1. BRUTALNA BOLNICA U STUDIJU 21 I AKK (Strip Vesti)
2. STARA VEST (zmcomics)
3. TARZAN JE MIT ZA ODRASLE (Rajko Radovanovic)
4. QMOVA KOLUMNA (25) (Bojan M. Djukic)
5. KVINTALOVA TJEDNA KARTICA (33) (Darko Macan)
6. ODGOVORI? (Saso Jankovic)
7. VESTI IZ SVETA (Strip Vesti)
-Umro otac Paje Patka
-TOP 10. Another Univers
8. POZIV NA SARADNJU (Vanja Miskovic)
9. OGLASI
10. LINKOVI
11. DATUMI (zmcomics)

Nesto izmedju,... izvinjenja i opravdanja

Eto, covek nekada treba da se izvini i opravda:)

Pored svih problema koji su me pratili zadnjih par meseci i uz sav moj trud u SVestima je bilo propusta. Nadam se da ce to biti oprosteno jer nameravam, sada kada sam se vecine problema resio, da greske ispravim.

Prvo veliko izvinjenje svima koji su predugo cekali da odgovorim na njihovu postu, pogotovo onima koji su (i pored mojih napomena) i dalje slali postu na eunet-ovu adresu gde nisam imao pristupa i odakle sam tek pre par dana uspeo da skinem postu.

Tu su se medju postom nasli i mnogi koji su duuugo cekali da ih upisem na listu, pa se i njima izvinjavam:) Dobro, meni je danas bas prijalo da na egroups prijavim 10 novih pretplatnika, ali nije red da se toliko dugo ceka.

Cak su i neki prilozi ostali neobjavljeni jer su stigli na Eunet-ovu adresu. Tako da se u ovom broju zato nalazi jedna "stara vest" i nekoliko oglasa. Ispao sam i vrlo nekulturan ne odgovorivsi na poziv da gostujem na JFJF u Subotici, ali nisam mogao da citam tu postu:( Nadam se da ce me razumeti. Pokusacu sada bar jednom nedeljno da skidam postu sa eunet-a pa ce biti manje takvih propusta.

I sajt Strip Vesti je bio malo zapostavljen tako da cu i tu malo poraditi. Nedeljni strip nece ici do daljnjeg, zbog male zainteresovanosti autora a i bogami zbog mojih obaveza. Nije se definitivno odustalo od nedeljnog stripa na webu, ali ce cekati malo bolja vremena:)

Sto se tice datuma malo sam "varao" i par nedelja ponavljao "stare", vec objavljene datume, ali se to pokazalo na neki nacin i ispravno jer postoji sansa da se isprave propustene greske i ubuduce cu ponavljati stare datume, naravno uz novo otkrivene.

Necu se izvinjavati sto sam povremeno kukao da mi nedostaje tekstova jer ipak to kukanje povremeno i pomaze:)

I sta jos? Valda nista. Ni ovo nije bilo nesto posebno, ali sam sebi morao dati malo oduska posle svih prevaljeni problema, od selidbe (prve, druge, trece,...), do problema sa ptt (jos nemam telefon) i pristupom privatnom internet nalogu, cak cele tri nedelje nisam imao nikakav pristup internetu osim toliko da skinem postu i posaljem SVesti, sada je situacija osetno bolja:), ne savrsena, ali ce SVesti biti "stabilnije".

Eto isplakah vam se na ramenu, sada mi je lakse da nastavim sa sastalozenijim i, nadam se, kvalitetnijim radom,...

...nesto kao novi pocetak:)

Zlatko Milenkovic

Odnedavno u Banatskom Novom Selu kraj Panceva deluje Alternativni Kulturni Klub, u kojem se odvijaju razlicite aktivnosti (koncerti, promocije), a u okviru kojeg takodje postoji i berza stripa. Dokazujuci da je i u manjim mestima moguce organizovati zanimljiva desavanja, AKK je u nedelju 27. avgusta priredio promociju strip fanzina Kuhinja. Medju gostima je bio i Aleksandar Zograf, koji je objasnio istorijat ovog projekta, nakon cega je bio projektovan i cetrdesetominutni animirani film "Brutalna bolnica" (Hopital Brut), u produkciji francuske grupe autora Le Dernier Cri (koji upravo ovih dana borave u Ljubljani).

Inace, desetak dana pre desavanja u Banatskom Novom Selu, pancevacki Studio 21 je bio domacin odlicno posecenog razgovora sa urednikom Stripburgera, Igorom Prasselom - koji je govorio o trenutnim zbivanjima na slovenackoj strip sceni, i aktivnostima stripburgerovske ekipe. Vece je bilo obogaceno projekcijom vec spomenutog filma "Brutalna bolnica", koji sadrzi animirane sekvence strip autora kao sto su Valium, Thomas Ott, Pakito Bolino, Matti Hagelbeg, Mike Diana, itd.

Na zalost zbog gore navedenog (nesto izmedju...) problema ovde postavljam vest kojoj je istekao rok trajanja. Zasto to radim?
Jednostavno zelim da barem na neki nacin kroz Strip Vesti prodje informacija o tome da se to desavanje odigralo i da ta informacija moze u buduce koristiti istoricarima stripa.

