prošli broj - arhiva - sledeći broj


SADRŽAJ

1. STRIP EDICIJA SREĆNE GALERIJE - SKC
2. DANI KAVAŠ - StripCore
3. ZADNJE POTOVANJE STRIPBUREKA - StripCore
4. POETIKA APSURDA - Aleksandar Manić
5. IZBOR IZ DEVETKE - Dragan Apostolović
6. PRVA REMEK DELA 9. UMETNOSTI - Ilija Bakić
7. STRIP AUTOR: PREDRAG IKONIĆ - Strip Vesti
8. JUŽNJAČKA UTEHA No 134. - Marko Stojanović
9. KVINTALOVA TJEDNA KARTICA (193) - Darko Macan
10. MOJ POGLED (81) - zmcomics
11. ŠTAMPA - štampa
12. PISMA ČITALACA - mail
13. LINKOVI - Strip Vesti
14. DATUMI - Strip Vesti

1.

STRIP EDICIJA SREĆNE GALERIJE

SKC

STUDENTSKI KULTURNI CENTAR
Srećna Galerija / Happy Gallery & Muzička redakcija SKC-a

* * * *

20. novembar (četvrtak) 2003.
19h, Drugi Novi Klub SKC
PROMOCIJA IZDANJA STRIP EDICIJE SREĆNE GALERIJE

“Crne Duše”, strip album, Marko Stojanović / Predrag Ginevski
“Ono što tražim”, strip album, Đorđe Milović
“Eutanazija”, strip magazin Grafička Zavera br. 9, Zoran Stojiljković Kiza
“Šlic”, strip magazin br 4, grupa autora

učesnici tribine:
Vladimir Vesović, teoretičar stripa,
Jovan Gvero, izdavač (Dirty Edition, Novi Sad)
Đorđe Milović, autor
Predrag Ginevski, autor
Zoran Penevski, izdavač, urednik Grafičke Zavere
Marko Stojanović, autor, scenarista
Saša Tomasović, urednik magazina Šlic
Miki Pješčić, urednik Strip Edicije Srećne Galerije

* * * *

21h, Drugi Novi Klub SKC
DANI KAVAŠ,
Slovenija na prvoj turneji po Balkanu

Video radovi , Koncert

Anarhista, pjesnik, stripovski autor, inicijator i šef Poduzeća za malogradjansku umjetnost i glavni motor omladinskog kluba Ambasada Štefana Kovača u Beltincih (Prekmurje) kroz sve svoje aktivnosti na kreativan, iskren i predan način upozorava na anomalije u našoj društveni okolini, a svoju osobnu ispovjest pruži kao alternativu.

Radi se o netipičnom kantautorskom (vokal, akustična gitara) performansu, oboga}enim vlastitim kratkim filmovima i stripovima. On je naime i suradnik Stripburgera, tako da se socijalno angažovane i društveno-kritičke teme kod njega na eksplicitan način odražavaju i muzicko i vizualno. Oštri i eksplicitni tekstovi su mu u principu na slovena~kom jeziku, ali na balkanski turneji ce ih interpretirati u nekoj mješavini balkanskih jezika. Odlikuje ga snažan, veoma samosvoj nastup, koji je po intenzivnosti blizu punku u najbolji kondiciji.

Godine 1999. Dani u Beltincima štarta slikarsko-stripovsko, glasbeno teatarsko, jednostavno filozofsko, lagano anarhističko Poduzeće za malogradjansku umjetnost Radikalni Dr.Karkolizem. Crta stripove za fanzine i kitarom u ruci autostopira na nastupe po slovenskim klubovima...

Godine 2001. kod neformalne izdavačke marke Domači posnjtki (Žoambo Žoet Workestrao, Drugi disko i drugi…) izda svoj prvi album sa naslovom »Kri v pepelniku in psihopat na nočni omarici« (Kri u pepeljari i psihopat na nočnom ormaru). Odradi »Slovensku malogradjansku turneju«, koja ga vodi od Lendave do Kopra. Turneju završi na likovni akademiji u Sarajevu kao predstavnik Slovenije na festivalu mladih umjetnika, teoretičara i aktivista s područja bivše Jugoslavije.

Godine 2003. priprema svoj drugi album sa ansamblom Minsko polje, koji če nositi ime »Ambasada Mačahouf«

Radio Študent ga zajedno sa pet drugih bendova izabere za sudjelovanje na Klubskom maratonu 2003, u okviru kojeg vrši turneju po klubovima Slovenije od kraja 9. mjeseca pa do početka 11. mjeseca.

više na:
www.danikavas.org
www.radiostudent.si/projekti/maraton/

kontakt: danikavas@hotmail.com

DOBRODOŠLI U SKC

sadržaj

2.

DANI KAVAŠ

StripCore

Na prvu turneju po Balkanu spušta se Dani Kavaš!

Anarhista, pjesnik, stripovski autor, iniciator i šef Poduzeća za malogradjansku umjetnost i glavni motor omladinskog kluba Ambasada Štefana Kovača u Beltincih (Prekmurje) kroz sve svoje aktivnosti na kreativan, iskren i predan način upozorava na anomalije u našoj društveni okolini, a svoju osobnu ispovjest pruži kao alternativu.

Radi se o netipčnom kantautorskom (vokal, akustička kitara) performansu, obogačenim vlastitim kratkim filmovima i stripovima. On je naime i suradnik Stripburgera, tako da se socialno angažovane i društveno-kritičke teme kod njega na eksplicitan način odražavaju se i muzicko i vizualno. Oštri i eksplicitni tekstovi su mu u principu na slovenskom jeziku, ali na balkanski turneji če jih interpretirati u nekoj mješavini balkanskih jezika. Odlikuje ga snažan, veoma samosvoj nastup, koji je po intenzivnosti blizu punku u najbolji kondiciji.

Njegovo krstarenje po Balkanu, biće prva obširenija turneja nekog muziara na području bivše Jugoslavije posle zadnjih balkanskih ratova. Opremljen sa kitarom, avtorskim filmovima i stripovima, te srpom I čekićem on će tražiti ostatke bratstva i jedinstva u sledečim gradovima:
12.11. Čakovec – Centar za mlade
13.11. Križevci – Safe house
14.11. Vukovar – Crni mačak
15.11. Sombor - Trezor
16.11. Zrenjanin
17.11. Novi sad – Art klub
19.11. Beograd - SKC
21.11. Kragujevac
22.11. Priština
23.11. Skopje - Multimedia
24.11. Prilep - Dzumushica
25.11. Štip -
27.11. Travnik – Alter art
28.11. Sarajevo - Brock
29.11. Mostar – Alternativni institut
30.11. Banja Luka

Medijski sponzor Dani Kavaš Kros Balkan Tura je Crossradio – mreža 12 nezavisnih radio stanica sa područja bivše Jugoslavije (www.crossradio.org)

Strip Core c/o Forum Ljubljana, Institute for Art and Cultural Production
Metelkova 6, SI - 1000 Ljubljana, Slovenia
tel. +386 1 2319662, fax. +386 1 4338074
http://www.ljudmila.org/stripcore

sadržaj

3.

ZADNJE POTOVANJE STRIPBUREKA

StripCore

Po dveh letih naporne turneje in gostovanj po vsej Evropi, gre razstava Stripburek - stripi iz druge Evrope na svoje zadnje gostovanje. Razstava Stripbureka je kot prva in (zaenkrat) edina antologija Vzhodnoevropskega stripa, vzbudila mnogo zanimanja na stripovski sceni in zbližala stripovske avtorje Vzhodne in Zahodne Evrope. Na zadnjo pot potuje razstava v Toulouse, Francijo na festival du monde aux balkans, ki ga organizira Guernica ADPE - Association pour la Démocratie et la Paix en Ex- Yougoslavie (Združenje za demokracijo in mir v bivši Jugoslaviji), festival, ki je tako kot Stripburek namenjen zbliževanju razdeljene Evrope. Tokrat poleg predstavnika urednika z razstavo potujejo še Zoran Jović - Letač, Zoran Stojiljković - Kiza in eden najmlajših srbskih striparjev Wuk Palibrk. Razstava stripa bo potekala skupaj z delavnicami, predavanjem, okroglo mizo in celo improviziranim glasbenim nastopom Letača (na bobnih) in Wuka Palibrka (na frulici). Razstava bo potekala od 18. do 29. Novembra v avtonomnem kulturnem centru Mix'Art Myrys.

Strip Core c/o Forum Ljubljana, Institute for Art and Cultural Production
Metelkova 6, SI - 1000 Ljubljana, Slovenia
tel. +386 1 2319662, fax. +386 1 4338074
http://www.ljudmila.org/stripcore

sadržaj

4.

POETIKA APSURDA

Aleksandar Manić

"Vrlo sam ponosan, jer je kod nas u Belgiji, Maccak poznat koliko i Maneken-Pissacc" - kazze Filip Zzelik, strip majstor i autor nadrealisticckog serijala o egocentriccnom maccoru. Strip je prvi put objavljen pre dvadeset godina u belgijskom dnevniku "Soar" i brzo se pretvorio u fenomen. Dvanaesti nastavak serijala odsstampan u 350 hiljada primeraka pojavio se u knjizzarama pre dve nedelje, kada je i otvorena izlozzba posvechena dvadesetogodissnjem briselskom Maccoru. Na hiljadu kvadratnih metara zastakljenog dvorissta pariske likovne akademije, izlozzeno je dvadeset ssest gigantskih parodija klasiccnog slikarstva, vajarstva i kinematografije. Maccor u deccjim kolicima, medju missevima, silazi na stepenisste, Maccor kao miloska Venera, Maccor kao Djokonda...

"Maccak je debeo i ruzzan, ali ima onu fiziccku sigurnost srechnih budala ili onih koji to izigravaju. Crtajuchi Maccka, ja se podsmevam mom junaku, ali u biti ja se sam sebi podsmevam na nezzan, poetski i filozofski naccin" - kazze Zzelik. Metafora, oksimoron, igra recci i paradoks najccesscha su stilska sredstva u Maccorovim razmissljanjima. Dramaturgija Zzelikovih stripova odlikuje se graficckom sskrtosschu i potpunim redukovanjem. Dekor je izbaccen, a Maccak je uvek prikazan frontalno i staticcno. Na izlozzenim slikama, dekor su svima poznata umetniccka dela u koje crtacc ubacuje Maccka kao glavnog protagonistu, menjajuchi tako prvobitni smisao dela. Ponekad, autor ide na lakochu koja se granicci sa vicevima, a ponekad njegova duhovitost doticce lepotu tekstova Rejmona Devosa. Veliki uspeh strip stvaralasstva Filipa Zzelika pocciva u poetici apsurda dostupnoj ne samo prosvetljenim intelektualcima, nego i obiccnom ccitaocu. Izlozzba ostaje otvorena do 4. januara naredne godine.

sadržaj

5.

IZBOR IZ DEVETKE

Dragan Apostolović

EVROPA – AMERIKA
Analiza razlika

Iako ih deli čitav... okean (i ne samo), evropski i američki strip su u dubokoj, neraskidivoj vezi dopunjujući se međusobno...
Kao polaznu osnovu osvrta na razlike i sličnosti između evropskog i američkog stripa uzećemo konstataciju da većina američkih izdavača (i čitalaca) strip smatra vidom jeftine zabave za masovnu upotrebu, dok ga evropljani sa druge strane (posebno Francuzi, Belgijanci i Italijani), svrstavaju u umetničku formu.

