prošli broj - arhiva - sledeći broj


SADRŽAJ

1. STRIP MAGAZIN BROJ 2 - Predrag Ikonić
2. MARVEL OTPUSTIO KORDEJA - Nikola Ćurčin
3. ŽENA PLAVIH SUZA I MUŠKARAC
   GVOZDENE NOGE - Aleksandar Manić
4. DJETINJSTVO CRTA TUŠEM - Alem Ćurin
5. JUŽNJAČKA UTEHA No 153. - Dejan Stojiljković
6. KVINTALOVA TJEDNA KARTICA (212) - Darko Macan
7. MOJ POGLED (100) - zmcomics
8. ŠTAMPA - štampa
9. POZIVI NA SARADNJU - mail
   
10. LINKOVI - Strip Vesti
11. DATUMI - Strip Vesti

1.

STRIP MAGAZIN BROJ 2

Predrag Ikonić

Strip Magazin broj 2 pojavio se na kioscima širom BiH (a za ostale državice ne znam) sa malim zakašnjenjem, ali izašao je u mjesecu martu kao što je i najavljeno. Na strani broj tri se nalazi riječ urednika što je, novost u odnosu na prvenac, gdje se urednik uljudno izvinjava zbog zakašnjenja do koga je došlo zbog problema sa distribucijom. Strip Magazin izlazi u tiražu od 5000 primjeraka (što je nezvaničan podatak) i distribuira se uglavnom u granicama BiH. U uvodniku se za naredne brojeve najavljuju premijerne epizode Fantoma, Mandraka, Hogara, Blondie, Princa Valianta, itd. "i to po prvi put na našim prostorima četverobojno (u koloru)". U nekim tekstovima koje sam pročitao nakon izlaska prvog broja Strip Magazina, ovaj časopis opisuju kao najsličniji Stripoteci, a priznaćete da je svojom koncepcijom najsličniji strip dodatku Politikinog Zabavnika od prije par decenija. Današnjeg potencijalnog čitaoca treba odvući ispred monitora računara, nekako ga odvići od video igrica i navi(u)ći da čita stripove, a teško da će vremešna Modesty Blaise u tome uspijeti. Takođe, mi nije jasno koliko može biti premijerna epizoda Fantoma ili Mandraka taman da je juče nacrtana :) Nemojte me pogrešno razumjeti, ja u potpunosti podržavam izlazak ovog magazina i želim mu dug vijek, ali sa ovakvom koncepcijom se ne slažem. Svi dobro znamo staru narodnu da u povratku sreće nema.

I tako, nakon uvodnika slijedi kraći tekst sa dvije ilustracije pod naslovom "Kako je nastala Modesty Blaise", a iz pera njenog tvorca Petera O'Donella. Četiri kolor stranice stripa "Aristokrati" u epizodi "U službi lorda Greystona" donose razrješenje priče započete u prethodnom broju. Ovaj strip mi se učinio najzanimljivijim u prošlom broju, ali mi je kraj priče suviše zbrzan i jednostavan. Ko mi je kriv kad sam očekivao previše. "Strip kao kretanje nepokretnih slika" tekst je Miodraga Živanovića koji je napisan povodom izlaska prvog broja Strip Magazina, a vjerovatno je i pročitan na promociji u Banja Luci, govori malo o istoriji stripa i o domaćim snagama koje su nekad bile okupljene oko strip revije "Žalosna sveska". Strip Magazin će valjda ostaviti malo prostora i za domaće autore. Urednik revijalnih izdanja izdavača Strip Magazina DNN iz Banja Luke kaže da je u par navrata pozivao domaće autore na saradnju i da je svjestan da ima dosta dobrih crtača. Tih poziva nismo se nagledali u Strip Magazinu, a teško je i stupiti u kontakt s njima. Probajte, pa ćete vidjeti! Kaiš stripa "Metlica" na dnu ove stranice karakterističan je primjer dobrog novinskog stripa. Zatim, nastupa famozna Modesty u epizodi "Ubojita razdaljina" na samo tridesetak stranica. To je druga iz najavljenih 12 epizoda koje je otkupio izdavač i koje ćemo ( ili nećemo ) čitati u narednim brojevima. Stari dobri običaj je i ukrštenica sa pojmovima iz oblasti stripa. I na kraju slijedi prvi nastavak stripa "Rosco i Sonny" u epizodi "Zemlja čuda". Strip je u boji, pardon, u četiri boje i započeo ga je Alessandrini, a danas ga rade njegovi učenici. Kadrovi ovog stripa krase i naslovnu stranicu ovog izdanja.

I dalje tvrdim da ovakvo izdanje treba podržati s nadom da će prerasti u "Yu strip" ili bar "Stripoteku"!

sadržaj

2.

MARVEL OTPUSTIO KORDEJA

Nikola Ćurčin

Već oko mjesec dana, po internetu se vrte komentari čitalaca povodom otpuštanja Igora Kordeja iz Marvela, kao i intervjui i lični komentari, koji su prilično oštri, što je i razumljivo. Čovjek ima puno razloga da bude ljut, pogotovo zbog načina na koji je otpušten, e-mailom. Prije njega, Marvel je otpustio sve autore čiji se stil na bilo koji način razlikovao od klasičnog marvelovskog crteža. Na spisku otpuštenih su se, između ostalih našli i veliki majstori, kao što su Corben, Risso i Žeželj. Kordej, koji je za Marvel radio stripove X-Men, X-Treme X-Men i Cable, je ostao posljednji u nizu, ali su i njegovi dani u Marvelu izgleda odbrojani i to u sred rada na novom projektu (Excalibur).

"Prije oko četiri mjeseca sam zvanično postavljen kao crtač Excalibura." kaže Kordej, koji je u tom periodu odbijao druge poslivne ponude, jer je Excalibur serijal sa dvonedeljnim ritmom izlaženja. "Prošlog ponedeljka sam obavješten da mi je, kao iznenadna odluka, oduzet rad na naslovnim stranama i da je naslovna strana za prvu epizodu, koju sam već uradio, takođe otkazana. Bilo je veoma ponižavajuće kada sam, dvije sedmice kasnije, vidio naslovnu stranu koju je radio Mr. Park." Kompanija bi trebalo prvo da pogleda nečiji rad, prije nego odluči da li će nešto biti objavljeno ili ne, ali u slučaju Igora Kordeja to nije bilo tako. "Tretiran sam kao idiot i držan u mraku", kaže Kordej, jer je, ne sluteći ništa, bio u sred posla (radio je drugu epizodu Excalibura) kada je dobio e-mail u kome mu iz Marvela javljaju da obustavi svaki dalji rad, jer je projekat u fazi preispitivanja: "Nazvao sam scenaristu Chris Claremonta da provjerim da li preispituju i scenario, a kada je on reagovao iznenađeno, shvatio sam da se preispituje samo moj crtež. Tada sam znao da je sve krenulo loše po mene, naročito kada sam vidio nove naslovnice za Reload (jedno od izdanja X-Mena u kome se objavljuje Excalibur). Očigledno je da je nova upravna politika pročišćavanje Marvel Universe-a i vraćanje heroja u helanke (moj naziv za spandex kostime)." Inače, Kordej je, osim što je podigao umjetnički nivo Marvelovih stripova, junacima X-Treme X-Mena smislio nove kostime.

