ŠTO BI DAO DA SI NA MOM MJESTU…?!

     U današnjem svijetu, u kojem imponiraju veliki uspjesi, velika prošlost, velika budućnost, velike geste, sve veliko, što je sa stripom, osuđenim na kulturnu i duhovnu običnost u sadašnjosti, što se grči kao provizorij između velikih Ostvarenja i velikih Nacrta?
     Je li strip ostao zarobljen u nekoj boljoj prošlosti samo zbog izazovnijih i privlačnijih tehnoloških i kulturnih postignuća? Mnogi me uvjeravaju da su izdavači najodgovorniji za drastično smanjenje popularnosti stripa u nas. Kritiziraju i Strip reviju Večernjeg lista, dakako. Manje zbog koncepcije (stripovi u nastavcima u kombinaciji s kratkim kompletnim stripovima), više zbog tehničke izvedbe (slaba kvaliteta papira, otiska, neoštre boje i sl.), a naročito zbog objavljivanja domaćih stripova naših proslavljenih autora.
     Na ove prigovore zapravo je lako odgovoriti. Želimo vratiti naviku redovitog kupovanja strip magazina i zbog toga stripove objavljujemo u nastavcima. Nas starije ljubitelje stripova upravo je to iščekivanje novog nastavka naučilo polaganom uživanju, strpljenju i sakupljanju strip izdanja. Možda je prevladala navika instant-užitaka, pa su današnji, nestrpljivi ljubitelji stripova, navikli na albume, integrale i sveske, zbog toga nezadovoljni. Što se tehničke izvedbe tiče, možemo samo odgovoriti: koliko novaca, toliko glazbe. Ima i drugih razloga, ali oni su za one koji žele nešto više od pukog kolekcionarskog perfekcionizma. Stripovi majstora hrvatskog stripa iz prošlog stoljeća su u Strip reviji Večernjeg lista jer to zaslužuju po svojoj likovnoj vrijednosti i zato što ih je potrebno predstaviti mlađim naraštajima čitatelja, ali i strip autorima (te onima koji bi to željeli biti). Zatrpani smo prijedlozima i stripovima potencijalnih autora koji bi svakako htjeli nešto objaviti. Vrlo, vrlo rijetko dobijemo nešto što se može usporediti s djelima spomenutuih legendi hrvatskog stripa. Nimalo slučajno većina mladih strip autora opredijeli se za veliku hermetiku ili veliku karikaturu. Naši čitatelji stripova sa sve manje zakašnjenja čitaju stripove svjetskih majstora, nabijene erotikom i politikom, znanstvenom fantastikom, nadljudskim sposobnostima, izvanzemaljskim iskustvom, tim opsesijama našega doba, i naravno da mu nije do toga da trapi s djelom koje je narisao neki nevješti nadobudnik, tek da mu ime osvane na papirnoj cigli. Ukratko, čim dobijemo nešto likovno i sadržajno objavljivo pojavit će se u našem strip magazinu.
     Dakle, vama, koji imate ideju kako proizvesti strip magazin ili virtualno već uređujete Strip reviju Večernjeg lista, otvorena su vam vrata. Investirajte svoje vrijeme i/ili sredstva. Mi smo postigli što smo mogli u ne baš povoljnim okolnostima. Želimo da strip postane popularniji od Severine, da bude još kvalitetniji i zadrži svoju likovnu kolekcionarsku vrijednost. Možda je to samo san: tijelo nam je u dvadesetprvom stoljeću, a duh u dvadesetom.

• Abraham Stone: Seoski miš, gradski štakor (1) • Autor: Joe Kubert
  Prva priča iz serijala velikana stripa J. Kuberta govori o dječaku u potrazi za osvetom. Joe Kubert cijeli je svoj crtački vijek radio
  za velike izdavačke kuće, prvenstveno za DC, a mi ćemo objaviti njegov autorski strip o junaku s početka dvadesetog stoljeća.
• Lady S.: Jedna sekunda vječnosti (2) • Scenarij: Jean Van Hamme;· Crtež i kolor: Philippe Aymond
  Hoće li Shania uspijeti zaštiti oca od ubojica i sačuvati Nikolajevu ljubav?
• ŠIC-MIC • Autor: Walter Neugebauer
  Od ovoga broja počinjemo objavljivati klasik Waltera Neugebauera.
• TEX I MEX: Povratak lovaca na skalpove (2) • Scenarij: Peter Wiechmann; Crtež: Juan Sarompas
  Epsko putovanje južnim dijelom SAD-a nakon pustinja vodi nas parobrodom do smrtonosne divljine Evergladesa na Floridi.
• Nevjerojatna pustolovina • Scenarij: Zvonimir Furtinger; Crtež: Julio Radilović Jules
  Julesov strip odvodi izviđača Borisa na Divlji zapad.
• COMANCHE: Ružičasto vjenčanje • Autor: Hermann
  Ženiti se ili ne? Red ne dvoji.
• TATICA • Autor: Nob
  Zabrinuti otac udružuje snage s tajnim agentom FX-om.
• PEANUTS • Autor: Charles Schulz
  Tvrdoglavost protiv ustrajnosti.

    Skrećem Vam pozornost i na naše Facebook stranice, na kojima možete pratiti vijesti vezane za Kuću stripa.
www.facebook.com/Stripforum

     Čitajte nas, pišite nam, posjetite na www.stripforum.hr i Facebooku.

Deveti broj Caka otvara se, ispod gromoglasnog naslova CAKOV KLUB!, odužim pismom Dragana M. Lukića (Garsija Lorke 7/II, stan 11, 11060 Beograd) koji redakciju obavješćuje da je formirao "Cak-ov klub pod nazivom 'Beograd'" na spomenutoj adresi, te moli da "otvore karton i registriraju ga". Obećaje mnogo članova, oko 500 "do kraja godine", šalje prijedlog kako bi trebala izgledati članska karta Cakova kluba (plava kao Jadransko more, u "providnoj plastici", s imenom i brojem popunjenim u redakciji) te ih zove ih da "štampaju lijepe koverte u kojima će slati postere, članske karte i drugo". Pismu je pridodan popis članova – njih devetoro, predsjednik Dragan i osmoro povjerenika ogranaka za Beograd (jedan istoga prezimena i na istoj adresi kao Dragan), Vukovar, selo Petkovicu, Zagreb, Zenicu i Novi Sad, polovica od kojih učenici – i tri fotografije od kojih ću pretpostaviti da ona prva, fotografija muškarca u odijelu, proćelava, jakih obraza, sitnog brka i čulnih usnica razvučenih u dozvoljeni smiješak, koji u kameru gleda jednim okom malo tužnijim od drugoga, predstavlja Dragana koji pismo završava obećanjem redakciji da će preko njega dobijati "adrese novih članova (...) pjesme o Caku i druge radove čitalaca". Završava nadom da će "biti odličan suradnik" jer ima "ogromno iskustvo za takve stvari", te moli redakciju da mu pošalje suradničku legitimaciju.

Lako bi se bilo narugati, pogotovo uz fotografiju koja bi mu, da je glumac, donosila uloge zastavnika ili komičnih predsjednika kućnoga savjeta (fotografije djevojke i dječaka koje prate njegovu su pozirane, možda one s kraja školske godine, i pune obećanja mladosti), pa bih lagao kad bih rekao da mi kroz godine, kad bih otvorio taj Cak, poruga nije padala na pamet. "Tko piše takva pisma?", smijuljio bih se, "Tko šalje u časopis, strip-časopis k tome koji je tek počeo izlaziti, fotografiju svoju i tuđe te kućne adrese?" No zaboravljao sam tad, a i sad mi se teško sjetiti, kako su to bila druga vremena, vremena prije europskog zakona o zaštiti podataka, vremena kad su se djeca igrala na ulici, a fotografija čovjeka u odijelu pored dvije dječje fotografije nije automatski asocirala na osuđenika za pedofiliju i njegove žrtve. Zaboravio sam također i koliko sam, ako ne tad, a ono desetak godina poslije, hlepio za kontaktom s ljudima koji čitaju stripove, s nekime tko je isti kao ja.

Draganova stranica "Cakova kluba" bila je vrhunac te rubrike. Poziv na prepisku pojavio se bio još u prvomu broju, zamaskiran nagradnom anketom – Što vam se u Caku sviđa, a što ne? Što biste dodali? – i rezultirao je nizom pisama za "Yorika Oluju" i "Comanche" te protiv "Panča Bombe" i "Taka Takate". Četvrti broj Caka donio je jedan od rijetkih vidljivih uredničkih (pretpostavljam) poteza Bože Žige, poziv čitateljima da šalju legende iz svoga kraja, poziv ponovljen u dvanaestom broju ponešto rezigniranim tonom ("to bi se i vi čitaoci mogli potruditi"), da bi se od petoga broja prepiska ustalila. Pročitana odjednom, pisma nam daju polaroid vremena u kome su nastala: uz nekoliko fanatičnijih pisama "stripoznalaca" koji uglavnom traže stare favorite (s time da bi ih neki "od prve avanture", dok drugi upozoravaju da ne valja objavljivati već objavljeno jer tako "časopis gubi na vrijednosti"), čitatelji traže slike i adrese poznatih pjevača (časopis, dakle, ne doživljavaju kao isključivo stripski), ali u najvećem broju žele da Cak objavljuje njihova imena, adrese, fotografije, radove, viceve, crteže, pjesme i stripove. U prošlom odlomku sam idealizirao dekadu svoga djetinjstva, ali možda je se može čitati i drukčije; možda je individualno, potisnuto u epohi kolektivnog, tražilo svaki izlaz da se istakne, da vikne "Ja postojim!"?

Nekoliko zadnjih godina pred početak profesionalne karijere intenzivno sam pisao pisma stripovskim časopisima i bila su one najgore vrste: kuđenje viđenog i prodavanje pameti iz perspektive nekoga tko očito misli da zna bolje, uglavnom zato što ne zna sve. Pisma su u dobrom postotku objavljena, ali je na malo koje odgovoreno. Takvu frustrirajuću praksu provodio je i Cak koji je, kad bi odgovarao, to činio floskulama poput "nadam se da si sretan što ti je objavljeno pismo" ili "na stranicama Caka naći će mjesto ono za što se izjasni veći broj čitalaca". Tek pretkraj rubrike, koja nije potrajala dalje od trinaestoga broja i smjene uredništva, prepiska je živnula: u odgovor na žuganje Joška Kraljevića u jedanaestom broju Cak napominje kako je on "jedan od rijetkih Splićana koji se javlja" u taj splitski list, a na zahtjev iz dvanaestog broja Pažanina Ragiba Mujanovića za horoskopom Cakov urednik već punokrvno filozofira, možda potaknut skorašnjom smjenom: "Da ti pravo kažem, meni se još ne sagledava bliža, a kamoli dalja moja budućnost."

Usprkos Draganovu entuzijazmu, od Cakova kluba, modrih članskih iskaznica, velike sretne obitelji povjerenika u svakome jugoslavenskom mjestu i ispunjenih obećanja nije bilo ništa. Neki su čitatelji, barem u te prve dane, nagrađeni za svoja pisma (jedno spominje dobivenu loptu, na što sam se posve nedokazivo sjetio onih Jugoplastikinih na kojima su nogometne ili košarkaške šare bile nacrtane), a ako se koji od njih pretplatio na godinu dana ostao je, kako je prečesto bio slučaj s našim pretplatama, kratak za pare. Članske iskaznice, zajedno s "kodeksom časti" otisnutim na poleđini, dobili su neki drugi čitatelji nekih drugih časopisa (ovdje mislim na Tintina), a Dragan M. Lukić iz ulice Garsije Lorke – je li riječ o Draganu M. Lukiću, šahovskomu majstoru, ili o Draganu M. Lukiću koji je 2001. samoizdao zbirku pjesama "Idi tragom zvezda"? – se sa svojim ogromnim iskustvom vjerojatno registrirao u nekom novom hobiju gdje je nastavio okupljati ljude i skupljati suradničke legitimacije.

Znam ja takve – mi ne odustajemo!

(Nastavlja se ...)

Predstavitev s podpisovanjem (risanjem):
Strip.art.nica Buch – www.stripi.si
četrtek, 28. junij 2018, ob 19:00 uri

Palestina, leto 64. Zgodovinar Zaharija, goreč pripadnik obskurne, preganjane židovske verske sekte, zbira pričevanja o življenju božjega izvoljenca iz Galileje. Ob pomoči vina in srebrnikov mu uspe pregovoriti starca Aarona, zadnjo živo pričo dogodkov, da mu razkrije resnično zgodbo o čudodelcu Ješui.

A ta ni takšna, kot bi si je želel.

Ješuina tolpa raste in širi svoje delovanje. Vse dalje po judovskih pokrajinah gre glas o galilijčevih magičnih močeh in čudežnih ozdravljenjih, ki morajo biti gotovo božje delo. V Pereji trčijo na konkurenco – ob reki Jordan krščuje in pridiga sloviti prerok Janez Krstnik. A za dva božja izbranca je dežela premajhna.

Sveto pismo nove zaveze je le skupek besedil, ki so jih po ustnem izročilu zapisali različni pisci mnogo let po dogodkih, ki jih opisuje, nato pa so jih še stoletja dodajali, odvzemali in prekrajali vse do različice latinske Vulgate v začetku 5. stoletja in njene dokončne potrditve na tridentinskem kocilu leta 1546. A kaj se je zgodilo v resnici? Kakšna bi bila lahko resnična zgodba o življenju Ješue, božjega izvoljenca, začetnika največje svetovne religije, okleščena vraževerja in blodenj, olepšav in pretiravanja, političnih kompromisov in cerkvenih dogem?

Poskus povsem ateistične razlage življenja nekega mesije.

