prošli broj - arhiva - sledeći broj


SADRŽAJ

1. MATAKOVIĆ KOD OGRESTA - Dušan Banjanin
2. KUHINJA #4- Strip Vesti
3. BUBICE - Strip Vesti
4. VESTI IZ KOTORA - Lazović Mirko
5. MARKETPRINT NEWS - Marketprint
   -XIII
   -Stripoteka 976
   
6. DRVO LETAČA - Aleksandar Manić
7. "TREĆA GENERACIJA" I POSLE - 3 - Zoran Đukanović
8. ČISTIM NOKTE I PRIČAM STRIPARIJE (7) - Aleksandar Žiljak
9. JUŽNJAČKA UTEHA No 88. - Marko Stojanović
10. KVINTALOVA TJEDNA KARTICA (148) - Darko Macan
11. MOJ POGLED (35) - zmcomics
12. ŠTAMPA - štampa
13. POZIVI NA SARADNJU - mail
    
14. LINKOVI - Strip Vesti
15. DATUMI - Strip Vesti

1.

MATAKOVIĆ KOD OGRESTA

Dušan Banjanin

Posto stvari sa stampom slabo stoje ovih dana (barem ja nisam uspeo nista pametno da nadjem), evo malo televizije: Dakle u petak 06.12.2002. na HRT1 emisija "Zeljka Ogresta i gosti" sa pocetkom u 20.55 casova a jedan od onih ''gosti'' u naslovu emisije bice Dubravko Matakovic. (Strip crtac u udarnom terminu programa jedne drzavne televizije sa ovih juznoevropskih prostora pa jos i u relativno dobro gledanoj talk-show emisiji !!! - Mislite o tome ! ) Emisija ima i reprizu u ponedeljak u 09.30 pa ako propustite ili volite dva put'...

sadržaj

2.

KUHINJA #4

Strip Vesti

Vredni Aleksandar Zograf nastavlja sa izdavanjem Kuhinje. Pojavila se i četvrta po redu Kuhinja koja je za ovu priliku posvećena - kao što i priliči nazivu izdanja - jelu i piću...
U ovom broju su zastupljeni sledeći autori (koji su predstavljeni na početku sveske): Stevan Markuš, Ann (Peking), Maja Veselinović, Mileta Mijatović, Saša Mihajlović, Vuk Palibrk, Danilo Milošev - Wostok, Peđa Delibašić, Vladimir Nedeljković - Nedelja, Kiklop, Zoran Jović - Letač, Biljana Pavlović - Orkeš, Mr Spiral i Aleksandar Zograf.

Ovog puta kuhinja ima kolor korice, B5 formata je i broji 20 strana (bez korica).

Izdavač: STUDIO 21, Pančevo (okce@panet.co.yu)
Kontakt: zograf@panet.co.yu

sadržaj

3.

BUBICE

Strip Vesti

Da su čuda moguća govori i strip sveščica "Bubice" Mijata Mijatovića, koju je izdala, slušajte (čitajte) ovo, Biblioteka "Braća Nastasijević" iz Gornjeg Milanovca zajedno sa Takovskim novinama - gde su stripovi iz sveščice redovno objavljivani. Biblioteka, na čijem čelu je iskreni ljubitelj i poznavalac stripa Borisav Čeliković, je smogla snage da uđe i u izdavaštvo osim što je revnosna kod otkupljivanja svih naslova iz tekuće strip produkcije!!!

Sveščica je polegnutog formata - forma strip kaiša - 10 x 24,5 cm, ima 56 c/b strane + kolor korice.

Sveščica je, moram to da napomenem, bila spremna za sajam gde sam je i dobio te mi je u obavezi da se izvinim što ovako kasno pišem vest o njoj...:(

sadržaj

4.

VESTI IZ KOTORA

Lazović Mirko

Strip vijesti iz strip kluba kotor za datum 01.12.2002

Uskoro multimedijalni album br. 2

Ovog puta cemo govoriti ne samo o zavrsenim projektima kluba, nego cemo govoriti o problemima i svemu sto se izdesavalo u proteklom vremenu nego i o susretima sa eminentnim prestavnicima stripa u zemlji i strip autorima. Na samom pocetku da naznacimo da je u kotoru nedavno pokrenut od strane Vuckovic Simona I drugih strip klub koji nosi naziv "Centar za razvoj stripa - Strip klub". Uz ovo je pokrenut jedan strip fancin koji nosi naziv "Deveta vrata". S obzirom da je u minulom vremenu Vuckovic bio iskljucen iz daljih aktivnosti strip kluba kotor, radi dobro poznatih razloga, pozitivna strana je to da se kroz osnivanje jos jednog kluba u kotoru moze tumaciti kao prihvatanje kolektivnog rada, sto kod ovog mladog autora i doskorasnjeg saradnika nije bio slucaj. Vrijedi napomenuti i to da postoje clanovi koji svoje aktivnosti ostvaruju kroz jedan i drugi klub, a svakako vrijedni su pomena i paznje. To su Vujicic Ilija, Mizdalo Goran i Zambata Marin. Sto se tice strip kluba kotor uskoro je u pripremi za izdavanje multimedijalni album br.2 koji ce osim sadrzaja domaceg kotorskog stripa sadrzati I pregled inostranog stripa. Neko bi se pitao cemu sve ovo, pa iz tog razloga sto na ovom prostoru zadnjih pedeset godina nije postojala ni jedna izdavacka kuca koja bi se ozbiljnije posvetila stripu svugdje u svijetu poznatom kao devetom umjetnoscu. Album ce nositi naziv "SYBERPANCOF", i na njemu ce i dalje biti lista mladih kotorskih strip autora. Pored ovog izdanja strip klub ce pokrenuti jos dva strip izdanja, a to su "Ciklon 2" i "Stari macak". Uz puno postovane da je ovo izdanje svojevremeno objavljivao zagrebacki Plavi vijesnik.

Uz sve ovo se radi na jos jednom konkretnom projektu koji je pokrenuo predsjednik Strip kluba kotor Grdic Rade, strip obrada romana knjige Stefana Mitrovog Ljubise "Skoci Djevojka". Ova knjiga ce biti obradjena u formi strip albuma, projekat je planiran da bude radjen oko 2 godine izaci ce u formi strip albuma. Autori koji ce raditi ovaj projekat su Vujacic Ilija, Visnjic Milan i Petovi Zvonko. Najveci problemi proteklog vremena u radu ovog kluba su bili i finansiske prirode, posto je vecinu toga klub finansirao iz sopstvenih sredstava, a relativno uz veoma skromnu pomoc nekih sponzora.

Vrijedi napomenuti i to da je protekli festival stripa odrzan u Kotoru od 27 do 28 Jula protekao uz kompletnu pomoc drustva za zastitu zivotinja Kotor koje je jedino strip klubu dalo konkretnu pomoc. Sto se tice susreta nedavni boravak predstavni skole stripa Petovic Zvonka u Beogradu je protekao dobro i u prijanoj atmosferi. Osim susreta sa profesorom u skoli stripa u Beogradu Vesovic Vladom, susret je uradjen sa Celanovic Tihom takoodje nasim sugradjaninom koji je nedavno objavio svoj strip album. Pored toga jako smo zadovoljni izlaskom strip vilajeta koji je pokrenut od strane skole stripa iz Beograda. Mada svi treba da budemo svjesni cinjenice da je trenutna situacija sa stripom u nasoj zemlji nije relativno dobra i da je strip, tj. domaci strip na klimavim nogama. Inicijativa ovog kluba je bila da se uradi jedan strip magazin na nivou cijele zemlje, a objavljivanjem konkursa koji ce biti objavljen u martu mjesecu naredne godine, konkurs ce biti objavljen za ucesnike drugog festivala stripa u kotoru, u nadi da ce se nakon festivala naci dodatna energija da se svi ovi mladi autori u nasoj zemlji nadju u jednom strip izdanju, koje ce imati svoj kontinuitet.

