STRIP VESTI
|
Broj:
185
13.09.2002. Godina
IV
|
prošli
broj - arhiva
- sledeći broj
SADRŽAJ
- KOMIKAZE
#3 - Ivana Armanini
- KOMIKAZE
? - Ivana Armanini
- MLADA
PRINCEZA S MRŽNJOM U SRCU - Ilija Bakić
- PARISKI
SPLEEN (37) - Franc
- JUŽNJAČKA
UTEHA No 77. - Marko Stojanović
- KVINTALOVA
TJEDNA KARTICA (137) - Darko Macan
- MOJ
POGLED (24) - zmcomics
- ŠTAMPA
- štampa
- POZIVI
NA SARADNJU - mail
- PISMA
ČITALACA - mail
- LINKOVI
- Strip Vesti
- DATUMI
- Strip Vesti
|
Svi prilozi su vlasništvo autora.
U slučaju da želite da ih na bilo koji način eksploatišete, molimo
Vas da se obratite autorima priloga, koji su potpisani (uz potpis
će uvek ići i email adresa putem koje možete kontaktirati autora),
u slučaju da nisu potpisane možete ih slobodno koristiti jer su
to neautorizovane vesti ovog servisa, STRIP VESTI.
Sajt na kom ćete uvek moći da pročitate
stare brojeve STRIP VESTI i još neke druge sadržaje vezane za
strip je na sledećoj adresi:
www.zmcomics.co.yu
UVODNIK...
Jel' kasni broj? Ne? Divno, ličilo mi je da će kasniti, no
sve je dobro i idemo...:)
Nemojte reći da nisam upozoravao na moguća kašnjenja ovih
dana. Opet ću se pravdati na umor i preskočiti ostale uvodničke
detalje, te vam prepustiti na čitanje ostatak SVesti...:)
S poštovanjem,
Zlatko Milenković
sadržaj
|
1.
|
KOMIKAZE
#3
|
Ivana
Armanini
|
comic attack!
KONACNO:
LANSIRANJE NOVIH KOMIKAZA
BROJ 3.
OD 11.9. NA VASIM INTERNET KIOSCIMA!
DOWNLOAD-AJTE NA ADRESI:
www.jedinstvo.hr/komikaze
U OVOM BROJU SUDJELUJU:
L. SUNNESON, C. PARENTELA, J. FRAS
E. JURCAN & G. CVEK, I. MITREVSKI, D. JANKOVIC,
N. MILIKIC, I. HOFBAUER, M. ZUPA
I. GASPARIC,D. STEINFL, I. ARMANINI
UZ OSTALE/STALNO PRISUTNE/ AUTORE PROSLIH BROJEVA:
A. ZOGRAF, V. REBAC, I. KUHARIC,
E. JURCAN, V. BARIC, N. ROJNIC, MANCE
i. JUKIC, R. TOLICI, DR. F. TUDJMAN,
SKAMFAK, I. KOSUTIC, JAM
sadržaj
|
2.
|
KOMIKAZE
?
|
Ivana
Armanini
|
Buduci da je bilo raznih reakcija na odluku lansiranja 3. komikaza
11.9., saljem tekstualno objasnjenje tog cina u svrhu rasciscavanja
nesporazuma....
KOMIKAZE?
Komikaze su banda
zlikovaca koja uznemiruje javnost svojim nastupima, provocirajući
svakim svojim pojavljivanjem. Ona dovodi u pitanje svijetove građene
na lažnim uvjerenjima, ljuljajući temeljima takozvanih smislenih,
sređenih i ljepuškastih konstrukcija I razotkrivajući ih u njihovoj
nemoći. Akcije “Komikaza” su dio plana razaranja kapitalističkih
centara moći i autoriteta koji manipuliraju ljudima. Naša načela
građena su po uzoru na stare indijanske legende a one kažu; ”Jedna
pustopoljina suhe zemlje vrednija je od gomilanja novca i laži
i na njoj raste duboko osjećanje sebe u slobodi!”. Ovaj vid suptilne
anarhije usmjeren je na preispitivanje načina gledanja. Želja
nam je iskopati staklene oči navike i vlastitim primjerom pokazati
kako svatko sasvim dobro vidi i vlastitim očima. Budući da su
nam ciljevi brutalni i bizarni, usmjerili smo oštrice svojih noževa
na polje slobodnog umjetničkog izraza kako bi spriječili nevine
ljudske žrtve.
Smatramo da strip nije jeftina ulična prostitutka plaćena da zabavlja
dječake u pubertetu. Želja nam je povratiti dostojanstvo i poštovanje
medija u stogodišnjoj povijesti njegovog postojanja kao verbovizualne
tvorevine. On, kao takav, svakako ima što za reći, ravnopravno
drugim umjetničkim formama. Naše akcije su raznovrsne. Sam čin
izložbe nije presudan za medij u kom je reprodukcija jednakopravna
originalu. Fotografija, dobra fotokopija, digitalni zapis i štampa,
danas govore jednakom snagom originala. Statičan kolekcionarski
um izmislio je religiju Muzeja umjetnosti, a jumbo-plakat na auto-putu
danas je preuzeo ulogu nosioca bitnih poruka. Poanta priče je
da je svatko nosioc bitne poruke ako slijedi svoje unutrašnje
oko. Time želim reći da je naglasak na procesu gledanja, a ne
na izloženim predmetima. Strip se, možda čini zapostavljen ali
on se samo skriva dok ne sazrije vrijeme za njega. Čeka da kompjuteri
i tisak još malo razviju svoje mogučnosti: kvalitetu multioriginala,
brzinu prijenosa slikopisne informacije, čistoću ispisa, a na
kraju krajeva i da se sruše cijene svih tehničkih pomagala, što
je neminovno. Moja vizija budućnosti je neprestano cirkuliranje
stripova na netu koji će se, po potrebi, printati i lijepiti po
unutrašnjim i vanjskim zidovima. Može i po šumi. To će biti prave
tvornice kulture, stara ideja u novom ruhu. Pitanje je trenutka
kada će se upaliti lampica, da je razliti tuš po papiru čin slobode
skrojen po nekim drugačijim parametrima. Strip ne guta novce kao
film, pristupačan je i otvoren za kreativna istraživanja, a osim
toga prioritete ne postavlja u materijalima, dimenzijama, tehnici,
prostoru, ljudstvu ili vremenu izvedbe, već je orijentiran isključivo
na unutrašnje viđenje. To je nešto ekonomično, ekološko i funkcionalno.