A onda je otpušten i zvanično, uz objašnjenje da uprava želi drrugačiji pristip Excaliburu, kao jednoj od vodećih knjiga. "Sve što sam do tada uradio (prvu epizodu, pola druge i naslovnu stranu za prvu) bilo je otkazano, naravno bez novih ponuda za mene." kaže Kordej.

"I tako, otpustili su me vrlo okrutno. Posljednje poniženje u dugom nizu tokom prošle godine – sklonili su me sa prethodnog projekta pod izgovorom da sam preskup umjetnik, poništili moj prošlogodišnji ugovor, ponudili mi nižu cijenu po strani, koju sam prihvatio jer moram da hranim svoju veliku porodicu – bilo je to u sred godine, pa nije bilo mogućnosti da se prebacim kod drugog izdavača; nabacivali mi sve one tušere, trudeći se da moju umjetnost pretvore u nešto što ona nije." Po kordejevim riječima, u Mervelu su zaboravili da on nikad nije kasnio, radeći po dvije epizode mjesečno (za Marvel nije važno koliko si dobar, već koliko si pouzdan) ; zaboravili su koliki im je publicitet donio ilustracijama povodom događaja 11. septembra, da je volonterski radio logo za njihove knjige, dvije epizode X-Mena uradio džabe (olovka i kolor), promovisao ih po evropi dajući intervjue..., a sve to u namjeri da se dokaže kao dio porodice i lojalan član.

"Nakon svega, završio sam odbačen kao istrošena topovska čaura, bez milosti, bez poštovanja..." kaže Kordej.

U intervjuima Kordej dosta govori o Marvelu, Americi i globalizaciji i vrijedi ih pročitati. Zainteresovani neka traže na: WAITING FOR TOMMY, NEWSRAMA i ComiX Fan, ima dosta da se pročita. Kordeju sve najbolje, mada nema sumnje da će crtač takvog kvaliteta naći posao kod nekg drugog izdavača. Možda bi bilo bolje da proba u Evropi.

sadržaj

3.

ŽENA PLAVIH SUZA I MUŠKARAC
GVOZDENE NOGE

Aleksandar Manić

Njujork 2095. godine naseljen ljudima, mutantima, vanzemaljcima i androidima. Velika piramida lebdi nad Menhetenom gde se upravo vodi predizborna kampanja. Kriogenisani zatvorenik Nikopol (Tomas Kreccman), zbog kvara uredjaja, ispada iz ledenog sanduka pre isteka kazne. Horus, bog sa glavom sokola, trazzi zdravo mussko telo kojim che oploditi zzenu i sebi obezbediti besmrtnost, te izabira Nikopola bez noge. Kod doktorke Elme Tarner (Ssarlot Rempling) pronalazi Dzzil (Linda Ardi), mladu zzenu obrisane prosslosti, plave kose i plavih suza koja che, protiv sopstvene volje, da ponese njegovo dete.

"Besmrtan", trechi igrani film Enkija Bilala, proslavljenog francuskog strip autora beogradskog porekla, objedinjuje dogadjanja iz tri albuma: "Sajam besmrtnih", "Zzena zamka" i "Hladni ekvator". Medjutim, "Besmrtan" je visse palimpsest nego ekranizacija trilogije o Nikopolu, tako da su iz njega izbaccene ideolosske reference zasnovane na totalitarnim drusstvima hladnog rata. Film je odveden u pravcu nove diktature – genetske, biolosske i medicinske – messajuchi ljubav, poeziju i politiku. Osnovu pripovesti ccine tragiccne sudbine ljubavnog trougla Nikopol-Dzzil-Horus gde se dodiruju ljubav i smrt, stvarnost i opsena, ljudsko i neljudsko. Bez previsse akcije, vodechi priccu kroz malobrojna ccvorissta, Bilal filmu daje koherenciju kroz dobro razradjenu atmosferu melanholije. Osechanje dobra i zla ne postoji u Bilalovom filmu. Svaki protagonista kreche se ka svom cilju nalazechi u sudbinama drugim razlog za postojanje. Preobrazzenje, udvostruccenje, beg, kloniranje, gubitak identiteta, skarifikacija deo su Bilalovih uobiccajenih uporissta u strip stvaralasstvu. Preuzeta i u filmu, ona su, paradoksalno, mnogo jednostavnija, verovatno zbog ssto vecheg komercijalnog dometa ovog skupog projekta.

Na tehnicckom planu, Enki je uspeo da ostvari sinteticcku sliku izvanrednog kvaliteta. Uspessno razradjena paleta uccestvuje u naraciji, krechuchi se od crvenog prema zelenom i plavom. Kontrasti su ponekad toliko snazzni da osobe postaju samo jednostavni oblici. Bojama se pridruzzuju savrsseno odabrani planovi, kao i dobro odredjen ritam. Nenaviknutima na Bilalove svetove, film mozze da izgleda priliccno hladna estetizacija, uprkos baroknim i patiniranim dekorima futuristicckog Njujorka i odliccnoj kostimografiji. Najvecha zamerka filmu, pored kompjuterske animacije koja povremeno potsecha na osrednje video igre, bila bi neujednaccenost i preterano pojednostavljivanje karaktera i dogadjanja.

"Besmrtan" je inovatorski film, ssto je vech dovelo do osstre podele publike na za i protiv. Iako Bilalov film nije remek delo, on itekako zasluzzuje da bude vidjen ne samo zbog estetske rafiniranosti, nego pre svega zato ssto je drugacciji.


antrfile
ČETIRI GODINE RADA
Napisano je 8 verzija scenarija, nacrtan je celokupan story-board, a potom je 200 infografista studija "Diran" provelo je oko 16.000 ccasova radechi na filmu "Besmrtan". Uradjeno je 1.500 crtezza i 1.400 planova sa specijalnim efektima. Rezultat ccetvorogodissnjeg rada je film od 102 minuta koji je kosstao 23 miliona evra i koga je prvog dana samo u Parizu videlo 16.000 gledalaca.

sadržaj

4.

