prošli broj - arhiva - sledeći broj


SADRŽAJ

1. IZLOŽBA - Strip Vesti
2. FESTIVALSKE VEČERI MALOG FILMA - Damir Smith
3. NOVI ALBUM IZ SERIJE "TOČAK" - Aleksandar Manić
4. ČUDESAN SVET - Ilija Bakić
5. ČISTIM NOKTE I PRIČAM STRIPARIJE (5) - Aleksandar Žiljak
6. JUŽNJAČKA UTEHA No 76. - Marko Stojanović
7. KVINTALOVA TJEDNA KARTICA (136) - Darko Macan
8. MOJ POGLED (23) - zmcomics
9. ŠTAMPA - štampa
10. VESTI IZ SVETA - Strip Vesti
    -MGM FILMOVI SE SELE U STRIP
    -COMIC BOX IS BACK !
11. PISMA ČITALACA - mail
12. LINKOVI - Strip Vesti
13. DATUMI - Strip Vesti

1.

IZLOŽBA

Strip Vesti

put u kosmosu
prva postavka muzeja kosmosa
sesti septembar ove godine
narodna biblioteka srbije, osam sati
izlozba otkrica i dostignuca istrazivaca
kosmosa,
razmena informacija i materijala
stripovi, elektronika, filmovi, fanzini, cist zvuk,
stara i nova tehnologija, dragstor prekoputa.
studiostrip, corrosion, istaknuti pojedinci
i organijacije
kosmoplovci

sadržaj

2.

FESTIVALSKE VEČERI MALOG FILMA

Damir Smith

FESTIVALSKE VECERI MALOG FILMA
(5. FESTIVAL JEFTINOG FILMA)
FESTIVAL NIGHTS OF LITTLE FILM
(5TH FESTIVAL OF CHEAP FILM)

Dosta iznenada sam saznao za vrlo sveze prikazivanje
u Novom Sadu u kulturnom centru ( nisam siguran da se tako zove)
kod katolicke porte
u petak 6.septembra to jest danas
sa pocetkom 20.00 casova
best of sa FESTIVALSKIH VECERI MALOG FILMA - Subotica 2002.

Pored domacih zbor filmova sadrzi kratke filmove iz Slovenije,
Madjarske, Italije, Austrije, Rusije i Irana.

Bice tu i 7-8 animiranih izmedju ostalih i sjajni crtaci niske grupe
za popularizaciju stripa i animacije CAJ ODLICAN...

Pa koga zanima ... slobodno dodjite !

sadržaj

3.

NOVI ALBUM IZ SERIJE "TOČAK"

Aleksandar Manić

SEDAM RATNIKA KOROTA

Uhapssen zbog ubistva zzene, Alfred Ccester je, umesto smrtne kazne, osudjen na "Toccak", novi nauccni program. Njegovo telo uvedeno je u komu, a duh mu je poslat u tudje telo, u nepoznatom vremenu i prostoru. Ussavssi u telo princeze Leone, naslednice veliccanstvene kraljevine Arkham, Ccester se nassao u sred dinasticckih borbi i intriga. Po uspessnom razressavanju zamrssenih prilika, Ccesterov duh se vracha u sopstveno telo, ssto se do tada nije desilo ni jednom osudjeniku. Prvi deo strip sage "Toccak" beogradskog crtacca Drazzena Kovaccevicha i scenariste Gorana Skrobonje, izassao je prossle godine u Francuskoj i pronassao svoju publiku. Glenat, izdavacc stripa, ubrzo je naruccio i drugi deo koji se u francuskim knjizzarama pojavio prve nedelje septembra.

"Sedam ratnika Korota" nastavlja priccu o arkhamskim zemljama i borbama za vlast, moch i novac. Proroccanstvo Korota se ostvaruje i umesto mira, pojavljuje se ccudnovata "crna zaraza" koja unisstava zemlje. Prezziveli stanovnici postaju vojnici horde koja unisstava sve pred sobom, a Leona saznaje da che se "sedam ratnika dichi da brane zemlju i da se bore sa Gospodarima Tame i Svetlosti". Za razliku od prvog albuma u kome su nauccna i epska fantastika saccinjavale jedinstvenu priccu, drugi nastavak je na vesstaccki naccin pokussao da se uklopi u zadate okvire. Prvih sedam i dve zadnje table govore o Alfredu Ccesteru, dok se izmedju ova dva vesstaccka bloka nalazi prava pripovest macca i magije. Veran svom stilu, Skrobonja gradi klasiccan akcioni scenario, brz i jednosmeran, ali bez ikakvih iznenadjenja.

Crtezz Drazzena Kovaccevicha, radjen direktnim kolorisanjem, omoguchava "Ratnicima Korota" da dobiju epsku dimenziju. Shodno dinamici pripovesti, crtezz ide od hiper-realizma do razliccitih stepena stilizacije. Posebna zanimljivost su Drazzenovi kadrovi sa pejzazzima, uradjeni slikarskim pristupom u kome se messaju tassisticcka suptilnost, fovisticcka snaga i ekspresionizam. Vech u prvom albumu video se Drazzenov likovni talenat, ali i stripovsko neiskustvo. Naime, kadrovi su mu bili premali za prikazane scene, i bilo ih je odvisse na svakoj tabli. Ovoga puta, Drazzen je uspessnije ressio kompozicju table, uccinio je preglednijom, ali i odvisse konvencionalnom. Medjutim, videvssi brzinu kojom Drazzen ucci, od trecheg nastavka mozze se occekivati joss vechi sklad njegovog slikarskog talenta i stripovskog iskustva.

sadržaj

4.

