S A D R Z A J 1. 600 STRANA STRIPA... (Strip Vesti) Svi prilozi su vlasnistvo autora. U slucaju da zelite da ih na bilo koji nacin eksploatisete, molimo Vas da se obratite autorima priloga, koji su potpisani (uz potpis ce uvek ici i email adresa putem koje mozete kontaktirati autora), u slucaju da nisu potpisane mozete ih slobodno koristiti jer su to neautorizovane vesti ovog servisa, STRIP VESTI.
Lepo, pun broj a da jos nisam pustio (napisao) sve vesti. Par ih ima iz Hrvatske (novi Endem, novi Matakovic), a nisam obradio ni novi broj Stripoteke a da ne pricam o Albumima koji su vec poceli da izlaze u izdanju Marketprinta, tacnije prvi iz serije je izasao krajem prosle nedelje ali zbog prezauzetosti tek danas idem po detaljne informacije. Tako da u sledecem broju mozete i o tome citati. Da jos pomenem da u sledecih par nedelja (tacnije dok ne javim drugacije) ne koristite vise moju adresu na eunetu vec samo adresu na mailcity-ju (zmcomics@mailcity.com). Trenutno sam u selidbama pa dok se to ne sredi nisam u mogucnosti da preuzimam postu sa euneta. To je to, i sta jos da kazem??? Da, to sto sam rekao da imam par vesti za sledeci broj ne znaci da se pati od viska tekstova:) Ovog puta predstavljen je autor, Franja Straka iz Beocina koji
sada ima stranicu na sledecoj adresi: Zlatko Milenkovic
U periodu decembar'99 - mart'00, su u ediciji "Mladina Strip" izasla 4 odlicna strip albuma Zorana Smiljanica. Rec je o skupljenim radovima nastalim u zadnjih trinaest godina, io naravno rec je o uistinu sajajnih 600 strana stripa. Tim povodom su SVesti napravile intervju sa Smiljanicem, a meni ostaje da preporucim lokalnim distributerima da kontaktiraju izdavaca i pokusaju da plasiraju album na sto sirem podrucju jer su sigurno zanimljivi za siru citalacku publiku. Naravno preporuka i citaocima, ako su u mogucnosti, da svakako pokusaju da nabave ove albume.(zmcomics) Sva cetiri albuma se mogu nabaviti preko revije: Cene su: * * * * * Prvo da postavim pitanje sto me licno zanima. Kakav je
osecaj imati u rukama ovako skupljena dela u strip albumima? Svi
o tome sanjamo a malobrojni dozive. Ovako skupljeni radovi u cetiri ogromna albuma omogucavaju
i da autor bude analiziran kako je napredovao u svom radu. Mozda
da nam ukratko hronoloski napises kada si i koje stripove radio
kako bi se lakse mogao pratiti tvoj razvojni put? U nekim radovima vidi se uticaj Bilala (svakako pozitivni),
da li je to slucajno ili mozda bavljenje stripom koji u pozadini
ima politicki sadrzaj namece takav pristup radu? Da li si u tvom radu trazio uzore ili je sve bilo spontano?
Koliko na tebe uticu tudji radovi? U svakom slucaju uspeo si da izgradis sopstveni prepoznatljiv
stil kako u crtezu tako i u temama, koje, i kako ih, obradjujes.
Da li vec imas zacrtan neki plan za buducnost, kakve ces stripove
raditi, teme kojima ces se baviti... ili ce to ici potpuno spontano? U predgovoru stripa "1991", toploj prici o mladicu vojniku
JNA koji je "prespavao" desavanju u Sloveniji i na svoje cudo
nasao se u potpuno drugacijem okruzenju od onog koje mu je poznato,
kazes da je to ustvari prica "o nama samima" a ne o JNA? Druzinske zgodbe (ima ih sest) su, kako kazes u uvodniku,
price o ljudima sa margina koji zive u nasem komsiluku i koji
naizgled nisu zanimljivi. Kada oni postanu interesantni za strip?
