragan Apostolović
4. STAZE I BOGAZE DOMAĆIH PRIČA U SLIKAMA - Ilija Bakić
5. JUŽNJAČKA UTEHA No 136. - Marko Stojanović
6. KVINTALOVA TJEDNA KARTICA (195) - Darko Macan
7. MOJ POGLED (83) - zmcomics
8. ŠTAMPA - štampa
9. POZIVI NA SARADNJU - mail
   
10. PISMA ČITALACA - mail
11. LINKOVI - Strip Vesti
12. DATUMI - Strip Vesti

1.

ŠLIC U NOVOM SADU

Šlic radionica

05. 11. 2003. 20.00
SKC - Art Club, Novi Sad

program:

Promocija Šlic #4 Alternativni autorski strip (grupna izložba)

Predstavljanje izdanja alternativne strip scene
(fanzini i štampana izdanja za listati i kupiti )

Prikazivanje kratkih igranih i animiranih filmova

kao što su:
Propali projekat: Veštica iz Burjana 2,
autora Bureka des Merdesa (Goran Vasić)
Strah u ulici Maršala Tita, gore pomenutog autora
zatim,
Looney-jeve kratke animacije,
i naravno
sjajni igrani filmovi za ljubitelje rafinirane treš estetike,
neprevaziđenog Danila Miloševa - Wostoka!!!

Od 21.00 nastupaju
KOMŠIJE - populacija koja izumire!!!

Veeeeliki pozdrav i vidimo se!

ekipa Šlic radionice, SKC, Beograd

sadržaj

2.

MARIJANA I GERMANIJA

FKC

Goethe-Institut Beograd Francuski kulturni centar Beograd

Muzej istorije Jugoslavije

"MARIJANA I GERMANIJA"
karikature 1550 – 1999

Izložba u 'Muzeju istorije Jugoslavije', Trg Nikole Pašića 11,
od 6. do 20. decembra 2003.

Otvaranje izložbe u petak, 5. decembra 2003. u 18 sati

Izlozbu otvaraju ambasadori Francuske i Nemacke u SRJ, gospodin Ig Perne i gospodin Kurt Leonberger.

Ursula E. Koh, univerzitetski profesor iz Minhena, osmislila je izložbu „Marijana i Germanija u karikaturama“ . Izložba je prvi put prikazana 1996. godine za vreme trajanja filmskog festivala (Festspiele) u Berlinu.

Godinu dana kasnije je napravljena nova koncepcija ove izložbe za Goethe-Institut u Parizu i za francuske kulturne centre u Nemačkoj, osmišljena kao putujuća izložba.

U međuvremenu su izložbu videli ljudi u preko 30 gradova u obe zemlje kao i u Bejrutu, Legnici a sada evo i u Beogradu, povodom 40. godišnjice od potpisivanja nemačko-francuskog mirovnog sporazuma (Jelisejski sporazum iz 1963. godine).

Ovaj pregled karikatura – sa podnaslovima i komentarima na srpskom, nemačkom i francuskom – je rezultat istraživanja koja su često imala ukus avanture.

Karikature su nađene u arhivama, bibliotekama, privatnim kolekcijama, antikvarnicama i pijacama na kojima se prodaju stare stvari kako u Nemačkoj tako i u Francuskoj ili u satiričnim časopisima koji su, odavno zaboravljeni, čamili u nekom podrumu, potkrovlju ili pod nekim dušekom.

Od hiljade karikatura koje prikazuju bilo jednu (Germaniju), drugu (Marijanom ) ili obe nacionalne junakinje, same ili u društvu ličnosti koje su tada ili sada poznate (iz sveta mitologije, književnosti, muzike, istorije ili politike) izbor se sveo na 90 političkih karikatura (originalni crteži, originalni listovi, reprodukcije visokog kvaliteta).

Birane su prema kriterijumima umetničkog kvaliteta, političke relevantnosti i unutrašnjeg naboja.

Zahvaljujući prenetim simbolima i oprobanim tehnikama humora (kao što su preterivanje, pojednostavljivanje, otuđenje), političke karikature koje prikazuju portrete, tipove ljudi i životinja predstavljaju s jedne strane izraz duha vremena, a s druge strane, stalnim ponavljanjem, doprinose njegovom nastajanju.

Gledanje i otključavanje političke karikature često, ali nipošto uvek, prati veseo, zlurad ili bespomoćan osmeh. To važi kako za sliku koju nemački i francuski novinari-umetnici stvaraju o svojim sopstvenim domovinama, tako i za sliku tuđinca, neprijatleja i prijatelja koju stvaraju o svom susedu s druge strane reke Rajne.

Kroz satiričnu hroniku se od XIX veka kao crvena nit provlači JEDAN motiv: porast i pad napetih francusko-nemačkih odnosa.

Naročito je mlada publika za koju je nemačko-francusko prijateljstvo koje je u januaru 2003. godine proslavljeno u Berlinu i u Parizu (40 godina od Jelisejskog Sporazuma) - prirodna stvar - zbunjena kada vidi neke od karikatura i kada shvati da je moralo da prođe mnogo vremena da nekadašnji neprijatelji i varvari posle 1945. godine postanu “ strani prijatelji” (kako glasi naslov jedne knjige) ili “komični susedi”.

Izložba je podeljena na 7 vremenskih perioda; akcenat je stavljen na XIX i XX vek:

1. Nastajanje, prve borbe i prvi porazi (1-4)

2. Satira i moć: "Liberté-Marianne" za vreme vladavine kralja Luja Filipa (1830 – 1848) (5 – 6)

3. Revolucija i reakcija: dve nacionalne figure – dve sudbine (7 – 14)
4. Marijana i Germanija u nemačko-francuskom ratu 1870/71. (15 – 23)

5. Marijana i Germanija na vlasti: (1871 – 1914): dve nacionalne junakinje sa više lica (24 – 43)

6. Patos, horor ili humor – od rata do rata (1914 – 1945) (44 – 66)

7. Novi početak i stari klišei: Marijana i Germanija posle II Svetskog rata (1945 – 1999) (67 – 87)

(profesor dr Ursula E. Koh)

sadržaj

3.

IZBOR IZ DEVETKE

Dragan Apostolović

3 DECEMBAR 1974.
Joseph C. Madureira
Rođen je 3. decembra 1974. godine u Njujorku. Sa 16 godina počinje da radi za Marvel Comics kao dečko za sitne poslove. U isto vreme pohađa i High School of Arts and Design na Menhetnu. U Marvelu je naišao na razumevanje i podršku što je rezultiralo objavljivanjem dva stripa u 89 i 90om broju izdanja Marvel Comics Present. U sedamnaestoj godini maturira i već ima stalan posao. Radio je Excalibur #58 i #71, razne naslovne strane a 1993. godine objavljuje prvu mini seriju Deadpool. Svojim radom privlači pažnju osnivača Image Comicsa, Erik Larsena, koji mu poverava rad na trećem broju Vanguarda. Za tri godine postaje najbitniji crtač na serijalu Uncanny X-men (od #312 pa dalje). Autor je serijala Battle Chasers, čiji je prvi nastavak objavila izdavačka kuća Cliffhanger, aprila 1988. godine. U poslednje vreme je angažovan na produkciji video igara.


5 DECEMBAR 1901
Walt Disney
Rođen je 5. decembra 1901. godine u Čikagu. Od malena pokazuje sklonost ka crtanju i već od 1917, dok je za vreme rata bio služio u Crvenom Krstu, objavljuje humorističke priče u američkim časopisima kao što je Life. Godinu dana kasnije se vraća u školu i pohađa večernju nastavu na Akademiji Lepih Umetnosti u Čikagu. Iste godine upoznaje crtača Ub Iwerksa, sa kojim će ubuduće i sarađivati. Osniva svoju prvu kompaniju, Laugh-O-Gram-Corporation, u kojoj ostvaruje svoje prve animirane filmove, među kojima je i Alice`s Wonderland, u kome postavlja žive glumce sa animiranim karakterima. U Holivudu 1923. godine osniva sa bratom Studio Disney i stvara prvu uspešnu seriju animiranih filmova, Oswald the rabbit. Od tog vremena zapostavlja svoju crtačku karijeru i sve više se angažuje u ulozi producenta. Eksperimentiše sa raznim junacima - životinjama, i 1928. godine se rađa ideja o Miki Mausu. Crtež najpoznatijeg crtanog junaka svih vremena radi Iwerks (i ranije su zajednički ostvarivali više projekata). Iste godine kratkometražni animirani film Steamboot Willie ostvaruje veliki uspeh. Od 1930. Miki se, takođe sa velikim uspehom, u kratkim strip kaiševima pojavljuje u velikim novinskim izdanjima. U isto vreme kreće i serijal animiranih filmova Silly Symphonies, sa prvim ostvarenjem Skeleton Dance kojeje obišlo svet. Prvi dugometražni film, ''Snežana i 7 patuljaka'', će se pojaviti 1937. Slede Peter Pan, Aristocats, Jungle Book itd. Disneyland otvara vrata publici 1955. godine, a Disney se našao na čelu snažne imperije koja je nastavila da raste i posle njegove smrti 1966. godine. Danas je jedna od najvećih kompanija na svetu.


