naslovna  |  arhiva  |  strip  |  autori  |  istorija  |  online stripovi  |  striparnice  |  izdavači  |  škole stripa  |  festivali  |  linkovi  |  youtube  |  kontakt  |  impresum



StripotekaRosencrantz
Alan FordPolitikin Zabavnik
Mali Politikin Zabavnik



MojStrip magazin



Mesečni email časopis:















LA BETE NOIRE
strip

DIVLJE OKO
grupa

BLACK & ANGELA
strip

SPEC ARHIVA
specifični, izdvojeni prilozi







Strip revija Večernjeg lista br. 57...     Press: Stripforum
  ...svibanj/maj 2018.

    JE LI STRIP SMRTNO BOLESTAN…?!

    Što u uvodniku Strip revije reći onome koji samo čita stripove? O podrijetlu, o prošlosti, o trenutnom stanju, o budućnosti, o impresijama, o preferencijama… Duboko vjerujem da se ‘striperima’ ne može reći ništa osobito pametno. Mislim da ni ne treba puno govoriti o stripu. Treba samo ponuditi obilje kvalitetnih stripova i oni moraju sami postići ono što niti najbolja promidžba neće polučiti.
    Srećom hrvatska scena ima dosta nakladnika koji na tržište šalju reprezentativnu količinu svih oblika i vrsti stripova: dječjih, klasičnih, nove svjetske produkcije, masovno popularnih nepretencioznih djela, avangarde i undergrounda, fanzina, vlastitih izdanja i štošta drugog. Gotovo da i najprobirljiviji ljubitelji stripa mogu naći nešto za sebe. Ali, za tako obilnu proizvodnju stripova nisam siguran da je naše tržište dovoljno veliko da nakladničke poduhvate učini profitabilnim. Otežavajuća je okolnost i naš poznati jal, „zašto baš on“, zbog kojeg sudionici na tržištu djeluju nezavisno jedni od drugih.
    Na rubu te nakladničko-novčane drame statira i njezin nakazni proizvod, tzv. plaćena kritika. Taj servilni statist u stripu, često veoma umješan u svojem obrtu, prodaje svoje misli za sitne novce, opkoljen zaštitnicima iz nakladničkih kuća. On veliča svog investitora, žareći i paleći po nemoćnicima kojima je jedina snaga u djelima, svagda s jednim okom prema gazdi, a s drugim prema njegovom novčaniku. Niti jedna umjetnost i nijedno razdoblje nije bez tih slugu u kostimima kritičara, koji mlate oko sebe citatima svojih skrivenih zaštitnika (uzora), svjesni da ih je moguće zamijetiti samo onda ako neprestano viču s rampe.
    Što je najgore, danas su se internetski portali napunili rezidualnim lumpen-proleterijatom, koji mrzi nečiji uspjeh, ovisnim o Gazdi, koji čoporativno nasrnu na svakoga tko bilo što u vezi s njim kritizira… Imaju oni internetski stroj za blaćenje, gdje te izvrgnu napadima od kojih se ne možeš obraniti, poput invazije skakavaca. Srećom, pojedinačno nisu opasni.
    Istina, osim forumske i tek sporadične novinske kritike, mi kritike gotovo i nemamo: ili prijatelji pišu o prijateljima, ili akademski ambiciozni duhovi idu koje stoljeće unatrag da bi se otamo vratili samo s kakvim esejom ili mudroslovnim tekstom.
Gdje je tu Strip revija Večernjeg lista? Zarobljena je u limbu relativnog tržišnog uspjeha koji tjera izdavače u potjeru za himerom profitabilnosti s krinkom stripovske strasti.
    Strip u Hrvatskoj nije bolestan, dapače, vrlo je živahan, ali će se razvijati samo ako bude centra stripa (galerija, muzej, dom, kuća…), kako ministrici kulture reče Didier Pasamonik tijekom Zagreb Comic Cona.
    No, to je cilj zbog kojeg treba ujediniti energiju.

Lady S.: Jedna sekunda vječnosti (1)Scenarij: Jean Van Hamme;· Crtež i kolor: Philippe Aymond
  U prvome dijelu nove priče Shania će biti prisiljena raditi za novoga poslodavca.
Berlin 1936: Dossier E.L.V.I.S. (2)Autor: Milan Trenc
  Dovršetak legende o tome kako (ni)je nastao rock’n’roll.
Lisko i Lasko: Tajanstveni Ofir • Scenarij: Zvonimir Furtinger; Crtež: Julio Radilović Jules
  1955. godine Jules se okušao u  crtanju popularnih Fixa i Foxa njemačkog izdavača Kauke.
TEX I MEX: Povratak lovaca na skalpove (1)Scenarij: Peter Wiechmann; Crtež: Juan Sarompas
  Dvojica desperadosa u potrazi za lakom zaradom ponovo će se susresti sa starim poznanicima.
TATICAAutor: Nob
  Pročitajte poučan savjet kako biti uspješan student.
PEANUTSAutor: Charles Schulz
  Charkie protiv Stabla Zmajojeda.

    Skrećem Vam pozornost i na naše Facebook stranice, na kojima možete pratiti vijesti vezane za Kuću stripa.
www.facebook.com/Stripforum

     Čitajte nas, pišite nam, posjetite na www.stripforum.hr i Facebooku.

     Mladen Novaković


    Posebno izdanje

    Tajna bijele planine

    Tajna bijele planine scenarista Milka Peke i crtača Vladimira Davidenka je jedan od rijetkih novih stripova koji obrađuje temu iz suvremenog života u Hrvatskoj. Već je objavljen u Strip reviji Večernjeg lista te dobio vrlo lijepe ocjene i podršku zbog priče koju su svi mogli prepoznati temeljem dnevnoga iskustva.
    U našem stripu prevladavaju teme koje su žanrovski neutralne ili neodređene. Priče su pretežno povijesno ili futuristički utemeljene, vrlo često u krajolicima ili okruženjima koja su uglavnom izmišljena. U vremenu kad se upravo traže priče koje ne odražavaju našu sumornu i bremenitu stvarnost, nije bilo lako obraditi u stripu priču koja je realistična i suvremena, pogotovo što problematizira društvene devijacije i zloporabu naše baštine i prirodnog bogatstva koje moramo sačuvati za buduće naraštaje.
    Od samog početka suradnje s Milkom Pekom poticao sam ga da napiše scenarij za strip sa suvremenom temom iz naše svakodnevnice po izboru, koja zapravo nudi niz problematičnih, često kriminalnih poduhvata predstavnika nove klase kriminalaca i manipulatora koji beskrupulozno koriste inertnost i nesnalaženje naših ljudi u novim okolnostima vlastite države.
    Svakodnevno smo svjedoci bespoštedne borbe za uzurpiranje moći i iskorištavanja nacionalnog bogatstva s ciljem bogaćenja grabežljivih pojedinaca. Naravno, društvo pokušava odgovoriti na taj kriminal ali u svakodnevnoj borbi za preživljavanje ponekad to i nije uspješno.
    Stripom je moguće progovoriti i o takvim pojavama. No priča koja bi privukla pozornost čitatelja ipak mora biti dinamična, posebna, jezgrovita i moralna, kako to priliči stripskim stereotipima.
    Mišljenja smo da je „Tajna bijele planine“ postigla dobrim dijelom upravo te vrijednosti. Ako ništa drugo, to je još jedan glas protesta protiv nepravdi, zloporaba, lažnog domoljublja, iskorištavanja nacionalnih dobara, ugrožavanja naše budućnosti kojima svjedočimo u ovim vremenima.
    Nadamo se da će to biti poticaj i drugima da obogate ovaj stripski žanr svojim pričama i progovore o našoj stvarnosti.
    Scenarist Milko Peko i Vladimir Davidenko pokazali su se i ovaj put kao izvrstan dvojac autora koji još puno mogu dati domaćem stripu.

Objavljeno: 25.05.2018.
U Cak zore ... (4)      Autor: Darko Macan
  TONČI, NIKO ... I VIŠE NITKO!

Kad guglam neko ime slova utipkavam sporo kako bih vidio što će mi šjor Google predložiti. Dobar je to barometar čuvenja jer najveće zvijezde današnjice izlijeću već na pola vlastitoga imena, ako ne i na prvo slovo, dok se povijesne osobe ili drugorazredni suvremeni celebi, ako imaju sreće, pojave u ponudi nakon prvog slova prezimena. U tom pogledu Tonči Kerum, splitski karikaturist i urednik satiričkog časopisa Berekin, ima prilično sreće: iako mrtav domalo već šesnaest godina, na Gugletu izlijeće već na drugo slovo prezimena. Okreni obrni, to je slava.

Prerano je i prekasno pisati o Tončiju Kerumu. Prekasno zato što je mrtav, a prerano zato što se u Caku nije pojavio do osmoga broja, dok je ovaj tekst trebao biti razmišljanje o četvrtom. No, kako sam u prošlom nastavku pisao o ljudima iza Caka, nekako se prirodno nadovezati na ljude u Caku. Predaleko bi me odvelo navođenje svih autora žurnalističkih priloga – između brojnih novinara te gostujućih majora avijacije i kapetana fregate, redovitošću su se ondje ionako istakli samo trener Frane Matošić sa školom nogometa, Beograđanin Savo Marić pišući o "simbolima velikih gradova" te Stjepan Benzon, autor serije dijaloških članaka "More, more ..." – no domaće stripove jednostavno moram pobrojiti. Ne bojte se, neće dugo trajati.

Prva stranica stripa "Niko", kojeg je tad dvadesetogodišnji Tonči početničkom nesigurnošću crtao po scenariju S. Rančića, možda je i najbolja. Na njoj naslovni lik, mladić standardne frizure francuske škole šezdesetih – slične nalazimo od Bulova oca do Marca Lebuta – šeće ulicom i ondje susreće različite strip likove koje lijepo pozdravi i koji mu lijepo odzdrave. Na koncu sreće svoga djeda (da mu je djed, doduše, saznat ćemo tek u budućoj epizodi), kojega ne prepozna. Iz današnje perspektive odlična mi je pomalo metaideja o tome kako su čitatelju stripova junaci njegova štiva stvarniji i od obitelji, ali se vrlo dobro sjećam kako me kao klinca taj strip ljutio i bunio. Kako mi je Cak bio prva revija, naime, polovicu likova koje Niko sreće, psa Otta iz "Redova Bilija" i Luckyja Lukea, nisam prepoznao te sam šalu mogao samo naslutiti iz pojavljivanja Panča Bombe i Taka Takate koji su objavljivani u ranijim brojevima Caka, ali, majstorskim uredničkim potezom – ne i u tom broju! Usto me bunio tekst: dok su svi strip likovi na Nikino "Zdravi bili!" odgovarali sa "Zdravo!", njegov mu je djed vratio istim, splitskim "Zdravi bili!" pozdravom te je mali sedmogodišnji Zagrepčanin logično zaključio da šala mora biti u tome što se Niko zbunio kad je čuo odzdrav jednak svome pozdravu. Pogriješio sam, naravno, ali ne koliko autori koji nisu vodili računa ni o strukturi vica niti o tome da je svaki strip nekome prvi te da treba paziti da u njemu budu sadržane sve informacije bitne za njegovo razumijevanje.

"Niko" je potrajao još ukupno dvije epizode – jedna je bila karikatura o pustom otoku rastegnuta na cijelu stranicu dok je druga bila nadrealna pričica o tome kako je Niko umislio da je kipar pa poželio isklesati sito (!) da bi umjesto toga isklesao paški sir zbog čega su mu u kuću nahrupili miši – obje objelodanjene u desetom broju Caka. U devetom broju umjesto "Nika" objavljen je "Kiko", nijemi strip o klošaru, iz vještije ruke karikaturista Branka Efendića – Efija, a u jedanaestom se Tonči vratio pasicom "Paška Pegule" i tu priča o domaćem stripu u Caku staje, osim ako su nepotpisane, nijeme pasice "Cik Cak stripa", objavljivane od šestog do desetog broja pa ponovo u trinaestom i četrnaestom, u kojima je glavnu ulogu imala prilično nedopadljiva Cakova maskota, bile domaće proizvodnje. Nakon toga su rupe među dužim stripovima mahom čepile francuske snage ("Cubitus", "Istraživač Max", "Željko Neželjko" te moji vršnjaci "Skblllz" i španjolski "Aspirino i Colodion").

Domaći je strip nestao sa Cakovih stranica zajedno s domaćim člancima i pismima čitatelja pa ne mogu reći jesu li ikome nedostajali. Tonči Kerum poslije je crtao karikature, za Slobodnu Dalmaciju uređivao strip-izdanje "Nipper" i 1979. pokrenuo satirički časopis Berekin zbog kojeg je, svi nekrolozi navode, redovito privođen i premlaćivan. Preminuo je 2002., s četrdeset i devet godina i na, kažu, izmaku snaga. Uđe li se mrvu dublje, taman koliko Google dopušta, završi se u priči o Splitu, gradu gdje će ti susjed danas pokloniti mobilni telefon, a sutra se s tobom posvaditi na mrtvo ime zbog razloga koji ti ni na smrtnoj postelji neće odati.

Ne znam ništa o Splitu. Bio sam ondje, mislim, dva puta i ne žuri mi se otići treći put. Znam nešto malo o Splićanima – da će kuditi svoj grad i sumještane gotovo svakom prilikom, ali skočiti za vrat bilo kojem tuđincu koji to pokuša – i nešto malo više o splitskim stripašima koji su, kad ih se stavi na gomilu, možda najtalentiranija urbana stripovska konglomeracija na cijelom području bivše Jugoslavije. Osim što je dobra polovica njih napravila strip ili dva pa prestala, otišla u druge vode ili nekamo posve bez vode. Pitao sam svojedobno neke od njih zašto ne objavljuju više, pa su rekli "Zato što su svi nakladnici u Zagrebu.", našto sam ja pitao "A Slobodna Dalmacija?", a oni odgovorili "E, a."

Ne znam ništa ni o Slobodnoj Dalmaciji, a nakon što sam zagrebao tu mrvu dublje, u priče o sukobe novinara s novinarima, novinara s novinama i novina s novinama, zapravo ni ne želim znati. Zbog Caka je Slobodna Dalmacija meni sveto ime i ne zanima me koliki udio je u izdavačkoj politici imala politika. Zanima me što je objavljeno, zašto nije objavljeno više, zašto je "Niko" poniko, je li Zagreb bio samo isprika ili talent sam po sebi nikad nije dovoljna motivacija? Zanimaju me ta, zapravo nebitna, dječja pitanja.

(Nastavlja se ...)

Tekst © Darko Macan, 2018. Ilustracije preuzete s www.stripovi.com i splitskijudi.blogspot.hr.
Objavljeno: 25.05.2018.
Izložba "Iza linije"...      Press: Komikaze
  ...Ivane Armanini, Igora Hofbauera i
  Mirona Milića

Četvrtak, 24. 5. u 21.00
otvorenje izložbe Iza linije Ivane Armanini, Igora Hofbauera i Mirona Milića
Galerija Zuccato, Decumanus 34
trajanje izložbe: 24. 5. – 24. 6. 2018.
Radno vrijeme galerije: svakim danom 10.00 – 13.00 i 17.00 – 22.00 osim nedjelje i praznika.

„Izložbom Iza linije predstavljeni su radovi (plakati, crteži, stripovi, ilustracije) tri po mnogočemu srodna, ali i vrlo različita autorska rukopisa i koncepcija Ivane Armanini, Igora Hofbauera i Mirona Milića. Umjetnici su se školovali, razvijali i predstavljali svoje radove prvenstveno u javnom prostoru grada Zagreba, da bi se potom njihovo djelovanje proširilo u javnost (urbanu i virtualnu) cijele Hrvatske i šire. Javnost je, u slučaju radova ovih umjetnika, dvostruko određena – Armanini, Hofbauer i Milić vrlo često stvaraju za javne, virtualne i urbane platforme, a veliki broj ovih radova (jednim dijelom i novopredstavljeni Milićevi crteži) čine plakati koji su povijesno i aktualno sredstvo javne komunikacije. Koristeći javnost, koja je mjesto oporbe i antagonizama (O. Marchart), u osobnim komentarima svakodnevice na plakatima Ivane Armanini, vizualno provokativnim plakatima za događanja Igora Hofbauera ili crteža i brojnih djela ostvarenih za javni prostor grada Mirona Milića, umjetnici provociraju javno mišljenje i izazivaju reakciju promatrača izvan galerijskih institucija. Cilj ovih djela jest zaokupiti pozornost promatrača u suvremenom diktatu vremena i pružiti intenzivno iskustvo. Plakat i crtež u takvim okolnostima moraju izazvati reakciju – bila ona smijeh, čuđenje ili užasavanje; vizualni kod mora biti jezgrovit, izvedbeno jasan, lišen svakog balasta, a vizualno-verbalni scenarij bliži svakodnevnom govoru bez visokoumjetničkog elitizma.“
(iz predgovora, Patricija Počanić)

Ivana Armanini rođena je u Zagrebu, gdje je završila Školu za primjenjenu umjetnost i dizajn te magistrirala na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je Rektorove nagrade, a njezina su djela dio stalnog postava Muzeja suvremenih umjetnosti u Zagrebu (Zbirke u pokretu). Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Osnivačica je i voditeljica projekta Komikaze od 2002. (https://komikaze.hr) te je autorica stripova s preko 300 domaćih i međunarodnih izložbi, 100 festivalskih gostovanja i 4 objavljena albuma stripova: Mangelos Vol. 1 (2017. / 64 str. / po skriptu Marka Goluba); FMCX BW (2017. / 56 str.); Katalog (2016. / 132 str.) i Pustolovine Glorije Scott (2005. / 126 str. / po i s pričama Mime Simić). Više na adresi: ivanaarmanini.net.
Komikaze je mreža za proizvodnju, promociju i distribuciju autorskog stripa s fokusom na nezavisnu scenu kroz koju se najviše objavljuje i izlaže. Ivana je urednica 16 tiskanih albuma Komikaza te 47 internetskih i niza specijalnih izdanja. Na internetskoj je stranici arhivirano 5000 radova od preko 260 autora iz 50-tak zemalja. Kroz istu udrugu Ivana 2015. pokreće projekt Femicomix s kojim gostuje u 8 država i koji, osim nje, uključuje još 16 autorica.
Komikaze su predstavljale hrvatski strip u Francuskoj i Njemačkoj povodom ulaska Hrvatske u Europsku Uniju u sklopu projekata Ministarstva kulture. U francuskim časopisima Liberatione i Charlie Hebdo Komikaze su opisane kao jedna od grafički najzanimljivijih nezavisnih publikacija u Europi. 2018. Ministarstvo kulture odlučilo je prestati podržavati ovaj časopis.

Igor Hofbauer rođen je u Zagrebu 1974. Studirao je slikarstvo tri godine na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, nakon čega je napušta kako bi se potpuno posvetio dizajnu i ilustraciji. Poznat je među mnogobrojnim obožavateljima alternativne glazbe zbog svog velikog utjecaja na vizualni identitet zagrebačke klupske scene. Njegov najpoznatiji rad su posteri i letci za zagrebački klub Močvara. Dizajnirao je preko stotinjak plakata za Močvaru i ostale klijente u Europi i Americi te dizajnirao preko dvadesetak omota za hrvatske i strane bendove. Njegov je rad objavljen u The Art of Modern Rock: The Poster Explosion Paula Grushkina i Dennisa Kinga iz 2004., knjizi koja prikazuje odabir najboljih rokerskih postera u posljednjih 50 godina.
Stil njegovih plakata i dizajna trenutno je prepoznatljiv i utemeljen na eklektičnom spoju klasičnog američkog stripa i filma noira, pop-arta, njemačkog ekspresionizma te ruskog konstruktivizma, inteligentno povezanih rukom spretnog crtača.
Igor Hofbauer u posljednje se vrijeme bavi stripom. Njegov prvi strip Prison storiesizdala je zagrebačka izdavačka kuća Otompotom i portugalska kuća Chili Com Carne. Surađuje s hrvatskim piscem fikcije Edom Popovićem na nekoliko ilustriranih knjiga koje su objavljene u Hrvatskoj i Njemačkoj. Njegov strip Mister Morgen izdao je francuski L’Association i kanadski Conundrum 2017. Njegov se rad širi u nekoliko polja dizajna – od scenografije, animacije, dizajna brojnih postera, cd/vinil-omota, sve do ilustracija za knjige. Surađivao je s brojnim magazinima na polju stripa i ilustracije.