Svaka bi ga domačica poželjela imati za po doma.
sadržaj
|
3.
|
MLADA PRINCEZA
S MRŽNJOM U SRCU
|
Ilija
Bakić
|
STRIP
MLADA PRINCEZA S MRŽNJOM U SRCU
"Stripoteka" br. 971; Marketprint, Novi Sad 2002.
Za rashlađivanje vrelih
julskih dana revija svetskih stripova donosi treću epizodu fantazijskog
serijala "Tugovanka za izgubljenim pustarima" Defoudža i Rosinskog
u kojoj nastavljamo da pratimo avanture mlade Sioban. Elem, pošto
je pobedila, uz pomoć mrtve vojske pokojnog oca, mračne sile,
te zasela na presto, mlađana princeza inkognito krstari svojim
posedom, u pratnji ratnika Simusa, i nalazi gostoprimstvo u siromašnoj
kuli poslednjeg iz klana Klanah koji nije u pravo vreme bio na
pravoj (pobedničkoj) strani. No, kako je momak Kajl sasvim pristao,
zgodan i plemenit, plavokosa Sioban oseća sve veću naklonost prema
njemu; isto se dešava i sa Kajlom na žalost verne mu (mlade i
crnokose) sluškinje Meri. I dok se romansa rasplamsava, u mračnoj
pećini Skarfe, posetioci pronalaze grobnicu Brige i od ipak ne
sasvim mrtve čarobnice uzimaju bočicu sa opakim ljubavnim napitkom
sposobnim da zaludi onoga ko ga popije. Princ Žerfo će za taj
pakleni dar dati levu ruku ali je njegova majka, gospa Žerfo,
po kojoj se i zove ova epizoda, namerila da kapima natopljenim
mržnjom opčini Sioban i uda je za svog sina. Prilika će se pružiti
na velikom turniru na kome pobeđuje Kajl Klanah i tako uspeva
da povrati čast i povlastice svog klana. Vidno zaljubljena princeza
povlači se u svoje odaje gde je posećuje zla Žerfo, sipa u pehar
kapi i potčinjava je svojoj volji. Ujutru, pred zapanjenom dvorkinjom
i Simusom, princeza objavljuje da će se udati za princa Žefroa.
Na primedbu da u tom čoveku leži zlo ona odgovara da "zlo počiva
u srcu ljubavi"...
Pošto su u prva dva albuma iskušali standardnu postavku borbe
Dobra i Zla koju možemo nazvati "ispravljanje starih nepravdi",
autori serijala, sudeći barem po ovoj epizodi, kreću u novi krug
večitog sukoba: ovog puta je na redu boj za povraćaj drage, njeno
otimanje iz kandži mračne magije. Podela uloga je jasna: zavedena
princeza, kvarni ženik i časni dragan; ostaje samo da se vidi
kako će se čitava stvar zapetljati a potom rasplesti ka (zadovoljavajućem)
kraju. Jedina stvarna nepoznata je lik malenog Siobaninog brata
po majci rođenog u prinudnom braku sa mračnim čarobnjakom lordom
Belkmorom i u kome je, stoga, mešavina dobre i loše krvi, što
otvara dilemu: koja će pretegnuti? Kako god bilo, znatiželjni
čitaoci imaće priliku da provere svoje sumnje u nekom od sledećih
brojeva "Stripoteke".
Preostale stranice ovog broja ispunjava kratka epizoda o proslavljenoj
stjuardesi "Nataši", imena "San i java", u kojoj njen drug Valter
sanja erotski san o Nataši, kao dražesno golišavoj amazonki na
pustom ostrvu, koja ga pronalazi na plaži i ostaje zapanjena njegovim
muškim atributima. Nažalost, u odsudnom trenutku, prava i obučena
Nataša budi pravog i obučenog Valtera i poziva ga da podele putnicima
osveženje. Momak ostaje omamljen pustim snovima i žestokim željama.
Za finale "teke" zaduženi su, po dobrom običaju "Redov Bili" u
novom sledovanju dnevnih kaiševa, motoristi iz "Džoe bar tima"
koji ovog puta vežbaju kočenje u bašti prgavog komšije i legendarni
Hogar savršeno ubeđen da niko na svečanom skupu - pijanci neće
imati ništa protiv onoga što predlaže jer je njegov ključni, sasvim
demokratski argument - ogromni, isukani mač.
Objavljeno: Dnevnik, Novi Sad, 28. jula 2002.godine.
sadržaj
|
4.
|
PARISKI
SPLEEN (37)
|
Franc
bvlazic@EUnet.yu
|
OD FOLIRANJA DO ISTINSKE KREACIJE: SLUCAJ MR. STOCCE.
Naslov: Graficka zavera 6; Les jours étrangers,
Scenario i crtež: mr. stocca.
Izdavac: Samizdat B92.
Od kako je zapoceta svojevrsna institucionalizacija undergrounda
(pojava koja se, devedesetih, u Srbiji, kretala sa margina odumiranja
publikacija posvecenih mainstreamu, preko bezbroj fanzina, sve
do odabranih magazina u celini posvecenih alternativnom stripu),
preko nekoliko probranih, jasno profilisanih stripovnih ostvarenja
u dva izbora/antologija Zorana Penevskog (»graficka zavera 4,
5«), postalo je moguce jasnije odrediti nekoliko osnovnih odlika
ovog estetskog obrasca te, prirodno, istaci odredene poeticke
konstante alternativnog stripovnog stvaralašta.