Jan Hanter, direktor marketinga američkog odeljenja američko-švajcarskog strip izdavača ''Humanoids'' daje svoje viđenje:

''Sedamdesetih su mnogi intelektualci otvoreno podržavali strip u Francuskoj i ostalim zemljama Evrope. Da bi shvatili kako je to zaista izgledalo, dovoljno je da zamislite da su na primer Endi Vorhol, Vudi Alen i ostale poznate ličnosti odavde na javnim nastupima naglašavali koliko je uzvišena umetnost Džeka Kirbija u ''Fantastic Four'')''.

Slično razmišlja i poznati evropski autor Enki Bilal: ''U SAD se stripovi pojavljuju kao kaiševi u novinama a ono što se objavljuje u formi strip izdanja posle čitanja uglavnom završava na đubretu...''.

Izdavačka razuđenost koja postoji u Evropi, za Ameriku ne važi. Dve najveće kompanije, ''Marvel'' i ''D.C.'' pokrivaju između 60% i 70% tržšta, najveći broj naslova je u njihovom vlasništvu i one diktiraju trendove. Po tom pitanju, stanje u Evropi je sasvim drugačije jer autori stvaraju bez mnogo uplitanja od strane izdavača.

Američka izdavačka mašinerija je svojim velikim delom orjentisana na proizvodnju super heroja što je posledica nekadašnje potrebe američkog društva da putem uticaja na mlađu populaciju utemelji i učvrsti svest o američkom snu. Valja istaći i to da se osim tematski, evropski strip razlikuje u odnosu na američki i po tome što su izdanja mnogo luksuznija.

Stripovi u Americi su šezdesetih godina prošlog veka, kao i danas uostalom, imali mesečni ritam objavljivanja (dvonedeljno se objavljuju samo najprodavanija izdanja), bili su crno – beli (boja se počinje koristiti tek od 1970.), i štampani su na ne više od 20 strana. Sa druge strane, strip u Evropi se objavljivao uglavnom u formi nedeljnih časopisa koji su objavljivali radove mnogih autora (mnogi u nastavcima, od kojih su kasnije priređivani albumi).

Kada je Viliam Aisner 1978. godine pokrenuo ''Graphic novel'', američki strip je najzad malo osvežen novom izdavačkom formom koja je koncipirana po ugledu na evropske albume tog vremena. Američka strip industrija je tek devedesetih koncentrišući se i na objavljivanje luksuznih izdanja razvrstanih u tematske celine dobila dimenziju koju je Evropa odavno imala...

Američki strip u svojoj ranoj fazi, pojavljujući se u formi kaiševa u dnevnim listovima, se u velikoj meri obraćao intelektualno zreloj publici. Nešto kasnije, ekspanzija superherojstva drastično menja odnos publike prema stripu i zarad osvajanja mlađe populacije ona ozbiljnija se gubi. U Evropi se naprotiv velika pažnja poklanja strukturi publike i mnoga ostvarenja poput Tin Tina na primer, osvaja srca kako mladih, tako i onih koji se tako osećaju.

Pojavom andergrounda se i u Americi i Evropi stvari mnogo menjaju. Promišljen, i inteligentan strip za odrasle pridobija veliki broj pristalica. U Americi se pojavljuju ''Rip of Press'' i ''Kitchen Sink'', a u Evropi časopisi kao što su francuski ''Pilote'' ili italijanski ''Frigidaire''. Valja naravno pomenuti i francuski časopis ''Metal Hurlant'' koji se u američkoj verziji pojavljuje pod imenom ''Heavy Metal''. Američki strip je najzad odrastao a čitaoci su imali priliku da se upoznaju sa ostvarenjima evropskih autora kao što su Moebius, Bilal, Pratt i dr. Otvorio se čitav novi svet: fantazija, naučna fantastika, psihodelična putovanja, boje... Spigelmanov ''Raw'' koji se pojavio 1981. godine na jedan ''evropski'' način predstavlja američke autore. Tih godina se u Americi prevode i objavljuju važna evropska ostvarenja.

Negde u istom periodu (1977. – 1985.) američkim stripom su još uvek vladali super heroji, za koje se ipak mora reći da su postali malo kompleksniji. Priče su postale složenije, a autori supočeli više pažnje da obraćaju na karaktere i nadgradnju svojih likova. U vreme pojave ''Heavy Metala'', još jedan, sada već istorijski časopis je ugledao svetlost dana, ovaj put u V. Britaniji. Reč je o ''2000AD'', časopisu na čijim su se stranama (uglavnom) britanski autori usudili da načine spoj između zanatskog američkog i kulurnog evropskog stila. Ova situacija je predhodila osnivanju američkih strip izdavača kao što si ''Image'' i ''Chaos''. Tako čitav talas autora iz V. Britanije odlazi ''trbuhom za kruhom'' u SAD i počinje da radi uglavnom za ''D.C.'', koji je jedini u to vreme pokazao spremnost da se upusti u avanturu slamanja okoštalih izdavačkih formi. Britanska Evropa je tako injektirala jedinstven veliki broj mladih, drskih i talentovanih autora koji su zatalasali američko tržište. Početak svega se može vezati za 1983. kada je fantastični Alan Mur počeo da u saradnji sa Dejvidom Gibonsom objavljuje ''Watchmena'' u ''Swamp Thing''. Slede Nil Geiman, Grant Morison i dr.

Ono što je danas zajedničko i veoma važno i za američki i za evropski strip je svakako kompjuterska tehnologija koja daje sve veći prostor i autorima pruža nebrojene izražajne mogućnosti.

© 9 - ELEFTHEROTYPIA 2003.

2 NOVEMBAR 1927

Steve Ditko

Rođen 2. novembra 1927. godine u Pensilvaniji (SAD). Školuje se u "Cartoonists and illustrators School" u Njujorku i početkom pedesetih objavljuje prve ozbiljnije radove u časopisima horor orjentacije. Sredinom 1956. godine ga angažuje "Atlas Comics", kasnije poznatiji kao "Marvel". Do 1966. će iza sebe, ali za račun kompanije, ostaviti veliki broj ostvarenja, između kojih bi svakako trebalo izdvojiti "Spider Man", "Hulk" i "Doctor Strange", kada napušta kompaniju i započinje saradnju sa izdavačkim kućama "Dell" i "Tower".

U "Charlton Comics" će pokrenuti serijal "Captain Atom", na kome je radio još početkom šezdesetih, "Blue Beetle" i "Question". Za D.C. će 1968. godine raditi na serijalima "The Creeper" i "The Hawk and the Dove". Od značajnih radova koje je sedamdesetih ostavio iza sebe, svakako treba izdvojiti "Shade the Changing Man" i "Stalker". Početkom osamdesetih se vraća u Marvel u kome sa Džekom Kirbijem radi na "Machine Man", Frenkom Milerom na "Rom" i Bilom Mantlom na "Captain Universe".

© 9 - ELEFTHEROTYPIA 2003.

7 NOVEMBAR 1908

Jacques Dumas - Marijac

Rođen 7. novembra 1908. u Parizu. Karijeru započinje 1926. godine kao ilustrator a u časopisu "Coeurs Vaillants" 1931. godine objavljuje prve strip table serijala "Jim Boum". Između 1934. i 1942. radi na "Capitaine Pat`Folle", "Jules Bariboule", "Jim et Joe", "Jim Clopin Clopan". Za vreme drugog svetskog rata sarađuje sa vojnim časopisima "La vie est belle" i "Cheval mecanique" i pokreće satirični časopis "Le Corbeau dechaine" u kome će objavljivati i jedan od svojih najpoznatijih serijala, "Trois Mousquetaires du maquis". Sarađuje sa časopisom "Wrill" u kome objavljuje "Barigoule detective", "Jim et Joe" i "Lynne et Jome". Od 1947. objavljuje u jednom od prvih francuskih strip časopisa za odrasle, "Senior", u kome radi na američkom serijalu "Kerry Drake". 1974. godine radi na serijalima "Anouk" i "Mireille", a 1979. dobija visoko priznanje u Angulemu. Poslednje table je objavio u "Almanak Vermont", samo nekoliko meseci pre smrti. Veoma plodan i talentovan autor, jednako dobar crtač i scenarista koji se svrstava u red važnijih predstavnika francuske strip škole.

© 9 - ELEFTHEROTYPIA 2003.

13 NOVEMBAR 1946

Christian Roumegoux - Goux

Rođen 13 novembra 1946 u Francuskoj. Studira arheologiju, ali od 1972. se okreće stripu sarađuje sa časopisima "Haga" i "Submarine", a 1974. pomaže osnivanje "Podium-a". U "Haga" objavljuje "Paul et Leon" i erotske "La Femme du contrebadier" i "Le Phare des centrifuges". Od 1976. radi na serijalu "Saucisson Smith", koji će od 1979. nastaviti u Tintinu. Između 1979. i 1982 je radio na "Tintin Story" i "Les archives de Moulinsart", serijalima posvećenim Hergeovom radu. Piše scenario za "Harry Plaxon (crtež Fr.Dimberton). Osim navedenog, radio je i na "Claquenouille", "Sibor et Bora", "Croque-Beton", Fairizette et Grobizou, "Les aventures de Manivelle et du Camelecamion", "Kim Play le decective volant", "Fripounet et Marisette", "Henri – Georges Midi", "Chanson de Sigale".

© 9 - ELEFTHEROTYPIA 2003.

16 NOVEMBAR 1963

Joan Spiess

Rođen 16. novembra 1963. godine u Francuskoj. Crta od malih nogu i u mladosti se aktivno bavi sportom. Priključuje se grupi strip autora "Cartoonoide" i 1985. godine pokreću istoimeni fanzin. Rad na svom poznatom serijalu "Petite Lucie" počinje 1987. a već od sledeće godine sarađuje sa "Dernieres d` Alsace", gde se upoznaje sa Eric Cartierom sa kojim će nešto kasnije objaviti albume "La Petite Lucie en Turquie", "La Petit Lucie en Tchecoslovaqu" i "La legende de Lucie". 1993. godine osnivaju "Atelier Stakhano", kasnije preimenovan u "Stakhano International", agenciju koja se bavi organizovanjem izložbi i promocija strip izdanja. Početak karijere je vezao za crno beli strip, ali vremenom je prednost ipak dao koloru. Radovi koje bi trebalo izdvojiti su svakako "Road Movie", "Lucie Horror Picture Show" "Europiccolo / Tous differentes, tous egaux".

Serijal "Lucie" je u izdanju izdavačke kuće "Sirene" objavljen u albumu "La petite Lucie 1er round", a u nastavcima se pojavljuje u nedeljniku "Spirou".

© 9 - ELEFTHEROTYPIA 2003.

20 NOVEMBAR 1939

Raul Taborda Damonte - Copi

Rođen je 20. novembra 1939 godine u Buenos Airesu. Italijanskog porekla, odrasta u porodici u kojoj je bilo nekoliko generacija umetnika i diplomata. Odrasta u Urugvaju a školuje se u SAD. Pedesetih godina prošlog veka objavljuje prve humorističke crteže u argentinskom časopisu "Tia Vicenta". Seli se u Pariz 1962. i započinje saradnju sa "Twenty" i "Bizarre" i "Nouvel Observateur". Album "Les poulets n` ont pas de chaise" objavljuje 1966. godine. U isto vreme se pojavljuje i u "Charlie Mensuel", "Hara-Kiri" i "Liberation". Radi na serijalima "Liberett" i "Kang". Istovremeno objavljuje i u američkim, španskim i italijanskim časopisima. Svi serijali na kojima je radio su na francuskom jeziku objavljeni u vidu albuma. Pored stripom, bavi se i pisanjem kratkih priča i pozorišnih predstava, od kojih je neke i režirao. Pored predstava "Conde du pendu", "Lile du Pasifique", "Eva Peron" i "Frigo". Poslednji komad koji je spremao, "La visite inopportune" je postavljen na scenu samo tri meseca nakon što je decembra 1988. godine preminuo.