DJETINJSTVO CRTA TUŠEM

Alem Ćurin

UZ STRIP-IZDANJA ŠARENOG DUĆANA

Priča o marmeladi u karti i o junacima zauvijek

DJETINJSTVO CRTA TUŠEM

Alem ĆURIN

Šareni je dućan jedno puno lipo i smišno ime. Nimalo smiješno! Vi'š, to ti je bogatstvo jezika. A lipe i smišne stvari jošte uvijek uzbuđuju one bose noge što trčkaraju po plićaku muljevitih obala bistreći memoriju. Sve je mokro do bedara. Gase se svjetla. Projektor zuji. Zavrte se i razlete uspavane slike prošivene davnim vonjima i kolorom. Sala za projekcije ispuni se veselim kricima djetinjstva.

Sjediš u prvome redu, vidim te, i guštaš jer ideš, a ideš, naravski, ideš kuda te bose noge vode. U dućan npr., na vrhu ulice, po mlijeko u boci te paštetu i marmeladu refužo, u karti, pa, ako ostane koji dinar, bit će i ponešto za tvoje gladne džepove.

Skakućeš uz ulicu, nije ti to problem, veselo mlataraš rukama. Svaki ti ud svoju politiku vodi, no pravac ostaje isti. Stvar godina, stvar ravnoteže. Ljevicom stežeš mrežicu Jugovinil, ne dopuštaš joj da pobjegne, dok se unutra staklenci grči prazna utroba. U desnoj ti je komad kruha koji, u pravilnim vremenskim razmacima, skraćuješ zalogaj po zalogaj. Zalogaj kruha, masti i cukra. Ljube ga tvoja usta, ljube ga tvoja nepca. Bijeli se premaz veže za obraze i rukave. Lako. Ima toga i po podlakticama, pače ni na nosu ne izaziva čuđenje. Zadnji griz i evo te u dućanu.

Zamašćen stojiš u redu, ljetni guzovi, tete ispred tebe, isparavaju žestoko. Oči nevino vješaš o police prodavaonice, ne da se njima s toga šarenoga blaga božjega. Šarenilo boja i mirisa. Zaklonjen znojem i glasovima odraslih koristiš priliku; roniš masne ruke duboko u bačve pune suhoga graha, leće i slanutka. Samo jedno ti je u glavi, tako si cijepljen, tu nema pomoći. Ruke moraju biti čiste. Ruke valja prati prije stripova. Naj su bolji golemi drveni sudovi u dućanu, za takvo što. Evo ih. Suhe i čiste, dlanova bogatih. Sadržaj šaka sadiš u mrak džepova. Glavno je da te poslovođa ne uhvati. Jerbo, uši bi ti bile više nego crvene.

Desetak minuta kasnije vidiš sebe kako stojiš pred spomenikom kulture vlastitoga djetinjstva, nedaleko od dućana iza kojega se skriva tvoja strma ulica. Onako balavome nerastu, nos ti tek dopire do visokoga praga, jedva do pulta, i to drvenoga, s kojega na tebe skače gusti vonj, vonj što ti oduzima dah. Kroz nosnice napada tvoje malo tijelo. Ti si u bunilu. Puštaš ga u svoje srce. Zahvalan si mu što te je izabrao. Ljubav je obostrana. Hoće tebe taj miris, miris novinskoga papira.

Pred trafikom si, to je tvoj hram snova, pogled ti gori, ručice su spremne. "Grička vještica" za majku, VUS za oca (al' ima unutra "Rip Kirby" što ga mati dijeli s tobom), cigarete na komade za djeda, stripovi za brata, za tebe, za - uvijek. Stripovi, skoro svaki dan novi. Srijedom - Plavi vjesnik; u bojama, bakrotisak, čarolija štampe i veličanstveni "Den Deri", pilot budućnosti, moj čovjek i moj pilot - 30 dinara. Četvrtkom - Kekec; roto kolor, a kad tamo `ko bi rek'o: "Princ Valijant", "Krcko i Malecki", "Rasti Rajli" i dr. - 30 dinara. Petkom - Strip-strip; sveske, roto papir, crno/bijeli (think ink!) Maurovićevi westerni: "Trojica u mraku", "Gospodar Zlatnih bregova", "Sablast Zelenih močvara" i "Tvrđava smrti" - 100 dinara. Svakih petnaest dana izlazili su još i Crtani romani, strip-sveske pune usamljenih junaka na pravdi colta kao što su Roj Renk, Kanzas Kid iliti Rej Karson - svaka sveska 100 dinara. Stripovi, stripovi!!! O lipa li, o lijepa li, o bogata li djetinjstva! Bez obzira što vam govorili o tome.

Projektor još radi, kolutovi se vrte, ti se kotrljaš niz ulicu, ima krvi od koljena naviše. Oči su ti zapretene u sličice i slova, koraci ti se mrse, jedan konj bez jahača (tvoj je, tvoj!) iskače iz stripova, hoće mu se van, ti za njim, ali hoće se malo i evo škripe kočnica. Psovke.

Mlijeko iz rasprsle boce natapa kruh, traži hlad u ispucanome kolniku, umire na vrućem asfaltu. Marmelada i pašteta zaljubljeno se druže pod masnim papirom, spojene zauvijek nečijim bijesnim korakom. S koljena, laktova, sa čela, krv ti se spušta niz užegli katran po cesti, sasvim slobodna. Naleti na razbucane novine i ne da joj se dalje. Zainteresira se za stripove. Tvoja krv među sličicama. Ti i strip - krvno pobratimstvo. Zauvijek!

Nije ti ništa. Malo si ugruvan. Prebace te doma, nedaleko, na dnu ulice. Skupilo se svijeta pred kućom. Majka je očajna, uplakana, prestrašena. Na kraju mre od srama. Ljuta je. Očistila ti je i previla rane. Šuti, ne govori ništa. Plastična se mrežica, mrežica Jugovinil, suši na suncu. Ta plastika govori sve što te čeka kada se otac vrati s posla. Bolje ti je da i ne znaš tu besjedu. No tebe nije ni briga. Slike su ti u glavi, glava ti je u slikama. Tako je bol manja. Zamalo tuđa.

Kada se treseš pod bijesnim naletima visoke temperature-fibre, dok ti se rub stvarnosti magli, a posjete su zabranjene, skriven od ostatka svijeta, pokriven do očiju zajedno sa šarlahom ili varičelama ili podušnicama ili kukurikavcem, spuštaš se do dna bunila praćen strip-likovima. Stari Mačak, Princ Valijant, Den Deri, Rasti, Kirby, Čapa i Gru-gru samo su neki od tvojih čuvara, samo su dio tvojega cjepiva protiv kradljivaca snova. Ne može ti nitko ništa dok su oni tu. Zato ih treba sačuvati, hraniti na sigurnome mjestu, održavati stalnu temperaturu. Tebi to nije teško. Na tvojemu termometru čita se 505 sa crtom. Za stalno. Ili se to samo činilo.