ČUDESAN SVET

Ilija Bakić

STRIP

ČUDESAN SVET

Jeff Smith "Bone": Proterani iz Bonevilla, Velika trka, izdavač "Bookglobe", Zagreb, 2001.

Konstantno kašnjenje za (belo)svetskim strip dešavanjima koje ovdašnje prostore prati od posle II svetskog rata naovamo, a kulminira u devedesetim godinama, ostavilo je čitaoce čak i bez osnovnih informacija o nekima važnijim stripovima koji su uticali na profil devete umetnosti. Te "rupe u znanju" popunjavane su na različite načine, od pojedinačnih nabavki inostranih revija i albuma do masovne piraterije u vreme "nepravednih i ničim izazvanih sankcija". U prethodnih nekoliko godina solidan "izvor" novih stripova su i izdanja iz Hrvatske, prisutna u knjižarama spremnim da izdvoje prostor i za alternativnije sadržaje; na ovaj način stigle su do nas i dve tvrdoukoričene knjige sa prvim delovima proslavljenog i nagrađivanog strip serijala Jeffa Smitha "Bone" (istini za volju, "Bone" se sporadično mogao nabaviti i u broširanom američkom originalu ali samo u retkim prilikama).


"Koskoliki" naleće na "štakorolike"

"Bone" iliti "Koska" nastao je 1995. godine i izlazi u sveščicama od po 20-tak strana da bi, potom, nastavci bili sabirani u albume. Reč je o fantazijskom stripu "namenjenom" kako deci tako i odraslima, sa mnoštvom čudnih bića i akcija začinjenih humorom. Elem, bogati biznismen-mutivoda Phoncible P. Bone - Phoney morao je da pobegne iz rodnog Bonevillea zbog svojih aktivnosti (hteo je da izgradi izletište na deponiji radioaktivnog otpada, goste na pikniku u ime sopstvene kandidature za gradonačelnika počastio je kolačem sa pokvarenim suvim šljivama itd); život su mu spasli (i ubrzo se pokajali) rođaci, ne baš bistri Smiley i dobrodušni ljubitelj "Mobi Dika" Fone. Trojka je, zaokupljena svađama, zalutala u pustinji da bi se potom, bežeći od najezde skakavaca, međusobno pogubila. Fone je, prateći trag Smileyevih opušaka, stigao u "čudnu" šumu i tamo naleteo na bubicu Teda koji ga je posavetovao da se obrati za pomoć Thornu. Tražeći ovu osobu, za koju će se ispostaviti da je devojka u koju se Fone odmah zaljubljuje, "koskoliki" naleće na krvožedne "štakorolike" od kojih ga spasava crveni zmaj sa večitom cigaretom u ustima. Thorn će izgubljenog Bonea odvesti do svoje prpošne i prgave Bake Ben, inače redovne pobednice u velikoj godišnjoj trci krava (što će reći da baka trči brže od rogatih takmičarki). U međuvremenu se pojavljuje prevejani Phoney koga, iz nepoznatih razloga (opravdano se sumnja na poslovne mahinacije), progone štakoroliki i njihov vođa Zakrabuljeni.

Posle oštre tuče u kojoj Baka dokazuje svoj status prvoborca u velikom ratu protiv štakorolikih a zmaj opet spasava Fonea i tako se otkriva i ostalim ljudima, družina odlazi u selo zbog trke i u gostionici sreće Smileya, ovog puta kao konobara jer odrađuje svoj dug. Susret braće je veseo ali kvarni Phoney smišlja novu podlost: namešteno klađenje na Tajanstvenu kravu (tj. Smileya u kostimu) koja bi trebala da bude favorit a onda izgubi. Stvar se debelo zapetljava pa u trku uleće čopor štakorolikih progoneći Fonea da bi, na kraju, Baka ponovo pobedila što će Phoneyja koštati vezivanja za stub i gađanja jajima. Posle svega, družina se vraća da popravi Bakinu kuću i pripremi se za nove avanture jer su u izgledu veliki događaji - rat sa štakorolikima u kome će svako imati svoje mesto.