Vabljeni!

Agilna „Čarobna knjiga“ u okviru svoje nove edicije „Riznica Boneli omnibus“ objavljuje kompletirane „mini strip serijale“ italijanskog strip giganta „Sergio Bonelli Editore“-a što je za ovo tržište relativno novi profil izdanja. Istini za volju, tvrdo ukoričena izdanja Bonelijevih serijala već su prisutna na našoj sceni (Teks Viler, Zagor, Dilan Dog...) ali se ova edicija razlikuje po tome što sabira tzv „mini serijale“. Naime, šefovi kompanije Boneli shvatili su, po ugledu na američke strip korporacije, kako je nužno da šire ponudu odnosno da ne mogu da je baziraju samo na beskrajnim, višedecenijskim serijalima jer se ukus publike promenio. Rezultat ove odluke je niz serijala različitih tematika koji su u samom startu određeni-ograničeni ne samo klasičnim Bonelijevim formatom sveske sa stotinjak crno-belih stranica koja izlazi u mesečnom ritmu nego i predviđenim-planiranim rokom trajanja (čitaj, brojem svezaka koje će se pojaviti). Uprkos rezervama pa i otporima čini se da je to bio dobar potez koji je Boneliju doneo nove čitaoce i otvorio mnoge, drugačije stvaralačke prostore. Među, nakon više od dve decenije ovakvog rada, brojnim junacima zaokruženih serija zapažena je pojava junaka Jana Diksa, istražitelja umetnina, koga je stvorio crtač (radio na „Kenu Parkeru“, „Dilan Dogu“, „Teksu Vileru“, „Marti Misteriji“...) i scenarista Karlo Ambrozini (1954), poznat i kao autor serijala „Napoleone“ koji je izlazio od 1997. do 2006.g. u 54 sveske. „Jan Diks“ se pojavio maja 2008. i do svog zaključenja, jula 2010.g. „sakupio“, izlazeći svakog drugog meseca, 14 avantura.

Diks je još jedan u nizu istražitelja - ovog puta umetnina, čvrst muškarac srednjih godina, neformalnog stava i ponašanja, obrazovan ali jak na pesnicama i - naoružan, koji je nominalno angažovan kao konsultant u Rajksmuseumu u Amsterdamu; on je ekspert za starine i konzervaciju, likovni kritičar i terenski momak koji odrađuje svakovrsne „akcione“ poslove.  Diksov poslodavac je direktorka muzeja Anika sa kojom je on u turbulentnoj vezi koja se često prekida pošto Anika, kao samostalna žena, traži pažnju i želi da je u centru Diksovog života a on je, opet, ljubitelj pića i žena (kojima ne može da odoli pa im lako pada u naručje). Zbog ovako promenjive intimne situacije posao često trpi a ljubavnici su nervozni i svađalački nastrojeni što je dodatni, dobrodošli izvor tenzija. Diks ima asistenta, momka Gerita koji je uglavnom korisna logistička podrška. Četvrti stalni član neformalne ekipe je penzionisani sudija Hilman koji po potrebi pribavlja informacije i umiruje ljubavnike a njegova „mana“ što okuplja stare, luckaste prestupnike. Diks „operiše“ širom Evrope (što je svakako egzotično u odnosu na istražitelje smeštene u već „etablirana“ mesta za kriminal i misterije kakva su Engleska i Amerike) i susreće slikare, falsifikatore, kolekcionare i preprodavce kao redovne „stanovnike“ svetova likovne umetnosti; pored njih „zalutaju“ i drugačiji živopisni tipovi. Mada zapleti najčešće započinju kao kriminalistički vrlo lako se u sve, kao dodatna ekskluziva, mešaju elementi fantastike i horora. Svaka epizoda je samostalna osim labave veze koja se ogleda u stanju ljubavi Anike i Diksa.

Prvi tom sabranih Diksovih avantura sadrži četiri epizoda (na čak 518 strana). Prva „Smrt jednog slikara“, koju je nacrtao sam Ambrozini, prati otkrivanje porekla „nove“ Vermerove slike koja jeste ali i nije falsifikat. „Jaguarova soba“ je na tragu „magijskog realizma“ i spaja tajanstvenu Južnu Ameriku i beskrupulozni, bilo kakve duhovnosti lišen (evropski) kapitalizam. Hororistički intonirana „Naša Gospa od Pčela“ meša policijsku istragu, sumanutog ubicu, poludelog slikara i brzu, žestoku akciju. „Trijumf smrti“ prepliće vremenske linije, fatalnu sudbinu nedovoljno poznatog slikara Bazilijusa iz XVII veka i antikvara, profesora Everdingena portret čijeg pretka Bazilijus nije dovršio zbog sticaja (najblaže rečeno) natprirodnih okolnosti.

Specifičnost serijala jesu i promene crtača - svaku epizodu crta drugi autor - sasvim različitih stilova i tehnika. Ambrozinijevu nedovoljnu ukroćene liniju u drugoj epizodi „nasleđuje“ Đulio Kamanji kome je polazište oštri kjaroskuro; Paolo Baćilijeri se čvrsto drži karikaturalnosti dok manir Gabrijele Ornigotija podseća na Ambrozinija ali sa više tamnih površina. U svakom slučaju znatiželjni čitalac će u svakoj svesci dobiti starog junaka u novom (ob)liku što je svakako iskorak iz uobičajenog manira za strip serijale.

„Jan Diks“ je zanimljivo osmišljen junak koji spaja nekolike krajnosti: dovoljno je realan a, opet, egzotičan, dovoljno je „dobar“ i poželjno „nevaljao“, snažan je, snalažljiv ali i mudar. Njegove avanture na teritorijama koje nisu previše žanrovski „trošene“ atraktivne su i zabavne. Rečju, „Jan Diks“ je korektan, zanatski umešno realizovan korporativni strip serijal na koji svakako treba obratiti pažnju.

Povodom obeležavanja 100 godina od pobune i streljanja slovačkih vojnika u Kragujevcu na kraju Velikog rata 1918., slovačko-srpski onlajn medij Storyteller objavljuje konkurs za stripove na temu „Pobuna u Kragujevcu kroz strip-naočare“.

Konkurs traje do 15. septembra 2018. i otvoren je za sve afirmisane i neafirmisane strip-crtače iz Srbije, koji su pozvani da u formi stripa prikažu svoje viđenje pomenutog događaja, njegovog značaja ili zamišljenoj sudbini i životu pobunjenika posle pobune (da im je izrečena milost).

Učesnici mogu da stvore stripove u različitim žanrovima (drama, tragedija, sci-fi i sl.). Jedina ograničenja su zadata tema, pravno obavezujući standardi i neprihvatljivost govora mržnje.

Najbolji radovi će biti proglašeni posle 15. oktobra 2018. a najkasnije do kraja oktobra na planiranoj zajedničkoj izložbi u Bačkom Petrovcu. Organizator zadržava pravo izmene termina i mesta dodele nagrada.

Tročlani žiri će izabrati tri najbolja stripa i dodatnih sedam koji će biti izloženi prilikom proglašenja najboljih radova u oktobru 2018.

Tri najbolja rada će biti objavljena u e-zbirci stripova pod nazivom „Storytellerova STRIP pobuna“ a ukoliko se steknu uslovi i u istoimenom štampanom izdanju. Autori najboljih radova će biti nagrađeni honorarima u skladu sa politikom medija Storyteller, i ukoliko se zbirka objavi i u štampanom formata, dobiće 5 autorskih primeraka.

Autori tri najbolja stripa će ujedno biti simbolički  proglašeni strip-ambasadorima slovačko-srpskog prijateljstva.

PRAVILA UČEŠĆA
1. TRAJANJE: Konkurs traje od 15. juna do 15. septembra 2018.
2. TEMA: Pobuna u Kragujevcu kroz strip-naočare
3. UČEŠĆE: Svi afirmisani i neafirmisani strip crtači iz Srbije, stariji od 16 godina, mogu učestvovati na konkursu. Članovima žirija nije dozvoljeno učešće na konkursu.
4. MAKSIMALNI BROJ RADOVA KOJI JEDAN UČESNIK MOŽE POSLATI: 1
Radovi koji se šalju moraju biti skenirani (najmanje 300 dpi), originalni, nacrtani ili odštampani (digitalni radovi)
stripovi, u crno beloj tehnici ili koloru. Radovi ne smeju imati više od četiri strane A4 formata, moraju predstavljati zaokruženu priču i mogu biti napisani na srpskom ili slovačkom jeziku.
Potrebno je da uz rad budu dostavljeni sledeći podaci: ime rada, ime i adresa autora, mail adresa, broj mobilnog telefona i kraća biografija.
Radovi moraju biti originalni – ne smeju biti radovi koji su već ranije štampani. Sve grafičke tehnike su dozvoljene.
5. FORMAT: Radovi moraju biti poslati u elektronskom formatu (PDF-JPG) na sledeću adresu: info (at) storyteller.rs (minumum 300 dpi)
6. COPYRIGHT: Učestvovanjem u konkursu, svaki učesnik daje Storytelleru dozvolu da objavi njegov rad i da ga koristi. Svi finalisti daće Storytelleru prava da objavi njihove radove u zbirci, brošurama, katalozima, odnosno medijima.
7. NAGRADE, ODNOSNO HONORARI: Autori tri najbolja stripa dobiće honorar u skladu sa politikom medija Storyteller i ukoliko izađe štampano izdanje zbirke Storytellerova STRIP pobuna, dobiće i 5 autorskih primeraka zbirke.
8. OCENJIVANJE: Žiri će ocenivati sve primljene radove u skladu sa profesionalnim standardima. Svi radovi koji sadrže govor mržnje, u bilo kom obliku, biće odbačeni. Autori najboljih radova će biti obavešteni o odluci žirija do 15. oktobra 2018. Odluke žirija su konačne i na njih ne postoji pravo žalbe.
9. ZBIRKA: Izabrani radovi biće predstavljeni u e-zbirci, odnosno print izdanju zbirke, kao i na javnom proglašenju najboljih stripova i izložbi u Bačkom Petrovcu.
Organizator zadržava pravo izmene mesta i termina proglašenja najboljih stripova.
10. SLANJEM RADA NA KONKURS, SVAKI UČESNIK PRISTAJE NA PRAVILA UČEŠĆA.

Balkanska smotra mladih strip autora ove godine obeležava jubilej koji pre nje ni jedan strip festival u Srbiji još nije dočekao - održavanje 20.  festivala! Jubilej je krunisao još jedan svetski rekord po masovnosti, po svedočanstvu Britanskog strip teoretičara Pola Graveta, autora kultnog dela "1001 strip koji morate pročitati pre smrti" - na smotri je, naime, ove godine učestovalo ni manje ni više nego 2789 učesnika iz 61 zemlje sa 6 kontinenata.

Balkanske smotre mladih autora su, inače, jedini strip festival u regionu koji ima pedagoški karakter, što znači da se u Leskovcu svake godine nagrađuje najbolji mladi strip crtač, ilustrator, strip scenarista i strip teoretičar Balkana. Ono što Balkanske smotre mladih strip autora dodatno izdvaja od drugih festivala jeste i to što su usmerene ka boljem povezivanju nacionalnih kulturnih scena balkanskih zemalja i razvijanju saradnje među njima. Na festivalu se dodeljuje plaketa „Nikola Mitrović Kokan“, najstarija nagrada za doprinos srpskom stripu u zemlji, koju će ove godine dobiti Žika Bogdanović i Dragan Stokić Rajački. Takođe, dodeljuje se i internacionalna nagrada „Miodrag Veličković Mivel“ za satiričan strip, a ovogodišnji dobitnik je Saša Dimitrijević iz Niša.

Dvadeseta balkanska smotra će za tri dana svog trajanja imati 24 dešavanje u vidu tri izložbe, ali i predavanja, promocija, tribina kao i projekcije dokumentarnih filma o stripu. Smotru lično posećuje devedesetak gostiju, od čega ih je oko 40 iz inostranstva - iz Francuske, Belgije, Turske, Grčke, Makedonije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Bugarske, Slovenije, Crne Gore i Rumunije, a poseban kuriozitet čini gostovanje njujorškog scenariste Aleksadra Simonsa, koji u svom rezimeu ima Dizni i DC, kao i pisanje Betmena, Skubi Dua i Arčija, kao i Dimitrija Narožnog, strip crtača iz Moskve. Jedan od organizatora, Marko Stojanović, na pitanje novinara o značaju gostovanja autora iz Sjedinjenih Američkih Država i Rusije odgovara: "Na neki način, upravo susret Amerike i Rusije u Leskovcu, na jubilej festivala, simbolizuje uspešnost misije koju je Balkanska smotra mladih strip autora sebi zacrtala sada već davnog 24. jula 1998. godine kad je započinjala. Imao sam tada, naime, za cilj da pokrenem strip festival koji će, sem podrške mladim autorima, služiti za bolje povezivanje među narodima koristeći za to devetu umetnost, strip, kao vezivno tkivo. Ovaj simbolični susret Istoka i Zapada na smotri je možda najbolji dokaz u kojoj meri smo u postavljenom cilju uspeli. Drugi dokaz predstavljaće i potpisivanje Balkanske dekleracije o partnerstvu i saradnji među festivalima, koji će na festivalu potpisati predstavnici festivala iz Leskovca, Beograda, Niša, Sombora, Kragujevca (Festival dečije ilustracije Kreativni Genijalci), Prizrena, Laktaša (Bosna i Hercegovina), Herceg Novog (Crna Gora) i Sofije (Bugarska) - u pitanju će biti formiranje svojevrsnog Balkanskog saveza strip festivala čiji će osnovni zadatak biti kulturna razmena, međusobna podrška i osnaživanje manifestacija za koje, na žalost, ne postoji dovoljno sluha u državnim kulturnim politikama. Sem toga, ove godine ćemo na Balkanskoj smotri baciti akcenat na pružanje podrške još jednoj zapostavljenoj grupaciji - strip autorkama. Tako će nam gostovati francuska autorka Klemans Vaser Dem, koja će i otvoriti izložbu Savremeni francuski ženski strip u Narodnom Muzeju 30. juna. Sam festival biće dobrim delom u znaku predavanja i tribina o mestu ženskih autora kako u stripu Balkana, tako i čitavog sveta, sa najavama nekih eksluzivnih projekata koje bi trebali da tu situaciju promene na bolje - poput "ženskog" broja niškog magazina "Strip Pressing" i "ženskog" albuma balkanskog serija "Vekovnici"."