----------------------------------------
VECE STRIPA U STUDIJU 21
Utorak, 15 Avgust, 21h
----------------------------------------
Gost: Igor Prassel, urednik magazina Stripburger (Ljubljana) + projekcija animiranog filma BRUTALNA BOLNICA (Hopital Brut),
produkcija: Le Dernier Cri, Francuska
Domacin: Aleksandar Zograf
----------------------------------------
Za posetioce izvan Panceva: STUDIO 21 se nalazi u okviru Studentskog Doma, ulaz pored knjizare Hol, ulica Dimitrija Tucovica 21A.
----------------------------------------

Intervju: Neven Anticevic

TARZAN JE MIT ZA ODRASLE

"Prvi strip sam nacrtao kad sam imao 10 godina. Kasnije sam poceo vise da citam a manje da crtam, i ruka je izgubila vjestinu", kaze Neven Anticevic (1953), strip-scenarista i suvlasnik izdavacke kuce i lanca knjizara "Algoritam" iz Zagreba. Anticevic je scenarista a Igor Kordej crtac stripa "Tarzan: Rijeke krvi", koji je americki izdavac "Dark hors" poceo da objavljuje u mjesecnim sveskama u novembru prosle godine. Za "Republiku" gospodin Anticevic prica jedinstvenu pricu o stripu koji je punih 15 godina cekao na objavljivanje.

- Igora sam upoznao na nekoj izlozbi stripa 1982. ili 1983. godine. Poceli smo da se druzimo, pricamo o stripovima, a on se zalio da ima problema sa scenarijima, da mu je dosta kratkih stripova i da bi zelio neku duzu pricu. I onda sam mu pricao o nekim svojim pricama, a on je rekao da bi se od nekih mogao napraviti strip. U to vrijeme on je bio zaposlen u novosadskom "Forumu". Morao je da nacrta osam tabli mjesecano i za to je primao nekakvu platu. cesto je isao u Novi Sad, a jednom sam i ja krenuo s njim. Tamo sam dogovorio da radim scenarije za "Forum". Radio sam, oni su placali, ali ih niko nije crtao. Jedino je Zoran Janjetov nacrtao "Mog oca, oca grada" i Dejan Nenadov "Trecu glavu kerbera". Ovaj drugi, koliko znam, nikada nije objavljen.

- Gdje je tu prica o Tarzanu?
"Forum" je tada imao licencu za "Tarzana". Igor i ja smo znali da te table placaju duplo vise nego ostale i rekli smo "Hajde da uradimo jednu epizodu i da vidimo da li ce Svetozar Obradovic da je kupi". Obojica smo voljeli Fosterovog i Hogartovog "Tarzana" sa velikim kvadratima bez tekstualnih oblacica. Upravo tako smo zamislili i naseg "Tarzana".

- Sta je bila vasa osnovna ideja?
Zaintrigirao nas je Tarzan kao lik. Zanimalo nas je kako Tarzan reagira na civilizaciju, kako bice dzungle reagira na urbanu sredinu. Snimani su filmovi na tu temu, ali niko nije ozbiljno razmisljao o tome kako se taj lik psiholoski osjeca u urbanoj sredini. Dalje smo razmisljali gdje da ga dovedemo: Barouz ga je vodio u London i Pariz, pa smo mi odlucili da ga odvedemo u Bec. Zatim smo odlucili da budemo autenticni, da svaka sitnica bude dokumentovana. I Barouza smo dosljedno slijedili, pa smo nasu pricu smjestili u period kojeg Barouz nije obradio. Obojica smo ponovo procitali sve knjige o "Tarzanu" i ispostavilo se da su tri mjeseca u 1914. godini bila slobodna. Izmedju dogadjaja koje je Barouz opisao u knjizi "Tarzan i njegov sin" i "Tarzan nepobjedivi" pojavljuje se interval od tri mjeseca. Nasli smo se, dakle, u vremenu pred pocetak prvog svjetskog rata i znali smo da se nasa prica treba zavrsiti u Africi u kojoj ce Tarzan da se sukobi sa Nijemcima jer o tome govori "Tarzan nepobjedivi".

- Imali ste, dakle, Tarzana u Becu 1914. godine.
Da. Kad smo pogledali sta se jos desavalo u Becu u tom periodu vidjeli smo da se tada dogodio atentat na Ferdinanda. I onda smo otkrili da je tada u Becu zivio i Frojd. Tako se sve sklopilo - Tarzan, Bec, Ferdinand, Frojd - i dao sam se na pisanje price. Pitanje je bilo kojim povodom da Tarzana dovedemo do Frojda, sta on od njega moze traziti. I smislili smo da neki africki vrac zacara Dzejn, koju treba izlijeciti. Te 1984. mi napravimo prvih 16 tabli i odnesemo ih Tozi Obradovicu koji kaze "To je to, to sam oduvijek htio sa Tarzanom". On je kupio te table, platio ih i mi smo nastavili raditi. Medjutim, Toza nam ubrzo kaze da to nece objaviti. Bojao da je to bilo predobro, da bi se u odnosu nacnas strip vidjelo koliko su ostali koje su narucivali bili losi i da bi mogao da propadne cijeli projekat sa licencom.

- Koliko je strip bio "zarobljen" u "Forumu"?
Po ugovoru, oni su imali autorska prava na godinu dana. Ako strip ne objave u tom roku, ona su se vracala nama. I mi smo godinu dana bili blokirani, nista nismo mogli da radimo. Malo smo sizili, malo smo se ljutili, ali nista nismo mogli da uradimo. Proslo je dvije godine, "Forumu" je istekla licenca za "Tarzana", a ja sam iz Privredne komore presao da radim kao direktor uvoza knjiga u "Mladosti". Poslom sam putovao po svjetskim sajmovima i negdje 1986. sam uzeo te table i odlucio da ih ponudim nekome. Na standu nekih Danaca vidio sam neke stripove i ponudim naseg "Tarzana". Neki mladic mi odgovori da su upravo kupili licencu za "Tarzana". Bio je to Hening Kure, urednik "Tarzana", i on uzme table da pogleda. On se odusevi, kaze da je to "Tarzan" kojeg je on zamisljao, da imamo ugovor, ponudi nam 400 dolara po tabli i kaze da nastavimo raditi.