Nagrada za najduhovitiju priču

Smithova priča lako teče i zapliće se, podržavana šalama tako da, po završetku knjige, čitalac otkriva kako je neosetno uvučen u čudesan svet istovremeno infantilan ali i vrlo ozbiljan-opasan. Posebno pada u oči sveprisutna tolerantnost svih prema svima mada ne pripadaju istoj vrsti bića. Naravno, ako neko nije dobar i voljan je da ratuje to će i dobiti. Raznorodni junaci: bone-i, bube, čudovišta, zmaj i ljudi (koji definitivno nisu "glavni" u celoj stvari), jesu oslikani svođenjem na jednu osobinu ali umeju biti simpatični i bliski. Crtež je jasan, precizan i oštar, sklon čistim razgraničenjima crnog i belog, i kao takav će podsetiti na pojednostavljene slike namenjene deci što je vešta zamka koja krije majstorstvo i egzibicije. Ovaj spoj prividne jednostavno i nenametljive dubine prepoznala je brojna publika kao i Smithove kolege po peru te je "Bone" višestruko nagrađivan godišnjom Ajznerovom nagradom (za najduhovitiju priču, za najbolju priču u nastavcima, a Smith kao najbolji kompletan autor) i hvaljen u okvirima sveta koji prati i stvara priče u slikama. Ovaj serijal nailazi na povoljno mišljenje i ovdašnjih čitalaca koji su imali priliku da ga pročitaju a svakako bi bilo pohvalno ako bi se našao način da "Bone" dopre i do najšireg kruga domaćih stripoljubaca.


Objavljeno: Dnevnik, Novi Sad, 22. jula 2002.godine

sadržaj

5.

ČISTIM NOKTE I PRIČAM STRIPARIJE (5)

Aleksandar Žiljak

ELFQUEST

Elfquest je jedan od onih stripova. Jednom kad se zakačite, onda se ložite na njih. Prelistavate ih iznova i iznova i vraćate se omiljenim likovima dugo nakon što ste ih pročitali. Na neki način postanu neodvojivi dio vas, nešto što ljubomorno čuvate i nerado puštate iz ruku. Barem su tako djelovali na mene. A nisam jedini: Elfquest Wendy i Richarda Pinija je u Americi imao veliki uspjeh i mnoštvo odanih fanova. Neki ga smatraju značajnim u povijesti američkog stripa, čak pionirom koji je utro put nekim razvikanijim djelima i autorima.

Priča o Elfquestu je duga: to nije baš novi strip. Wendy i Richard Pini (bračni par) su ga pokrenuli kao svoj projekt, s puno ljubavi i entuzijazma. Prvi nastavak, u vlastitoj nakladi, kao nezavisna produkcija, izašao je 1978. Slijedećih devetnaest nastavaka priče (zajedno s prvim zvanih "Izvornih 20") izlazilo je do rujna 1984, a dotle je već Elfquest imao za sobom vojsku vjernih obožavatelja.

Na tadašnjoj se američkoj strip sceni dogodilo čudo. Dvoje je autora (scenarij su pisali zajedno, a Wendy je crtala) pokazalo da nezavisni strip može biti popularan, komercijalan i uspješan. Strip i SF konvencije tog perioda bile su preplavljene kostimiranim fanovima. Uz strip je krenula i cijela prateća industrija, Warp Graphics je od obiteljske firme posvećene jednom projektu postao ozbiljni biznis, a svoj su dio kolača htjeli i veliki. Marvel je kasnije objavio "Izvornih 20" u svojoj ediciji Epic, u nešto promijenjenom formatu i s novim naslovnicama i dodanim tablama, a ozbiljno se razgovaralo i o crtanom filmu.

Mnogi koji su se osvrnuli na taj period, tvrdili su da je upravo Elfquest odigrao značajnu ulogu u uvjeravanju i javnosti i autora i izdavača da života ima i izvan okrilja velikih kuća tipa Marvel i DC. Ukratko, iznosila se teza da bez Elfquesta ne bi bilo djela što su revitalizirala tadašnji američki strip poput American Flagg!, Concrete, Elektra, Dark Knight ili Watchmena. Čini se da je jedan mali projekt svima njima prokrčio put.

Tako veliki uspjeh serijala lako će razumijeti svatko tko ga je čitao. Dok su veliki nudili klišejizirani superherojski štanceraj izbijeljen do neprepoznatljivosti i temeljito cijepljen od ikakvih emocija, iz svake stranice Elfquesta probija ljubav i strast. Ne samo strast među likovima, već, što je još važnije, strast kojom se dvoje ljudi upustilo u umjetničku i financijsku avanturu s minimumom izgleda na uspjeh.

Priča Elfquesta je spretan spoj fantasy-ja i SF-a. Glavni likovi su pripadnici plemena Jahača vukova, male grupe elfova što žive u šumi na neimenovanom svijetu s dva mjeseca. Ime su si nadjenuli po gotovo simbiotskom zajedništvu s čoporom vukova. Iako niski rastom, elfovi posjeduju telepatske moći, a među njima se iznimno rađaju i obdareni još većim talentima.

E sad, naša je družina u krvnoj zavadi sa ljudima što žive na rubu šume. Nakon jednog sukoba, u kojem Jahači vukova, predvođeni svojim poglavicom Cutterom, oslobode člana svog plemena iz ljudskih šaka i pri tom padne nešto krvi, ljudi pokreću rat do istrebljenja. A kako uništiti nekog tko živi u šumi? Jednostavno: spalite šumu. I tako je naša družina pred vatrom pobjegla trolovima pod zemlju. Trolovi, kao i svi trolovi, žive pod zemljom, obožavaju drago kamenje i plemenite kovine, nisu previše pametni, ali su zato podmukli. Pa su Jahače vukova, umjesto na sigurno, svojim podzemnim putevima otpravili u užarenu pustinju.