6 DECEMBAR 1967
Claire Wendling
Rođena je 6. decembra 1967. godine u Montpellieru (Francuska). Nakon što je diplomirala na na filosofiji, upisuje i Školu Lepih Umetnosti u Angulemu i za vreme školovanja, na Festivalu Stripa 1989. godine osvaja nagradu Alph` Art Avenir. Izdavačka kuća Delcourt u prvom albumu iz serijala Enfants du Nil, joj objavljuje priču, Carmina et Vittorio. Iste godine uzima učešća i u izdanju Entre Chats. Svoj prvi serijal, po scenariju Christophe Gibelina, Les Lumieres de l` Amalou započinje 1990. godine. Objavljeni su, Theo, Le Pantin, Le Village Tordu, Guals i Cendres. Godinu dana kasnije za Schtroumpf radi na Garanceu, a 1992. je nagrađena na Strip Festivalu u Angulemu za seriju naslovnih strana koje je objavila u časopisu Player One. Serijal Les Lumieres de l` Amalou zatvara 1996. godine i započinje rad na Iguana Bay. Iste godine sledi i poziv kompanije Warner France na učešće u projektu The Quest for Camelot, a zatim i angažovanje u studiju Warner u Los Anđelesu gde radi na realizaciji animiranih filmova. Izdavačka kuća Delcourt joj 1999. godine objavljuje sketch book - Desk, a Humanoides associes, album Aphrodite.


8 DECEMBAR 1962
Erik Jon Larsen
Rođen je 8. decembra 1962. godine. Početkom osamdesetih sa prijateljima izdaje fanzin, Graphic Fantasy, u kome se predstavio stripom Dragon, (pretečom kasnijeg, Savage Dragon). Fanzin privlači pažnji izdavača Gary Carlsona koji mu nudi posao i Savage Dragon se pojavljuje već u trećem broju časopisa Megatron.. Larsen pored toga sarađuje sa Marvelom i radi na ostvarenjima kao što su Amazing Spider Man, DNA Agents (Eclipse), Doom Patrol, Hulk, Punisher itd. Iako je imao uspeha u Marvelu, 1992. godine ga napušta i sa prijateljima, (McFarlane, Liefeld, Valentino, Whilce Portacio, Marc Silvestri i Jim Lee), osniva izdavačku kuću Image Comics. Nastavlja sa radom na Savage Dragon i do danas je objavljeno više od sto nastavaka.


9 DECEMBAR 1959
Baruti Barley
Rođen je 9. decembra 1959. godine u Zairu. Naravno, još od detinjstva je privržen stripu i kao vrlo mlad objavljuje u zairskim časopisima (Antilope itd.). Između 1979. i 1982. radi u grafičkim ateljeima u francuskim institutima u Kisanganiju i Kinšasi. Upoznaje se sa Michel Pierreom, tada urednikom Castermana, koji mu nudi angažovanje u Angulemu. Svoj prvi strip, Le temps d` agir (po scenariju M. Colyna), objavljuje 1982. godine. Slede Village des ventrus (1983) i Aube nouvele a Mobo (1984). Od 1985. sarađuje sa afričkim strip časopisom Segedo. Radi za studio Herge i u isto vreme radi na La voiture c` est l` aventure (1987) i Papa Wemba ''la vie est belle'' (1988). Osniva C.R.I.A., udruženje mladih stvaralaca, sa ciljem da ojača strip scenu u Zairu, 1990. postaje urednik novog časopisa Afro-B.D., a 1991. direktor I Salon African de Bande Dessinee, koji se održava u Kinšasi. Između 1991. i 1995. tesno sarađuje sa mnogim zairskim časopisima (L` Heritier, Le Retour itd.). Istovremeno, budući da živi u Belgiji, radi ilustracije za mnoge belgijske časopise (ne isključivo strip orjentacije). Sa scenariografom Frank Giroudom 1995. radi na stripu Eva K., a 1998 rade na serijalu, Mandrill. Bavi se filmom i član je muzičke grupe Baruti Trio Baruti@4. Baruti Barley je najpoznatiji zairski i jedan od najznačajnijih afričkih strip autora.


12 DECEMBAR 1897
Katzenjammer Kids
Katzenjammer Kids su svetlost dana ugledali 12. decembra 1897 godine na stranicama American Humoriste (nedeljnom dodatku New Yor Journala). Tvorac serijala, Rudolph Dirks, je bio nemačkog porekla, što objašnjava teško izgovorljiv naslov serijala. Na nastanak ovog stripa je mnogo uticao Max und Moritz, ostvarenje Wilhelm Buscha, nastalo sredinom devetnaestog veka. S početka, glavni protagonisti su bili Mama i naravno, njeni užasni klinci, Fritz i Hans. Vremenom je Dirks u serijal uveo i druge likove. To su Kapetan (1902) i Inspektor (1905). Dirks napušta New York Journal, i nakon mučnih sudskih sporova, nastavlja rad na serijalu u New York Worldu, preimenovavši ga u Hans i Fritz a kasnije u Captain and the Kids. Na serijalu će biti angažovan sve do 1958. godine, kada će ga prepustiti svom sinu i pomoćniku John Dirksu. Ono što je zanimljivo je da je serijal menjao naziv u par navrata (Shenanigan Kids, Katzies). New York Journal je 1914. godine kao vlasnik autorskih prava na ime Katzenjammer Kids, po odlasku Dirksa iz lista, angažovao Harold Knerra koji je na serijalu radio sve do svoje smrti, 1949. godine. Posle Knerra na serijalu su se smenjivali mnogi crtači.


17 DECEMBAR 1940
Edouard Carali - Edika
Rođen je 17. decembra 1940. godine u Egiptu. Godinama živi i radi u Francuskoj. Do 1976. godine je aktivan u izdavačkoj industriji. Najviše sarađuje sa izdavačkom kućom Vaillant. U Charlie Mensuel 1978. objavljuje nekoliko skica, a godinu dana kasnije počinje njegova dugogodišnja saradnja sa Fluide Glacial, u kome važi za jednog od najvažnijih saradnika. U isto vreme, ali za kraći period, objavljuje i u Pilote i raznim verzijama časopisa Psikopat, koji vodi njegov brat Paul Carali, takođe strip autor. Edika radi isključivo na kratkim formama stripa, uglavnom crno belim i humorističnim.Crtež mu je karikaturalan, izraz ličan i prepoznatljiv. Isto važi i za njegov humor.


18 DECEMBAR 1946
Jean - Pierre Autheman
Rođen je 18. decembra 1946. godine u Arlu (Francuska). Studira arhitekturu uporedo objavljujući crteže u dnevnim listovima. Odlučuje da se bavi stripom 1972. kada radi na prvom radu važnijem pomena - Memoires d` un gardien de phare. Prvi put objavljuje 1975. u Charlie Mensuel i Eccho des Savanes. Među mnogim kraćim pričama koje je objavljivao u tom periodu će se naći i Condor, koji će se 1978. u Charlie Mensuel pojaviti kao serijal. Na njemu će raditi do 1982. godine. U međuvremenu sarađuje i sa časopisom Hara - Kiri, a u Pilote objavljuje Les Deserteurs. Les sirens de Balarin objavljuje 1984, a 1985. objavljuje serijal Vic Valance u Circus-u. Dve godine kasnije piše scenario za Le voyage du bateleur (crtao J.P. Dethorey), a 1992. crta Le filet de Saint - Pierre. U periodu između 1992 i 1998. godine objavljuje L` homme du general, Place des hommes, Le pet du diable, la passe du manchot, Exotismo i Les Nanas.


24 DECEMBAR 1946
Vittorio Giardino
Rođen je 24. decembra 1946. godine u Bolonji. Kao mlad zarađuje za život kao električar, a stripom i ilustracijom ozbiljnije počinje da se bavi od 1978, kada je u ''La Citta Futura'' objavio svoje prve priče. U časopisu ''Il Mago'', u koji prelazi 1979. godine, radi na stripu Sam Pezzo. Ova crno bela strip je priča o detektivu koji pod okriljem noći luta ulicama megalopolisa i upada u razne peripetije raskrinkavajući prljave rabote političkih i ekonomskih moćnika. U Orijent-Expressu 1982. godine objavljuje strip Max Fridman, a 1983. u Glamour Internationalu i Comic Artu svoj najpoznatiji ''ženski'' serijal Little Ego, koji se može porediti sa Little Nemo Winsora McCay-a. Od 1986. objavljuje kratke priče u Espresso i radi mnoge ilustracije za listove ''Unita'', ''Republica'' kao i za mnoge časopise. Ne bi trebali izostaviti i Pierro, les reves, les temps, posvećen slikaru Pijeru dela Frančesku (1992), Jonas Fink, koji govori o životu u komunističkoj Čekoslovačkoj (1993), Je Bouquine (1996), Eva Miranda (1998) itd. Giardino se već na samom početku karijere izdvojio kao jedan od najboljih crtača ''čiste linije''. Osim moćnog crtačkog umeća, važi i za jednog od važnijih scenarista našeg vremena.