- Koliki obim je imala vasa prica?
Tada je to bilo sest albuma po 48 tabli. Kure se slozio sa duzinom, poslali smo sinopsis u svedsku firmu "Simik", koja je bila vlasnik te danske filijale, ugovor je potpisan, poslali su nam avans i mi smo poceli da radimo. Kad je prvi album bio skoro gotov, poceli su problemi. sest albuma im je odjednom bilo previse, i trazili su da pricu skratimo na cetiri. Poceo sam da je skracujem, cime je nekoliko podzapleta otpalo. sest do sedam mjeseci trajalo je to prekrajanje, prepiska sa urednikom, i na kraju sam otisao u Kopenhagen i bio tamo nekoliko dana dok nismo dosli do varijante koja mi kao autoru nije bila draga, ali sta je tu je, zbog ljubavi prema stripu covjek je u stanju svasta da uradi. Igor je nastavio te 1987. godine da crta. I onda su svedjani bankrotirali. Tako smo dosli u situaciju da smo dva puta bili placeni - istina, prvi put samo za 16 tabli - za strip koji nije bio objavljen.

- I onda se dogadja druga, jos veca pauza?
Naravno. Nista se nije dogadjalo nekoliko godina, sve dok "Dark hors" nije kupio licencu za "Tarzana". Tom kupovinom oni su kupili i nas strip, koji je bio placen i sa kojim mi nista nismo mogli da radimo. Po ugovoru sa "Simikom" oni su, placanjem naseg rada, otkupili sva prava. Na kraju, Pit Dzejns, urednik "Tarzana" u "Dark horsu", pronasao je te table koje su stigle iz svedske, dopale su mu se, i pokazao ih je Majku Ricardsonu, vlasniku "Dark horsa", inace ljubitelju "Tarzana". NJemu se to dopalo i projekat je ponovo zazivio. Do tada je prvi album bio potpuno gotov i kolorisan, drugi je bio nacrtan i istusiran, a treci i cetvrti su bili uradjeni u olovci. Pitali smo Dzejnsa da li bismo mogli da neke stvari prepravimo, odnosno da se vratimo na prethodnu verziju stripa. On je rekao da napravimo onako kako mislimo da treba. Na zalost, neke stvari su vec bile zavrsene i ja sam po treci put poceo da radim reviziju stripa da bih vratio sve sto sam mogao.

- U kojoj smo sad godini, kada se sve to dogadja?
U 1995. godini, 11 godina nakon nastanka osnovne price. Mi smo za "Simik" radili albume sa pricama razbijenim na po 16 strana. Medjutim, Amerikanci imaju mjesecne sveske po 24 table, pa smo ponovo morali mnogo toga da mijenjamo, izbacujemo, docrtavamo, da bi imalo smisla u tom obliku i ritmu izlazenja. I onda je Igor nacrtao tih osam knjizica, a 1996. smo potpisali ugovor sa "Dark horsom". Predvidjeno je bilo da pocnu da izlaze 1997. Da bi projekat bio sto jeftiniji, ja sam se odrekao honorara, a Igoru su platili samo posljednje cetiri sveske po minimalnoj cijeni. Nas dvojica smo zeljeli da im projekat bude sto jeftiniji i da to konacno izadje.

- Kljuc vase price o Tarzanu je njegova psiholoska ambivalencija?
Osnovni problem koji treba rijesiti tokom nase price o Tarzanu je njegov problem izmedju dzungle i civilizacije. Dzungla je nesto bez cega on ne moze, a civilizacija mu je strana. S druge strane, ima zenu koju voli i koja zeli da zivi u civilizaciji. Tarzan je, dakle, vezan i za dzunglu i za zenu podjednakim intenzitetom. I on to ne razumije, ne razumije svoje porive. Tu stupaju na scenu Frojd i Jung, dva kljucna psihoanaliticara s pocetka stoljeca, koji su imali oprecne teorije. Frojd sam nije znao rijesiti problem svoje podsvijesti, a Jung jos nije razvio svoju teoriju o kolektivnom podsvjesnom. Moja ideja je bila da Frojd ne moze da pomogne Tarzanu jer je njegov problem u kolektivnoj podsvijesti covjeka uopste. Tarzan zatim dobija savjet da ode kod Junga. I Jung je bio taj kojem je Tarzan, sa svojim povijescu covjeka koji je odrastao u dzungli, posluzio kao idealan primjer na kojem je mogao potvrditi svoje stavove o kolektivnoj podsvijesti. Tarzan je tako inicijator svih Jungovih kasnijih teorija.

- Kako je Jung pomogao Tarzanu?
Jung je razrijesio Tarznovu dilemu tako da sto ga je hipnotizirao i odveo u proslost u trenutak kad mu njegova vec luda majka kao jednogodisnjem djetetu govori svoju posvetu, svjesna da ce umrijeti i da ce joj sin ostati sam u dzungli. Ta posveta, koja je ostala pohranjenja u njemu, natjerala je Tarzana da u svojoj podsvijesti identificira majku sa Afrikom. Tako je on pomijesao u sebi osnovne ljudske psiholoske arhetipove i to mu nije dozvoljavalo da se pomiri sa civilizacijom. Jung je to uspio da razjasni Tarzanu, pomiri taj sukob u njemu i otada on razumije svoju psihologiju, ono sto je u njemu dotada bilo nesvjesno. To je kljuc nase price.