Strip Hardfuckers nastao je u vreme kad su ljudi bili zasiceni
kojekakvim sindikalnim, bezvrednim i zastarelim izdanjima, kao
neki vid odgovora na njihovu inventivnost. Krenuo si da radis
stripove kakvih nije bilo u nasim podnebljima? Politika, erotika,
ljudske price, kako je doslo do toga? Neumitno se namece, za kraj, i pitanje sta sada? Sledi
li obilazak stranih izdavaca sa ovako reprezentativnim abumuma?
Mozda vec postoje neki kontakti? A sada dolaze na red i ostala "standardna pitanja. Kako i kada je pocelo tvoje interesovanje za strip? Od svega sto si do sada uradio, gde si dao najvise od sebe,
gde si sebe najvise implementirao u strip? Planovi za buducnost? Kakav je tvoj stav prema pojedinim strip-scenama (Amerika,
Europa, Japan i ostali)? Lista od deset najboljih stripova svih vremena po tvom
izboru? Kako vidis buducnost stripa u odnosu na ostale medije (TV,
multimedije, internet, video...)? Sta mislis o upotrebi racunara u izradi stripa (crtanje,
kolorisanje, lettering,,,)? Kako vidis buducnost stripa na nasim podnebljima na lokalnom
nivou, sta bi bilo potrebno da se uradi u vasoj sredini da strip
zazivi i dobije zadovoljavajuci tretman i publiku? Tvoji omiljeni strip autori? Sta mislis o mainstream i undergroud stripu (razlike, slicnosti,
granice...)? Kakav je tvoj stav prema trendu da se pojedini stripovi
ekranizuju? Koji zanr ti je autorski najblizi, a koji vam je citalacki
najblizi? Sta mislis o akcijama tipa Stop Aids, Borba protiv droge...? Da li imas kontakte sa autorima ex-Yu, imas li informacije
gde su, sta rade? Koliko na tebe utice kinematografija? Tvoji omiljeni filmovi
i reziseri? Veza muzika-strip? Sta sve utice na tvoje radove (okruzenje, TV, stampa, internet,
literatura, strip i sl...)? Sta bi za kraj mogao da porucis mladim atorima?
Novi Sad moze da se pohvali jos jednom radio emisijom o stripu u svom etru. Osim Kulture u podzemlju (novi naziv rubrike) koje su na radiju "Most 021" petkom posvecene stripu (oko 14:30), od proslog utorka i radio "Dunav" ima emisiju posvecenu istoj temi. Rec je o emisiji koja traje, zamislite, citav sat i emituje se svakog utorka (tacnije srede:) u nocnim satima "od ponoci do keca". Emisija ide pod imenom STRIPTOMICIN a njen voditelj je Minja Dundjerski, dok je sponzor emisije novosadski Klub Obozavalaca Stripa. U emisiji ce biti zanimljivih rubrika, gostovanja, nagrada i jos stosta. Zanimljivo je i za beogradjane to sto se Dunav moze slusati i tamo tako da emisija nije samo novosadska:)
U cast 5 godina postojanja strip skole u Leskovcu ce biti organizovana velika izlozba stripa. Rok za predaju radova je 5. juli. Originale ili kvalitetne kopije slati na sledecu adresu: Datum odrzavanja manifestacije U okviru izlozbe ce biti dodeljene nagrade znacajnim strip delatnicima. O ovoj manifestaciji ce jos biti reci, kako budu pristizale informacije do Strip Vesti.