Došli su danju, došli su neminovno, došli su noću, došli su iz šume Putokaza neki jahači Vremena i sjenke Odrastanja. Pojeli su ti sve bombone, zabucali slike, rastjerali susrete. Nestalo je ravnoteže. Uplašili su ti snove, gonili ih do horizonta. Do zadnjega. Eno ih tamo, još se drže. Gomilaju se. Krcat ih je obzor.

Proljeće je odavno passe, evo, i ljetu je već kraj. Dolje na rubu divlje je i kritično. Previše ih je, a mjesta nimalo. Nema druge. Golema masa se valja prema tebi. Snovi ti se vraćaju, mutni i bijesni poput olujnih oblaka. Bi' će tu, začas, s jeseni. Sni. I kiši, kao što je i red, kao u pjesmi, u listopadu, na otocima. Papir upija sve, može on to, jer papir trpi sve.

Krvna su braća došla u naplatu duga. To dobro znaš. Ti si jedan od njih. Dok god ima papira. Zato... "Molim Vas, u papir, za doma." Za samoga sebe, himself.

Ulaziš u prvi haustor i iz izloga toga i toga izabrao si...

Ulazim u haustor i stojim pred izlogom Šarenoga dućana. Znam da je unutra Jimmy, tamo je i g. Krunoslav Jajetić. Skoro da su nas isti snovi začinili, skoro da smo iste snove sanjali. Skoro. Stvar je u tehnologiji.

Iz izloga Šarenoga dućana, iz izloga Srećka Munje, izloga stripova, izabrao sam, nego.

HOBIT - Tolkien u stripu! Crtež David Wenzel, kolor, 140 stranica. Uspješan poslovni, komercijalni potez izdavača. Nego što. Tolkien je u modi, Tolkien je in. I što s njim? Ništa. Tolkien tolkincima, a stripu strip! Nema ovdje stripa. Kriv je gospodin Wenzel. I ne samo on. Ovakvo izdanje Hobita ima veze sa stripom samo u formatu i što je priča posložena kroz sličice. Ej, moj druže albionski, nema tu stripa. Samo niz, gomila kolora, masa ilustracija kojima je strip kao medij nepoznata adresa. Šteta. Golema. Golemi trud. Uzalud. Možda je Tolkien prevelik teret. Ne znam. Meni je pomalo dosadan, a i David Wenzel ne stoji ništa bolje. Ma dobar je on, pače izvrstan ilustrator nevinih tema za laku noć. Vjerojatno mu dobro ide, ima čovjek za kruh, cijene ga, ima jači račun na banci, vjerojatno, i brižnu ženu, vrijednu djecu, auta nekoliko, mobitel i zelenu travu doma svoga. Vjerojatno je i živ. Sto posto.

Ima i mrtvih. Maurović na primjer.

TROJICA U MRAKU - Kovačić al' Krešimir i Maurović, zna se, Andrija. Poveća knjiga, položenoga formata, u pet epizoda-svezaka razbrojena. Reprint je to najprvoga strip albuma na ovim prostorima, reprint "senzacionalnoga romana u stripovima" iz 1936. Dan, Satan i pas koji to nije, već vuk, legendarna trojka iz mraka, iz naših snova, iz našega djetinjstva, prvi je western-uradak velikoga maga tuša. Po westernima je bio i ostao najpoznatiji. Oni su njegov pravi rukopis. Svaka je epizoda u knjizi urešena kolor naslovnicom, istom onom iz Strip-stripa, Lykosovog izdanja "Trojke" iz 1962. Izdavački potez glede memorije sjećanja.

Pametan je taj urednik, g. Jajetić, pa nam umjesto pogovora poklanja neobjavljeni interview s Andrijom. Godina 1976. Autor Mladen Hanzlovsky. Adresa Pantovčak 45. Da, da, živio je Andrija eM u ulici koja je danas poznatija po nekim njenim drugim i prolaznim obitavaocima, po onima koji se kurče kako je to njihov Parnas. Ma vidi kurca, voda im u koljenu! A bio je Pantovčak Parnas - uozbilj. Bio je kućište Apolonu domaćega stripa. Ni muza nije falilo. Danas grad koji svojata prava nad bardovim imenom, niti ulicom mu se nije odužio. Jebe se Andriji. Jer Hanzlovsky priča s Maurovićem filozofom, a ne striperom. Ostarjeli se genij bio odavna odrekao vlastite mladosti. Bio je to za njega samo tango de la muerte.

Nema se teksta, nema riječi, nema ništa novoga za reći o Mauroviću pod ovom kapom skenerskom. Možda, kako je bio najbogatiji striper s ovih prostora za sva vremena, kako je sve to proćerdao i da je pola Agrama lumpovalo na račun njegovih stripova koje, usput rečeno, nije volio. Jedan od najvećih genija medija mrzio je svoje rukotvorine. On nije izabrao strip, strip je izabrao njega. Znao je da strip ubija i pokušao mu je pobjeći. Uzalud. Umro je dvadesetak godina poslije posljednje table. Od posljedica. Trojica u mraku našli su četvrtoga. Pratio ih je orkestar divljih gusaka.

Izdavač koji u svoj strip ponudi, inače je Šareni dućan jedna ozbiljna butiga, bez zajebancije, dunkve, kad neko takav stoji iza četiri knjige Reisera (jedini strip-autor su tri jaja - mrtav, dakako) i jedne Maurovića (druga već čeka) pa i Tolkiena, na ovoj domaćoj strip-pustojebini, kapa dolje.

Zato, svi kojima Pokemoni ne rastu umjesto snova, svi koji još niste ranjeni na tome mjestu, svi kojima projektor nije ugašen, svi takovi, marš u Šareni dućan, ima tamo za vas, pa doma. Jer Šareni je dućan jedno puno lipo i smišno ime. Ime jednoga od onih mjesta, zapravo skloništa, gdje projekcija još traje.


Objavljeno: Feral Tribune, 2.03.002.godine

sadržaj

5.

JUŽNJAČKA UTEHA No153.

Dejan Stojiljković
amarok018@yahoo.com

GAJIĆ U ŠRAFOVIMA (šraf drugi)

Ovu zbirku (ne mogu da kažem ''album'' zbog koncepcije i formata) otvara strip sa naslovom BELI KOSMOS. Sad, filozofska priča na temu crtanja stripova i suštine univerzuma izgleda kao nešto nespojivo... Nisam je baš skapirao ali je crtački izvedena odlično. Sledi ČETVRTI SVETSKI RAT koji ima prilično duboke implikacije i tiče se suštine (i sudbine) čovečanstva. Četiri strane koje slede su svojevrstan eksperiment urađen sa Darkom Grkinićem, nešto prilično interesanto, bar meni. FLORA I FAUNA i KONAČNO REŠENJE su neke duhovite igrarije, mada za ovaj prvi može da se kaže da na momente prelazi granice dobrog ukusa, ali ukusi su različiti...