- Za kakvog citaoca ste radili "Rijeke krvi", koji se, uzgred, tako zove po snovima Karla Gustava Junga, koji je prije pocetka prvog svjetskog rata sanjao rijeke krvi?
Nas strip je radjen za ljude koji su kao klinci voljeli "Tarzana", koji su sada odrasli i kojima je to podsjecanje na ono sto su voljeli kao mladi. Ovo je po konceptu, dakle, strip za odrasle. Klinci od 15-16 godina ne mogu da shvate naseg "Tarzana" jer su u njemu Frojdova i Jungova teorija, te brojne politicke konotacije koje oni jednostavno ne mogu da razumiju.

- "Tarzan" se, prema "Dark horsu", ne prodaje dobro?
"Dark hors" je ponovio gresku "Simika". Oni su "Tarzana" povjerili drugoj i trecoj, a ne prvoj klasi autora. Zatim, oni su stripove usmjerili danasnjoj djeci kojima "Tarzan" nije omiljeni junak. Na trzistu im je sve slabo proslo izuzev projekta "Betmen/Tarzan: Kandze zene-Macke" scenariste Rona Marca i Igora Kordeja. To je jedini "Tarzan" koji je imao bolju prodaju. Autorska prava za "Tarzana" su skupa i "Simik" i "Dark hors" su se odlucili da rade jeftine projekte zato sto im je skupo da koriste vrhunske scenariste i crtace. A "Tarzan" sa losim autorima nece da prodje. NJemu treba intelektualna nadgradnja koja je pandan godistu citaoca koji ima od 30 do 40 godina. To je generacija koja ce danas da cita "Tarzana" i njima to treba da bude zanimljivo. Po mojoj teoriji taj junak moze da prezivi samo kao stivo za odrasle.

Objavljeno u banjaluckom nedjeljniku
"Republika", broj 15, 13. april 2000.

ZVUK VOLVERINOVIH KANDZI

Uz sve planirane teme i propustene/odocnele priloge koji cine Qk-u onom sto ona zapravo jeste, ne mogu da odolim a da ne dam svoj doprinos opstoj histeriji koja prati najnoviji filmski super-spektakl baziran na stripu, a pod naslovom IKS-LJUDI (X-Men).

Halabuka koja standardno prati svaki holivudski letnji kalambur ovog puta nije bez osnova i tome razlog nije inspiracija stripom, to jest - posezanje za vodecim MARVEL-ovim serijalom kao temom filma. U pitanju je zbilja dobar - stavise, JAKO dobar i pametan kinematografski domet dovoljan samom sebi i bez vazda ocekivane aure 'stripovskog spasitelja' kojoj se nadaju bezbrojni stripofili pod pogresnim utiskom da ce dobar i uspesan film baziran na stripu 'najzad da dokaze i pokaze sta strip jeste i sta i koliko moze'.

To - na srecu - nije ni slucaj niti istina. Naime, strip valja da nastavi da se razvija i dokazuje u svom domenu i kontekstu, bez zaludnog opstajanja u nadi da je uspesna filmska adaptacija neka potvrda kvaliteta, potencijala i cega sve ne.

Strip na zalost retko ima srece sa transponovanjem na velike ili male ekrane... U sporadicnim slucajevima su animirane TV-serije crtanih filmova dosezale nivo koji ne vredja inteligenciju ili estetski ukus publike (Batman Adventures, Batman Beyond, Gotham Knights, Spiderman, Superman Adventures, poneki segment animiranog TV-serijala X-Men... ) dok su bioskopski i televizijski igrani filmovi najcesce bili jeftina treceligaska sprdnja na racun stripa i sve ono sto u njemu vide oni koji ga zapravo niti vole niti citaju. "Raketas" (Rocketeer) je jedan od izvanrednih filmova koji su dosegli zapravo nikad ostvarenu ambiciju da se svi elementi stripa uspesno transponuju u drugi medij (autor Dejv Stivens je bio producent!) ali ce ipak uz sve kvalitete ostati zapamcen kao jedan od filmova koji je spektakularno propao na trzistu. Tod MekFarlinov SPON (Spawn) je, s druge strane, briljirao i kao bioskopski igrani spektakl i kao fascinantna serija crtanih filmova...

Igrani X-MEN je najzad u londonskim bioskopima i obara sve rekorde gledanosti, dok se kriticari utrkuju u davanju komplimenata. Film prosto UDARA koliko je mocan i projekcione dvorane pohode najvise oni koji ne da nikada nisu ranije culi za Iks-Ljude [u stripu] nego bas oni koji stripove ne citaju.

Kao sto lucidno kaze jedna od reklama - "Nisu u pitanju kandze, vec kako ih se koristi", tako i mi mozemo da zakljucimo kako nije bitno sta se odabira za temu, vec kako se ista obradjuje. A tema je jednostavna i veoma bliska, recimo, Srbima... Ili Jevrejima... Kurdima... Jermenima... I da ne nabrajamo. Nepodobnost bivanja drugacijim od ocekivanog (Propisanog..?) rezultira linc-retorikom maskiranom politickom oblandom brige za 'opstu dobrobit'. Takav recept je prosto neprimenjiv na manju grupu individua sa osobinama koje ne podpadaju pod mnogo toga, ukljucujuci i genetski kod Homo Sapiensa. Preziveli mucenik iz nemackog konc-logora (Magneto/Maks Lehser) od svojih dzelata dobija lekciju koju pola veka kasnije primenjuje kao platformu u nameri da se netrpeljivom licemernom svetu nametne Homo Superior - a pod njegovim vodjstvom; njegov nekadasnji prijatelj, obogaljeni telepata Carls Egzejvijer (Xavier) okuplja u svojoj skoli/internatu mlad svet u raskoraku sa okruzenjem i para-normalnim mocima sa ne-eksploatatorskim motivima i stavlja se izmedju cekica establishmenta i nakovnja militantnog Magnetoa.