Sveza vest je da ce Sasa Mihajlovic, Wostok, Gordana Basta i Aleksandar Zograf biti gosti najveceg strip festivala u Nemackoj, u Erlangenu. To je 9. izdanje ovog internacionalnog salona stripa, koji se odrzava od 22 - 25 juna. Pomenuti autori gostuju u okviru izlozbe pod imenom WAR AND PEACE, koja osim autora iz Srbije ukljucuje i slovenackog autora Jakoba Klemencica -Obscuratora, kao i Borisa Bacica, urednika ljubljanskog Stripburgera. Na pomenutom festivalu su, osim domacih (nemackih) autora, pozvane i mnogobrojne internacionalne zvezde stripa. Dok ne budu obezbedjene dodatne informacije SVesti vam prilazu Zografovu belesku povodom izlozbe WAR AND PEACE. Nisam imao vremena da uradim prevod tako da je beleska na engleskom. Obzirom da je tekst na Engleskom a da internacionalna verzija SVesti jos nije krenula (racunam da ce krenuti tokom leta:) bilo bi sjajno da citaoci SVesti taj tekst proslede poznanicima po svetu kako bi pomogli promociji domaceg stripa. WAR AND PEACE Because of the dramatic events that took place in the ex-Yugoslav republics, this territory was very often in the news during the last decade of the 20th Century. And still, it's very hard to say how accurate the picture is, that the Western public has about those countries and their culture. It's hard to blame the average TV viewer in the rich Western countries for feeling bored or overloaded by the images from the Balkans, and wondering if the people from the South-East of the European continent, so mercilessly fighting each other, are even capable of producing any "culture". But yes, even during the peaks of the crisis in the 90's, some cultural scene existed over there - and one of the most lively and free-wheeling was the production of comics. This might come as no surprise, since comics were very popular medium in ex-Yugoslavia, ever since the 30's, when not only reprints of American and European comics started to be frequently published, but also when the local scenes, consisting of authors from Belgrade and Zagreb have been formed. Even during the 2nd World War, comics were published both in the magazines were controlled by the communists, and those which were loyal to the Nazi occupation army. During Tito's reign, especially from the mid 60's to late 80's, there existed a number of comics magazines which were in the European rank. In the beginning of the 90's, as the war which would lead to decomposition of the country had started, most of the popular magazines that were publishing comics had to cease functioning, or face the diminishing markets in the separated republics. But yet, it was the time for the new generation of cartoonists and publishers to come on the scene: they were not aiming their work for commercial consumption, and they started with almost no money in their pockets, so they had nothing to lose in the unfavorable economic conditions. These people were working in the tradition of the American underground comics, by exploring the form ,and searching new freedom of self-expression, even though (especially at the beginning) they had nothing but vague information about the American scene, present or past. In the early 90's, as the war broke up, I started to publish my own self-produced mini comics, in English, and after printing cheap Xeroxes in the local copy shops, I sold and traded them on the alternative network all over the world. Soon I started to publish my work abroad ,and, while still living in the little Serbian town of Pancevo, I began to collaborate with major American publishers of alternative comics, like Fantagraphics Books and Kitchen Sink Press. I realized, at the same time, that there were other cartoonists in Serbia, creating comics which were (more or less) similar in mood and style to what I tried to achieve. One of them lived in the neighboring town, and was born in 1963 just like me, and he was also using a pseudonym. That guy called himself Wostok, and we worked separately and without knowing