S vrelom pustinjom ispred sebe i liticom za leđima, družina nema kuda nego poći za nosom. Nakon višednevnog marša, dolaze do planina i u njima pronalaze oazu naseljenu drugim elfovima, Narodom Sunca. Pronašavši novo utočište, dva se plemena zbližuju, a Cutter nakon dugog i složenog rituala udvaranja osvaja Leetah, lokalnu crvenokosu ljepoticu i iscjeljiteljicu.

Sedam godina kasnije, Leetah i Cutter imaju dvoje djece i cijela zajednica živi u međusobnom skladu. Odjednom, mir je prekinut. Nekoliko ljudskih izbjeglica ih je pronašlo u utočištu za koje su se nadali da je ljudima nedostupno! Prije no što će ih potjerati, Jahači vukova od ljudi doznaju da su na svijetu koji su smatrali svojim domom tek pridošlice davno pale s neba, kao i da drugdje po svijetu ima još elfova. I tako naši junaci kreću u potragu za drugima svoje krvi i za odgovorom na pitanje o svom pravom porijeklu.

Ovo što sam vam prepričao je značajno pojednostavljena prva četvrtina "Izvornih 20". Dalje stvari postaju još zamršenije, a prepreke pred Jahačima vukova sve teže i teže. Tek će nakon brojnih međusobnih sukoba i krvave bitke s trolovima elfovi naći svoje mjesto u svijetu u kome žive.

Ono što je Elfquest izdvojilo iz tadašnje produkcije gotovo je sigurno kompleksnost priče, obogaćena solidnom karakterizacijom likova, te univerzalnost mnogih tema kojih se Wendy i Richard Pini dotiču. Pričajući o junacima fantazije, Pinijevi pričaju o životu, ljubavi, slobodi izbora, moći, ratu i smrti. I to je ono što je tadašnja publika prihvatila i zavoljela, s čime se identificirala i gdje je možda ponekad i našla odgovore na pitanja koja su je mučila. Nisu bila rijetka pisma fanova u kojima su pisali kako im je Elfquest na ovaj ili onaj način promijenio život. A to nije nešto čime se baš svaki strip može pohvaliti, zar ne?

Jedan od ključeva uspjeha svakako je bio i izvrstan crtež Wendy Pini. Njeni su umjetnički počeci zanimljivi. Od malih je nogu crtala, kao rane uzore spominje Arthura Rackhama, Alphonsa Muchu, Beardsleya, ali (preko Astro Boya) i samog Boga Mange, Osamu Tezuku. Istovremeno je kao tinejdžerka čitala stripove i SF. Svoj je crtački stil i kasnije profilirala spajajući Art Nouveau i japanski drvorez, uz ne mali utjecaj mange. Na koledžu se upustila u ambiciozni projekt Stormbringer, koji je trebao biti filmska adaptacija Moorcockovih romana o Elricu. Kako Wendy nije imala sredstava za punu animaciju, ona je trebala biti minimizirana, a osjećaj pokreta trebao se postići pažljivom upotrebom kamere. Iako je imao Moorcockov blagoslov, projekt je ostao nedovršen kako su ga potisnuli udaja za Richarda Pinija i briga za svakodnevno preživljavanje. Pa ipak, crteži, studije i pojedine scene su složeni u priču i objavljeni 1987. u knjizi Law & Chaos. Nije potrebno temeljito uspoređivanje da se uoči kako mnogi likovi i detalji iz Elfquesta svoje korijene imaju upravo u Stormbringeru.

Što je dalje bilo s Elfquestom, pitate se? Hm... Postao je velik. Franšiza. Po mom skromnom mišljenju, stvar je trebala stati i ostati na "Izvornih 20". U sabranoj verziji (The Complete Elfquest), to su 4 knjige: Fire And Flight, The Forbidden Grove, Captives Of Blue Mountain i Quest's End. Onda su krenuli nastavci: Siege At Blue Mountain i The Secret Of Two-Edge. Pa onda Kings Of The Broken Wheel. I tako dalje, i tako dalje. Priča o elfovima postajala je sve zamršenija, protegla se kroz prostor i vrijeme (tu ulazi SF-komponenta), a uz Pinijeve, na scenu stupaju novi scenaristi i crtači. To dalje nisam pratio, magija se negdje u međuvremenu istrošila (odnosno ostala je sabijena u svoj svojoj čistoći u "Izvornih 20"), ali ono što sam vidio mi se sve manje dopadalo. Kako nisam čitao, neću komentirati scenarije, ali skidanje Wendy Pini redovito je završavalo ispodprosječnim crtežom.

Nastao je tu i još jedan problem. Ozbiljan. Kratki spoj s publikom, ni više, ni manje. Sam Richard Pini je to spomenuo u jednom intervjuu, ostajući doduše tvrdoglavo pri svome. A stvar je u slijedećem. Elfovi su, čini se, u publike doživljeni kao (možda njuejdžovski) ideal ljudi. Svatko je u njih projicirao ono što bi sam htio biti. Odani, hrabri, obdareni nezanemarivim ESP moćima, oslobođene seksualnosti s temeljem u čvrstim emocionalnim vezama, usklađeni s prirodom i ostalim živim bićima i, iako ponekad žestoki i nagli, pribjegavaju nasilju samo kad stvarno moraju.