U sat i cetrdesetpet minuta filmske storije, a kroz delanje jasno profiliranih likova te njihovih medjusobnih odnosa - kao i sa antagonistima i okruzenjem - reditelj Brajen (Bryan) Singer je sa scenaristom-debitantom Dejvidom Hejterom (David Hayter) uspeo da sazme stripovski svet X-Ljudi na razumnu meru, ne opterecujuci ga sa suvisnim sporednim likovima (inteligentnim 'kameo'-pojvama nagovestivsi ko bi mogao da se pojavi u eventualnim daljim nastavcima) i nacinivsi od Lougena (Logan/Wolverine) centralni lik i protagonistu koji pleni kako pojavom, tako i delovanjem... A o izgledu da i ne govorimo.

Kao skinut iz stripa krajem sedamdesetih/pocetkom osamdesetih, iz perioda kada su X-Mene radili scenarista Kris Klermont (Chris Claremont) i crtac Dzon Bern (John Byrne) tokom koga se Uolverin iskristalisao kao vodeci - ako ne i centralni lik u kompleksnoj i pomalo disfunkcionalnoj grupi boraca - ne za pravdu kao takvu posebno, vec za pravo na opstanak i bivanje onoga sto te individue i jesu.

Reditelj Singer NIJE poslovicni 'holivudski strip-manijak' vec sineasta koji temeljno radi svoj posao i pored nedostatka striparskog pedigrea (koji krasi, recimo, bracu Uacauski/Wachowski koji su postavili moderne filmsko-akcione standarde sa MATRIKSOM). Sa briljantnim ostvarenjima iza sebe poput "Uobicajenih sumnjivih lica" (The Usual Suspects) ili "Sposobnog djaka" (The Apt Pupil) on je doprineo svojim kvalitetima 'coveka sa strane' tako sto je kroz svoju kreativnu prizmu prelomio uticaje iscitanih X-Men stripova i odgledanih epizoda istoimene animirane TV-serije tokom priprema. Bez zelje za nametljivim ostavljanjem svog pecata - a svestan da se MARVEL-u (osim sa BLADE-om/Blejdom i donekle ranije sa PUNISHER-om) nije posrecilo sa filmskim adaptacijama strip-naslova, mudro je vodio filmsku ekipu kroz relativno kratak ali ekspeditivan period 'na terenu' (Toronto u Kanadi), prepustivsi tehno-carobnjacima post-produkcionu obradu koja je dala celini finalni sjaj... Potom je vise od mesec dana, do pred samu premijeru, sedam dana nedeljno neumorno radio sa montazerima na 'finalnom rezu' dok nije isterao maksimum od predloska. Producenti Sten Li (Stan Lee), Avi Arad i Ricard Doner (Richard Donner - reditelj prva dva Supermena i Mel Gibsonovih Smrtonosnih Oruzja!) morali su da budu prezadovoljni, pogotovo Cika-Sten.

Rezultat je impresivan.

Od [pseudo]naucnog objasnjenja sta mutante cini onim sto jesu, preko odnosa medju likovima, akcije i, naravno, neizbeznih specijalnih i pirotehnickih efekata - o sminki da i ne govorimo.

Toliko sam bio zanet tokom projekcije da nisam uspeo da zapazim Obavezni Sten Lijev 'kameo' - kao i u vecini bioskopskih i TV-filmova baziranih na MARVEL-stripovima, Sten Li odradjuje 'hickokovsko pojavljivanje' kao ulicni prodavac virsli za one ostrog oka...

Dijalozi su prirodni, bez 'aure' obaveznog podleganja navici da se podilazi izmisljenim kanonima stripovske dramaturgije. Kostimi NISU raznobojni asortiman lateksa vec vrlo primerene kozne uniforme koje je dizajnirala Luiz Mingenbah (Louise Mingenbach), poput motociklistickih kombinezona, sa jaknama. Karakteri se NE PONASAJU kao da su svesni da egzistiraju u stripu, pa ipak prasnu iskre ironije, kao kada Uolverin pita saborce: "I vi stvarno OVO nosite na ulici..?", na sta mu Sajklops (Cyclops) odgovara: "A sta si ti ocekivao - ZUTI LATEKS?", aludirajuci na pred-znanje ljubitelja stripa koji pamte Uovlerinov zuti kostim; ili kada ga Profesor Egzejvijer upoznaje sa ostalim studentima/clanovima tima nesto ranije u filmu, predstavljajuci Sajklopsa (Kiklopa), Storm (Oluju) uz Roug (Odmetnicu) koju je Lougen vec sreo, na sta on zarezi na Profesora vezanog za invalidska kolica: "A kako TEBE zovu? TOCKOVI..?"

Ovde filmska magija i tehnologija nisu samima sebi svrha, vec koherentni deo mocne celine koja besprekorno funkcionise od pocetka do kraja, bez zastoja ili praznog hoda. Publici se ne podilazi na jeftin nacin MTV-ovskim 'pokrivanjem' akcionih sekvenci atraktivnim prastecim rokenrolom - muzika Nika Kejmena (Nick Kamen) je orkestrirana na staromodan ali diskretan nacin, da ne odvlaci paznju od radnje. Sam stereo-zvuk je neverovatan po svakom pitanju, tako da sam spreman da proglasim inzenjere i majstore tona za prave neopevane heroje ovog briljantnog filma cijem nastavku se mozemo nadati vec iduce godine... Ili one sledece.