O problemima u skoli stripa se moze reci relativno malo, problemi su najcesce idejne prirode, a i vecinom neki mladi ljudi pokazuju veliku pasivnost prema stripu i najcesce uporedjujuci strip sa nekom modom koja je trenutno u trendu a kasnije se oblaci u nesto drugo. Od nedavno je pokrenuta skola stripa u Baru, gradu za koji se moze reci da je prepoznatljiv na ovom prosoru po stripu jer u njemu radi Cvejanovic Darko, autor koji je prepoznatljiv po kompjuterskom stripu. Strip klub je zahvalan Vujacic Deju na nesebicnoj pomoci u svakoj situaciji. Takoodje nas raduje izlazak nove kat hlou Baneta Kerca koja je imala svoj kontinuitet u djecijim novinama. Takoodje smo veoma zahvalni Milenkovic Zlatku koji nase vijesti uijek da na vrijeme.

Za strip vijesti
Lazovic Mirko

sadržaj

5.

MARKETPRINT NEWS

Marketprint

-XIII
Od prošlog meseca, novembra, u okviru Marketrintove edicije strip albuma počeo je da izlazi strip serijal XIII, od prvog albuma "Dan crnog sunca". Ovaj, od čitalaca izuzetno tražen serijal, crta William Vance po scenariju Jean van Hamme-a. Članovi Stripotekinog kluba ljubitelja stripa imaju povlašćenu nižu cena, dok će ostali moći do svog primerka da dođu kao i obično kupovinom u već poznatim knjižarama (Stubovi Kulture, Plato, Beopolis - Beograd; Solaris - Novi Sad), striparnicama (Alan Ford - Beograd; More Comics - Zagreb) kao i kod Bernarda Radovčića u Hrvatskoj i Katerine Mirovič u Sloveniji.


-Stripoteka 976
U novom, decembarskom, broju Stripoteke čitaocima predstavljamo četvrtu, završnu, priču serijala Tugovanka za izgubljenim pustarama "Kajl od Klanaha" koju su zajedničkim snagama uradili Defaux kao scenarista te Rosinski kao crtač. Zatim sledi kratka storija "Lovac" (Balcarce/Zanoto) da bi broj, po običaju, zatvorili Hogar Strašni (Dik Browne) i Džoe Bar Tim (Christian Debarre). Na drugoj strani je izvodom iz intervjua predstavjen Kristijan Debar autor Džoe Bar Tima.

sadržaj

6.

DRVO LETAČA

Aleksandar Manić

Posle velike atomske kataklizme, zraccenje je unisstilo vechinu postojechih vrsta. Malobrojni ljudi vratili su se u kameno doba, dok ssumama vladaju primitivni mutanti. Najopasniji medju njima su Letacci - inteligentni krilati mesozzderi djavoljeg izgleda, snazzni, okrutni i nezavisni. Kral je Letacc i sa Mah-Nej, zzenkom Skakaccicom, dobio je pet mladunaca od kojih jedan nema krila, nema snazzne occnjake, niti otrovne bodlje. On nalikuje na ccoveka. Uprkos slabostima, Kral mu daje priliku, te mali Lom, da bi prezziveo, razvija druge sposobnosti - brzinu, dovitljivost i razum nepoznat medju mutantima. U svetu nasilja, slabassni humanoid na taj naccin ne samo da ostaje u zzivotu, nego i sticce sopstveni identitet.

"Lom - Drvo Letacca" (Vents D'Ouest) novi je album Tomazza Lavricca, najvecheg savremenog strip majstora Slovenije. Na francuskoj sceni Tomazz je prisutan vech tri godine, a "Lom" mu je peti album, i prvi koji nije neposredno vezan za bivssu Jugoslaviju i Sloveniju. Medjutim, okrutni i nasilni Letacci, brzi Skakacci, otrovni i tessko pokretni stvorovi i podli psi lessinari, u svetu neprekidnog nasilja i prava jacceg, neodoljivo potsechaju na parabolu o balkanskim prilikama, nalik dokumentarcima o zzivotinjama u kojima je hrana, svakodnevno prezzivljavanje i razmnozzavanje krajnji cilj svakog stvora. Drugo ccitanje Tomazzevog albuma je pricca o Tarzanu i Rahanu, razumnim ljudima u svetu okrutnih zveri.

Izvanredan crtacc i odliccan umetnik, Tomazz Lavricc se opredelio za najbolje stripovsko ressenje i pojednostavio crtezz, trudechi se da ne ulazi u nepotrebne detalje. Brzo i efikasno kadriranje u potpunosti odgovara akciji i napetosti koja ne popussta do poslednje table. Zahtevi komercijalnog stripa uccinili su da je Tomazz morao da se povinuje zakonima trzzissta, te je umesto izrazzajne stilizacije prisutne u autorskim stripovima "Bosanske basne" i "Nova vremena", morao da predje na realisticcki crtezz. Drugi ustupak trzzisstu jeste prisustvo kolora, ssto bitno umanjuje naboj Tomazzevog grafizma i dramaticcnost crno belih masa. Medjutim, dobro skrojen scenario, pazzljivo vodjena radnja i ravnomernost crtezza uccinile su da se prvi album u serijalu "Lom" nametne kao jedan od vazznijih albuma ove jeseni u Francuskoj.

sadržaj

7.

"TREĆA GENERACIJA" I POSLE - 3

Zoran Đukanović

Zoran Đukanović

"Treća generacija" i posle - 3

("Novi kvadrat" i ostali)

Među zanimljivijim modifikacijama stavova aktera spora oko "treće generacije" jeste jedna, na žalost kratka, ekskurzija pomirljivosti u trećem nastavku Skice za povijest jugoslavenskog stripa koji je objavio Darko Glavan juna 1978. godine: "No bez obzira na kritičke ocijene, nepobitno je da 'Novi kvadrat' i ostali strip djelatnici rasuti po omladinskim i studentskim glasilima stvaraju preduvjete za ponovno oživljavanje domaće strip produkcije, no ovoga puta u drugom ključu." U tom tekstu Glavan afirmativno pominje nesvakidašnju inostranu afirmaciju Mirka Ilića sa stripom Debil Blues. No trpeljivost je izgleda bila tek kratka stanka za Glavanov ponovni polemički uzlet u novembru 1979. godine, o kome smo već govorili.

Zanimljiva je i evolucija stava Zlatka Galla u rasponu od teksta Ali ne, kaže Ilić iz 1979. do teksta Kraj detinjstva ili kako je defloriran mit o nevinosti iz 1984. godine, mada razloge te evolucije, odnosno promenu svojih naklonosti Gall nije podrobnije elaborirao.

Iako se tekst Ljubomira Kljakića Strip - s onu stranu nevine umjetnosti (1982) pojavio po strani od polemike oko "treće generacije", potrebno je načiniti kratki metodološki osvrt isključivo iz perspektive teme koju obrađujemo. Stoga ću izdvojiti Kljakićevu kritiku imanentnog, "unutrašnjeg" pristupa i isticanje neophodnosti ispitivanja društvenog konteksta stvaralaštva stripa. Kljakić o "unutrašnjem" i "spoljašnjem" pristupu istraživanju stripa ne govori kao o različitim mogućnostima nego njihov odnos sagledava iz perspektive odbacivanja "unutrašnjeg" pristupa u korist radikalne politizacije ispitivanja društvenog konteksta kulture.