25 DECEMBAR 1911
Burne Hogarth
Rođen je 25. decembra 1911. godine u Čikagu. Studira istoriju umetnosti, antropologiju i pohađa predavanja na Art Institute of Chikago. Bavi se slikanjem, a početkom 1929. godine počinje sa radom u Associated Editors Syndicate, gde se bavi ilustracijom. Prvi strip, Ivy Hemmanhaw, objavljuje 1929, a 1930. preuzima serijal Odd occurations and strange accidents(!). U King Feature Syndicate prelazi 1934. Tri godine kasnije nastupa kao zamena Hal Fosteru i radi na Tarzanu. Serijal Drago objavljuje 1945, a Tarzanu se vraća u periodu između 1947 - 1950. U isto vreme radi na humorističkom serijalu Miracle Jones i objavljuje ga 1948. godine. Dve godine kasnije počinje sa radom kao predavač na Cartoonists and Illustrators School. Od 1970. se vraća slikarstvu, a 1972. i Tarzanu, ali za kratko. Od 1976. predaje anatomiju i crtanje u raznim školama. Autor je knjiga o crtanju i anatomiji kao što su ''Dynamic anatomy'', ''Drawing the human head'' i dr. Takođe, ozbiljno se bavio i mitom o kralju Arturu i Vitezovima Okruglog Stola. Poslednji serijal na kome je radio je ''Morphos the shapechanger'' iz 1992. godine. Umire 1996. godine u vozu, kojim se vraćao sa festivala u Angulemu, na kome je bio je počasni gost. Neosporno, jedan od najvećih autora devete umetnosti, koga mnogi smatraju Mikelanđelom stripa.

Svi tektovi su preuzeti iz grčkog strip magazina ''9'' koji se od juna 2000. godine svake srede pojavljuje na kioscima kao besplatan dodatak dnevnom listu ''Elefterotipija''.

prevod: Dragan Apostolović
© 9 - ELEFTHEROTYPIA 2003.

sadržaj

4.

STAZE I BOGAZE DOMAĆIH PRIČA U SLIKAMA

Ilija Bakić

STAZE I BOGAZE DOMAĆIH PRIČA U SLIKAMA

"Naš slatki strip" Vasa Pavković; izdavač Narodna knjiga/Alfa, Beograd 2003.

Istorije su, po prirodi stvari, ogledala svekolike ljudske slave i, češće, gluposti. S decenijske distance neka dešavanja otkrivaju se u svoj svojoj grotesknosti i besmislu koji je, u trenutku odvijanja 'radnje', bio skriven velovima politikanstva ili velikih istina. Čitajući novi tom 'strip čitanke' Vase Pavkovića alias V. Fumetija "Naš slatki strip" susrećemo se upravo sa takvim slučajevima. Naime, pišući o domaćim strip crtačima odnosno o izdanjima koja su donosila 'priče u slikama' od 1930-tih do danas, autor portretiše čudnovatu, gotovo apsurdnu situaciju prostora na kome su se smenjivale države donoseći prilike i neprilike, zgode i nezgode za svaku rabotu koja bi tu bila započeta. Ipak, kao u dobroj priči, početak je bio obećavajući – tek što je strip počeo da stasava u belom svetu, i ovdašnje su ga novine prihvatile. Nekoliko meseci posle svetske premijere Rejmondovog "Agenta Iks devet" isti je osvanuo na stranicama "Politike" a njen urednik Dušan Timotijević Duda krstio je novi medij kao 'strip' (skračujući originalno ime comic strip). Popularnost stripa rezultirala je njegovim širenjem odnosno ulaženjem u dnevne novine i, što je još važnije, angažovanjem domaćih snaga na njegovoj proizvodnji, što je započeto već 1935. godine "Avanturama detektiva Hari Vilksa" Vlaste Belkića. Po principu lavine pojavljuju se posebna izdanja u kojima strip ima glavnu ulogu; najznačajnija su "Mika Miš", koji se pojavio 1936.g. i "Politikin zabavnik", koji izlazi od 1939.g. U njima stasava čitava generacija domaćih autora na čelu sa onima 'uvezenim' iz Rusije: Kuznjecovom, Navojevom, Lobačevom, Solovjevom. Njihovi radovi tematski su pratili one iz uvoza, od avantura širom neistraženog sveta do vraćanja u prošlost i krimića; ono što je bila ovdašnja specifičnost jesu stripovane narodne bajke. Zanatski i umetnički domaći autori u svemu su stajali rame uz rame sa onima iz SAD, a u nekima elementima i isprednjačili; to je posebno slučaj sa Andrijom Maurovičem mada, u najnovijoj podeli država, i on pripada 'inostranstvu'.

Rat je prekinuo i strip niti a revolucionarne godine koje su usledile donele su i podozriv pogled na strip, koji su kulturni i ideološki dušebrižnici i 'kulturtregeri' ocenjivali kao šund i zapadnu rabotu koja samo može da šteti socijalističkim pionirima i omladini i zavode ih na krivi put. Strip je ipak opstajao u "Politikinom zabavniku" obnovljenom 1952.g ili omladinskom "Kekecu", istina, uvek u društvu poučnih tekstova. Svojevrsni prelomni trenutak desio se 1963.g. kada se pojavila serija svezaka "Nikad robom". Nju su, koju godinu ranije, kao malu podvalu važećem stavu prema stripu, smislili Srećko Jovanović i Aleksandar Lazarević, čelni ljudi gornjemilanovačkih "Dečjih novina" i Desimir Žižović Buin, budući autor serijala o partizanskih kuririma Mirku i Slavku. Edicija "Nikad robom" je donosila priče iz domaće istorije, bliže i dalje (pa je dakle bila poučna i korisna) koje su stvarali domaći stripaši. Pored Buina zapaženi su i "Akant" Radivoja Bogičevića, "Dabiša" Bože Veselinovića, "Tajanstveni vitez" Petra Radičevića, "Hajduk Veljko" Žike Atanackovića, te tematski raznorodni stripovi Nikole Mitrovića Kokana, Ivice Bednjaneca, Miodraga Đurđića, Branka Plavšića, Zdravka Sulića, Dragana Kalmarevića... "Nikad robom" se početkom 1970-tih svela na nedeljno izdanja svezaka sa pričama o Mirku i Slavku. Serijski rad na doživljajima malih kurira angažovao je brojne crtače a kada je izdanje prestalo da se pojavljuje oni su ostali bez posla i prepušteni sopstvenoj snalažljivosti i tezgarenju. Tako su mnoge karijere usporene i unazađene a neki stripaši su jednostavno nestali sa scene.

Druga polovina 1960-tih i 1970-te su donele brojna strip izdanja bazirana na objavljivanju svetskih stripova, od biblioteke "Lale", "Crtanih romana", "Zenita", "Panorame" do najznačajnijeg "Stripoteke" koja počinje da izlazi 1969.g. (i, uz prekide, izlazi do danas), te "Strip arta" (u inkarnaciji iz 1971.g. i drugoj iz 1979.g.), "Caka", "Eksa" i "Eks almanaha"... Pokrivenost tekuće svetske strip produkcije solidna je a reprintuju se i istorijski značajniji stripovi. Od 1977.g. počinju se pojavljivati, isprva povremeno, pa sve češće i sveske sa radovima domaćih stripaša. "Ju strip" i njegovo pobočno izdanje "Profil", početkom 1980-tih, okupio je čitavu generaciju novih autora, Baneta Kerca, Zorana Janjetova, Darka Petrovića, Željka Paheka, Igora Kordeja, braću Stanišić, Dejana Nenadova, Zorana Tucića, Vuja Radovanovića, Ano i Nepa, Nenada Vukmirovića... U okviru ovih svezaka ponovo su štampani i radovi starijih Ju strip velikana. 'Bum' domaćeg stripa prevazišao je granice ondašnje Jugoslavije pa su mnogi autori počeli da objavljuju u inostranstu. Ratne i sankcijske 1990-te uništile su strip izdanja i razjurile stripaše po belom svetu tako da je domaća scena zamrla. No, sušne godine su izrodile novu, dotad nepoznatu vrstu stripa – alternativni, andergraund strip baziran na fotokopiranim fanzinima i retkim 'standardnim' izdanjima kakva su "Patagonija" ili kasniji "Striper". Uz raritetne poduhvate na polju klasičnijeg stripa, pre svega "Tron" i "Megatron", te kontinuirani "Politikin zabavnik" ili "Luksorove" domaće stripove o super herojima, te obnovljenu "Stripoteku" pregurana je druga polovina sušnih 1990-tih da bi se, s puno optimizma, ušlo u novi vek koji donosi radove autora priznatih i u svetu, Alekse Gajića, Aleksandra Zografa, Wostoka, Skrobonje/Kovačevića, koji se priključuju Janjetovu, Kercu, Geri, Sibinu...