Uz takmičarsku izložbu mladih strip autora Balkana koja je će svečano biti otvorena u galeriji Leskovačkog kulturnog centra 29.6.2017. u 20h, što će ujedno biti i zvanično otvaranje manifestacije, u holu Kulturnog Centra pola sata nakon toga biće otvorena i izložba dosadašnjih laureata Balkanske smotre sa retrospektivnim pristupom koji pokazuej njihov rad u trenutku kad su nagrađeni i njihov rad danas, pod nazivom „The Best of Balkanska smotra “ u Holu Leskovačkog kulturnog centra. Budući da je velika većina nekada nagrađenih mladih autora danas grupa internacionalno etabliranih autora čiji rad čini kičmu produkcije najvećih italijanskih, francuskih i američkih izdavača, može se i s te strane tvrditi da je Balkanska smotra opravdala svoje postojanje jer je pre drugih prepoznala njihov talenat i kvalitet i dala im podršku za dalji rad.

Održavanje smotre pomogli su Grad Leskovac i Francuski institut. Organizatori Balkanske smotre mladih strip autora su Marko Stojanović, Miloš Cvetković i Ivan Stojanović ispred Leskovačke škole stripa „Nikola Mitrović Kokan“, a suorganizator je Leskovački kulturni centar.

M.M.

PROGRAM XX BALKANSKE SMOTRE MLADIH STRIP AUTORA

          29.6.2018.
16h - Promocija izdanja makedonskog izdavača „Strip Kvadrat“ i monografje Darka Bogdanova, Aleksandra Stevanova i Saša Gačeva „Makedonski strip u izdanjima novosadskog „Dnevnika““
17h - Predstavljanje delatnosti Udruženja stripskih umetnika Srbije
18h - Tribina „Autorke u francusko-belgijskom stripu, nekad i sad“
19h - Predstavljanje festivala iz Beograda, Niša, Sombora, Leskovca, Kragujevca, Prizrena, Laktaša, Sofje i Herceg Novog i potpisivanje Balkanske deklaracije o partnerstvu i saradnji među festivalima
19:30h - Otvaranje strip berze u holu Leskovačkog kulturnog centra
20h - Otvaranje izložbe mladih strip crtača Balkana u galeriji Leskovačkog kulturnog centra i dodela nagrade za doprinos srpskom stripu, kao i nagrade „Miodrag Veličković Mivel“ za satiričan strip
20:30h - Otvaranje izložbe „The Best of Balkanska Smotra“ u holu Leskovačkog kulturnog centra
21h - Javni intervju sa Klemans Vaseur Dem
22h - Čas sa Aleksom Simonsom; Pregled autorskih portfolija mladih autora i stručno savetovanje

          29.6.2018.
11h - Tribina „Hrvatski, slovenački, crnogorski, bosanskohercegovački i makedonski strip danas“
12h - Okrugli sto „Balkanski strip autori u francuskom, italijanskom i američkom stripu“
13h - Tribina „Savremeni tokovi u bugarskom, rumunskom i grčkom stripu“ i promocija bugarskih, rumunskih, i grčkih izdanja
14h - Promocija izdanja „Juče, danas, sutra” i „Beskonačni itinerer kroz strip“
17h - Predstavljanje strip izdavača „Darkwood“ i „Forma B“
18h - Predavanje Aleksa Simonsa „Američki strip u 21. veku“
19h - Promocija trećeg albuma „Beskrvnih“ i knjige „Stripovanje“
20h - Otvaranje izložbe „Savremeni francuski ženski strip“ u galeriji Narodnog muzeja i dodela memorijalnih nagrada „Nikola Mitrović Kokan“ te sponzorskih nagrada nagrađenim autorima
21h - Projekcija dokumentarnog flma o Bugarskom stripu „Duga – priče u stripovima“ (Maria Serafmova Nikolova, Sotir Gelev)

          1.7.2018.
11h - Tribina „Ženski strip - sledeće poglavlje balkanskog stripa?“ i najava ženskog albuma „Vekovnika“ i ženskog broja „Strip Pressinga“
12h - Predstavljanje albuma „Mr Joe“ i rada striparnice „Mrkli Mrak“ Strip klub u Puli
13h - Predstavljanje projekta „Hajduk“ i stvaralaštva Sabahudina Muranovića Murana
14h - Tribina „Turski i ruski strip, između Evrope i Azije“
15h - Predstavljanje škola i radionica stripa iz Beograda, Valjeva, Leskovca i Kragujevca
18h - Svečano zatvaranje manifestacije, dodela zahvalnica učesnicima i dodela nagrade „Mlade velike nade“ za najboljeg mladog učesnika smotre u galeriji Leskovačkog kulturnog centra

Sve vreme trajanja manifestacije u prostorijama Leskovačke škole stripa „Nikola Mitrović Kokan“ u potkrovlju Leskovačkog kulturnog centra radiće strip radionica, u holu Kulturnog centra trajaće berza stripa, a u Klubu knižare Stošić festivalski popust na sva strip izdanja. Svi programi, ukoliko nije drugačije navedeno, odigravaće se u potkrovlju Leskovačkog kulturnog centra

Vladimir Zontag, Energy and Light
Thursday, June 28 at 8 PM - 10:30 PM
Vojvode Bojovića 13, 21000 Novi Sad, Serbia

Strip, muzika i poezija Vladimir Zontaga!
20.00 Predavanje: Tesla – Tvorac i idejni arhitekta svetske radijske kulture
20.30 Otvaranje izložbe “Energy and Light”
21.00 Koncert Vladimira Zontaga (live acustic acid rock)

Nikola Tesla u stripu je najpoznatiji strip Vladimira Zontaga. Izložba stripa pod nazivom Energy and Light prošla je kroz mnoge muzeje, rok klubove i više zemalja u regionu i Evropi. Pored stripa, Zontag je već duže prisutan na rock sceni regiona. Svirao je na nekoliko značajnih festivala, kao što su Leten rok festival (Makedonija), Exit Festival (Novi Sad), Belef festival (Beograd), Festival psihodelije (Beograda), itd. Objavio je nekoliko albuma sa najvišim muzičkim ocenama, a s njim su sarađivali vrlo cenjeni muzičari kao što su džez bubnjar Dušan Novakov, profesor džeza u Beču, Boško Stanojević (EKV, Kanda Kodža Nebojša), Vlada Funtek (Električni Orgazam, Partibrejkers), Mario Šeparović – Prag (Psihopolis, El Ray), itd.
Zontag peva, svira i komponuje. Njegovi tekstovi predstavljaju istinsku poeziju. Trenutno radi na svom kantautorskom izrazu gde se oseća snažan uticaj west coast pravca. U pitanju je acid rock, ali s obzirom na više štimova koje koristi, a koje niko na ovdašnjoj regionalnog sceni ne koristi, može se reći da je njegov izraz potpuno poseban.
Trenutno je na turneji po Austriji, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori i na svakom njegovom show programu Zontag drži mali edukativni čas iz istorije svetskog rokenrola. Kako niko ne može da objasni kako je nastao rokenrol, Zontag nudi jednostavan odgovor koji je pronašao u svom strip junaku Nikoli Tesli. Tesla je, naime, izmislio radio i prijavio patent za radio talase pre više od sto godina. Zamislio je umrežavanje planete  i to po prvi put u istoriji čovečanstva. Predvideo je rađanje svetske kulture putem radio talasa. I zaista, nakon prvog rata pojavio se džez kao radijska svetska kultura. Nakon drugog rata pojavila se nova svetska, globlana radijska kultura nazvana rokenrol. 
Baš onako kako je Tesla sve zamislio kada se pojavio s patentom za radio talase.  Dakle, Tesla, thank you for rock and roll.

Strip možete videti na FB stranici:
www.facebook.com/Nikola-Tesla-Energy-Light-399274943437942/

Muziku možete čuti ovde:
www.youtube.com/watch?v=_xDuPaL1tXs
www.youtube.com/watch?v=G1IvWNBkREE&list=PLjxvAByJUe1WSkzGvlIkIUCucOCSJtdAv

„Zagor iz našeg sokaka“ predstavlja postavku zbirke crteža grupe autora, originalnih strip tabli, kolekcionarskih primeraka stripa i ostalih eksponata čiji je zajednički činilac univerzum Bonelijevog strip junaka Zagora-te-neja.  Povodom velikog jubileja, 50 godina od kada je novosadski  „Dnevnik“ pokrenuo  ediciju  „Zlatna serija“, u okviru koje su izlazile epizode sage o Zagoru, u  zrenjaninskom Narodnom muzeju biće upriličena izložba ovih eksponata.

Zbirka crteža nastala je zahvaljujući ideji  Miodraga Ivanovića Mikice i dobroj volji strip crtača sa ovih prostora u poslednje 4 godine. Kao što je čuvena „Zlatna serija“ izlazila na celoj teritoriji bivše SFRJ, tako su i u zbirci crteža zastupljeni autori iz svih bivših republika i pokrajina. Nazivu izložbe kumovao je Jovan Gvero prilikom njene premijerne postavke na „Novosadskom strip vikendu“ 2017. godine. Originalne italijanske table i ostali kolekcionarski eksponati deo su kolekcije Andjelt, Andjel Svetozara iz Zrenjanina.

Na dan otvaranja izložbe biće održana i panel diskusija čiji učesnici su:  Bane Kerac (jednini ne-italijanski strip crtač koji radi na Zagoru u okviru Boneli izdavačke kuće), Aleksandar Đukanović (profesor istorije i autor „Zagorijane“ enciklopedije o Zagorovom univerzumu), Dušan Mladenović (Glavni urednik izdavačke kuće „Veseli četvrtak“), kao i strip analitičari Zoran Stefanović i Nikola Dragomirović.

Mesto održavanja je zrenjaninska Gradska narodna biblioteka, gde će biti izloženi i izabrani crteži na internim konkursima, polaznika strip škola iz Novog Sada, Pančeva, Kikinde, Valjeva, Leskovca, kao i nagrađeni crteži konkursa „Bleja uz Te-neja“ organizovanog 2017. godine u Kragujevcu od strane udruženja „Svet stripa“. Na otvaranju izložbe biće upriličen i tzv. live art, uživo crtanje Miodraga Ivanovića Mikice.

Katalog koji će besplatno biti deljen posetiocima na otvaranju izložbe, ujedno predstavlja i fanzin časopis u kome  ćete pročitati tri kratke priče, napisane povodom ovog događaja i četiri autorska teksta. Autori kratkih priča su poznati strip scenaristi, Svetozar Toza Obradović, Goran Skrobonja i Milko Peko, dok su ostala četiri teksta delo Aleksandra Đukanovića, Gorana Stefanovića, Dijane Tokić i Dušana Mladenovića.

Strip autori čiji crteži će biti prikazani na izložbi su,  Branislav Bane Kerac (Novi Sad); Miodrag Ivanović (Srpski Miletić); Radič Miša Mijatović (Novi Sad); Sibin Slavković (Novi Sad); Leonid Pilipović (Subotica); Stevan Brajdić (Novi Sad); Dejan Nenadov (Novi Sad); Stevan Subić (Zrenjanin); Bojan M. Đukić (Beograd); Franjo Straka (Beočin); Jovan Ukropina (Beograd); Branko Đukić (Zrenjanin); Borivoje Grbić (Beograd); Saša Arsenić (Beograd); Mladen Oljača (Novi Sad); Stefan Katanić (Zrenjanin); Marko Somborac (Beograd); Velibor Stanojević (Niš); Miroljub Milutinović Brada (Loznica); Štef Bartolić (Zagreb); Siniša Radović (Beograd); Sabahudin Muranović (Prijepolje); Slaviša Ševrt (Beograd); Ivica Sretenović (Trstenik); Goran Begenišić (Obrenovac); Damir Hamidović - Dam Sel (Minhen); Dragiša Krčmarević (Smederevo); Dalibor Dado Pehar (Split); Dubravko Šimić (Mostar); Nikola Dragaš (Pančevo); Igor Jovčevski (Skoplje); Milivoj Vukojević (Kikinda); Andrea Vukojević (Kikinda); Marko Zečević (Beograd); Ivan Matić (Kragujevac); Zlatko Milenković (Novi Sad); Milosav Ostojić (Prijepolje); Milivoj Kostić (Novi Sad); Toni Radev (Niš); Iztok Sitar (Ljubljana); Gani Sunduri (Prizren); Ana Karan (Sisak); Maja Opačić (New Jersey); Zdravko Jandrić (Dvor); Saša Blagojević (Ćuprija); Siniša Banović (Beograd); Igor Krstić (Pirot); Nada Serafimović (Beograd); Pavel Koza (Bački Petrovac); Slavko Pejak (Novi Sad); Milan Alašević (Celje); Midhat Kapetanović (Sarajevo); Milan Rogulj (Novi Sad); Saša Dimitrijević (Niš); Toni Anastasovski (Skoplje); Aleksa Gajić (Zemun); Ana Gezi (Zagreb); Damir Pavić Septik (Subotica); Darko Bogdanov (Vinica); Ivana Karanović (Temerin); Luka Cakić (Podgorica); Mileta Poštić (Novi Sad); Milorad Vicanović Maza (Laktaši); Miloš Slavković (Beograd); Mimi Cortazar (Bihać); Nebojša Bačić (Novi Sad); Nenad Cvetičanin (Inđija); Nenad Barinić (Vukovar); Robert Solanović (Zagreb); Vibor i Vjeran Juhas (Pula); Vladan Nikolić (Zrenjanin); Vladimir Aleksić (Šabac); Danijel Babić (Novi Sad); Dušan Vukojev (Novi Sad); Đorđe Ljubojević (Bosanska Krupa); Spasoje Kulauzov (Mokrin); Željko Manojlović (Beograd); Osman Hajdarević (Jezerski grad); Mihajlo Dimitrovski The Mičo (Bitola); Zoran Aladžić (Subotica); Dražen Kovačević (Beograd); Geza Šetet (Tavankut).