Ovakvo opredeljenje zastupa kako ontološku tako i saznanju naddeterminisanost instance prakse kulture od strane instanci ekonomije i politike. Otud njegovo zalaganje za proučavanje "totaliteta stripa" u kome se prožimaju tehnološki, medijski, estetski aspekti sa socijalnim, ekonomskim, političkim i ideološkim.

Postavlja se pitanje, međutim, koliko je ovo i te kako važno razmatranje ekonomskih i političkih okolnosti stvaralaštva stripa u stanju da stvori kriterijume za vrednovanje strip stvaralaštva. Da li bi bila izjednačiva društvena emancipacija autora stripa sa umetničkim dometima njegovog dela? Famozni fenomen osamostaljivanja umetničke strukture, dakle dela u odnosu na autora i u odnosu na društveni kontekst, znači samo to da se ova tri elementa (delo, autor i društveni kontekst) uspostavljaju kao "metanivoi" jedan prema drugom. Svaki pokušaj tumačenja ma kojih od ovih elemenata isključivo iz perspektive jednog od njih kao naddeterminirajućeg, predstavlja opasnost približavanja postojećem arsenalu esencijalističkih redukcija koje poriču imanentna svojstva "metanivoima" (ekonomizam, psihologizam, sociologizam, totalitarizam i mnogi drugi "naddeterminizimi").

Iz perspektive uvažavanja "metanivoa" možemo govoriti o pluralizmu različitih uglova prosuđivanja i o njihovoj komplementarnosti. Dakle, možemo govoriti o pristupima iz perspektive dela, perspektive autora i perspektive društvenog konteksta. Svaki od ovih pristupa poseduje svoje imanentne mogućnosti i ograničenja. Pokušaju potpune sinteze ovih pristupa protivreči sama ideja "metanivoa" i njegovog prava da ne bude sveden na epifenomen ili "pseudokonkretnost". Sam "totalitet stripa" sazdan je, dakle, iz međusobno nesvodljivih aspekata. Kad god ovo zaboravimo, nevolje su na vidiku.

Vreme polemika oko "treće generacije" je prošlo. Polemičari su se čuli ili prečuli, strasti su se stišale. Strip stvaralaštvo davalo je nove koordinate za razmišljanje. Polarnost etablirani strip-alternativni strip je u novoj situaciji izgubila nešto od svoje jasne podeljenosti. U pustoši i jednoobraznosti stripa sedamdesetih godina pojava drugačijeg stripa morala je izgledati kao "sibirska eksplozija". Efekti te eksplozije su utkani u sadašnje stanje strip stvaralaštva. Novi način stripovnog izražavanja ne samo da je izborio svoje legitimno pravo nego je osavremenio čitav kontekst stvaralaštva stripa: ukus čitalaca, izdavačke koncepcije specijalizovanih strip revija, mesto ovog medija u hijerarhiji kulturnih vrednosti. Autorska stremljenja su se usložnila i razgranala. Vremena oštrih podela nisu srećna vremena za one koji se razlikuju od oba suprotstavljena pola. Tek u jednom koegzistentnijem i pluralističnijem duhovnom prostoru moguće je ostvariti "pravo na svoju vlastitu poetiku... A to je i bila jedna usamljena rečenica koju je prigušio polemički šum vremena.