Kako videsmo, za 70-tak godina 'kolo sreće' se dva puta okrenulo za domaći strip, dva puta je kretano od početka, brojne su karijere prekidane i gubljene a nove generacije morale da se snalaze kako znaju i umeju. Kulturna politika, posle onog svetskog rata, bila je vrlo represivna prema 9. umetnosti a za vreme i posle lokalnih ratova potpuno nezainteresovana; ovo stanje vlada i danas a, sva je prilika, tako će biti i nadalje. U tako neprijateljskom okruženju strip se oslanja na slabašno tržište, tvrdoglavost izdavača i upornost umetnika. Pridruženi su im retki kritičari i teoretičari ovih rabota, voljni da ih prate, predstavljaju, analiziraju. U istoriji ovdašnjeg stripa, od prvih dana do danas, nedostaje tzv 'sekundarne literature', od pukih bibliografija do sintetičkih pregleda te analize pojedinih opusa. Knjiga "Naš slatki strip" Vase Pavkovića, uz prethodnu "Slatki strip" i budući njen nastavak, dragocena je kako zbog mnoštva podataka o strip autorima i strip izdanjima, tako i zarad kratkih ali preciznih vrednosnih sudova o nekom delu, posebno o autorima iz 1960-tih koji gotovo da i nisu poznati mlađim naraštajima. Sve je ovo, pak, ispisano jasno kao dobrodošli uvod-vodič kroz staze i bogaze domaćeg stripa svakom namerniku, odnosno potrebni podsetnik onima što već duže vremena šetaju tim krivudavim, skrivenim ali lepim putevima priča u slikama.


Objavljeno: Dnevnik, Novi Sad, 30.11.2003.godine.

sadržaj

5.

JUŽNJAČKA UTEHA No136.

Marko Stojanović
misto83@ptt.yu

IN THE ARMY NOW (1)

KAO BANE

Ono što majstor čini izgleda izvedeno
s lakoćom i u pravo vreme. Sve što
izvodi, onaj ko ima iskustva, izgleda
neužurbano. Nauči se principima puta
iz ovih primera.
Mijamoto Musaši, KNJIGA PET
PRSTENOVA

Bane se, prvo i prvo, uopšte ne zove Bane. Zove se Milisav Banković, ali kako u njegovom slučaju nomen est omen nikako ne važi, iz gomile jezgrovitih nadimaka koji su mi njegova porodica, društvo i on sam tokom godina ponudili, Bane je nekako najkraće i najviše odgovara njegovom karakteru. Vitak i prav, kao motka za veš, istaknutih jagodica i pomalo istočnjačkih crta lica, Bane bi komotno mogao da prođe kao Brus Lijev mlađi burazer na čijim su pirinčanim obrocima roditelji obilato zakidali u pokušaju da namaknu neki hvale vredan kapital i odsele se za Šri Lanku. Bane ni dan danas ne odustaje od svog sna da akumulira dovoljno love da skokne do Japana i tamo se udomi – za vjeki vjekov.

Baneta poznajem, brat bratu osam i po godina. Susreli smo se prvi put kad smo predavili radove za audiciju prilikom upisa u školu stripa. Susret se desio na neprijateljskoj teritoriji, u kancelariji Urednika Likovnog Programa Doma Kulture Jelice Bagur, žene monstruozne punđe iz sedamdesetih, najmanje duplo više godina od mene i Baneta zajedno i neponovljivog prezira za strip kao medij. Predamnom je stajao crn mršavko duge, kao ugalj crne kose, mada me je njegov izgled interesovao mnogo manje od izgleda gomile papira u njegovim rukama. Bili su to listovi iz bloka, iz sveske, sa linijama i kvadratićima, ali su na njima bili crteži koji su, uz obilje tehničkih mana, imali neku posebnu živost i već tada vodili svoj, samo njima svojstven život. Tog leta 1995. Bane i ja smo se zajedno upisali u Leskovačku Školu Stripa, ali je samo Bane taj uspeh mesec dana nakon toga overio uspisom u novotvorenu Srednju Umetničku u Leskovcu, u prvoj njenoj generaciji. Kako je od toga kroz četiri godine ratne 1999. stigao do studija Japanskog jezika zadatak je za male i velike enigmatičare.

Bane je spor. Bane je užasno, bolno spor. Stripovi koje radi razvlače se u nedogled, živci ljudi oko njega zatežu se i pucaju u gomilama. Mnogo me je nerava koštao zaključak da Banetu ne vredi nuditi ništa duže od tri strane – hoće Bane da radi i obimnije stvari, stvarno hoće, ali mu volja i energija opadaju proporcionalno vremenu provedenom na nekom projektu, sve dok projekat počne da se tako batrga u mestu da poželite da mu smestite metak u glavu (projektu, ne Banetu) i lišite ga muka. Ono što na kraju bude završeno na kraju je izvrsno, ali samo ono što bude završeno.

Bane je nestalan. Njegove oči su uvek otvotrene, uši uvek načuljene, njihovog vlasnika zanima ama baš sve. Na moje veliko iznenađenje, pošto je u pitanju jedna od konfliktu najmanje sklonih ličnosti koju sam ikada sreo, Bane se uporno bavio (a možda se upravo uporno bavi, nisam se čuo s njim par nedelja a to je njemu više nego dovoljno da naglavačke uleti u nešto) raznim istočnjačkim borilačkim veštinama: karate, kung fu, tai kvan do i poslednje, koliko znam kapuera. Osim toga, Bane se bavio fotografijom, još uvek se bavi animacijom i web dizajnom, bio je član amaterskog pozorišta i jedan je od osnivača nevladine ekološke organizacije Zelena Akcija. Uz primerno studiranje, za strip stvarno ne ostaje mnogo vremena, tako da je Banetov stripovski opus iako jako kvalitetan ipak dosta skroman.

Lutao je Bane i u stripu. Počelo se s Hermanom i Mebijusom, usledila je faza s Korbenom, kratak flert sa Minjolom i bum, zviznula ga je Manga kad se najmanje nadao. Nikada se nije oporavio, jadničak. I dan danas se u njegovom kadriranju i stilizaciji ljudske figure može videti zaostavština japanskog stripa, što samo po sebi i nije tako loše, pošto je svakako u očigledno podređenom položaju prema Banetovom ličnom likovnom izrazu.

Pisao sam puno za Baneta. Uvek mi se dopadalo kako crta i dan danas je jedan od dve ili tri crtača kojima mirne duše prepuštam da u mom scenariju menjaju šta god nađu za shodno, znajući da Bane radi ono što puno crtača ne radi – Bane razmišlja u i o stripu dok ga radi. Bane je sav u svakom svom stripu, proživi svaku svoju tablu. Uvek je u bavljenju stripom na prstima, uvek spreman da se baci u novom pravcu, pokuša nešto novo, odgovori na novi izazov, večito otvorenog uma. Uvek kad Bane izbaci strip možete biti sigurni da ima šta da kaže - proverite najnovije radove na www.etnickatolerancija.org. Iza Baneta stoji jedan skup prilično jakih ubeđenja koja u velikoj meri oblikuju njegovo bavljenje stripom. Ipak, čak i kada su mu stripovi angažovani (u «borbi» za ekologiju i toleranciju ili protiv globalizacije) oni su duhoviti, domišljeni do kraja i svakako vredni čitanja, nikako ne tanušni pamfleti nekih hvaljenih autora kakve u našem stripu možemo sresti a u kojima svrha ima primat nad sadržinom. To je, između ostalog, i ono što ga čini jednim od najboljih mladih strip crtača u Srbiji danas.

Nadam se da će, radi opšteg dobra, Bane jednog od ovih dana odlučiti šta je to što ga zaista interesuje i sve ostale aktivnosti baciti u drugi plan. Nadam se, potpuno sebično, da će to biti strip.

sadržaj

6.

KVINTALOVA TJEDNA KARTICA (195)

Darko Macan
darko.macan@zg.tel.hr

EDIJU, O ČETVRTOJ GODIŠNJICI

Na prošlom me SFera Konu uhvatio neki režiser, pomalo dugokosi pomalo tetoviran, te me entuzijastično počeo pilati kako bi on snimao film o Grendelima kao B-produkciju sa samurajskim mačevima i što ti ga ja znam čime sve ne. I sad, kako ja ne volim filmove (hvala, Bob), meni je u cijeloj priči bilo najvažnije što ga mogu elegantno otkantati istinom da prava na Grendele nisu moja i da se treba obratiti Dark Horseu. A dok sam kimao glavom, govorio "Super!" i na papirić pisao e-mail čovjeka kojemu neka se obrati, glavom mi se vrzmala samo jedna misao...