about each other, but it was obvious that our comics shared a dark atmosphere and strange humor. We were inspired by the phantasmagoric reality of everyday life in Serbia, and we explored the strange, anarchic vitality of our crazy Balkan people. When we met (and it was almost by a chance), we wondered if there were other authors producing something similar in Serbia. In the mid 90's, we noticed a whole scene of little magazines and fanzines emerging around, and even though the crisis in our country was becoming stronger each year, there were new artists popping up out of nowhere. From the very start, the activities of cartoonists like Wostok and I were noticed and supported by the group of enthusiasts from Slovenia, another ex-Yugoslav republic. They were gravitating around a magazine called Stripburger, and willing to both present the ex-Yugoslav alternative scene to the readers abroad, and to work on introducing the international scene to the domestic readers. As a result, a lot of Serbian authors were published in Stripburger. Some of the young Slovenian authors, like Jakob Klemencic alias Obscurator, were as well into underground aesthetics, so we understand each other very well , even though the official institutions and administrations of our countries were hardly having any contacts at all, after Slovenia declared its independence in 1991. For years, Stripburger provided a space for "different" comics, and its editors were travelling to the conventions all around Europe and North America, slowly and methodically building their fame as being one of the most interesting alternative comics magazines in Europe in the 90's. It proved that even if you are living in a small country, your activity could break many barriers, and get attention in the "big" world, if you use your energy in a right way. After publishing an English language anthology of East-European comics called Stripburek, in 1997, the Stripburger crew did an important and widely noticed work on premier presentation of this little known and yet very interesting scene. WAR AND PEACE is an exhibition aiming not only to introduce the alternative comics from Serbia and Slovenia, it is also an example of collaboration of authors and editors from two ex-Yugoslav republics, which continued even during the most turbulent times. Slovenia is the most successful ex-Yugoslav state, and probably is very close to joining the European Union, while Serbia is in continuing turmoil,a country involved in all those undeclared wars for 10 years, and nobody knows if even the NATO bombing campaign in 1999 was really the last chapter, or just the beginning of some new crisis. But it didn't stop the authors and editors from two countries from maintaining friendly relations, and continuing their collaboration and exchange of ideas until the present day. This exhibition should pointout, as well ,that it takes nothing but a good will, common sense and a little bit of humor to jump over the fences built by the National Bureaucracies in any country - that's why the material presented should be understandable to anyone interested, including the comics admirers in Germany. Sasa Rakezic alias Aleksandar Zograf
Kao sto je obicaj SVesti skrecu paznju i na "vanstripske" radove strip autora. Tako da ovog puta citaoci iz Slovenije mogu videti na svojim TV ekranima reklamni spot ciji je autor Saso Jankovic. Saso Jankovic je prvi strip objavio u studentskom listu Tribuna
jos davne 1979. U to vreme mu tehnicki urednik Mladine i karikaturist
Andrej Habic objavljuje pasice u Mladini, a uskoro i dva "duza"
stripa: Koliscarji i The prevara. Od serijala Kapitani je nekoliko
nastavaka objavljeno i u beogradskim Vidicima. Ma napravicemo detaljniju biografiju za rubriku Strip Autor, a sada potrazite na svom TeVeu reklamni crtic za Rupurut za nemacku firmu Bayer-Pharma.