© 9 - ELEFTHEROTYPIA 2003.

20 NOVEMBAR 1900

Chester Gould

Rođen je 20. novembra 1900. godine u Oklahomi. Chesterov otac, koji je radio kao novinar u lokalnom dnevnom listu, je maštao da će mu naslednik postati sudija i tako mladi Gould kreće na studije prava na Univerzitetu Oklahoma, a nešto kasnije i nastavlja školovanje u Čikagu.Uskoro će razočarati oca, objavivši prve crteže u "City Daily Oklahoman". Između 1924. i 1929. crta za čikaške novine "Radio Lanes" i "Fillum Fables". Već 1931. godine je udahnuo život svom najpoznatijem junaku, policajcu po imenu "Plainclothes Tracy", koji je kasnije preimenovan u "Dick Tracy" (Dick u slengu tog vremena znači i detektiv).. "Dick Tracey" se prvi put pojavio na stranicama "New York Daily News" i "Chikago Tribune". Smatra se jednim od najpopularnijih serijala svih vremena. Važi za prvi američki policijski serijal u istoriji stripa a svakako je i od najdužih serijala u istoriji devete umetnosti. Pleniće srca čitalačke publike sve do 1977. godine. "Dick Tracey" je doživeo mnogo albumskih izdanja, a po njemu su snimane i televizijske serije i filmovi od kojih je najpoznatiji istoimeni film Vorena Bitija iz 1990. godine.

"The Gravies", humoristički serijal stvaran između 1956. i 1964. godine u kome su glavni protagonisti životinje, je jedini Gouldov izlet iz priče o "Dicku" u karijeri. Umro je1985. godine.

© 9 - ELEFTHEROTYPIA 2003.

26 NOVEMBAR 1922

Charles Shultz

Rođen je 26. novembra 1922. godine u Mineapolisu.

Za vreme rata ga šalju u Evropu gde učestvuje u oslobađanju Francuske i padu Nemačke. Po povratku u Ameriku se 1946. godine zapošljava u verskom časopisu "Torix" za koji radi letering i paralelno ide na časove crtanja. Već 1948. objavljuje prve radove i u "Saint Paul Pioneer Press" startuje sa serijalom "Li`l Folks". Reč je o materijalu koji će po potpisivanju ugovora sa "United Feature Syndicate" biti preimenovan u "Peanuts".

Uspeh serijala je bio momentalan i velikih razmera. Istovremeno će se objavljivati u mnogobrojnim američkim listovima i ubrzo i po celom svetu. "Peanuts" se smatra jednim od najuspešnijih serijala devete umetnosti. Već 1987. godine broj prodatih kopija u 68 zemalja sveta je prevazišao cifru od 300.000.000 (za razliku od Asterixa, na primer, koji je jedva dostigao 180.000.000 prodatih primeraka). U Luvrovom Musee des Arts Decorafits, 1990. je francuski ministar kulture otvorio izložbu posvećenu Čarli Braunu, Snupiju i drugarima, odavši priznanje pedesetogodišnjem uspešnom postojanju. Shultz se s pravom smatra jednim od najvećih dimijurga devete umetnosti i svakako je jedan od retkih autora koji su karijeru posvetili radu na samo jednom serijalu. Preminuo je 2000. godine, samo nekoliko meseci posle zvaničnog saopštenja da prestaje sa radom na "Peanuts".

© 9 - ELEFTHEROTYPIA 2003.

30 NOVEMBAR 1932

Gerard Lauzier

Rođen je 30. novembra 1932. u Francuskoj. Diplomira na filosofiji i studira na Akademiji Lepih Umetnosti u Parizu. Prvi radovi su mu objavljeni u Brazilu, gde će otići na odmor, a ostaće... nekoliko godina. Između 1958. i 1959 .objavljuje karikature u "Journal de Bahia". Po povratku u Francusku radi u reklamnoj agenciji i objavljuje karikature za dnevnim listovima i časopisima ("Paris – Match", "Lui", "France Soir" itd). U svetu stripa se pojavljuje 1974. godine sa albumima "Lili Fatale" i "Un certain malaise". Objavljuje u "Pilote" i erotskim "Zizi Panpan" i "Lui" (gde će kasnije objavljivati i "les Sexties"), a godinu dana kasnije će se u prodaji naći i "Chroniques de l`ile Grande", delo inspirisano boravkom u Brazilu. Od 1976. godine radi kao scenariograf i piše za sarkastični western serijal "Crane" (crtao ga je Alexis). U periodu između 1978. i 1982. objaviće albume "La course du rat", "La tete dans le sac", "Les cadres" i "Souvenirs d` un jeune homme". Duboko istraživši strip, počinje da se okreće i pozorištu i filmu. Piše scenarija za poznate francuske filmove ali će se stripu ponovo vratiti 1992. godine sa "Portrait de l artiste". 1993. dobija nagradu u Angulemu. Pored karakterističnog crteža koji se kreće između realizma i karikaturalnog prikazivanja, u Lauzierovim stripovima je velika pažnja posvećena i scenariju.

© 9 - ELEFTHEROTYPIA 2003.

Carlos Sanchez Ezquerra

Rođen u Španiji (Zaragoza) novembra 1947. godine. Saradnju sa britanskim izdavačima počinje1971.godine.1972. se seli u London i tamo će provesti narednih deset godina. Sada živi u Andori. Od 1971. do 1987. godine radi za izdavačku kuću "Fleetway", časopise kao što su "Battle", "Starlord", "Crisis" i naravno "2000AD". U isto vreme sarađuje i sa američkim izdavačima. Između velikog broja stripova koje je stvorio, svakako bi trebali izdvojiti "Major Easy", po scenariju Alana Hebdena.

U Grčkoj je u časopisu "Agori"objavljivao "Rat Pack", "El Mestizo", "Comrade Bronsky", "The Friends Of The Eastern Front", "Strontium Dog", "Durham Red", "The Stainless Steel Rat", "The Third World War", "Al`s Baby", "The Badman", "Anderson Psi", "Bloody Mary", "Preacher", "Saint of Killers", "ABC Warriors", "Lobo", "Star Wars" itd. Sa Pat Millsom i John Wagnerom je stvorio kultnog heroja "Judge Dredda" (u 2000AD).

Iako je Ezquerra stvorio "Judge Dredda", prvih nekoliko epizoda je crtao veliki majstor, Mike McMahon.
Najtoplije preporuke za www.2000ad.nu/mcmahon/index2.htm

© 9 - ELEFTHEROTYPIA 2003.

Svi tektovi su preuzeti iz grčkog strip magazina ''9'' koji se od juna 2000. godine svake srede pojavljuje na kioscima kao besplatan dodatak dnevnom listu ''Elefterotipija''.

prevod: Dragan Apostolović
© 9 - ELEFTHEROTYPIA 2003.

sadržaj

6.

PRVA REMEK DELA 9. UMETNOSTI

Ilija Bakić

O knjizi "Do visina Olimpa 1" Svetozara Tomića;
"Marketprint" Novi Sad 2003.

PRVA REMEK DELA 9. UMETNOSTI

Na ovdašnjim prostorima 9. umetnost (pre)dugo je 'uživala' status šund rabote te se akademski teoretičari njome, naravno, nisu bavili. Taj stav je, krajem 1970-tih, počeo da se menja a ulogu tumača priča u slikama preuzeli su entuzijasti svesni da će njihov rad biti marginalizovan i previđan i da će samo 'zahvaljući' tvrdoglavosti moći nešto da postignu. Ipak, preko retkih tekstova u novinama, književnim časopisima i knjigama, stručnih časopisa kakav je "Pegaz" Žike Bogdanovića, te knjiga "Strip, poreklo i značaj" Svetozara Tomića, "Istorija Jugoslovenskog stripa 1" Slavka Draginčića i Zdravka Zupana, "60 godina domaćeg stripa u Srbiji" Slobodana Ivkova, "Strip u Srbiji 1975-1995" mr Anice Tucakov, "Slatkog Stripa" i "Našeg slatkog stripa" Vase (Fumeti) Pavkovića, predstavljen je razvoj ovog medija u svetu i kod nas. Svaka nova knjiga o stripu dobro je došla za bolje upoznavanje sa specifičnim vizuelno-verbalnim medijem, čedom XX veka. Otuda je pojava knjige "Do visina Olimpa 1" Svetozara Tomića svojevrsni kulturološki događaj kome se mora posvetiti puna pažnja.

Svetozar Tomić (1940), karikaturista, slikar i dizajner, posvećenik je stripa i njegov aktivni promoter što u ulozi urednika "Stripoteke", "Asteriksovog zabavnika", "Spunka", "Spunk novosti" na kojima su odrastale generacije čitalaca, što kao strip kritičar i istoričar. Godine 1985. objavio je bogato ilustrovanu studiju "Strip, poreklo i značaj" u kojoj razmatra osobenosti medija, njegove korene i najraniju istoriju. Istraživanja započeta tim delom nastavljana su u knjizi "Do visina Olimpa 1", prepunoj strip kaiševa i tabli, najčešće u boji.

(Iako je bogata oprema knjige rezultirala i odgovarajućom cenom, valjalo bi je što pre kupiti jer će dogodine ista biti skuplja, zahvaljujući novim, blagorodnim porezima; kupovinom će, istina, biti oštećena država jer po objašnjenjima ministara datim na nedavno završenom Sajmu knjiga, poskupljenje knjiga biće u interesu svih, čak i čitalaca, ali, kako je dobro znano, oni koji čitaju a priori su sumnjivi, nedruštveni elementi, pa im zato tu rabotu valja što više otežati ako se već ne može demokratski onemogućiti.)