Najbolji strip, po mom mišljenju, jeste POSLEDNJA MISAO MIRODI JOŠINARIJA. To je kratka ali efektna priča o japanskom pilotu u II svetskom ratu. Prilično je duboka i jednostavna a crtački je realizovana perfektno. Po samom stilu i tehnici potpuno je različita od ostalih. Ja lično stvarno volim ovakve minimalističke stvari, za njih su sposobni samo jako dobri crtači.

Neodoljiva i duhovita storija o zeki i medi na tripu (Smiri se zeko, nema nikakvih devojaka, to ti je od onih gljiva što smo jeli...) je pravo osveženje. Ono što je bitno u vezi nje jeste to da Gajićevo crtačko umeće tu dolazi do punog izražaja. Anatomija golog ženskog tela kod njega izgleda kao nešto najjednostavnije za nacrtati, kao da se to radi jednim potezom ruke. Ali Gajićeva erotika je ipak nešto suptilno, lirično (iako se sve vidi) za razliku, recimo, od one ''zidarske'' Kerčeve gde vam se čini da će Cat Clow da vas opauči sisom. Druga stvar koja pada u oko jesu grimase zeca, neverovatna izražajnost njegovih emocija, kao da se radi o čoveku. Bes, furioza, oduševljenje, razočaranje, frustracija... Malo je ljudi u nas koji to mogu da nacrtaju tako dobro. Ovaj strip je inače objavljen svojevremeno u Vilajetu ali je bio prilično loše pripremljen za štampu, tako da sad izgleda znatno bolje.

ŽIVAC, MUDRAC, LOVAC je takođe jedan duhovit strip. Sa epilogom u vidu rečenice ''Mićo, upuca li štogod?''. Pročitajte obavezno.

STRIP PROTEST NO.6. bavi se našom ne tako davnom prošlošću. Vuk Drašković kao Vuk Stritvoker (+omaleni robot DJNC 2) i Slobar Haški kao Dart Vejder. A tu je i stanovita spodoba sa cvetom u kosi i citati iz njenog dnevnika. Ona nam objašnjava suštinu stvari: Bitno je zaći u smrti u zadnjicu da bi se spoznala materica straha...

Ovo je već naporno i za mene...

Većina stripova nastala je 1998. Album je štampan u omalenom tiražu od 500. Kupite ga, nećete pogrešiti, ima ga u svim bolje snabdevenim knjižarama. Ako vas interesuje još nešto o ovom domaćem majstoru devete umetnosti idite na www.aleksagajic.com. gde možete naći još informacija. Od stripova prezentirana su sva četiri toma Biča Božjeg i iz meni totalno nerazumljivih razloga mnogohvaljeni Technotise (koji, osim povlađivanja vladajućim trendovima, ne nudi ništa posebno) a tu je i masa fenomenalnih ilustracija.


Sledeće nedelje:
KIZA I OKORELI MAČKA

sadržaj

6.

KVINTALOVA TJEDNA KARTICA (212)

Darko Macan
darko.macan@zg.tel.hr

DIGRESIJA DRUGA: AMBICIJA

Ako bih sutra počeo igrati, recimo, badminton - slobodno uzmite trenutak kako biste se prestali ceriti slici koju ste sad zamislili - nikad mi se njime ne bi uspjelo baviti isključivo rekreativno. Ne, već prije prvog izlaska na teren, već prije prvih grešaka i gluposti, u glavi bih brijao na success story: izdizanje do klupskog šampiona, gradskog pobjednika, državnog prvaka, sudjelovanje na svjetskome turniru (pri čemu ne znam postoji li uopće takvo što), pobjedu, pobjedu, pobjedu ... Pola mog mozga znalo bi, pritom, da pričam gluposti i da će biti dobro ako - nezagrijan i neuigran - ne iščašim koljeno u prvih sedam minuta, ali druga polovica svejednako bi izbrijavala mangoidne neke sekvence susreta, iznenadne obrate kojima autsajder nadvladava favorita, trijumfe izvučene iz ralja poraza.

Jednostavno, takav sam. Ne znam se nečim zanimati isključivo zbog zadovoljstva kojeg mi ta zanimacija daje, već sve moram pretvoriti u utrku i nadmetanje. Kao da nisam sâm sebi dovoljan već moja konačna sreća proizlazi isključivo iz sveopćeg te beziznimnog odobravanja okoline.

Kad se to zna, neke odluke u mojoj "karijeri" lako je objasniti. Ako sam na nekom segmentu proveo više vremena nego što vam se čini vrijednim, tad vjerojatno bar dio razloga leži u tome što mi je tamo bilo lako biti najboljim. Makar u mojim očima. Makar znao da u umjetnosti termin "najbolji" ne postoji. Makar...

U čemu je korijen te ambicije? U odgoju, gdje su se moji vrhunski rezultati podrazumijevali? U horoskopu (perfekcionistička Djevica s gladnim Lavom u podznaku)? U strahu od smrti koju nadživi, tu i tamo, tek ime onoga tko se istakao?

Ako moj bol hrani ambiciju, onda i moja ambicija hrani bol. Barem dvije rane mi zadaje: najprije, kad se kao jedini hvalevrijedan cilj postavi apsolutan uspjeh i apsolutno divljenje, šanse za postizanje tog cilja postaju apsolutno ništavnima, a bol zbog neuspjeha konstantna; a zatim, ambicija uništava i užitak u radu. Pomalo to zvuči marksistički, ali: kad se previše srodimo sa zamišljenim rezultatom rada, tada se otuđujemo od rada samoga i on nam postaje tlakom.

Ovih dana radim mnogo, ali vrlo malo toga potpisujem. Krijem se od sebe.

Pokušavam pojesti ambiciju prije no što ona dokrajči mene.

sadržaj

7.