"Grad grijeha" Frenka Milera JUNACI NA SAMRTI Da je napravio samo "Povratak Viteza tame" (1986), djelo koje je izazvalo revoluciju u americkom stripu srednje struje, Frenk Miler bi imao vazno mjesto u istoriji i geografiji stripa. Medjutim, ne, rasni autori poput njega nikada ne staju na prvoj stepenici. Nakon radikalnog scenaristicko-crtackog tretmana Betmena, jednog od najpopularnijih mitova dvadesetog vijeka, u "Povratku Viteza tame", Miler se 1991. godine upusta u novu avanturu, radikalniju cak i od prethodne. Rijec je o seriji koju sam crta i pise, u kojoj je do sada izaslo sest knjiga (sedma, "Pakao i nazad", u Americi upravo izlazi u mjesecnim sveskama), i koja se zove "Grad grijeha" ("Sin City"). Gubitnici: Srcano: Nedvosmisleno: obavezna literatura! (Objavljeno u banjaluckom nedjeljniku
KAD SAM BIO CRTAC... Tatin odlazak Kada sagledam u celini svoju proslost - pogotovo detinjstvo i mladost - nikako mi nije jasno kako je suprug moje majke mogao da postane takva sila u mom zivotu - zapravo sila VECA od zivota... Verovatno mnogi ocevi to bivaju na ovaj ili onaj nacin, medjutim mog oca mi je i dan-danas tesko da opisem i sveobuhvatno sagledam jer je tako nesto nemoguce zbog slozenosti njegove licnosti, okolnosti koje su ga formirale, mana moje malenkosti i moje nemogucnosti da ispunim ocekivanja coveka koji u svom celokupnom zivotu nikada nije trazio ni manje ni vise od drugih do ono sto ocekuje od samog sebe - dakle, 100%. Do balcaka. Prvu godisnjicu mog boravka u Engleskoj i rada za Amblimesn (Amblimation) zapamticu po svojoj nemogucnosti da prisustvujem njegovoj sahrani kada je iznenada i tiho preminuo u svom stanu, na rukama moje majke, usled komplikacija sa dijabetesom. Neko ce mozda da se seti kako sam u prvoj Qk-i spomenuo da mi je Tata kupio Politikin Zabavnik jednom dok sam bio bolestan i tada sam se sa tri godine 'navukao' na ideju da postanem strip-crtac zbog Flasa Gordona. To, na zalost, nije znacilo da je Tata odobravao citanje stripova uopste - cak naprotiv. Kao sto u mnogim porodicama moze da se nadje nesto sto je predstavljalo totalnu anatemu do te mere da se o TOME i ne govori jer je u potpunosti zabranjeno, tako je u mojoj porodici to bio - strip. Pomenuti Zabavnik nije spadao u TO - on je bio Nesto Korisno Gde Je Strip Samo Usputni Sadrzaj; donekle - i veoma kratko - pod tu kategoriju je privremeno dosao i Kekec. Kratko i jasno receno - stripovi su bili nesto od cega me je valjalo sacuvati zbog 'loseg uticaja', 'rdjavih crteza' i 'teksta koji kvari dobre citalacke navike'. Posto sam kao mali bio preposlusno (i uplaseno) dete, verovatno bih se sa tim pomirio da nisu postojala dva cinioca: - PRVI: zbog zaljubljenosti u magazine koje sam video kod drugih u skoli ili prilikom porodicnih poseta, ja sam i pored apsolutnog nepostojanja prirodne nadarenosti za crtanje i likovnog talenta procrtao 'za sebe', praveci prakticno od najranijeg detinjstva svoje 'stripove' - najcesce pojedinacne velike slike sa neuko naskrabanim karakterima koji komuniciraju govornim balonima, a kasnije i kompletne sveske-epizode ili cak 'casopise' sa epizodama u nastavcima; normalno, posto mi nije padalo na pamet da mogu da se izmisle originalne price i likovi, ja sam pravio svoje storije o junacima iz stripova koje sam video kod drugih - i o Flasu Gordonu, mastajuci kako cu jednom da ga crtam 'za pravo' kad porastem; u ta vremena sam crtao hemijskim olovkama na listovima skolskih sveski, bez unapred napisanog scenarija, improvizatorski. Nacuvsi da se 'pravi stripovi' rade tusem i cetkicama i perima, ja sam cepao listove iz sveski perima bez olovkiranja, neuspesno se boreci sa cetkicama za vodene bojice. Otkricem flomastera sam uspeo da krenem putem manjeg ostecenja hartije na kojoj radim. - DRUGI: pukom slucajnoscu, kada je majka jednom raspremala krevete, pod madracom Tatine postelje otkrili smo nekoliko sveski legendarne vestern-edicije "Crtani romani". To je bio sok nad sokovima - Tata tajno cita stvari koje su meni zabranjene! Njegova spoznaja da sam otkrio njegovu tajnu samo ga je jos vise ucvrstila u nameri da me po svaku