Miron Milić rođen je 1980. godine u Vinkovcima.  2006. diplomirao je grafiku u klasi prof. Miroslava Šuteja na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a trenutno se bavi crtanjem autorskih radova, ilustracijom i street artom. Član je HDLU-a i HZSU-a te umjetničkog kolektiva AKC Medika iz Zagreba. Gostovao je na mnogobrojnim umjetničkim rezidencijama. Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja, između ostalog za najbolje likovno rješenje murala u centru Ljubljane na Mural Arts Residency. Pobjednik je natječaja za oblikovanje etikete Božićnog piva u organizaciji Instituta za suvremenu umjetnost i Zagrebačke pivovare te dobitnik Porina za najbolje likovno ostvarenje 2017. godine u Splitu.
Miron Milić gostovao je na mnogobrojnim street art festivalima u zemlji i svijetu, između ostalog na: City in words public arts and literature festival, Moskva, Rusija; Mural Arts Residency, Kino Šiška, Ljubljana, Slovenija; Novo doba festival, Beograd i Zemun, Srbija; Complex 23 Hannix, Heilbronn, Njemačka; MUU fest, Muzej ulične umjetnosti, Zagreb, Hrvatska; BLART, Banja Luka, Bosna i Hercegovina; Spajalica – art interventions in public spaces, MMSU Rijeka, Hrvatska.
Izlagao je na mnogobrojnim skupnim i samostalnim izložbama u zemlji i izvan nje: Galerija Omladinskog kluba Skladište, Fondacija Danilo Kiš, Subotica, Srbija; Galerija KC Grad, Beograd, Srbija; Galerija Greta, Zagreb, Hrvatska; Galerija Boonika, Zagreb, Hrvatska; 36 mountains festival, Galerija Greta, Zagreb, Hrvatska; 32. Salon mladih, Galerija Prsten, Dom HDLU-a, Zagreb, Hrvatska; Croatian ContemporaryArtists, Ernst and Young, Den Haag, Nizozemska; Drawing Outline / Suvremeni crtež u Hrvatskoj, izložbeni prostor Nacionalnog društva slikara Ukrajine, Kijev, Ukrajina; Kontor 3, selected works Lifelines, Kunstkontor Gallery, Berlin, Njemačka; Hrvatski trijenale crteža, Gliptoteka HAZU-a, Zagreb, Hrvatska; SLICK – Paris, Pariz, Francuska; Vienna Art Fair, Beč, Austrija; Kunst Zürich, Zürich, Švicarska: Black box at ARCO, Madrid, Španjolska.

Objavljeno: 24.05.2018.
5. NiFest...      Press: USUS
  ...Niš u znaku stripa: Pola decenije festivala Nifest.

Nifest, jedan od balkanskih festivala stripa sa međunarodnom reputacijom, svoju petogodišnjicu obeležava prelaskom u središte Niša i radom u nekoliko elitnih prostora — Paviljonu i Salonu 77 u Tvrđavi, kao i Galeriji Niškog kulturnog centra — ali i učešćem oko 40 stranih i domaćih gostiju, uključujući i neka slavna svetska imena.

Svi stripski programi Nifesta su besplatni, a festival od 24. do 27. maja uključuje sajam izdavača, izložbe, promocije, umetničke radionice za sve generacije, tribine od kulturnog značaja, potpisivanja izdanja i crtanja posveta, koncerte i druga dešavanja.
Svečano otvaranje Nifesta biće u četvrtak 24. maja, na dan Slovenskih prosvetitelja, u 14:30 u Paviljonu Niške tvrđave.
Iz Holandije dolazi jedan od slavnih ilustratora fantastike našeg vremena, slikar na tragu Paje Jovanovića i Uroša Predića, trostruki dobitnik glavne svetske nagrade za fantastičku likovnu umetnost „Spektrum“ — Novosađanin Petar Meseldžija (www.petarmeseldzijaart.com).
Iz Italije dolaze pisac, istoričar i urednik Gabrijele Ferero, stručnjak i za naš strip, kao i rado viđen gost, crtač Marčelo Manđantini, poznat po Zagoru. A to je tek vrh ledenog brega zanimljive palete gostiju.

Susreti na najvažnije teme

Pravljen na temeljima Dana stripa u Nišu iz 1997. i 1998. godine, Nifest sad ima i sopstvenu tradiciju davanja priznanja. Festival je, podsetimo, bio organizator niške ceremonije uručivanja „Zlatne muze“, nagrade za najbolje autore po izboru francuske publike festivala u San–Remiju, Vladimiru Krstiću Laciju i Draganu Lazareviću. Pored sopstvenih Nifestovih priznanja, ove godine će na festivalu niškim stvaraocima i kulturnim radnicima Dragošu Jovanoviću Feri i Branislavu Miltojeviću biti uručena međunarodna priznanja „Vitez od duha i humora“ koje dodeljuju Udruženje stripskih umetnika Srbije, Centar za umetnost stripa i Dečji kulturni centar iz Beograda. Isto priznanje je dobio još jedan stvaralac vezan za Niš, signalista i velikan svetske neoavangarde, Miroljub Todorović.
Bogat tribinski program Nifesta otvara se skupom „Pismenost i jezik stripa“, povodom Dana slovenskih prosvetitelja Ćirila i Metodija. Stručnjaci će kroz ovu tribinu, na samom području rada Svete braće i njihovih učenika, povezati nasleđe balkansko–slovenske civilizacije sa tokovima današnje popularne kulture. Druga tribina će biti posvećena verskim stripovima, na primeru hrišćanskih i islamskih duhovnih motiva u stripovima Srbije i Bosne i Hercegovine.
Kolekcionar i leksikograf Vladimir Topolovački predstaviće u Nišu treći i četvrti tom kapitalnog leksikona Beskonačni itinerer kroz svet strip albuma (Zagreb, april 2018), gde je popisano oko 10.000 jugoslovenskih stripskih izdanja.
Iz središta stripa Vojvodine, Studentskog kulturnog centra u Novom Sadu, dolazi Jovan Gvero, koji će predstaviti novosadski strip, dosta zastupljen u Nišu ove godine. Sabahudin Muranović Muran, produktivni autor koji se kreće između Prijepolja i Sarajeva, sada će i Nišlijama, odmah nakon Beograda, predstaviti Juče, danas, sutra, album sa satiričnim stripovima iz dnevnika Danas, u izdanju beogradske kuće „Forma B“.
Na savetovanju povodom sudbine glavnih festivala stripa u Srbiji — koji su ove godine kolektivno ostali bez ikakve finansijske podrške Ministarstva kulture i informisanja — učestvovaće i Loran Katr, direktor festivala u San–Remiju i urednik srpskih autora na francuskom tržištu; Dragan Lazarević, franko–srpski umetnik, potpredsednik USUS i predsednik Gašinog sabora; Nebojša Vesović, osnivač kragujevačkog Komikona i magazina Kiša, predsednik udruženja „Svet stripa“; Zoran Stefanović, pisac i upravnik Centra za umetnost stripa; domaćini Nifesta Srđan Savić i Zoran Nikolić i drugi stručnjaci iz zemlje i regiona.

Ekskluzivne i omiljene izložbe

Dve posebne izložbe predstavljaju međunarodno ugledne umetnike. Jedna u Salonu 77 u Tvrđavi prikazuje opus Bobana Savića Geta, umetnika koji je značajan i za istoriju niškog stripa. On je završio Fakultet likovnih umetnosti u Beogradu 1997, a magistarske studije 2000. godine na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu (mentor prof. Rastko Ćirić). Profesionalno se bavi ilustracijom od 1993, kao i koncept–artom i umetničkom supervizijom u video i filmskoj produkciji. Živi i radi u Beogradu. (http://www.geto.rs/)
Druga izložba je u Galeriji Niškog kulturnog centra i predstavlja nam Maksa fon Fafnera. Pod ovim pseudonimom se u inostranstvu krije Novosađanin Saša Jovanović, koji je avanturu u svetu umetnosti započeo pre 26 godina. Za njega se kaže da „u svojim vizuelnim istraživanjima formira virtuelne svetove koji publiku vode na putovanja kroz vreme, gde se granice prošlosti i budućnosti brišu i postaju nova konstanta ili virtualna stvarnost“. Pod pseudonimom fon Fafner je, u saradnji sa francuskim scenaristima, objavio više strip–albuma u Francuskoj.
U Paviljonu u Tvrđavi gostuju izložbe i kolekcije, koje je u dva navrat nedavno videlo preko 10.000 Beograđana. Pre svega to je, već tradicionalno i u Nišu, Šesta godišnja izložba Udruženja stripskih umetnika Srbije sa pratećim sadržajima. Na izložbi će biti predstavljeni radovi preko dve stotine pedeset likovnih umetnika i scenarista iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i drugih zemalja širom sveta gde žive članovi udruženja. Izlažu se digitalni otisci stripskih tabli, ilustracija i koncept–arta, koji prikazuju veliki žanrovski dijapazon naših umetnika — od satiričnog preko realističkog do avangardnog stripa, ali i drugih oblika vizuelnog pripovedanja. Kao i svake godine, uz velikane i doajene stripa, USUS izlaže i radove novih imena naše umetnosti. Tako će ove godine publici biti predstavljeni novi članovi Udruženja, među kojima su i Selena Danilović, Iva Atoski, Goran Katić, Goran Rakić, Milosav Ostojić, Gordana Dramićanin i drugi. Gostuju najboljim radovima sa konkursa i učesnici Međunarodnog festivala stripa u Valjevu u organizaciji NVO „Akteri“ i uz podršku lokalne samouprave Valjeva, po stručnom izboru Dejana Bogojevića.
U saradnji sa USUS i Dečjim kulturnim centrom Beograda gostuju i izložbe tek održanog Gašinog sabora, prvog festivala humorističko–karikaturalnog i porodičnog stripa: izložba Andrea Frankena koja predstavlja junake Gašu Šeprtlju, Spiru i Ćiru, Marsupilamija i druge, zatim izložba srpskih autora posvećena ovom belgijskom geniju, kao i samostalna izložba novosadskog majstora stripa i karikature Radiča Mijatovića Miše, omiljenog jugoslovenskog autora od kraja sedamdesetih.
Na programima Nifesta će učestvovati i legendarni stripar i ilustrator, čovek iz najslavnijih svetskih antologija stripa Željko Pahek, ali i druga poznata lica pop–kulture, omiljena kod Nišlija: Aleksa Gajić, Dejan Stojiljković, Igor Krstić, Dejan Najdanović Najda, Igor Marković i drugi.

Zabavni programi sa pevanjem (bez pucanja)

Besplatne umetničke radionice za decu, roditelje i sve koje vole strip, ilustraciju i koncept–art za filmove i video–igre vodiće prof. Vlada Vesović, koji već 26 školskih godina upravlja čuvenom umetničkom školom „Đorđe Lobačev“ u Beogradu.
Sajam izdavača predstaviće Nišlijama najnovija izdanja sa znatnim popustima. U Nišu će se iz Srbije pojaviti „Sistem komiks“, „Komiko“, „Makondo“, „Beli put“, „Čarobna knjiga“, „Forma B“, „Besna kobila“, SKC Novi Sad, „Modesti stripovi“ i „Svet stripa“, a iz Republike Srpske /BiH/ i „Deveta dimenzija“.
Prethodni Nifest 2017 je bio u znaku multimedijalnosti, imavši za temu odnos stripa sa ilustracijom, književnošću i filmom. Pošto je i muzika neizbežni deo stripskog miljea, moto ovogodišnjeg Nifesta je „Strip i rokenrol“. Po tome se jedna tribina zove „Strip i rokenrol – plač iza tamnih naočara“, a tokom celog festivala biće serija koncerata u Amfiteatru na Keju. Nakon Londona i Beograda, i publika Niša će uživo čuti gitarske majstorije Bojana M. Đukića, muzičara ali i međunarodnog stripskog profesionalca, koji je zadužio evropski strip utemeljivši pre četiri deceniju grupu „Beogradski krug 2“. U okviru muzičkog programa „Rokenrol kaiš na stripskoj tabli“ nastupaće i „Gospodin Pinokio“, „Mokri džez“, „Dekster“, „Revoljušn“ i „Opozit vej“.
Novi sajt festivala od sada je na međunarodnom domenu www.nifest.com. Trenutno postoji na srpskom jeziku, ćirilicom i latinicom, a u budućnosti će uključivati i druge jezike kao i arhivu prethodnih festivalskih godina.

Organizatori Nifesta su Niški kulturni centar i Udruženje ljubitelja stripa „Branko Plavšić“. Direktor festivala je Srđan Savić, a umetnički direktor Zoran Nikolić. Partneri festivala su Udruženje stripskih umetnika Srbije i Centar za umetnost stripa iz Beograda.

Reč direktora festivala

Međunarodni festival stripa „Nifest“, stripska manifestacija koju je Udruženje ljubitelja stripa „Branko Plavšić“ prvi put organizovalo u aprilu 2014. godine, nastao je sa ciljem da „devetu umetnost“ približi mladim generacijama i da im pruži priliku da upoznaju mogućnosti i dostignuća stripa kao stvaralačke forme. I ne samo da su nastankom ovog festivala ključni ciljevi „Branka Plavšića“ direktno pretočeni u delo, nego je svojom razgranatom koncepcijom „Nifest“ obuhvatio sve važnije segmente stripske kulture − od edukacije mladih putem škole stripa, preko sajma stripskih izdanja (gde su zastupljeni najznačajniji izdavači i najnovija izdanja u oblasti stripa) i organizovanja stručnih predavanja i tribina, okruglih stolova, prezentacija i samostalnih i grupnih izložbi, pa sve do predstavljanja stripofilima najznačajnijih domaćih i inostranih autora iz sveta „devete umetnosti“.
Kroz stripske radionice, školu stripa i raznovrsne master klase organizovane tokom prethodnih izdanja „Nifesta“ prošlo je više stotina mladih polaznika. Stripska edukacija mlađih starosnih grupa podrazumeva upoznavanje dece sa osnovama stripa kao jednog od umetničkih oblika, sa stripskim jezikom i načinima stripskog izražavanja, čime se kod dece od ranog uzrasta razvijaju verbalne i vizuelne sposobnosti i otkriva potencijalni talenat za „devetu umetnost“. Rad sa studentima Fakulteta umetnosti, s druge strane, podrazumeva predavanja, kreativne časove i masterklase istaknutih stripskih autora, teoretičara i istoričara koji pružaju mogućnost akademcima da, radeći na konkretnim primerima, prošire svoja znanja iz ove sfere umetničkog stvaralaštva.
Sastavni deo „Nifesta“ je i sajam stripskih izdavača, događaj koji na jednom mestu okuplja sve relevantne izdavače iz Srbije u toj oblasti, kao i neke iz susednih zemalja. Na svakom od dosadašnjih „Nifestovih“ sajmova kolekcionarima je svoja izdanja predstavljalo petnaestak do dvadeset stripskih izdavačkih kuća, koje na svojim štandovima izlažu najnovija izdanja iz svoje produkcije, ali i starije, antikvarne albume i stripove. Da bi ovaj neizostavan segment „Nifesta“ bio što posećeniji i uspešniji, a susret izdavača i kolekcionara što rasterećeniji, prednost imaju stripofilski, a ne komercijalni aspekti sajma – otud se izdavačima štandovi i prateće usluge ne naplaćuju, dok je ulaz za sve posetioce tokom čitave manifestacije besplatan.
Tribinski programi podrazumevaju učešće istaknutih stripskih kritičara, teoretičara i istoričara koji na otvorenim tribinama i okruglim stolovima prezentuju malo poznate detalje iz istorije i teorije domaćeg i stranog stripa, kritički promišljaju fenomen „devete umetnosti“ i sagledavaju ga iz različitih perspektiva, ali i polemišu o tokovima razvoja popularne kulture i odnosima stripa i drugih vrsta umetnosti. Tokom „Nifesta“ se, takođe, svakodnevno prezentuju i najnovija stripska izdanja i ostvaruje značajna interakcija sa brojnim festivalskim posetiocima. Od posebnog značaja je razmena iskustava i informacija sa uglednim gostima iz inostranstva, što je neizostavan deo festivala. Do sada su u tribinskim programima i okruglim stolovima „Nifesta“, osim domaćih autora, učestvovali i gosti iz Francuske, Italije, Makedonije i Bugarske.
Tokom prethodnih izdanja „Nifesta“ u Nišu je otvoreno više od deset samostalnih i kolektivnih izložbi stripa – od istraživačkih, tragalačkih i autorskih do retrospektivnih godišnjih izložbi Udruženja stripskih umetnika Srbije – čime su niškoj stripskoj publici predstavljena sva najznačajnija dostignuća na polju domaćeg stripskog stvaralaštva. Toliki broj kvalitetnih stripskih izložbi Niš, sticajem raznovrsnih okolnosti, nije imao nekoliko decenija unazad.
U okviru „Nifesta“ se obavezno organizuje i više pratećih aktivnosti čiji je cilj da na interaktivan način približe naš grad stripskoj publici i gostima festivala. Jedan od neizostavnih pratećih programa je „Nifestova“ rokenrol žurka, na kojoj nastupaju poznati niški rok bendovi. Gostima festivala iz zemlje i inostranstva pruža se šansa da bolje upoznaju Niš, i to obilaskom kulturno-istorijskih spomenika i poznatih niških izletišta. Tu je i program koji se realizuje u saradnji sa izdavačkim kućama, a podrazumeva doniranje stripskih izdanja školskim bibliotekama sa ciljem da strip postane znatno dostupniji deci nego što je to sada slučaj.
Ideja za stripski festival rodila se kao logičan rezultat potrebe da strip, koji je u Nišu dotad bio neadekvatno tretiran i redovno skrajnut na margine kulturnih dešavanja, napokon dobije tretman kakav zaslužuje. Niš, naime, ima velike kulturne manifestacije u sferi likovnih umetnosti (slikarstva, grafike i arhitekture), ozbiljne, duhovne i popularne muzike (festivali i praznični koncerti), igre (folklorni festivali, balovi), književnosti (kolonije, rezidencije, sajmovi, recitatorske smotre) i igranog i animiranog filma (festivali i kolonije), ali doskora nije imao manifestaciju posvećenu „devetoj umetnosti“. Sada je tu Međunarodni festival stripa „Nifest“, dešavanje koje nesumnjivo ima potencijala da jednoga dana i samo postane javna gradska manifestacija.