Mislio sam si, stari moj, kako bi ti zabrijao na to.

Nema veze bi li se film stvarno dogodio ili ne, ti bi mogao dobrih par sati s režiserom brijati o detaljima produkcije, kadrovima i castingu; ideje bi same frcale, vjerojatno bi i skicirao nešto; ti bi se osjećao, makar na tih par sati, u svom elementu.

Vjerujem da bi ti bilo drago i da si doživio hrvatsko izdanje Grendela. Znam da bi ti mnogo više nego meni bilo stalo kako će se neke replike prevesti i hoće li skenovi biti dobri. Vidim te kako bi popizdio da je reprodukcija kolora uprkos svemu ispala kako je ispala, ali te i čujem kako s grintavim zadovoljstvom svakog svog frenda šalješ u knjižaru da si kupi primjerak, sad kad više nema opravdanja. Na ovom CRŠ-u (najboljem od sviju), znam da bi, da si poživio, sjedio uz Bollanda, Lavriča i Parlova te skicirao, skicirao, skicirao u kataloge i potpisivao Grendele, uz gunđanje primajući komplimente. Bio bi, i opet, u svome elementu.

Tvoj je element bio obožavanje. Najbolje si se osjećao kada bi bio okružen ljudima koji bi se tvome radu (s pravom) divili; kao i još neki crtači-rakovi gurao bi svakome nove table pod nos da čuješ koju lijepu, da ti pohvale pomognu prebroditi sumnje i samoću crtačkoga stola. Ironija je da su najveće pohvale, i bezrezervne - u vidu izložbi, izdanja, prozivanja "klasikom" - stigle nakon što si otišao, nakon što u njima nisi mogao više uživati koliko si zaslužio.

Nekako sam uvijek mislio da ću ja - stariji i deblji -otići prvi. Ovako sam ostao primati tvoje pohvale, pomalo izgubljeno lutati u očekivanju nekog budućeg dana kada ću ti ih moći, ako ti još bude stalo, prenijeti.

sadržaj

7.

MOJ POGLED (83)

zmcomics
zmcomics@neobee.net

KONCEPCIJA

Ponoviću, po ko zna koji put, kako svi imamo neku svoju koncepciju strip časopisa. Kako neko uspe u to da uđe, kao Macan sa Q, a neko uspe samo da kritikuje tuđe.

Moja koncepcija je trenutno neizvodljiva, ali sam siguran da je sjajna. Siguran sam da bi napravila profit i da bi bila vredna pažnje i u svakom drugom pogledu. Podeliću svoju ideju sa vama, šta ja znam možda neko shvati da se sa njom slaže te da ima novaca da to napravi. Bolje i neko drugi nego niko.

Bilo bi to nešto poput Švedskog Magnuma samo, naravno, bolje. Bilo bi tu mesta za, recimo pet-šest stripova, američkog formata (20-22 strane), po broju. Išli bi u njemu iskljućivo serijali. Bilo to mini serijali ili "beskonačni", ali... serijali. To vezuje ljude za časopis. Naravno, bio bi B5 formata ili, ako se može, formata američkih svesaka. Imao bi 136 strana i izlazio jednom mesečno. Štampao bi se u crno beloj tehnici, na roto papiru, što znači da bi bio jaaakooo jeftin. Da stripove počnu da čitaju i drugi ljudi, osim kolekcionara.

Ravnopravno bi se objavljivali strani i domaći autori. Naravno, domaći bi morali da se potrude da naprave stripove za tu formu. Za početak bi to bile verovatno domaće licence. Mislim, Macan ima toliko materijala tog formata da bi bilo više nego dovoljno vremena da se rode novi domaći serijali.

Za početak bi u jednom broju mogli da se nađu, na primer, 100 Bullets (Azzarello-Risso), Hellboy (Mignola), nešto od Macanove licencne produkcije: Grendel, Tarzan, Star Wars, Korintijan, Kapetan Amerika...i Bete koji nije licencna produkcija ali nije štampan u tiražu koji zaslužuje. Zatim nešto od Marvela, recimo Spajdermen-ove kvalitetnije mini serije, da bi mogao da se tu ušlepa i poneka mini serija Derdevila ili još ponekog stripa iz njihove produkcije. Nešto i od DC-a, verovatno Betmen i to redom najbolje grafičke novele. Ostatak bi dao andergraunderima koji bi znali da naprave kompromis između komercijale i andergraunda. Verovatno ovi novi francuzi što su se pojavili devedesetih. Ili još bolje neki domaći! Naravno, sve bi moralo da se pažljivo upakuje nekim redom da prija i ta oko i za čitanje, a ne da izgleda kao gomila natrpanih stripova.

Dolaze u obzir, zbog malog broja strana, i neke kombinacije. Hellboy bi mogao da se smenjuje sa nekim drugim serijalom. Kako se završi jedna knjiga Hellboy-a ide neki drugi serijal, pa opet u krug. Između dva Betmena bi takođe mogla da ide poneka druga mini serija.

Mogli bi tu da idu neki serijali poput Battle Chasers. Malo Eiznerovog Spirita u ime nostalgije i kvaliteta. Naravno i neki stripovi poput Lige izuzetnih džemntlmena te Watchmena i V for Vendeta, da se nadoknadi izgubljeno po pitanju Mura. Pošto je Bone već štampan možda neku zamenu: Akiko, ako se pokaže stvarno dobar kao što mi se čini.

Hm. A da razmišljam o 196 strana?! Može mi se. Ipak je ovo samo kolumna sa spiskom lepih želja.

Naravno, nisu ovo jedine lepe želje. Ovo je moja dobitna kombinacija. Ona koja bi zadovoljila najveći broj čitalaca, koja bi bila takođe i kvalitetna. Ona koja nebi previše mešala babe i žabe. Voleo bih ja da računam i na mnoge evropske autore, ali... mislim da je bolje nešto ne objaviti nego, recimo, smanjivati ili rezati table kako bi se uklopile u format sveske. Takođe nisam ni za časopis A4 formata gde bi se uvećavali američki stripovi. Ipak naše tržište vapi za dva različita strip magazina...:)

Hajde da maštamo. Opišite i vi svoj strip magazin!!!


DODATNI POGLED:
Priča se da će peta sveska La Bete Noire napokon izači u januaru. Ako na vreme bude napisan intro...:)

sadržaj

8.

ŠTAMPA

štampa

Dušan Banjanin i Zoran Đukanović su obezbedili priloge za ovu rubriku:

»Crtani romani šou« izborom gostiju oduševio brojne posjetitelje

Uz Bollandovu izložbu u KCCK-u, na festivalu su postavljene i izvrsne izložbe stripova Comuncolija u Galeriji SC i Lavriča u Galeriji Nova, a u subotu je otvorena i izložba domaćih autora. Također, svih 120 natječajnih stripova izloženo je u samom Centru Kaptol

ZAGREB, 29. studenoga – U odličnoj i opuštenoj atmosferi, u petak navečer, u Kulturnom centru Centra Kaptol otvoren je 6. međunarodni festival stripa »Crtani romani šou«. Ljubitelji stripa što su se ove godine okupili u velikom broju naprosto su opsjedali strip-autore tražeći ih da im nešto nacrtaju.

Organizatori festivala, znajući htijenja i želje stripoljubaca, predvidjeli su to, te su u impozantnom katalogu od 72 stranice iza predstavljanja svakog pojedinog autora ostavili po jednu praznu stranicu. Inače, katalog osim razgovora s festivalskim gostima i prikaza njihova rada sadrži i najbolje radove što su se pojavili na natječaju raspisanom na temu »Zločin i kazna«.

Ove godine festival je ugostio tri svjetska imena: Briana Bollanda, Tomaža Lavriča i Giuseppea Comincolija. Iako su svi stripaši, kako gostujući tako i domaći autori, imali pune ruke posla u zadovoljavanju svojih poklonika, najzaposleniji je zasigurno bio Bolland.

Zauzevši jednu poziciju, ovaj veteran britanske strip scene i jedan od najistaknutijih strip autora u svijetu, nije mogao odahnuti od obožavatelja i više od dva sata nije ispuštao olovku iz ruku. Bollandov rad ljubitelji stripa poznaju najvećim djelom kroz serijal »Juddge Dread«, stripa po kojem je napravljen i film, te vjerojatno po najpoznatijem stripu o Batmanu, »The Killing Joke«. Mnogi su prvi put vidjeli Bollanda i bilo im je teško spojiti njegov simpatičan izgled sa žestokim stripovima koje radi. Posjetitelji su se s njegovim realističnim radovima, koje obilježava posvećenost detaljima, mogli upoznati razgledavanjem izložbe postavljene u Kulturnom centru.