Originalne table iz stripova koje će biti izložene su nacrtali,  Gallieno Ferri; Franco Donatelli; Francesco Gamba; Marco Torricelli; Alessandro Piccinelli; Branislav Bane Kerac ; Gianni Sediola; Mauro Laurenti; Walter Venturi; Massimo Pesce; Gaetano Cassaro; Alessandro Chiarolla; Domenico e Stefano Di Vitto; Marcello Mangiantini, kao i probne table neobjavljenih stripova Branka Plavšića i Miodraga Ivanovića Mikice.

Dođite da zajedno evocirati uspomene na lepa detinjstva koja dugujemo, između ostalog, i deliocu pravde iz Darkvuda i njegovim uzbudljivim avanturama.

PROGRAM:

Jubilej, 50 godina od izlaska prve epizode čuvene strip edicije Zlatna Serija ( izdavač Dnevnik, Novi Sad). Strip edicija u okviru koje su objavljivane avanture junaka italijanske izdavačke kuće Boneli, uz koje su odrasle mnoge generacije.
U organizaciji Narodnog muzeja i Gradske narodne biblioteke „Žarko Zrenjanin“ u petak 29.06.2018. biće upriličen niz događaja pod nazivom „ZAGOR IZ NAŠEG SOKAKA“
• LIVE ART RADIONICA (Gradska narodna biblioteka „Žarko Zrenjanin“ , Domaćini Vlada Tot i Tanja 16:30h)
Uživo će crtati i radionicu voditi Miodrag Ivanović Mikica strip crtač iz Sombor. Mikica je autor epizoda licencnog YU Velikog Bleka, Nindže, kao i mnogih naslovnica epizoda Zlatne Serije i Lunovog Magnus Stripa.
Tom prilikom, izlaganjem najboljih crteža, biće predstavljene i strip škole iz Novog sada, Pančeva, Kikinde, Valjeva, Kragujevca i Leskovca.
• OTVARANJE IZLOŽBE (Narodni muzej, zaduženi kustos Dušan Marinković  18:00h) izložbu čine
Zbirka crteža grupe od 82 strip autora iz svih republika i pokrajina EX SFRJ. Samo neki od njih su Bane Kerac, Sibin Slavković, Pavel Koza, Leonid Pilipović, Istok Sitar, Sabahudin Muranović, Igor Jovčevski
Takođe, i zrenjaninski strip autori Stevan Subić, Vladan Nikolić i Branko Đukić.
Zbirka originalnih tabli 14 italijanskih autora kao što su Galieno Feri, Franko Donateli, Frančesko Gamba, Marko Toričeli ...
Ukupno, grupu čini 96 autora, što je okrugao stripovski broj.
Tom prilikom biće izložene i različite retke „relikvije“ iz sveta strip kolekcionarstva.
• Na samom otvaranju izložbe posetiocima će biti podeljen besplatan fanzin časopis, koncipiran po uzoru na Darkvud Monitor, prvi italijanski fanzin časopis posvećen Zagorovom univerzumu.
Pored crteža koji će biti izloženi u Narodnom Muzeju, u našem fanzinu se nalaze i 4 autorska teksta i 3 kratke priče poznatih strip scenarista, Svetozara Toze Obradovića, Gorana Skrobonje i Milka Peka, koji su ove priče napisali baš za naš fanzin.
• PANEL DISKUSIJA (Gradska narodna biblioteka „Žarko Zrenjanin“, Domaćini Vlada Tot i Tanja 19:00h)
učesnici diskusije su:
Branislav Bane Kerac – legenda naše strip scene i autor koji trenutno crta epizode Zagora za Boneli izdavačku kuću.
Aleksandar Đukanović – profesor istorije i autor „Zagorijane“, enciklopedije o Zagorovom univerzumu.
Dušan Mladenović – glavni urednik Veselog Četvrtka, izdavača koji je nosilac prava za većinu Bonelijevih junaka za Srbiju.
Zoran Stefanović – strip analitičar
Nikola Dragomirović – strip analitičar

• Nakon panel diskusije biće upriličen skroman afterparti

Komentari koje dobijam na ovu rubriku stižu, prema očekivanju, od ljudi koji se sjećaju Caka ili makar razdoblja u kojem je izlazio. Nemali broj njih poželi podijeliti neku svoju uspomenu, a od tih mi je za oko zapala bilješka Vase P. koji kaže kako se "još seća kioska u Beogradu" gdje je Cak prvi put ugledao i kupio, "preko od Skadarlije". Podsjetilo me to na jedan raniji razgovor, s Banetom K., kad smo ustanovili kako iz nekih vremena pamtimo ne samo filmove nego i kinematografe u kojima smo ih gledali. Podsjetilo me to i na Nonu.

Osmi broj Caka objavljen je za Dan mladosti (25. svibnja, osjećam se dužan spomenuti zbog onih koji se ne sjećaju Caka, pa s njim ni mladosti o kojoj je riječi), na povećanom broju stranica (88!) kako bi opravdao činjenicu da će sljedeći broj izaći tek za dvije sedmice, te s (iznimno!) većom cijenom od pet dinara umjesto tri. Za većinu Cakova ne znam gdje sam ih kupio jer su to bila vremena prije džeparca pa je metoda nabave stripova bila moljakanje, a ne kupovina, ali za tog sam siguran da je kupljen u Dubrovniku, na jednom od četiri stradunska kioska (anegdota iz kasnijih vremena: uvijek je valjalo obići sva četiri, katkad i onoga petog, iznad Buže, jer nisu svi dobijali istu robu ni u isto vrijeme). Siguran sam zato što prizor vidim kao što vidim većinu svojih uspomena: izdaleka i s visine motrim maloga sebe u onom smiješnom parkiću na dnu bivšega opkopa sa zapadne strane zidina. Nisam još školarac, postat ću to tek od jeseni, pa se smijem smucati obalom u nedoba. Sunce je kasnoproljetno i nosim neki kaputić jer je i ljetno sunce tad bilo takvo da smo se kremom za sunčanje mazali uvrh glave dva do tri dana, a ne od Nove godine, a proljetno samo što nije zeblo. Oko mene je par stabala, nekakvo jezerce, u njemu možda crvene ribice, pored njega vrtuljčić i veralice. I None koja mi je kupila Cak. Možda joj se (iznimno!) povećana cijena činila prevelikom pa smo se prepirali, a možda to samo zamišljam, ali u svakom slučaju sam je namolio, lako se dala namoliti. Sunce je, dakle, u bisergradu sam naše obale, a mene ne zanimaju ni jezerce ni veralice, a bogami ni None. Od parkića u kojem jesam zanimljiviji mi je perivoj kojim na naslovnici Caka šeću Maslin Granko i Golupka Lepršica.

(Umetnut ću ovaj odjeljak u sredinu teksta, kao što je u sredinu osmoga Caka bio umetnut Mini Cak – na duplericu posložen kompletan strip od trideset i šest straničica (govorim napamet jer u kompletu kojeg listam duplerica nedostaje) od kojeg je rezanjem, obrezivanjem, presavijanjem i klamanjem valjalo načiniti knjižicu. Ta zamisao, kao i sam strip – "Bobo" Mauricea Rosyja i Paula Deliègea, nezgode maloga robijaša, osuđenoga na trideset godina robije zbog krađe sudčeva bicikla, koji u svakoj epizodi neuspješno pokušava pobjeći iz strogo čuvanoga zatvora – nije preuzeta iz časopisa Tintin, poput većine Cakova materijala, već iz konkurentskoga Spiroua. Ondje je takve minipriče (mini-recits) urednik Yvan Delporte uveo krajem pedesetih godina, počevši s prvom samostalnom pustolovinom Štrumpfova. Kroz gotovo šest stotina knjižica, minipriče su služile uvođenje novih likova, predstavljanju novih autora, povremenim igrama onih afirmiranih i, vjerojatno, sluđivanju kolekcionara kojima je tako teže bilo doći do cjelovitih primjeraka časopisa. Možda su primjerci s istrgnutom dupericom, štoviše, doveli do pojave kolekcionara? Ne valja podcijeniti utjecaj frustracije!)

A govorim li o frustraciji, govorim prije svega o Maslinu Granku. Maslin Granko, nevoljko ću priznati, nije najbolji strip na svijetu, ali mene je otprve osvojio neobičnim imenom glavnoga junaka (izravnim prijevodom izvornoga Oliviera Rameaua), "što na um, to na drum" scenarijima i crtačkim stilom koji se kretao od otvorene groteske – u kojoj ne mogu ne vidjeti utjecaj Gregova (Maslinov scenarist) crtačkoga stila na mladoga Danyja (Maslinov crtač) koji je tad radio u njegovu studiju – do realističnije stilizacije koju je Dany poslije razvio kako bi crtao seksipilnije junakinje. No, najviše mi se od svega Maslin Granko u pamet urezao dvadeset i osmom stranicom drugog albuma. Dvadeset i osma stranica drugog albuma, naime, onoga koji je serijalizaciju započeo u osmome Caku nikad, kao ni sve stranice iza nje, nije objavljena. Epizoda je prekinuta tek tako, bez isprike ili vidljiva razloga (Cak će to poslije ponoviti sa stripom "Bob Moon i Titania", ali ondje će makar sfejkati nekakav nasilni svršetak) i trebat će mi skoro četrdeset godina da dočekam nastavak koji je Bookglobe 2009. najprije objavio u sporadičnoj reviji SMG!, a zatim 2011. u albumu što okuplja prve četiri epizode serijala.

Nemojte nikad, ako možete birati, toliko čekati na svršetak priče. "Kugla čarosnica", spomenuti album, ako i nije najbolji strip na svijetu, uopće nije loša priča. Ne mogu znati što bih mislio da sam je imao priliku u cijelosti pročitati sa sedam godina – bi li me pomalo interna završna fora zbunila ili oduševila? – ali nakon tri i pol dekade čekanja bio sam donekle razočaran. Četvrti Maslinov album, "Karavela niotkuda", najavljivan za Cakovo posebno izdanje i nikad objavljen, a nad čijom sam naslovnicom slinio i za obećanom avanturom žudio, također me se nije naročito dojmio kad sam ga najposlije, kao "Jedrenjak odgjegod", dočekao u Bookglobeovu integralu. Ljubav je, tko je ono rekao, lijepa samo dok se čeka ...

Ove sam godine na MaFestu, makarskome festivalu stripa, spomenuti integral odnio Danyju da mi nacrta posvetu. Koliko sam vidio većini je, na njihovo i svoje zadovoljstvo, crtao obnaženu Golupku, ali ja sam zamolio da mi nacrta gospodina Točnočnog jer sam još kao mali znao da nikad neću biti junak kao Maslin Granko, ali su postojali dobri izgledi da, kao Točnočni, budem okrugao, smotan, inteligentan i sa šeširićem na glavi. Postavljanje dohvatljivih ciljeva oduvijek mi je bila jača strana. Razmišljao sam pritom da li da mu ispričam o Caku i prekinutoj epizodi, ali na koncu nisam to učinio. Što bi njemu značila anegdota o časopisu koji nikad nije vidio, što bi njemu značila moja frustracija, proljetno sunce u smiješnom parkiću pored dubrovačkih zidina, dani mladosti kojih više nema, baš kao što odavno već nema ni moje None.

(Nastavlja se ...)

16. MEĐUNARODNI SALON STRIPA
27 - 30. 09. 2018. Srećna galerija, SKC BEOGRAD
KONKURS MEĐUNARODNOG SALONA STRIPA 2018.
ROK ZA SLANJE RADOVA: DO 15. AVGUSTA 2018.

Adresa za slanje radova:
SKC, Srećna Galerija
SALON STRIPA                                               
Kralja Milana 48
11000 Beograd, Srbija

Propozicije za učesnike:
•  Pravo učešća imaju autori svih uzrasta.
•  Kandidat šalje rad na konkurs poštom (rad će biti prihvaćen i u slučaju da ga kandidat lično donese)
•  Rad treba da bude u dobroj kopiji (ili originalu), obima od 1 do 4 table, A3 ili A4 formata.
•  Rad može biti delo više autora (crtač, scenarista, kolorista), s tim da crtač ne može podneti na konkurs više od jednog rada.
•  Rad može biti prethodno objavljivan.
•  Tema, žanr i autorski pristup nisu zadati konkursom.
•  Ne isključuje se mogućnost prihvatanja rada sa strip tematikom u drugim medijima (reljef, skulptura, instalacija, objekat...)
•  Tekst u stripu može biti na srpskom ili engleskom jeziku kao i na jezicima sa bivšeg srpskohrvatskog odnosno hrvatskosrpskog govornog područja.