U celini gledano, ovde nece biti rec ni o kakvoj kriticko-periodizacijskoj
novini, niti pak isticanje ili odredivanje fenomena koji, do sada,
ne bi bili otkriveni, zabeleženi, promišljeni. Recimo da je ovde
tek rec o varijaciji na istu temu uz ovlašno, kratko doticanje
pitanja o iskrenosti.
U središtu (s)tripovne kreativnosti nalazi se misao o putu i misao
o kretanju. Ali, dok se put i kretanje, u mainstreamu, odreduju
prema spoljašnjim faktorima, prema spoljašnjim izazovima, dok
je, u mainstreamu, naglasak stavljen na klasicnu naraciju, pustolovinu
stvaranu na paradigmaticnoj osnovici pustolovnih romana devetnaestog
stoleca (kao tradicijskog nasleda stripa tridesetih), dok je,
u klasicnom stripu, kretanje ostvareno i kretanjem kroz spoljašnji
svet, dotle je alternativni strip strip okrenut ka unutrašnjem.
To je manje ekstrospektivni, a više introspektivni strip. I, dok
se može reci, za sve velike crtace i scenariste mainstreama, da
su u svoje naracije unosili elemente vlastite životne i biografske
i oniricne stvarnosti, dok se može tvrditi da su deo sebe projektovali
u svoje stripove, dotle se, povodom alternative, može ustvrditi
kako, osim introspekcije, osim introspektivnih polazišta i ishodišta,
drugoga, skoro, i nema. Rec je, dakle, o stripu kretanja unutar
sebe, od sebe i ka sebi, u cijem središtu se, neretko, pomaljaju
i stvarni egzistencijalni ili metafizicki problemi.
Poput mainstreama, i alternativa je podložna normativistickoj
konvenciji. U celini gledano, vecina radova kolekcije »Graficke
zavere« porinuta je u svet snova, snitve i snovidovne jave. Svaki
od postojecih stvaralaca ovog vida likovne kreacije crpe slike
iz vlastite nutrine. Oglolelost je, zato, jedno od središnjih
momenata alternative: alternativa jest, u srži, poetizovanje sebe.
I zato nije sasvim jasno otkuda to, ta potreba, da se svagde,
i u svemu, i kod svakog autora, unose elementi skarednog i odurno
grotesknog, jer svako, nužno, ne nosi niti može niti mu, naposletku,
uspeva da izrazi ono, što, iskonski, možda ne nosi u sebi.
Moje polazište jeste da u srcu alternativne groteske stoji rad
na izražavanju sebe, vlastitog bica, vlastitog sveta i razumevanja
i poetizacije toga sveta. Morbidno, ogavno, neobicno, odurno i
citav (odavno vec normativizovani) arsenal likovnog izražavanja
estetike ružnog, kao estetike iskazivanja bolesnog, otpalog i
gnjilog, kao poovsko-bodlerovsko-disovska slamka spasa kroz ocrtavanje
bizarnog i do kosti bolnog, samo je jedno od sredstava postizanja
oslikavanja vlastitog snovidovnog sveta. Medutim, šta, ukoliko
je to samo marginalna crta crtacevog sveta? Šta, ukoliko, kod
nekog crtaca, ima više foliranja, a manje istinskog sebe, šta,
ukoliko je rec o pukom etabliranom formalnom obrascu koga crtac
istice, a manje njegov vlastiti jad i bol i ludost otelovljeni
kroz hipnisticke oniricke košmarne fantazmagorije? Htedoh, zapravo,
reci, kako cudesni leteci i plivajuci objekti (falusi, glave,
mozgovi) stoje, kod mr.stocce, u paradoksalnoj opreci sa forsiranom
crtom sveta bolesti. Sa druge strane, opet, crtaci alernative
pružaju, kopajuci po vlastitoj nutrini (služe li tome svi tamni
nanosi tušem i kjaro-skuri?) – ili forsirajuci, iživljavajuci
stvari koje u sebi možda i ne nose (paradoks za paradoksem), i
nemali doprinos upoznavanju sveta Srbije devedesetih, onako kako
je, u osamnaestom stolecu, de Sad, svojim jezicki savršeno izraženim
svetom tela i nasilja, tela kao sredstvom iskazivanja i zadavanja
(i primanja) nasilja, oslikavao staleško i politicko ustrojstvo
Starog poretka, odnosno kraljevine. Svet opresije i pogibelji,
svet beskrajnih zavodljivih ili ogavnih puteva ka slasti i sladostrasti,
može, tako, unakrsnim citanjem, postati i svet nutrine, svet unutrašnji
kao projekcije i slika sveta spoljašnosti. Ovakva groteskna interpretacija
tela i telesnih mena (Penevski slikanje mena istice kao jedno
od središnjih formalnih postupaka mr.stocce), postaje, tako, i
groteskno stvarna, groteskno stvarnosna interpretacija tela društva;
ovde se, iznova, sustižu misli o putu i kretanju, od sebe ka sebi
ali i od sebe ka svetu, odnosno od sveta (spoljašnje realnosti)
natrag sebi, unutar sebe i vlastitoj stvarnosti. U ovako postavljenom
i shvacenom obrascu upotrebe estetike ružnog, eskapizam, vazdašnja
potreba za begom, najpre ce biti beg od toga, od te, i takve stvarnosti:
stvarnosti tela uniženih u realnosti. Uniženih u realnosti Srbije
devedesetih.