cenu odvoji od tog 'dangubljenja'. Povremeni 'spas' je dolazio od Ujka-Slavoljuba koji je pasionirano citao i skupljao stripove te mi ih tajno davao, a i Mama je pripomagala potajno mi kupujuci ponekad to 'zlo' zahvaljujuci kojem sam, iako Pravoslavac, spontano otkrio znacenje onoga sto se danas zove KKK (Katolicki Kompleks Krivice) - kada svesno cinis ono sto znas da nije dobro, ali ipak ides do kraja, kajuci se ali i ne prestajuci sa 'nedelom'. Mamina sestra - moja draga tetka Rada - od jednog kolege mi je nabavljala pozajmljene americke DC-stripove. Najvise me je impresionirala jedna knjiga o crtanju gde je izvesni Milton Kenif pokazivao konstrukcioni pristup radu na postavci figura i gde su strukturalno analizirani neki stari, meni uglavnom nepoznati radovi neznanih crtaca. Tada nisam znao da u rukama drzim legendarno stivo - jednu od knjiga cuvenog Famous Artists kursa koji je mnoge nadobudne skrabace nacinio crtacima. Na zalost, posto je doticna lektira u kuci bivala tajno i bez odobrenja, jedva sam spasao tu knjigu od cepanja koje nije mimoislo obicne sveske stripova. U poluraspadnutom stanju je vracena tom coveku koji se ubrzo vratio u Ameriku. Tatu je najvise zadovoljavalo kada se citaju 'prave knjige', narocito one bez ilustracija, 'ozbiljna literatura' i skolski udzbenici. Ne znam da li je ikada postojao roditelj kojem je skola bila veca opsesija. Koliko god da je imao dobru narav i bio nezan, valjalo je biti strpljiv da bi se to i videlo i spoznalo. Tome je doprinela tragedija, kada je sa petnaest godina postao invalid nakon jedne sumanuto opasne sale na tramvaju koja je otisla predaleko... Tata je pao pod tockove i izgubio levu nogu. Vrlo rano je shvatio da samosazaljenju nema mesta, predao se svesrdno skoli, 'napravio sam od sebe coveka', kako je voleo da cesto istakne, a potom svog sina-jedinca uzeo kao sledeci projekat - sistematski i inzenjerski, sa gvozdenom disciplinom i strogim zabranama kao vaspitnim sredstvom. Bio sam dugo godina slep kod ociju da vidim ispod povrsine... Svoju 'pobunu' sam dizajnirao u doba adolescencije kao namerno odbijanje da budem dobar u skoli, ne videci Tatina htenja da me odobrovolji podrskom na muzickom planu, recimo. Znao sam da ga do neizdrzljivosti bole moje lose ocene i serijsko padanje na popravne ispite. Stripovi su mi i dalje uveliko bili zabranjeni cak i u srednjoj skoli, ako bi se slucajno nasli u kuci, bezdusno bi bivali unistavani i obostrana tvrdoglavost je isla do u beskraj. Tek zahvaljujuci NIN-u i afirmativnim kritickim tekstovima o stripu Zike Bogdanovica Tata je poceo polako da menja svoj rigidni stav... U kuci su se u prvoj polovini sedamdesetih po prvi put 'legalno' nasli stari Strip Art i poneki inostrani strip kupljen u knjizarama koje su uvozile stranu literaturu. Tako sam stekao pravo da unesem i prva dva toma legendarne Sterankove Istorije Stripa. Tata je sve to gledao i bez pompe mi ponudio da me pretplati na izdanja na engleskom jeziku koja sam izaberem. To je bilo ravno eksploziji termonuklearne bombe! Nikada ne bih bio sposoban da predvidim takav zaokret kod njega. No, on je video moju upornost i zagrizenost stripom, pa je verovatno pomislio da neka korist moze da se izrodi kroz pracenje publikacija koje bi mi pomogle da naucim engleski jezik vise nego kroz skolsko gradivo. Svojom vec razvijenom sposobnoscu da namirisem prave stvari iskopao sam knjige i magazine o crtanju, istoriji stripa i sl. Tata je uplacivao iz banke sa deviznog racuna dolarske iznose i moje police su uskoro 'procvetale' sa izdanjima iz snova. Otkrio sam kako me vise od stripova interesuju stiva O STRIPU. Ranije spominjani nedostatak crtackog talenta vise nije bio nepremostiv ponor - most su postale knjige o crtanju koje su mi objasnile kako se razmislja i studiozno prilazi radu. Strastveno sam se bacio u autodidakticki pristup koji je postao sastavni deo mog daljeg zivota, i kroz maturu i dalje tokom studija dramaturgije. Koliko god da sam uspevao da se