Ljudi (elfkvestovski) su divljaci. Ne bez svojih vrlina, ali većinom primitivni, zaostali, nasilni i prožeti iskonskim i destruktivnim strahom od svega što ne poznaju i ne razumiju. Ljudi u Elfquestu su ono što ljudi inače znadu biti. Tu su i trolovi, kao karikatura ljudi: pohlepni, glupi, pokvareni, ponekad ekstremno krvoločni. Doduše, i vrhunski majstori visoke tehnologije. U svijetu Elfquesta obrada metala je najviša postojeća tehnologija, OK? ESP je, naravno, u domeni magije.

E sad, kako su Pinijevi preli sagu, tako se i među elfovima pojavilo sve više nasilnih, oholih, opsjedutih svojim moćima i moćima davnih predaka. Pa su i konflikti među elfovima postajali sve krvaviji. Ukratko, elfovi su se do sredine devedesetih počeli ozbiljno ponašati kao ljudi. I to je, čini se, ono što dio publike nije mogao niti sažvakati, niti progutati, niti provariti.

Kad je na taj nesretni spoj koncepcijskih nesporazuma i pada kvalitete sjela kriza američkog stripa što je buknula u drugoj polovici devedesetih, posljedice su bile neizbježne i teške. Novopokrenute serije s novim likovima gasile su se jedna za drugom. Praznila su se skladišta i rasprodavali kompleti, potkraj priče već i nekompletni.

I što je ostalo danas, skoro četvrt stoljeća nakon početka? Iako mislim da Warp Graphics nije potpuno propao, novih je izdanja vrlo malo. Tu i tamo koja slikovnica ili nešto slično, album s kratkim pričama. Tko nije skupio komplet, danas će to možda teško učiniti. Kod nas se kompletirani Elfquest pojavio pred rat (prvih 6 knjiga), i onda još jednom sredinom devedesetih. I to je bilo to, osim sveščica nisam viđao da ga uvoze. O filmu se govori svako malo, ali realno i iskreno, toga me strah. Čak i da se scenaristi zadrže na "Izvornih 20", to je presložena i predugačka priča za jedan film. Na momente prekrvava za crtić, barem po američkim standardima. Japanci bi možda mogli nešto napraviti, ali, ruku na srce, oni imaju dovoljno svojih majstora za crpiti inspiraciju. Možda iduće godine bude slavljena obljetnica? S reizdanjima? Ako ih bude, ili ako se možete dočepati izvorne serije, toplo preporučam. Nećete zažaliti. Možda vam promijene život, tko zna.


(Futura 107, avgust 2002.godine)

sadržaj

6.

JUŽNJAČKA UTEHA No 76.

Marko Stojanović
misto83@ptt.yu

PRIDE AND PREJUDICE

I don't find writing in English hard. Quite frankly, I could use the exercise, since I do not use it nearly as often as I should (yeah, I'm fresh out of Univesity, but that does not change the fact that I need to keep in shape). Not that I wouldn't like to, it's just that I don't get the chance very often, and like any other my "English" muscle craves for exercise, the exercise I cannot seem to be able to provide. So I thought I might flex my muscles a bit here, share my knowledge of English with all of you out there and maybe one of you would be impressed with my knowledge, so I could lend a job worthy of my skills…

Ne bas. Mislim da, novo zaposljenje vezano za Engleski bi bio lep nus prozivod mog uvoda, ali to nikako nije bio razlog zbog koga sam ovaj tekst poceo na Engleskom. Poceo sam ga tako da bih dokazao nesto. Naime, paznju mi je u skorije vreme privuklo par publikacija koje su u nasoj sredini objavljene, ni manje ni vise nego na Engleskom.

Oko motiva autora (i autorskih timova) ciji su stripovi objavljeni na Engleskom sumnje nema - ljudi pucaju na samo - promociju na Engleskom govornom podrucju (koje se svake godine siri gotovo geometrijskom progresijom) sto je svakako izuzetno inteligentan marketinski potez, nadasve pametno ulaganje u buducnost (iz tudjih dzepova i na stetu drugih, ali o tome cemo kasnije!). Odete lepo negde u inostranstvo, u neku stranu izdavacku kucu ili na neki takodje strani salon stripa, nadjete nekog urednika i uz brizljivo odabrani portfolio pod nos mu poturite i luksuzno, kolorno izdanje sa vasim imenom na naslovnoj strani i sa vasim stripom unutra. Urednik moze da gleda i lepe slikice i to sto ste objavljivani u svojoj zemlji (jos u takvom izdanju) svakako pomera tas na vasu stranu, ali dosta znaci i ako moze to da procita, a danas svi znaju Engleski. To sto moze da vas strip procita na "sveckom" jeziku moze da rezultira time da pomenuti kupi za objavljivanje - po lepoj, deviznoj ceni…