SRĐAN SAVIĆ

PROGRAM MEĐUNARODNOG FESTIVALA STRIPA NIFEST 2018
Niš, Srbija
www.nifest.com

          ČETVRTAK, 24. 5. 2018.
10:00 – 20:00 SAJAM STRIPSKIH IZDAVAČA (mesto dešavanja: Paviljon u Tvrđavi)
14.30 SVEČANO OTVARANJE NIFESTA (Paviljon u Tvrđavi)
15:00 Stripovanje: MURAN – JUČE, DANAS, SUTRA učestvuje: Sabahudin Muranović Muran, stripski autor, ilustrator i karikaturista (Paviljon u Tvrđavi)
16:00 Panel–diskusija: PISMENOST I JEZIK STRIPA, Povodom dana Slovenskih prosvetitelja Ćirila i Metodija (Paviljon u Tvrđavi)
18:00 Otvaranje izložbe FAFNER: KROZ VEKOVE (Galerija Niškog kulturnog centra)
20:00 Otvaranje izložbe BOBAN SAVIĆ GETO: DOBRODOŠLI U GETO 17 (Salon 77 u Tvrđavi)

          PETAK, 25. 5. 2018.
10:00 – 20:00 SAJAM STRIPSKIH IZDAVAČA (Paviljon u Tvrđavi)
12:00 OTVORENA STRIPSKA RADIONICA, učestvuje: Vladimir Vesović, stripski autor i pedagog (Paviljon u Tvrđavi)
15:00 Stripovanje: PUTOVANJE KROZ ITINERER STRIPA SE NASTAVLJA... učestvuje: Vladimir Topolovački, stripski istoričar (Paviljon u Tvrđavi)
16.00 MAJSTORI CRTAJU ZA VAS: DRUŽENJE SA STRIPSKIM AUTORIMA (Paviljon u Tvrđavi)
16:30 Stripovanje: DUH DIŠE GDE HOĆE... EKSPANZIJA DUHOVNOG STRIPA učestvuje: Zoran Stefanović, pisac i istoričar kulture (Paviljon u Tvrđavi)
18:00 Stripovanje: STRIP I ROKENROL – PLAČ IZA TAMNIH NAOČARA (Paviljon u Tvrđavi)
19:00 DODELA FESTIVALSKIH PRIZNANJA (Paviljon u Tvrđavi)
20:30 Muzički program ROKENROL KAIŠ NA STRIPSKOJ TABLI nastupaju: Bojan M. Đukić, Dekster, Gospodin Pinokio (Amfiteatar na Keju)

          SUBOTA, 26. 5. 2018.
10:00 – 20:00 SAJAM STRIPSKIH IZDAVAČA (Paviljon u Tvrđavi)
12:00 OTVORENA STRIPSKA RADIONICA, učestvuje: Vladimir Vesović, stripski autor i pedagog (Paviljon u Tvrđavi)
14:00 Stripovanje: TRETMAN SRPSKIH STRIPSKIH FESTIVALA – STRIPSKE SLAMKE MEĐU VIHOROVE, učestvuju: Dragan Lazarević (Dragan de Lazare), predsednik Gašinog sabora, festivala humorističko–karikaturalnog i porodičnog stripa, Nebojša Vesović, direktor Međunarodne strip konferencije Kragujevac, Zoran Stefanović, upravnik Centra za umetnost stripa; Zoran Nikolić, umetnički direktor Nifesta, Srđan Savić, direktor Nifesta i predstavnici drugih festivala (Paviljon u Tvrđavi) i drugi
15:30 Stripovanje: ZLATNA MUNJA – PRIČA O VELIKOM BLEKU, učestvuju: Gabrijele Ferero, urednik „Velikog Bleka“ u Italiji, Srđan Savić, direktor Nifesta, Milan Ilić, grafički urednik „Velikog Bleka“ (Paviljon u Tvrđavi)
16:30 Stripovanje: PREDSTAVLJANJE NOVOSADSKE STRIP–SCENE, učestvuje: Jovan Gvero, urednik Studenskog kulturnog centra u Novom Sadu (Paviljon u Tvrđavi)
17:00 Stripovanje: PREDEO CRTAN MITOVIMA, učestvuje: Petar Meseldžija, stripski autor, slikar i ilustrator (Paviljon u Tvrđavi)
18.00 Stripovanje: SLOBODA 2018, učestvuju: Aleksa Gajić, stripski autor, Dejan Stojiljković, pisac i stripski scenarista, Dejan Najdanović Najda, vokalni solista, Igor Marković, urednik u „Sistem komiksu“ (Paviljon u Tvrđavi)
20:30 Muzički program ROKENROL KAIŠ NA STRIPSKOJ TABLI, nastupaju: Mokri džez, Opozit vej, Revoljušn (Amfiteatar na Keju)

          NEDELJA, 27. 5. 2018.
10:00 – 18:00 SAJAM STRIPSKIH IZDAVAČA (Paviljon u Tvrđavi)
Objavljeno: 23.05.2018.
Leteći start...      Press: Čarobna knjiga
  ...PRVO IZDANJE U NOVOJ EDICIJI!

Ovo nesvakidašnje izdanje, dragi čitaoci, sasvim je jedinstveno, i to ne samo zbog toga što je prvo u novoj ediciji Čarobne knjige po imenu Ja sam... (Mi smo...) već i zbog toga što je svaki strip koji za protagonistu ima ludog, izmučenog, spretnog (koliko i nespretnog), urnebesnog Lajavog Strelca po definiciji jedinstven.

U OVOJ KNJIZI:
• upoznaćete njegove prijatelje;
• upoznaćete njegove neprijatelje;
• otkrićete kako je uopšte došlo do toga da postane to što jeste;
• saznaćete kako se nosi sa svime što ga je snašlo;
• videćete kakav je njegov odnos prema ženama, prema ćaletu, prema Spajdermenu i prema sijaset ostalih, svima nama dobro poznatih junaka i zloća...

I sve to u tipičnom Dedpulovom maniru, začinjeno verbalnim eksplozijama i referencama na sve što možete (i ne možete) da zamislite...

LINK DA PORUČITE ODMAH

Edicija Ja sam... (Mi smo...) donosi odabrane epizode o ključnim trenucima u životima omiljenih Marvelovih junaka, iz kojih ćete saznati mnoge intrigantne pojedinosti njihovih višedecenijskih stripskih avantura, kao i tekstove autoriteta iz sveta stripa s mnoštvom zanimljivih detalja o samim herojima, ali i o ljudima koji su doprineli njihovom stvaranju.
Nezaobilazno štivo za svakog ljubitelja Marvelovog univerzuma!

Ja sam Dedpul će biti na
Letećem startu od 22.05. do 26.05.

Po ceni od 1.990 dinara, u striparnici„Čarobna knjiga“ u Dečanskoj 5 u Beogradu, striparnici „Alan Ford“ na Novom Beogradu, Klubu čitalaca Čarobne knjige „Bulevar Books“ u Novom Sadu i na našem sajtu.

Uz kupljeni strip najbrži će dobiti i originalni poster na engleskom za film Dedpul 2. A za najvernije fanove, u striparnici „Čarobna knjiga“ i klubu „Bulevar Books“ do kraja JUNA možete ostvariti popust od 33% uz ulaznicu sa bioskopske projekcije.

Objavljeno: 22.05.2018.
11. MaFest, Makarska • od 24.5. do 27.5.2018.      Press: MaFest

Ekipa, svibanj/maj je stigao, znači da je vrijeme da objavljivimo precizne i konačne informacije koje se tiču ovogodišnjeg, već 11. po redu MaFesta!

Što se samog koncepta tiče, on će ostao potpuno isti kao i prošle godine, a to znači da smo trodnevne radionice za predškolce i osnovnoškolce s područja Makarske rivijere organizirali sredinom ožujka/marta (12.-14.3.2018.), a ovogodišnji glavni dio festivala održat će se od 24.5. do 27.5.2018. (četvrtak - nedjelja) i bit će otvoren za sve stripofile i ostale ljude dobre volje!

Premda smo prošle godine izjavili kako će jubilarni 10. MaFest zauvijek ostati zapamćen kao najveći u povijesti – izgleda da smo se prevarili. Naime, 11. MaFest bit će još veći, a u to ćete se i sami imati priliku uvjeriti u ovom prilogu.

Specijalni gosti festivala su: Filip Andronik, Fabio Celoni, Claudio Chiaverotti, Dobbs, Luca Enoch, Toni Fejzula, Davide Gianfelice, Olivier Grenson, Steve McNiven, Dejan Nenadov, Dalibor Talajić, Walter Venturi, Stefano Vietti i Laura Zuccheri.

Pored 14 ovogodišnjih specijalnih gostiju, na 11. MaFest stiže još jedna prava hrpetina autora koji bi sasvim jednostavno mogli predvoditi bilo koju svjetsku strip-smotru, a mi ćemo ovom prilikom spomenuti samo neke od njih (abecednim redom): Lola Airaghi, Mario Alberti, Štef Bartolić, Krešimir Biuk, Alfio Buscaglia, Claudio Castellini, Dany, Roberto De Angelis, Pasquale Del Vecchio, Bane Kerac, Laci, Darko Macan, Colin MacNeil, Maza, Goran Parlov, Darko Perović, Frano Petruša, Esad Ribić, Bob Solanović, Stevan Subić, Goran Sudžuka, Tihomir Tikulin Tico, Andrea Venturi, Renky, Turk, Roberto Zaghi...

Tu su i dodatni sadržaji: Izložba originalnih crteža Andrije Maurovića: “Stari Mačak pod Biokovom - 2. dio”MaFest promocija: Krešimir Biuk - “Parlight Starlov”MaFest promocija: Frano Petruša - “Goni to smeće”MaFest promocija: Vjeran & Vibor Juhas - “Mr. Joe”MaFest promocija: Milko Peko i Vladimir Davidenko - “Jomar” i “Tajna bijele planine”Burza stripova u centru grada

Vidimo se u Makarskoj od 24. do 27.5.2018.!:-)

Spektakl je zajamčen!

     PROGRAM

     ČETVRTAK, 24.5.2018.
Party:
22:00 MaFest DJ party - Pivnica “Pivac” (riva)
PETAK, 25.5.2018.
Crtanja i potpisivanja za stripofile:
09:30 - 11:30 Enis Čišić, Dany, Olivier Grenson, Bane Kerac, Laci, Dejan Nenadov, Renky, Turk (razgovor ugodni + potpisivanje) - Pivnica “Pivac” (riva)
11:30 - 13:30 Štef Bartolić, Krešimir Biuk, Toni Fejzula, Davide Gianfelice, Darko Macan, Maza, Darko Perović, Goran Sudžuka (razgovor ugodni + potpisivanje) - Pivnica “Pivac” (riva)
13:30 - 15:30 Valentina Briški, Frano Petruša, Bob Solanović, Matej Stić, Fran Strukan, Dalibor Talajić, Walter Venturi, Laura Zuccheri (razgovor ugodni + potpisivanje) - Pivnica “Pivac” (riva)
15:30 - 17:30 Mario Alberti, Vladimir Davidenko, Luca Enoch, Vibor Juhas, Colin MacNeil, Steve McNiven, Esad Ribić, Andrea Venturi(razgovor ugodni + potpisivanje) - Pivnica “Pivac” (riva)
17:30 - 19:30 Lola Airaghi, Filip Andronik, Claudio Castellini, Fabio Celoni, Roberto De Angelis, Sergio Giardo, Goran Parlov, Esmir Prlja (razgovor ugodni + potpisivanje) – Pivnica
Kave s gostima - powered by Julius Meinl:
17:00 - 17:30 Na kavi s glavnim gostima - powered by Julius Meinl: Fabio Celoni- Pivnica “Pivac” (riva)
17:30 - 18:00 Na kavi s glavnim gostima - powered by Julius Meinl: Toni Fejzula - Pivnica “Pivac” (riva)
18:00 - 18:30 Na kavi s glavnim gostima - powered by Julius Meinl: Steve McNiven - Pivnica “Pivac” (riva)
18:30 - 19:00 Na kavi s glavnim gostima - powered by Julius Meinl: Dalibor Talajić - Pivnica “Pivac” (riva)
Party:
22:00 MaFest koncert: "Sheez" & DJ party - Pivnica “Pivac” (riva)

     SUBOTA, 26.5.2018.
Crtanja i potpisivanja za stripofile:
09:30 - 11:30 Enis Čišić, Dany, Olivier Grenson, Bane Kerac, Laci, Dejan Nenadov, Tico, Turk (razgovor ugodni + potpisivanje) - Pivnica “Pivac” (riva)
11:30 - 13:30 Lola Airaghi, Štef Bartolić, Claudio Castellini, Fabio Celoni, Roberto De Angelis, Sergio Giardo, Frano Petruša, Boris Talijančić (razgovor ugodni + potpisivanje) - Pivnica “Pivac” (riva)
13:30 - 15:30 Alfio Buscaglia, Pasquale Del Vecchio, Marica Inoue, Maza, Darko Perović, Bob Solanović, Roberto Zaghi, Laura Zuccheri (razgovor ugodni + potpisivanje) - Pivnica “Pivac” (riva)
15:30 - 17:30 Filip Andronik, Toni Fejzula, Davide Gianfelice, Darko Macan, Steve McNiven, Esad Ribić, Goran Sudžuka, Dalibor Talajić (razgovor ugodni + potpisivanje) - Pivnica “Pivac” (riva)
17:30 - 19:30 Mario Alberti, Luca Enoch, Colin MacNeil, Goran Parlov, Stevan Subić, Ive Svorcina, Andrea Venturi, Walter Venturi(razgovor ugodni + potpisivanje) - Pivnica “Pivac” (riva)
Kave s gostima - powered by Julius Meinl:
15:00 - 15:30 Na kavi s gostima - powered by Julius Meinl: Vjeran i Vibor Juhas: “Mr. Joe”- Pivnica “Pivac” (riva)
15:30 - 16:00 Na kavi s gostima - powered by Julius Meinl: Milko Peko i Vladimir Davidenko: “Jomar” i “Tajna bijele planine”- Pivnica “Pivac” (riva)
16:00 - 16:30 Na kavi s gostima - powered by Julius Meinl: Krešimir Biuk: ”Parlight Starlov” - Pivnica “Pivac” (riva)
16:30 - 17:00 Na kavi sa specijalnim gostima - powered by Julius Meinl: Dobbs - Pivnica “Pivac” (riva)
17:00 - 17:30 Na kavi sa specijalnim gostima - powered by Julius Meinl: Valter Venturi - Pivnica “Pivac” (riva)
17:30 - 18:00 Na kavi sa specijalnim gostima - powered by Julius Meinl: Dejan Nenadov - Pivnica “Pivac” (riva)
18:00 - 18:30 Na kavi sa specijalnim gostima - powered by Julius Meinl: Davide Gianfelice - Pivnica “Pivac” (riva)
18:30 - 19:00 Na kavi sa specijalnim gostima - powered by Julius Meinl: Olivier Grenson - Pivnica “Pivac” (riva)
19:00 - 19:30 Na kavi sa specijalnim gostima - powered by Julius Meinl: Claudio Chiaverotti - Pivnica “Pivac” (riva)
19:45 - 20:45 Dodjela nagrada povodom MaFestovog natječaja za osnovnoškolce s područja Makarske rivijere & Humanitarna aukcija originalnih crteža svih gostiju festivala - Pivnica “Pivac” (riva)
Party:
22:00 MaFest koncert: “Linda Evans” & DJ party - Pivnica “Pivac” (riva)

     NEDJELJA, 27.5.2018.
Crtanja i potpisivanja za stripofile:
10:00 - 12:00 Filip Andronik, Krešimir Biuk, Bane Kerac, Laci, Colin MacNeil, Dejan Nenadov, Renky, Ive Svorcina (razgovor ugodni + potpisivanje) – Pivnica
12:00 - 14:00 Dany, Vladimir Davidenko, Olivier Grenson, Marko Merćep, Stevan Subić, Dalibor Talajić, Tico, Turk (razgovor ugodni + potpisivanje) – Pivnica
14:00 - 16:00 Alfio Buscaglia, Pasquale Del Vecchio, Davide Gianfelice, Marica Inoue, Darko Perović, Andrea Venturi, Roberto Zaghi, Laura Zuccheri (razgovor ugodni + potpisivanje) - Pivnica “Pivac” (riva)
Kave s gostima - powered by Julius Meinl:
11:00 - 11:30 Na kavi sa specijalnim gostima - powered by Julius Meinl: Luca Enoch & Stefano Vietti - Pivnica “Pivac” (riva)
11:30 - 12:00 Na kavi s gostima - powered by Julius Meinl: Frano Petruša: ”Goni to smeće” - Pivnica “Pivac” (riva)
12:00 - 12:30 Na kavi sa specijalnim gostima - powered by Julius Meinl: Filip Andronik - Pivnica “Pivac” (riva)
12:30 - 13:00 Na kavi sa specijalnim gostima - powered by Julius Meinl: Laura Zuccheri - Pivnica “Pivac” (riva)

     OSTALA DOGAĐANJA:
Izložba originalnih crteža Andrije Maurovića: “Stari Mačak pod Biokovom - 2. dio”
Petak (25.5.2018.):         11:00 - 19:00 - Gradska galerija Antun Gojak
Subota (26.5.2018.):       11:00 - 19:00 - Gradska galerija Antun Gojak
Nedjelja (27.5.2018.):    11:00 - 15:00 - Gradska galerija Antun Gojak

Burza stripova:
Petak (25.5.2018.):         11:00 - 19:30 - Riva (parking preko puta Pivnice “Pivac”)
Subota (26.5.2018.):       09:30 - 19:30 - Riva (parking preko puta Pivnice “Pivac”)
Nedjelja (27.5.2018.):    10:30 - 15:30 - Riva (parking preko puta Pivnice “Pivac”)

Radionice s najmlađima - Predavač: Tihomir Tikulin Tico
Petak (25.5.2018.):
Dječji vrtić “Pčelica” (9:00)
Dječji vrtić “Radost” (11:00)

REDOVNE, SVAKODNEVNE, INFORMACIJE NA SLEDEĆOJ ADRESI:
https://www.facebook.com/mafestmakarska/

Objavljeno: 21.05.2018.
Strip: Montenegrini (422)      Autor: Simon Vučković
Objavljeno: 21.05.2018.
Strip: Noćni sud (72)      Autor: Franja Straka
Objavljeno: 20.05.2018.
Izveštaj sa prvog Gašinog sabora,...      Press: USUS
  ...26. april — 11. maj 2018.

Dve gospe, sedamdeset vitezova i 6.000 ulazaka u plemeniti svet stripa
Dodelom međunarodnih nagrada najvećim autorima stripa iz Srbije i desetak zemalјa, i krajem osam izložbi, završen je u Beogradu Gašin sabor, prvi festival karikaturalno–humorističnog i porodičnog stripa.
Začet sa skromnijim očekivanjima, Sabor se pokazao jednim od većih festivala Balkana. U pedesetak programa od 26. aprila do 11. maja 2018. učestvovalo je osamdesetak umetnika, naučnika, pedagoga i drugih stručnjaka, kao i preko 500 učenika iz sedam beogradskih obrazovnih ustanova. Po zvaničnoj evidenciji izložbe je za dve nedelјe, kao prateći program, videlo ucelo ili delom preko 6.000 posetilaca Dečjeg kulturnog centra Beograda, pretežno dece i omladine.
Festival je ušao u zajednicu frankofonih festivala stripa i imao je vidlјivu reklamnu kampanju na referentnim sajtovima za evropski strip.