Pošto je u prethodnoj knjizi predstavio opšti okvir razvoja 9. umetnosti, u novoj je, kako sam autor navodi, želeo da ukaže "na određene stvaraoca stripovnog izražavanja koji su razvijali nove umetničke forme i kreirali originalne grafičke izraze... Njihovi doprinosi za razvoj stripa mogu izgledati neujednačeni, ali stvarajući u raznim vremenima i uslovima, iznalazeći brojne narativne i vizuelne tehnike koje obiluju pravim istraživačkim podvizima u slikovnom prosrotu, uzdigli su strip na nivo koji mu je omogućio da se izdvoji kao nezavisna i originalna umetnička forma." A da bi se predstavio u obliku koji ima i danas, strip je morao da, nakon prvih uspešnih spojeva slike i teksta u radovima Tepnera, Dorea i Buša, 'sačeka' razvoj novinske štampe, odnosno mogućnost da se neki delovi dnevnih novina štampaju u boji. To vreme je došlo 1893.g. kada je američki novinski magnat Pulicer počeo da štampa kolor reprodukcije slika u svom "Njujork vorldu". Pokušaj nije uspeo pa je Pulicer umesto slika počeo da štampa vinjete u boji, angažujući mlade umetnike i među njima Ričarda F. Autkolta koji od 1895.g. crta slike o dešavanjima u zabačenom, siromašnom Hoganovom sokaku. Na jednom se pojavljuje ćelavi, jednozubi mangup u dugoj, umazanoj plavoj spavaćici koja, u sledećim slikama menja boje sve dok 5. januara 1896.g. ne postane žuta. I tako je rođen prvi strip junak - Žuti dečak. Pulicerov uspeh, posebno popularnost stripa, nije promakao njegovom takmacu Herstu, vlasnika "Njujork žurnala" koji 1897. pokreće kolor dodatak "Američkog humoristu", uz pompezni slogan da njegov "blesak utuče da duga izgleda kao olovna cev". Među ilustratorima je u Autkolt. Ali ni Pulicer ne odstupa i na sudu brani pravo na "Žutog dečaka". Rezultat sporova je da je "Žuti dečak" objavljivan u obe novine a u žargon ušao termin "žuta štampa" kao oznaka za beskrupuloznost i senzacionalizam po svaku cenu. Od tada pa nadalje, razvoj stripa dobrim delom zavisi od nadmetanja dva magnata, velikih 'transfera' umetnika i sudskih sporova oko prava na strip junake; princip vezivanja junaka za izdavačku kuću a ne autora koji ga je stvorio i danas je karakteristika američkog sindikalnog stripa. "Žuti dečak" je postao ljubimac širokih čitalačkih masa, dok su intelektualci bili sumnjičavi prema njemu. Autkolt je napustio "Njujork žurnal" i počeo da radi na drugim stripovima, bez većeg uspeha, sve do 1902.g. kada je stvorio novog vragolana, Baster Brauna, dečaka u mornarskom odelu i njegovog psa Tajga i crtao ga do 1926.g. Herst je, u međuvremenu, našao novog pulena, Rudolfa Dirksa koji od 1897.g. crta "Katzenjamer kids" ("Deca koja mauču"; kod nas poznat kao "Bim i Bum"), prepun manguparija Hansa i Frica koji malteritaju Kapetana i Inspektora. Dirks u strip uvodi novine: odvojene crteže i govorne balončiće. Herst i Dirks posvađali su se 1912.g. a sud je rešio da Herst zadrži pravo na ime stripa a Dirks pravo da crta strip pod novim imenom, što je on i činio (najpre kao "Hans i Fric" a onda "Kapetan i deca") sve do 1958.g. kada je strip nastavio njegov sin.

Na stranicama "Njujork heralda" 1905.g. pojavio se novi junak "Mali Nemo u zemlji snova" Vinzora Mek Keja, koji na nedeljnim tablama u boji, kroz razigrane, fantazmagorijsko-realne crteža, putuje kroz carstva snova kralja Morfeusa, sreće bezbroj čudesnih bića, od malog kućnog duha sa cigarom, ljudoždera Impija, brbljivog Dr Pila, psa Sliversa do svemirskih kreatura, životinja i čudovišta. Nemo vremenom odrasta, postaje agresivan, a menja se i zemlja snova postajući sve turobnija, sličnija stvarnosti. Svaka avantura završava se buđenjem iz noćne more i utešnim rečima roditelja ili bake i deke. A već iduće nedelje Nema čekaju novi pejzaži, veselja u čudnim zgradama, divlji vozovi, egzotiči vrtovi, cirkusi... I Mek Kej je menjao tabor, 1911.g. prelazi u Herstov "Njujork Ameriken", prekida sa radom od 1914. do 1924. a tri godine kasnije Nemo nestaje sa stranica novina i ulazi u legendu. "Mali Nemo" je tematski i likovno bio izuzetak u tadašnjoj novinskoj ponudi a na istom tragu se razvijao još jedan briljantan strip "Krejzi Ket" Džordža Herimena. Započet kao 'podstanar' dnevnog stripa "Porodica sa gornjeg sprata", "Krejzi Ket" se osamostalio 1913.g. odvodeći čitaoce u pustinjski pejzaž Kokonine, među gole planine, pod mesec zakucan klinom ili obešen o kanap. Tamo Ket pati za mišem Ignjacem, koji pak želi da ubije tu "mrvu od mačke". Ali svaka cigla koju lansira u njenu glavu za Keta je izraz ljubavi. Policajac Ofis Pup, zaljubljen u Ket brani dragu i hapsi Ignjaca. Uvrnuti ljubavni trougao prolazi kroz bezbroj neverovatnih, ingeniozno apsurdnih situacija, čas smešnih, čas gorkih. Herimanov škrabavi crtež je besprekoran i nudi vrhunski likovni doživljaj. "Krejzi Ket" su voleli obični ljudi, državnici, umetnici. Čak je i Herst, biznismen bez obzira, smatrao ovaj strip umetnošću koja se mora poštovati. Kada je Herimen 1944.g. umro, Herst nije dozvolio da se strip nastavi znajući da niko ne može premašiti briljantnost originala. Zahvaljući "Krezi Ketu" mačka je ustoličena kao redovni strip heroj. Na žalost, "Mali Nemo" i "Krejzi Ket" nisu dovoljno poznati domaćoj publici pa je svako tabla u ovoj knjizi dobrodošla informacija.

Nasuprot artificielnosti Malog Nema i "Krejzi Keta" nalazili su se stripovi bazirani na gegovima. Za popularnost ovih sadržaja bitna je još jedna inovacija, podržana od Hersta, dnevna strip traka ili kaiš; tako je stvoren standard novinskog stripa: dnevni kaiševi i nedeljna tabla na čitavoj strani. Bad Fišer je prvi u potpunosti iskoristio mogućnosti dnevne trake a njegovi najznačajniji junaci su štrkljasti Mat, večiti gubitnik na konjskim kladionicama i debeli Džef. Njihove dogodovštine zasnovane na nespretnosti, podmetanjima, sprdanju i nesporazumima. Popularnost "Mata i Džefa" omogućila je Fišeru da postane jedan od prvih umetnika koji se obogatio crtajući stripove. Herst je zaslužan i za nastanak stripova u koji se bave odnosima u porodici a najbolji primer za to je Mak Manusovo "Vaspitavanje oca", kod nas poznato kao "Porodica Tarana". Od 1913.g. publiku zabavljaju debeljuškasti Džigs i supruga mu Megi i kći Nora. Džigs, zidar i Megi, vešerka dobili su pare na lutriji i postali bogaši; ali, dok Džigs i dalje održava veze sa starim prijateljima u bircuzi "Kod Toše na ćoše", Megi je prava pokondirena tikva a Nora već pripada visokim krugovima. Urnebesne situacije, lakonski humor, sukob snobizma i prostodušnosti i briljantni crtež odlike su ovog, i danas živog, klasika.

Tomićeva knjiga otkriva pionirske dane novog medija, prilike koje su ga odredile i reprezentativna dela koja su postala 'zaostavština za budućnost' ne samo stripa već sveukupne kulture. Oznaka '1' u naslovu obećava da možemo, nadajmo se uskoro, očekivati nova putešestvija u zavodljive svetove priča u slikama.


Objavljeno: Dnevnik, Novi Sad, 16.11.2003.

sadržaj

7.

STRIP AUTOR: PREDRAG IKONIĆ

Strip Vesti

PREDRAG IKONIĆ /peđa slavni
Sarajevo, 22.5.1974. BiH

-rođen 22.5.1974. godine u Sarajevu
-diplomirani inženjer mašinstva
-stripom je naravno zaražen od rođenja

Objavljiivao u sljedećim izdanjima: MADCAP, GAVRAN, NEW ART, MALE NOVINE, ŽVRLJOSKOP, MAŠINAC, MLADI EKONOMIST, Bilteni MAŠINIJADA, BUMERANG, NEDELJNI STRIP, BUKA, DAN...

Izložbe:
-Izložba stripa u Leskovcu 2001., 2002., 2003
-Izložba stripa u Nišu povodom konkursa 2003.
-Izložba stripa u Šapcu

Na stranici
http://www.larmadzije.tk/
mozete naci obilje starijih radova pedje slavnog

Predrag Ikonić od sada ima svoju stranicu, gde možete videti i jednu njegovu strip tablu, na www.zmcomics.co.yu na sledećoj adresi:
www.zmcomics.co.yu/autori/pedjaslavni

sadržaj

8.

JUŽNJAČKA UTEHA No134.

Marko Stojanović
misto83@ptt.yu

ROK TRAJANJA (3)

Mark Milar. Traje. Vec treci nastavak. Vala je dosta.

“Ime je sve sto zaista imamo u ovom poslu zato sto je nase ime nasa reputacija a nasa reputacija je ono sto prodaje stripove. Od toga gde smo na paraboli nase glavnotokovske karijere zavisi koliko nasa imena mogu da uticu na prodaju odredjenog naslova. Dajte mi sada neku strip svesku i mozda cu biti u stanju da povecam prodaju oko sezdeset posto zato sto su svi naslovi koje pisem konstantno medju prvih deset. Dajte mi svesku kroz deset godina, cak iako sam napredovao kao pisac i imam iza sebe gomilu uspesnih naslova, porast u prodaji bice mozda samo trideset posto.

Tipovi kao sto su Pol Makartni i Mik Dzeger su savrseni primeri. Mozda su tehnicki bolji s gitarom, imaju sire shvatanje industrije, ogromnu prepoznatljivost imena kod javnosti i dozvolu da pisu i proizvode kakvu god muziku pozele, ali se ono sto danas rade naprosto ne prodaje. U stvari, Dzegerov novi album pre koju godinu se toliko lose prodao (za nedelju dana samo nekoliko stotina primeraka u citavoj zemlji), da je prica stigla u vecernje novosti cak preko bare.

Istina je ta da je sansa da se pise ili crta strip koji se nalazi medju deset najprodavanijih posle petnaest ili dvadeset godina celodnevnog rada kao autor u glavnom toku skoro zanemarljiva i Klisu Klermnontu stvarno treba skinuti kapu zato sto je uspeo da to uradi u veoma javnoj karijeri koja se proteze jos od 1970-ih. Ne kazem to kao neko ko je odrastao citajuci X-Men-e jer nisam odrastao na njima. U stvari, procitao sam svoj prvi strip o X-Men-ima pre samo koju godinu i stoga mogu da s distance gledam na stvar i sagledam kako je ono sto je upravo ono sto je radio sa Brnom redefinisalo medij i uticalo na sve ljude koji su uticali na mene.

Kao Sten i Dzek, mislim da Kris i Dzon trenutno rade u svojoj cetvrtoj deceniji u poslu zato sto je njihov uticaj na strip glavnog toka bio toliko gigantski i jedinstven da su se verovatno uglavili u strip na isti nacin na koji se Alfred Hickok uglavio u film do dana u kome se prikljucio Horu pocivsih decaka. Ostatak nas verovatno nece biti te srece, ali je stvar u tome da se prosto uziva u voznji dok ova traje i da radimo sta mozemo da razbijamo ljude dok je reflektor jos uvek na nama.

I tako me evo ovde, kako kucam ovo u petak ujutru u nadi da cu, pre no sto zaglavim pab veceras, stici do bioskopa i konacno videti Gangs of New York tri ili cetiri nedelje nakon sto je bila Britanska premijera, bas kao sto mi nije smetalo da cekam tri ili cetiri nedelje na (brilijantnog) Dark Knight-a 2 da se nadje u mojoj mesecenoj posiljci besplatnih stripova. Interesantno je ipak to da nisam mogao da docekam tu mesecnu poklon posiljku koja je sadrzavala poslednji nastavak Transmetropolitan-a. Nisam mogao da docekam prvu svesku Captain America Dzona Kasideja ili poslednje nastavke Pitovog i Majkovog X-Statix-a. Da li je ovo razlog zasto jos uvek nisam odgledao Gangs of New York posle skoro mesec dana, ali cu ici da vidim sledeci Fincerov, Mandesov ili film nekog drugog popularnog rezisera na njegovoj premijeri?”

sadržaj

9.