Hronologija tekstova posvećenih etabliranosti i alternativi u stripu
- Pero Kvesić, Zapostavljeni govor stripa, "Oko", Zagreb, 28.11.1974.
- Ljubomir Kljakić, Dobar bije rđavog, "Mladost" br. 937, Beograd 30.1.1975.
- Pjer Freno Derijel, Strip i politika, "Kultura" br. 28, Beograd, 1975.
- Miodrag Perišić, Mirko pazi metak, "Kulturni život" br. 6, 1975.
- Novi strip (autor temata: Ljubomir Kljakić), "Student" br. 29. Beograd, 16. 12.1975.
- Mirko Ilić, Krešimir Zimonić ili pogled u srce tajne (intervju), "Pegaz" br. 6, Beograd, oktobar-decembar 1975.
- Arijel Dorfman i Arman Matlar, Kako čitati Paju Patka i Volt Dizni kao porobljivač duša, "Pegaz" br. 6. Beograd, oktobar-decembar 1975.
- Ljubomir Kljakić, Skica za temeljnu kritiku industrije svesti, tekst u katalogu izložbe "Fantastika-strip-društvo", SKC, Beograd, februar 1976. (tekst je kasnije znatno prerađen u "Vidicima" br. 1-2, Beograd, maj-jun 1977)
- Pjer Freno Derijel, Od linearnog do tabelarnog, "Treći program" br. 30, Beograd, leto 1976.
- Umberto Eko, Mit o Supermenu, "Treći program" br. 30, Beograd, leto 1976.
- Viki di Fontbare i Filip Soe, Kulturni kodovi i logika klase u stripu, "Treći program" br. 30, Beograd, leto 1976.
- Bogdan Tirnanić, Strah od stripa, "NIN", Beograd, 15. 8.1976.
- Igor Vidmar, Strip (dodatak: verovatno prva bibliografija o stripu u nas), "Ekran" br. 9-10, Ljubljana, 1976.
- Čovjek za strip (intervju Mirka Ilića sa Ljubomirom Kljakićem), "Polet" br. 9, Zagreb, 24. 12. 1976.
- Stripbuna, tematski broj (uredio Igor Vidmar), "Tribuna" br. 9, Ljubljana, 24. 3. 1977.
- Igor Vidmar, predgovor albumu stripova Kostje Gatnika Magna Pruga - Danes in nikdar več, Študentska založba, Ljubljana, 1977.
- Ariel Dorfman i Armand Mattelart, Od plemenitog divljaka do trećeg sveta, "Vidici" br. 1-2, Beograd, maj-jun 1977.
- Ješa Denegri, Pokušaj čitanja ideološke komponente u prvim stripovima naučne fantastike, "Vidici" br. 1-2. Beograd, maj-jun 1977.
- Darko Glavan, Prezren i čitan, "VUS" br. 1332, Zagreb. 19. 11. 1977.
- Anton Gomišček, Glavanovi previdi, "VUS" br. 1334, Zagreb, 3.12.1977.
- Igor Vidmar, Komercijalnost nije vrednost, "VUS" br. 1334, Zagreb. 3.12.1977.
- Radovan Devlić, Strip, "VUS" br. 1335, Zagreb, 10. 12. 1977.
- Darko Glavan, Nejasnost nije više višeslojnost, "VUS", br. 1336, Zagreb, 17. 12. 1977.
- Ivica Bednjanec, Na SIZovoj sisi, "VUS", br. 1337, Zagreb, 24.12.1977.
- Darko Glavan, Bednjanec se sam hvali, "VUS". br. 1338. Zagreb, 31. 12.1977.
- R. B., Obnovljena poruka stripa, "Polet" br. 47-49, Zagreb, 30.12. 1977.
- R. B., Nije krug nego kvadrat - upoznajte "Poletove crtače", "Polet" br. 65, Zagreb, 8. 5. 1978.
- Darko Glavan, Generacija Plavog vjesnika (3. deo "Skice za povjest jugoslavenskog stripa"), "Mladost" br. 1098, Beograd, 9. 6. 1978.
- Ljubomir Kljakić, Treća generacija?, "Student" br, 15, Beograd, 20. 5. 1978.
- Bogdan Tirnanić, Novi talas "Zdravo" br. 55, Beograd, 12. 6. 1978.
- Bogdan Tirnanić, Majstorova senka, "NIN" br. 1431, Beograd, 11. 6. 1978.
- Ješa Denegri, Američki podzemni strip, "Vidici" br. 5-6, Beograd, 1978.
- Slavenka Drakulić-Ilić, tekst u katalogu Novi kvadrat, Izdavački centar Rijeka, 15-30. 9. 1978.
- Đokica Jovanović, Sta je strip, "Mladost" br. 1111, Beograd, 29. 9. 1978.
- Ljubomir Kljakić Quo vadis treća generacijo?, "Vidici" br. 2, Beograd, 1979.
- Dragan R. Marković, Vidici (prikaz), "Pitanja" br. 6-7, Zagreb, 1979.
- Vedran Benić, Radovan Devlić i Ninoslav Kunc, "Pitanja" br. 6-7, 1979.
- Momir Tomić, Ideološki striptiz, "Mladost" br. 1154, Beograd, 24. 8. 1979.
- Nenad Starc Marksizam, stoljeća i sličice, " Pitanja" br. 8-9, Zagreb, 1979.
- Milan Vlajčić, Neki drugi kvadrat, "Politika", Beograd, 20. 10. 1979.
- Nenad Čonkić, Deceniju posle Čupka, "Student" br. 16, Beograd, 24. 10. 1979.
- Pero Kvesić, Prethodnici bez naslednika, "Pitanja" br. 10, Zagreb, 1979.
- Darko Glavan, Rok/strip mućkalica, "Polet" br. 104, Zagreb, 10. 10. 1979.
- Mirko Ilić, Psi laju - karavana prolazi..., "Polet" br. 105, Zagreb, 17. 10. 1979.
- Darko Glavan, Budućnost je u bedževima. "Polet" br. 106, Zagreb, 24.10.1979.
- Zlatko Gall, Ali ne, kaže Ilić, "Polet" br. 106, Zagreb, 24. 10. 1979.
- Želimir Koščević, Zašto?, "Polet" br. 106, Zagreb, 24. 10. 1979.
- Darko Glavan, Kakav autor, takav zagovornik, "Polet" br. 107, Zagreb, 31. 10. 1979.
- Bojan M. Đukić, Konstruktivno mišljenje, "Polet" br. 107, Zagreb, 31. 10. 1979.
- Bojan M. Đukić, (potpisano sa "Beogradski krug 2"), Na ti sa trećom generacijom, "YU strip" br. 196/1, Beograd, novembar 1979.
- Srba Ignjatović, Poetizam Stripa, Izdavački centar "Revija", Osjek, 1979.
- Momir Tomić, Alegorija paralelnog sveta, "Mladost" br. 1173, Beograd, 11. 10.1980.
- Kerberi ROARGH morala, "Studentski list", Zagreb, 11. 1. 1980.
- Žarko Beker (intervju), "YU strip" br. 208/1, Beograd, februar 1980.
- Ješa Denegri, Underground strip kao metajezik, katalog "Underground strip", SKC, Beograd, 12-19. 2. 1980.
- Ljubomir Kljakić, Crvenkapica se udala za vuka, "Studentski list" br. 763 (20), Zagreb, 21. 3. 1980.
- Zoran Đukanović, Treća generacija (? ... !), "Student" br. 10, Beograd, 16. 4. 1980.
- Bojan Đukić, Najbolje od..., "YU strip" br. 221/1, Beograd, 13. 5. 1980.
- Kako Marksa prikazati idiotu (razgovor), "Omladinske novine" br. 263, Beograd, 12. 10. 1980.
- Srba Ignjatović, Moderni strip, potomak - pomak avangarde, u knjizi stripova "Ludi jezik", Beograd, 1980.
- Nebojša Pajkić, Slavko, pazi metak, "Start" br. 327, Zagreb, 1.8. 1981.
- Ljubomir Kljakić, Strip - s onu stranu nevine umjetnosti, "Zbornik Trećeg programa radio Zagreba" br. 8, Zagreb, 1982.
- Sporo, loše, ali zato skupo (intervju sa Mirkom Ilićem), "Zum reporter" br. 846, Beograd, 10. 2. - 17. 2. 1983.
- Slobodan Ivkov, Još jedna izgubljena generacija, "Vidici" br. 2, Beograd, 1983.
- Gojko Škarić i Dragica Vukadinović, Stripom protiv seksualnih tabua, "Zum reporter" br. 862-864, Beograd, 7. 7. - 4. 8. 1983.
- Veljko Krulčić, Tri generacije, katalog "Salon jugoslavenskog stripa", Vinkovci, septembar 1984.
- Medijska kultura stripa (intervju Zorana Đukanovića sa Ljubomirom Kljakićem), "YU strip magazin" br. 71, Beograd, novembar 1984.
- Ljubomir Kljakić, Heroji drugačijeg senzibiliteta, "Književni glasnik" br. 2, Beograd, decembar 1984.
- Zlatko Gall, Kraj detinjstva ili kako je defloriran mit o nevinosti, "YU strip magazin" br. 72, Beograd, decembar 1984.
- Ljubomir Kljakić, Ponovo o trećoj generaciji ili o subverzivnom karakteru izvesne medijske produkcije, katalog "Beogradski strip 1935-1985", SKC, Beograd, 1985.


Napomena:
Ova hronologija je nužno selektivnog karaktera, bilo zbog nedostupnosti informacija, bilo zbog tekstova koji tek sporadično dodiruju ovu problematiku.


(Tekst je zajedno s hronologijom objavljen u časopisu "Istra" br. 6-7, Pula, 1986, a potom je uvršćen u knjigu eseja Zoran Đukanović, Tomas Man ili Filip K. Dik, Vidici, Beograd, 1988)

sadržaj

8.

ČISTIM NOKTE I PRIČAM STRIPARIJE (1)

Aleksandar Žiljak

KATSUHIRO OTOMO I AKIRA
ILI
PA, DOBRO, LJUDI, ŠTO VAM SE ZAMJERIO TAJ TOKIJO?

Kad se danas govori o mangi i njenom utjecaju na suvremenu pop-kulturu, nema teorije da će čak i oni površni prešutjeti jedno ime i jedan strip. Ime je Katsuhiro Otomo, a strip je, upućeni već znaju, Akira.

Katsuhiro Otomo rođen je 1954 u prefekturi Miyago, seoskoj provinciji 600-tinjak kilometara sjeveroistočno od Tokija. Možda ključni period za Otomovu karijeru je srednja škola kad je postao fanatični ljubitelj filmova. Nije to samo ono, idem ja u kino i gledam sve što vrte, nego, sjedni nedjeljom na vlak u kino, pa tri sata vožnje u svakom smjeru!

S tim iskustvom i predanošću, Otomo dolazi u Tokijo da postane strip umjetnik. U početku je radio kraće stvari, dvadeset-trideset tabli. Nešto je od toga prevedeno i sabrano u zbirci Memories, čini mi se da su je izdali Englezi. Imao sam to u rukama, radi se o kratkim SF-pričicama, crtanim pod priličnim Moebiusovim utjecajem, uz mnogo filmskog kadriranja. Osobno, mislim da se već u tim ranim radovima vide sve kvalitete, ali i nedostaci, Otoma kao autora. Naime, iako su dobro crtani i pobudili su interes u Japanu, ti kratki stripovi imaju ozbiljnih problema s onim osnovnim, a to je priča. Mislim, ono, pročitate (a mnogo je toga bez riječi, pa se i nema što čitati) i onda se pitate, a dobro, u čemu je tu štos? Taj me osjećaj, moram priznati, pratio i dalje, kad sam prešao na Otomova ambicioznija djela.