Bolland trenutačno crta naslovnice za popularne stripove »Wonder women«, »Animal man«, »The invisibles«, »Vamps« i mnoge druge, a radi i na stripovima čiji je i scenarist, »Actress and The Bishop« i »Mr. Mamoulian«. Prije no što se našao u obožavateljskom okruženju, nakratko smo s njim uspjeli i porazgovarati.

»U posljednje vrijeme većinom crtam likove koji već postoje, pa im samo dodajem ono što mislim da je potrebno, no kada stvaram neki novi lik ne razrađujem posebno njegovu osobnost nekim detaljima. Ne razmišljam kako bi trebao izgledati. Lik osjetim potpuno, odmah ga vidim i samo ga prenesem na papir«, rekao nam je Bolland, dodavši da je na festivalu uživao u stripovima Tomaža Lavriča.

»Gotovo nikada ne radim u tišini. Volim glazbu. Imam oko 3000 albuma, a radim i vlastitu glazbu na kompjutoru. Uglavnom volim elektroničku glazbu, ali ponekad uživam i u country glazbi. Obožavam slovensku grupu Laibach. To je sjajna glazba uz koju uživam crtati«, iznenadio nas je Bolland.

Otvorenju su prisustvovali i mnogi poznati domaći autori poput Darka Macana, Ninoslava Kunca, Dubravka Matakovića, Esada T. Ribića, Gorana Parlova, a iz Kanade je došao i Igor Kordej koji je nacrtao plakat festivala.

Uz Bollandovu izložbu u KCCK-u, na festivalu su postavljene izvrsne izložbe stripova Comuncolija u Galeriji SC i Lavriča u Galeriji Nova, a u subotu je otvorena i izložba domaćih autora. Također svih 120 natječajnih stripova izloženo je u samom Centru Kaptol. Festival je uz to ponudio i strip-radionice, predavanja, promocije novih izdanja i filmove. Ove godine odličan festival »Crtani romani šou«, što su ga financijski potpomogli Ministarstvo Kulture RH i Ured za kulturu grada Zagreba, završava u nedjelju navečer dodjelom nagrada.

Božidar Trkulja

Objavljeno: VJESNIK, 30. studenog 2003. godine

Strip "32. decembar" Enkija Bilala promovisan u Sarajevu

Glas protiv netolerancije, pohlepe, borbe za vlast

Strip 32. decembar jednog od najpoznatijih strip-crtaca Enkija Bilala, koji je objavljen na bosanskom jeziku i izdanju bh. izdavacke kuce Publika, promovisan je u petak uvece u Centru za studentsku inicijativu (CSI) na Ilidzi. O novom Bilalovom albumu govorili su Farah Tahirbegovic, lektor bosanskog izdanja 32. decembra, Azra Pita, osnivac mlade izdavacke kuce Publika i prevodilac Bilalovog stripa, predstavnica kompanije BH Posta Minja Karamehmedovic, Muhamed Kafedzic iz Skole stripa CSI, te strip-autor Sanjin Fazlic. Strip 32. decembar nastavak je albuma San monstruma i drugi dio Bilalove trilogije u kjoj se autor bavi dogadjajima u Sarajevu sa pocetka devedesetih godina. U ovom dijelu nastavljamo pratiti sudbinu glavnih junaka Lejle, Amira i Nikea, troje sarajevske sirocadi, a radnja se desava u 2026. godini. U svijetu su zavladali vjerski fanatizam, terorizam, opskurantizam, a najvecu opasnot predstavlja pokret Obscurantis order koji se bori protiv Misli, Nauke i Kulture... Ovaj album je svojsvrsna opomena ljudskoj vrsti i autorov glas protiv netolerancije, pohlepe i borbe za vlast po svaku cijenu. "Enkija Bilala donedavno smo mistificirali kao Bosanca, bolje reci Hercegovca, praveci razne varijante njegovog imena, od kojih je najpoznatija ona "Enes Bilalovic". Bila je to greska, medjutim, Bilal na svoj nacin u svom nadrealnom svijetu zaista predstavlja BiH i daje mozda jednu od najupecatljivijih slika stradanja ovog naroda, tako da danas stvarno mozemo reci kako je Bilal nas strip-autor", rekao je Fazlic. "32. decembar je toliko emotivno nabijen i toliko posvecen ovoj zemlji.

32. decembar je dan koji se ne bi trebao desiti, to je pocetak unistenja svega sto postoji", kazao je Kafedzic. Strip 32. decembar u Francuskoj je ove godine stampan u tirazu od cak 400.000 primjeraka, a Bilal je izdavackoj kuci Publika besplatno ustupio autorska prava za sve svoje albume. Publika je kuca osnovana prosle godine u Sarajevu sa idejom da se u njoj objavljuju stripovi. "Sve je pocelo prije godinu i dva mjeseca kada smo promovisali San monstruma. To je bila nasa prva publikacija i prvi Bilalov strip ikada objavljen na nekom od juznoslovenskih jezika. Nadam se da cemo vec naredne godine objaviti strip nekog bh. autora", kazala je Pita. Uz 32. decembar promovisane su i postanske marke sa motivima iz albuma San monstruma, koje je izdala BH Posta. Prikazan je i 17-minutni dokumentarni film u kojem Bilal govori o radu na ovoj trilogiji.

Ma. RADEVIC


Objavljeno: Oslobođenje, Srajevo, 30.11.2003.

DC COMICS - najavljuje objavljivanje stripova koji će biti bazirani na predstojećim filmovima "Catwoman" i "Constantine" - za čiju su osnovu poslužili već postojeći stripovi iste izdavačke kuće. Iako projekat još nije finalizovan izgleda da će on biti urađen na sličan način kao što je u svet stripa došla TV serija "Smallville", o mladim danima Supermena.

V. T.

Objavljeno: DANAS, 29.11.2003. godine

ISTORIJA STRIPA

KAKO JE NASTAO CORTO MALTESE

Predgovor za prvu epizodu napisao je lično Umberto Eko. Skeptici, koji su ovaj strip smatrali za neponovljivo remek djelo, smatrali su da će nastavak biti samo blijeda kopija originala, ali već po izlasku druge epizode "Pod gusarskom zastavom" mogli su samo da zaćute, jer su u rukama imali novo genijalno ostvarenje Huga Prata.

Balada o Slanom moru je strip koji je Hugo Prat radio dugo i strpljivo, uključujući naravno i pripreme za strip, a kasnije i crtež. Strip nema glavnog nosioca radnje, a svaki lik koji se pojavljuje u stripu, naročito njihov karakter, osmišljen je do najsitnijih detalja. Ipak, pored gomile takvih likova (Raspućin, prof. Steiner, tajanstveni monah...), od kojih bi se svaki mogao nazvati glavnim, jedan lik je ipak odskakao od ostalih i privukao pažnju većine čitalaca. Bio je to Corto Maltese. Sam Hugo Prat je tvrdio da nije imao namjeru da radi serijal, već da je "Balada..." trebalo da bude strip za sebe, ali nije isključena mogućnost da je to ustvari samo još jedan Pratov trik da se privuku čitaoci. U svakom slučaju, izdavač (Casterman), koji je bio izuzetno zadovoljan stripom, a usput zatrpan pismima oduševljenih čitalaca, zatražio je od Prata nastavak priče, ali nastavak je ipak zahtijevao nosioca priče. Kao što je već rečeno, ne zna se da li je Prat nasumice izvukao lik iz "Balade o Slanom moru" ili je to bila reakcija na pisma čitalaca, ili je sve to Prat unaprijed osmislio i isplanirao, ali sljedeća epizoda je ipak dobila svog glavnog junaka - Corta. O "Baladi" je besmisleno govoriti bilo kome ko je nije pročitao. Dovoljno je reći da je predgovor za strip napisao lično Umberto Eko. Skeptici, koji su ovaj strip smatrali za neponovljivo remek djelo, smatrali su da će nastavak biti samo blijeda kopija originala, ali već po izlasku druge epizode "Pod gusarskom zastavom" mogli su samo da zaćute, jer su u rukama imali novo genijalno ostvarenje ovog briljantnog autora. To bi, ukratko, bila priča o tome kako je nastao Corto Maltese, najbolji serijal Huga Prata, a ujedno i jedan od najboljih strip serijala uopšte.