KVINTALOVA TJEDNA KARTICA (193)

Darko Macan
darko.macan@zg.tel.hr

ZAŠTO DJECA VIŠE NE KUPUJU STIPOVE

Želite li jeftin trik za pisanje napetih stripova: svako malo, u ključnom trenutku, otkrijte da je sve što su vaši junaci znali bila laž! To pali i za podizanje koeficijenta uzbuđenja u stvarnom životu: ja valjda još uvijek pišem priče kojima se liječim od šoka raspada naizgled savršene Jugoslavije - ali je i vrlo korisno sredstvo da se na nov način sagledaju stvari koje uzimamo zdravo za gotovo.

Uzmimo, na primjer, floskulu o tome kako djeca više ne kupuju stripove. "Djeca ne kupuju, mater im, više im se sviđaju krompjutori, nije ni čudo da nam strip propada," kažemo i dobro nam to zvuči. Možemo sjediti, ne poduzimati ništa i duriti se na kompjutore. Baš izvrsno zvuči.

No, da li je i istina?

S jedne strane nije, jerbo me svaki frend koji ima klinke u uzrastu od 8 do 12 (i starije) obavještava da su lude za stripom W.i.t.c.h. te da ih uredno cimaju za rukav ("Kupi, tata, kupi!") kad se pojavi novi broj. S druge strane, opet nije, jerbo djeca nisu nikad kupovala stripove.

Znam da ste ih vi kupovali, dragi moji čitatelji Strip vesti, i znam da ih je kupovao vaš najbolji drug, ali da li su ih kupovali i drugi? Znam da su ih svi čitali i đorali se njima, ali koliko je klinaca u vašem razredu stripove doista kupovalo? Kupili bi ih starci, za sebe, pročitali bi ih u autobusu (nije šljaker oduvijek na posao išao automobilom) ili za marendom, a onda ih doma dali klincu, kao "vidi što sam ti donio". I onda bi se klinac navukao na te jeftine, divne stvari i počeo tražiti gdje ih se još može naći, ali godine bi prošle prije no što bi shvatio da ih može kupiti, prije no što bi na njih poželio potrošiti svoj skromni džeparac. Velika vrlina stripa nije njegova kvaliteta, već to što je uvijek bio jeftin i sveprisutan.

Danas je život težak, stripovi skupi, pa ih roditelji više ne kupuju ni za sebe, a klincu nema što ni doći u ruke. Stripove kupuju samo oni koji ih i čuvaju, a ako se kojem kolekcionaru i zalomi klinac, znate i sami koliko je vjerojatno da će maloj pošasti dozvoliti pristup svojoj savršenoj zbirci Zagora u najlonskim omotima. Nije istina da klincima više nije stalo do stripa...

... istina je da smo ga uklonili iz njihova svijeta.


* * *
Plakate RAPTUSA dobili su Marko Somborac i Ivan "SMS" Čondić, a ima ih još par, ako još neka pjesmica stigne. Ne mora biti remek-djelo (Marko i Ivan će vam to potvrditi ), ali mora biti o stripu.
Idući tjedan je CRŠ. Nemo' da ne'ko nije doš'o!

sadržaj

10.

MOJ POGLED (81)

zmcomics
zmcomics@neobee.net

DA LI UOPŠTE IMA SMISLA...

...baviti se radom na stripu. Pita se jedan(na) od diskutanata na stripovi.com. Pošto ne stižem da se uključujem u diskusije, a inače izigravam dežurnog borca za optimizam, uz to imam često i pomanjkanje ideja za kolumnu, koristim ovu priliku da dam svojevrstan odgovor. Ne samo osobi koja se to pitala već svima koji imaju takvih dilema.

Odgovor ću dati na samom početku, da nema nesporazuma: Ima smisla baviti se stripom. Ima smisla dokle god ti to pričinjava užitak, dokle god to želiš. Nama starijima je teže da istrajemo jer smo imali veeeeliki vakum koji nam je pojeo najtemperamentnije i najproduktivnije godine. Nekim novim klincima je lako, jer je klima drugačija. Mogu svoju zdravu i snažnu energiju da preusmere ka znanom cilju. Mi imamo još i dalje dileme koje su ostale kao balast sušnih godina.

Međutim, bio neko mlad ili starije-mlad autor nema čega da se plaši. Treba samo da se odluči šta želi i da to sabere i oduzme sa svojim mogućnostima. Onda nije teško naći put.

Znam i sam da nije lako raditi kada imaš porodicu i tišinu u kući tek posle jedanaest časova, kada i sam više nisi sposoban za ozbiljniji rad. Ali, ako ti je i pored svega toga, pored porodice i posla od kog živiš, ostala želja da se baviš stripom onda stvarno nema dileme!!! Postoji dilema kakve i za koga. Ako nemaš trenutno vremena da se baviš sustizanjem profesionalnih standarda (a to zahteva barem 3-4 sata crtanja dnevno) onda nađi svoj put ka drugoj publici. Nekome se nije svideo tvoj rad?! Ma ko ga šiša, uvek će biti publike za njega, samo treba da je nađeš. Moraš redovno da radiš i da to predstavljaš publici. Bilo putem fanzina ili na internetu. Bitno je da redovnim radom možeš da napreduješ. Bitno je i da redovnim pojavljivanjem stičeš i povećavaš svoju publiku. A izdavači će kad tad doći do toga. Objavićeš u životu, kao hobista, možda mali broj albuma. Ali ćeš znati da ti stripovi imaju svoju publiku i svoju vrednost. Nemoj da te pogađa što neki ljudi, za razliku od tebe, imaju sreće da žive od stripa. Mnogim autorima koji čitav život žive od stripa, koji možda imaju i veliku popularnost, nikada ne bih kupio album. Mnogi profesionalci za života ne uspeju da urade više od jednog ili dva albuma vredna moje pažnje. Sretni su autori koji mogu da se pohvale da su ostavili budućim pokolenjima dva-tri albuma koji će imatu etiketu "za sva vremena". Nekog Špigelmana će zauvek pamtiti po Mausu, a ostalo će uglavnom biti crtice u biografiji. On je tim jednim albumom ostavio veći trag u stripu nego li 100 profesionalaca radeći najkomercijalnije svetske stripove. Zar ne?!

A mladi autori?! Ma, njih neću da tešim, oni ne smeju da kukumavče. Oni treba da rade i gaze napred. Sada mogu, kasnije će im biti sve teže i teže.

PS. Da se ispravim. U prošlom broju nabrojah 21 album za 10. i 11. mesec. Dodajem i "Crne Duše" (Marko Stojanović i Predrag Ginevski) što sada čini cifru od 22 albumska izdanja za dva meseca!!!

PPS. Jesam li održao obećanje?
www.zmcomics.co.yu/vilintuljak


DODATNI POGLED:
Već nedelju-dve čuvam sledeći tekstić kako bi lepo sklopio neku ideju za kolumnu. Pošto se nije razvilo u kolumnu reših da je stavim kao "Dodatni pogled". To je, da napomenem, skinuto sa jedne od diskusija na stripovi.com. Ne mogu se setiti koja je diskusija u pitanju i čiji je to post, pa se izvinjavam što ne spominjem ime:
"Pitali novinari Moorea kako se osjeca sto su mu u Hollywoodu upropastili novelu. On ih odveo u svoju biblioteku i uradio isto ono sto je uradio Chandler kad su mu postavili isto pitanje: pokazao im svoju knjigu LOEG i rekao "meni se cini da je s njom jos uvijek sve u redu. Postoji film koji se igrom slucaja zove isto kao moj strip, i za to su mi dali ogromnu lovu, ne vidim u cemu je problem"."

sadržaj

11.

ŠTAMPA

štampa

Zoran Đukanović i Dušan Banjanin su zbrinuli deo rubrike dok su mi stripovi.com pomogli da dođem do priloga iz hrvatskog časopisa Klik, koji je preneo tekstove o stripu iz časopisa Quorum. Pošto toga ima dosta ide po tri teksta u sledećem broju završava taj set tekstova.

Šlic Club Tour Festival u Beogradu

Studentski kulturni centar u Beogradu ove nedelje je domaćin "Šlic Club Tour Festivala", multimedijalna manifestacija koja promoviše nove mlade umetnike okrenute alternativnom stvaralaštvu. Program festivala sastoji se od izložbi strip radova, projekcija kratkih i animiranih filmova, muzičkih performansa i biće predstavljen u dvanaest gradova Srbije. Ekipa "Šlica", već je posetila Šabac gde su otvarili izvrsnu saradnju sa lokalnim alternativnim stvaraocima, a posebno zapažen muzički performans izvela je umetnička formacija grupe "Komšije" iz Beograda. Ideja ove manifestacije je da pospeši saradnju mladih sa prostora Jugoistočne Evrope, a i šire, da istraži nove alternativne umetničke forme i da kroz zajednički rad sa pripadnicima različitih zajednica prevaziđe postojeće barijere i predrasude.

"Šlic klub tur" započeo je projekcijom filmova u treš-horor maniru među kojima su "Strah u Ulici Maršala Tita", "Propali projekat Veštice iz Burjana II deo" autora Gorana Vasića Bureka, "Bombardovanje Bolidvuda" Danila Miloševa Vostoka, kao i filmovi Vladimira Markovića Lunija, Aleksandra Milutinovića i Katarine Šoškić. Istom prilikom promovisano je novo četvrto izdanje časopisa Šlic koji predstavlja kompilaciju radova koji se bave andergraund stripom, najvećim delom iz Beograda i Vršca, ali i jedan rad stranog autora koji je prisutan i u ovom broju.

"Dobar alternativni strip ne mora obavezno da nastane iz ruke najboljeg crtača na planeti. Ono što je bitno je poruka koju nosi", kaže Borivoje Grbić jedan od članova redakcije Šlica. Uz obilje lucidnih poruka u savremenom duhu koji se kloni svega opšteprihvaćenog, popularnog i prepoznatljivog, u atmosferi ove "mlade" manifestacije lebdi svež i brz humor autora okupljenih oko ovog projekta i strip radionice. Zbog velikog interesovanja, u Srećnoj galeriji do kraja novembra trajaće i izložba radova sa međunarodnog salona stripa mladih.

A. Ćuk


Objavljeno: DANAS, 14.11.2003. godine

FRANCUSKI MAGAZIN - Les Inrockuptibles otkriva da reditelji iz ove zemlje rade punom parom. Kristof Gans je zainteresovan za rimejk filma "Nije kriv" Henrija Dekona, dok će sa radom na svom projektu "Rahan" početi na jesen 2004. godine. Luk Beson radi na nastavku svog "Profesionalca" u kome će se baviti likom Matilde, a izgleda da će raditi i adaptaciju romana SF pisca Rene Baržavela "Ledeni ljudi". Mark Karo će se baviti veštačkom inteligencijom u trileru "Mentasm" koji je smešten na svemirski brod.

V. T.


Objavljeno: DANAS, 17.11.2003. godine

Lik Beson predstavio film "Mišel Vajan" u Tokiju

AVANTURE STRIP JUNAKA

TOKIO (Beta-AFP) - U Tokiju je održana svetska pretpremijera filma "Michel Vaillant" (Mišel Vajan), priče o avanturama junaka istoimenog stripa, za koji je scenario napisao francuski režiser Lik Beson. "Svi adolescenti i mladi Francuzi moje generacije pročitali su "Mišela Vajana". On je jedan od tri ili četiri strip junaka koji su deo naših korena", rekao je japanskim novinarima tvorac "Velikog plavetnila" o filmu koji je režirao Luj-Paskal Kuvler.