Nakon nezavršenog Fireball iz '79 o sukobu ljudi s ESP moćima i mega-kompjutera, krenuo je i serijal Sayonara Nippon, o japanskom karatisti u New Yorku. A onda se Otomo vratio nekim motivima načetim u Fireballu, pa je 1980. startao Domu, njegov prvi veliki uspjeh, što je podjednako oduševio i kritiku i publiku, te pobrao Science Fiction Grand Prix nagradu, japansku verziju Nebule (ili Sfere, ako baš želite J). Domu (u podnaslovu Dječji san) je najprije serijaliziran dvije godine, da bi onda bio još dopunjen i dorađen i izdan 1983. kao knjiga. Uspjeh knjige (dobrih 240 tabli) rezultat je kvalitete crteža i kompleksnosti priče, čime je Domu iskočio iz standardne produkcije tog perioda.

Priča, čini se, sažima dvije osnovne Otomove preokupacije: urbani život i paranormalne moći. Najkraće prepričano, u jednom velegradskom stambenom naselju, prema kome su naše prekosavske spavaonice mila majka, događaju se čudne smrti, bizarne nesreće i neobjašnjiva samoubojstva. I dok policija uzaludno pokušava među susjedima koji uglavnom niti išta vide, niti išta čuju uhvatiti neki ključ zagonetke, u kvart se doseljava nova obitelj s malom djevojčicom. U roku keks, dok još radnici nisu ni istovarili stvari iz kamiona, djevojčica će se sukobiti sa starim Choom, prividno senilnim starčićem što dane provodi na klupici u parku, a u stvari je opaki demon. Obračun postaje krvav i brutalan i kulminira spektakularnom eksplozijom plinskih instalacija u cijeloj zgradurini.

I dok se u Domu mogu prepoznati neke teme tipične za japanski (a i šire) urbani život i društvo, imao sam osjećaj kako Otomo nije posve iskoristio priliku koju mu je okruženje (izvučeno iz novinskog članka o brojnim suicidima u jednom takvom stambenom bloku) nudilo. Problem su, naime, likovi. S jedne strane, niti o djevojčici niti o njenom neprijatelju ne znamo ništa više od onoga što vidimo u toku priče. Porijeklo i prava priroda njihovih moći, kao i njihovi motivi i ciljevi, ostaju nam zapravo nepoznanica. Slično se događa i s galerijom urbanih likova što žive u zgradi. Njihove frustracije, otuđenja, nezadovoljstva, boli, sve ono čime se demon okrutno poigrava u smrtonosnoj partiji, djeluju mi tek skicirani.

Nakon završetka Domu, Otomo se prihvatio svog životnog djela, mega-epa Akira, koji će ga na ovaj ili onaj način okupirati desetak godina i koji se danas slavi kao jedno od značajnijih djela strip umjetnosti.

E, sad je vaš omiljeni pisac (zbog koga su se neki u očajanju primili zečica) u gadnoj gabuli. Jer, kako prepričati skoro 2200 tabli stripa, a da ne potrošim cijelu FUTURU? No dobro, da probam...

Dakle, priča kaže, 1992. je nad Tokijom eksplodirala nova vrsta bombe (bar se tako mislilo) koja je pokrenula Treći svjetski rat. 38 godina kasnije, 2030, na ruševinama starog podignut je novi velegrad, Neo-Tokijo, što se upravo priprema ugostiti prve poslijeratne Olimpijske igre.

Tu upoznajemo tinejdžera Kanedu, drskog vođu motociklističke bande i njegova najboljeg prijatelja Tetsua, inače, po standardima društva, lijene vucibatine od kojih nikad neće ništa ispasti. Kad jedne noći Kanedina družina juri motorima po napuštenoj autocesti što vodi do kratera gdje je eksplodirala bomba, umalo pregaze neobičnog dječaka staračkog lica što se iznenada stvorio pred njima. Dječak, prestrašen, skoro ubije Tetsua, a zatim, na Kanedino zaprepaštenje, jednostavno nestaje.

Par dana kasnije, Kaneda je do grla u gužvi. Susreće Kei, djevojku brzu na jeziku i još bržu na pištolju i, progonjen vojskom, pokušava složiti dijelove slagalice. U općoj strci i jurnjavi, prvi put čuje za Akiru, rezultat tajnog istraživačkog programa. Kei pripada pokretu otpora koji pokušava oteti Akiru. S druge strane, Pukovnik, zadužen za projekt, živi u paničnom strahu od Akire i već desetljećima usmjerava ogromna sredstva u stvaranje skupine djece obdarene izvanrednim moćima, kojima trebao obuzdati Akiru, jednom kad se on probudi.

U međuvremenu, Tetsuo, koji pod utjecajem droga i vojnih ispitivanja i sam razvija ubilačku moć, bježi i, progonjen ubitačnim glavoboljama, potpuno izmiče kontroli. Uspijeva ovladati suparničkom bandom i zavesti strahovladu na ulicama. Nekadašnji prijatelj postaje najljući neprijatelj i Kaneda organizira bande ne bi li likvidirao Tetsua. Pokušaj završava punim oslobađanjem Tetsuinih moći i krvoprolićem koje tek Pukovnik zaustavlja, pozivajući Tetsua da se pridruži njegovom bizarnom dječjem vrtiću. Kraj prve knjige.

Knjiga druga. Kei i Kaneda bježe iz vojnog zatočeništva u koje su pali nakon propalog obračuna s Tetsuom. Pokazuje se da i Kei nije sasvim bez moći, dok zajedno s Kanedom prolazi kroz zidove i spuštena čelična vrata. Još jedan usputni pokušaj ubijanja Tetsua propada i samo ga čini moćnijim. Što je još gore, Tetsuo počinje saznavati sve više o Akiri i postaje opsjednut idejom da ga sretne. Koristeći svoju moć, Tetsuo se probije do dubokog podzemnog bunkera ispod kratera, u blizini kojeg se gradi novi olimpijski stadion. Tu u kriogenskoj komori počiva Akira.

U puškaranju koje nastaje, Tetsuo ulazi u ESP rezonanciju s Akirom, koji se, korak po korak, oslobađa iz leda, budi i konačno izlazi na slobodu. Tetsuo ostaje zaprepašten kad vidi da je Akira tek mali dječak. Pukovnik, s druge strane, zna bolje i smjesta naređuje orbitalnom laserskom satelitu da otvori vatru na krater ne bi li tako uništio Akiru dok još može. Naravno, uzalud mu trud, tek je završila druga knjiga.

Book Three. Nastaje opća strka. Dok se oko njih sve dimi, Kei i Kaneda nalaze onesviještenog Akiru i odvode ga sa sobom. Istovremeno, njega se želi domoći i vjerska sekta, koju predvodi gospa Miyako, a koja u stvari manipulira pokretom otpora kojem pripada Kei. Naravno, ni Pukovnik ne stoji po strani. Kad vidi da od političara nema koristi, radi ono što pukovnici i inače rade. S odanim mu oficirima provodi vojni udar, proglašava izvanredno stanje, suspendira civilnu vlast, i dok opustjelim Neo-Tokijom patroliraju robotizirani policajci i tenkovske brigade, mobilizira "svoju" djecu ne bi li pronašao Akiru. U cijelom "drž-daj-ne-daj" koji uslijedi, jedan od dječaka biva ustrijeljen, što Akiru baca u neobuzdani bijes. Njegova se moć oslobađa u vidu rušilačke energije koja poput udarnog vala čudovišne eksplozije na slijedećih tridesetak tabli doslovno melje cijeli Neo-Tokijo. Tko živ, tko mrtav, tek na kraju u središtu uništenja ostaju samo uplakani Akira i Tetsuo.