Oko motiva izdavaca za takve izdavacke pothvate itekako imam nedoumica. Znam kako strip autori umeju da sloze lepe price (jer sam i sam jedan od njih), kako su u stanju da svasta o svom radu napricaju bilo kome ko je voljan da ih slusa (jer sam ih iz urednicke pozicije cuo dosta), ali mi nikako nije jasno kakav to motiv izdavaci (sem udovoljavanja hiru autora na izrazito skup nacin) imaju da objavljuju stripove na Engleskom u Srbiji. Mislim, i laiku je jasno da tako na ovom, ionako nevelikom, strip trzistu od svog izdanja otudjuju citalastvo koje ne vlada Engleskim (a takvih itekako ima!). Ali na kraju krajeva, ako neko voli da sece granu na kojoj sedi, njegovo je dupe u vazduhu, a ne moje…

Moje je dupe u sa publikom, i kao i ona i ono je bilo poprilicno zbunjeno kad je videlo novi trend izdavanja stripova na Engleskom. Koliko vidim po rafovima knjizara u Nisu u koje zalazim (a zalazim u veliku vecinu), odreagovala je isto kao i ja - nije nasela i u Srbiji po paprenoj ceni kupila strip domacih autora na Engleskom, bas kao sto ni vi niste naseli na pocetak ovog teksta.

Jos uvek, koliko god se to nekom ne svidjalo, zivimo na prostorima na kojima se govori Srpski (i njemu vise ili manji bratski jezici). Lepi su to jezici, daj da bar u svojim zemljama na njima citamo knjige i stripove.

sadržaj

7.

KVINTALOVA TJEDNA KARTICA (136)

Darko Macan
darko.macan@zg.tel.hr

ZAŠTO JE MARKO STOJANOVIĆ?

Marka Stojanovića umnogome ispričava to što je mlad.

Biti mlad jebeno je koliko i veličanstveno. Kad si mlad, sve možeš, sve znaš, na sve si spreman i sve zaslužuješ. No, neke su ti stare prdonje uvijek na putu, ne prihvaćaju tvoju savršenost na riječ i čekaju da im se dokažeš. Dođe ti da ih razbiješ, ali ti se ne da spustiti tako nisko; zauzvrat si drzak, iznutra kiptiš.

Sjećam se kako je bilo biti mlad, ponekad se pitam kako sam preživio ...

Elem, Marko Stojanović.

Marko Stojanović puno bi bodova mogao dobiti već samo za trud - on se ipak trsi, tvrdoglavošću i izdržljivošću mladosti, da bude pokretačka snaga stripa u svome kraju. On organizira strip-događanja uprkos nedaćama, izdaje strip-časopis uprkos apatiji, piše scenarije, kolumne. Marko Stojanović je, za jednog čovjeka, napravio i postigao nevjerojatno puno. Zašto li je onda tako malo voljen?

Marko je Stojanović tako malo voljen jer tako, tako jako želi biti voljen. Marko Stojanović želi biti voljen od svih, odmah i zbog svega što je učinio, on vene za priznanjem, obožavanjem. Vidim to, jer sam i sâm, u velikoj mjeri, takav.

Ali, Marko Stojanović griješi kad ne poznaje mjeru, kad bi sve učinio za malo pohvale (ta zašto je, inače, uletio u pisanje kolumni nespreman, marširajući s pozicije tobožnjeg iskustva, umjesto s primjerenije pozicije sazrijevanja?). Recimo da je razumljivo bilo vidjeti ga kako leti po sobi nakon pohvalnih kritika Maxa Debrisa (albuma u kojeg se Marko upustio za svaku pohvalu hrabro, iako s osrednjim rezultatima), ali ga je zbilja otužno vidjeti kako se u diskusijama vrpolji pokušavajući se umiliti svima, svakome povladiti, nikome se ne zamjeriti. Nadasve ga je jadno slušati kad bubne kakav napabirčeni stav pa onda, napadnut, u svoju obranu ne uspijeva smoći jači argument od "prava na vlastito mišljenje" (Harlan Ellison bi mu tu odrubio glavu replikom da svatko ima pravo na svoje obaviješteno mišljenje, što Markovo nije). Marko Stojanović sâm ruši sva svoja dostignuća, zahtijevajući da bude plaćen obilno, i odmah.

Uz sve to, Marko Stojanović je svakim danom sve manje mlad.

A kad bude stari prdonja, poput mene, koja će mu onda biti isprika?


***
Hvala Otu, Tomi i Zlatku na savjetima i prijedlozima nakon zadnje kolumne.
Bit će od koristi, prije ili kasnije.

sadržaj

8.