Duša, ono cisto, najcistije u nama, uzvinuta na krilima cežnje,
leti; ono iskreno, toplo, prisno; ono najiskrenije i najcistije
u grafizmu mr.stocce: poezija, misao, krilati mozak koji beži
putanjom table da se što dublje zasece i ugnezdi u našoj svesti
o putu, o kretanju, o lutanju i katarzi.
sadržaj
|
5.
|
JUŽNJAČKA
UTEHA No 77.
|
Marko
Stojanović
misto83@ptt.yu
|
HELLO NASTY
U prosloj kolumni,
osuo sam paljbu po par publikacija koje se rukovode meni krajnje
nesimpaticnim principima. Priznajem, bio sam neugodan, drzak,
ponegde cak i zloban. Nisam oklevao da opalim po koji samar i
da drzim lekcije nepozvan. Jel se ja to sada izvinjavam, govorim
da zalim zbog toga? Ne, bas naprotiv, hocu s vama da podelim koliko
sam uzivao u tome.
Lepo je biti gnevan, slatko je biti otrovan.
Svojevremeno sam pisao za Bager, i to bogami prilicno redovno.
Dva su bila razloga za to. Prvi je taj sto mi se iz meseca u mesec
pruzala mi prilika da radim sa ljudima sa kojima inace nisam dolazio
u priliku da radim, a drugi to sto sam mogao da lajem po kome
sam hteo i dok god sam to cinio na duhovit nacin ne samo da nisam
dobijao po nosu vec sam dobijao tapsanje po ramenu i povece dinarske
iznose. Prvi razlog mi je naravno bio vazniji, narocito na duge
staze, ali mi je iskreno drugi cesto puta bio sladji. Svi imamo
svoje razloge da budemo besni na druge, svi mi imamo povoda da
budemo besni na sebe. Svako putujuci kroz svoj i tudje zivote
pokupi svoj bagaz frustracija i iritacija, a njega nije lako vuci
unaokolo. Olaksate zato sebi put, natovarite drugom nesto od toga
na grbacu.
Lako je biti gnevan, otrovan jos lakse.
Imate problema. Gadnih problema, gomile njih. Ali cekaj, zasto
bi pokusali da nesto stvarno promenite u svom zivotu, da za gusu
zgrabite svoje demone? Mnogo je lakse negovati svoje frustracije,
paziti ih i maziti dok se lepo ne ugoje, dok ne prolaju same od
gneva. A gnev, to vec znaju i ptice na grani, lepo legne u pisanju,
daje mu preko potreban zivot (jer je to ipak jedna nepatvorena,
iskrena emocija koja se da izvuci iz sebe bez vecih napora za
razliku od nekih drugih emocija), dok ga vecina citalaca sasvim
lako moze zameniti za stav (u nedostatku bilo cega konkretnijeg
za sta bi se uhvatili). Ovako opletete, ako ste raspolozeni garnirate
kritiku (ili sta vec pisete) sa par argumenata (tek da neko ne
kaze da ih nema) i citata pametnijih od sebe (a pogodnih citata
unaokolo vala ima gomila, za sve prilike), ako niste raspolozeni
da gubite vreme grunete na osnovu svog imena i autoriteta (za
ovu varijantu ih je uvek dobro imati) pa nek se cesa koga svrbi…
Koja je Vasa isprika sto ste gnevni? Sta Vas toliko svrbi da cesate
druge?
I sta cete kad svrab jednog dana prestane, kad vam nekada ponestane
gneva (niko me ne moze ubediti, kao pedagoga (dovoljna akreditacija
za strucno misljenje?) da je, na primer, sve u redu s covekom
koji nije imao sta da pise jedne nedelje jer nije bio dovoljno
besan na drugog coveka, jer ga je bes izdao kad mu je bio najpotrebniji)?
Ako "radite" na gnev, ako je on jedino sto vas pokrece i ako je
to jedino sto mozete da pruzite, sta cete kad presusi?
Zbilja, koja je Vasa isprika sto ste prazni?
sadržaj
|
6.
|
KVINTALOVA
TJEDNA KARTICA (137)
|
Darko
Macan
darko.macan@zg.tel.hr
|
SUPERHEROJI - JEDNA ZA ZLATKA
Trenutačno sam više
ili manje umiješan u dva superherojska stripa. Jedan od njih je
"pravi", naručen od kuće koja se takvim stripovima bavi, a drugi
je Mister Mačak (prvi album, ako se smijem reklamirati,
odnedavno u prodaji), za Boba. S onim prvim imam znatnih problema
jer mi je potreban napor da bih u svojoj glavi pomirio dva izdavačka
zahtjeva: da strip bude o superheroju te da se zbiva u "stvarnom"
svijetu. S Mister Mačkom, stripom za djecu bez pretenzija
da bude stvarniji od prispodobe, nemam nikakvih problema.
Diskusija oko odrastanja superheroja vodi se bar negdje od Dark
Knighta i Watchmena, krećući se u krugu da bi trenutačno
stajala na novopronađenom retro-optimizmu Mooreove ABC momčadi.
Superheroji su prošli dekadu mraka, zaključili da su u srazu sa
stvarnošću nemoćni i da će radije ostati strip za djecu.
"Super!", kažem ja. Ali ja zapravo ne bih smio puno pričati o
superherojima. Počeo sam ih čitati prilično kasno - Supermana
sam upoznao nakon Superhika - i nikad se nisam zapalio za njih
na isti način kao toliki drugi. Volio sam Spidermana, ali mi je
puno interesantniji bio kad se kao Peter Parker motao oko Gwen
Stacy nego kad se sa Škorpionom (ili Gušterom ili Doktorom Hobotnicom
ili Strvinarom ili ...) tukao po krovovima. Strašno mi se svidjela
dvodijelna epizoda Batmana u Eksu, ali više zbog herojske smrti
Huga Strangea, nego zbog betmobila, plašta i betaranga. U nadjunacima
su me, čini se, privlačile natruhe odraslosti skrivene u fantaziji,
obris nekog većeg života kojeg sam samo slutio.
Zlatko kaže isto: da su mu se kao dječaku superheroji činili kao
stripovi za odrasle. Moram se s njime složiti, ali moram i dodati
da se odraslima superheroji i ne mogu, sa svojim pojednostavljenim
sukobima i jasnim raspletima, činiti drukčijim nego stripovima
za djecu. Istina je vjerojatno po sredini: superheroji su, ovakvi
kakve znamo, štivo za zbrčkano, bijesno i nesretno žiteljstvo
puberteta.