E sad, kako se ovo oduljilo i mene prsti već bole, preostale tri knjige prepuštam vama. Nabaciću samo kako se na ruševinama stvorilo Veliko tokijsko carstvo, čiji je Akira car, a Tetsuo njegov prvi ministar. Coming attractions? Mjesec dobio prsten! Novo bombardiranje Tokija! Žestoke ulične borbe! Propast američke flote! Metafizičko uzdizanje Feniksa iz pepela!

Konačno, što reći nakon pročitanog Akire? Što kad se sva pirotehnika izdimi i sva municija ispuca i slegne prašina? Ostaje, kao i kod Domu, podosta nepovezanih niti, od likova koji me ostavljaju hladnim (i čini mi se da neki od njih postoje samo zato jer se, bože moj, okidači pištolja i automata ne povlače sami od sebe), do nekog čudnog osjećaja da svom tom uništenju i ubijanju na dvije i kusur tisuće tabli manjka smisla. Preciznije, zašto je Akira nastao i što nam je Otomo njime htio reći? Ako je nešto htio, ako nije sve radio da može (kako je, navodno, izjavio) uživati u crtanju nebodera kako se ruše, onda mi je to, bojim se, promaklo. Možda Japanci bolje hvataju neke njegove vibre, već sam pisao o senzibilitetu koji stoji iza popkulturnog razaranja Tokija tri put godišnje, ali ja sam malo ostao visjeti u zraku. U scenariju Akire naglasak je toliko na akciji i destrukciji, da se Otomo ni ne trudi obogatiti priču svim onim detaljima koji čine jedan snažan tekstualni predložak za strip.

Ima u Akiri i puno praznog hoda, mjesta gdje se osim jurnjave ne događa ništa bitno za priču. Cijela druga knjiga (do buđenja Akire pod kraj) je takva, a i dobar dio treće. Akira nema puno teksta, s obzirom na opseg. Na mnogim se mjestima dijalog svodi na zvučne efekte i "Pazi, Mirko, metak!", pa se stranice samo vrte, šest knjižurina ode za dva dana ako ih imate slobodne. Naravno, tu negdje čuči i dosada. Strip ipak nije potpuno isto što i film...

S druge strane, Akira već po svom opsegu i crtačkoj kvaliteti zaslužuje poštovanje. Otomo i njegova ekipa odradili su posao pošteno i bez hvatanja krivina. Crtež je ujednačen, precizan i bogat, kako u likovima, tako i u arhitekturi i hardveru. Kadriranje je filmsko, ali table nisu pretrpane velikim brojem kadrova. Projekt je to iza koga stoji ogroman rad i koji je svakako jedan od aršina kojim se mjeri i mjerit će se slična djela. O utjecaju Akire ne bih sad govorio. Vani se smatra da je velik. Odavde, bar meni, možda nedostaje perspektive da ga realno procijenim.

Konačno, kad bi me netko pitao čitati Akiru ili ne? Da, svakako pročitati! Problem može biti nabaviti. Sabranog je Akiru u šest knjiga kroz zadnje dvije godine objavio Dark Horse, ali se cijena kompleta penje na 160 $, pa vi vidite. Ne znam da li tome cijena pada s vremenom, ako ima na mreži jeftinije, samo dajte. Preko Drine su krenuli sa serijalizacijom u sveščicama od pedesetak stranica, ali to je barem tri, tri i pol godine dok dođe do kraja. Kako iskreno sumnjam da će takav projekt izdržati (Daj da se varam i da griješim dušu!), preporučujem ipak američku varijantu.

A što je s Otomom, pitate se? Akira je u Japanu išao od '82. do 90. Nakon toga, znači već više od desetljeća, o njemu se u svijetu stripa (osim Akirinih lovorika i merčendajzinga) više ne čuje puno. Pisao je scenarije za Legendu o majci Sari koju je crtao Takumi Nagayasu. To je solidno nacrtani Mad Max, sa junakinjom što po pustinji ostaloj nakon ekološkog kolapsa Zemlje traži svoju izgubljenu djecu. Čini se da su mu se interesi vratili srednješkolskoj ljubavi: filmu. Osim animiranog filma Akira iz '88, u kome se predstavio kao kompletan autor, radio je i na drugim animiranim projektima, a režirao je i igrani film World Apartment Horror iz '91, te niz televizijskih reklama za firme tipa Honda, Suntory i Canon.

sadržaj

9.

JUŽNJAČKA UTEHA No 88.

Marko Stojanović
misto83@ptt.yu

KO PISE TAJ I KRADE (2)
ILI
OMAZ I LAZ

Bilo je to ne tako davno, u dvema zemljama na bradovitom Balkanu. Jedan mladi, jos zeleni scenarista imao je redovnu prepisku sa starim vukom u tom poslu, pravim majstorom svog zanata. Stari je vuk bio ljubazan sa djecarcem, toliko ljubazan da je na njegovu kuknjavu o tome kako ne zna kako pravi profi scenario treba da izgleda odgovarao tako sto mu je davao svoje scenarije na citanje. Mladac je bio mlad, scenariji sjajni, a stari vuk produktivan. Medju primljenim i procitanim stvarima nasle su se i par epizoda Hellblazer-a koje je momcic progutao i svario ne trepnuvsi, da bi odmah zatim zatrazio repete koji je ubrzo stigao. Pomenuti Hellblazer-i su sasvim nenadano i nenajavljeno iskrsnuli skoro citacu godinu kasnije kada je mladac starom vuku podneo na citanje jedan svoj fresko zavrseni scenario za album (jeste, stari vuk je zaista bio toliko blesav da cita djecarcove scenarije). Jedna scena vucinu je podsetila na scenu u Hellblazer-u koji je sam napisao, a slicnosti je doprinosio i veoma slican (ratni) milje. "Jel' to omazz mom Hellblazeru ili je nesvijesno?" rece stari vuk, a mogao je i da kaze "Jel' to omazz mom Hellblazer-u ili ti to bezobrazno krades?!". Ja rekoh "Sigurno, omaz, a sta bi drugo moglo biti u pitanju?" a mogao sam i da kazem "A?", jer mi slicnost dve scene nikada nije pala napamet dok mi na nju sam stari vuk nije ukazao. Naime, potpuno sam stvar smetnu s uma, ali je ona odbila da potone u zaborav sa gomilom drugih, scepala je neki okrajak podsvesti i grcevito se odrzala u zivotu sve dok joj nije uspelo da se prigodno prerusena u moju sopstvenu ideju prosvercuje do moje svesti. Moja je sreca sto je do te tacke bila toliko destilovana da je tek podsecala na sebe, kao i to sto je u pitanju ipak bio tek jedan detalj u velikoj prici - kao i to sto je covek od koga je originalana ideja potekla ipak bio stari vuk na trzistu ideja, a vukovi koji dozive starost na tako nestabilnom terenu u svakom slucaju znaju sve lovacke trikove…

I Mark Milar je upozoravao opasnost od recikliranja tudjih ideja. Njegov sedmi savet u tekstu "Kako prodati scenarija za strip i na taj nacin postati truli bogatas" glasi "Nikada ne saljite scenarija scenaristima". Njegovo obrazlozenje tog saveta? Evo ga: "Znam vase polaziste; sanjate o tome da ce odabrani scenarista ostaviti svoj rad, procitati vas scenario, izjaviti da ste genije i insistirati kod svog urednika da ovaj otpusti onog s kim trenutno radi i na licu mesta zaposli vas na njegovom mestu. Tragicno, ali istina je da ovi scenariji imaju najvecu sansu da zavrse na dnu necijeg Inbox-a i grickaju godinama podsvest scenariste kome ste ga poslali." Ziva istina.