•  Uz rad je obavezno poslati (na računaru ili čitko, štampanim slovima, popunjenu) PRIJAVU NA KONKURS MEĐUNARODNOG SALONA STRIPA 2018. koja se može preuzeti OVDE ili sa www.salonstripaskc.rs ili dobiti u SKC-u pri predavanju radova na konkurs. 
•  Svaku tablu rada na poleđini označiti rednim brojem (primer: 1/4, 2/4, 3/4, 4/4)
• Radovi će biti žirirani za zvanične nagrade, nagrade prijatelja Salona i izložbu najuspelijih radova.
(radovi koji propagiraju rasnu, versku, nacionalnu, ličnu, kao i druge vidove netrpeljivosti; imaju za cilj propagandu delatnosti pravnih lica, organizacija, udruženja i pokreta; kao i radovi pornografske sadržine, neće se uzimati u razmatranje)

Nagrade:
•  GRAND PRIX SALONA (uključuje novčani iznos od 1000 evra)
•  Nagrada za najbolje ostvarenje u domenu klasičnog strip jezika
•  Nagrada za najbolje ostvarenje u domenu alternativnog strip jezika
•  Nagrada za najbolji scenario (ideju) 
•  Nagrada za najbolji  crtež 
•  Specijalna nagrada žirija za inovaciju

Takmičari do 15 godina starosti:
•  MLADI LAV (najbolji rad u kategoriji)
•  Specijalna nagrada žirija za najbolju ideju
•  Specijalna nagrada žirija za zreo i maštovit izraz
•  Specijalna nagrada žirija za najmlađeg autora 

   Nagrade prijatelja Salona

Dodatne informacije: www.salonstripaskc.rs
http://www.facebook.com/comicsfest
e-mail: salonstripaskc@gmail.com
tel: 011/ 360 20 44

Propozicije

• Pravo učešća imaju svi autori iz celog sveta, nezavisno od pola i uzrasta;

• Dužina stripova treba da bude od 1 do 6 tabli, na A4 formatu (min 300 dpi ukoliko se šalje elektronskim putem). Ukoliko je strip od 1 strane treba da bude sa najmanje 5 sličica.

• Pristigli stripovi neće biti vraćeni. Samim prijemom od strane organizatora, oni daju pravo organizatoru da ih objavljuje i prezentira, zajedno sa autorima u sklopu promocije svojih aktivnosti.
Autori poslatih stripova ulaze u kombinaciju za obezbeđivanje puta, smeštaja i ishrane tokom 14 og Internacionalnog salona stripa VELES 2018 (sredinom septembra)

• Tema je slobodna. Svaki autor (crtač, tuš, kolor) može učestvovati samo sa jednim stripom. Izuzetak postoji samo za scenariste koji mogu da urade scenarija za više stripova.
Svaki autor i deo autorskog tima treba da bude potpisan na stripu sa naznakom ko je šta uradio.

• Zajedno sa stripovima treba poslati i ličnu biografiju, fotografiju, kontakt podatke i godina kada je strip nacrtan. Na svim stripovima trebaju biti navedeni svi autori kao i naslov stripa. Bez ovih informacija neće biti uzeti u obzir za nagrade.

• Svi pristigli stripovi biće uzeti u konkurenciju za nagrade:
- Prva nagrada ZLATAN STRIP, 200 EU, diploma.
- Druga nagrada, diploma.
- Treca nagrada, diploma.
- Nagrada za najbolji scenario, diploma.
- Nagrada za najboljeg autora do 18 g, diploma
- Nagrada za najmlađeg učesnika, diploma
- Ostale specijalne nagrade

Овогодинешен добитник на Годишното признание за развој и афирмација на стрипот во Македонија е Игор Стевковски Стевац. Ова признание го доделува Стрип центарот на Македонија (со седиште во Велес) а го носи име на прерано починатиот бард на македонскиот стрип Љупчо Филипов.

Игор Стевковски е роден 1976 г Има дипломирано на факултетот за ликовни уметности, отсек графика. Тој работи карикатури и илустрации, Слика и работи се друго што е поврзано со ликовната уметност. Има работено и за „Детска радост“ и „Остен“.

Но за пошироката публика најважно е што Стевац 14 години е илустратор на стрипот кој излегува во неделникот „ФОКУС“. Овој стрип всушност нема име и е негово алтер его. Во стрипот има дефилирано скоро цела политичка сцена во државата. Во изработката на стрипот се смениле повеќе сценаристи коишто без пардон ги критикувале слабостите на политичарите од власта, претставени на комичен начин.

Според персоналот на Стрип центар на Македонија, со ова повторно се потврдува дека стрипот, како алатка може да има примена во повеќе социјални сфери. Но, исто така дејноста на Игор Стевковски-Стевац е уште еден показател дека Македонија изобилува со стрип уметници, помалку или повеќе познати, нивниот опус треба да се афирмира.

Досегашни добитници на признанието „ЉУПЧО ФИЛИПОВ“ се: Миле Топуз-стрип автор, Диме Иванов Димано-стрип автор, Александар Сотировски –стрип автор, Ване Трајков -промотер, поранешната групација „Тајфа Арт“ - тогаш млади автори и подоцнежни основачи на нови стрип асоцијации, Томислав Османли-стрип хроничар и сценарист, Дарко Марковиќ, Иванка Апостолова-автор и промотер, Киро Донев-директор на МЛАД БОРЕЦ, редакцијата „Детска радост“, Оливер Ромевски-стрип сценарист и промотер, Стрип книжарницата „Бункер“, „ОСТЕН“- Галерија и списание, Томе Трајков-промотер и Александар Стеванов-сценарист и хроничар.

Priznanje "LJupčo Filipov“ dobio je Igor Stevkovski - Stevac

Ovogodišnji dobitnik godišnje nagrade za razvoj i promociju stripa u Makedoniji je Igor Stevkovski Stevac. Ovo priznanje dodeljuje Strip centar Makedonije (sa ofisom Velesu) i nosi ime prerano preminulog barda makedonskog stripa Ljupčo Filipova.

Igor Stevkovski je rođen 1976. Diplomirao je na Fakultetu likovnih umetnosti, smer grafika. On radi karikature i ilustracije, slika i druge stvari koje se odnose na umetnost. On je radio i za redakciju "Dečja radost" i "Osten".

Ali za širu javnost je veoma važno podsetiti da je Stevac 14 godina ilustrator stripa koji se objavlјuje u nedelјniku "Fokus". Ovaj strip zapravo nema ime i on je autorov alter ego. Kroz ovaj strip je marširala skoro cela politička scena u Makedoniju. U izrada stripa se promenilo više scenarista koji kritikuju neoprostive slabosti političara na vlasti, sve to predstavlјeno na komičan način.

Prema personalu Strip centra Makedonije, sa ovim se, po ko zna koji put, dokazuje da strip kao sredstvo ima primenu u višim  socijalnim područjima. Ali, isto tako, aktivnost Igora Stevkovskog - Stevca je još jedan pokazatelј da je Makedonija bogata sa crtačima stripova koji su manje ili više poznatiji, njihov opus treba uporno afirmisati.

Prethodni dobitnici nagrade "Ljupčo Filipov" su: Mile Topuz- strip autor, Dime Ivanov Dimano- strip autor, Aleksandar Sotirovski -Strip autor, Vane Trajkov -promoter, bivši grupa "Tajfa art" tadašnji mladi autori i kasnije osnivači novih strip udruženja, Tomislav Osmanli-strip hroničar i scenarista, legendarni Darko Marković, Ivanka Apostolova-autor i promoter ,Kiro Donev, - direktor časopisa „Mlad borec, redakcija "Dečja Radost“ Skopke, Oliver Romevski strip scenarista i promoter ,strip knjižarnica "Bunker", "OSTEN "- Galerija i časopis, Tome Trajkov - promoter i Aleksandar Stevanov-scenarista, hroničar i promoter.

Ciklus izložbi: Strip i ilustracija
BRANA NIKOLIĆ, izložba stripa i ilustracije
Izložba originalnih radova jednog od najznačajnijih
srpskih strip umetnika.
Autor izložbe: Miloje Mitrović

Brana Nikolić je rođen 1936. godine u Aranđelovcu. Rodio se kao jedanaesto dete majke Radojke i oca Jaćima. Osnovnu školu završio je u rodnom gradu, a posle ondašnjeg šestog razreda upisao se na Likovnu akademiju, kao izuzetno talentovan crtač i najmlađi student Beogradskog univerziteta.

Prvo ozbilјnije ostvarenje Brane Nikolića bio je strip "Fudbalko", objavlјen 1963. godine u "Dečjim novinama" i valјevskom "Poletu". Kasnije se saradnja sa gornjomilanovačkim gigantom iz godine u godinu produžavala, i, naravno, nicali su novi junaci, nove epizode. Prvo je dečja, đačka srca osvojio "Mija Siledžija", pa je na površinu izbio "Bendžo Kosta". Tu su i "Mate Karate", "Pastir Hotka", "Džungla Đole", "Tarziko" i drugi. Bio je urednik "Eks Almanaha", "Eureke" kao i "Karavana". Pored stripa, bavio se i pisanjem vesterna i romana o nindžama, pod raznovrsnim pseudonimima.

Profesionalno je radio kao novinar i karikaturista u listu "Napred", u Valјevu, sve do penzionisanja. U Valјevu je pokrenuo i uređivao i čuveni strip list "Pingvin". I danas crta stripove, slikovnice, radi ilustracije i karikature.

Tinejdžerske dane provodio je u kutovima parka Bukovičke banje - Risovačko groblјe! Upravo ta atmosfera poslužili su kasnije Brani da stvori čuvenog Miju Siledžiju i Risovaču kao scenu pogodnu za svakojake doživlјaje. U tom okruženju pojavlјuje se Mija Siledžija, mudar, hrabar i vešt dečkić koga bi autor maštovito i spretno, u stihovima, oblikovao i vodio u uzbudlјive i simpatične doživlјaje. Nadimak "siledžija" više je pristajalo kao rima uz ime Mija.

Preko 40 godina Brana je bio saradnik Dečjih novina. Listajući od malena „Politikin zabavnik" sa nenadmašnim Diznijevim stripovima, Brana je nesvesno uzimao liniju i odraze crtanih junaka pa se to, samo uzgred, ogledalo u njegovim ranim humorističkim stripovima. Uz jedno takvo prisustvo diznijevštine, Brana je crtao stripove, slikovnice, bojanke, pa su se iznedrili, ali u svojstvenoj formi "Mija Siledžija", "Crni kečevi na Bukulјi," Otmica centarfora" i mnogi drugi.

Brana se oprobao i u pisanju romana, naročito vesterna. Za "Forum" iz Novog Sada odradio je preko dvadeset naslova o Doku Holideju, pod pseudonimom Frank Larami. Radio je i neke vesterne pod imenima Rej Kolons, Brandon Nik, Valsin Arb. Dodajmo i nekoliko nindža- romana pod pseudonimom Derek Finegan.

Osamdesetih godina "ušao" je u biznis sa nemačkim izdavačem Džoom Vajnom, na projektu "Plave oči super zvezda", u saradnji sa Slavišom Ćirovićem. Uradili su oko osam epizoda uz gomilu skica.

Na kraju, Brana tvrdi da je strip najlepše čovekovo detinjstvo. Godine dolaze, ali lјubav prema stripu traje.

Dok nisam pazio, nestao je Pančo Bomba. Nestao je tiho, nakon redovita pojavljivanja u prva četiri Caka, pa nije ni dočekao pisma čitatelja iz kojih se ionako moglo zaključiti samo da nikome nije bio drag. Što ne bi bilo točno, jer meni je bio. Možda zato što je bio blesast strip, kakvima sam odmalena naginjao, možda zato što je objavljivan u cjelovitim epizodama od šest-sedam stranica, što mu je u rukama neorganizirana čitatelja davalo laganu prednost pred stripovima u nastavcima, a možda sam ćutio i neku srodnost s malenim zavjerenikom, najmanjim ali jedinim iole inteligentnim u skupini koja se sred fiktivne latinoameričke države Matafuegos (tih davnih godina, kad je svijet još bio velik, i stvarne su nam latinoameričke države bile fiktivne pa je proliferacija stvarno fiktivnih država u frankofonim stripovima prolazila bez trunke čuđenja) bori da obori generala Hilmonta sul Miradora, standardnog tiranina napoleonskih epoleta i aragoneskih brčina. Volio sam ga, kažem, ali ni ja nisam primijetio da je u petom broju nestao nakon što mu je u Caku objavljena otprilike trećina nevelikog opusa.

Ni u svome rodnome domu, tjedniku Tintin, Pančo nije naročito poživio: šezdesetak stranica objavljenih tijekom 1967. i 1968. ukazuju da ga je domaća publika odbacila baš kao i naša. Zbog prejednostavna crteža? Nadrealne logike radnje i dijaloga koji ne slijede uvijek pravocrtno jedni iza drugih? Tko će ga znati, ali volio bih, kad smo već kod digresija, reći koju nadobudnim autorima koji maštaju kako bi prije uspjeli ili se bolje probili da se nisu rodili ovdje, koji vjeruju da je njihova prava publika drugdje: bojim se da u tome nema istine, priče kao one o Sugarmanu se pamte zato što su jedinstvene, a ne pravilo, a slučajevi Fantomove dugotrajne popularnosti u Skandinaviji i Australiji ili Alana Forda na Balkanu su baš to – slučajni. Sve što je uspjelo globalno prvo je uspjelo kod svoje kuće. Da bi se nešto šeralo, parafrazirajmo to pomodnim rječnikom, prvo mora biti lajkano, iako lajkanje ne podrazumijeva nužno šeranje.