Što je vjerojatno razlog zašto imam problema sa svojim "pravim"
superherojskim stripom - pubertet nije djetinjstvo da bi se u
njega želio vratiti itko tko je jednom uspio pobjeći - te zašto
me Mister Mačak, u svom nepatvorenom svemoćnom dječaštvu, neizmjerno
veseli.
sadržaj
|
7.
|
MOJ POGLED
(24)
|
zmcomics
|
DOSIJE: SVAĐA
Svađa koja je otpočlela
u SVestima pre par brojeva, a sada se rasplamsava, rotirajućim
svetlom opominje da mi je kao uredniku vreme da pokušam gasiti
požar, te da bih morao kolumnu iskoristiti za to. Takođe vrišti
od potrebe da se ocene (kritikuju!!!) i stavovi Gorana Jovetića
čiji tekst, kao izbor iz štampe, prenosimo iz Vjesnika u ovom
broju a koji ima kataklizmično viđenje budućnosti stripa. O kataklizmičnim
paranojama drugi put, sada je vreme za realnost.
Pokušaću malo da smirim strasti. Da kažem kako se previše buke
diglo oko jedne izjave i samom bukom napravila svađa koje nije
uopšte moralo biti. Nazvati nekog kretenom može imati težinu kad
se imenuje osoba, i kada se to kaže sa namerom da se ista osoba
uvredi. Nisam Darkov komentar shvatio kao nameru da se neko uvredi
ili ponizi jer niko nije imenovan, već je izjava pre upućena stavu
koji je zastupan (da se kratke priče pišu lakše). Znajući da se
sa mojom kritikom kratke forme Darko nije slagao pomislio sam
prvog momenta da je reč o mojoj izjavi. Malo me je uhvatila panika
da sam to napisao jer i sam sam pobornik teorije da je teško raditi
kvalitetne kratke storije i da ih baš stoga ima malo koje mi se
sviđaju, Verujem, mada možda i grešim, da, kao scenarista sa stažom,
i sam Marko tako misli i da ga je, kao što je Macan i rekao, ponela
diskusija i napisao tako nešto. Lako se to i meni moglo dogoditi
da napišem. Posle bih u tišini otrpeo kritiku jer sam odgovoran
za ono što sam napisao, ili bih eventualno branio svoj stav. Nikako
ne bih onog koji me je kritikovao doživeo kao neprijatelja.
Pomislivši da je kritika upućena meni pola sata sam preturao po
arhivi SVesti da to i proverim. Ako sam ja pola sata isčitavao
kolumne kako bih proverio da li je to moja izjava, onda vam je
verovatno jasno koliko je prosečnom čitaocu trebalo da utvrdi
da je to napisa Marko. A verujte, ne čitaju svi baš sve kolumne
i nemaju svi vremena da se vraćaju i proveravaju čija je to izjava.
Zatim se podigla frka, koju je izazvalo Borisovo pismo, bez sumnje
dobronamerno, što je rezultiralo time da su se ljudi pitali zašto
se Darko i ja svađamo?! Verovatno da je to bio jedan od važnih
podsticaja što je Marku napisana kolumna te tako pokuša da se
objasni gde su počele da skaču varnice i da se svađa stavi na
pravi kolosek, koliko uopšte svađa može biti na pravom koloseku.
Poznato je da Macan, još od samog početka svog rada na stripu,
važi kao oštar i strog kritičar. Neki ga zbog toga poštuju neki
ga zbog toga nevole. Poštujući njegovo mišljenje sam bolno otrpeo
njegove kritike na moje radove pre godinu-dve. Jesam li trebao
zbog toga da se uvredim, sa njim posvađam i srušim sve mostove?
Ne, pažljivo sam uporedio svoje nezadovoljstvo sopstvenim radom
i i njegovu kritiku i tako je učinio manje oštrom, a onda sam
uvažavajući njegovu kritiku nastavio da radim nove stvari i ustanovio
da su njegovi saveti i kritika bili od velike koristi i samim
tim dobronamerni. Naravno, uvek treba naći meru i oceniti šta
je kod drugog lična ili čisto subjektivna kritika, jer to nemora
biti prihvaćeno.
Tako je trebala i Markova mladost da se izbori sa ovom Macanovom
kritikom. Da sačeka, u tišini, da odleži kritika, da vidi da li
je bila argumentovana ili ne a posle se kroz kolumnu može potvrditi
svoj stav ili se malo posuti pepelom i priznati greška. U svakom
slučaju najveća greška je kritiku doživeti kao ličnu stvar kao
razlog za postavljanje bodljikave žice na liniji razdvajanja.
Uostalom, tekst od kog je sve počelo je posvećen stripu Zorana
Stojiljkovića Kize, koji je svojim kvalitetom zaslužio da se o
njemu piše, i besmisleno je misliti kako je takav tekst bio poligon
da se Marko nešto napada. Pre je bilo želje da se istakne težina
pisanja kratkih stripova i time dodatno naglasi vrednost Kizinog
stripa.
Vreme, i samo vreme, može pokazati da li je neka kritika, neka
reč, neka izajava... ispravna. I sam Marko me je svojevremeno
kritikovao pa mi na kraj pameti nije bilo da se posvađam sa njim.
Pustio sam da vreme uradi svoje i nisam se pokajao. Kao što se
i ranije u životu nisam kajao kad sam ostavljao da vreme reši,
možda je bolje reći rasčisti, takve situacije. Za svađu uvek ima
vremena.
Ovo je svojevrsno deljenje saveta kao pokušaj da se svađe prevaziđu.