I kad smo vec kod zvucnih efekata, da zavrsimo sa odgovorom na potencijalno pitanje kako to zvuci kad Uolverin izbaci iz zglobova stisnutih pesnica svoja legendarna seciva. Ocekivao sam KLINNNG... Mozda D-ZINNNG ... Bilo sta slicno zvuku maca ili sablje koji se izvlace iz kanije.

Ali ne, tako nesto ne bi prilicilo filmu pod naslovom X-MEN. Jednostavno - uspelo se sa transponovanjem pretece stripovske onomatopeje koja prati Lougenov polazak u boj; lepo i jasno cuje se:
S-SSNIKKT!

I to je za danas to...

[Nastavice se..? Jos kako - u sledecim nastavcima: IKS-LJUDI ZA POCETNIKE; KO JE KO MEDJU POZITIVCIMA I NEGATIVCIMA; ko koga glumi i - kao slag na torti... Intervju sa Sten Lijem!!! Qk-a nadmasuje sve, pa i ocekivano!]

O POTPISU

Bilo je to 1986. Bio sam u JNA, u prekomandi na Lisicjem potoku, i popodneva provodio u kancelariji cate Drage slusajuci njegove ploce, tipkajuci SF price na sluzbenoj masini i citajuci Strip art. U Strip artu je bio neki Hermann, valjda "Tornjevi", a meni se zaruljica upalila gledajuci njegov potpis.

Vec neko vrijeme, naime, nisam bio sretan nacinom na koji potpisujem stripove. Potpis mi je bio preskolski, prebalav, "M" je nezgrapno strsalo... Uz sve sto na crtezu nije valjalo, cak je i potpis bio pogresan.

A onda Hermann. Odnosno: hermann. Nekako s prelaskom na rapidografe, Hermann je odbacio veliko slovo, a ja sam se, citajuci ga, poceo pitati kako bi moj potpis izgledao s malim slovom te koliko je nacin na koji se potpisujemo uopce vazan.

Sjetite se dizajniranog Disneyeva potpisa koji je njegov koliko i crtezi njime potpisani. Sjetite se elegantnog Raymondovog ili masnog Caniffovog, tako prikladnih njihovim stilovima. Hal Foster, Winsor McCay i Geo McManus - svi su imali visoke tanke potpise poput struktura koje su crtali. Franquinov je bio leprsav i razigran, Jijéov brz kao i njegova ruka, Moebiusov slobodan, Hergéov uredan, na crti. Kerac, Pahek, Janjetov, Kordej, Devlic... Svi su imali potpise koji su kicenoscu ili skucenoscu odgovarali njihovom temperamentu, potpuno pristajali njihovim stripovima. Eddyev se, recimo, mijenjao kako se trazio, kako su mu se mijenjali stilovi; Stefov je potpis, kao i stil, od pocetka bio uvijek na istom tragu, direktan kao Stef sâm.

Potpisati strip mozda i nije bitno, ali potpisan strip govori puno o covjeku. Najprije o ponosu ucinjenim i tastini, a zatim i o karakteru. Neki se potpisuju na svaku stranicu, neki jednom, na zavrsen strip. Zanatlije se ne potpisuju. Pozeri vise rade na potpisu nego na crtezu. Amateri se izdaju nevjestim, skolskim potpisom, ma kako se trudili oko slika. Tek kad se potpis rodi u istom dahu sa stripom, ispod iste nervozne ili stalozene ruke, tek tada pribivamo rodjenju autora.

1986. sam, uz Hermanna, otkrio svoj potpis i, mozda, nesto o sebi.

1987. sam prodao prvi strip. Stari potpisi zauvijek su ostali u ladici.

Bilo jednom davno, kad sam jos bio mlad,... hej pa ovo zvuci, kao da prica Broj Jedan... no dobro, ipak je od toga vec proslo neko vreme, znaci kad sam jos pokusavao organizirati tu nekakvu strip grupu CAC a ujedno tek ucio taj zanat, zalio sam se svom mentoru i ucitelju Marijanu Amaliettiju, kako me neki omalovazavaju, jer se eto drzim tradicije i tako zvane komercijale, umjesto da sam, sta ja znam, alternativan ili marginalan.
Amalietti se nasmijao i rekao: "I vi se zbog toga uzbudjujete? Moj dragi Saso, znate li vi tko je najkomercialniji glazbenik svih vremena?"
"Verovatno Beatlesi?"
"Ne, Cajkovski! Jos nitko u istoriji nije prodao toliko ploca kao on!"

A ima tu jos druga caka, naime ne zivimo svi u istom kraju. Ili da se na Zlatkov uvodnik odazovem uvodnikom tog istog Zlatka ispred par brojeva Strip Vesti: netko u Americi moze biti totalni marginalac, ali u nekoj od ovih malih evropskih zemalja tri mainstrim autora zajedno ne bi stigla njegov marginalni tiraz. Svaki je autor prica za sebe, a kako nam izgleda, zavisi i od toga kroz kakve ga naocare posmatramo i sa koje strane. Da pitanja, do cega je uopste stalo njemu samom, ni ne pominjem.

Ima njih, koji imaju sve: veselje i talent, citaoce, mjesto na stripovskom Parnasu, konsenz odobravanja sa svih strana, bilo da se radi o alternativcima ili mainstremovcima i nenazadnje visoki tiraz, sto bi znacilo da su komercijalno uspjesni. Setite se samo Diareje! S druge strane, ako netko napravi par necitljivih zvrlja, nadje prijatelja sa komparativistike, koji ce to opisati kao vrhunsko umjetnicko dostignuce, osigurati mu grant ministarstva kulture i izlozbe i gostovanja u inostranstvu na drzavni trosak, sta vraga njega brinu citaoci i njihovo misljenje? A opet treci, koji crnci na slatkim pricicama, koje deca eto vole da citaju, ali ga kolege pljuju kao komercialnog autora?