Mešane reakcije na kontroverzni Gašin film
Početak i kraj Sabora obeležen je zvukom drndafona, instrumenta koji je stvorio Predrag Ristić – Peđa Isus, kao realnog odraza Gašinog instrumenta, ali i kao simboličke veze srpskog stripa sa Medijalom i sopstvenom kulturnom tradicijom.
Gašin sabor je prikazao osam izložbi stripa najvišeg kvaliteta. Andre Franken je bio glavna tema sabora i za njega su bile vezane izložbe „Mabreee“ o Gaši Šeprtlјi, „Franken njim samim“, „Kad je Spira bio mlad“, i „Marsupilami celim svojim repom“… Ostale su bile od domaćih autora. Udruženje stripskih umetnika Srbije (USUS) predstavilo je radove naših stripara koji su bili vezani za Frankenovo okruženje ili su dali posvetu majstoru — Božidar Milojković — BAM, Radič Mijatović, Nikola Maslovara, Milorad Žarić, Dragan Lazarević (Dragan de Lazare, predsednik Gašinog sabora), Goran Trajković, Saša Arsenić, Sabahudin Muranović, Uroš Begović, Siniša Banović, Milosav Ostojić… Kao specijalni gost se svojim radom pred srpskom publikom premijerno pojavio Bruno Gilson, ugledni belgijski stripar, aktivista i stručnjak.
Doajen Lazo Sredanović je izložio epizodu kultnog serijala, „Dikan: Đavolјa varoš“, koja je nedavno zabavlјala čitaoce Malog zabavnika. Jedan od vrhunaca programa je bila velika samostalna izložba glavnog gosta festivala Radiča Mijatovića, novosadskog majstora stripa, karikature i ilustracije, omilјenog crtača sa prostora nekadašnje Jugoslavije još od druge polovine 1970–ih.
U programima je i lično učestvovalo desetine umetnika i stručnjaka. Božidar Milojković je sa Draganom Lazarevićem promovisao dve knjige uzbudlјive za svakog lјubitelјa stripa: BlogoGrafija: Bamova avantura u stripu na srpskom jeziku i francusko izdanje albuma Kiselina crne boje (na jesen izlazi u Srbiji). Lazo Sredanović je predstavio ediciju sabranog „Dikana“ u knjigama u izdanju „Everest medije“, kao i nove epizode iz Malog zabavnika. Crtač, pedagog i urednik Nikola Maslovara iz Gornjeg Milanovca predstavio je album „Detektiva Lakonogića“ i druge svoje junake. Prevodilac i urednik Dejan Savić prikazao je izdanja belgijskog genija Frankena na srpskom u izdanju „Belog puta“ i „Darkvuda“ — sabranog Gašu Šeprtlјu, Spiru i Ćiru, Marsupilamija i „Crne misli“.
Beogradski likovni umetnik ali i predstavnik leskovačke tradicije stripa Milisav Banković predstavio je sebe i okruženje iz kojeg dolazi, impresioniravši srednjoškolce i studente. Kolekcionar–leksikograf Vladimir Topolovački prvi je put u Beogradu prikazao treći i četvrti tom svog kapitalnog leksikona Beskonačni itinerer kroz svet strip albuma (Zagreb, april 2018), gde je popisano oko 10.000 jugoslovenskih stripskih izdanja. Programe je moderirao Zoran Stefanović, uz stručno učešće Bojana M. Đukića.
Uz prigodni govor Anđelke Janković, predstavnice distributivne kuće „2i film“, zatvorenoj projekciji novog francuskog filma „Gaša Šeprtlјa“ prisustvovali su novinari, istraživači pop kulture i ugledni stvaraoci koji su uzeli učešća na festivalu. Film je u stručnim krugovima očekivan sa zebnjom da li će uspeti da prenese duh genijalnog Frankenovog stripa, ali je nakon gledanja solidnog i zabavnog ostvarenja od strane mnogih zaklјučeno da čak i ovakva, potpuno moderna varijacija na temu Gaše umnogome prenosi izvorni duh današnjoj mladoj publici.
Prvi okrugli sto o Frankenu, nama i stripu otvorio je stručnim ekspozeom filolog, filmolog i stručnjak za istoriju kulture Srđan Savić, aktuelni direktor Niškog kulturnog centra. Publika je imala jedinstvenu priliku da sluša izlaganja Ljubiše Gvoića (podsetimo: tvorca prvog diplomskog rada o stripu u SFR Jugoslaviji, Zagreb, 1976), Dušana Relјića, Bojana M. Đukića, Vladimira Topolovačkog, Zorana Tucića, Zorana Stefanovića, Bobana Savića — Geta, Marije Ristić, Pavla Zelića, Tamare Lujak… Završnu diskusiju je dao Zoran Nikolić, predsednik stripskog udruženja „Branko Plavšić“ iz Niša, osnivač festivala Nifest.

Najezda iz beogradskih škola
Publika je bila raznolika i svih uzrasta, a uklјučivala je desetine prepoznatlјivih lica kulture. Sa porodicama su bili dramski umetnici Andrej Šepetkovski te Danijel i Evgenija Kovačević, filolog i mačevalac Vasilije Milnović, zatim popularni istoričar–arheolog Marko Aleksić (takođe član USUS), doajeni naučne fantastike Boban Knežević i Tihomir Jovanović, likovni umetnici Borivoje Grbić, Dragana Kuprešanin i Selena Danilović, polјska naučnica Natalija Novinjska–Antonijević i mnogi drugi stvaraoci, naučnici i javne ličnosti…
Sabor je obeležilo natprosečno učešće učenika iz sedam beogradskih obrazovnih ustanova, njih preko 500. Osnovna škola „Đuro Strugar“ sa Novog Beograda dovela je najveću delegaciju od stotinak najbolјih učenika raznih razreda, kao i desetak učitelјa i nastavnika, na čelu sa direktorkom Aleksandrom Lončar, koja je i otvorila Gašin sabor. Učenici ove škole su poznati po sklonosti umetnosti — prethodni direktor škole je bio ugledni akademski umetnik i pedagog Risto Antunović, „Čarobnjak iz Hercegovine“ kako reče pisac Radoslav Bratić — tako da su sa zadovolјstvom više sati učestvovali na vođenim turama po izložbi, promocijama i master klasi koju je pred punom Crvenom salom održao međunarodni profesionalac Bojan M. Đukić, osnivač evropski značajne grupe „Beogradski krug 2“.
U programima sabora učestvovali su i učenici od prvog do trećeg razreda OŠ „Majka Jugovića“, kao i učenici prvog razreda OŠ „Svetozar Marković“ sa Vračara, koje je predvodio pasionirani učitelј Danilo Gligorić. Iz Kluba za kreativno druženje „Vijuganje“ došli su devetogodišnjaci koje je vodila Ljupka Mirković Dubajić, a posebnu radost su saboru doneli učenici Specijalne osnovne škole „Dušan Dugalić“ koje su predvodili defektolozi Sašenka Mirković i Goran Rojević.
Dva dana zaredom dolazili su i učenici Računarske gimnazije, koje je pratio sekretar škole Nikola Jakovlјević. Takođe su u dva navrata organizovano bili učenici prvog do četvrtog razreda Arhitektonsko–tehničke škole, koje je dovela Dušica Jakovlјević, profesor srpskog jezika i književnosti, a koji su imali prilike da čuju dosta o spoju umetnosti, nauke i tehnologije kroz izlaganja Zorana Stefanovića i drugih stručnjaka.
Osim Bojana M. Đukića, master klase su predškolcima, osnovcima i srednjoškolcima držali Nikola Maslovara, Lazo Sredanović i Dušan Relјić. Paralelno, pod vođstvom prof. Vladimira Vesovića, Škola „Đorđe Lobačev“, sada već u svojoj 26. školskoj godini, imala je svoje radionice za strip, ilustraciju i koncept art za filmove i video igre. (Škola radi u prostorijama Dečjeg kulturnog centra i sada je u periodu znatnog širenja.)
Vođene ture po Frankenovim i srpskim izložbama držali su Dragan Lazarević, Vladimir Vesović i Bojan M. Đukić. Predstavlјanja izdavača, izdanja i autora vodio je Zoran Stefanović.
Nezvanične grupne posete zapažene su i od strane učenika Filološke gimnazije, Dizajnerske škole i drugih srednjih škola, kao i studenata Univerziteta umetnosti, naročito sa Fakulteta primenjene umetnosti.

Ko su vitezi i gospe od duha i humora?
Važan deo sabora bila je i dodela specijalizovanih priznanja umetnicima, istraživačima, urednicima i pedagozima koji su klјučno doprineli umetnosti duha i humora, i time obeležili srpsku i međunarodnu kulturu u drugoj polovini 20. i početkom 21. veka.
Ceremonije dodele priznanja 28. aprila i 8. maja otvorila je urednica likovnih programa DKCB i „Radosti Evrope“ Lidija Seničar. Obrazloženja je iznosio osnivač festivala Zoran Stefanović, nagrade je uručivao predsednik festivala Dragan Lazarević (i sam nagrađen rođendanskom tortom 8. maja), a celu manifestaciju je zatvorio predsednik Udruženja stripskih umetnika Srbije Rade Tovladijac.
Prva Velika povelјa Gašinog sabora — a dodelјuju se za „izuzetan doprinos svetskoj umetnosti humora, karikature, šeprtlјenja i sanjarenja“ — otišla je u Moskvu, ruskim Beograđanima, porodici Lobačev, koja preko sto godina daje doprinos srpskoj i jugoslovenskoj kulturi. To je na snazi još od vremena kad je ruski carski konzul Pavle A. Lobačev, „poznat kao čovek demokratskih ideja“ (da citiramo srpsku štampu od pre sto godina), štitio hrišćanski živalј Balkana krajem osmanske okupacije, da bi njegov sin Jurij Lobačev (1909–2002, kod Srba zvan Čika–Đorđe) postao sveevropski umetnik–stripar za koga je rečeno „Samosvest bez oholosti i razumevanje bez taštine“ (Žika Bogdanović). Danas plemeniti duh ove loze gaje Đorđev sin Dimitrije, unuk Jurij i praunuci. Povelјu je u Moskvu već koji dan kasnije odnela prof. Irina Antanasijević, neumorni istraživač Bele ruske Srbije na Savi i Dunavu.
Drugu veliku povelјu Sabora primila je gospođa Snežana Zupan, u ime porodice Zupan. Nјen muž Zdravko Zupan (1950–2015) bio je međunarodno važan stripski umetnik, ali i glavni istoričar jugoslovenskog stripa, čovek čije duhovno i aktivističko nasleđe doslovno prožima i čini živim današnji strip regiona. Značajno zaveštanje ovog velikana USUS sada kolektivno nastavlјa kroz dugo pripremane izdavačke i stručne projekte, uz podršku ove dobre porodice.
Velike povelјe Gašinog sabora dobila su i trojica vanrednih stvaralaca — glavni gost festivala, novosadski crtač Radič Mijatović, beogradski crtač Božidar Milojković, kao i legendarni prevodilac Gaše i mnogih drugih stripova i književnih dela Đorđe Dimitrijević, za kog je na festivalu višekratno rečeno da je „Stanislav Vinaver našeg vremena“.
Osim povelјa, Sabor je dodelio i plemićka zvanja. „Gospama od duha i humora“ proglašene su dve beogradske profesorke — likovna umetnica Vladana Likar–Smilјanić i pomenuta naučnica Irina Antanasijević.
U dvema ceremonijama proglašenja „Vitezova od duha i humora“ učestvovali su laureati iz redova velikana umetnosti i kulture Srbije — Laza Lazić, Jovan Stojanović iz Pariza (pseudonim 1950–1960–ih: John Radley), u ime Dobrice Erića unuka Nevena Damlјanović, Slobodan Stanišić, Špiro Radulović, Petar Petrović (Peca Marš), Dušan Relјić, Radič Mijatović, Jugoslav Vlahović, Rastko Ćirić, Vladimir Vesović, Ljubiša Gvoić, Bojan M. Đukić, Zoran Kovačević, Momčilo Rajin, Zoran Andrić, Slobodan Ivkov, Dragan Bosnić i Vladimir Topolovački.
Vitezima su postali i doajeni koji nisu mogli biti prisutni: Vasilije Afanasijev, Žika Bogdanović, Tošo Borković, Milan Bukovac, Dušan Vukojev, Đorđe Dimitrijević, Milorad Žarić, Aleksandar Žikić, Bogdan Jovanović, Dragoš Jovanović — Fera, Branislav Kerac, Ljubomir Klјakić, Bojan Kovačević, Miomir Kulić, Mihailo Kurtović, Nikola Maslovara, Nenad Mikalački — Đango, Božidar Milojković, Branislav Miltojević, Milenko Mihajlović, Branislav Nikolić — Brana, Svetozar Obradović, Lazar Odanović, Vasa Pavković, Želјko Pahek, Dragan Perić, Dušan Petričić, Vujadin Radovanović, Gradimir Smuđa, Lazo Sredanović, Borislav Stanković — Stabor, Franja Straka, Živojin Tamburić, Mirolјub Todorović, Miomir Tomić, Slaviša Ćirović i Borislav Šajtinac.
U ime publike i kolega iz Srbije, odbor Gašinog sabora je za „Vitezove od duha i humora“ proglasio i dvanaest umetnika sa područja nekadašnje Jugoslavije. Iz Makedonije to je Dime Ivanov — Dimano; iz Crne Gore Luka Lagator; iz Bosne i Hercegovine Midhat Ajanović — Ajan (sada u Švedskoj); iz Hrvatske Rudi Alјinović, Borivoj Dovniković — Bordo, Nedelјko Dragić (sada u Nemačkoj), Darko Macan i Julio Radilović — Jules; a iz Slovenije Ciril Gale, Žiga Leskovšek, Nikolaj Miki Muster (na žalost, preminuo pred kraj Sabora, ne dočekavši da vidi nagradu) i Iztok Šušteršič.
Sa vanbalkanskih prostora zvanja „Viteza od duha i humora“ dobili su legendarni franko–belgijski autori: crtač Fransoa Valteri (François Walthéry) i pisac Mitik (pravo ime Žan–Klod Smit–l–Benedikt; Jean–Claude Smit–le–Bénédicte). Ovi autori su višestruko bliski našoj publici po svojim delima kao što je serija „Nataša“, a podsetimo da su delovali u krugu u kojem je radio i sam Franken, te da su s nama povezani i preko saradnje sa Draganom de Lazareom na serijalu „Rubina“.
Ovim je na prvom Gašinom saboru dodelјena grupa priznanja koja vrednuju i definišu prethodnu epohu našeg duha i humora, a od sledeće godine će priznanja biti svedena na tekuću produkciju.
Posebno je bio značajan i okrugli sto nakon druge dodele priznanja, 8. maja, koji je filozofski nadahnutim i antropološki vrednim izlaganjem otvorio naš velikan pera Laza Lazić, a gde su učestvovali Jovan Stojanović, Petar Petrović (Peca Marš), Dušan Relјić, Špiro Radulović, Jugoslav Vlahović, Slobodan Ivkov i Zoran Andrić, sa moderacijom Zorana Stefanovića. Dirlјivost i upečatlјivost trenutka bila je i u tome što su se ovi doajeni većinom prvi put sreli uživo, prvi put govorili na stripskom skupu i prvi put nagrađeni stripskim priznanjem.

Ekonomska kriza za decu, ignorisanja i propusti
Osim specijalizovanosti za humoristički i porodični strip, Sabor je imao za cilј da stvori novu publiku, ali i da skrene pažnju na umetnike Srbije i nekadašnje Jugoslavije.
Takođe, cilј mu je bio podsticaj lokalnom tržištu i izdavačima registrovanim u Srbiji sa kojima sarađuje Udruženje stripskih umetnika Srbije. Zato je određeno da se na prvom saboru mogu prodavati strani dečji i porodični stripovi objavlјeni u Srbiji, kao i stripovi autora bivše Jugoslavije gde god da su objavlјeni.
Međutim, trodnevna prodajna izložba je bila preskromna po prodaji, izgleda zbog termina preko radnog dana, kada roditelјi ne mogu dovesti decu, ali i zato što današnja ponuda stripova u luksuznim izdanjima (namenjenih bibliotekama i kolekcionarima) nadilazi mogućnosti dečjeg džepa u školskim posetama.
Pokazalo se da su najmlađi najbolјe prihvatili izdanja domaćih autora na domaće teme, štampana njima čitlјivom ćirilicom, ali jeftinija, što je pogodovalo izdavačima kao što su „Pčelica“ iz Čačka ili „Makondo“ iz Beograda (edicija: Srpski naučnici u slici i reči). Naročito je „Pčelica“ zbog izdavačkog profila bila spremna za ovo mesto i priliku, ali je i dodatno imala oglasnu kampanju za Gašin sabor preko društvenih mreža. U novoj knjižari ove kuće u Beogradu mogu se nabaviti i brojni hitovi ovogodišnjeg laureata Sabora Slobodana Stanišića, ilustrovani od strane članova USUS–a.
Radio Beograd je pratio Sabor u udarnim emisijama, isto kao i Dečji dnevnik RTS, prestižna rubrika „Sinoć u gradu“ dnevnika Politika, kao i najvažniji sajtovi za kulturu regiona. Na drugoj strani, bila je očigledna nezainteresovanost nekih sredstava informisanja, naročito onih sklonih tabloidizaciji, iako je događaj bio nadomak redakcija, u samom centru Beograda, i bio veoma privlačan čak i za slučajne prolaznike.
Sabor je imao osam privlačnih plakata, primećenih i u Zapadnoj Evropi, ali iz novčanih razloga nije mogao na vreme imati štampan katalog, što je propust koji će organizatori pokušati retroaktivno da reše. Takođe je kao propust ocenjeno nepostojanje dodatnih potpisa na nekim izložbama, jer laicima autorski potpisi na tablama često nisu bili dovolјni.
Gašin sabor, kao ni ostali glavni festivali stripa ove godine u Srbiji, nije dobio pomoć od Ministarstva kulture Srbije. Obrazloženje glasi: „projekat samo manjim delom ima decu i mlade kao cilјnu grupu; uopšteno dati i kratak opis projekta i cilј; obiluje opštim mestima“.
S obzirom na ovogodišnji uspeh koji ima međunarodne odlike, visok kvalitet i masovnost svake vrste, Udruženje stripskih umetnika Srbije veruje da bi mogao postojati drugačiji odnos državne komisije prema Gašinom saboru.

Zaklјučak: saborovanje kakvog pre nije bilo
Kako fotografije svedoče, Gašin sabor, prvi svoje vrste u Jugoistočnoj Evropi, pokazao se kao uspešan eksperiment, od obima i uticaja. Glavni cilј je postignut: „afirmacija plemenitih, toplih i zabavnih štiva koja blagotvorno deluju na duhovne potrebe publike i njeno mentalno zdravlјe, ali i na povezivanje svih generacija i društvenu integraciju“.
Začet jednomesečnom Gašinom izložbom u Francuskom institutu u centru Beorada, Sabor je sada uspešno porođen i zapažen kod šire publike kao manifestacija bogata zabavnim programima najvišeg nivoa, obogaćena prisustvom umetničke, kulturne i pedagoške elite. Tokom četiri meseca reklamnih kampanja, kroz elektronske i štampane medije, možda je i više od milion lјudi čulo ili pročitalo ime Gaša Šeprtlјa.
Pokazalo se da je velika prednost imati lep i funkcionalan ambijent Dečjeg kulturnog centra Beograda, ali i izvanrednu lokaciju u gradu i na Balkanu. Sabor je imao možda i najlјupkiji festivalski imidž u zemlјi, zahvalјujući visokom kvalitetu umetnika sa plakatima, te samoj temi i stilu Gaše. Imao je svetski kvalitet izložbi, društveno najkorisniji koncept, specijalizovanu pedagošku i kulturnu osnovu saglasnu programima i strategijama ministarstava prosvete i kulture Srbije, a opet zabavnu i razbarušenu atmosferu…
Sabor se izdvojio i međunarodnim dometom iz ponude pedesetak srpskih i regionalnih festivala i festivalčića stripa — pre svega kao mesto dodele važnih međunarodnih priznanja, jedinih u regionu specijalizovanih za karikaturiste i humoriste u stripu, ali i ulaskom u zajednicu frankofonih stripskih festivala. (Uz srpski, službeni jezik festivala je ove godine bio i francuski, a sledeće će biti jedan istočni jezik.)
Retko je i da neka stripska manifestacija uspe da okupi ovoliki broj dece, škola i profesionalaca stripa i opšte kulture, od kojih su se mnogi prvi put sad uživo sreli posle karijere od pet, šest, pa i sedam decenija.
Gašin sabor sada polazi na turneju po Srbiji prezentacijama, izložbama i projekcijama filma „Gaša Šeprtlјa“, pre svega u Niš na peti Nifest (24–27. maj), zatim u Leskovac na 20. balkansku smotru mladih strip autora (29. jun – 1. jul), pa u Kragujevac na Komikon (6–8. jul), Valјevo, Gornji Milanovac (prva sedmica oktobra)…
Izložba srpskih autora pozvana je da bude izložena u junu u Briselu, prestonici Belgije i Evrounije, sa namerom da naši radovi bude predstavlјeni tamošnjim izdavačima, novinarima, istraživačima i kolekcionarima.
Dečji kulturni centar Beograd i USUS najavlјuju nove stripske poduhvate: kao nastavak Gašinog sabora biće proglašen međunarodni konkurs za geg–tablu stripa, a decembar 2018. biće ponovo mesec stripa u Beogradu.