Ovo je kao neka kritika reakcije na kritiku. Nemojmo biti osetljivi
i traziti dlacice (kukice i kvačice) u tuđim tekstovima kako bi
se osetili povređenim. Marko, kad si u prošlom broju dobio tebi
lično posvećenu kritiku, jesi li pokušao da vidiš koliko je tu
bilo i pohvala?!!!
sadržaj
|
8.
|
ŠTAMPA
|
štampa
|
Dušan Banjanin se opet
pobrinuo za sadržaj ove rubrike....
PROPAST STRIPA
KAO DANAK TEHNOLOŠKOM RAZVOJU
Naraštaji koji su odrastali uz strip sada su već osobe u
poodmaklim godinama i jasno je da su prerasli takav oblik zabave
/ Danas svaki mališan umjesto stripa ili kakve jednostavnije knjige
za svoj treći rođendan dobiva neku od igraćih konzola ili pravi
pravcati kompjuter, te ih strip uopće ne zanima
Činjenica je da su filmske ekranizacije popularnih stripova uzele
maha još pred kraj 80-ih godina prošloga stoljeća, kada je Tim
Burton snimio prva dva filma prema popularnom stripu Batman. Prije
toga prenošenje stripa (devete umjetnosti) na film javljalo se
samo sporadično, a jedna od konstanata tih ostvarenja je bila
i slaba zarada, ipak možda jedina iznimka bio je »Superman« s
prva tri nastavka i Flash Gordon iz 70-ih godina – u principu
najviše poznat po naslovnoj glazbenoj temi koju su za potreba
napravili članovi tada megapopularne skupine Queen. Jedan od svakako
najvećih promašaja u toj ranoj fazi ufilmljavanja stripa, bio
je pokušaj s legendarnim Spidermanom crtača Stana Leeja – prvo
se pojavila traljava televizijska serija, a potom se nad Spidermana
nadvilo prokletstvo. Dvadesetak se godina scenarij za dugometražni
film o tome strip junaku povlačio po ladicama hollywoodskih studija
jer ga nitko nije želio realizirati. Sve dok se nije pojavio Sam
Raimi – star ljubimac publike koja je naklonjena stripu – i ove
smo godine s njegovim filmskim viđenjem »Čovjeka pauka« dobili
film koji se diči s najboljom početnom zaradom u povijesti čitave
kinematografije.
Čitava priča oko novog života stripa u okviru filma puna je paradoksa.
Naime, dok Spiderman još zarađuje goleme svote novca po svjetskim
kino-dvoranama (konačna će se zarada tek u grubo moći izračunati
kad završi DVD i video distribucija, koja još nije niti otpočela),
strip o tom junaku, ali i strip općenito svake godine polako,
ali sigurno gubi svoju publiku. Prebacivanje stripa na film, shvatili
su to šefovi hollywoodskih studija, jedna je od najizdašnijih
zlatnih koka otkrivenih u posljednje vrijeme. Naime, američki
strip izdavači, koji su se suočili s vrlo slabim poslovanjem,
stavili su svoje super junake koji su godinama zabavljali naraštaje
čitatelja na bubanj. Nastala je prava jagma za otkupljivanjem
autorskih prava na te likove kako bi se po njima mogli snimiti
filmovi. Čini se da se otkrivanje stripa u službi filma izvrsno
poklopilo s dvije vrlo važne činjenice. Prva je da su se tijekom
90-ih godina specijalni efekti razvili do savršenstva, dakle više
nije apsolutno nikakav problem uvjerljivo na filmskoj vrpci prikazati
sve nevjerojatne sposobnosti tih donedavno isključivo crtanih
superjunaka. Druga bitna stvar je činjenica da su vodeći scenaristi
pomalo izgubili inspiraciju, pa adaptacija stripa, uz postojeću
tehničku infrastrukturu jamči nužnu svježinu koja će zadovoljiti
najširi sloj publike. Jednostavni patent odlično funkcionira.
Sljedeća dva nastavka Spidermanovih pustolovina već su odobrena,
ubrzo nas očekuje i nova ekranizacija Batmana, koju bi trebao
režirati daroviti Darren Aronofsky (»Rekvijem za snove«). Prije
nekoliko tjedana najavljeno je također da će Wolfgang Petersen
(»Oluja svih oluja«) prihvatiti režije filma »Batman protiv Supermana«
čija bi realizacija trebala započeti 2004. godine. U međuvremenu,
ekranizacija »Daredevila« (strip junaka koji je našoj publici
ipak manje poznat), s velikom zvijezdom Benom Affleckom u glavnoj
ulozi već je u završnici. Uz to i Ang Lee, koji je publiku osvojio
svojim posljednjim uratkom »Tigar i zmaj«, radi na filmskoj obradi
Hulka. Sve u svemu, jasno je da će barem u sljedećih nekoliko
godina filmskim platnima diljem svijeta dominirati upravo strip
junaci.
I dok filmaši beskrupulozno kupuju stripovske ideje, stare u nekim
slučajevima i pola stoljeća, pitanje je može li strip u takvom
sustavu preživjeti. Brojke koje govore o prodaji nekad najpopularnijih
izdanja, tomu ne idu u prilog. Zanimljiva je stvar da je još tijekom
80-ih zaživio običaj crtanja stripova po vrlo uspješnim filmovima.
Tako su se na tržištu nakon velikog uspjeha »Indiane Jonesa i
otimača izgubljenog kovčega« i prva tri dijela »Ratova zvijezda«
pojavili stripovi na zadanu temu. O uspjehu toga pokušaja najbolje
govori činjenica da i dan-danas ti filmovi imaju čitav kult poklonika,
a stripove pamte samo rijetki entuzijasti. U novije vrijeme slični
su projekti pokazali jednak (ne)uspjeh.
Primjer je pokušaj stvaranja stripa »Planet majmuna«, nakon razvikanog,
ali neuspjelog remakea istoimenog klasika ZF žanra. Sav taj niz
pokušaja da se stripu udahne novi život rezultira novim i novim
razočaranjima. Sigurno je da će isto tako biti i sa stripom »Kralj
škorpiona«, koji je u ožujku ove godine počeo izdavati glasoviti
američki strip studio »Dark Horse«. Istoimeni je film odlično
tržio na američkim kino blagajnama, a rezultat će biti sigurno
dobar i u Hrvatskoj, u čija kina film stiže za koji tjedan. Zaključak
je i više nego jasan – strip na filmu mami publiku, ali obrnuto
stvari ne funkcioniraju.