"Istovremeno, njegove avanture su trajale 30 godina i, iako se njegov lik nije mnogo razvio, automobili jesu", kazao je Beson o liku poznatog vozača automobila. "Pokušali smo da sakupimo nekoliko snažnih ideja iz strip albuma i uvrstimo ih u jednu priču, što nije uvek lako", dodao je francuski režiser. Beson je u Tokio doputovao u društvu dela filmske ekipe i Filipa Gratona, sina tvorca stripa "Mišel Vajan" Žana Gratona.

Sniman delimično tokom prošlogodišnje trke 24 sata Le Mana, film "Mišel Vajan" govori o avanturama mladog vozača koji vozi za tim svog oca "Plave" i nadmeće se za "negativcima" iz suparničke ekipe "Crvenih". Film je prikazan na međunarodnom filmskom festivalu u Tokiju, a u francuske bioskope stiže sredinom meseca.


Objavljeno: GLAS JAVNOSTI, 15.11.2003. godine

PISAC I STRIP-CRTAČ

LEPOTA ALHEMIJE

Najčitanije delo Paula Koelja

Izavačka kuća "Paideja" na poseban način proslavila je sto hiljada primeraka romana "Alhemičar" Paula Koelja: objavila je novo izdanje ove knjige, bogato ilustrovano crtežima sjajnog Mebijusa.

U prevodu Radoja Tatića sa portugalskog jezika, "Alhemičar" u "Paidejinom" izdanju i danas tuče sve rekorde čitanosti kod nas. Ova knjiga je i u svetu među najčitanijim; zabeležila je ukupni tiraž od dvadeset miliona primeraka na svim jezicima na koje je prevođena, a Bi Bi Si ju je svrstao u 100 najboljih knjiga svih vremena.

Sa Mebijusovim ilustracijama, "Alhemičar" se sada kod nas preporučuje lepotom crteža i stiha kao delo koje je nezaobilazno, bilo kod čitalaca koji su mladi, ili čitalaca koji su nekada bili mladi a takvima se još osećaju.

A. C.


Objavljeno: POLITIKA, 18.11.2003. godine

"Paidea" objavila "Alehmičara" sa Mebijusovim ilustracijama

OD BLUBERIJA DO KOELJA

Izdavačka kuća "Paidea" objavila je ovih dana knjigu "Alhemičar" Paula Koelja sa ilustracijama poznatog francuskog strip-crtača Mebijusa. Žan Žiro, ili Mebijus, daleko je poznatiji kao autor stripa "Poručnik Bluberi". Paulo Koeljo otkrio ga je početkom sedamdesetih godina i, kako kaže, "njegove ptice, njegovi horizonti i lavirinti obogatili su moju imaginaciju i omogućili su mi da jasnije sagledam samoga sebe".

Koeljo tvrdi da je među velikanima koji su ga učili i koji su i sami otvarali vrata imaginarnog Mebijus zauzima veoma privilegovano mesto. Mebijus je, između ostalog, radio i kostime za film "Osmi putnik" Ridlija Skota, ali to mu nije smetalo da 1995. godine ilustruje i svetski giga-književni hit - "Alhemičar".

Mebijus je dobio rukopis knjige, prelistavao ga je, lovio slike, neke zadržavajući, neke odbacujući. "Ulov je bio dobar. Linije su treperile, spremne da prionu na hartiju, nestrpljive da se uklope u živo tkivo priče. Najzad sam obavio svoju ulogu, završio sam lov, izborio sam se... Čak sam sreo Paula, nežnog pastira reči," poručio je Mebijus, završivši svoj posao.

T. Č.


Objavljeno: GLAS JAVNOSTI, 18.11.2003. godine

MOĆ MEDIJA

Uspeh crtanog filma preti da uništi ribice | 08:57 | (izvor: Tanjug)

Sidnej - Šarenim ribicama koje žive oko koralnog arhipelaga Vanuatu u jugozapadnom Pacifiku preti istrebljenje zbog velikog skoka potražnje akvarijumskih ribica, posle uspeha najnovijeg Diznijevog crtaća "U potrazi za Nemom", javlja australijska radio-stanica ABC. Turistički radnici i ronilačka udruženja upozoravaju da su koralni grebeni, prirodno stanište tih ribica, previše eksploatisani i da se situacija drastično pogoršala od pojave Diznijevog filma u bioskopima. Kako prenosi AFP, pomenut film je u SAD po gledanosti nadmašio do tada neprikosnovenog "Kralja lavova".


Objavljeno: B92 Vesti, 19. novembar 2003.

"DIVLJE OKO", MULTIMEDIJALNA STRIP-GRUPA

Multimedijalna strip-grupa Divlje oko (koju čine Irena Jukić-Pranjić, Helena Klakočar, Magda Dulčić Todorovski i Zvonko Todorovski, Franjo Anžlovar, Miroslav Nemeth, Vlado Končar i Dušan Gačić) promovirala se svojom izložbom u Galeriji primijenjenih umjetnosti u Studentskom centru 3.srpnja 2001. godine, a svoja su nastojanja članovi objavili manifestom u katalogu izložbe u Gradskom muzeju Bjelovar.

Slijedile su izložbe u Galeriji 'Vladimir Nazor' u Zagrebu, Gradskoj knjižnici u Zaprešiću, Galeriji 'Luka' u Puli, na Animafestu 2002., Galeriji 'Marin' u Umagu te nastup na ovogodišnjem 37. Zagrebačkom salonu.

Ovom dinamikom izlaganja (osam izložaba u 15 mjeseci u pet gradova), objavljivanjem radova u različitim medijima, brojnim tekstovima koji afirmiraju strip, polemikama i intervjuima, ova je grupa značajno pridonijela oživljavanju strip-scene u Hrvatskoj. Također, reakcije koje je Divlje oko izazvalo svojom aktivnošću pridonijele su jasnijem profiliranju strip-scene u Hrvatskoj.

Izvatkom iz intervjua članova Divljeg oka s povjesničarkom umjetnosti Mašom Štrbac možemo ukratko objasniti osnovna nastojanja ove grupe.

Irena: Tek na prvoj zajedničkoj izložbi postalo je očito što nam je i u kojoj mjeri zajedničko, što je za nas same bilo ponajveće otkriće. Za mene osobno bilo je nevjerojatno vidjeti na jednom mjestu toliko različitih pristupa, izjednačenih u želji da se stripom istražuje i likovno i pripovjedačko. To otkriće sintetizirali smo u manifestu koji smo objavili u katalogu druge, bjelovarske izložbe.

S kojim je ciljem osnovana grupa?
Irena: Međusobno podupiranje. Borba protiv komercijalnosti, kupoprodajnih odnosa u umjetnosti. Širenje ideje o pravu na individualnost koja je zatomljena u komercijalnom stripu u kojem se industrijaliziranim crtačkim dogmama navikava čitatelja-gledatelja na uniformnost, shematiziranost, bezličnost. Želja za čitateljem koji bi bio sudionik čina umjetničkog komuniciranja - kojem nudimo informaciju ne samo iz priopćenja, već i iz jezika kojim govori umjetnost.
Dušan: Grupa je nastala iz pragmatičnih razloga, ali naravno da je ne bi ni bilo kada ne bismo slično razmišljali o mediju kojim se bavimo. Sklonost svakoga od nas da kroz radove preispituje i formalnu i sadržajnu stranu stripa (što dalje od komercijalnih i konfekcijskih šablona, a što bliže osobnom, autorskom, doživljajnom pristupu), stvara među nama plodnu kreativnu atmosferu, vrlo blisku igri, kojom se međusobno potičemo na rad.

Koja je specifičnost stripa u odnosu na ostale likovno-umjetničke vrste?
Irena: Mislim da je suštinska razlika u vremenskom sklopu. "Film je umjetnost slike u pokretu", jedna je od elementarnih definicija filma. Strip ne prevladava uvjetovanost svoje likovno-statičke prirode. On je 'umjetnost zaustavljenih slika' - umjetnost likovnih prizora od kojih svaki predstavlja fiksirani detalj pokreta, fazu dinamičnog luka, zakočeni fragment progresivnog razvijanja radnje. Kao prvi oblik vizualnog multipliciranja prostora i likova (serijskog crteža) radi sugeriranja izvjesne dinamike i određenog ritma, a to znači pokreta, strip istovremeno nasljeđuje neka (metamorfirana i prilagođena) iskustva slikarstva i književnosti - te prethodi nekim specifično kinematografskim, kinestetičkim solucijama.
No unatoč tomu, strip svoju sliku i narativni kontinuitet ostvaruje emancipiranim, vlastitim, sebi svojstvenim govorom. U stripu je jedinična vrijednost pojedini kadar - slikarski znak, piktogram ili ideogram šireg ili užeg značenja, opet na nivou informacije i asocijacije, tj. diskurzivnog i intuitivnog naboja. Svaki kadar jedinična je prostorna fiksacija određenog trenutka. Serija tih sličica vremenska je konstanta koja na svojoj krivulji okuplja i obuhvaća velik broj takvih vremenskih fiksacija. Montažni postupak niz kadrova-trenutaka povezuje kao fragmente globalnog događanja. Metodom pripovijedanja, vremenskim nadovezivanjem pojedinih dijelova radnje, dakle metodom književnosti, povezuje likovno konkretizirane predodžbe.
Cristian Metz uspoređuje kadar s pojedinim notnim znakom upisanim u partituru: "Lako je moguće objektivno očitati značenje (sadržaj) i jednog i drugog i trećeg znaka - no konkretno određenje njihova trajanja, opredmećenje vremenskog i ritmičnog pulsiranja leži u sferi specifičnog, intimnog kretanja cjeline."

U katalogu vaše izložbe u Bjelovaru spominjete 'novi strip'. Kakav je to novi strip?
Dušan: Sve što se u proteklom stoljeću događalo sa stripom bilo je vezano uz (industrijsku) grafiku. Grafika je, međutim (i ipak), samo jedan od oblika, vrsta likovnog izražavanja, kao što je i pripovijetka, novela npr., samo jedna od mogućih formi literarnog stvaralaštva. Ti grafički okviri, pogotovo oni vezani za industriju, u velikoj su mjeri iscrpljeni, preuski, ograničeni svojim specifičnostima, a da bi se kroz njih mogle ispričati sve forme i sve nijanse najrazličitijih sadržaja koje autora mogu zanimati.
Novi strip uzima grafičko izražavanje samo kao jedno od mogućih likovnih načina pripovijedanja, ravnopravno slikarstvu i skulpturi npr. On oslobađa autora ograničenja i obaveza koje tržište nameće i vraća autora njemu samom i osobnim umjetničkim nastojanjima. Kroz novi strip autor sam iz cjelokupnog povijesnog (s)likovnog iskustva (uključivši, naravno, i najnovije medije), kao i iz bogatstva svih narativnih, literarnih formi, odabire i (kroz osobni, umjetnički pristup) međusobno kombinira ona sredstva, oblike i načine kojima želi ispričati svoju priču. Čitanje ovakvih priča mijenjat će se od djela do djela, u zavisnosti od načina kako su spojeni materijal i misao.
Irena: Za mene bi 'novi strip' trebao značiti strip emancipiran od naručitelja, tiskovina, trendova, zahtjeva masovnog i bezličnog. To zamišljam kao strip koji nastaje iz istih autorskih poriva kao i ostale grane likovnih umjetnosti.
Todorovski: Mislim da o nekakvom novom stripu (s velikim n) ne može biti govora. Novog stripa nema kao što nema ni novog filma, ni novog slikarstva, ni novog kiparstva, ni nove glazbe, ali postoji novi odnos spram stripa. Kao što je film na svom početku počeo kao sajamska atrakcija, tako se i strip dugo vremena prepoznavao isključivo kao zabava. Konotacije koje idu uz to su: banalnost, površnost, neozbiljnost i trivijalnost. Nemam ništa protiv da strip bude zabava, ali isto tako dopuštam da se može napraviti strip koji svojim estetskim sadržajem neće nuditi samo zabavu. Osim toga, i pojam zabave nužno ne mora biti antiintelektualan. Pokušaj uspostave novog odnosa spram stripa vidim u traženju odgovora na niz pitanja formalne prirode. Zašto samo crtež? Ako svaki kvadrat mogu tretirati slikarski, a mogu, nastaje novo. Zašto samo figuracija? Isto se tako mogu zapitati zašto klasična naracija pripovijedanja. Slikarstvo i književnost davno su se oslobodili tih spona. Svaka likovna forma može slobodno funkcionirati u stripu. Kada to ne bi bilo moguće, trebali bismo se upitati: zašto? Zašto kredom ne bih nacrtao strip-tablu na zidu? Mora li ona nužno biti na papiru? Sama činjenica da imam mogućnost i za jedno i za drugo dovoljno govori o njegovoj vitalnosti.