A ko je zapravo Corto Maltese? Lik čije su avanture nadmašile i samog Marka Pola, rođen je 10. jula 1887. godine u Valeti (Malta). Majka mu je bila ciganka, poznata kao "Djevojčica sa Gibraltara", a otac mu je bio britanski mornarički oficir, koji je kasnije nestao u blizini Čilea. Prat ne bi bio Prat, da barem malo ne zamrsi priču i na nju baci veo tajne, tako da postoji i verzija da je Corta u stvari napravio slikar Renoar, kome je Cortova majka pozirala. Majka je sa sinom prešla da živi u jevrejski kraj u Kordobi, gdje se Corto igrao na obalama Guadalljuivir-a i gdje ga je poučavao rabin Ezra Toledano. Sve to naravno nije nacrtano u stripu, već se provlačilo u kratkim rezovima kroz razne epizode. Prvo pojavljivanje Corta Maltesea (ne po redosljedu epizoda, već po njegovoj starosti) dogodilo se u Mandžuriji u rusko-japanskom ratu (epizoda "Mladost"), gdje je upoznao svog najboljeg prijatelja, a u isto vrijeme i najljućeg neprijatelaj Raspućina, ludog Rusa, koji će se pojavljivati u mnogim Cortovim epizodama. Upoznao ih je Cortov prijatelj, mladi ratni reporter Džek London, koji će kasnije postati poznati pisac.

Raspućin i Džek London su samo dva od mnoštva stvarnih ličnosti sa kojima se upoznao Corto Maltese. Kao dobar poznavalac istorije i raznih mitologija i religija, Prat je s lakoćom povezivao Corta s mnogim već poznatim ličnostima, bilo da su stvarno postojali, ili ih je preuzimao iz raznih legendi. Tako je Corto, npr. učestvovao u obaranju aviona čuvenog "Crvenog Barona", pomagao je IRA-u u borbi protiv Engleza, susreo se sa čarobnjakom Merlinom i vilom Morganom (epizoda "Kelti"), a petljao je i sa "Slobodnim zidarima" lože R. L. Hermes u Veneciji... Prat se čak usuđuje i da mijenja već poznate priče, pa se tako u epizodi "Tango" susreće sa, tada već čovjekom u godinama, Bućom Kasidijem, poznatim likom iz filma sa Pol Njumenom i Robertom Redfordom. Iz te priče saznajemo da oni nisu završili izrešetani mecima bolivijske policije, već su to samo iskoristili da bi poslije pod drugim imenima nastavili da se bave "biznisom". Sandens Kid je kasnije, kako nam Prat to pripovjeda, poginuo u jednoj akciji, njihova družbenica Eta je pomagala oružjem meksičku revoluciju, a Kasidi se skrasio u Buenos Airesu, gdje je postao ugledni biznismen.

U svom uplitanju stvarnih ličnosti, Prat nije izostavio ni Crnu Goru, gdje je u epizodi "Blago Kralja Nikole" boravio na kratko u Zelenici, a potom i u Kotoru. Koliko god svjesni da su sve te priče samo plod izuzetno bogate Pratove mašte, skoro da se mogu prihvatiti zdravo za gotovo. Ne zna se kako je Corto završio, ali u jednoj epizodi "Pustinjskih škorpija" jedan od likova kaže da je njegov prijatelj Corto Maltese nestao negdje u Španskom građanskom ratu. Bilo kako bilo, Corto nikad nije prestao da oduševljava čitaoce, što su dokazivala i brojna pisma i pokloni čitalaca koje je Prat dobijao poslije svake epizode. Među tim poklonima su se mogli naći i paketi vrhunskog sicilijanskog vina, koje je Prat dobijao od nekih južnotalijanskih biznismena sumnjivog karaktera, čije su organizacije poznate kao "familije", a koji su Corta smatrali za jednog od njih.

Kako je Corto Maltese uspio da kroz razne epizode, koje su se dešavale u gotovo svim krajevima svijeta, s lakoćom pređe put od gusara, preko revolucionara do lovca na misterije, možda može objasniti još jedna priča iz njegove mladosti: Kada mu je prijateljica njegove majke, ciganka Amalia gledala u dlan, primijetila je da Corto nema liniju sreće. Tada je on uzeo nož i na mjestu gdje stoji linija sreće napravio dugačak ožiljak i tako sam postao tvorac svoje sudbine.

Nikola Ćurčin


Ovaj članak je prenesen sa sajta dnevnog lista POBJEDA, Podgorica, od 29.11.2003.godine. Sva prava zadržana.

sadržaj

9.

POZIVI NA SARADNJU

Mail

From: Mario Pusic <mario@fotospring.com>
Subject: Erotski strip - trazimo ilustratore

Prije 2 godine pomogli ste nam kod uspostave kontakata sa nekoliko ilustratora za nas projekt Illuworld. Kao rezultat suradjujemo sa 12 ilustratora iz trzista SCG i prodajemo autorska prava njihovih radova po svetu.

Sada trazimo ilustratore erotskog stripa i krimi stripa pa bi Vam bili jako zahvalni ako nam mozete pomoci i u tome.

Ilustratori nam se mogu javiti na mail
mario@fotospring.com

Kontakt osoba: Mario Pusic

Svi ostali kontakti su ispod.

Zahvaljujem Vam za bilo kakvu pomoc u navedenom uz pozdrav iz Maribora,

Mario

Mario Pusic
Foto Spring dia, film & video
Kersnikova 5, p.p. 148
2001 Maribor, Slovenia

E-mail: mario@fotospring.com
WWW: www.fotospring.com
Tel: +386 2 250-5550
Fax: +386 2 250-5555


* * *
Treba li vam nešto posebno isticati kako je ovo zanimljiv poziv na saradnju?!
zmcomics

From: vitko@cg.yu <vitko@cg.yu>
Subject: od Strip Kluba:A.M. Kotor

NVO: “Andrija Maurovic”

Kotor Poziva sve Autore Stripova !!!!

Da se pridruze Inicijativi za otvaranje galerijske spomen sobe posvecene Andriji Maurovicu, Muljaninu jednom od najvecih slikara i strip autora sa ovih prostora. Ova Inicijativa se ostvaruje prikupljanjem potpisa, i izradom stripova posvecenim stvaralastvu Andrije Maurovica. Osim toga, u ovoj spomen sobi ce svoje mjesto naci za bogatu ribarsku proslost Mula i njegovih zitelja kao i umjetnicki predmeti koji govore o tradicijonalnoj kulturno istorijskoj vrijednosti ovoga kraja.

Nosioci Projekta su:
NVO - “Udruzenje za zastitu zivotinja i zivotne sredine Fifi Kotor,
NVO - HDU Hrvatsko Gradansko Drustvo Crne Gore,
NVO - Andrija Maurovic Kotor, Kulturni Centar Kotor - Kotor

Ucesnici u Projektu su:
Rade Grdinic, Sasa Petrovic, Dejan Pejovic, Ruzica Homen

Koordinator Aktivnosti:
Zvonimir Petovic

Radove i stripove posvecene Andriji Maurovicu slati na Mail: vitko@cg.yu

sadržaj

10.

PISMA ČITALACA

mail

From: Marko Sunjic <marko.sunjic@envox.hr>
Subject: Pismo citalaca

Par objasnjenja. Cijela buka oko pojma "stripofil" nije slucajna jer ako postoji ista sto veze gotovo sve vidjenije i uglednije strip autore, kriticare i teoreticare to je nekriticko i neargumentirano pljuvanje i podcjenjivanje Bonellijevih junaka i samim tim svrstavanje svih nas koji te stripove volimo i citamo u "neku drugu publiku", strip ljubitelje drugog reda, "krive" stripofile. Zato me je ta recenica toliko razljutila. Pogotovo kad je u pitanju Ken Parker kojeg osobno smatram jednim od najboljim western serijala uopce.

Druga stvar: Nije tocno da sam se razocarao sto tekst nije pohvalan, nego sto je povrsan i plitak, kao sto sam rekao prije, te prekratak i parcijalan. Naime, na temu Ken Parkera postoje brojne knjige, eseji, radovi i clanci i opet nije receno sve i opet ima potrebe za novim tekstovima i novim pogledima na taj strip (upravo je u Italiji u tijeku rad na novoj knjizi o KP) a ovdje nalazimo na tekst od 2-3 kartice u kojem se sa par uopcenih primjedbi koje se doticu samo jednog uskog dijela kenovih avantura izvlaci konkluzija kako cijeli strip nece razveseliti stripofile, tj., da budemo blagi "i nije bas nesto...". Postavlja se pitanje da li je autor clanka uopce procitao sve epizode? I da li zaista iz svih tih 80 epizoda jedini zakljucak da se radi o plagijatu (bilo Blueberrya, bilo Pratta, bilo ostalih literarno filmskih predlozaka) loseg crteza!?