IMPRESUM: ONI SU PRAVILI SABOR
Stručni deo Gašinog sabora je sproveo Centar za umetnost stripa u organizaciji Udruženja stripskih umetnika Srbije iz Beograda i Udruženja građana „Svet stripa“ iz Kragujevca, zajedno sa stručnjacima Dečjeg kulturnog centra Beograda.
Predsednik Gašinog sabora je značajno ime srpsko–francuskog stripa Dragan Lazarević (Dragan de Lazare), a u stručnom odboru su i Rade Tovladijac (predsednik USUS), Vladimir Vesović (Škola „Đorđe Lobačev“), Bojan M. Đukić (osnivač „Beogradskog kruga 2“), Lidija Seničar (urednica likovnih programa DKCB i festivala „Radost Evrope“), te osnivač Sabora Zoran Stefanović (upravnik Centra za umetnost stripa, Beograd).
Likovno oblikovanje plakata i drugih materijala uradio je umetnički direktor festivala, student Fakulteta primenjenih umetnosti u Beogradu Marko Šerer, a kaligrafi na priznanjima su bili Jelena Radojević te još dva studenta FPU Lazar Rakonjac i Petar Stošić. Sama priznanja nose crteže Božidara Milojkovića, Dragana Lazarevića i Siniše Banovića.
Koordinatori za javnost su bili Tamara Lujak i Pavle Zelić, a fotografi Stevan Nešković (DKCB), Branko Botić i T. Lujak (USUS). Vebmaster je bio Nenad Petrović, Mijatovićevu izložbu je tehnički pripremio Nebojša Jovičić, administrativni koordinator je bila Maja Stefanović, a izvršni producent svih izložbi likovni umetnik Goce Balković. Prevodilac na francuski je bio D. Lazarević, na engleski Z. Stefanović. Rukovodilac produkcije DKCB je Dalibor Stojanović.
Partneri festivalu su distributerska kuća „2i film“, Francuski institut u Beogradu, izdavačke kuće „Pčelica“, „Makondo“, „Beli put“, „Sistem komiks“, „Komiko“, „Modesti stripovi“, „Darkvud“, desetak beogradskih škola i nevladine organizacije Srbije i regiona…

www.dkcb.rswww.usus.org.rs
https://www.facebook.com/GasinSaborBGD/

FOTO GALERIJE
(slobodna licenca Creative commons 4.0)

Fotograf: Stevan Nešković (Dečji kulturni centar Beograd),
http://www.dkcb.rs...
http://www.dkcb.rs/...
http://www.dkcb.rs/...
Objavljeno: 19.05.2018.
Strip: Cane (326)      Autor: Goran Milenković
Objavljeno: 19.05.2018.
U Cak zore ... (3)      Autor: Darko Macan
  NUL EFFORT N'EST PERDU

Otprilike točno dvadeset godina nakon što je ugasila Cak, nakladnička kuća Slobodna Dalmacija pokrenula je 1994. nov časopis za strip, mjesečnik Comic strip. Urednik tog izdanja bio je Boris Talijančić, i sam autor stripova, s kojim sam se jednom prilikom zatekao u razgovoru. Više se ne sjećam je li razgovor bio telefonski ili uživo, na Salonu stripa u Vinkovcima, ali sam posve siguran da sam bio u svom gunđavom kritizerskom raspoloženju koje previđa sve dobro (poput činjenice da se usred rata pojavio magazin, na lijepom papiru i dobro otisnut), ali je zato na najmanji povod spremno održati predavanje o svakoj uočenoj falinki. Vjerojatno sam prigovarao koječemu dok me Boris staloženo slušao, a onda me, kad sam stao zakerati prijevodu, na brzinu odškolovao: znam li ja, pitao je, kako je prevoditelj Comic stripa kojemu toliko zamjeram isto onaj prevoditelj Caka kojeg sam koju rečenicu prije hvalio?

Nisam znao, ali sam poslije provjerio i jest, riječ je bila o istom čovjeku. Bože V. Žigo, kako navodi Hrvatska enciklopedija, hrvatski je književnik i novinar (1946.-), diplomirani galicist i komparatist te višedesetljetni urednik i novinar koji je za Slobodnu Dalmaciju pisao reportaže, putopise, eseje, kritike, feljtone, kozerije i kolumne, a usto se, bogme, bavio književnim i prevodilačkim radom. Cak Bože nije samo prevodio (ne znam u kolikoj točnoj mjeri, doduše, jer kao prevoditelj ondje nije navođen, ali s obzirom da je većina inicijalna Cakovog materijala podrijetlom bila francuska i mjera je, pretpostavit ću, bila znatna) već i uređivao od petog, kad je prvi put potpisan kao glavni urednik umjesto tajanstvenog "redakcijskog kolegija", do dvadeset i drugog broja, nakon čega ga je zamijenio Joško Kulušić (1938.-1998., riječima Viktora Ivančića "najveći urednik što ga je Slobodna Dalmacija imala"), ćušnut u Cak, kako pak hoće Hrvatska enciklopedija, jer ga je Savez komunista Jugoslavije optužio da je uređujući tjednu Nedjeljnu Dalmaciju ondje dopustio "nacionalistički prodor".

Bože V. Žigo

Spominjem tu, za moje interese atipičnu, političku anegdotu isključivo zato što je to jedina biografska crtica nekog člana redakcije u kojoj sam pronašao spomen Caka. Od preostala tri imena koja su se u impressumu mogla tijekom te godine čitati, jedno (odgovornog urednika Josipa Smodlake) je internet pokopao pod naslagama njegova političkog imenjaka iz prve polovice stoljeća, drugoga (također odgovorni Petar Požar, 1944.-2005.) pamte kao povjesničara i priređivača dječjih knjiga, dok je treći (grafički urednik Nikola Skokandić, 1947.-, u prva dva broja Caka prisutan i kao ilustrator "klasika humora") nagrađivani umjetnik i profesor grafičkih predmeta. Nikome od njih – ni Boži koju mu se vratio dvadeset godina poslije, ni Jošku kojemu je dosuđen kao kazna – strip nije bio, rekao bih, ni velika ljubav niti značajan stavak u karijeri. Bio je redakcijski zadatak, možda fuš za dodatan honorar, radni dan obavljen s više ili manje volje, uz bolji ili lošiji rezultat.

Meni, pak, koji njihova imena (osim Božina, jer mi ga je Boris u pamćenje urezao) nisam ni znao dok ih jutros nisam povadio i jedno po jedno guglao, meni je njihov rad toliko značio da mu se i nakon četrdeset pet godina (i jedan mjesec) vraćam li, vraćam. Fascinira me to i fasciniraju me svi oni jer već godinama nema dana da ne dvojim o smislu – kako svojega tako i tuđega – rada, nastojanja da se nešto stvori. Na koncu, bit će da ipak moj otac ima pravo kad kaže da se ništa ne zaboravlja, da sve ostavlja trag, da nijedan trud nije bačen. Kad na takav način razmišljam onda ima dana kad mi se čini da su piramide ne samo razlog već i dovoljno opravdanje za robovlasništvo.

Prije nego završim ovaj nastavak, valja razmrsiti još grop ili dva. Prvo jesu li prijevodi u Caku zaista bili tako dobri kako mi se činilo s osam godina, a oni u Comic stripu onako loši kako mi se činilo s dvadeset i osam? Ni jedno ni drugo, dakako. Ima fušeraju u Caku koje s osam nisam mogao vidjeti i previda u Comic stripu od kojih sam vjerojatno i sam katkad načinio gore. Ključ je u blaženoj dobi kad ti se čini da ništa nije smješnije nego kad seljak u Valerianu govori dalmatinski i prokletoj dobi kad si zavidan cijelom svijetu što ti nije na usluzi nego drugima daje posle za koje vjeruješ kako bi ih sam obavio puno bolje. Između te dvije dobi leže dvije dekade u kojima Slobodna Dalmacija nije izdavala strip-časopis (izdavala je stripove, no druge vrste) i koje su mi se činile vječnošću. A gle, od Comic stripa do danas protekle su dvadeset i četiri godine u času! Možda se ništa zauvijek ne gubi u naborima vremenima, ali voli nas vrijeme, berekin jedan, povući za nos, kad god mu se pruži prilika.

(Nastavlja se ...)

Tekst © Darko Macan, 2018. Ilustracije preuzete s www.stripovi.com i www.darkwoodprodavnica.rs
Foto g. Žige preuzet s www.slobodnadalmacija.hr, autor Nikša Stipaničev/Cropix.

Objavljeno: 18.05.2018.
Pisac je kriv za sve? ili...      Autor: Ilija Bakić

  ...u Granvilu ili povratak prgavog
  strip „Saga“ fenomen popularne kulture
  zapadnog sveta - „Saga, drugi tom“
  Brajana K. Vona i Fione Stejpls;
  izdavač Čarobna knjiga, 2017.

Strip „Saga“ je fenomen tekuće popularne kulture Zapadnog sveta. Reč je o jednom od od najpopularnijih i najnagrađivanijih serijala današnjica - ovo današnjica treba bukvalno shvatiti jer je strip startovao marta 2012. godine i još uvek traje (za sada u 51. poglavlju na više od 1000 stranica!). „Saga“ je u SAD osvojila nacionalne godišnje strukovne nagrade „Ajzner“ i „Harvi“ za strip serijal 2013, 2014. i 2015. godine kao i nagrade za najbolji scenario, najbolji crtež, najbolje kolorisanje, najbolje naslovne strane; „Saga“ je 2013. dobila i žanrovsku nagradu „Hugo“ za najbolju naučnofantastičnu priču. Scenarista Brajan K. Von (1976), „čuda od deteta“ američke strip scene, iza sebe, pre „Sage“, već ima uspešne serijale „Y poslednji čovek“, „Eks mašina“, „Ponos Bagdada“ a poznat je i kao scenarista tri sezone popularne TV serije „Izgubljeni“ („Lost“); „Saga“ je njegov ambiciozni izlet u svetove izvan korporacijskog stripa što bi trebalo da znači veću kreativnu slobodu odnosno manju vezanost za imperative „kurentnih-isplativih“ tema-sadržaja.

Osnovni zaplet ove „priče u slikama“ (koja pred domaće čitaoce stiže zahvaljujući agilnoj „Čarobnoj knjizi“) prepoznatljiv je: uprkos zabranama porodice-okoline momak i devojka se zaljubljuju, stupaju u brak i rađaju čedo ljubavi. Tim postupkom par se zamera bukvalno svima i mora bekstvom da spasava sebe i bebu. U Vonovoj verzija stare matrice dve sukobljene porodice su rase sa planeta Pristanište i Venac, koje „od kako je sveta i veka“ međusobno ratuju širom svemira besomučno uništavajući planete i domoroce. Vojnik Marko sa Venca (sa ovnovskim rogovima i ušima iz rase koja praktikuje magiju) biva zarobljen a njegova se tamničarka, Alana sa Pristaništa (na leđima ima krila a njena rasa koristi tehnologiju), zaljubljuje u njega. Njihova devojčica Hejzel rađa se na planeti Rascep - scenom rođenja započinje „Saga“ - i ima karakteristike oba roditelja (zametke krila i roščiće). Begunci sa bebom i njenom dadiljom, duhom devojčice Izabele (koja je poginula u eksploziji mine koja joj je otkinula noge), beže u raketi-drvetu prema planeti Spokoj. Usput im se (nepozvani) pridružuju Markovi roditelji dok za njima žure tragači: unajmljeni plaćenik Volja, koga prati Lažimačka (koja zna kad neko laže), i, iz drugog tabora, Princ Robot IV (čije ljudsko telo krasi glava u obliku monitora). Drugi tom prati dogodovštine na putu do Spokoja, na kome živi pisac Osvald Hajst čija je knjiga „Noćni dim“ bila „inspiracija“ za rađanje zabranjene ljubavi a drugi je tumače kao skrivenu subverziju. Dok ne dostignu na cilj supružnike čeka usputna avantura - pokušaj da se pronađe izgubljena Izabela na planeti koja je jaje iz koga se rađa čudovište Vremežder pod čijim će se udarom naći i njihov progonitelj Volja odnosno Markova bivša verenica Gvendolina. Konačno, Princ Robot IV stiže do pisca Hajsta koji uopšte nema visoko mišljenje o svom delu „Noćni dim“ napisanom u vreme razvoda „samo zbog jedne stvari: brze isplate honorara“; Hajst cinično priznaje da nema nameru da posetioca ubeđuje kako nije genije, ponavljajući tako staru istinu da je literatura/umetnost i više i manje od namera autora i da ima sopstveni, nezavisni život.

U poglavljima (7-12) koja čine ovaj tom, Von razvija i popunjava priču pa svaka epizoda sadrži dozu „flešbekova“ u kojima se odigravaju prošli događaji koji nisu do sada obrađeni. Žanrovski temelji serijala i nadalje su naučnofantastična „spejs opera“ obogaćena  prepoznatljivom ikonografijom epske fantastike. Svemirske „širine“ ispunjene egzotičnim planetama i svakovrsnim žiteljima pomešane su sa romansom i oštrim akcijama uz dobro doziranje tenzija i relaksirajućeg humora, bez sociološko-filozofskih izleta ili stilskih egzibicija što serijal čini izuzetno pitkim štivom. Crtež je jednostavan ali doteran, dinamičan, vešto izrežiran i komponovan u table. Adut „Sage“, koji joj daje prednost nad drugim delima tekuće produkcije je ton aktuelnog fenomena-žanra poznatog kao „young adult fiction“ (u našoj verziji pomenuti bi bili „stariji maloletnici - mlađi punoletnici“) koji je postao izuzetno popularan - u romanesknim i filmskim serijalima kakvi su „Hari Poter“ (započet kao tinejdžerska a okončan kao mladalačka priča), „Sumrak“, „Igre gladi“, „Lavirint“... Dela ovog usmerenja bave se dogodovštinama junaka koji su stariji od tinejdžera ali još nisu zakoračili u puno zrelost. Naravno, glavni konzumenti takvih sadržaja upravo su mladi u uzrastu koji imaju i junaci takvih dela.

Rečju, „Saga“ se, u drugom tomu, potvrđuje kao precizno profilisan i realizovan strip jasnog utemeljenja u žanrovskim obrascima koji ima dovoljno potencijala da se razvija u atraktivan serijal.

(„Dnevnik“, 2018)
Objavljeno: 17.05.2018.
Pretplata za Stripčine 2018.      Press: Besna kobila
  Besna kobila oglašava pretplatu za dva ovogodišnja grafička romana.

Gaets & Munjoz – ČUDAN ZVUK MOTORA
Grafički roman rađen prema istoimenom romanu Žan Lika Lučanija, Čudan zvuk motoraizvanredna je satira jednog društva zavijena u krimi priču o detetu serijskom ubici. On je prosto takav rođen, i rešio je da pobije sve koji žive s njim u toj rupi od mesta, bogu iza leđa. Ali, nećemo ih žaliti: možda takav skup moralnih degenerika i ne zaslužuje bolje?
Čudan zvuk motora nagrađen je 2013. nagradom SNCF za najbolji krimi strip.
(edicija Francuska veza, format B5, 126 strana, kolor, tvrde korice, planirani izlazak iz štampe sredina juna 2018)

Žeremi Moro – MAKS VINSON
Maestralni grafički roman o Maksu Vinsonu, šampionu koji u svom životu nije izgubio ni jedan jedini teniski meč. I dok ga gomila obožava, on počinje da shvata da su njegove pobede potpuno isprazne, a da je on plod ukradenog detinjstva zamenjenog nehumanim treninzima kojima ga je podvrgao njegov otac, tiranin.
(edicija Stripčine, format B5, 320 strana, crno-belo, tvrde korice, planirani izlazak iz štampe kraj septembra 2018)

Zajednička pretplatna cena za oba ovogodišnja naslova je 2200 dinara, a sva poštarina je uračunata u cenu. Knjige šaljemo po redu izlaska iz štampe. Pretplata traje od 10. maja do 10. juna 2018. i važi za teritoriju Srbije.

Pretplata se uplaćuje opštom uplatnicom: pod uplatilac upišete vaše podatke, pod svrha uplate – PRETPLATA ZA STRIPČINE 2018, pod primalac – IP Besna kobila doo, Branka Pešića 20, 11080 Zemun, pod valuta – RSD, pod iznos – 2200, a pod račun primaoca – 330-4010733-61.

Na kraju, važno je i da nam na naš e-mail info@besnakobila.co.rs  potvrdite uplatu i još jednom za svaki slučaj napišete svoju adresu na koju ćemo vam slati knjige.

Nekoliko tabli naših ovogodišnjih stripova možete videti ovde:
www.bdgest.com/preview-1187-BD-un-leger-bruit-dans-le-moteur-recit-complet.htm...4
www.bdgest.com/preview-1422-BD-max-winson-la-tyrannie.html...

Objavljeno: 16.05.2018.
21. međunarodni festival stripa CRŠ      Press: Strip vesti
Objavljeno: 11.05.2018.
U Cak zore ... (2)      Autor: Darko Macan
  ZA RASNU ČISTOĆU

Prvi broj Caka imao je pedeset i dvije stranice (tri tiskarska arka i korice na drukčijem papiru) te na njima trideset i tri stranice stripa. Drugi broj isto tako. Godinu dana poslije, predzadnji broj Caka imao je četrdeset i osam stranica (korice su tijekom te godine nestale i cijeli je broj bio tiskan na istom papiru) do guše krcatih stripom, izuzmemo li ilustraciju na naslovnici i reklamu za posebno izdanje na poleđini. Posljednji broj imao je tek stranicu teksta više – oproštajno pismo. U tih se godinu dana, iz razloga koje u najboljem slučaju mogu nagađati, Caku dogodio konceptualni pomak od "zabavnika" prema "čistom" stripovskom časopisu.

Ne znam kako je u vašim ušima, ali u mojim riječ "čist" zvoni anđeoskom bjelinom, dok "zabavnik" ječi limeno i šuplje, usprkos činjenici da su Zabavnik braće Neugebauer ili Politikin zabavnik neke od najboljih novina koje sam vidio. Razlog nije teško dokučiti: iako sam rado i često čitao članke u časopisima svake fele, vrlo sam rijetko čitao zabavničke sadržaje objavljivane u stripovskim časopisima. Kao da je tekst, inače posve pitak, nakon divnih šarenih i lako prolaznih stranica stripa odjednom postao nemoguće gust i zahtjevan zadatak, a stranice bez stripa time nevidljive. Listajući ovom prigodom Cakove zapravo me zaprepastila količina zabavničkog sadržaja: "Čudnovati svemir", "Vrijeme u kojem živimo", "Heroji naši obični ljudi", "Klasici humora", "Svijet oko nas", "Bune i revolucije", "Praktična fizika", "Škola nogometa", "Zanimljivosti", "Fauna" i "Razbibriga" – tolike rubrike namijenjene stvaranju zaokruženog ljudskog bića kojima je ovaj mulac posvetio pola pogleda samo ako su bile zanimljivo ilustrirane.

