|
prošli
broj - arhiva
- sledeći broj
Kao vanredne vesti
nisu dobrodošle one koje možemo svrstati među tužne. Stoga pokušavam
da se držim principa te da ih puštam u redovnim brojevima. Ali,
u nadi da vest o smrti jednog istinskog velikana, a Đorđe Lobačev
to svakako jeste, neće nestati u u muku medijskog prostora, zbog
jednog principa, ova vest ide kao vanredna. Zdravko Zupan,
koji nam je poslao ovu vest je uradio za ovu priliku i jednu kraću
biografiju koja je takođe priložena.
zmcomics
|
|
Đordje Lobačev, jedan od pionira i jedan od najznačajnijih
autora srpskog i jugoslovenskog stripa preminuo je u 93. godini
u utorak, 23. jula, u 10 i 25 h, u svom domu u Sankt Peterburgu.
ĐORĐE
LOBAČEV
JURIJ PAVLOVIĆ LOBAČEV
Jurij Pavlovič
Lobačev, kod nas poznatiji kao Đorđe Lobačev, (Skadar,
1909. - Sankt Peterburg, 2002.) jedan je od pionira i jedan od
najznačajnijih autora srpskog i jugoslovenskog stripa. U Kraljevinu
SHS stigao je sa porodicom 1919. godine. Nakon smrti roditelja,
završava Prvu rusko srpsku gimnaziju, a potom Istoriju umetnosti
na Filozofskom fakultetu u Beogradu.
Godine 1936. postaje stalni saradnik "Politike". Uprkos
svom redovnom poslu u "Politici", Lobačev je uspeo da se
posveti i drugim aktivnostima: crtao je karikature, radio ilustracije
za razne izdavače, ali iznad svega kreirao stripove za "Miku
Miša" i "Mikijevo carstvo". Bio je toliko zaposlen
da je neke stripove za "Miku Miša", prema sopstvenom kazivanju,
skicirao samo ovlaš i odmah izvlačio u tušu. Izvanredan crtač
i izuzetan pripovedač, ispoljio je posebnu umešnost pri odabiranju
tema za svoje stripove.
Njegov bogati opus se može podeliti na tri dela: pustolovno-onirički,
obrada književnih dela i nacionalno-folklorni. U "Miki Mišu"
je objavljivao uglavnom avanturističko-onirične stripove, kao
što su: "Plava pustolovka", "Beli duh"
i "Princeza Ru". Za ovaj poslednji francuski istoričar
stripa Pjer Strinati (Piere Strinati) rekao je da je to
"najnadrealističkiji od svih stripova ikad stvorenih". Za "Politiku"
i "Politikin zabavnik" nacrtao je "Hajduk Stanka"
po romanu Janka Veselinovića, "Barona Minhauzena"
po Erihu Raspeu (Erich Raspe), dok je rat prekinuo izlaženje
"Čarobnjaka iz Oza" koga je završio tri decenije
kasnije za časopis "Pegaz"; više stripova nacrtao je prema
srpskim narodnim pesmama i pripovetkama: "Ženidba cara Dušana",
"Propast grada Pirlitora", "Baš Čelik"
i "Čardak ni na nebu ni na zemlji". Za vreme okupacije
objavio je skraćenu strip verziju narodne pripovetke "Biberče",
koja je u integralnoj verziji izdata i kao zasebna sveska.
U vreme hladnog rata, 1949. godine, proteran je sa porodicom u
Rumuniju. Tu ostaje sve do 1955, a onda prelazi u Sovjetski Savez
i nastanjuje u Lenjingradu. Od polovine šezdesetih ponovo je prisutan
na srpskoj i jugoslovenskoj strip sceni. U periodu od 1965. 1967.
godine u "Politikinom zabavniku" objavljuje stripove: "Tajanstvena
pećina", "Hajduk Veljko", "Saturn
dolazi u pomoć", "Doživljaji u brdima" i
"Čuvaj se senjske ruke". Strip "Saturn dolazi
u pomoć" štampan je 1966. godine u skraćenoj verziji u
sovjetskom listu "Koster".
Godine 1974. u časopisu "Pegaz" Žike Bogdanovića valorizovan
je celokupan opus Đorđa Lobačeva. Od tada su reprintovani
neki njegovi poznati stripovi u tvrdo ukoričenim knjigama i albumima,
ali su objavljeni i neki novi naslovi: "Bajke" od
A. S. Puškina i nove kolorne verzije stripova "Baron
Minhauzen priča" i "Tragom narodne mašte" u
izdanju "Dečjih novina" iz Gornjeg Milanovca. Tokom 2000.
i 2001. godine izdavačka kuca "Bonart", pored više slikovnica,
predstavila je ovdašnjoj javnosti i njegova najnovija ostvarenja
- stripovane bajke "Pepeljuga", "Kameni cvet"
i "Hrabri krojač", kao i strip "Čvorko".
Đorđe Lobačev je dobitnik dve visoke nagrade na polju stripa.
Na drugom Salonu jugoslovenskog stripa, Vinkovci 1985.,
posvećenom obeležavanju pedesetogodišnjice jugoslovenskog stripa,
dodeljen mu je Grand prix za životno delo, a na
prvom Salonu srpskog stripa održanom u Zaječaru 1996. godine
pripala mu je nagrada "Maksim", takođe za životno
delo.
sadržaj
|