Mark je i sam stari vuk, a osim toga, u pravu je - procitane i vidjene stvari imaju tu nezgodnu naviku da veoma lako i nesvesno menjaju vlasnistvo, ne pitajuci pri tom za dozvolu. Ostavljeno u nekom kutku vaseg mozga tudje vlasnistvo se mozda upravo u ovom trenutku krcka li krcka, a vi o tome nemate pojma. Mislite o tome sledeci put kad budete imali neku zaista sjajnu ideju, kad vam nesto sto ste upravo smisli zazvuci suvise dobro ili suvise poznato da bi bilo vaseg mozga delo. Znam da mene ovaj déja vu konflikt dovodi do besa jer ne postoji nacin da se razresi sve dok ne bude suvise kasno…


Ovaj tekst nije alibi za kradju svega sto vam padne napamet i opravdavanje toga gresima svoje podvesti, niti pozivanje na neuracunjivost. Svako njegovo koriscenje u takve svrhe podleze tuzbi i krivicnom gonjenju. Osobe i dogadjaji koie se u tekstu pojavljuju su bazirane na pravim osobama i dogadjajima. Neka imena su promenjena zbog sigurnosti ucesnika (prevashodno moje).

sadržaj

10.

KVINTALOVA TJEDNA KARTICA (148)

Darko Macan
darko.macan@zg.tel.hr

DOBRO JE!

I tako se sretnu dva stripaša i jedan pita drugoga da kako je.

- Loše je - odgovara drugi. - Posla je malo, novca još manje, izdavači su gmazovi, čitatelji me ne razumiju, ni u čemu više ne vidim smisla.

- Loše je - složi se prvi. - Nitko više ne čita stripove, pojeli su nas novi mediji, ostatci smo nekog bivšeg doba, nikakvog se smisla nema ovim baviti.

I tako se sretnu dva čitatelja i jedan drugog pita da kako je.

- Loše je - odgovara drugi. - Gdje su magazini, gdje su albumi, sjećaš se ti kako je nekad bilo, više bi smisla imalo skupljati pomrčine Sunca.

- Loše je - složi se prvi. - Stripovi su nekad bili bolji, zanimljiviji, bilo je serija, danas su sve neki autori i umjetnici, nema smisla, u pravu si.

I tako se sretnu dva izdavača (ako se sretnu, jer nisam siguran da postoje dva izdavača) i samo se pogledaju (ne razgovaraju da ne bi jedan drugome odali poslovne tajne), pogledom pokušaju jedan drugoga uvjeriti u nadmoćnost svog imperija, a zapravo znaju što onaj drugi misli, jer obojica misle isto: "Loše je."

I onda se svi okupe na Crtani romani šou, u maloj grijanoj sobi i jedni drugima pričaju kako im je loše. Pišu o tome kolumne u Strip vestima, čak.

Pa dobro, ljudi, jesmo li mi normalni?

Odakle nam ideja da treba govoriti istinu? (Iz stripova, vjerojatno.)

Mislim, treba govoriti istinu, ali zašto baš onu istinu koju o nama zna vanjski svijet; kako da nam bude bolje kad se sami uvjeravamo da nam je loše? Zašto ne kažemo onu istinu koju znamo iznutra: da su stripovi najljepša stvar na svijetu?

Zato ih i čitamo, zar ne? Gledamo filmove, igramo igrice, ali nismo ih napustili. Zato ih i radimo, zar ne? Iako se ilustracija plaća bolje, cijeni više i traži manje truda. Zato ih izdajemo, dva broja, ma neka i dva broja!

Ja sam pesimist, ako to do sada niste primijetili, ali nešto sam odlučio. Neću više produbljivati onu istinu koju svi vide. Govorit ću vam istinu zbog koje će vam biti drago da čitate stripove. Upita li me netko "Kako je?", osmjehnut ću se kao da znam njemu nedostupnu tajnu i reći: "Dobro je."

I vidjet ćete, bit će dobro.

***
Jučer su se navršile tri godine od Eddyeve smrti. To nije veseo datum, ali me tješi pomisao da ga nismo zaboravili. Ja zastanem bar jednom u svakom scenariju i zapitam se kako bi Eddy to nacrtao, što bi rekao kad bi pročitao. Usred čitanja lošeg stripa znam se nasmijati na pomisao kako bi Eddy popizdio da je na mom mjestu. Kad pomislim da je nešto što radim "dobro, za koga je", sjetim se Eddyevog "ak' bum tak' radil, onda mogu i u tvornici" i napravim stvar bar malo bolje.
U katalogu Crtani romani šoua piše da je Eddy "dobri duh festivala". Svojoj generaciji on je, mislim, dobri duh stripa. Ostao je mlad, za nas.

***
Kad smo kod kataloga (izvrsno dizajniranog - hvala, Melina! - sadržajnog i blago skandaloznog (duga priča, drugi put)), BESPLATAN KATALOG svakome tko mi napiše pismo o nečemu što ga je u ili oko stripa u zadnje vrijeme razveselilo! Proširimo dobre vijesti.
Jednako tako, BESPLATAN dvadesti ENDEM svakome, ali ama baš SVAKOME tko mi pošalje svoju adresu. Ovisno o količini raspoloživog novca za poštarinu, slanje se može malo otegnuti, ali svatko tko pošalje adresu će ga dobiti! Šifra: Dobro je!

sadržaj

11.

MOJ POGLED (35)

zmcomics

LJUBAV UBIJA

Svi mi, verujem, volimo strip. Kao što neko reče da su najveći zločini popločani dobrim namerama, tako možemo reći i da nekad ljubav prema stripu može biti štetna za strip.

Najavljuju se, na jednom web sajtu, novi pirati Torgala i Astera Blistoka i to u dinamičnom ritmu. Neki ljubitelji stripa kažu: To, bićete brži od Stripoteke! Ne mogu više da verujem u ljubav prema stripu ljudi koji po svaku cenu, vrlo loše, odštampaju nekog Torgala, ali zato mogu da verujem u iskrenu ljubav onih koji to jedva čekaju da kupe. Dali u svojoj želji da dođu do omiljenog stripa na ovakav način - po bilo koju cenu - oni malko i štete stripu?

Fanovi će za sitne pare dobiti i sitan kvalitet, manje će kupovati Stripoteku ili neku drugu ediciju iako će to tamo biti bolje skenirano, odštampano i prevedeno. Nije tu reč samo o Marketprintu, najavljivan je i Maus svojevremeno, ranije objavljeni Kalvin i Hobs i dan danas stvaraju utisak da nema legalnog izdanja iako se pojavilo, ima još poprilično primera. Da se vratim kupcima. Da li oni pokušavaju da vide koliko je novca (stotine i hiljade u deviznim apoenima) trebalo da se uloži u kopirajt, kvalitetnu pripremu i štampu, koliko je dažbina trebalo da se plati državi, koja treba da štiti tog izdavača kao i kupca. Da li u tom svetlu može da oceni ponosni rad pirata koji zna samo da izračuna koliko će novca uzeti bez poreza i ikakvog plaćanja dažbina i kopirajta - čitaj, bez poštovanja prema autorskom radu i kupcu.

Kad se već ulaže u strip nek se ulaže u domaća ili legalna strana izdanja. Nije teško raditi pošteno. Radeći ediciju Drugi pogled sam to uvideo, čak i kad platiš i poštuješ autore možeš izdavati stripove. Može se, samo ako se stvarno to želi.