Iza sebe imate već nekoliko izložaba. Kakva je recepcija vašeg rada među strip-autorima s jedne strane i likovnim umjetnicima i kritičarima s druge?
Dušan: Ljudi koji sami stvaraju ili prate umjetnička nastojanja, a otvoreni su prema novom ili drugačijem, prihvaćaju naš rad s velikim interesom i podrškom. Kritičke, kritičarske analize nisu toliko malobrojne, koliko su oprezne, rekao bih, i škrte. Lako je pisati o više-manje provjerenim 'stvarima', ali pišući o nečem drugačijem i novom oni se valjda dovode u situaciju da i sami podliježu kritici vlastitog 'ceha', a za to koji put treba i malo više hrabrosti.
Što se tiče strip autora 'komercijalnog pristupa', oni su reagirali (na webu i osobno) preko nekolicine svojih 'glasnogovornika' brzo, negativno i vrlo žestoko. Oni drugi, ne samo u Hrvatskoj, koji rade i onime što rade dokazuju da nemaju predrasuda, nego imaju širinu pogleda na umjetnost (pa i život, dodao bih), takvi u našem pristupu (koji je u svakom svom segmentu demokratičan) prepoznaju i bliskost sa svojim nastojanjima.

Vaši se radovi izlažu u galerijskim prostorima, dok je 'klasičan' strip uglavnom vezan uz medij industrijskog tiska i masovnu proizvodnju. Koliko vam je važna ova promjena konteksta (prijelaz iz popularnog tiska u elitne galerijske prostore), želite li na taj način utjecati na recepciju vaših radova u smislu da ih se tretira kao 'ozbiljnu' umjetnost, a ne kao zabavu?
Todorovski: Gdje vi vidite masovnu proizvodnju u Hrvatskoj? Živim u Hrvatskoj, a ne u SAD-u, pa zato govorim o njoj. Isto tako, gdje vidite popularni tisak? Postoji Modra Lasta, koja jedina sustavno objavljuje stripove, i to dovoljno govori i o masovnoj proizvodnji i o popularnom tisku. Galerija nije naš slobodni odabir, već nužnost. Istovremeno ona mijenja i način razmišljanja. Zašto da radim strip od 50, 70 tabli kada ga ne mogu objaviti? Radit ću, dakle, formu jedne table. Zašto bi ta jedna tabla morala biti u formatu prijemčivom za tisak kada je neću tiskati? Radim, dakle, tablu 2 puta 4 m ako želim. Galerija zamjenjuje medij tiska. Ono što je u tisku nemoguće u galeriji je prirodno i uobičajeno.
Profesionalci govore kako nema stripa bez novina. Dakle, bez masovnosti. Jučer sam dobio dvije epizode jednog našeg autora, u tiraži od 200 primjeraka. Pa koja je sad razlika između 200 ljudi koji će doći u galeriju i vidjeti table i 200 ljudi koji će ih pročitati? Razlika je samo formalne prirode. Kada bi u Hrvatskoj postojala strip-revija s nakladom od 10.000 primjeraka, a mi bismo i dalje izlagali u galerijama, pitanje bi bilo na mjestu. Uostalom, nitko nije suvislo odgovorio zbog čega bi strip morao funkcionirati jedino u industrijskom tisku? To je isto kao da me pitate zašto imam skulpturu u spavaćoj sobi jer ona ne smije biti u sobi, već u parku ili galeriji.
Dušan: Strip kao način izražavanja svakako posjeduje elemente kojima se može umjetnički izraziti, tj. ostvariti umjetničko djelo. Kako će to djelo najbolje biti prezentirano, ovisi o samoj formi djela. Jasno je da će dio stripova realiziranih grafikom (i dalje) nalaziti svoje mjesto u tisku. Strip-skulpture, reljefi, instalacije i slično bit će izloženi u prostoru, kao što će i digitalni stripovi, logično, naći (virtualno) mjesto na internetu. Što se 'zabave' tiče, pitanje je samo što je kome duhovito i zabavno i na koji način, a što 'ozbiljno'.

U listopadu prošle godine Muzej suvremene umjetnosti organizirao je veliku izložbu hrvatske umjetnosti 90-ih pod nazivom 'Ispričati priču'. Pričanje priče je očito prepoznato kao dominantno obilježje suvremene likovne produkcije uopće, a ne samo stripa. Postoji li neka suštinska razlika između načina na koji strip priča priču i načina kako je priča neka druga umjetnička vrsta ili medij (slika, skulptura, instalacija, performans, videofilm)?
Dušan: Strip priča priču slijedom piktograma strukturiranih u cjelinu koja se proteže kroz vrijeme.
Ova 'struktura' koja tvori kompoziciju gradi se montažom likovno-narativnih segmenata (od kojih je najmanji kadar) i njome provodimo, pričamo priču. Segmenti likovnog, odnosno narativnog, literarnog, kao i njihova međusobna isprepletenost, međuzavisnost, simbioza, mogu imati najrazličitije forme, tj. strukturu.
Osnovna je razlika što se kod stripa radi o slijedu statičnih slika koje, tek povezane, montirane u cjelinu, predstavljaju cjelovito likovno-narativno djelo; a koje se čita (iščitava) slijedom koji sugerira autor.
Najosjetljivije mjesto koje, osim autorove namjere, definira strip, tj. razlikuje ga od bilo kojeg nasumce poredanog niza slika, jest međuprostor između dva kadra. Ta margina, prazni prostor zapravo, ispunjena je sadržajem koji postoji samo u glavi, mislima, predodžbi čitatelja, a nastaje kao logičan, sadržajni nastavak prethodnog kadra i istovremeno logični početak radnje kadra koji slijedi. Ovaj neiscrtani prostor u stripu predstavlja misaone karike radnje (njima se vežu kadrovi u slijed, cjelinu, priču) i bez tih karika sadržaj se raspada ili uopće ne postoji. Autor, dakle, nastoji da se sadržaj (vođen nekom umjetničkom, autorskom namjerom) logično 'pretače' iz kadra u kadar upravo preko ovakvih 'karika' u mislima čitatelja, i da to, naravno, teče kontinuirano, 'glatko'. Stoga najmanji segment stripa koji istovremeno sadrži sve njegove strukturne karakteristike jesu dva (povezana) kadra, a ne jedan kako se obično govori.

Kao što je u intervjuu i spomenuto, u stripovima članova Divljeg oka ne može se prepoznati neki zajednički stilski nazivnik. Ovih osam autora ipak u svom radu imaju vrlo određena zajednička polazišta:
1) Otvorenost prema svim likovnim, narativnim i općenito umjetničkim iskustvima i medijima u izradi stripa.
2) Rušenje čvrstih, konzervativnih, zatvorenih, a uvriježenih formi, sistema (i razmišljanja) unutar medija, uz istovremeno istraživanje i građenje novih oblika i načina u pripovijedanju likovnošću.
3) Potreba za teoretskim obrazlaganjem i definiranjem svojih umjetničkih nastojanja, kao i za njihovim afirmiranjem.

Ova se dva-tri obilježja vežu obično za struje i pokrete koje nazivamo avangardnim, pa tom logikom i 'Divlje oko' predstavlja avangardnu strip grupu.

Jasno je da svi autorski radovi unutar grupe nemaju u jednom trenutku istu vrijednost i značenje, kao i da umjetnička nastojanja i istraživanja ne mogu ni kod pojedinca dati uvijek jednakovrijedne rezultate. Podrazumijeva se i da je u radovima moguće često prepoznati brojne utjecaje (autora, pravaca, 'stilova'), ali je posebnost ove strip-grupe i to što prevladavaju utjecaji iz povijesti (dakako, i suvremenih zbivanja) likovnih umjetnosti te književnosti.

Već i kratkotrajno, autorski iskreno, ali i suvislo utemeljeno djelovanje Multimedijalne strip-grupe Divlje oko otvara nove poglede na povijest jednog medija i, što je važnije, uvođenjem (iz te povijesti) za strip novih izražajnih sredstava, ukazuje na nove mogućnosti izražavanja kroz strip.

Ako samo jedno djelo bude u budućnosti potvrdilo što je u prethodnoj rečenici zapisano, učinili smo mnogo. Osobnu radost stvaranja u ničim ograničenom mediju prenijeli bismo tako i drugima.

Dušan Gačić


Objavljeno u časopisu Quorum, broj 5-6
30.10.2003.
http://www.klik.hr/naslovnica/200310300002011.html

FANZIN ILI NEŠTO VIŠE

http://www.nuclearagenomadz.org/e-flit/

Otkad se sjećam, svatko tko je čitao stripove istodobno ih je i crtao. Neću reći 'pokušavao', jer zaista smo ih svi baš crtali, a odonda pa sve do sada nije uspostavljen nikakav kriterij uz pomoć kojeg bi se rezultati pokušaja, bilo uspješni ili ne, razlikovali jedan od drugoga različitim nazivima. Dakle, svi mi crtamo stripove...

Desetak godina kasnije to masovno stvaranje rezultiralo je pojavljivanjem prvih, odmilja zvanih, fanzina. Tako smo ih nazvali u nedostatku boljeg termina, iako nikome nije ni na pamet palo u njima objavljivati stripove autora kojima smo bili fanovi, već naprosto predstaviti stvaralaštvo svojih poznanika (i usput vlastito) publici široj od četvero ljudi.

Istina, bilo je i drugačijih vidova predstavljanja, kao u slučaju Stripoholica, u kojem je ipak dan i fanovski hommage velikanima underground stripa Crumbu i Sheltonu. Zbog toga bi to ujedno bio i jedan od rijetkih pravih strip-fanzina kod nas. To ostalim izdanjima sličnog sadržaja i usmjerenja nikako ne smanjuje vrijednost, nego, zavisno od kvalitete predstavljenog, neke gura u žižu razvoja hrvatskog stripa devedesetih i samim time u žižu interesa hrvatske strip-publike.

Međutim, stremeći ka takozvanom underground izričaju, najistaknutiji autori Stripoholica, Misch, Prle i Smog, osim što su uspjeli stvoriti mini-serijale i poznate strip-likove, poput Crnog Popaja, kojeg je Štef na stranicama Stripoholica dotjerao do statusa kultnog stripa, nisu taj izričaj ni pokušali usavršititi u narednim godinama, tako da su si ograničili publiku na fanove NHP-a (Novo hrvatsko podzemlje) i njihova simptomatičnog humora. Uspjeh su požnjeli izdavanjem raznih časopisa od kojih je Bruh najpoznatiji i ostavio je najdublji trag.