MOJ POGLED (23)

zmcomics

FUŠERAJ ŽIVI

Kao osoba koja se srami samog sebe kad pokuša da izbegne neki težaka kadar, detalj ili rakurs. Kao osoba koja je baš uinat težini crtanja, recimo, šake spremna da je crta kad god joj to ne odgovaralo ili bilo mrsko, kad god je to u kadru potrebno, kao osoba koja u svom zadnjem stripu imam na trenutno zadnjoj tabli 13 šaka nacrtanih, najedim se kad pogledam table Preacher-a, izuzetno popularnog i izvikanog stripa. Postavljam sebi pitanje ko je tu lud, ko je fušer, ko je budala a ko pametan. Neću ulaziti u scenarističke kvalitete kao ni u inventivnost teme koju obrađuje jer trenutno me je neinventivnost crtačka kao i bežanje crtača od bilo kakvog problematičnog detalja toliko iznerviralo da sam morao napisati jedan ovakav tekst. Reč je o stripu gde dominiraju totali, profili i srednji planovi gde celu figuru vidiš tek na svakoj petoj slici a šaku u proseku 1-2 po tabli, a našao sam nekoliko slučajeva gde na dve do tri table nema ni jedne nacrtane šake (bože moj četiri lika sede u kafiću za stolom i svi drže ruke ispod istog?!?), gde je pozadina, u formi stilizovanog prozora ili panorame pustinje, nacrtana tek na svakoj drugoj ili trećoj tabli,...

Učili su me da će mi, kad pokažem nekom uredniku strip table, prvo pogledati kako radim šake a tek posle sve ostalo, da urednici na tom najbolnijem, za crtače, delu ljudskog tela prepoznaju poznavanje osnova zanata, zatim će pregledati ostalu anatomiju i obratiti pažnju da li bežim od crtanja teških scena i pozadina.

Kad je tako, kako je crtač Preacher-a prošao?

Kolega, strip-autor, mi je u razgovoru rekao da je možda crtač Preacher-a u pravu. Koji... da se trudi da crta nešto na što većina čitalaca neće ni obratiti pažnju jer ih u biti jedino priča interesuje. Da, pristalica sam toga da čitaoca ipak prvenstveno interesuje priča a da je crtež tu u stripu neraskidivi deo priče te da nikako nesme biti dominantniji, međutim ipak toliko fušeriti...?!?

Par nedelja bežim od crtanja završnih tabli B&A jer imam par komplikovanih scena. A tako bih to lako rešio jednim totalom, izbečenim likom glavne junakinje koja bi objasnila svoju zaprepaštenost ispričavši sve šta je videla, a šta je meni bilo mrsko da nacrtam. Da li sam pogrešno učen pa je greška moja što me je sramota da na taj način sfušerim tablu?

I na kraju, nije ovo neko pljuvanje po Preacher-u. Voleo bih da neko to objavi kod nas, kako bih pročitao lepo na maternjem jeziku i onda upoznao pravu vrednost pomenutog stripa. Ovako, nakon skidanja prvih 7 epizoda sa net-a mogu samo da se jedim zbog crtačkog dela i da mi bude mrsko da se mučim da ga čitam na engleskom.

sadržaj

9.

ŠTAMPA

štampa

Dušan Banjanin i Damir Smith su se pobrinuli za sadržaj rubrike...:)

U Torontu 194 premijera

Na filmskom festivalu u Torontu, koji se odrzava od 5. do 14. septembra, bice prikazano 344 filmova od cega ce stranu produkciju predstavljati 264 ostvarenja iz 50 zemalja. Impresivnim brojkama treba svakako dodati i onu da ce bioskopska publika imati priliku da 194 puta prisustvuje premijernim prikazivanjima - u pitanju su ili severnoamericke ili svetske premijere.

Direktor festivala Piers Hendling svakako moze biti zadovoljan bogatim izborom filmova medju kojima ce se naci i triler Dzoela Sumahera "Phone Booth" sa Kolin Farel i Kiferom Saterlendom u kojem nasumicni telefonski pozivi dovode do mucnih dogadjaja. Interesovanje pobudjuju i filmovi Nila Dzordana "The Good Thief" sa Nikom Noltom u ulozi zavisnika od heroina, kao i "Jet Lag" Danijele Tompson gde Zilijet Binos i Zan Reno glume strance koje ce se, sticajem okolnosti, naci u zajednickoj prici.

Svetske premijere imace i filmovi Roberta Duvala "Assassination Tango" smesten na igracku scenu Buenos Airesa, "The Quiet American" Filipa Nojsa o francuskom ratu u Indokini pocetkom 50-ih godina proslog veka, "City of Ghost" Meta Dilana sa Dzejmsom Kanom...

Pored ovih filmskih ostvarenja bice i onih sa daleko "laksim" sadrzajima - Rotova horor komedija "Cabin Fever", japanski SF "Alive" Rjuhia Kitamure radjen po stripu Cutomu Takahasija, ali i kanadski "Bubba Ho-Tep" Dona Koskarelija u kojem Elvis Prisli i Dzon Ficdzerald Kenedi pokusaju da se izbore sa mumijom. Bice svakako interesantan i filmski debi Svedjanina Jonasa Akerlunda, poznatog kao reditelja Madoninog spota "Ray of Light" koji je uradio film "Spun" u kojem ce se pojaviti Miki Rurki, Mena Suveri i Debora Hari, pevacica grupe "Blondie".

Festival ce otvoriti "Ararat" Atoma Egojana dok ce poslednje veceri svecano zatvaranje obeleziti Brajan De Palma sa "Femme Fatale". Organizatori ce odati postu 11. septembru kada su prosle godine izvrseni teroristicki napadi na SAD zbog cega je festival bio prekinut. Ove godine ce sve aktivnosti na festivalu biti prekinute do 11 sati tog jutra, a onda ce biti prikazana dva filma sa temom 11. septembra - "The Guys" Dzima Simpsona i "11’09’’01" kompilaciju kratkih radova koje potpisuje 11 svetskih reditelja.