Ako ne cenite domaći strip - a verujte mnogo odličnih materijala trune po fijokama i mnogi bi fanzinaši voleli da im neko drugi radi izdanja - i ako ne želite da budete dobročinitelj domaćeg stripa, nemojte ulaziti u programe drugih, poštenih izdavača. Radite, ovo niko nije čuo ni pročitao, ono što ti izdavači ne rade ili ne mogu. Sendmena niko od zvaničnih izdavača neće raditi i niko neće slati finansijsku policiju u knjižare zbog tog naslova. Ima i drugih sličnih naslova. Nemojte pljuvati po izdavačkim programima Marketprinta ili Systemcomicsa, a hvaliti se kako ćete brže štampati stripove koje su oni već kupili.

Nije ovo sada pisano zato što radim u jednoj od spomenutih izdavačkih kuća, već zbog toga što bezobrazluk, ako se nastavi, može da se proširi i na domaće autore. Ono što danas nemamo pojaviće se sutra, štampaće neko pirate Ket Klou, Bete, Tehnoočeva ili Točka... jer novac je novac, koga god prodali.

sadržaj

12.

ŠTAMPA

štampa

Zoran Đukanović je popunio ovu rubriku za vas...

* RIJETKA kolekcija pripremnih crteža iz ranih dana crtića o Mickeyu Mouseu prodaje se putem Interneta, a očekivana cijena je oko 600 funti po jednom crtežu. Na prodaji u povodu 75. Mickeyjeva rođendana našlo se šezdesetak crteža iz tridesetih i četrdesetih godina, i to iz crtića "Clock Cleaners" i "Boat Builders". Pretpostavlja se da je autor crteža Freddie Moore, a stručnjaci vele da su crteži te kvalitete vrlo rijetki na tržištu. Crteže prodaje jedan britanski trgovac animacijskim crtežima, a on ih je kupio od svoje zemljakinje koja ih je posjedovala desetljećima. Inače, pripremni crteži za animirane filmove obično se bacaju nakon snimanja, ali su ih odnedavno kolekcionari počeli kupovati kao prilično isplativu investiciju, čija vrijednost raste i do 25 posto godišnje.

Računala: MOBILNI STRIP
Zahvaljujući tvrtki Beamable zaljubljenici u stripove moći će od sada svoje omiljene junake pratiti i na zaslonima svojih ručnih računala, odnosno PDA-uređaja. "Beamable" prilagođuje stripove za PDA uređaje s Palm OS-om i s Pocket PC operativnim sustavom, te za Java uskladive "smartphone" uređaje. Na web-stranicama tvrtke Beamable može se besplatno skinuti preview nekih stripova, a dosad su najbolje išle serije "Accounts Deceivable", "Alejandro's Erotic Tales" i "Denis". Cijena pojedinog stripa je 1,35 dolara.


Objavljeno: Feral Tribune br. 898, Split, 29 studenoga/novembra 2002.
http://feral.mdlf.org

sadržaj

13.

POZIVI NA SARADNJU

Mail

From: Zlatko Krstevski <zlatkoart@yahoo.com>
Subject: balkan strip shouw

Postovana gospodo strip autori obavestavam vas da konkurs za BALKAN STRIP RADIONICU JE u toku, strip autori koji ulaze kao potencijalni gosti za mart su:
1.Marko Kociper-Slovenija,
2.Simon Vuckovic-Montenegro,
3.Zvonko Jacimovski-Jugoslavija,
4.Iva Gasparic-Croatia,
5.Milorad Vicanovic-Bosnia,
6.Jiri Grus-Ceska,
7.Maja Veselinovic-Jugoslavija,
8.Marina Kecman-Jugoslavija,
9.Marek Turek-Poland,
10. Miroslav Nemeth-Croatia,
11. Vladimir Markovic,...
Neka svi koju su raspolozeni posalju pismo i biografiju na adresu:
CENTAR ZA VIZUELNU UMETNOST VIZANT,
D.NAREDNIKOT:58,
PRILEP-75OO-MACEDONIA

oni koji su odabrani da se jave iskljucuvo postom, posalju adresa-kontakt telefon i faks.

sadržaj

14.

LINKOVI

Strip Vesti

ALEKSANDAR ZOGRAF LINKS # 11

This is a list of Aleksandar Zograf related stuff recently posted on the net... Most of it is in English, except where stated. If you don't want to receive this list in the future, just say NO to: zograf@panet.co.yu

---

Howard Price wrote a review of my self-publish book of jam comics titled Jamming with Aleksandar Zograf ( the book includes collaborative stories I did with Robert Crumb, Charles Alverson,  Bob Kathman, Chris Lanier , Jim Woodring, Peter Blegvad, Thierry Guitard, Lee Kennedy, Pat Moriarity, Wostok) :
http://the-trades.com/column.php?columnid=1470

---

Photos from the open air exhibition/ presentation of The Kitchen workshop ( + concert by Potus Ikar, a band from Pancevo), held in  Novi Sad, during the EXIT festival, last summer...
http://www.skcns.org.yu/budjenje_pancevo.htm

---

I was one of the organizers of a comics festival called GRRR! in Pancevo. This is a brief info:
http://gallery.pancevo.com/projects/new.htm
There is also an information on festival in Italian:
http://auth.unimondo.org/CFDOCS/obportal/index.cfm?
fuseaction=news.notizia&NewsID=1402
They also traslated a program of the festival and list of participants:
http://auth.unimondo.org/CFDOCS/obportal/index.cfm?
fuseaction=agenda.view3&NewsID=1383
There is even an extensive report from the festival by Emiliano Rabuiti (in Italian, again):
http://www.lanuovaecologia.it/speciale/forum_
sociale_europeo/502.php
Report from a local paper (Pancevac), in Serbian:
http://www.pancevac-press.co.yu/3957kultura.htm
Another report in Serbian:
http://www.crossradio.org/web/11_02/zograf.htm
An interview, mostly about GRRR! festival. In Serbian:
http://www.ispodzemlje.com/

---

I was in Austria last October, together with the group of artists from Belgrade - there was an exhibition of new Serbian art in a nice and friendly gallery called Rotor in Graz. A set of my drawings based on images seen while in hypnagogic state could be viewed at an Austrian web site:
http://www.kultur.at/howl/zograf/
http://www.kultur.at/howl/zograf/set01/index.htm
http://www.kultur.at/howl/zograf/base/feat.htm
While in Graz, together with Tanja Ostojic ( an artist from Belgrade recently residing in Germany), I went to the presentation of a new comic book by Jörg Vogeltanz, an Austrian cartoonist:
http://www.kultur.at/kunst/netz/jour01/jour28.htm

---

Reprint of an article on dream comics, with Rick Veitch, Aleksandar Zograf, etc. explaining their points. Written by Howard Price.
http://the-trades.com/column.php?columnid=1446

sadržaj

15.

DATUMI

Strip Vesti

Datumi od 5. do 13. decembra

05. decembra 2001. Otvorena je izložba Strip Kluba "Andrija Maurović", Kotor, i održana promocija Strip Fanzina i Live Performance (Autori su radili Strip uživo). Izložbu je otvorio Podpredsednik Opštine Kotor.

13. decembra 2001. Održana je, u Klubu Obožavalaca Stripa u Novom Sadu, promocija prve sveske stripa iz edicije "Drugi pogled", "5et životnih doba La Bete Noire" - epizoda: doba 5eto: ravnoteža (scenario: Darko Macan i crtež: Milan Jovanović).


Izvori:
HiES, "Calendrier du centenaire", "Istorija Jugoslovenskog stripa" Slavka Draginčića i Zdravka Zupana, i monografija "Maurović" Veljka Krulčića, "Pegaz" Žike Bogdanovića, "Strip Vesti".

sadržaj

Zlatko Milenković

zmcomics@neobee.net
www.zmcomics.co.yu

Zlatko Milenković, Petra Drapšina 16, 21000 Novi Sad