Trece: ne znam koje ste clanke citali, moguce da ste procitali i neki od mojih i pretpostavljam da se ova kritika odnosi na neke od njih. Ja sam, naravno, fan i moji su tekstovi uglavnom tako obojeni, ali ipak smatram da sam dovoljno objektivan. Ono sto moram naglasiti je da niti sam povjesnicar umjetnosti niti strip kriticar sa diplomom komparativne knjizevnosti ( i opcenito mi se jaaaako ne svidja taj elitisticki vidi-koliko-pametnih-rijeci-znam pristup recenzijama gdje je pocesto piscu sama recenzija i njena forma bitnija od djela kojeg obradjuje) nego obican citatelj i mene u tekstovima i recenzijama ne zanimaju dovitljive usporedbe i metafore, razbacivanje filmskim i knjiznim referencama itd. itd. da bi objasnio zasto mi je ovaj ili onaj strip dobar ili ne. Meni je Ken Parker dobar jer me je uspije rasplakati, razljutiti, nasmijati, zacuditi, iznenaditi, zamisliti itd itd. Anyway, to nije ni bitno. Poanta je da prije nego sto idem pisati o nekom stripu ne trazim okolo clanke na tu temu nego prvo *procitam* strip.

No slazem se, nema smisla voditi ovakve rasprave, pogotovo ne u javnosti. Ako hoces nastaviti mozemo to napraviti i privatno preko maila, posto Strip Vesti ipak nisu mjesto za to.

Pozdrav,

Marko

From: Vladimir Karakusevic <vladimir.karakusevic@canadair.ca>
Subject: Alan Ford

Pozdrav iz Montreala.

Ovo je clanak koji sam dobio danas a koji je izasao u jednom severnoamerickom casopisu, ukoliko sam dobro shvatio.

Clanak opisuje popularnost "Alan Ford"-a kod nas i koliko znam prvi je na tu temu napisan na engleskom jeziku.

Ukoliko budem u mogucnosti pronaci cu ime casopisa u kome je clanak objavljen (dobio sma ga "iz trece ruke" pa zato ne znam odakle je potekao).

Uz najbolje zelje za dalji uspesan rad,

Vladimir Karakusevic
Montreal, Kanada

----------------

Alan Ford: Big in the Balkans

In Toronto, a few years ago, I met Peter Birkmoe, one of the owners of The Beguiling, which is among the finest (and most respected) comic shops in Canada. When I mentioned the large immigrant population that came from Ex-Yugoslav countries to Canada, after the war broke out in the 90s, he said that he was often approached with strange requests by these people. "Can you guess which two comics they asked for most frequently, and I had to explain over and over that they weren't even published in North America"?

Of course, I knew the answer: It was Alan Ford. Peter said that the other title was Corto Maltese. Most of the young Yugos obviously weren't even aware of the fact that Hugo Pratt and his Corto Maltese comics were too European for the American taste, or that Alan Ford has made a success basically in just two countries: Italy and Yugoslavia. This is obvious when you search for Alan Ford web sites through the internet; most of them are constructed by enthusiasts from either Italy or the ex-Yugoslav Republics. The anonymity of Alan Ford in the rest of the world is usually a bit of a shock to the ordinary reader in Yugoslavia, because this comic was so influential, and so much loved past three decades.

Speaking of the rest of the world, there was an attempt in France, where total of 13 books was published between 1975 and 1976, before the title was cancelled. And that's about it.

Magnus and Bunker originated this comic in 1969, with Milano's Editrice Corno as a publisher, and the venture gradually became a real success in Italy. In 1972 , the translations of Alan Ford books came out in what was then called Yugoslavia, published by a solid and (of course!) state-owned concern Vjesnik, which was also putting out the most important Croatian daily paper (called Vjesnik, just as well). The black-humoured stories about confused and poor secret agents, led by a senile old man, whose base was in a rotten old flower shop in New York, was quite different from the usual heroic stuff found in adventure comic books anywhere, Yugoslavia included. So very soon these comics, published in an edition called (bombastically, according to the times) Super Strip, became quite popular in this country.

Many people agree that the success of Alan Ford in Yugoslavia was connected with the inspired and imaginative translations by Nenad Brixy, a writer from Zagreb, who has himself written a few humorous novellas about the clumsy detective character called Timothy Tacher (a feature film based on his novellas was released in another now non-existent country, Czechoslovakia). Brixy's witty adaptations of the Italian text were noticed by readers in all parts of former Yugoslavia, and many Alan Ford fans in Serbia, for example, have associated the strip mainly with its original edition, published in Croatian variation of this (in fact the same) South-Slavic language. When, after the dissolution of Yugoslavia, original Alan Ford episodes were reprinted in Serbia, they were criticized because the translation was adopted to the Serbian variation of the language. Even the new generation of readers in Serbia were familiar with the Brixy's original Croatian translation, thanks to the second-hand copies of Alan Ford books from the 70s and 80s, which were still available in the considerable amounts at the local flea markets, private collections, etc (first 75 episodes, which were drawn by Roberto Raviola alias Magnus, were considered "classic", and were reprinted in few re-run cycles over the years). Another reason is because some of the lines and situations from the strip became part of the slang and sort of a legend among the urban population (fine example is the catchphrase "Hello Bing, how's your brother?" by Sir Oliver, who is both secret agent, and a corny old thief constantly involved in black market transactions). A musician/performer from Belgrade, true Yugoslav celebrity known as Rambo Amadeus (born in 1963), told us: "My whole generation grew up on reading Alan Ford. The influence of this comic is so big, that I considered its characters to be archetypes which helped me to truly understand the world around me".

A comedy based on Alan Ford was produced in a theatre in a South-Serbian town of Nis, and you can even find non-authorised cards and CD ROMS on the streets in this country. It's important to say that one of the cult-movies released in the early 80s - "Marathon Racers on Their Honourable Run", by the Serbian director Slobodan Sijan, was also heavily inspired by the humour of Alan Ford comics, and this was often pointed out by the director himself.

The popularity of the strip in the ex-Yugoslav countries is illustrated by the fact that it was the only comic which was reprinted in all of the Republics after the country fell apart in the 90s - 96 Macedonia, Slovenia, Bosnia, Croatia, Serbia and Monte Negro. Many of the people who were forced to leave their country and settle in more secure places like Western Europe and North America, have very nostalgic feelings about the Alan Ford comics, especially because (as I said earlier) they weren't able to find reprints in their adopted countries. One of the fans from Bosnia, now living in Germany, has posted these lines on his web site: " In a house where I lived in Bosanski Samac I left a collection of more then 400 Alan Ford comic books. Each issue was special to me - I was able to recall if it was bought on the newsstand or traded for some other comic. I read each issue for maybe ten times, and was overwhelmed by it each time again and again".

Finally, it's really hard to explain why this comic was so big in Yugoslavia - one of the factors could be its ironic approach, as both the authorities and the representatives of the law were presented as corrupt and far from perfect. Or maybe it was connected with fairly good distribution of the books, in a market which was at least not THAT overwhelmed by comic books like some other places. Anyway, Alan Ford is one of the pop icons in this part of the Balkans.

sadržaj

11.

LINKOVI

Strip Vesti

Vraćamo se predstavljaju linkovi koje nam je iz grčkog časopisa "9" preneo Dragan Apostolović:

Reuban (Rube) Lucius Goldberg - SAD
http://www.rebugoldberg.com/

Jose Gonzales - Španija
http://www.vampirella.com/

Rene Goscinny - Francuska
http://www.asterix.tm.fr/

Marcel Gotlieb - Francuska
http://www.chez.com/fredch/gotlib.html

Floyd Gottfredson - SAD
http://www.geocities.com/SoHo/Easel/4942/

Alex Graham - Škotska
http://www.comicspage.com/fred/index.html

Jean Graton - Francuska
http://michelvaillant.free.fr/

Michael Regnier - Francuska
http://michel.greg.free.fr/

Vincent T.Hamlin - SAD
http://www.unitedmedia.com/comics/alleyoop/

Johnny Hart - SAD
http://www.creators.com/comics/bc/

Russel (Russ) Heath - SAD
http://www.twomorrows.com/commicbookartist/articles/spheath.html

Georges Remi - Belgija
http://www.lesamisdeherge.com/
http://www.tintin.com/uk/

George Herriman - SAD
http://www.krazy.com/krary.htm
http://www.clstoons.com/paoc/herriman.htm

Brian Hitch - V. Britanija
http://www.fortunecity.com/tatooine/spielberg/97/brian.html

Riyoko Ikeda - Japan
http://www.geocities.com/Paris/1987/shrine_ikedasan.html

sadržaj

12.

DATUMI

Strip Vesti

Datumi od 6. do 12. decembra

. . .

Izvori:
HiES, "Calendrier du centenaire", "Istorija Jugoslovenskog stripa" Slavka Draginčića i Zdravka Zupana, i monografija "Maurović" Veljka Krulčića, "Pegaz" Žike Bogdanovića, "Strip Vesti".

sadržaj

Zlatko Milenković

zmcomics@neobee.net
www.zmcomics.co.yu

Zlatko Milenković, Petra Drapšina 16, 21000 Novi Sad