Ne pokušavam podići vlastiti doživljaj na razinu univerzalnog zakona, samo mi se čini da je kroz godine purizam pobijedio. Dio razloga je svakako u umnažanju broja časopisa (sedamdesetih je Vjesnik, kao vodeća hrvatska novinska kuća, objavljivao otprilike jedan tjednik svakog radnog dana i onda neka mjesečna revijalna izdanja, dok danas već enigmatskih magazina ima više od toga) koje je dovelo do specijalizacije: nije više bilo potrebno da se na stranicama istoga lista nađu sadržaji za sve članove obitelji, od praunuka do pradjeda, pa su se i revije raslojile. Do osamdesetih (kad je životni standard ionako rasprčkao nekad gusto spakirane obitelji u odvojene stanove) čitatelji stripova su se posve odvikli od toga da u svome štivu pronalaze tekstove koji ne bi imali izravne veze s njihovom pasijom te se sjećam vlastite konsternacije kad je, dolaskom Momčila Rajina na mjesto urednika YU stripa i preimenovanja istog u YU strip magazin, na stranicama toga časopisa došlo do miscegenacije s rokenrolom pod izlikom da je sve to dio iste, urbane kulture. Ista kultura? Možeš misliti! Ne znam insajdersku priču YU strip magazina, ali takvi progresivni pogledi nisu dugo potrajali i reviji je vraćena rasna čistota. Je li takva autogetoizacija stripa doprinijela, dekadu poslije, globalnom gašenju magazina: nakon što su iz časopisa očistili sve što nije strip, jesu li se čitatelji okrenuli albumima kao savršenijem formatu, onome iz kojega su odstranjeni i stripovi koji im nisu po ukusu? Teško je reći i uzaludno pretpostavljati, rijetko koji proces ima samo jedan korijen, rijetko koje zbivanje samo jedan povod.

Vratimo se, stoga, Caku koji se svoje prosvjetiteljske dužnosti odrekao sa šesnaestim brojem (križaljke su potrajale koji broj duže), zamijenivši rubrike takozvanim "kompletnim" stripom, pri čemu kompletnost stavljam u zlobne navodnike jer su mi trebale godine dok nisam dokontao kako je moj dragi Cak rezao još mi draže stripove da bi francuski standard od četrdeset i četiri stranice uglavio u središnja si dva arka. O tom potom, ako i tad. No, zašto je Cak ukinuo rubrike ili, možda bitnije, zašto ih je uopće uvodio?

Nagađam, je li, ali nagađam donekle informirano. Tekstualne stranice su, naime, dugo bile tradicija stripovskih publikacija. Nekad je to bio atavizam časopisa iz kojih su se razvili dodavanjem sve više i više stripova, nekad urednička ambicija ili popuna rupe u časopisu (stranicu je lakše i jeftinije napisati nego nacrtati) dok je nekad – kao u Sjedinjenim Državama – u pitanju bila nakladnička lukavost: uključivanjem jedne ili dvije stranice teksta njihova bi se izdanja kvalificirala za povlaštenu poštarinu kod slanja pretplatnicima što je bilo jako bitno u poslu gdje svaki cent odlučuje o profitabilnosti. No, većina stripovskih časopisa je imala poučne ili literarne dodatke, bojim se, kako bi pretendirala ozbiljnosti. Revija sastavljena od samih stripova mogla bi se roditeljima ili bakama (strip je, ne zaboravimo, do kasnih šezdesetih ciljao isključivo djecu koja su stečenu ovisnost financirala iz odraslih novčarki) činiti frivolnom, no ako se unutra nađe kakva prikladna Božićna pripovijetka, putopis iz Tužne Amerike ili čak članak o automobilima – o, onda je to već nešto posve drugo!

Kad bih, pak, nagađao zašto je Cak od članaka odustao, rekao bih da je to bilo zato što su članci gnjavaža. Možda su jeftiniji i možda ih se može skrpati noću, pred odlazak u tiskaru, ali zahtijevaju više uredničkog promišljanja i truda, a nezahvalna mularija meni nalik ih se onda poslije ni ne potrudi pročitati. Iz današnje perspektive mi je malo žao što je do odustajanja došlo, najviše zato što su članci bili gotovo jedini domaći proizvod u Caku, ali kako sam kasnije u životu nakratko radio u dva stripska tjednika, mogu reći da je puno lakše planirati broj pakirajući stranice kupljenih i gotovih inozemnih stripova nego čekajući priloge kronično kampanjskih domaćih suradnika (pitajte Zlatka kad je dobio ovaj tekst). Jest, takvo uredničko ponašanje nas je osudilo na pola stoljeća kolonizacije iz koje ne vidim izlaza, ali i urednici su ljudi pa kao takvi prije ili poslije pretpostave mrvu lakšu današnjicu borbi za neko tamo bolje sutra.

Za kraj, anegdota: kad sam uređivao vlastiti časopis, Q strip, učinilo mi se zabavnim, baš kao Momi Rajinu, uključiti nekoliko stranica koje veze sa stripom nemaju. Kao zdrav kontrapunkt, je li, širenje horizonata ili što već. Nije bilo valjda nijednog pozitivnog komentara na tu odluku, dok se negativnih našlo. U časopisu za strip mjesta je, pita li se publika, i trideset godina nakon Caka bilo samo za – strip.

(Nastavlja se ...)

Tekst © Darko Macan, 2018. Ilustracije preuzete s www.stripovi.com i www.znaksagite.com.

Objavljeno: 11.05.2018.
Bizarno ubistvo umetnika Gistava Gavranea...      Autor: Ilija Bakić

  ...u Granvilu ili povratak prgavog
  inspektora Jazavaca! - „Granvil - Crna
  ovca“ Brajana Talbota;
  izdavač „Darkwood“, 2016.

Treći album petotomnog strip serijala „Granvil“ (u ovdašnjem izdanju agilnog „Darkwooda“, 2016; serijal je u svetu startovao 2009. a 2017. je objavljen peti, završni album) kome, kao bliža odrednica stoji „Naučnofantastična pustolovina inspektora Lebroka iz Skotland jarda“, nosi naslov „Crna ovca“. Ilustracija na koricama je krajnje adekvatna: namršteni Lebrok, u smokingu, sa crvenim reverima i belom leptir mašnom (kao galantni Džejms Bond), u desnici drži pištolj iz čije cevi se vije dim koji se spaja sa dimom iz revolvera koji drži zanosna jazavica koju, pak, Lebrok (kako to junaci i treba da čine) zaštitnički drži oko tananog struka. Sasvim adekvatna slika za kriminalistički stim-pank serijal u kome su, kao u basnama, glavni junaci životinje. Stim-pank je podžanr naučne fantastike, nastao (posle niza preteča) u drugoj polovini 1980-tih godina, koji meša atmosferu XIX veka (nominalno engleske viktorijanske epohe) sa tehnološkim racionalizmom (i sledstvenim doživljajem civilizacije) XX veka. Osnovna priča „Granvila“ dešava se u alternativnom svetu u kome je Britanija izgubila rat sa Napoleonom i, sa ostatkom Evrope, potpala pod francusku okupaciju a engleska kraljevska porodica je pogubljena (na francuskom „specijalitetu“ - giljotini). Centar čitavog sveta (ili makar Zapadne Evrope) je Granvil (Pariz). Posle gotovo dva veka ropstva, nakon kampanje građanske neposlušnosti i anarhističkih bombaških napada, Engleska dobija nezavisnost kao Socijalistička Republika Britanija; moćna Francuska i dalje prezire Britaniju s kojom je povezuje most preko Lamanša. Naravno, kao i u našem „običnom“ svetu zločini, špijunske zavere i političke intrige-borbe za moć ne prestaju. U trećem albumu jazavac Lebrok i njegov pomoćnik, pacov Paci, vraćaju se, na poziv kolege, u Granvil koji je u socijalnim previranjima, da bi rešili bizarno ubistvo umetnika Gistava Gavranea u iznutra zaključanoj sobi (u krimiću postoji čitav podžanr dela koja se bave takvim ubistvima). Bizarno rešenje neće otkriti ubicu niti prekinuti niz zločina jer će i Ogist Gloden, naslednik Gistavovog nedovršenog posla (murala sa socijalnom tematikom), biti ubijen. Ipak, indicije vode Lebroka i njegovu ekipu do industrijalca, bogataša i moćnog mecene umetnosti Krestoa (on je žabac), koji potpomaže slikare Novog vala, ljute protivnike figurativnosti (dok u svom podzemnom Žapčevom zamku drži brojne naučnike i inženjere koji mu konstruišu borbene robote). Da zamešateljstvo bude još veće Lebrok sreće i svoju simpatiju iz prethodne posete Granilu, jazavicu Bili, glamuroznu prostitutku i slikarskog modela, odlučnu, nezavisnu ali ne i previše suptilnu damu. Njihova veza nikako da se ustali jer su međusobne razlike poprilične ali onda veliki prevrat koji na ulice izvodi ubilačke robote stavlja, u opštem metežu, na tešku probu sposobnosti svih junaka da prežive i spasu državnu upravu...

Scenarista i crtač „Granvila“ je Brajan Talbot (1952), iza koga stoji šaroliki opus u rasponu od andergraund stripova do onih o super junacima (crtao je „Sudiju Dreda“ i „Betmena“ kao i slavnog „Sendmena“) i koga smatraju pionirom britanskih grafičkih novela („Avanture Lutera Artrajta“, od 1978. do 1989); on lako i vešto zapliće alternativnoistorijsko klupko sa prepoznatljivom stim-pank ikonografijom  (vozila, mašine i roboti na paru, svakojaki transportno-putnički baloni, art deko detalji), obogaćenu junacima-životinjama  i ljudima zvanim „testoliki“ (smatranim za jedino prezira dostojna nakaradna stvorenja najniža na društvenoj lestvici - sluge za prljave poslove) koji u ovoj priči protestvuju tražeći građanska prava. Priča se ne iscrpljuje u istrazi bizarnih zločina već odlazi i korak „iza scene“ dajući širu društveno-političku sliku (kojoj se, uz malo truda, može naći „parnjak“ u našoj stvarnosti). Mada u podnaslovu albuma stoji „Maštarija“ definitivno nije reč o pukoj akcionoj razbibrizi za jednokratnu upotrebu već o ambicioznijem i serioznijem (poučnom) sadržaju - upravo kako se to i radi u basnama.

Rečju, serijal „Granvil“ i njegova epizoda „Crna ovca“ vanredno su dopadljive avanture razigranog crteža i dinamično koncipiranih tabli, napeti i zanimljivi,  sa nizom  citata i aluzija iz „ljudske“ nam istorije i kulture te sa humornom pasažima (koji umeju da skliznu u cinizan). Zahvaljujući visprenom autoru ova varljivo „laka priča“ sa poukama, kao i u prethodnim albumima, valjano je realizovana tako da se u potpunosti iskazuje njen značajni umetnički kvalitet i potencijal.

(„Dnevnik“, 2018)
Objavljeno: 10.05.2018.
Strip: Borovnica (82)      Autor: Darko Macan

Najnoviju pasicu Borovnice možete sutra potražiti na Facebooku!!!
Objavljeno: 10.05.2018.
Miki Muster (1925-2018).      Press: RTV Slo
  Umrl je Miki Muster, pionir slovenskega stripa.

Poslovil se je v 93. letu starosti
8. maj 2018 ob 14:01, Ljubljana - MMC RTV SLO, STA

"Moje sanje; ko sem bil otrok, sem sanjal, da bom zabaval otroke, generacije otrok. In mislim, da mi je uspelo. Imam eno željo: če imate vi neizpolnjene otroške sanje, vam želim, da bi se vam izpolnile, tako kot so se moje," je ob prejemu Prešernove nagrade leta 2015 dejal Miki Muster, ki se je zdaj poslovil v 93. letu starosti.

Žalostno novico so potrdili v centru starejših Notranje Gorice, kjer je Prešernov nagrajenec leta 2015 in oče stripovskih junakov Lakotnika, Zvitorepca in Trdonje prebival zadnja leta. S stripi Mikija Mustra so odraščale številne generacije. "V svojih risbah sem se vedno zavzemal za mir in nič nasilja," pa je dejal, ko je prejel srebrni red za zasluge za vrhunsko pionirsko delo na področju slovenskega animiranega filma in stripa.
S polnim imenom Miklavž Muster se je rodil 22. novembra 1925 v Murski Soboti, pozneje živel na Dolenjskem, zatem pa dolga leta v Ljubljani, a se je vedno počutil Prekmurca, saj je na Goričkem preživel najlepša leta svoje mladosti. Že kot otrok je bil navdušen nad Disneyjevimi risankami, zato je sanjal, da bo nekoč delal podobne stvari. Ko so v Ljubljani okoli leta 1938 v kinu vrteli celovečerni film Sneguljčica in sedem palčkov, je začel sanjariti o tem, da bi ustvarjal risane filme. "Vsak košček papirja, vsi robovi šolskih zvezkov so bili porisani s škrati," se je nekoč spominjal.

Z bratom na prve ure risanja
Imel je še starejšega brata, ki mu je kot petleten fantič pomagal v šoli pri likovnem pouku, saj je učiteljica rekla, da lahko pride z bratom na ure risanja. Prve napotke za risanje obrazov pa je dobil od očetovega prijatelja.
Na Akademiji za likovno umetnost v Ljubljani je končal študij kiparstva, ker je bilo to najbližje temu, kar je želel početi v življenju, vendar je naredil le nekaj kipov žene Jane in enega partizana, nato se je posvetil risanju. Med študijem se je preživljal s petjem. Dolga in izredno bogata zavezanost stripu se je začela leta 1952, ko je začel izhajati prvi povojni slovenski tednik PPP (Poletove podobe in povesti), v katerem bi moral iziti Disneyjev strip, ki pa ni prišel pravočasno, zato ga je narisal Muster.

Približno 380 reklamnih spotov
Najprej si je služil kruh z oglasi za televizijo (več generacij si bo za vselej zapomnilo oglase za Štacuno Mercator, Viki kremo, Cikcak zajčkih, reklami za Jelovico, Rdeči kapici, ki si jih lahko ogledate spodaj), ustvaril je kar okrog 380 reklamnih spotov.
Vendar pa si je ves čas želel ustvarjati animirane filme. Med prvimi naročniki njegovih animiranih filmov je bilo tudi podjetje Viba film iz Ljubljane. Pri njih je leta 1960 režiral in animiral prvi slovenski risani film Puščica, pozneje pa še filma Kurir Nejček in Zimska zgodba.

Selitev v München
V letih 1955–73 je bil ilustrator pri Slovenskem poročevalcu oziroma Delu, nato je ustvarjal kot svobodni umetnik. Leta 1973 se je preselil v München in pri Bavaria filmu začel ustvarjati risani film. Ko je sredi 70. let srečal Guillerma Mordilla, humorista in karikaturista, je nastala serija 400 risanih filmov, v skupni dolžini 400 minut. Ta serija je imela izreden uspeh in so jo vrteli po vsem svetu.
Na področju animiranega filma je bil samouk. "Sam sem moral ugotoviti, kako animacija deluje. Deset let sem eksperimentiral s pripomočki, ki sem jih imel tedaj na razpolago, da sem ugotovil, kako se liki premikajo. Moral sem biti tudi zelo racionalen, kar se mi je pozneje obrestovalo. Pozneje sem bil petkrat hitrejši kot moji kolegi animatorji. Nihče ni mogel verjeti, da naredim desetminutni film v dveh mesecih. Tam so bile ekipe po pet ali šest ljudi, pa so tak film delali pol leta, jaz pa sem vedno delal vse popolnoma sam," je dejal.

Ilustracija preuzeta sa sajta www.stripi.si

Karikaturist opozarja na napake
Po osamosvojitvi Slovenije se je Muster vrnil v Slovenijo in začel risati politične karikature. Nekaj časa je bil karikaturist pri Magu in pozneje pri Reporterju. Leta 2014 mu je Združenje novinarjev in publicistov podelilo častno priznanje Boruta Meška za njegov življenjski opus in likovno ustvarjanje na področju politične karikature.
"Menim, da je naloga karikaturista, da opozarja na napake, ki jih delajo politiki. Ne sme kritizirati politika kot osebo ali smešiti njega, ampak njegova dejanja. Če kaj narobe naredi ali kakšno bedasto zine, ga karikaturist opozarja," je razmišljal.

Prejemnik srebrnega reda za zasluge
Je prejemnik še številnih drugih nagrad in priznanj. Leta 2014 ga je predsednik republike Borut Pahorodlikoval z državnim odlikovanjem srebrni red za zasluge, in sicer za vrhunsko pionirsko delo na področju slovenskega animiranega filma in stripa.
Leta 2015 je prejel veliko Prešernovo nagrado."Mustrovi stripi vsebujejo spoj precizne obrisne linije, stilizacijo in realistični perfekcionizem, zanesljivo kompozicijo, pregledno kadriranje, brezhibno animacijo likov, stripovsko dinamiko, scenaristično inventivnost in tekoče dialoge," je pisalo v utemeljitvi.

Izpolnjene sanje
Ko je pred nekaj leti pod svojim ustvarjanjem potegnil črto pod svojim delom, je bil z njim zadovoljen, saj je dosegel svoje otroške sanje. "Zdaj sem ugotovil, da so se moje sanje izpolnile. Naredil sem vse oziroma še malo več, kot sem si mislil, da bom lahko naredil," je v letu, ko je prejel Prešernovo nagrado, dejal v pogovoru za Radio Slovenija. Obenem pa ni pozabil na pomemben steber, na katerem je slonela njegova ustvarjalna pot, na svojo ženo. "Če ne bi bilo nje, bi verjetno narisal pol manj, zato sem ji hvaležen. Ona je bila res moja muza. Zdaj, ko je ni več, se vsak dan peljem na Žale, prižgem sveče, uredim grob in se z njo pogovorim."
Zase je govoril, da je deloholik. Delal je lahko tudi 16 ur na dan. "A v resnici mi nikoli ni bilo treba delati, saj risanja nisem razumel kot delo. Risal sem zase in se pri tem zabaval."

Vremenska aplikacija z njegovimi stripovskimi junaki
Mustrovi stripi in ilustracije so bili razstavljeni na vrsti razstav. V letu, ko je prejel Prešernovo nagrado, so bile njegove podobe v ospredju knjižnega sejma v Leipzigu, istega leta mu je veliko retrospektivo posvetil Muzej sodobne umetnosti Metelkova, kjer je bil na ogled izbor iz njegovega obsežnega opusa s področij stripa, slikanic, risank, reklam in karikature.
Leta 2015 so na Slovenskem knjižnem sejmu avtorju večnega Zvitorepca namenili preddverje Gallusove dvorane Cankarjevega doma, kjer so predstavili presek njegovih del. Na spletu pa se je tega leta pojavila tudi vremenska aplikacija z njegovimi stripovskimi junaki. Lakotnik, Zvitorepec in Trdonja uporabnikom pametnih telefonov in tablic v obliki kratkih, zabavnih animacij sporočajo, kakšno je vreme.