Predpostavljam da je dosta kandidata za visokog svjestenika, koji bi pokazujuci prstom odredjivao: "Taj je pravi, taj nije, ovome slava a ovaj neka nestane sa kugle zemaljske!" No tko ima moralno pravo na takvo nesto? Tko moze donjeti jedino vazecu presudu o tome, da li je vredniji autor zvrlja ili autor djevojcica velikih ociju i kilometarskih trepavica? Tko ima pravo zapovjedati citaocima, sta im se mora svidjati? Tko sme reci, da je greh, sto mi se vise svidja Sarpieri, jer Druni crta zgodne sise, nego gospodin Akkole, kod kojega su likovi kockice odsjecenih glava, a ja eto suvise glup, da bi shvatio njihovu simboliku bez dodatnih objasnjenja.

Sam cu se, prisecajuci se obaveznog skolskog predmeta iz nekih drugih vremena i njime povezanog pojma "dialektika" staviti na stajaliste, da nista nije apsolutno. Kad iz radija zasviraju Pet Shop Boys ja komentiram: "ah, moderan komad" a moja se mlada suradnica zgrozi: "pa to je grozno stara muzika!" Tko ce sutra biti alternativa alternativi? A Cajkovski? Da li vam je nekad palo na pamet, da ga cjenite na osnovu broja prodanih ploca?

A dobro se, kazu, prodaje :).

-Umro otac Paje Patka
U petak 25. avgusta, u svojoj stotoj godini zivota, u americkoj drzavi Oregon, umro je Carl Barks (Karl Barks) tvorac legendarnog Paje Patka. Rodjen je 27. marta 1901. godine na farmi u Merrill-u, u Oregonu. Za kompaniju Volta Diznija je napisao i ilustrovao oko 500 svezaka Paje Patka (Donald Duck comic books) izmedju 1942 i 1966.
Nakon 1966., kada je prestao da radi za "Dizni", Barks se posvetio slikanju i iza sebe ostavio na desetine slika Paje Patka i drugih Diznijevih junaka.
Biografija Carl Barksa se moze naci na adresi:
http://members.xoom.com/moneybin/biography.html

-TOP 10. ANOTHER UNIVERS
Nedeljna lista od 29.08.2000.godine. Ovu listu je uredio Steve Johnson.
http://www.AnotherUniverse.com/
1. Artesia Afield #2
2. Avengers #33
3. Road Trip #1
4. Lazarus 5 #4
5. Preacher #66
6. Batman: Ego
7. Wonder Woman #161
8. Supergirl #49
9. Shockrockets #5
10. Bedlam #1

"Dobar dan. Moje ime je Vanja Miskovic. Pre dvadesetak dana sam napisao pismo Zlatku Milenkovicu i zamolio ga za pomoc. On mi je pomogao tako sto mi je dao par saveta i objavio ovih par redova u svom elektronskom casopisu. Ja imam 16 godina (sutra, odnosno, prvog septembra) punim 17. Zivim u Beogradu i vec duze vreme pisem. Svejedno, pre otprilike godinu dana (mislim da je bio oktobar), odlucio sam da napisem scenario za 12 stripova. Scenario sam zavrsio pre par meseci. Od tada sam trazio pomoc i crtaca, naravno. Scenario je na engleskom, mislim da vredi napomenuti to. Posto, naravno, moj engleski nikad nece biti toliko dobar da bi bio citljiv od strane pravog stranca, par drugara mi je pomoglo i izvrsilo lekturu/kolekturu cele price (serije). Dok ovo kucam, jedan momak upravo ispravlja greske i nadam se da ce to biti finalna verzija. Da budem konkretan, scenario je baziran na Marvelom liku Punisheru. Upuceni znaju da je on bio neverovatno popularan pocetkom devedesetih, iako je stvoren znatno ranije. U jednom trenutku je cak imao svoja 3 mesecna stripa. Tada je doslo do pada u prodaji i sva 3 stripa su ukinuta, da bi ostao strip pod nazivom Punisher, koga je pisao John Ostrander (1995. godina). Ta serija je takodje ukinuta i zadnje sto se moglo videti je kako Frenk odlazi trazeci svoju proslost (u crossoverima sa KaZar-om i Spiderman-om). Svejedno, Marvel par godina kasnije objavljuje strip u kome se govori kako se Frenk ubio i kako radi za andjele (Marvel ovih dana objavljuje najnoviju seriju u kojoj je Frenk ponovo onaj stari, koju rade Preacherovi Garth Ennis i Steve Dillon). Svejedno, mene je uvek intrigiralo kako se on to ubio i zato sam i napisao ovih 12 brojeva (maxi serija kako bi to oni nazvali). Moji drugari su mi rekli kako mnogo vise podseca na graficku novelu nego strip. Cela prica se koncentrise na Frenkov karakter i prilicno je crna.

Akcije ima malo, ali ona je vrlo nasilna. Sta vise da kazem? Moj drugar je napisao sjajan uvod:

‘Body Count’ by Vanja Miskovic
It is a hard time for Frank Castle (aka The Punisher). He’s in pain. Dark thoughts constantly torture him, both in his dreams and waking hours. He’s trying to fulfil his final mission, where he has to face the ultimate villain - himself.
With a list of criminals he needs to punish in his hand, and aided by his friend from the ‘Eurohit’ saga, Outlaw, and Gotham’s finest, the Dark Knight himself, The Punisher is on a new trail.
But Frank’s old now, his physique isn’t as healthy as it once was and he doesn’t feel so good. Guess who’s number one on the list?