A zašto je tomu tako? I na to pitanje se može ponuditi konkretan
odgovor. Naraštaji koji su odrastali uz strip sada su već osobe
u poodmaklim godinama i jasno je da su prerasli takav oblik zabave.
S druge strane, razvoj kompjuterske tehnologije udaljio je najmlađe
naraštaje od štiva, bilo da je riječ o stripu ili knjizi. Danas
svaki mališan umjesto stripa ili kakve jednostavnije knjige za
svoj treći rođendan dobiva neku od igraćih konzola ili pravi pravcati
kompjuter. A jasno je da je apsolutno uživljavanje u lik (kojim
konzument i upravlja) mnogo jednostavnije od proučavanja crteža
u kombinaciji s tekstom.
Shvatimo li (ali samo uvjetno) kompjutersku igricu kao suvremeni
strip i potom ju prebacimo na film – uspjeh je zajamčen. O tome
svjedoči prošlogodišnja pomama za filmom »Lara Croft: Tomb Raider«.
Spomenuti je film nastao po kompjuterskoj igrici, imao je ciljanu
publiku (djeca i mlađi tinejdžeri) i u potpunosti je uspio. Kada
se sve zbroji i oduzme, čini se da je strip bio jedna od prvih
žrtava koja je pala pod nezaustavljivim tehnološkim razvojem koji
je iz korijena izmijenio poimanje svijeta najmlađih naraštaja.
Goran Jovetić
Objavljeno: VJESNIK, Subota, 7. rujna 2002. godine
ODLAZAK HRVATSKOG I SVJETSKOG MAJSTORA ANIMACIJE
UMRO ALEKSANDAR MARKS
ZAGREB - Jedan od osnivača Zagrebačke škole crtanoga filma, Aleksandar
Marks, umro je u Zagrebu u 81. godini, izvijestio je jučer Zagreb
film.
Aleksandar Marks (Čazma, 1922.) studirao je na Akademiji likovnih
umjetnosti u Zagrebu, a animacijom se počeo baviti 1951. u tek
osnovanom poduzeću za proizvodnju crtanih filmova Duga filmu.
S Nikolom Kostelcem 1954. je realizirao naš prvi crtani film u
boji "Crvenkapica" a sljedećih je godina bio glavni crtač u grupi
Dušana Vukotića i Kostelca, autora čuvene serije reklamnih filmova
koja je bila stilska prekretnica u našoj animaciji i koja se smatra
začetkom Zagrebačke škole crtanog filma.
Prema riječima Marksova prijatelja i kolege Borivoja Dovnikovića
Borde, taj veliki autor hrvatske animacije imao je važnu ulogu
i u osnivanju Studija za crtani film Zagreb filma, gdje je bio
glavni crtač prvog filma Studija, "Nestašnog robota" Dušana Vukotića.
Marksovi filmovi iz 1958., koje je radio s Vatroslavom Mimicom,
Kostelcem i Vukotićem, naišli su na veliku međunarodnu pozornost
na Filmskom festivalu u Cannesu, kada su kritičari Georges Sadoul
i Andre Martin lansirali naziv Zagrebačka škola crtanog filma.
Od 1960. do 1983. Marks kao crtač, a Vladimir Jutriša kao animator,
zajedno stvaraju niz filmova - "Metamorfoza", "Mrav dobra srca",
"Muha", "Sizif", "Mala Sirena", "Pauk", "Ecce homo", "Mora", "Pogrebnik"
i "Opsesija".
Uz animaciju se Marks uspješno bavio ilustracijom i grafičkim
dizajnom, a pedesetih godina i novinskom karikaturom. Sudjelovao
je u programskom vođenju zagrebačkog Svjetskog festivala animiranih
filmova od njegova početka.
Dobitnik je niza značajnih nagrada na domaćim i međunarodnim filmskim
festivalima, te Nagrade za životno djelo "Vladimir Nazor".
Posljednji je ispraćaj bio na Mirogoju u krugu najuže obitelji.
(H)
Objavljeno: VECERNJI LIST, 12. rujna 2002. godine
sadržaj
|
9.
|
POZIVI
NA SARADNJU
|
Mail
|
From: spela k. <spela@mail.ljudmila.org>
Subject: (Fwd) Please, give this INVITATION at all WOMEN CARTOONIST
From: Cartoonist Rights Network
Subject: Please, give this INVITATION at all WOMEN CARTOONISTS
who you know
International Cartoon Exhibition
"Women Cartoonists draw about Free Expression"
1) Only cartoons from women cartoonists will be accepted
2) Theme: "Women Cartoonists draw about Free Expression"
3) Deadline: January 15, 2003
4) Size: Maximum A3 (30 x 42cm)
5) Each women author can send an unlimited number of works, but
only five at the maximum will be considered.
6) Works must be originals, using any technique, black and white
or in colours and bearing on the backside title, name, age and
address. The author's photo or caricature and a short biography
in English should accompany the works.
7) The works should present on the reverse the following information:
name and address of the author and title.
8) The works should be sent to:
Angela Ionita
CARTOONISTS RIGHTS NETWORK EAST EUROPE
Str-Eminescu, Nr-28A, Sc-A, Ap-27, 2000-Ploiesti, ROMANIA
9) Each participating artist will receive, free of charge, the
exhibition catalogue.
10) Participants may, if they wish to do so, leave the cartoons
to the Cartoon Museum, which will be established by CRN Romania.