MOJ POGLED (100)

zmcomics
zmcomics@neobee.net

JUBILARNA ŽALOPOJKA

Hteo sam da ovu kolumnu uradim tako da niko, od onih što je čitaju, ne primeti da je jubilarna. Namera mi je bila da napišem jednu opako dobru recenziju Hauarda Blejka (Howard Blake), da ishvalim taj strip onoliko koliko, u najmanju ruku, vredi. Hteo sam da vam kažem, da je to, TO. Ostvarenje sna, zasluženi uspeh, to je ona priča o kojoj sam jednom govorio. Treba da radite tako da gorite na svom delu kompletno, da date sebe. Ne smete da fušerite, nećete nikog prevariti. Gera je svoj album radio u dahu, sa puno energije, bez namere da ikog prevari. U Gerinom albumu ima puno crteža i svaki od njih je dovoljno dobar da može krasiti naslovnu stranu. Ni na jednom kadru nije ispod toga. A priča je posebna "priča". Dovoljno je dobra i zanimljiva, sa odličnom naracijom, da zaslužuje ovakve crteže. Jednostavno, nije moglo biti drugačije kada se radi kako treba.

Zatim sam u očajanju, zbog gužve u kojoj sam, razmišljao da pišem o tome kako treba kolumnu da osmislim na drugačiji način. Zamislio sam da to ubuduće bude neka vrsta provokativno-zanimljivih intervjua. Gde bi autore, sa dva-tri pitanja, naveo da pričaju o nekim neobičnim stvarima u svom radu. Neke stvari koje ne prolaze u redovnim intervjuima. Izvukao bih se od, za mene opterećujućeg, pisanja kolumne jer bi mi ostalo samo smišljanje pitanja. Ali gde ju tu onda "moj pogled"?!

Čak sam hteo da napravim šalu tako da u kolumni piše: "Povodom 100-te kolumne sam sebi dozvoli jednokolumni neplaćeni odmor"...:) Ali to bi stvarno bio fuš.

Na kraju sam poželeo da uradim i patetičnu kolumnu očajnika koji želi da se posveti radu na stripu. Očajnika kome, kao i svakom drugom, kao da se ceo svet urotio da ga onemogući u ostvarenju njegovih želja. Onako kako se oseća svaki pubertetlija, sa 35. O očajniku koji bi najradije sve okrivio za svoje muke i nezadovoljstvo učinjenim. A ipak o osobi koja bi sama, u smislu rešavanja problema, trebala da nađe neki bolji balans između želja. Između bavljenja stripom i cene koju njegovo okruženje treba da plaća zbog toga. Ako ste osoba poput mene, teško.

Zato na vreme naučite da se strip ne radi sa 20% snage već sa 100. Naučite da na vreme odredite prioritete i utabate svoje staze. Pa vam se neće desiti da od 100-te kolumne za Strip Vesti napravite žalopojku...:)

Pisaćete i vi za SVesti, naravno?!

sadržaj

8.

ŠTAMPA

štampa

Zoran Đukanović i Dušan Banjanin su obezbedili sledeće priloge:

OD SJAJA DO OČAJA

Siniša Radović - slikar, strip crtač i grafički dizajner, autor Danasovog postera Harija Potera

Čitaocima našeg lista, koji su se uključili u veliku nagradnu igru povodom izdanja najnovije knjige o malom čarobnjaku Hariju Poteru i koji samim tim nimalo ne kasne za svetskim trendom, po završetku igre ostaće interesantan poster, kojim će bez sumnje, moći da se pohvale svi kolekcionari i, naravno, "poterovci". Za njegov dizajn zaslužan je Siniša Radović, koji se u oblasti strip artizma i ilustracije "zadržao" već više od 20 godina. Radović je, nakon studija grafike na Likovnoj akademiji u Moskvi gde se i specijalizovao u oblasti književne grafike, radio ilustracije, grafički dizajn i crtao stripove za brojne domaće i strane izdavače. Bio je i glavni i odgovorni urednik ilustrovanog humorističkog časopisa Bager, od njegovog nastanka do prestanka izlaženja. Trenutno sa Bojanom Kovačevićem radi na tri strip projekta za francuske izdavače.

Da li ste čitali Harija Potera i kako Vam se sviđa ta vrsta literature?
- Moram priznati, ne. Nije da nemam želju već sam se poslednjih par godina zaglibio u neku drugu vrstu literature koja mi ne ostavlja vremena za "Harija" ili neko slično štivo. Ipak, preko filma i ostalih "nus produkata" kao što su PC igrice, papirna galanterija... stekao sam predstavu o čemu je u romanima reč. S obzirom da nisam pročitao "Harija Potera", o njegovim literarnim vrednostima ne mogu suditi, ali je očigledno da je gospođa Rouling više nego dobro upućena u tajne marketinga i tržišta uopšte. Smatram da se "Hari" sasvim lepo nadovezuje na englesku književnu tradiciju u ovom žanru. Za nas "likovnjake" takva vrsta literature je uvek bila inspirativna.

Kako ste onda došli na ideju za poster?
- Ideja o posteru je potekla iz redakcije. Kad su me upoznali sa idejom momentalno sam se zainteresovao, ali je već sledećeg momenta - saznavši i rok za rad - entuzijazam splasnuo. U tom trenutku nisam bio siguran da je moguće na vreme završiti poster, izgledalo mi je sve to kao avantura. Ipak, pristao sam zbog ranije prijatne saradnje s Vesnom Roganović i zbog mog avanturističkog duha. E, tu se javio novi problem. Kao što već pomenuh nisam pročitao ni jednog "Harija". Problem je rešio Draško Roganović održavši mi ekspresni kurs o "Hariju Poteru" i pomogavši mi da osmislimo kompoziciju postera. Pošto je reč o posteru a ne ilustraciji, nismo se vezivali za određeni deo knjige, već smo pokušali da napravimo kompoziciju koja će odražavati atmosferu svih knjiga.

Šta mislite o današnjem strip artizmu? Koga biste izdvojili kao interesantnog u tom domenu?
- Eh... Mislim svašta. Od sjaja do očaja. Pretežno očaj. Ovo je tema koja zahteva posebnu priču. Od svih medija strip je najmanje napredovao od svog nastanka do danas. Mislim pre svega na novinsko pojavljivanje, a ne na korene. To deluje posebno poražavajuće kad se uzmu u obzir njegove mogućnosti. Takva neiskorišćenost potencijala nije viđena ni u istoriji naše države. Stripom se, najčešće, profesionalno bave neuspeli pisci, režiseri i slikari pa čak i totalne analfabete, u svakom smislu te reči, što svojski pomažu nesposobne redakcije. Sve to rezultira katastrofalnim kvalitetom. Kao posledica takvog stanja najinteresantniji, najmoderniji i najkvalitetniji i dalje ostaju Vinzor Mekej (Little Nemo in Slumberland) i Džordž Heriman (Crazy Kat).

A šta smatrate svojim najvećim uspehom u tom poslu?
- Ne d’o Bog da to bude nešto od ovoga dosad urađenog.