Pančo Bomba nešto je malo pošeran – iz Tintina je prenesen u Zack, odatle u Cak – i tu je priča stala. Ni njegovi autori nisu bolje prošli. Hubuc, pravim imenom Roger Copuse, scenarist koji je počeo kao crtač surađujući s velikim Fredom na stripu "L'Aeromedon populaire" (jednoj od misterioznih mi natuknica, usput budi rečeno, iz Cakove enciklopedije), je 1970., u četrdeset i trećoj godini, umro od leukemije u trenutku, kako nas biografska bilješka pokušava utješiti, "kad mu je karijera krenula nabolje". Crtač Mike (Michaël-John Stockdale) također je otišao, premda na blaži način. Nakon četiri albuma (od kojih dva izgledaju kao Pančo, samo se zovu "Poncho" i navode Devosa kao suscenarista), najvjerojatnije se preselio u Kanadu i posvetio slikarstvu, potpisujući se kao "Michael Stockdale" i ne spominjući strip kao takav u svojoj biografiji (sakrio ga je pod "radom u nakladništvu", između spomena animacije i ilustracije).

Stripovi dolaze i odlaze. Autori također. Kako živimo u krajevima gdje je dominantan oblik stripa uvozni – dakle probran, i to probran među uspješnijima – prolaznosti autora postanemo svjesni tek kad prebrajamo koliko je veterana pošlo umrijeti na Texu, a mortaliteta serija tek ako nam se dogodi da objavljivanjem sustignemo izvornik. U zemljama gdje je strip industrija, pak, i gdje se kvote u izdavačkom planu moraju puniti po svaku cijenu, pa i drugorazrednim autorima i trećerazrednim serijama, normalnije je ne dočekati svršetak priče koja je na tržištu teturavo krenula. Dok kod nas postoji šačica predanih fanova koji pamte domaće serijale što nisu dočekali ni drugu epizodu (pa su serijali samo u namisli), ondje je situacija više nalik galipoljskom jurišu bajuneta na strojnice. Od tisuća stripova koji svake godine iskaču iz rovova prežive tek malobrojni i sudbine poput Hubucove ili Mikeove puno su češće od sudbina one šačice slavnih koje nismo zaboravili tjedan dana po sprovodu, ako ne već i za života (ova zadnja opaska potaknuta je čitanjem osmrtnice vrlo dobrog scenarista Jacquesa Stoquarta koja spominje kako je njegova natuknica nestala iz obnovljenog izdanja jedne od enciklopedija – sudbina je to koja čeka svakoga tko se usudi ne raditi do posljednjega daha).

(Nastavlja se ...)

Svratište za decu i Paralel festival pozivaju Vas da se pridružite akciji - Svi u 16!

Kafe bar "16", je model socijalnog preduzeća, koje je pokrenulo Svratište za decu Beograd, s ciljem da se deci kad napune 16 godina i kada više zakonski nemaju pravo na korišćenje usluga svratišta, obezbedi mesto za praksu i moguće zaposlenje.

Kako bismo skrenuli pažnju na rad 16-ice, a pre svega na potrebu stalne podrške deci iz ugroženih porodica, u petak, 15. juna, organizujemo druženje poznatih muzičara i pisaca s klincima iz svratišta.

Rambo Amadeus, Ognjenka Lakićević, Branko Rosić..., družiće se s decom i razgovarati o muzici.

Biće izloženi i autorski radovi s tradicionalne Paralelove radionice "Strip i ploče". 30-ak radova, među kojima i oni koje potpisuju: Dejav Vučetić Vuča, Dejan Marić Čekić, Saša Arsenić. Uroš Begović..., prodavaće se po minimalnoj ceni od 500 dinara. Ceo prihod je namenjen svratištu.

Ovaj matine žur (17-20č) je prilika da se uz muziku, za koju je zadužen Paralel festival, podrži svratište kroz kupovinu izloženih radova, kao i da se biblioteci 16-ice pokloni neka knjiga ili strip.

Стрип центарот на Македонија со седиште во Велес ја збогати македонската стрип сцена со три нови изданија, броевите 27 и 28 од ревијата „Стрип креатор“ како и стрип книгата „Хацон, Крал Пребонд, Климент Охридски“ од македонскиот доајен Миле Топуз.

Овие  изданија се дел од годишната програма за издаваштво на Министерството за култура на Република Македонија.
Според Томе Трајков од СЦМ - Велес, во оваа ревија свои први стрипови објавиле порано млади, а сега веќе поафирмирани стрип автори од нашата земја.

- Традицијата и сега не е прекината. Во последните броеви на „Стрип креатор“ се објавуваат стрипови почнувајки од ветераните Диме Иванов-Димано, Тоде Блажевски, преку неправедно запоставениот Јорданчо Давидовски и завршувајки до средношколката Калина Печевска. Исто така, во овие два броја е претставен еден дел од стрипот „Клеопатра“ кој, за жал, не ја доби поддршката од комисиите при Министерството за култура, информира Трајков.

Појаснува дека Стрип книгата „Хацон, Крал Пребонд, Климент Охридски“ од Миле Топуз дава придонес во популаризацијата на македонската историја од средниот век.

Инаку техничкиот дизајн на овие изданија е на Александар Стеванов кој и самиот е вклучен во списанието „Стрип Креатор“ преку стрипот „Мачорот што сакаше да биде крал на светот“ во коавторство со Катерина Тери Николовска.

Strip centar Makedonije (sa ofisom u Veles obogatio je makedonsku strip scenu sa tri nova izdanja: br 27 i br 28 časopisa "Strip Kreator", kao i strip knjiga "Hatson ,Kralj Prebond, Kliment Ohridski", rad makedonskog doajena Mile Topuza. Spomenute publikacije su sastavni deo godišnjeg programa Ministarstva kulture Republike Makedonije.

Časopis "Strip kreator" je jedino stalno strip izdanje gde su prisutni pobednici, kao i bolji makedonski stripovi sa poslednjeg, 15 og Međunarodnog Strip Salona "Veles 2017". Ovde su prve svoje strip radove objavili ranije mladi, a sada afirmisaniji strip autore iz Makedonije. Tradicija se ne prekida, i u zadnjem broju "Strip creatora" ima objavljenih stripova, počev od veterana Dime Ivanova Dimana, zatim Tode Blazhevski onda nepravedno zapostavljeni Jordanco Davidovski i završava se do srednoškolke Kalina Pechevske... Takođe, u ova dva broja predstavljen je deo stripa "Kleopatra", koji, nažalost, nije dobio podršku odbora u Ministarstvu kulture, kao i Vladimir Vesović, majstot balkanskog stripa.

Strip knjiga "Hatson, Kralj Prebond, Kliment Ohridski", Mile Topuza doprinosi popularizaciji makedonske istorije iz srednjeg veka. Sa tim se još jednom potvrdilo da strip kao svetski poznata 9. umjetnosti može biti u širokoj upotrebi u društvenom životu, uključujući i obrazovanje.

На 12 јуни, со почеток во 20:00 часот, во Домот на култура „Тошо Арсов“ во Виница ќе биде промовирана книгата „Македонскиот стрип во изданијата на новосадски ’Дневник‘“ на авторите Александар Стеванов, Дарко Богданов и Сашо Гачев.

Самото издание, како што може да се претпостави и од насловот, ги обработува стриповите кои се создадени од македонски стрип-автори, а кои се објавени во едни од легендарните и условно кажано најпопуларни стрип-едиции во поранешна Југославија – „Лунов магнус стрип“ и „Стрип забавник“. Имено, во текот на 80-тите години на минатиот век, македонските цртачи Љубомир Филиповски и Ласко Џуровски биле ангажирани од издавачот „Дневник“ од Нови Сад, за изработка на неколку стрипови, и во книгата на лесно читлив и динамичен начин се опишани околностите кои довеле до создавањето на тие стрипови, процесот на изработка и соработката со сценаристот Миодраг Милановиќ, како и значењето и белегот што го имаат оставено гледано од денешна гледна точка.

За таа цел, самата книга исто така изобилува со ексклузивни изјави од значителен број автори кои работеле на изданијата во истиот тој период, уредници и издавачи, како и од голем дел актуелни македонски и балкански стрип-автори кои творат и издаваат стрипови во моментов. Секако, за целата слика да биде комплетна до крај, исто така се вклучени и детални рецензии на самите стрипови, како и визуелен приказ на насловни страници, одделни кадри и цртежи.

Ова издание е посветено на легендарниот македонски стрип-автор Љубомир Филиповски, кој е еден од најдобрите и најплодни стрип-професионалци во целокупната македонска стрип-историја, и чии стрипови се предмет на обработка во „Македонскиот стрип во изданијата на новосадски ’Дневник‘“. Воедно, со оглед дека е само трета книга од ваков вид и за ваква тематика во целокупната издавачка историја на македонската литература, навистина треба да претставува поттик и мотивација за збогатување на изданија посветени на деветтата уметност, уметност која е можеби најмаргинализирана од историографска и теоретска гледна точка кај нас.

Prolog

Na poziv američkog izdavača Classic Comics Press, napisao sam esej The Asstonishing Visual Narration of The Cisco Kid: Beyond the Boundaries of Story koji je objavljen kao predgovor u četvrtom tomu integralnog izdanja crtačkog remek-dela Josea Luisa Salinasa The Cisco Kid Volume Four. Ovo je prvi moj predgovor objavljen u Americi. Upoznavanje s urednikom Classic Comics Press Charlesom Peltoom išlo je neuobičajeno. Na Fejsbuku sam pre nekoliko godina kritikovao kvalitet reprodukcije prvog toma Cisca Kida u korist minuciozne restauracije Portugalca Manuela Caldasa. Umesto da se uvredi, obratio je pažnju na argumente koje sam izneo. Ta spremnost da razliku u tadašnjim stavovima, kritiku koju sam izneo, ne svede na pitanje svoje sujete, nekoliko godina kasnije dovela je do saradnje. Kolikogod Facebook oduzimao vreme zbog interakcije između njegovih učesnika, moram da priznam da mi je upravo priroda te interakcije donela većinu poslova u poslednjih desetak godina. Svako, uostalom, pokušava da gradi prirodu žanra koji upražnjava na vlastitom FB profilu. Moj svakako nije bio „diplomatska učtivost“ i „marketing u rukavicama“. Tretiram Fejsbuk kao blog s ličnim stanovištem kao tipom diskursa, metaforično i često ironično intoniranim, umesto profesionalnog razmenjivanja stereotipnih ljubaznosti na granici glupavosti, licemerja i banalnosti koje smatram još lošijim izborom, „zaslađenijim“ od cveća, davanja komplimenata o lepoti, kučića i mačića. Nemali broj izdavača i poslovnih partnera su prvo posmatrali sadržaj stripskih argumenata koje donosim, pa potom uspostavljali kontakt sa mnom.

Classic Comics Press me je privukao pre desetak godina, kada sam počeo da naručujem od njih knjige integrale stripskih klasika na koje sam se navukao još u kaiševima iz Večernjih novosti šezdesetih i sedamdesetih godina. U međuvremenu, Classic Comics Press je objavio brojne tomove Cisca Kida, Srca Juliet Jones Stana Drakea, Bena Bolta Johna Cullena Murphyja, Rustyja Rileya Franka Goodwina, Kelly Green Stana Drakea i Leonarda Starra, dvanaest tomova Mary Perkins On Stage Leonarda Starra, ogromni integral Casey Ruggles Warrena Tuftsa i planira kompletni reprint Lancea.

Iz gore navedenog postaje očigledno da veza između Classic Comics Press i genijalnog restauratora Caldasa postoji, da uzajamno sarađuju, razmenjujući između sebe retke materijale. Bez obzira što je moja kritika tadašnjeg kvaliteta prvog toma Cisca Kida imala osnova, faktor vremena počeo je da isplivava. Duboko se divim perfekcionizmu Manuela Caldasa i bio sam direktno odgovoran za povezivanje sa srpskim izdavačem Makondo i početak njihove saradnje kroz kompletno objavljivanje Lancea. Moje oduševljenje se odnosi na Caldasove već postignute rezultate dugog i mukotrpnog procesa restauracije. Međutim, ako se dužina tog procesa stavi u perspektivu izdavanja kompletnog Cisca Kida, stvari postaju složene. Do sada, Caldas je bravurozno restaurisao jedan tom Cisca Kida. Obim te knjige je, međutim, samo jedna trećina prvog toma istog stripa od Classic Comics Press. Po ovom ritmu, bilo bi potrebno nekoliko decenija da se objavi ceo Cisco Kid. Classic Comics Press je znatno unapredio kvalitet svoje mnogo brže restauracije i došao na pola puta objavljivanja kompletnog Cisca Kida. Između savršenog kvaliteta i objavljivanja celine opusa mora se izabrati. To nimalo ne obesmišljava Caldasov rad, ali ga stavlja u perpektivu objavljivanja koje će dalekosežno kasniti za poduhvatom Classic Comics Press. Toga su i Manuel Caldas i Charles Pelto svesni i imaju poštovanje jedan za drugoga.

Umesto opširnijeg teksta, ova kolumna sastoji se iz foto albuma.
www.classiccomicspress.com/products/the-cisco-kid-volume-4

Prvo predstavljanje Itinerera u Republici Hrvatskoj predviđeno je za četvrtak 14.06.2018 u Strip-knjižari Asteroid B612 (Gajeva17-podrumski prostor) od 16-19 časova. Dobrodošli!
Razgovor sa autorom Vladimirom Topolovačkim (priređivačem) vršiće g-din Vedran Jelenić.

Ta naslovnica!