11) 30 women cartoonists will be invite for participate at Opening
Ceremony and one international symposium.
see: www.interplus.ro/smileclub
sadržaj
|
10.
|
PISMA ČITALACA
|
mail
|
From: boris lazic <borisl14@yahoo.fr>
Subject: jedan odgovor na neugodan tekst
ZA PISMA CITALACA
VREME PODJEBAVANJA
Eh, katarzicnih li moci kolumna! Slatko li je ispirati usta sa
slabijim od sebe! Slatko li, biti onaj koji ce nekog, da skenja
na samom pocetku karijere!
(Pa ipak, hoce li da ga skenja? Visoke su to nade. Visoke. Onoliko
visoke koliko su Macanu niske pobude). Eh, ljubomore matorih,
koliko gadnih stvari covek neprestano može otkrivati kod drugih
i kod sebe.
Kolega Macan i dalje, dakle, istresa svoje smece. Kolega Macan,
i dalje, isteruje svoje sitne djavole i malo je reci, kako postaje
naporan, i malo reci, koliko me boli kurac za »njegovog« Marka!
Pa opet, šta bi Macan, siroce, da mu nije kolege scenariste, koji
stvara, eto, osrednje stripove! Šta bi Macan, siroce, da kojim
slucajem onaj drugi ne stvara osrednje stripove!
Ali kolega Stojanovic Marko je osrednji stvaralac, hvala Bogu,
utvrdjeno je (to je utvrdio kolega Macan dubinskim psihopatološkim
poniranjem u lik i delo navedenog), pa je sad lakše gaziti po
njemu (iako, priznacemo, i nije cast ostrviti se na osrednje lice
niti iz toga covek crpe neku slast – no možda je Macan nastran
u nasladama, ili misli ciniti delo od opšte koristi, što ce nam,
jasno, otkriti sveznajuca svetla buducnost?).
Ej, bre, Macane; ovde je Srbija, pa znamo mi kako se vrši zlokobna
karakterizacija negativca! Nismo ni mi sisali vesla! Znaš li ti
ko nas, a ko vas kara? (Nego, jesi video kako smo razbili Amere
na basketu? Dream on, brate.)
Da, poznato je: žigoši neprijatelja, unizi ga, pripiši mu najgore,
najniže ili, tek, najbanalnije stvari, o njemu stvori u ocima
drugih sliku kretena, sretne budale, naivca koji je pomalo hirovit
i naporan u svojim odnosima sa drugima (»njegov« Marko): stvori
o njemu sliku kretena da bi ga lakše žigosao, unizio i slomio.
(Sad, baš i nismo slomljeni).
Poznato je: teško coveku koji nema neprijatelja, taj ne zna šta
vredi. Taj nema odraza u ogledalu; on je bleda senka, blesan,
prah, koji veje vetar. Đubar na smetlištu.
Macan sebi grcevito stvara, pred svima nama, lik, neophodni, spasonosni,
isceliteljski lik neprijatelja! Je li to Macan željan velicine?
O, zlokobne bolesti sviju nas! Kako virus sujete jebe scenaristu
Paje Patka (željnog, zna se, velicine)!
Nego, razmišljam, šta bi Macan da mu nije Stojanovica? Savetovao
bih mu da se duboko zamisli nad beskrajnim mogucnostima koje mu
otvara poznanstvo sa likom i delom navedenog i jed koji ga nagriza
pri pomisli na njega; kakva blagodet što se u liku i delu živog
coveka da prepoznati komicno, nakaradno, bufonsko; sve ono, u
nama smešno i jadno. Šta bi Macan, da mu nije Stojanovica? Kako
bi, cime, na osnovu cega sebe gradio svetlim, velikim, dobrim,
oštroumnim, darovitim, ostvarenim, cool; recju: kuronjem, mr Fantastikusom
znanja i iskustva ?
I Šta Stojanovic, da nije matorog (kuratog) Macana ? Da mu nije
Macana, još bi poverovao da ne vredi ništa. I da njegov rad nije
vredan ni najpovršnijeg citanja !
Da, Marko Stojanovicu, zavidim ti na Macana ; danas si beskrajno
veci nego juce, sigurniji si : pljuvali su te, bre !
Znaš li ti koliko nas sanja da bude ispljuvano ?
Vrediš brate, vrediš : nisi ti tek govno na kiši : i ne samo zato
što si Macanova spasonosna slamka kojom se štiti od svega jadnog
što nosi u sebi ; njegov odraz u ogledalu. Metafora. Izgovor za
coveka koji se mucno, prebedno nosi sa sobom i svoja teška gnjila
depresivna stanja istresa u kolumni gde joj za to i nije, priznacemo,
ni bilo mesto.
boris lazic
sadržaj
|
11.
|
LINKOVI
|
Strip
Vesti
|
Dubravko Mataković, zvanična web stranica se nalazi na
sledećoj adresi:
http://www.webart.hr/matakovic
(na, već predugo neažuriranoj stranici, sa linkovima se nalazi
neaktivna adresa, koju ću, računam, ispraviti ovih dana...:)
sadržaj
|
12.
|
DATUMI
|
Strip
Vesti
|
Datumi od 14. do 20. septembra
. . .
Izvori:
HiES, "Calendrier du centenaire", "Istorija Jugoslovenskog stripa"
Slavka Draginčića i Zdravka Zupana, i monografija "Maurović" Veljka
Krulčića, "Pegaz" Žike Bogdanovića, "Strip Vesti".
sadržaj
|
... |
Ako znate nekog ko bi
bio raspoložen da svakog petka dobije email sa STRIP VESTIMA, pošaljite
mi njegovu email adresu ili mu predložite da nam se on sam javi
i tako upiše na mailing listu.
Zlatko Milenković
zmcomics@neobee.net
www.zmcomics.co.yu
Zlatko Milenković,
Petra Drapšina 16, 21000 Novi Sad
|
STRIP
VESTI SU BESPLATNE
|
Ako ne želite da ubuduće
dobijate STRIP VESTI, jednostavno odgovorite na ovaj email i u naslovu
(subject) napišite ODJAVA. |
|