Skoraj ponarodeli Zvitorepec, Trdonja in Lakotnik
Glavni junaki Mustrovih stripov – karikaturistično preoblikovane počlovečene živali – so delno nastali na podlagi domače ikonografije oziroma tradicije. Njegovi stripi vsebujejo spoj natančne obrisne linije, stilizacijo in realistični perfekcionizem, zanesljivo kompozicijo, pregledno kadriranje, brezhibno animacijo likov, stripovsko dinamiko, scenaristično inventivnost in tekoče dialoge. Vzporedno s stripi je za dnevnik Slovenski poročevalec od leta 1954 prispeval slikovno komponento k slikanicam po motivih svetovne in domače literature. Slikanice so risane v stilizirano realističnem slogu, stripi pa v karikaturistično-humornem slogu. Med njegovimi znamenitimi stripi so že skoraj ponarodeli Zvitorepec, Trdonja in Lakotnik.
Čeprav je od objave prve epizode Zvitorepčevih prigod minilo že več kot šestdeset let, njegovi stripi in slikanice navdušujejo že tretjo generacijo bralcev, saj so bili večkrat ponatisnjeni, so leta 2015 v obrazložitvi spomnili podeljevalci Prešernove nagrade. S svojim likovnim opusom, v katerem izstopata prispevek k uveljavitvi stripa kot drugim likovnim disciplinam in zvrstem enakovrednega ustvarjalnega področja, je in delom na področju animiranega filma, se mu je uspelo uvrstiti med najbolj prepoznavne osebnosti domače likovne kulture v najširšem pomenu besede, so še zapisali.
"Risal sem za otroke od petega do devetdesetega leta, saj mora vsak človek ohraniti v sebi otroško dušo vse do poznih let. Če se zna človek nasmehniti v vsakdanjih težavah in ga v smeh spravi tudi kakšna moja zgodba, potem sem dosegel namen," je nekoč dejal "oče" najbolj priljubljenih junakov slovenskega stripa.

Adresa sa koje je tekst preuzet donosi čitav niz fotografija i video materijala, pa preporučujem da je posetite:
www.rtvslo.si/kultura/drugo/umrl-je-miki-muster-pionir-slovenskega-stripa/454282

Objavljeno: 09.05.2018.
Beogradski festival stripa TRAS! #2...      Press: Tras!
  ...11-13. maj 2018. Centar za kulturu
  Vlada Divljan
, Beograd.

TRAS! festival stripa osmišljen je je kao interaktivna manifestacija sa više tematskih oblasti delovanja. Na prvom mestu, namenjen je ljubiteljima strip-umetnosti svih uzrasta, koji mogu na ovom festivalu da prošire postojeća znanja i razviju nove sfere interesovanja putem: komunikacije i uzimanje posveta od gostujućih autora, učešćem u radionicama, tribinama, projekcijama dokumentarnih i stručnih filmova, kao i izložbom radova. Dalje, TRAS! festival je mesto gde se domaći i strani autori susreću, sarađuju i razmenjuju iskustva. Zahvaljujući tome razvija se kolegijalni odnos između njih, domaći autori su u mogućnosti da ostvare saradnju sa stranim izdavačima i svojom umetnošću budu kulturni ambasadori naše zemlje.

Konačno, TRAS! festival zbližava domaće i strane izdavače, koji zahvaljujući tome predstavljaju nova kvalitetna izdanja domaćoj publici.

Drugi festival nastavljamo u maniru prvog, koji smo prošle godine uspešno organizovali u Centru za kulturu Vlada Divljan (UK Palilula, Beograd) u trajanju od tri dana. Veliki broj posetilaca je bio oduševljen idejom i atmosferom na događaju. Strip autori, radionice, tribine i izložba su izazvali veliko interesovanje. Zbog toga i ove godine nastavljamo saradnju sa CK Vlada Divljan. A veliku podršku smo dobili i od Italijankog kulturnog centra.

Gosti iz inostranstva:
- Paskvale Del Vekio (Italija), strip umetnik, najpoznatiji po radu na Teksu Vileru
- Marčelo Manđantini (Italija), strip umetnik, jedan od autora Zagora
- Alfredo Kasteli (Italija), scenarista i strip umetnik, esejista i tvorac strip-junaka Marti Misterija
- Robert Solanović (Hrvatska), strip umetnik, pisac i ilustrator

Gosti iz Srbije:
- Stevan Subić, strip umetnika iz Zrenjanina, sarađuje sa izdavačima u Italiji i Francuskoj, dobitnik više nagrada za strip
- Milan Jovanović, strip umetnik i ilustrator iz Beograda, dugi niz godina angažovan na eminentnim strip-serijalima u Francuskoj
- Dražen Kovačević, strip umetnik iz Beograda, veliki broj stripova objavio u Francuskoj

web: www.trasfestival.rsfacebook: www.facebook.com/festivalstripa/

Predstavljamo vam prvi TRAS!-ov strip! Smatrajte se privilegovanima, jer ćete pred sobom imati redak kolekcionarski dragulj malog tiraža, priliku da u njega zavirite i obogatite svoje kolekcije autentičnim raritetom. Ovo je retko viđena simbioza konkretnog događaja, njegovog glavnog gosta i umetničkog izraza domaćeg autora načinjenog kao posveta svim povezanim činiocima, jer se strip dešava u Beogradu tokom trajanja TRAS!-a, sa genijalnim Alfredom Kastelijem u glavnoj ulozi!

„Kao skromni biograf DSČM-a (dobrog starog čika Martija), kako ga u Italji njegovi verni čitaoci zovu, mogu biti samo počastvovan i pomalo ganut zbog objavljivanja Večeri procvetalih lipa. Fascinirala me je poetičnost teksta i znalački naivan crtež, a prepoznao sam i strast s kojom je strip napisan i nacrtan. Neću vam reći ništa više...“ (iz uvoda Alfreda Kastelija)

Program

Petak 11. maj
20:00 Svečano otvaranje festivala i izložba autorskih radova
Drugi beogradski festival stripa TRAS! svečano će otvoriti direktor Italijanskog instituta za kulturu i savetnik za kulturu italijanskog ambasadora gospodin Davide Skalmani uz koktel i izložbu reprodukovanih autorskih radova

Subota 12. Maj
11:00 – 19:00 Berza stripa renomiranih izdavača – celodnevna aktivnost
Izdavači: Veseli četvrtak, Phoenix press, Čarobna knjiga, Darkwood, Makondo, Komiko, System Comics, Besna kobila, Modesty stripovi, Dibidus, Forma B i knjižara Alan Ford
11:00 – 13:00 Autori za publiku – Alfredo Kasteli, Lučo Filipuči, Paskvale Del Vekio, Marčelo Manđantini, Robert Bob Solanović, Stevan Subić i Dražen Kovačević
Crteži autora sa posvetama za posetioce TRAS! festivala stripa
13:30 – 15:30 Bambi škola stripa za najmlađe
Škola stripa i ilustracija Đorđe Lobačev pod vođstvom Vladimira Vesovića uz podršku strip autora Milana Jovanovića
16:00 – 18:00 Autori za publiku – Alfredo Kasteli, Lučo Filipuči, Paskvale Del Vekio, Marčelo Manđantini, Robert Bob Solanović, Stevan Subić i Dražen Kovačević
Crteži autora sa posvetama za posetioce TRAS! festivala stripa
17:00 – 18:30 Tribina – Alfredo Kasteli (Sergio Bonelli Editore)
Razgovor sa autorom i tvorcem legendarnog strip junaka Marti Misterija
19:00 – 20:00 Tribina – Lučo Filipuči, Paskvale Del Vekio i Marčelo Manđantini
Razgovor sa autorima na temu legendarnih strip junaka – Zagor, Teks, Marti Misterija i Napoleon

Nedelja 13. Maj
12:00 – 14:00 Autori za publiku - Robert Bob Solanović, Stevan Subić, Milan Kovačević i Dražen Kovačević
Crteži autora sa posvetama za posetioce TRAS! festivala stripa
14:00 – 15:00 Tribina – Sabahudin Muranović Muran
Razgovor sa autorom i potpisivanje izdanja “Juče Danas Sutra” – izdavač Forma B
15:00 – 16:00 Tribina – Vladimir Veljašević
Razgovor sa autorom i potpisivanje izdanja “Slobodan pad” – izdavač Besna kobila
16:00 – 17:00 Tribina – Vladimir Topolovački
Razgovor sa autorom i potpisivanje izdanja “Beskonačni itinerer kroz svet strip albuma 3 i 4” – izdavač Strip Agent
17:00 – 18:00 Tribina – Novi život Zlatne serije
Razgovor na temu izdanja Zlatne serije sa autorima alternativnih korica – Robert Bob Solanović, Stevan Subić i Milan Jovanović
18:00 – 20:00 Svečano zatvaranje festivala i aukcija crteža
U okviru svečanog zatvaranja festivala je organizovana aukcija izloženih reprodukcionih tabli

Objavljeno: 08.05.2018.
Ciklus izložbi: strip i ilustracija...      Press: SKC Beograd
  ...MILAN MILETIĆ: KONJANICI.

ČETVRTAK, 10. MAJ 2018. 19:00 (izložba traje do 24. maja)
MILAN MILETIĆ, Gornji Milanovac: KONJANICI
izložba stripa i ilustracije

Milan Miletić je rođen 1950. godine u Lapovu. Akademiju za likovne umetnosti završio je u Beogradu 1975, a postdiplomske studije dve godine kasnije. Kao slobodan umetnik profesionalno se bavi slikarstvom. Dobio je više priznanja u zemlјi i inostranstvu. Pored slikarstva bavio se ilustracijom i stripom. Po slobodnoj proceni uradio je oko 10.000 crteža (novinska ilustracija, ilustracije knjiga, strip), od čega oko 1.000 strip strana.

Krajem 1969. godine počeo je saradnju sa Politikinim zabavnikom, gde je pored ilustracija objavio i svoja prva dva, kratka reklamna stripa – Astra i Sprint pepermint. Od ilustracija u ovom periodu, najozbilјniji mu je serijal Istorija oružja. Od 1971. godine počinje saradnju sa izdavačkom kućom Dečje novine iz Gornjeg Milanovca koja intezivno traje 21 godinu. Pored nekoliko hilјada ilustracija, u izdanju ove kuće realizovao je i oko 500 strana stripa.

Strip Damir na temu iz srednjevekovne Srbije, objavlјen je u listu Bombaš, Dečje novine. Nakon tri kraća stripa (Do poslednjeg, Poručnik konjičke brigade i Crna kralјica) počinje sa crtanjem prvog serijala Kočiz, koji je objavlјen u YU-stripu, a poslednja epizoda objavlјena je u reviji Profil kao poseban album. Najduži serijal Larami radio je za Dnevnik iz Novog Sada. Ovaj klasični vestern po sopstvenom tekstu, a kasnije i po tekstovima Miodraga Milanovića, realizovan je u 16 epizoda i objavlјen u Strip zabavniku. Epizoda Tragovi smrti objavlјena je kao poseban album u boji, dok je devet epizoda ovog serijala objavlјeno u francuskoj reviji Yuma 2002. godine. Za Forum iz Novog Sada radio je strip Knez Vojislav, a potom i četiri epizode Tarzana, licencni posao za inostranog izdavača. Vestern Divlјi Bil, kasnije objavlјen kao poseban album, crta za Male novine iz Sarajeva. Najambiciozniji i najbolјi strip mu je Ratnici iz Arkone. Od predviđenih šest epizoda uradio je tri, objavlјenih u listu Dečje novine.

Devedesetih godina radio je ilustracije za nemačkog izdavača Kelter, objavlјene na naslovnim stranama pisanih vesterna. Ilustrovao je knjige za više izdavača, a najviše za BIGZ. U poslednje vreme vrši sređivanje arhive i pripremu za ponovno objavlјivanje starih stripova.

Objavljeno: 07.05.2018.
Makedonski strip...      Press: Aleksandar Stevanov
  ...u izdanjima novosadskog Dnevnika.

Македонскиот стрип во изданијата
на новосадски „Дневник“

На 12 мај, со почеток во 14:00 часот, во МКЦ – Скопје ќе се одржи промоција на „Македонскиот стрип во изданијата на новосадски ’Дневник‘“, книга на авторите Александар Стеванов, Дарко Богданов и Сашо Гачев. Во неа, како што впрочем открива самиот нејзин наслов, се опфатени стриповите на македонски автори објавени во мегапопуларните изданија на издавачкиот гигант „Дневник“ од Нови Сад, а воедно проанализирано е и културолошкото влијание кое што тие го имаат во Македонија и тоа долги години по нивното згаснување.

Оваа монографската публикација, која е отпечатена со делумна финансиска поддршка од фестивалот на креативни идустрии „Скопје креатива 2018“, е составена од две главни целини, односно поглавја, во кои се пренесени стотици цитати дел од кои ексклузивно земени, а за полесна навигација содржи и индекс. Освен историјатот и фактографијата на објавените стрипови, истите преку 10 рецензии детално се разработени од визуелен и драматуршки аспект, а претставени се и насловните страници на повеќето од нив, како и некои од најрепрезентативните во нив цртежи.

Книгите посветени на македонската стрип-историја се неверојатно малку на број и во последниве речиси триесет години се објавени само две такви. Меѓу другото, токму затоа оваа публикација која изнесува на виделина некои досега непознати настани од македонското стриповско минато, претставува храбар чекор во насока кон надминување на таа ситуација и подигање барем за едно скалило повисоко на општествениот статус кој го има стрип-уметноста во Македонија.

Objavljeno: 07.05.2018.
Strip: Montenegrini (421)      Autor: Simon Vučković
Objavljeno: 07.05.2018.
Maj je za te stvari...      Press: Stripburger
  ...javlja Stripburger.

Stripburgerjeve izdaje in naročniški paket 2018
8 publikacij, cca. 650 str., 33 EUR
S pomladjo je vzklil tudi nov letnik Stripburgerjevih rednih in posebnih izdaj, ki znovaprinaša raznolik nabor stripovskih poslastic za najrazličnejše stripovske okuse: Stripburger #71 in #72; Sanja Pocrnjić: Jezen, jezen škrat; Kaja Avberšek: Mile ♥ disko; Matej Kocjan Koco: Drug drugemu drug; Marko Kociper: Jazbec in tretji svet. Ogenj v očeh; Domen Finžgar: Spiederman; Muñoz & Sampayo: Joe’s bar.
In še (izven naročniški) bonbonček za povrh: Blaž Vurnik & Zoran Smiljanič: Ivan Cankar. Podobe iz življenja.
Na praznik ali delovni dan, mednarodni dan gasilcev, Cankarjev rojstni dan ali svetovni dan čebel: na Stripburger se lahko naročite kadarkoli! 
Pišite nam na: burger@mail.ljudmila.org. Več tukaj ...
Izsek iz stripa: Muñoz & Sampayo: Joe’s bar

Sanja Pocrnjić: Jezen, jezen škrat
mini album, zbirka O #20, april 2018, 24 str., A6, 1.5 EUR
V okviru projekta Živel strip! Živela animacija!, s katerim spodbujamo in novačimo mlade stripovske sile, je luč sveta ugledal mini prvenec Sanje Pocrnjić o malem gozdnem škratu, ki opravlja nadvse odgovorno delo nižjega varuha gozda in se pri tem skoz in skoz jezi. Ravno prav hudomušno branje!
Več tukaj ...

Stripburger v gosteh:
Kam? V Gent!

Napadamo sveža žarišča in brsteče stripovske scene, odkrivamo nove avtorje in nepoznana imena, zato redno obiskujemo tudi stripovske festivale po celi Evropi, in letos je eden od teh Zine Happening IV, festival neodvisne avtorske in zin produkcije, ki bo potekal med 5. in 6. majem v Gentu v flamskem delu Belgije.

Stripburger se bo v Gentu predstavil z razstavo in predavanjem, ki bosta osvetlila četrt stoletja neprestanega stripovskega udejstvovanja in izdajateljstva, aktualne Stripburgejeve izdaje pa bodo vsem stripa željnim obiskovalcev na voljo na sejmu samozaložnikov in neodvisnih malih založnikov, ki bo potekal v okviru festivala. Gostujočima urednikoma revije, Davidu Krančanu in Bojanu Albahariju, bo družbo na stojnici delal ilustrator in stripar miha ha.
Več tukaj ...

Naslednja postaja: 18. mednarodni stripovski salon Erlangen, Nemčija, 31. 5. –3. 6. 2018

Naj vam strip prija! Na soncu ali v senci.
Objavljeno: 06.05.2018.
Post Scriptum (190)      Autor: Zoran Đukanović
  From ‘Punk Rock Jesus’ to ‘Joe the Barbarian’ –
  Exploring Sean Murphy’s Artistic Process in His Own Words
  
(www.brokenfrontier.com/sean-murphy-punk-rock-jesus-joe-barbarian-wake-hellblazer/)

Posebno sam ponosan na ovaj razgovor. Sean Gordon Murphy mi je na kraju razgovora rekao „Počastvovan sam količinom istraživanja koje si uradio.“ Andy Oliver, glavni urednik Broken Frontier-a je odlučio da ga sada premijerno na engleskom objavi, okarakterisavši ga: „Ovi uvidi u Murphyjev kreativni proces su vanvremeni.“

U određenom trenutku intervju može da postane razgovorna meditacija, pokušao sam da objasnim nedavno Vjeki Đanišu. Potpuno je svejedno da li ste razgovarali danas, pre četiri godine ili pre dvadeset, trideset... bilo kada. Sa Seanom sam se, posle razgovora koji smo imali dopisujući se, družio u Makarskoj, na MaFestu 2014.


Moment of tenderness - Hellblazer

Today at BF we’re presenting an unseen interview with creator Sean Murphy (Punk Rock Jesus, Hellblazer, The Wake) conducted by guest contributor Zoran Djukanovic. While the content is less recent the insights into Murphy’s creative process on books like Hellblazer, The Wake, Joe the Barbarian and Punk Rock Jesus is timeless. Over to Zoran…

Some time ago I met Sean Gordon Murphy in Makarska, Croatia. Before we met I had an extensive email conversation with this exceptional artist; one who creates work that is a benchmark of non-standard approaches in the field of comic books.

You have worked with the first league of writers in the field of comics – among them with Jason Aaron, Grant Morrison, Scott Snyder and Mark Millar – as well as a 100% in-house storyteller. Within less than decade you reached a point of artistic maturity and became an artist in high demand. You developed a very expressive reality-based cartoony style with a lot of loose density of thin lines. Is that the reason that you don’t trust inking to anyone other than you?
SEAN GORDON MURPHY: I started inking myself because there’s a pencilling and inking rate in the US, and you’ll be paid more if you can do both. But I quickly fell in love with the brush and the quill, and soon I was able to pull back on my pencils while allowing the inks to become more expressive. I’ve never had an inker, and I have no plans to ever need one.

You repeatedly mention the three core influences on you – Bill Watterson, Jorge Zaffino and Sergio Toppi, three masters of style, quite remote from each other. Could you be more specific, what you see or feel in their work?
Calvin and Hobbes is my favorite comic because of both the writing and drawing. And I admire Watterson a lot because he was able to draw both cartoony and realistic in the same strip, which isn’t easy. And he did it all himself, which is impressive to me.
Zaffino I admire because he was constantly exploring looseness and expression with a heavy use of black, which I find endlessly fascinating. Being clean is the obvious path for most artists, but Zaffino shows me there’s so much more to explore when you’re building beauty out of messiness.
My obsession with Toppi is a bit like Zaffino (I believe he was a Toppi fan as well), the main difference being that Toppi was less interested in storytelling and more interested in illustration. While I focus more on storytelling, I keep Toppi in mind a lot when I’m working, trying to make each page valuable as a standalone piece as well.

We share a love for Breaking Bad. What attracts you to that TV show?
I’m drawn to contemporary stories more than science fiction ones, and I’ve always found crime interesting. Breaking Bad is obviously a masterpiece, but the other thing I love about it is that it breaks the rules of American TV in that it’s not serialized like other shows. It forces viewers to wait months and months until more episodes are ready, and those people are loyal enough to come back. It reminds me of comic readers “trade-waiting”, which is a departure from monthly title collecting. Those are the readers I’m after.

Your personal drawing style exploded with Hellblazer, when you became the artist you are. The only comparable “style explosion” I could find is within Shade the Changing Man where Chris Bachalo’s style explosively emerged. Also, your composition of the page reached its maturity on the pages of Hellblazer. What happened at that moment, which seems to me so decisive?
I get compared to older Bachalo a lot, but I never saw his older stuff until a few years ago (when I first saw it, I thought “wow it looks like I’ve been stealing from him!”). I think we just happened to both follow the same teachers like Toppi and Sienkiewicz. What made me take that path was that I was tired of trying to draw a “house” style–it’s that basic American comic style you see all over mainstream superhero comics. I was overflowing with the desire to start using a million different rendering techniques, and on Hellblazer is when the dam broke.