Koliko se god deklariram kao ljubitelj časopisa, naslovnice im rijetko pamtim. Bile one šaljive, spektakularne ili, najčešće, kako mi se sad čini, produkt frustriranih grafičkih dizajnera s pola sata vremena pred odlazak u tiskaru, zanimao bih se njima manje od sekunde, točno onoliko koliko mozgu treba za imam-nemam presudu i želim-ne želim odluku. Logotipe sam pamtio bolje dok je memorirati redne brojeve bilo nužno, ali ako bih se koje naslovnice sjećao onda bi to obično bila naslovnica nastupnoga broja (prva ljubav zaborava nema) ili neka koja mi se usjekla iz posve eksternoga razloga, poput one časopisa Zov s crnobradim gusarom u crvenom kaputu, kupljene na dan kad smo išli u posjetu prvoj mi novorođenoj sestrični.

Kad kažem da ih ne pamtim, to ne znači da ih ne razlikujem ili da ne umijem reći koja mi se više ili manje sviđa. Uvijek (riječima poput “uvijek” ili “nikad”, usput budi rečeno, nikad ne valja vjerovati) sam, recimo, volio natrpane naslovnice na kojima se ima što tražiti, poput onih kakve je crtao Jacovitti ili one petoga Caka s vojskom Cubitusa u različitim povijesnim kostimima. Kad sam crtam naslovnice, rijetko i nerado, takvima sam najsretniji - neka i ne valjaju, ali nitko ne može reći da se nisam pomučio ili da sam se, nedajbože!, švercao na talent. Druge su naslovnice traga ostavile iz drukčijih razloga: komadić Corbenove golotinje lukavo skriven pod odignutim skutom pergamenta na šestome Spunku bio je neprimjereno uzbudljiv, dok me Kerčev lajfsajzd portret Kobre (hommage Giraudu) s četrdeset i osmoga YU stripa hipnotizirao neprebrojivošću poteza i nakazno tankim usnicama. Dio razloga zbog kojih je druga inkarnacija Strip Arta izgledala bolje od bilo čega drugoga sigurno je bio i u upotrebi izvornih albumskih naslovnica umjesto zrnatih Stripotekinih kolaža, ali ništa od toga nije ni blizu pozornosti koju, recimo, moj stariji nećak posvećuje naslovnici Enochova stripa Lilith prije nego uroni u sveščić. Nakon što izroni, pak, on jednaku pozornost poklanja naslovnici idućega broja, pozornost mnogo veću nego sveščiću samome, rekao bih, kao da u obećanju uživa mnogo više nego u ostvarenju obećanja, što kod mene nikad nije bio slučaj.

Osim s tom naslovnicom!

Sjećam se, ili mislim da se sjećam, kako sam iz raskupusane gomile Cakova uvijek rado vadio šesti broj, ne zato što bih znao što me unutra čeka (bilo je to još Cakovo vrijeme stripova u nastavcima pa se šesti broj nije posebno razlikovao od petoga ili sedmoga), već zato što sam htio doznati kako se dječak, oslikan dopadljivim Danyjevim stilom koji sam već volio zbog “Maslina Granka”, spasio od gladne morske zvijeri. Da se jest spasio nije bilo dvojbe - u tako dopadljivim stripovima nije bilo tragedije do “Sode” Tomea i Warnanta - ali valjalo je doznati KAKO, što doznao nisam jer je naslovnica na Caku stajala samo kao najava nekoga od Benzonovih morskih članaka. Godinama poslije, kad sam se već bio navikao da u balkanskom nakladništvu pojavljivanje nekoga lika na naslovnici časopisa ne znači nužno da će se isti lik naći unutar časopisa (možda je to doprinijelo manjku moga interesa za kopertine-lažljivice?), još uvijek sam se nadao da negdje postoji taj strip o dječaku i njegovom psu morskom, da bi me internet konačno razuvjerio. Dany je bio povod i jednog drugoga razočaranja, desetljećima dugog comicusa interruptusa, ali o tom drugom prilikom, ubrzo.

Naslovnice, dakle. Naslovnice su antiteza stripa i njegov nužan dio, recidiv slikarstvu, prljavi nakladnički trik, šminka na licu oronule eskort dame, poligon na kojem će se slabi crtači truditi dokazati, dok će se majstori (Hermann pada na pamet, Hergé, i Kordej) dokazati naizgled bez truda. Naslovnice su vrata koja zazivaju provalnike, nova haljina na starom tijelu, jedna od obrazina vječne nade otisnuta na mrvu boljem papiru. Osim te. Osim te!

(Nastavlja se ...)

Druga po redu promocija knjige „Makedonski strip u izdanjima novosadskog ’Dnevnika’” autora Aleksandra Stevanova, Darka Bogdanova i Saše Gačeva održaće se 12.06.2018. u 19.00 časova u Domu kulture „Tošo Arsov” u Vinici.

Izdanje, kako se može pretpostaviti i iz samog naslova, detaljno analizira stripove koje su uradili makedonski autori Ljubomir Filipovski i i Lasko Đurovski za legendarne ex Yu edicije „Lunov Magnus Strip” i „Strip Zabavnik” izdavača „Dnevnik” iz Novog Sada. U samoj knjizi su detaljno opisane okolnosti u kojima su ti stripovi nastali, proces rada i saradnja sa scenaristom Miodragom Milanovićem, kao i trag koji su ovi stripovi ostavili posmatrano sa današnje perspektive.

Radi ostvarenja tog cilja, knjiga u izobilju sadrži ekskluzivne izjave i citate, kako od strip autora, urednika i izdavača iz tog vremena, tako i od aktuelnih makedonskih i balkanskih strip autora. Da bi slika bila potpuna, uključene su i recenzije gore pomenutih stripova, kao i vizuelni prikaz naslovnih strana, kadrova i crteža.

Ovo izdanje je posvećeno legendi makedonskog stripa Ljubomiru Filipovskom, jednom od najboljih i najproduktivnih strip profesionalaca u celoj makedonskoj strip istoriju. Sa druge strane, s obzirom da je ovo tek treća knjiga posvećena istoriji makedonskog stripa koja je izdana u Makedoniji, zaista bi trebala biti na neki način motivacija za buduća nova izdanja posvećena devetoj umetnosti, umetnosti koja je možda najmarginalizovanija sa istorijske i teorijske gledne tačke u Makedoniji.

Strip „Iznogud“ započeo je svoj život 25.01.1962. godine u časopisu „Rekor“, pod naslovom „Avanture kalifa Haruna al Prašida“ a već 1966.g, objavljen je prvi album ovog serijala pod naslovom „Veliki vezir Iznogud“. Od 1968. do 1973.g. Iznogud (na engleskom „on nije dobar“) je prvi negativac u francusko-belgijskoj strip školi koji je postao junak stripa. Iznogud je objavljivan u prestižnom magazinu „Pilot“ zajedno sa legendarnim Gosinijevim junacima Asteriksom i Taličnim Tomom. Od 1974. do 1977.g, u „Žurnal di Dimanšu“ Iznogud komentariše vesti; ovi stripovi su sakupljeni u dva albuma pod naslovom „Gnusni Iznogud komentariše vesti“. Iznenadna smrt genijalnog scenariste Renea Gosinija (1926-1977), kreatora „Umpah Paha“, „Taličnog Toma“, „Asteriksa“ i „Iznoguda“, ne prekida serijal: 1978.g. je objavljen poslednji zajednički album „Želim da postanem kalif umesto kalifa“ a Žan Tabari (1930) nadalje crta i piše priče o Iznogudu - sveukupno 14 albuma - uvek potpisujući kao autora i svog prijatelja Gosinija. „Iznogud“ izlazi i posle Tabarijeve smrti 2011.g. (rade ga Tabarijev sin Nikola i nekoliko scenarista). Ljubitelji stripa iz socijalističke Jugoslavije pratili su „Iznoguda“ u nekoliko publikacija, od „Politikinog zabavnika“ iz ranih 1970-tih preko „Stripoteke“, „Eks almanaha“ i drugih. Pošto je crtan prvenstveno za časopise epizode „Iznoguda“ su kratke, od 8 do 20 strana; kasnije je više njih sabirano u albume. Namera „Darkwood“-a i „Čarobne knjige“ je da objavljuju albume po redosledu originalnog pojavljivanja i ovo je četvrti album u tom nizu. Svaka epizoda stripa je celina za sebe i počinje prepoznatljivo: u bogatom Bagdadu stoluje debeljuškasti dobričina (naivčina), kalif Harum al Prašid (u originalu Harun al Pusah); njegova „desna ruka“ je veliki vezir Iznogud koji ima žarku želju da „postane kalif umesto kalifa“ i traži sve moguće i nemoguće načine da to ostvari. Njegova ambicija, zloba i beskrupuloznost nemaju granica; večno gladan moći on ne bira sredstva da postigne svoj cilj u čemu mu, ne uvek sa mnogo entuzijazma (jer često izvlači deblji kraj), pomaže prostodušni sluga Dil el Tant. Vezirova zloba utiče i na njegov izgled - od sitnog, suvog tela do dugog, šiljatog nosa i isto takve brade - i histerično-kolerično ponašanje. Njegov nesvesni protivnik je, pak, sav okrugao i mek, na prvi pogled dobroćudan do infantilnosti; i Dil el Tant je trbušast jer i u njemu ima neke dobrote.

Četvrti tom Iznogudovih nevaljalstava donosi pet pokušaja da se eliminiše kalif. Karakteristika ovih epizoda je da su sasvim u skladu sa fantastičnim pričama iz „1001 noći“ (mada Iznogud opominje jednog od sagovornika da se nada da mu priča neće tako dugo trajati). Dakle, sredstva odnosno načini da vezir postane kalif, ovog puta su: upotreba zlog vrača rastvarača iz močvare koji bi mogao da rastvori kalifa ukoliko ovaj popije vodu; čarobnjak Al Obn Evideh zna tajnu formulu koja će nekoga učiniti nevidljivim i prodaće je Iznogudu posle žestokog cenkanja; i poklanjanje „zlosrećnog dijamanta“ preneće na primaoca poklona svakovrsne nevolje; Iznogudov gost Vrač Vudu Nogudu voljan je da eliminiše svakoga čija se dlaku nađe na magičnoj figurici. Konačno tajanstveni plakadžija je stvorio (i na zid zalepio) plakat u čiju sliku svako (na primer kalif) može lako upasti ali je iz nje teško ispasti (jer je ona nalik Mebijusovoj traci). Svaki od čudesnih „alata“ nudi veziru šansu da ostvari svoj san ali, naravno, put do ostvarenja cilja je dug, neizvestan i bolan...

Gosinijev scenario je neverovatno ingeniozno remek-delo vođenja priče, gradnje i dizanja tenzija uz mnoštvo finih detalja, iščašenih replika i paralelnih dešavanja koji se svi stiču u finalnim scenama kulminacije! Njegove jezičke vratolomije odnosno variranje početnog pojma kroz niz sinonima i uzrečica vrcave su i razgaljujuće; prevod Jelene Mandić u adaptaciji Dejana Savića uspeva da sačuva duh ovih bravura neretko urnebesnih do apsurda. Tabari i nadalje majstorski crta enterijere i eksterijere, pokrete, izraze lica, mimiku koja potcrtava replike. Poneki crtež je na prvi pogled „gust“ ali će pažljivi/strpljivi gledalac u njemu otkriti mnoštvo sjajnih detalja.

Rečju, „Iznogud“ je urnebesna strip igrarija koja teče lako, bez zastoja ili praznog hoda i potpuno usisava čitaoce u svoj magični svet.

Vaš umorni, umorni urednik jedva ima snage likovati što je još jedno remek djelo upravo dovršeno na MojStripu: Ahernauta sad možete pročitati od početka do kraja!

Hvala, Darko!

A bogme još dva stripa žestokim koracima napreduju dok mnogi drugi zabušavaju.

Iza kulisa valja se još jedna odluka koja možda neće sve pratitelje MojStripa osobito razveseliti, ali umorni, umorni urednik nema danas snage pisati o tome...

Adresa: www.mojstrip.com

Pred vama su drugi i treći tom Milerovog scenarističkog rada na Derdevilu,naslovu koji Marvel neguje još od 1964. i koji je zahvaljujući Frenku Mileru i Klausu Jansonu dobio nov život u ključnom periodu od 1979. do 1983.

NA LETEĆEM STARTU PO CENI OD 1340  DINARA PO TOMU!
Derdevil 2 i Derdevil 3 biće na Letećem startu od 6. do 9. juna, po ceni od 1.340 dinara, u striparnici Čarobna knjiga u Dečanskoj 5 u Beogradu, striparnici Alan Ford na Novom Beogradu, Klubu čitalaca Čarobne knjige Bulevar Books u Novom Sadu i na našem sajtu. Posle Letećeg starta, cena u našim knjižarama i na sajtu biće 1.500 dinara, a u ostalim knjižarama 1.999 dinara.

Doneta Niška odluka i utemelјen savez festivala stripa • Skloplјeni izdavački i istraživački sporazumi između Italije, Francuske i Srbije • Elitne izložbe, koncerti, radionice i tribine zadovolјile najširu publiku.

Niš, 4. jun 2018.

Vera lokalne samouprave Niša u Međunarodni festival stripa Nifest višestruko se isplatila. U svojoj petoj godini Nifest se živim programima od 24. do 27. maja, a vrhunskim  izložbama do 1. juna, pokazao kao zrela manifestacija, sa jedinstvenim osobinama, a gostujući stručnjaci su ocenili da je događaj u vrhu međunarodnih i nacionalnih festivala stripa jugoistočne Evrope.

Četrdesetak gostiju profesionalaca iz sveta međunarodne kulture, ali i publika Ponišavlјa i turisti iz Kine, Bugarske, Italije i Francuske, odlično su primili prelazak festivala u središte Niša − u plemenite prostore Niške tvrđave (Pavilјon i Salon 77) i Galeriju Niškog kulturnog centra, a za muzički program u Amfiteatar na Keju kraj Nišave. Posećenost je, istina, varirala — od smanjene, u periodu jake kiše preko dana, do znatne, u popodnevnim i večernjim satima, ali se prednost nove lokacije već pokazala u najbolјem svetlu.