iskupim svojim zalaganjem na studijama i zeljom da se sa Tatom najzad uspostave relaksirani odnosi, nekako mi nista nije vredelo ukoliko ne steknem njegovo priznanje za moj crtacki rad. A islo je sporo i mukotrpno. Uz knjige veliku pomoc su mi pruzali talentovani drugari. Ja sam se i dalje kao pocetnik batrgao u vreme kada su drugi vec uveliko bili oformljeni ilustratori ili profesionalci, no veliki motiv mi je, uz ostalo, bio postavljen cilj: pokazati Tati ko sam i sta sam i steci njegovo priznanje. Kao sto je znao da bude prek i brz na kritici i u strogosti, tako je trebalo kljestima ponekad od njega izvlaciti priznanje ili pozitivnu reakciju. Moja neocekivana odluka da zauvek napustim porodicni dom i zasnujem svoju porodicu nakon zavrsenog vojnog roka ga je zatekla nespremnog i porazenog. Uspevanje da opstanem samostalno kao podstanar i crtac/prevodilac/kolumnista ga je iznenadila ali nije pokazivao spremnost da se sa tim pomiri - onima koji su ga pitali cime mu se sin bavi odgovarao je da sam novinar. Ja sam poceo sa svoje strane da na podlacki nacin nadoknadjujem sve ono sto sam ranije propustao - postao sam arogantan prema njemu, ostavsi takav cak i kada je zamenio nas porodicni stan za dva manja i jedan dao meni i Slavici; eksploatisao sam njegovu potpunu promenu licnosti kada je na svet dosao moj David; kratko i jasno - nipodastavao sam ga i koristio svaku priliku da mu 'vratim' milo za drago i kad treba i kad ne treba. Odradio sam svoj put kroz nase domace izdavastvo stripa i poceo da crtam i pisem stripove za nemackog izdavaca, oholo se osecajuci jacim i vrednijim nego sto zapravo jesam, ne propustajuci priliku da se pred njim 'junacim' i, moram da priznam, praveci se vaznijim nego sto sam u raznim situacijama, uzivajuci vise nego sto je trebalo u njegovoj nemoci (mozda i nedostatku zelje..?) da mi parira. No, kako bilo da bilo, moj sin nije mogao da ima neznijeg deku pa da smo ga svecom celu Vecnost po svetu trazili... Kada sam odlucio da odem u Englesku i okusam se u Spilbergovom studiju, moj uspeh u nalazenju posla tamo je ucinio Tatu ponosnim ali i tuznim zbog odlaska moje cele porodice. Ja sam poceo da skupljam fotokopiranu dokumentaciju sa mojim novim radovima - nisam hteo da mu saljem list po list u pismima, vec da mu prvom zgodom dam kao knjigu jednu celinu i da ga onda zapitam: "Hajde, cale - reci sada sta mislis!" Jedne srede u avgustu '92. sam ga nazvao telefonom iz Londona, zeljan da se ispricamo; javio se i predao potom slusalicu jednom gostu koji se kod njega i Mame zatekao, misleci da mi se razgovara sa tim covekom. To nije bio slucaj. Zahtevao sam da se cujem sa Tatom, prekorio ga sto mi podmece nekog drugog kad mi se samo sa njim prica i - zalupio telefon iznerviran, ali na neki nacin zadovoljan sto sam ga 'stavio na pravo mesto'. U petak rano izjutra Mama mi je telefonirala da je Tata preminuo prethodne noci. Moj pasos je bio kod britanskih vlasti zbog produzenja radne dozvole i vize, tako da odlazak kuci na sahranu i da budem pored Mame nije dolazio u obzir. Hvala do neba rodbini i prijateljima koji su bili i ostali uz nju. Zbirka fotokopiranih crteza je kasnije predata Mami za uspomenu. Meni ce u secanju dok sam ziv da ostane poslednji telefonski razgovor i nacin kako sam se oprostio od Tate. Ne znam da li sam uspeo da mu pokazem i dokazem sta sam i ko sam postao u zivotu - sebi sigurno nisam. I ranije - a pogotovo kasnije - nije mogao vise da prodje niti jedan trenutak kada sednem za crtaci sto a da ne pomislim na njega. [Nastavice se..?]
Franja Straka Adresa: Petra Drapsina 54, Beocin Rodjen: Cerevic, 13. decembra 1952. Zivi u Beocinu. Zaposlen u fabrici cementa. Stripove i karikature od 1976. objavljuje u "Stripoteci", "Dnevniku", "Osmehu", "Mladosti", "Sremskim novinama", "Glasu omladine", "Val stripu", "Cementu", "Nezavisnom"... Strip "Ajk" jedno vreme je redovno izlazio u listu "Mladost" u kome se u broju 81 od 27. februara 1989. nalazi beleska o autoru. Trenutno za fabricki list "Cement" redovno radi kratke stripove od jedne table. Strip sveska "Miris tisine", koju je nacrtao po tekstualnom predlošku Gorana Kovačevića, je objavljena u martu 2000.godine. Franja Straka od sada ima svoju stranicu na sledecoj adresi: http://www.unovomsadu.com/strip/sv/autori/straka/