THE SETTING
‘Body Count’ takes place sometime after John Ostrander’s Punisher comic book series (published in 1995). The story centers on Frank's emotions, and has very little action. Yet, the action that does exist is very violent and gory. ‘Body Count’ can be seen as the final Punisher story, with him saying “goodbye” to us all.

THE AUTHOR
‘Body Count’ is written by Vanja Miskovic, a Punisher fan from Yugoslavia. Vanja started writing the story in 1999 when he was 17 years of

To je otprilike to. Njegov sajt je http://www.thepunisher.co.uk i na njemu (pod fanfiction) mozete skinuti celu pricu. Ako je iko zainteresovan da nacrta ovu seriju, nek mi se javi na email queen@net.yu ili telefon 011/438-764

Sa crtacem bi zeleo da usko saradjujem. Jos jednom se zahvaljujem Zlatku Milenkovicu na prostoru koji mi je posvetio u Strip Vestima i savetima."

W@XM@N

Ako netko zeli konstantno biti u toku s novim izdanjima iz Hrvatske, nek mi se javi jer mene isto zanima za Srbiju. Takoder mi fale neki brojevi (vecina izasla u 90tim) pa bih se htio mijenjati za izdanja Slobodne Dalmacije.
Angelic: angelic@hi.hinet.hr

Da li moze negde da se nadje MORGAN (mislim na net-u ali na Srpskom jeziku ili na nekom drugom BALKANSKOM jeziku.
dejan: miladinovic88@hotmail.com

Trazim nekog iz Jugoslavije ko bi mi poslao u Sloveniju neke brojeve ZS, LMS, Marti Misterija,... koji u Sloveniji nisu izasli. Moguca je kupnja ili razmena za stripove Zagor, Dylan Dog, Lazarus Ledd, Mister No u izdanju Slobodne Dalmacije.
tomas_otto@hotmail.com

Da li u Srbiji postoji neka mail distribucija gde se mogu preko e-mail naruciti neki stripovi i underground fanzini ukoliko nesto tako postoji molio bih Vas da mi dostupite e-mail takve distribucije!
xmisox@EUnet.yu

-CYBER CAFFE- PODROOM
Najnoviji deo digitalnog izdanja Cyber Cafe-a nazvan je "Podroom". Predstavljeni su stripovi mlade autorke - Nede Dokic
http://www.freeb92.net/cyber/podroom/index.html
(Damir Smith)

Ovde moram i ja da se nesto ubacim:)
Preporucujem da se ovaj sajt obavezno pregleda jer je odlicno uradjen i jer pokazuje jedan od nacina da se, koristeci se javom, uradi odlican dvojezicni strip na internetu, gde je dovoljno da kursorom predjete preko osnovnog teksta i da vam se pojavi engleska verzija.
(zmcomics)

od 2. do 8. septembra

2. septembra 1981. Preminuo je u Zagrebu Andrija Maurovic, Velikan jugoslovenskog stripa i otac hrvatskog stripa.

2. septembra 1988. Otvoren je 4. Salon Jugoslavenskog Stripa u Vinkovcima, Hrvatska. Salon je zatvoren 11. sep- tembra. Grand Prix je dobio Ivica Bednjanec. Dobitnici ostalih nagrada su sledeci autori: Milan Trenc, Toso Borkovic, Magda Dulcic, Djordje Milovic, Darko Perovic, Branislav Perkovic, Zdravko Zupan i "Patak"

2. septembra 1993. Umro je Zack Moosley, u Stuartu, Florida. Radio je na Buck Rogersu, Skyroads, Smilin' Jacku.

3. septembra 1923. Rodjen je Mort Walker u El Doradu, Kansas. Otac je stripova Beetle Bailey, Boner's Ark, radio je na Hi and Lois, Sam's Strip.

4. septembra 1882. Rodjen je H.H. Knerr u Bryn Mawr, Pennsyvania. Radio na The Katzenjammer Kids, Die Fineheimer Twins, Mr. George, Dinglehoffer und His Dog.

5. septembra 1928. Umro je R.F. Outcault, u Queensu, New York. Kao covek koji je otac Yellow Kid-a smatra se "ocem savremenog stripa". Osim Yellow Kid-a on je stvorio i i Buster Browna-a.

6. septembra 1956. Poginuo je Alex Raymond u automobilskoj nesreci u Wesportu, Connecticut. Otac je Flash Gordona, Jungle Jima, Tajnog agenta X-9, Rip Kirbyja. Slobodno ga mozemo smatrati ocem avanturistickog stripa.

7. septembra 1954. Umro je Bud Fisher, u New Yorku. Radio je na stripovima Cicero's Cat, Mutt and Jeff.

8. septembra 1908. Rodjen je Austin Briggs u Humboldtu, Minnesotta. Radio je i asistirao na Flash Gordonu, Jungle Jimu, Tajnom agentu X-9.

Izvori: HiES, "Calendrier du centenaire", "Istorija Jugoslovenskog stripa" Slavka Dragincica i Zdravka Zupana, i monografija "Maurovic" Veljka Krulcica, "Pegaz" Zike Bogdanovica.

Ako znate nekog ko bi bio raspolozen da svakog petka dobije email sa STRIP VESTIMA, posaljite mi njegovu email adresu ili mu predlozite da nam se on sam javi i tako upise na mailing listu.

Zlatko Milenkovic