Dve samostalne i dve kolektivne izložbe donele su najviši mogući kvalitet festivalu: Boban Savić Geto u Salonu 77, Maks fon Fafner, odnosno Saša Jovanović u Galeriji NKC, a u središtu Nifesta, Pavilјonu, istovremeno godišnja izložba Udruženja stripskih umetnika Srbije, Frankenove i srpske izložbe sa Gašinog sabora, kao i samostalna izložba doajena smeha Radiča Mijatovića Miše.

Glavno priznanje Nifesta, Povelјu za veliki doprinos srpskom stripu, dobio je Želјko Pahek, što će uskoro biti praćeno posebnim izdanjem, reprezentativnim stripskim albumom ovog značajnog autora. Festival je podelio i pedesetak zahvalnica onima koji su doprineli da uspešno sazri tokom ovih pet godina. Osim učesnika u programima, festivalu su prisustvovali i veterani stripa koji su nedavno dobili zvanje „Viteza duha i humora“ Slaviša Ćirović i Nikola Maslovara, ali i Toni Radev, Tamara Krstić, Anita  Krstić i mnogi drugi umetnici Niša i Srbije.

Tribine na važne teme odlikovale su se stručnim i naučnim kvalitetom, ne gubeći na zanimlјivosti za širu publiku: odnos pismenosti i jezika stripa, pitanje duhovnih i verskih stripova, sudbina festivala stripa u Srbiji, skriveni zajednički tokovi istorije stripa i rokenrola, stvarnost novosadskog stripa, živi susret sa Petrom Meseldžijom ali i drugim stvaraocima i radnicima u popularnoj kulturi iz Italije, Francuske i Srbije kao što su Gabrijele Ferero, Marčelo Manđantini, Loran Katr, Vladimir Vesović, Bojan M. Đukić, Dragan Lazarević, Vladimir Topolovački, Zoran Stefanović, Aleksa Gajić, Velibor Petković, Dejan Stojilјković, Igor Krstić, Dejan Najdanović Najda, Jovan Gvero, Igor Marković, Ilija Mirović, Nebojša Vesović, Milan Ilić i mnogi drugi.

Predstavnici desetak festivala stripa u Srbiji (zemlјi sa najrazvijenijom mrežom festivala u jugoistočnoj Evropi) doneli su, uz učešće Lorana Katra, direktora francuskog festivala u San-Remiju, „Nišku odluku“ o osnivanju saveza festivala stripa, asocijacije koja će, nakon što bude formalizovana u narednim mesecima, skupno zastupati sve licencirane stripske manifestacije pred državnim organima. Povod za osnivanje je činjenica da nijedan od festivala stripa glavnog toka nije dobio podršku od Komisije za likovne umetnosti na ovogodišnjem konkursu Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije, bez obzira na to da li je reč o međunarodnim ili nacionalnim festivalima, programima za decu ili za odrasle, profesionalne umetnike ili amatere.

Na Nifestu su skloplјeni i novi sporazumi o objavlјivanju srpskih stripova u Italiji i Francuskoj (i obrnuto), ali i o zajedničkom istraživanju istorije evropskog stripa između Italije i Srbije. Udareni su i temelјi jednoj novoj ediciji srpskog i jugoslovenskog stripa, ediciji koja bi mogla biti od kapitalne važnosti.

Naporedo sa stripskim dešavanjima, Nifest je imao i dva dana odličnih rokenrol koncerta u amfiteatru smeštenom između istorijski značajnog Oficirskog doma (gde je potpisana Niška deklaracija 1916. godine) i reke Nišave. Na njima su učestvovali Bojan M. Đukić, Gospodin Pinokio, Mokri džez, Dexter, Revolution i Opposite way. Organizatori Nifesta su Niški kulturni centar i Udruženje lјubitelјa stripa „Branko Plavšić“. Direktor festivala je Srđan Savić, a umetnički direktor Zoran Nikolić. Partneri festivala su Udruženje stripskih umetnika Srbije i Centar za umetnost stripa iz Beograda.

Zvanični Internet sajt festivala od ove godine je www.nifest.com

U jednu ruku enciklopedija stripa je vrlo nalik komunizmu – sjajna i poželjna u zamisli, teturava u svakoj okušanoj inačici. Katkad se zabavljam mišlju idealne enciklopedija stripa, kao što sam siguran da svaki normalan čovjek čini, ali jedino što na kraju iznjedrim je popis problema. Vrijeme i novac još su najmanje muke, jer su konkretne: za napisati pošten svezak enciklopedije predanom bi čovjeku ili ekipi trebalo oko pet do deset godina i novčana protuvrijednost istih. Pitanja se, međutim, samo množe kad se počne sastavljati abecedarij. Na što, recimo, mislimo kad govorimo o enciklopediji stripa? Je li to enciklopedija izdanja? Serijala? Epizoda? Likova? Autora? Pojmova? Još nismo ni izašli iz te prašumice, a nad nas su se nadvile aveti spoznaje da svaka enciklopedija zastarijeva onoga časa kad je koncipirana, plus sumnje da je format klasičnog, masivnoga, lijepo uvezanoga sveska što ga rijetko tko otvara, ali koji svakoga čini pametnijim već time što ugiba policu, postao izlišan pojavom interneta i onoga što se nekoć futuristički zvalo hipertekst, a danas, funkcionalno, link (vidi, primjerice, Lambiekovu online Comiclopediju, divnu usprkos ignoriranju scenarista).

Enciklopedije stripa nastale su, sve mi se čini, iz želje ljubitelja da stripove bez srama smiju čitati u odrasloj dobi, kao potreba za lettre de noblesse lišena svijesti da noblesse oblige. Stoga svaka strip enciklopedija koju sam ikad vidio – počevši od relativno čuvene "The World Encyclopedia od Comics" Mauricea Horna – ima dvije karakteristike koje uglavnom nećete zateći u drugim enciklopedijama: ime autora na koricama (primijećeno još na enciklopedijama znanstvene fantastike ili klasične glazbe, po fanatičnosti srodnim područjima) i fanzinsku kvalitetu tekstova. Nekidan sam slušao podcast s intervjuom Ricka Marschalla, povjesničara stripa i jednog od Hornovih suradnika na enciklopediji, koji je opisao kako je Horn za kratko vrijeme prometnut iz sveca koji je stripu dao enciklopediju do parije. Horn se, kaže Marschall, u enciklopediju nije libio zabilježiti stavove, kako svoje tako i svojih suradnika, pa se tu našao primjetan broj negativno ocijenjenih stripova i autora, a takvo se ovjekovječenje mnogima nije svidjelo. Kasnije enciklopedije možda nisu išle tako daleko, ali je svaka bolovala od autorske kratkovidnosti te – uz internacionalni korpus pionira i klasika, uglavnom prepisan iz Horna, na čemu mu apsolutno treba skinuti kapu – nesrazmjerno zastupala stripove vremenski i prostorno bliže autoru, radove zaboravljene već za koju godinu.

Prva, i možda najgora, enciklopedija stripa koju sam u životu vidio bila je ona u Caku. Objavljivana je od petoga do dvanaestoga broja časopisa, po stranicu u svakom broju, osim sedmoga broja u kojemu su objavljene dvije stranice, te za to vrijeme odradila otprilike pola slova A. Njezin izvor mi je do dana današnjeg ostao neprovjeren iako se po tragovima (fokus na sitna crijevca minornih francuskih stripova i načelno nebulozan način opisivanja) dade naslutiti galsko porijeklo. U jednom uhu mi je zvonilo da je tjednik Pilote nekako u to doba objavljivao takvu enciklopediju, ali podatak nisam uspio provjeriti jer sam se našao pred neočekivanim problemom. Nije me samo Gugle izdao već sam, kad sam s police skinuo opsežnu monografiju o tom časopisu, "Les années Pilote" Patricka Gaumera, na svoje jade ustanovio kako em nema indeks koji se u takvom izdanju očekuje em se papir ne može ni po ključnim riječima pretraživati! Sumnja o izlišnosti papira tako je dobila potkrijepu, ali vratimo se mi Caku i njegovoj reciklopediji, koja se u prologu diči pridjevom "svjetska" pa možda ima neku srodnost s Hornovom koja je tad bila u nastajanju.

Cakova enciklopedija počinje šakom u glavu, natuknicom o slovu "A", ali slovu A iz riječi "Atlantski" koje je u Fredovu stripu Philémon (na Balkanu odnedavno prevedenom kao Filimon, svaka preporuka ako ga već ne čitate) pravi pravcati otok. U idućem koraku smo kod "Abela" kojem je oduzeto vlastito ime Robert i za kojeg sam do pred minutu vjerovao da je autor nekog stripa, ali izgleda da je sunapisao knjigu o pregledu novinskih stripova. "Abetino" je relativno pravocrtna natuknica o starom talijanskom stripu koju, začudo, prati i ilustracija. Na to se ne treba navikavati jer je dobar dio ilustracija u Cakovoj enciklopediji izostavljen, a one koje nisu svakako nisu potpisane, i počesto su objavljene u broju prije ili poslije pripadajuće natuknice. No, nema vremena za raspre o sitnicama! Čeka nas "Abie the Agent" za kojeg doznajemo da je "prvi strip što se razvio u Americi" (a?) i već smo na poetskom opisu "Abraracourcixa", Asterixova poglavice, pa na akronimima dva američka udruženja i biografiji Jacquesa Acara (kraćoj od one Abraracourcixa), drugoligaškog belgijskog scenarista.

Taj se haligali nastavlja kroz iduće brojeve. "Svjetski" aspekt enciklopedije ograničen je uglavnom na Frankobelgiju i SAD, uz rijetke izlete u egzotične zemlje poput Švedske. Švedski je predstavnik "Adamson", dnevna pasica Oscara Jacobssona čiji opis jednostavno moram prepisati: "Adamson je usamljeni čovjek koji sa cigarom smještenom u uglu usta šeta iz jednoga u drugi dnevni strip." Još se nismo oporavili od toga bezobraznika koji nije zadovoljan svojim stripom pa šeće po drugima (mišljah ja), a već smo doznali da je Adam Strange direktor DC-ja i tvorac "Carmine Infantina" (zapravo je Carmine bio urednik u DC-ju koji nije stvorio Adama Strangea), da je Adventure Comics jedan od prvih "šaljivih" listova, da se "Famous Monsters" prevodi kao "Glasoviti nadljudi" i tako dalje. Dobar dio podastrte nam konfuzije proizlazi iz prijevoda koji se trudi izvući neki smisao iz predmeta o kojem očito pojma nema pa u određenom trenutku diže ruke i ostatak odrađuje kao po kazni.

(Nastavlja se ...)

SREĆNA GALERIJA Studentskog kulturnog centra Beograd (SKC) ima čast da pozove Vas i Vaše prijatelje na otvaranje izložbe stripa i ilustracije KATERINE APOSTOLSKE (Skoplje, Makedonija), pod nazivom„IMAGINARIUS“, u petak, 01.06.2018. u 19:00 časova.

Izložba traje do 15. juna 2018. godine

RADNO VREME GALERIJE:
Radnim danima: 11:00 -18:00, subotom: 11:00 -15:00

KATERINA APOSTOLSKA, Skoplјe, Makedonija
izložba stripa i ilustracije

     Katerina Apostolska je rođena je 1978. godine u Skoplјu. Diplomirala je na Fakultetu likovnih umetnosti na smeru Slikarstvo sa grafičkim dizajnom u Skoplјu 2001. godine.
     Tokom studija je projavila veliko interesovanje za bavlјenjem dečjom ilustracijom kao jednom veoma kompleksnom likovna disciplinom. Polјe njenog interesovanja, od tada do danas vezano je za poetiku i tehnologiju digitalne umetnosti, kao i polјe istraživanja o mogućnosti ilustrativnih sadržaja u okviru dizajna i novih medija.
     Katerina Apostolska svoju karijeru započinje u Makedoniji u oblasti likovne umetnosti uzimajući aktivno učešće na brojnim izložbama i internacionalnim festivalima. U potrazi novih iskustava savremenih tehnologija, Katerina Apostolska magistrira i doktorira na interdisciplinarnim studijama za digitalnu umetnost na Univerzitetu umetnosti u Beogradu.
     Svoje sposobnosti i talenat potvrdila je u magistarskim i doktorskim završnim radovima koji su dobili potvrdu na međunarodnim izložbama i festivalima. Nјen dosadašnji rad potvrđuje veliku motivisanost i ambiciju za bavlјenje ilustracijom, karakter dizajnom i animacijom preko korišćenja simboličkih pretstava i elemenata kao i uspešnost u transponovanju istorijskih i mitoloških figurativnih motiva. Nјeni interdisciplinarni umetnički projekti su oblikovani u ritmično sekvencionalne animirane celine, i uklјučuju digitalnu animaciju, digitalnu sliku, digitalni video, digitalni zvuk i interaktivnu multimediju.
     Od 2007. godine do danas, intenzivno se bavi pedagoškim radom na univerzitetskom nivou. Sa svojim stečenim teorijskim i praktičnim znanjem kompetentno učešćestvuje u sistemu akademskog obrazovanja na svim ciklusima studija i preko mentorskog rada pomaže studentima da se oprobaju i usavrše u interdisciplinarnoj umetničkoj praksi i steknu najviša znanja o savremenim umetnostima i medijima.
     Do sada je izlagala i učestvovala na značajnim umetničkim projektima u Skoplјu, Ohridu, Bitolјu (Makedonija), Parizu (Francuska), Bazelu (Švajcarska) itd.