Dragan Jovićević


Objavljeno: Danas, Beograd, 22.07.2003.godine

SPAJDERMEN 2, STIŽE DVA DANA RANIJE - Iako je bilo najavljeno da će se film pojaviti u američkim bioskopima 2. jula, odlučeno je da njegov debi bude dva dana ranije - 30. juna. "Sony Pictures" se na ovaj korak odlučio kako bi bolje iskoristio američki praznik, 4. juli kada je po pravilu velika posećenost bioskopima. Očigledno da se računa sa mogućnošću da se obori rekord prvog "Spajdermena" koji je 2002. godine, za prva tri dana prikazivanja zaradio nešto manje od 115 miliona dolara. Prvi film ovog serijala je u celom svetu te godine zaradio 800 miliona dolara. "Spajdermenu 2" će glavni konkurenti biti "Sherk 2" i "Hari Poter i zatvorenik iz Askabana". "Publiku u drugom filmu očekuje uzbuđenje, humor i humanost", najavila je producent filma Laura Ziskin. "Negativac protiv koga će se boriti Spajdermen je Dr. Oto Oktavijus koga glumi Alfred Molina. Pored te priče, očekujte i emotivne momente koje će mladog Pitera Parkera u jednom trenutku dovesti do toga da odbaci svoj kostim koji nosi dok je Spajdermen", rekla je ona. Kompanija "Sony Pictures" već je, inače, odredila da će film "Spajdermen 3" stići u bioskope 4. maja 2007. godine. I ovo ostvarenje će režirati Sem Raimi, dok će u glavnim ulogama biti Tobi Megvajer i Kirsten Danst.
V. T.

GLUMCI TOM VILKINSON I RUTGER HAUER - priključili su se postavi predstojećeg filma "Batman Begins", koji režira Kristofer Nolan. Vilkinson će, u petom delu Betmen serijala, glumiti Falkona, vodećeg kriminalca Gotama, dok će Hauer biti Erl, vršnjak Vejnovog ubijenog oca, koji radi u njegovoj korporaciji. Snimanje filma "Batman Begins" je počelo na Islandu. U glavnoj ulozi je Kristijan Bejl (Brus Vejn/Betmen), a tu su još Majkl Kejn (verni batler Alfred), Keti Holms (Vejnova drugarica iz detinjstva), Liam Nison (Henri Dukard, Vejnov mentor), Morgan Frimen (Lušijus Foks), Geri Oldman (poručnik Džejms Gordon) i Kejt Vatanabe (negativac Ra’s Al Gul).
V. T.


Objavljeno: DANAS, 31.03.2004.godine

STRIPOVI NA ULICI

Osobno, nikada nisam vidio ljepši, ukusniji i mirišljaviji biftek od onoga kojega, nakon dugih darkwoodskih korizmi, jede Chico, poznat i kao kao Gaetano Felipe Lopez Martinez y Gonzales. I nigdje nema ljepše hladovine, tako potrebne u ovim tropskim nevremenima, od one koja vlada u Darkwoodu. Teško da sam ikad uočio ljepšu ženu od akcije od Modesty Blaise. Čak ni među nimfama neakcijskog tipa teško da joj ima ravne: možda tek Anita Ekberg, onako lascivno rasprostrta po fontani Trevi. Izričem osnovanu sumnju da je i sam James Bond tako šarmantan detektiv poput neusporedivog Ripa Kirbyja...

Svu tu galeriju likova, okusa i toposa, možete, u pravilu, za male pare naći na jednom mjestu: malim gradskim štandovima na kojima se trguje rabljenim stripovima iz vremena socijalizma. Alan Ford, Stripoteka, Zlatna serija i Lunov Magnus Strip... Sve to dobijete za malo kuna, a pride još ide i onaj predivni miris starog papira, prekrivena patinom vremena. Dolazi proljeće, dolazi ljeto, stižu vrućine: Saint Tropez je predaleko i preskup je, ni stari dobri Brač nije više svakome dostupan, ali po bagatelnoj cijeni još uvijek možete - via ulični štandovi - otići u Darkwood i druga mjesta kojima na ovoj planeti, za tako malo para, nema ravnih.

B. R.


Objavljeno: Feral Tribune, Split, 1. travnja/aprila 2004.godine

ISTORIJA STRIPA

NIKAD ROBOM

U zemljama istočnog bloka, strip je, po strogom pravilu socijalizma bio u potpunosti odbačen. Ali izuzetak je, na svu sreću, bila Jugoslavija

Sedamdesete godine prošlog vijeka bile su prelomne za strip. To je period kada je ova umjetnost konačno obezbijedila svoj položaj u kulturnom životu zapadne Evrope, Sjeverne i Južne Amerike (više Sjeverne nego Južne) i dalekog istoka. Međutim, u zemljama istočnog bloka, strip je, po strogom pravilu teške čizme socijalizma, kao i svi ostali vidovi kapitalističke masovne kulture, bio u potpunosti odbačen. Ali svako pravilo, pa i to ima po jedan izuzetak koji ga potvrđuje. Taj izuzetak je, na svu sreću, bila Jugoslavija.

Strip u Jugoslaviji, od samog pojavljivanja (tridesetih godina dvadesetog vijeka) nikad nije prestao da bude prisutan u kulturnoj javnosti. Predratni autori su nastavili da rade stripove odmah nakon rata, doduše, pod strogim nadzorom nadležnih organa, a onda je, 1948. godine uslijedilo Odlučno “Ne” Sovjetskom Savezu i dokazivanje otvorenosti sistema, što je obezbijedilo da se strip u Jugoslaviji održi. Ipak, nije sve bilo ni tako svijetlo, jer su i u tom sistemu postojale različite struje, od kojih je jedna bila protiv stripa. To je razlog što jugoslovenski strip tog perioda nije zasijao punim sjajem. Postojali su stripovi, autori su radili, ali su svoje radove objavljivali uglavnom po dnevnim listovima i časopisima posvećenim djeci. Nije postojao ni jedan časopis ili magazin koji bi bio posvećen isključivo stripu ili mu barem dao veći značaj. Tako je potrajalo sve do šezdesetih godina prošlog vijeka. Tada počinje veoma plodan period jugoslovenskog strip stvaralaštva, koji je imao uzlaznu putanju sve do raspada države početkom devedesetih.

Kao ni danas, na teritoriji bivših jugoslovenskih država, tako ni onda na teritoriji cijele Jugoslavije, strip nije bio podjednako zastupljen. Prednjačile su Srbija i Hrvatska. Slovenija je u svemu, pa i u stripu uvijek bila underground, tako da nije dala nekih značajnijih imena vezanih za strip, ali je stripu, kao dijelu opšte kulture uvijek davala veliki značaj. Bosna i Hercegovina je bila značajnija u pogledu izdavaštva nego u pogledu autorstva. Makedonija je imala nekoliko manje-više uspješnih pokušaja, a u Crnoj Gori je od cjelokupnog svijeta stripa postojala samo publika.