V. T.


Objavljeno: DANAS, subota 31. 08 - nedelja 01. 09. 2002. godine

Nilu Gejmenu "Hugo" nagrada

Proteklog vikenda odrzana je 60. svetska konvencija ljubitelja naucne fantastike u San Hozeu na kojoj su dodeljene brojne nagrade, medju kojima je najvise paznje privukla dodela "Hugo" nagrada - jednog od dva najprestiznija priznanja u svetu naucne fantastike. Nagradu za najbolji roman dobio je Nil Gejmen za "Americke bogove".

"Kada sam imao 14 godina zeleo sam tri stvari - da imam moc toplotnih zraka, da smognem snage i pitam dvoje blizanaca koji su sedeli u vozu kojim sam putovao u skolu kako se zovu (tri godine smo putovali i ja se nikada nisam usudio) i da dobijem nagradu ‘Hugo’ za roman kada odrastem. Kad sam pocinjao spisateljsku karijeru, shvatio sam da ne postajem pisac koji bi mogao da dobije tu nagradu, ali sada mi se to desilo i to je divno", izjavio je Gejmen. Nagradu "Hugo" dodeljuju fanovi SF na svojim godisnjim konvencijama, dok drugu prestiznu nagradu "Nebula" dodeljuju americki profesionalci iz zanra.

V. T.


PUT U KOSMOS - Muzej Kosmosa - predstavljanje interdisciplinarnog tima "Kosmoplovci", veceras u Narodnoj biblioteci Srbije u Beogradu: Otvaranje izlozbe dostignuca i otkrica iz sveta grafickog pripovedanja/stripa (studiostrip.kosmoplovci.net), onlikovanja/dizajna (www.kosmoplovci.com), istoimeno muzicko (Put u Kosmos) izvodjenje ambijentalnih elektronskih motiva (corrosion.kosmoplovci. net), projekcija video i filmskih radova, od 20 sati.

sadržaj

10.

VESTI IZ SVETA

Strip Vesti

-MGM FILMOVI SE SELE U STRIP
Po svemu sudeći će uskoro Avatar Press, američki izdavač, pokrenuti liniju(e) stripova po poznatim filmovima i TV serijama MGM-a. Reč je o naslovima kao što su Stargate SG-1, Robocop i Species. Po svemu sudeći će im trebati autorski timovi pa je možda pravi momenat da im se predstavite sa svojim radovima!!! Web sajt Avatar Press-a je na sledećoj adresi:
http://www.avatarpress.com



-COMIC BOX IS BACK !
Nakon jednogodišnje pauze ponovo se pred čitaocima pojavio francuski magazin posvećen stripu COMIC BOX. Informacije, na engleskom, o ponovnom izlasku možete naći na njihovom zvaničnom web sajtu na stranici:
www.comicbox.com/international.htm

sadržaj

11.

PISMA ČITALACA

mail

From: ivan shainovic <ivanshain@yahoo.com>
Subject: NOVA IMENA U VILAJETU

Samo da te zamolim da ispravis gresku koju je napravio Ilija Bakic u svom textu (ili koja je samo preneta iz "Dnevnika") a gde kaze da je jedan od crtaca Goran Grkinic, sto nije tacno u dvema stvari:
1.Crtao sam ja Ivan Sainovic
2.Grkinic Darko (a ne Goran) je scenarista tog stripa.

Eto pa ako nije problem da se unese ispravka, ili nesto slicno...

hvala unapred.

Pozdrav

Ivan

sadržaj

12.

LINKOVI

Strip Vesti

-Elfquest, link za oficijelni sajt stripa o kome piše Žiljak u svojoj kolumni a koji mi je dobavio Macan jer mi je pomenuti tekst o stripu izazvao veliko interesovanje, da vidim o kakvom je stripu reč:
http://www.elfquest.com


-BUREAU 42, sajt koji donosi vesti iz sveta stripa i filma:
http://www.bureau42.com/view/793


-Naravno, početak meseca je i izašao je novi Borderline (broj 14). Ako ga već niste skinuli sa sajta evo vam prilike:
http://www.borderline.mediahall.co.uk

sadržaj

13.

DATUMI

Strip Vesti

Datumi od 7. do 13. septembra

13.septembra 2001. U galeriji ULUS-a u Beogradu, otvorena je samostalna izložba Dragana Bosnića. Posetiocima je pružena jedinstvena prilika da uživaju u 40 kolor tabli (od ukupno 800) Starog i Novog zaveta u stripu.


Izvori:
HiES, "Calendrier du centenaire", "Istorija Jugoslovenskog stripa" Slavka Draginčića i Zdravka Zupana, i monografija "Maurović" Veljka Krulčića, "Pegaz" Žike Bogdanovića, "Strip Vesti".

sadržaj

Zlatko Milenković

zmcomics@neobee.net
www.zmcomics.co.yu

Zlatko Milenković, Petra Drapšina 16, 21000 Novi Sad