One of the most impressive aspects of your work is that you are a sequence master, creating sequences that stretch over several pages. Some of them remain stuck in reader’s memory, like the prologue in your collaboration with Grant Morrison Joe the Barbarian; a real bravado sequence that stretches from the graveyard, then moving through the house (we could also hear the rain!), until entering another world. Aside of constructing the entire house blueprint, what was your approach to make such unforgettable sequence of eighteen pages that starts and ends with the two-page spreads? I am aware that you wrote an excellent essay in the afterword for the Joe the Barbarian trade paperback.
I think what helped make that issue work was my decision to place the character in a town near my home (Grant didn’t specify a setting). I was then so emotionally invested that I ended up conveying a lot of mood into the scenes. The trick was trying to make readers care. With 5 pages of a kid walking into a house, I didn’t want to risk boring everyone.
Thank you for asking that. Even though there were 8 issues, issue #1 is the only one I hear people talk about.

Sample image from Joe the Barbarian

In your afterword, when describing a mesmerizing camera move through Joe Manson’s house, you said your main concern is always clarity. At the same time, “your camera” creates hypnotic storytelling! Is this you giving us a hint: “sometimes too many lines… I work so fast… thousand decisions…”? What is the secret… could you touch upon that marvelous paradox between clarity and the hypnotic in your style?
Clarity is key, but it can also be boring. Once I’ve made sure the panel is clear, I’ll start rendering and doodling until it holds more visual interest. The risk is stopping before it gets out of hand. Every once in a while, I’ll have gone too far. It helps to work on the entire page as a whole, rather than focus in on one panel. Skipping around helps me find mistakes while also making it easier to decide when I’ve put in enough detail.

Variations of the stairs theme looks to me as an ever occurring motif in your work (Hellblazer, American Vampire: Survival of The Fittest, Joe the Barbarian, Punk Rock Jesus, The Wake – only not in Off Road, though). Am I reading something in or is there a fascination with stairs and ladders (recalling movie classics like The Spiral Staircase and Vertigo)?
Backgrounds are more interesting when you add places for the characters to go. Even if a character doesn’t use the element, I like adding stairs, doors, ladders, and fire escapes into many of my pages. Comic artists tend to think of the world as being on one level, so I try and make an effort to increase the visual interest by layering the horizon.

Is it a part of your broader visual strategy; a sort of “defamiliarization‎ (estrangement) of the space”? The way you create suspense by composing the pages that depict the apartments, rooms, corridors and stairs (also scenes within vehicles; people surrounded with crowded and abandoned technological objects and architecture)… is it little bit like Giovanni Battista Piranesi prisons, or M. C. Escher architectural puzzles?
Yes. Drawing in such a way makes it possible to enjoy the artwork if you read it multiple times. Like any good movie, I like comics to have enough complexity where the reader will discover new things and different layers to the art they didn’t see the first time.

Around 2003 as a raised catholic you became an atheist. It affected your creator-owned Punk Rock Jesus. How much is that autobiographical in content?
I’ve described it as an autobiography disguised as science fiction. While there aren’t any specific events in the book taken from my life, I designed each character as a vehicle for a certain way I feel about life and religion. For example, Thomas thinks more like how I used to think (although I wasn’t violent), the doctor has my love of science as the replacement of religion, and the young clone expresses the exact frustration I did when I lost my faith.

If there was a new edition of Punk Rock Jesus would you personally like to see it in color?
No. But if someone offered to color it and publish it that way, I’d love to see it. Many of my readers love color even though I’m more into black and white.

I have huge respect for your attitude of gauging success in the following order: self-satisfaction, critical acclaim, sales and then peer approval. Moving back to sales, could you compare sales of your work, which title sold the best?
The Wake is the biggest seller so far. This is the first big financial hit–the others did well, but they didn’t raise eyebrows like The Wake. Punk Rock Jesus is outselling Joe in some countries, although I’m not sure that’s true in the US. Hellblazer and Vampire come after that. And the rest of the small stuff I did over the years had medium success.

You once described the American Vampire: Survival of the Fittest as a basically Indiana Jones-like story. Did it help you to relax, and forget your ‘genre reservations’ towards horror in its pure form?
Yes. I don’t usually enjoy horror. Drawing monsters has always been hard for me. Which is odd because I seem to be involved in many books like that lately.

You frequently stated that you prefer science fiction adventure type of stories to horror. Did you consider yourself “misunderstood” when getting frequent offers to do horror because of your intensive, powerful use of black color (a Zaffino influence?), or have you found “a genre reconciliation” in The Wake?
People seem to equate “lots of blacks” to horror. Even though I use a normal amount of black by European standards, I stand out when it comes to the US. I wish I’d been offered more noir and crime stories over the years, but there’s always been a big horror market. “Genre reconciliation” is a good way to describe how I approach it. For example, I tend to think of The Wake as a sci-fi story rather than a horror story. It helps me get through projects I might not otherwise enjoy.
Not many artists have a feeling for the artificial/technical and natural/pastoral at the same time. From Hellblazer to The Wake you show that affinity and ability. OK, a little bit of pocket psychology… what are the childhood origins of that?
I was raised in a small town next to a lake, so I have a large appreciation of nature. But I wanted to draw tech like the best Manga artists. I try to avoid having an Achilles Heel when it comes to art–I want to handle everything well so I can compete with the best artists.

Are you familiar with Dan Barry’s work on Flash Gordon (particularly his brilliant period between 1951 and 1963)? The beauty of oceans, water and underwater scenes in The Wakereminds me on the SF adventure type of stories that Barry was capable to evoke.
Yes, I love Dan Barry. A lot of the artists in that generation were very good at water and nature. Perhaps better as a whole then we are now. I’m not sure why that might be.

There is an unusual balance between the modern and the classical in your stylization. Also between the angry and sudden, on one side and the quietness and peacefulness, on the other side. Would you consider your drawing approach in any of these terms?
Very nice of you to say! Balance like that is very important for me–“peaceful” means more when it’s juxtaposed with “violent”, and “modern” means more when it’s set aside “old fashioned”. Being good at one thing and not the other would make the artist unbalanced, perhaps leading to him being typecast. Which I’d like to avoid.

You have expressed a love for tiny panels with smaller action. What is the storytelling function of that within your visual narration and page composition?
For me, a small panel is a nice visual half-beat of a drum. It’s a nice way to break up a predictable rhythm in a song. If there’s a way to introduce that (it’s often something I’ll add, as writers don’t tend to think in terms of “small moments”), and I have the energy, I’ll put it in.

Drawing and writing in the comic medium is a symbiotic process, regardless of whether it happens via one single person, or between two human beings. Are you empathetic enough to ignore the difference? Do you always prefer a creator-only role?
I prefer to do it all myself. Once I’m done with my next two projects, I plan on writing for myself for a long time. The symbiotic process is more unfettered when it’s all in the same person. I might not be as good a writer as Scott Snyder, but what I lack in writing I can make up for with art and having a cleaner symbiotic process within my own head.

The team jamming (when and if that happens) between artist and writer includes the colorist as well. You do not seem a possessive artist; you allow yourself be a part of the creative chain and a full part of the group.
I am careful to select people I trust. I’ve had trouble trusting groups and projects in the past, so one career goal was to take better care in choosing what I’ll get involved with.

In your poster for MaFest you included Cola, a polar bear from Punk Rock Jesus. In Joe the Barbarian you inserted specific toys from the ‘70s and ‘80s. There are numerous examples. Your work is highly referential. Is that something you particularly enjoyed?
I add that stuff because I want to have fun. The entire page will come out better if I have more personal investment in the subject matter. Outside of Punk Rock Jesus, usually I’ll add that stuff without asking permission.

Anything else you would like to add?
Great questions! I’m honored by the amount of research you did.

(Razgovor je, u mom prevodu na srpski,
prvobitno objavljen u Strip vestima,
u Post Scriptumu – 139 pod naslovom
“Ekspresivna sloboda pokreta”, 11. 05. 2014)
Objavljeno: 06.05.2018.
Strip: Noćni sud (71)      Autor: Franja Straka
Objavljeno: 06.05.2018.
Završna ceremonija br 2...      Press: USUS
  ...Gašinog sabora i dodela nagrada.

Poštovani,

Pozivamo vas u utorak, 8. maja, u 19 časova, u galeriji Dečjeg kulturnog centra Beograda (Takovska 8, pored RTS) na "Završnu ceremoniju br 2!" GAŠINOG SABORA, prvog festivala karikaturalno-humorističnog i porodičnog stripa u ovom delu Evrope.

Sa Gašom nikad ništa definitivno gotovo, te ceremonija uklјučuje:
-dodelјivanja novih priznanja velikanima duha i humora iz Srbije, regiona i Evrope, gde će prisustvovati i mnogi doajeni umetnosti i kulture
- najava ovogodišnje turneje Gašinog sabora po festivalima u Srbiji i Belgiji, kao i
- zatvaranje beogradske izložbe koju je od 26. aprila prema preliminiranim zvaničnim podacima videlo preko 6.000 lјudi.

Dobro nam došli
www.dkcb.rs • www.usus.org.rs

www.facebook.com/GasinSaborBGD/

Prethodne vesti o saboru:
www.usus.org.rs/21-najava/598-gašin-sabor-...
www.usus.org.rs/21-najava/600-majstori-srpskog-...

 

Objavljeno: 05.05.2018.
Strip: Cane (325)      Autor: Goran Milenković
Objavljeno: 05.05.2018.
U Cak zore ... (1)      Autor: Darko Macan
  "SRIJEDA SVAKA DAN JE CAKA".

Današnji dan – 4. svibnja 2018. - odabrao sam za predstavljanje ovoga teksta jer na taj dan pada četrdeset i peta obljetnica prvoga broja Caka, prve i time možda najvažnije strip-revije u mome životu. Četrdeseta obljetnica bi bila okruglija (no kako se vratiti pet godina unatrag?), a pedeseta još bolja (no, ne valja odlagati!) tako da će četrdeset i peta posve dobro poslužiti. Je li tako?

Pa, baš i neće. To jest, poslužila bi ona, da se nisam prevario u datumu. Prvi se Cak, onaj s Hermannovim bikromatskim Indijancima na naslovnici, pojavio 4. travnja 1973., točno mjesec dana ranije nego što sam zapamtio, a time ovo moje obilježavanje obljetnice počinje prilično traljavo. Još kad bi to bilo sve! Pogledajte rečenicu iz teksta "Plivanje na duge pruge" prije trinaest godina pisanom za temat prigodom odlaska moga oca u mirovinu: "Cak, prvu pravu strip-reviju koju sam vidio, je on donio u kuću." Naizgled sve štima, ali samo naizgled. Zapravo mi se već vrišti jer sam mislio da će riječ biti o cijelom odlomku kojim ću osnažiti boležljiv početak ovoga teksta, ali puno bitnije je da Cak u kuću uopće nije donio tata već, kako mi je nježno pripomenula nakon što je "Plivanje" bilo objavljeno pa ga nije imalo smisla ispravljati, mama.

Toliko, ukratko, o pouzdanosti moga sjećanja i svake memoarske proze koju proizvedem. Nastavljate na vlastitu odgovornost.

***

Zašto, pobogu, Cak? Zašto, točnije rečeno, fascinacija revijalnim formatom? Cak nije bio moj prvi susret sa stripom – ta odlika pripada, ako mi se može vjerovati, sveščićima Toma i Jerryja – ali je bio prvo izdanje kome sam se vraćao do te mjere da su se pojedinačni primjerci raspali. Raspadnute, obezglavljene Cakove nije potom bilo moguće čitati redom i priče u nastavcima postale su komadići mozaika. To me nije zaustavilo: gutao sam ih bez reda i napreskokce, izvlačeći s dna duboke ladice (o kojoj sam nedavno napisao zaseban tekst) brojeve koje davno nisam vidio te sklapajući, u glavi, dijelove pročitanih priča bez obzira na redoslijed konzumacije. Ta me supermoć nije ni do današnjega dana napustila pa u čudu gledam ovu mladež od četrdeset i nešto, odraslu na sveščićima od stotinjak stranica, koja bahato proklamira kako priče čita tek kad su gotove i pod jednim koricama objedinjene. Ne znaju oni čaroliju stranice kojoj nisi vidio početak i kojoj možda desetljećima nećeš vidjeti nastavak! Kompletna priča je kompletna priča, ali u slučajno pronađenom komadiću sadržane su sve moguće pustolovine.

Revijalni koncept je, ruku na srce, siromaški koncept. Modne revije najvole gledati oni koji si modele (u oba smisla) nikad neće moći priuštiti, kabaretske revije su za sitne pare davale razvodnjene simulacije visoke kulture, dok su strip revije naslijedile publiku novinskih podlistaka, onu koja nema za knjigu, pa se zadovoljava djelićem radnje. Jer bahata mladež iz prošlog odlomka zapravo ima pravo: normalnom čitatelju ulomak ne može zamijeniti pripovijest, ni pripovijest roman. Strip revije stoga su nastale kao kompromis autorske produktivnosti (uvijek manje od čitateljske gladi, bez obzira govorimo li o mangama ili Georgeu R. R. Martinu) i čitateljskog strpljenja, tražile su i na jedno mjesto dovele umjetnike koji će savršenstvo podrediti redovitosti i publiku kojoj neće biti lijeno unaprijed proživljavati neispričano. Takva publika, dakako, jedino je dječja.

Dijete ne zna što je siromaštvo jer djetetu je svijet dân i tek poslije mu ga se, komadić po komadić, oduzima. Zato je i siromaška revija djetetu – bogatstvo. Bio sam dijete u vrijeme kad se pojavio Cak, pravo dijete u pravo vrijeme, i to je dio razloga zašto sam ga tako nemilo zavolio. Ali zašto, od svega, strip? Zašto ne borilačke vještine ili automobilske utrke, šetnje prirodom ili ljude? Može li ijedan skalpel zasjeći u korijene fascinacije koja nas je učinila onime što jesmo ili tek možemo, kao Umberto "onaj kojega svi spominju, pa smijem i ja" Eco u "Tajanstvenom plamenu kraljice Loane",  spekulirati kako je korijen našega erotizma u ilustraciji slučajno ugledanoj u najnježnijoj dobi?

Namjera ove serije tekstova je da, listajući ukoričeni komplet Caka, pričam o njemu, o stripu i sebi, o četrdeset pet godina (i jedan mjesec) opsesije (da ne budem baš patetičan i ne potežem sprva onu opaku riječ na LJ). Namjera joj je da se pojavljuje redovito, jer to je djetetu važno, svakih sedam dana, jer dijete dulje od toga ne može pojmiti, i to petkom, jer se Cak pojavljivao srijedom.

Sve sad, eto, znate i na sve ste upozoreni. Vidimo se!

(Nastavlja se ...)

Tekst © Darko Macan, 2018. Ilustracija preuzeta s www.stripovi.com.
Objavljeno: 04.05.2018.
KONKURS MEĐUNARODNOG SALONA STRIPA....      Press: SKC Beograd

16. MEĐUNARODNI SALON STRIPA
27 - 30. 09. 2018. Srećna galerija, SKC BEOGRAD
KONKURS MEĐUNARODNOG SALONA STRIPA 2018.
ROK ZA SLANJE RADOVA: DO 15. AVGUSTA 2018.

Adresa za slanje radova:
SKC, Srećna Galerija
SALON STRIPA                                               
Kralja Milana 48
11000 Beograd, Srbija

Propozicije za učesnike:
•  Pravo učešća imaju autori svih uzrasta.
•  Kandidat šalje rad na konkurs poštom (rad će biti prihvaćen i u slučaju da ga kandidat lično donese)
•  Rad treba da bude u dobroj kopiji (ili originalu), obima od 1 do 4 table, A3 ili A4 formata.
•  Rad može biti delo više autora (crtač, scenarista, kolorista), s tim da crtač ne može podneti na konkurs više od jednog rada.
•  Rad može biti prethodno objavljivan.
•  Tema, žanr i autorski pristup nisu zadati konkursom.
•  Ne isključuje se mogućnost prihvatanja rada sa strip tematikom u drugim medijima (reljef, skulptura, instalacija, objekat...)
•  Tekst u stripu može biti na srpskom ili engleskom jeziku kao i na jezicima sa bivšeg srpskohrvatskog odnosno hrvatskosrpskog govornog područja.

•  Uz rad je obavezno poslati (na računaru ili čitko, štampanim slovima, popunjenu) PRIJAVU NA KONKURS MEĐUNARODNOG SALONA STRIPA 2018. koja se može preuzeti OVDE ili sa www.salonstripaskc.rs ili dobiti u SKC-u pri predavanju radova na konkurs. 
•  Svaku tablu rada na poleđini označiti rednim brojem (primer: 1/4, 2/4, 3/4, 4/4)
• Radovi će biti žirirani za zvanične nagrade, nagrade prijatelja Salona i izložbu najuspelijih radova.
(radovi koji propagiraju rasnu, versku, nacionalnu, ličnu, kao i druge vidove netrpeljivosti; imaju za cilj propagandu delatnosti pravnih lica, organizacija, udruženja i pokreta; kao i radovi pornografske sadržine, neće se uzimati u razmatranje)

Nagrade:
•  GRAND PRIX SALONA (uključuje novčani iznos od 1000 evra)
•  Nagrada za najbolje ostvarenje u domenu klasičnog strip jezika
•  Nagrada za najbolje ostvarenje u domenu alternativnog strip jezika
•  Nagrada za najbolji scenario (ideju) 
•  Nagrada za najbolji  crtež 
•  Specijalna nagrada žirija za inovaciju

Takmičari do 15 godina starosti:
•  MLADI LAV (najbolji rad u kategoriji)
•  Specijalna nagrada žirija za najbolju ideju
•  Specijalna nagrada žirija za zreo i maštovit izraz
•  Specijalna nagrada žirija za najmlađeg autora 

   Nagrade prijatelja Salona

Dodatne informacije: www.salonstripaskc.rs
http://www.facebook.com/comicsfest
e-mail: salonstripaskc@gmail.com
tel: 011/ 360 20 44

Objavljeno: 04.05.2018.
Moj Strip #41...      Press: MojStrip
        
  Uvodnik

1.1.2015. u prvom broju MojStripa, započela su tri serijala. Do danas sva tri su još uvijek ostala nedovršena. Međutim, najpopularniji od njih, vjerojatno najpopularniji strip na MojStripu dosad uopće - u 41. broju je završen. Kompletiran. Gotov.

Da, da, dobro ste shvatili: ako kliknete na njegovo ime koje slijedi u ovoj rečenici, moći ćete pročitati Rexy Ivana Marušića Ike od početka do kraja.

Ne bismo htjeli odvratiti pažnju od ostalih izvrsnih stripova u ovom bogatom broju, ali učinilo nam se da se radi o važnom trenutku u kratkoj povijesti našeg časopisa.

Hvala na dosadašnjem čitanju, u nadi da ćete pronaći nove favorite među stripovima koji će se tek pojaviti!

Adresa: www.mojstrip.com

Objavljeno: 03.05.2018.
Strip: Borovnica (81)      Autor: Darko Macan

Najnoviju pasicu Borovnice možete sutra potražiti na Facebooku!!!
Objavljeno: 03.05.2018.
Svi prilozi su vlasništvo autora. U slučaju da želite da ih na bilo koji način eksploatišete, molimo vas da se obratite autorima priloga.
U slučaju da nisu potpisane možete ih slobodno koristiti jer su to neautorizovane vesti ovog servisa, STRIP VESTI.