I prije ovog perioda bilo je pokušaja da se od stripa uradi nešto više, ali iz već pomenutih, a i nekih drugih razloga, svi su bili kratkog daha. Pedesetih je zagrebački “Vjesnik” pokrenuo list “Vjesnikov zabavni tjednik”, koji nije dugo izdržao na tržištu, a potom i zabavnik “Petko”, čije je izlaženje trajalo svega 18 mjeseci. Iako u kratkom periodu, ovi su listovi, pored već poznatih imena (Andrija Maurović, braća Neugebauer, Dovniković, Čukli, Delač...) javnosti predstavili i nove autore, kao što su Bednjanec, Gotovac, čuveni Oto Reinsinger i Jules Radilović, budući velikan hrvatskog stripa. Radilović je autor mnogih izuzetno kvalitetnih stripova, među kojima je i strip “Partizani”, koji se po kvalitetu i popularnosti može mjeriti sa TV serijom “Povratak otpisanih”. Ne treba zaboraviti i značaj hrvatskih strip autora, koji su pod vodstvom braće Neugebauer stvorili prvi jugoslovenski dugometražni crtani film i čuvenu “Zagrebačku školu animiranog filma”. Godine 1954. pojavljuje se i “Plavi vjesnik”, u to doba jedno od najznačajnijih izdanja posvećeno stripu. “Plavi vjesnik” je objavljivao uvozne stripove, oko sebe okupljao veliki broj domaćih autora, a na svojim stranicama je imao i mnoge zanimljive reportaže i rubrike vezane za strip, kao i veoma kvalitetnu školu stripa.

Za razliku od hrvatske, srpska strip scena nije imala sreće da u poslijeratnom periodu zadrži predratne majstore stripa. Sergej Solovjev je otišao u Italiju, a Konstantin Kuznjecov je prebjegao u Austriju. Lobačeva su komunističke vlasti preko Rumunije ekspedovale u SSSR. Đuka Janković, razočaran zabranom od strane nove vlasti i gašenjem magazina “Vrabac” 1946. napušta strip, a, po nekim informacijama, sredinom pedesetih netragom nestaje negde u Africi. Nikola Navojev je preminuo još 1940. pod poznatim, a Ivan Šenšin 1944. i Sebastijan Lehner 1945. pod nerasvijetljenim okolnostima. Jedino rješenje u tom periodu bili su reprinti predratnih izdanja. U periodu koji je uslijedio (pedesete) pojavili su se i neka nova strip izdanja. “Omladina” je pokrenula novi “Crtani magazin”, ubrzo izlazi “Dugin magazin” i “Politikin zabavnik”. “Crtani magazin” se ugasio već 1953. ali je zato “Dugin magazin” izlazio i dalje. Kasnije je taj magazin izlazio pod imenom “Robinzon”. Interesantna stvar se desila kada se poslije 29. broja pojavio 32. broj Robinzona, uz obrazloženja da su njegova izdanja br. 30 i 31 bila obustavljena zbog opravdane i ozbiljne kritike. Pedagoška i sudska analiza konstatovala je da su neki stripovi svojim sadržajem u tim brojevima, naročito u stripu DVE SIROTICE, i svojim postavkama dezinformisale i loše delovale na ukus i vaspitanje, naročito mlađih čitalaca.

Najznačajniji događaj za obnavljanje i kreiranje stripa na ovim prostorima je osnivanje “Dečjih novina”, koje su osnovali dva osnovnoškolska nastavnika, Srećko Jovanović i Aca Lazarević. Nakon objavljivanja dva stripa Brane Nikolića – “Fudbalka” i “Mije Siledzije”, Dečje novine su polako počele sa uvozom stranih stripova, kao što su “Tarzan” i “Buck Rodgers”. Interesantno je da su DN iz Amerike uvezle stripove “Dardevil” i “Osvetnici” (Marvel), prije bilo kog izdavača u Evropi.

Jedan od najvećih strip fenomena sa ovih prostora je strip “Mirko i Slavko” koji se pojavio u ediciji “Nikad robom”. Iako, sa kritičke strane gledišta izuzetno loš, ovo je prvi strip koji je postao “Superstar”. Štampane su majice, naljepnice, omoti za sveske, a 1973. je snimljen i istoimeni film, koji je do danas jedini film na ovim prostorima rađen po motivima iz stripa.

Nikola Ćurčin


Ovaj članak je prenesen sa sajta dnevnog lista POBJEDA, Podgorica, od 27.03.2004.godine. Sva prava zadržana.

sadržaj

9.

POZIVI NA SARADNJU

Mail

Dragan Apostolović nam je iz Grčke poslao sledeći poziv na saradnju:


MUNICIPALITY OF LEVADIA
ASSOCIATION OF CARTOON FRIENDS

Dear Cartoonist, Our municipality and the Cultural Association have been organizing for 8 years a National Festival of amateur Cartoonists.

Taking advantage of the Olympics, we would like you to send us up to 3 copies (A4) with cartoons, related to the Olympics, or the sport.

All the participants will receive a catalogue with selection of Cartoons from the Festival.

If you want, you can also send us some copies more, random cartoons for our files at Association of Cartoon Friends.

We would be thankful if you want inform any other Cartoonist you know.

Dead line - 25. 04. 2004.

Address
For the National Festival
GIANIS GEROULIAS
SOFOCLEUS 8
LEVADIA 32100
GREECE

e-mail: giannisgeroulias@tellas.gr

sadržaj

10.

LINKOVI

Strip Vesti

Šta mislite šta se ovih dana najvise reklamira na net-u?!!!

HELLBOY
www.hellboy.com
HellboyMovie.com

PUNISHER
http://www.punisherthemovie.com/

SPIDERMAN 2
http://spiderman.sonypictures.com/

sadržaj

11.

DATUMI

Strip Vesti

Datumi od 3. do 9. aprila

4. aprila 2003. U Štokholmskoj knjižari Serieteket, koja deluje u okviru kulturnog centra Kulturhuset, otvoren je drugi međunarodni susret nekomercijalnih strip izdanja SPX (Small Press Expo) na kom je učestvovao Stripburger sa izložbom radova iz antologije "Stripburek - Comics from the Other Europe".


Izvori:
HiES, "Calendrier du centenaire", "Istorija Jugoslovenskog stripa" Slavka Draginčića i Zdravka Zupana, i monografija "Maurović" Veljka Krulčića, "Pegaz" Žike Bogdanovića, "Strip Vesti".

sadržaj

Zlatko Milenković

zmcomics@neobee.net
www.zmcomics.co.yu

Zlatko Milenković, Petra Drapšina 16, 21000 Novi Sad