ZAVIST SIROMASNOG RODJAKA Ono sto su Vesti na teritoriju Bivse - tjedno ljepilo informacija gladnog stripovskog naroda - to je na anglofonom podrucju CBEM, elektronski casopis koji za nas lijencine tjedno s Useneta i sajtova probire i servira najbitnija zbivanja unutar (mahom) americkog stripa. I dok vijesti ima svakojakih - sto se sprema, sto se ukida, tko je umro, tko se rodio - vec duze vrijeme primjecujem poplavu informacija o filmovima koji se rade/ce se raditi prema stripovima.CBEM nije u tome jedini. Omiljena i debilna fanovska razbibriga castinga ("Zar ne bi Gibson bio strasan Wolverine?" "Iggy Pop je zakon za Jokera!") dospjela je i u Wizard, najtirazniju US publikaciju o stripu. Sami autori puno manje truda ulazu u redovitost vlastitog stripa no u udvaranje Hollywoodu, u podvodjenje djece svog uma sterilnoj i lobotomizirajucoj celuloidnoj masineriji. Svaki uspjesan korak ("Zvali su me iz Paramounta!" "Imam sastanak kod Disneya!") obznanjuje se potom ekstaticnim fanovima koji tek u interesu tvornice snova pronalaze potvrdu vrijednosti medija kojeg se, inace, zaklinju da vole. Mislim, tko je tu blesav? Zasto itko vjeruje da ce film, ako se uopce napravi (od 1000 opcioniranih ideja proizvede se, kazu upuceni, mozda jedna) biti dobar? Koliko dobrih adaptacija pamtite, zar ih ne bi na prste jedne ruke mogao prebrojiti i radnik iz pilane? Zar treba nabrajati pobacaje, prepricavati horor price, sjecati se autora - poput "Vranina" O'Barra - koje je film pojeo, koji poslije svog zvjezdanog trenutka nisu napravili ista vrijedno spomena? Mozda se previse pjenim. Nije, konacno, Hollywood kriv sto je velika, glupa zivotinja i sto se na njezinim otpacima i u njezinoj zavjetrini zele hraniti mnogi. Nisu krivi ni oni sto prodaju ono malo sto imaju u nadi da ce dobiti ono mnogo sto zele. Ali krivi smo, bar malo, mi kad nam strip kao strip nije dovoljan, kad patimo za glamourom slave, zvijezda te naslovnica, i kad zavidimo mediju vrsnjaku na poziciji i prihvacenosti koju je izborio. Kriv sam, konacno, i ja kad, gledajuci The Love Letter i Toma Sellecka u naocalama, kazem "Uau, kakav bi on Rip Kirby bio!" I kad ne znam da li da se sebi zbog toga nasmijem ili da zgrabim telefon i pocnem traziti producenta. Web stranice CBEM-a: -Zastita autorskih prava -LOBO, CRTIC -TOP 10. ANOTHER UNIVERS -DON ROSA'S WEBZINE, Italy od 10. do 22. juna 10. juna 1975. Pocinje da izlazi strip magazin "Circus" ciji je urednik bio Jacques Glenat. Ovaj magazin je na svojim stranama objavljivao autore i stripove kao sto su: Bourgeon "Passagers du vent", Pratt "Ernie Pike", Rossi ("Le Chariot de Thespis"), Berthet i Cosse ("Le marchand d'idees"), Rouge ("Les Ecluses du Ciel"), Dethorey et Giroud ("Louis la Guigne"), Juillard ("Les sept vies de l'Epervier"), Vicomte ("Balade au bout du monde"), Makyo ("Grimion gant de cuir"), Yslaire ("Sambre"), Yann et Conrad ("Bob Marone", "La Patrouille des Libellules"), ... 11. juna 1948. Rodjen je crtac Franz Drapier. Radio je stripove: Korrigan (sa Vicq), Mandrin (sa Vicq), Jugurtha (sa Jean-Luc Vernal), Hyperion (sa Duchateau), Lester Cockney,... 18. juna 1980. Pocinje da izlazi Bob Fish ciji je autor bio Yves Chaland. Izvori: HiES, "Calendrier du centenaire", "Istorija Jugoslovenskog stripa" Slavka Dragincica i Zdravka Zupana, i monografija "Maurovic" Veljka Krulcica, "Pegaz" Zike Bogdanovica. Ako znate nekog ko bi bio raspolozen da svakog petka dobije email sa STRIP VESTIMA, posaljite mi njegovu email adresu ili mu predlozite da nam se on sam javi i tako upise na mailing listu. Zlatko Milenkovic e-mail: zmcomics@EUnet.yuweb: http://members.tripod.com/~ZM97 web: http://www.unovomsadu.com/strip/zmcomics |