Drugim bi se skoro pa strip-fanzinom mogao nazvati teorijski časopis Kvadrat, koji već 12 godina izlazi ritmom taman dovoljnim da s radošću pročitate prošli broj od korica do korica, ne samo zbog debljine, već i zbog širokog raspona tema, autora, žanrova i epoha kojima se u svojim prilozima bave njegovi esejisti. Vrlo rijedak će se fan stripa zateći u situaciji da ga interesira ama baš sve iz novog broja istodobno. Opet, naravno, to mu ne umanjuje vrijednost, upravo suprotno, uvijek će vam dobro doći svaki njegov broj, budete li i ubuduće bili zaokupljeni ovim medijem.

A onda opet, kada triput razmislim, možda su i Flit i Variete Radikal fanzini, možda Gačić i Zimonić u njima objavljuju autore koji su ih nečim impresionirali i kojima su na neki, tutorski ili sličan način, fanovi. Dok to, na taj način, sigurno nisu Soho Nicht, Katakomba ili Striptiz (ne nabrajam manje od 3 broja niti Smeće).

Endem je prvi, ujedno i najstariji, hrvatski strip-fanzin. I makar je i prije bilo strip-časopisa koji su se bavili isključivo predstavljanjem domaćih autora, više ili manje poznatih, ti kvalitetom neujednačeni strip-magazini bili su preteče naših takozvanih fanzina, koji su nastali nakon što smo, zbog smanjenog tržišta i interesa za strip, naklade i kvalitetu morali prilagoditi malom broju konzumenata i upravo s konja na magarca prebaciti mladu strip-scenu i njezine autore iz magazina koji su se prodavali na desecima tisuća trafika (YU Strip, Patak, Naš Strip) u samizdate ili fanzine. Pojavom Endema, prije 10 godina, prvenstveno je proboj napravila ideja da je strip u hrvatskoj živ, te da, ako nije umro dotad, više nikad i neće.

Naime, stipovi i autori koji su se predstavljali u prvim brojevima Endema dokazivali su da se kod nas ipak više toga radi nego što se moglo vidjeti u te ratne godine kroz jednogodišnje izlaženje Patka ili pojedinih revija (Plavi Zabavnik). Idejno, pojedini su autori Endemu davali pečat svježeg, nepredvidljivog i kvalitetnog, sve u svemu, taj je mali fotokopirani magazin bio dostojna zamjena bilo kakvom drugom, nepostojećem, pravom magazinu. Autori poput Kukića, Kumanovića, Čamagajevca, Lepčina ili Tikulina opravdali su u tih 10 godina očekivanja objavljenim stripovima, neki čak i albumima, da bi ih naposljetku sustigli i neki, stažem mlađi, poput Biuka, Solanovića ili Borasa. Kao je Endem u zadnjih godinu dana učestao izlaženje, sva je prilika da se proširi i baza autora, te da uskoro dobijemo još pokojeg izvanserijskog stripaša.

Za razliku od Endema i Kvadrata, Variete Radikale ili Flit pogotovo čak ni nemaju namjeru doprijeti do što šireg kruga ljudi niti se obazirati na njihov financijski odaziv. Oni su tu bili i jesu kako bi poslužili kao poligon za izražaj i idejno nadigravanje, ponekad samo provokaciju, rjeđe nešto više. Krivo je u tim stripovima temeljito tražiti razlog njihova postojanja u klasičnim okvirima. Oni su jednostavno tu da bi proširili okvire. Naravno, nekima to uspijeva, neki bi to samo htjeli. Najistaknutiji su novi autori tih avangardnih strip-uradaka Steinfel, Barić, Pisačić, Nemeth, Jukić itd. Gačić je, u skladu sa svojim višegodišnjim koketiranjem s pop-kulturom, Flit preselio na internet, gdje on redovito izlazi. Flit je ujedno i najmlađi te vrste u nas. Nastao 1998., posljednji je 'strip-fanzin' koji se pojavio. Toliko o tome.

Edvin Salihović


Objavljeno u časopisu Quorum, broj 5-6
30.10.2003.
http://www.klik.hr/vijesti/2003/10/30/0002007.html

DESET GODINA ENDEMA

Moja generacija, koja je stripove počela čitati u raskošnim sedamdesetima, ima sasvim jasan pojam o tome što je strip-časopis: tiskan je, kupuje se na kiosku, izlazi mjesečno, ako ne i tjedno, izdaje ga velika i bezlična kuća i u njemu ima Ripa Kirbyja. Stripoteka je časopis. Endem - fotokopiran, sporadičan, kupljen od Tice i bez detektiva s naočalama - je fanzin.

Ništa protiv fanzina, da se razumijemo. Fanzin je divna, svježa, zabavna stvar, stripovski ekvivalent demo-vrpce pune snage, obećanja i traženja. Ali fanzin nije časopis i ne može ga nikad zamijeniti, mislio sam. On je samo nadomjestak, nešto čime se igramo do novog Kirbyja, mislio sam. Mislio i pogriješio, jer neki dan sam upoznao Bojana K.

Bojan K. ima petnaest godina i ne pamti raskošne sedamdesete, čak je pitanje koliko ih njegovi roditelji pamte. Ne znam može li Bojan K. pojmiti vrijeme u kojem se svaki drugi dan na kiosku kupovao novi strip, a da se čak nisu kupovali ni svi; ne znam vjeruje li u bajku o tjednim časopisima, ali znam da Bojan K. voli strip, radi strip, čita strip i da je njegova referentna točka - Endem.

Bojan o Endemu priča sasvim ozbiljno (Bojan o svemu priča sasvim ozbiljno, ali na stranu sad to) - niti ga kao fanzin prezire, niti mu zbog toga išta oprašta. U šoku sam ga slušao kako analizira postignuto: te prvih deset brojeva je bilo jače od ovih zadnjih deset, te Talaja je bio puno bolji kad je crtao 'Metlu' nego sad na 'Kapetanu Satniku', te komparativna analiza svih epizoda 'Gorma'...

Mislim, meni je pojam Gormovih 'epizoda' smiješan, jer sam gledao kako se lik razvija od dezinformacije, preko oklade do jedne i pol 'prave' epizode. Meni ta sića od produkcije samo uz puno milosti ulazi pod radar serijala, ali za Bojana - to je to! Dvadeset brojeva Endema u deset godina najkonzistentnija je hrptenjača koju je u svom mladom stripočitalačkom životu imao prilike vidjeti. Za njega su Stripoteka ili Patak mit, sve svoje autorske ambicije vezao je uz objavljivanje u Endemu.

Meni je to malo tužno (ali meni je sve tužno), a zapravo je fenomenalno. Jer, ako već usamljena zraka Endemova sunca može u jednom dječaku probuditi uspavani virus stripofilije, onda za strip zaista ne postoji preduga zima.

Cecile Quintal


Objavljeno u časopisu Quorum, broj 5-6
30.10.2003.
http://www.klik.hr/vijesti/2003/10/30/0002008.html

sadržaj

12.

PISMA ČITALACA

mail

From: vitko@cg.yu <vitko@cg.yu>
Subject: od strip kluba kotor

NVO ; “Andrija Maurovc” Kotor

Izvjestaj sa Sjednice Udruzenja
Odrzanog u Kotoru dana 16.xi. 2003 god.

Povodom organizovanja Manifestacije u Sjednicom izmjenjenom nazivu
“Veceri Stripa Kotora"
U sklopu sjednice raspravljano je i o dnevnom redu sjednice sa pretresom sledecih tacaka:
-Realizacuja Saradnje
-Realizovani Projekti
-Problemi Unutrasnje organizacije
-Medijska Konstrukcija
-Finansiran je itd

Na sjednici je pokrenuta inicijativa za otvaranje spomen sobe Andriji Mauroviću u Kotoru za koju vlada veliko interesovanje gradana Kotora s troga molimo sve autore I relevantne cinioce u zemlji da se ukljuce u ovaj nas projekat.

Nas novi mail je strip klub kotor vitko@cg.yu

From: Marko Sunjic <marko.sunjic@envox.hr>
Subject: Re: STRIP VESTI #241

U proslom, 241. broju Strip Vesti Srdan Acimovic je napisao kratki clanak o Ken Parkeru i ja sam se skroz obradovao kad sam ga vidio u sadrzaju novog broja Strip Vesti. Nazalost, odusevljenje je malo splasnulo nakon sto sam tekst procitao, a nakon dva tri dana sam ipak odlucio reagirati na ono sto me toliko zasmetalo u njemu. Na stranu Srdanov povrsan i plitak pokusaj demistificiranja Ken Parkera gdje je u nekoliko recenica popljuvao jedan od najkvalitetnijih western strip serijala ikad, na stranu sve opravdane i neopravdane kritike Kenovih autora, ono sto me je zaista zasmetalo u ovom clanku je sljedeci pasus:

"Izdavanje novih epizoda "Kena Parkera" od strane "System Comicsa" pokusaj je vredan paznje. Kod publike stripofila, on, međutim, neće imati odjeka. Ostaje da vidimo reakciju neke druge publike."

Molio bi dakle gospodina Acimovica da nam definira sto je to "publika stripofila" i po cemu to mi koji se itekako radujemo izlasku Kena nismo "pravi" stripofili nego "neka druga publika". Ujedno bi ga molio da nam i nabroji nekoliko izdanja izaslih u ex-Yu u proteklih par godina kojima se on kao pravi stripofil radovao, da i neka druga publika zna cemu se treba radovati da bi postali pravi stripofili.

Srdacan pozdrav,

Marko Sunjic

www.stripovi.com

sadržaj

13.

LINKOVI

Strip Vesti

I dalje vam se predstavljaju linkovi koje nam je iz grčkog časopisa "9" preneo Dragan Apostolović:

Eric Drooker - SAD
http://www.drooker.com/

Philippe Druillet - Francuska
http://www.chez.com/druillet/

William Erwin - SAD
http://willeisner.tripod.com/
http://www.poparttimes.com/archives/9607eisner.html

Ronald S. Embleton - V. Britanija
http://subtext.simplenet.com/Wanda/

Lee Falk - SAD
http://www.digital-link.net/rhoades/

Jean Claude Forest - Francuska
http://www.hollywoodcomics.com/forest.html

Hal Foster - Kanada
http://www.comic-art.com/bios-1/foster.html

Ramona Fradon - SAD
http://www.comicspage.com/brenda/bio-fradon.html

Philippe Francq - Belgija
http://www.largowinch.com/

Andre Franquin - Belgija
http://www.geocities.com/Athens/Delphi/7845/ http://www.gastonlagaffe.com/gaston

Neil Gaiman - V. Britanija
http://www.neilgaiman.com/

P.van Geldorp - Holandija
http://www.griffioen-grafiek.nl/expositiesbwl.htm

Philippe Geluck - Belgija
http://www.chez.com/nofx2/
http://www.casterman.fr/lechat/

Hans Ruedi Giger - Švajcarska
http://www.hrgiger.com/

Francis Godwin - SAD
http://www.comicartville.com/rustyriley.htm

sadržaj

14.

DATUMI

Strip Vesti

Datumi od 21. do 28. novembra

. . .

Izvori:
HiES, "Calendrier du centenaire", "Istorija Jugoslovenskog stripa" Slavka Draginčića i Zdravka Zupana, i monografija "Maurović" Veljka Krulčića, "Pegaz" Žike Bogdanovića, "Strip Vesti".

sadržaj

Zlatko Milenković

zmcomics@neobee.net
www.zmcomics.co.yu

Zlatko Milenković, Petra Drapšina 16, 21000 Novi Sad