Piše: Alem Ćurin

     FERALOV ILUSTRATOR NA TREĆEM
     STRIP - KONVENTU U MAKARSKOJ, ČIJI JE
     SUDIONIK BIO I "MAŽANAC", POZNATIJI
     KAO VEDRO JUGO


     CRTANI FOTO-ROMAN
     Alem ĆURIN
     28. svibnja, 2008.
     Objavljeno: Feral Tribune
     Sličice možete videti, pošto je u ovom slučaju
     važno, u punoj veličini ako kliknete na njih!


     Gledam te mladiće, već zrele ljude preko tridesete, i prisjećam se kako sam ih na ovom istom mjestu, u Feralu, ogadio, ima tome jedanaest godina. Bio je to moj težak faul. Sad priznajem, nisam vidio ono što i oni – da je s ratom nestalo jugoslavensko tržište i da im je bila jedina šansa otići preko mora, ako žele ostati u stripu. Opravdano. U razgovoru dolazimo do činjenice da upravo sada 42 stripera, jedan više ili manje, s područja bivše države radi za strane-strane izdavače. Nikada u Jugi nije bilo toliko strip-crtača istovremeno. Generacija je to koju je spasio rat!

     Prvo da vam kažem što je to ili što mu dođe mažanac, naravski, za one koji ne znaju. Rečeni mažanac, kaže usmena predaja... "je šiloko ča puše u maju misecu". No bez teških, mrkih kišnih oblaka. Poznat je i kao suho ili vedro jugo. Kaže star i mudar savjet, čuvaj se vedra juga i oblačne bure!

     Usprkos svemu valjalo je na put, pravac jug. A more se valja, plete u obalu, vezuje pametne uz kraj. Lijepa je to slika sa suvozačevog sica. Ipak šajbe su zapretene jerbo propustiti mažanca kroz vlastito vlasište nije previše bistar potez. Glava na tome vjetru najudaljenija je od bistrog. Izdržat ćemo, nema nam druge, a ni Makarska nije daleko. Još malo i eto je.

     Strip-konvenat, MaFest, održava se po treći put u prekrasnoj Makarskoj, šezdesetak kilometara od Splita i, kako pak ustaljeni običaj i red nalaže, nema ni jednog splitskog autora među pozvanima. Ja dolazim sam, kao neki uljez, jer mi dođe ćef, tu i tamo, vidjeti druge stripere izbliza. Ima tu divnog svijeta. Možebitno, da sam kao stari pas često razočaran odsustvom svoje generacije, svih preko pedeset, družbe iz nekog strip-pra-doba, onih što se sjećaju Kekeca, Plavca, Panorame, ekipe što se navukla na strip u pred alanfordovsko i Bonellijevo doba, onih što nisu zagorili na Zagoru, i onda djelujem grintavo, amo reć, s distance. No došlo je krajnje vrijeme kako most na rijeci Kaj već jednom valja prijeći. Pola sam puta prevalio ove zime u Zagrebu, na CRŠ-u; druga me je polovica čekala u Makarskoj.

     Stojimo na semaforu. Iznad naših glava vjetar gužva transparent 8. natjecanja hrvatske vatrogasne mladeži i siću mladosti. Datumi vatrogasaca i stripera, te poneke lokacije tih društvenih događanja, poklapaju se. Za kontejnere papira što se uvijek vežu za ovakve strip-veselice nema straha, braća vatropirci drže nas na oku. U nas karta, a u njih tekućina. Neman pojma kako, al' mi kao prva asocijacija uleti Slaven Gorički. Bez njega više ne moš.

          Smještaj ne može biti bolji, tik uz more. A more ko more, ne more gore, stoji dolje, igra val non-stop u žal. Muzika za moje uši. No, nismo zapravo ni ušli u apartman, a već mi igla preskače na mojem Supraphonu. Psujem vjetar, usput put i onoga ko me šlava ovamo, tj. samoga sebe, pa jesam li rekao da više neću dolazit itd, itd... Propuh gospodari neopreznima. Vrata zarobljena vjetrom gurnu me tako da mi se digitalni idijot sada krevelji s poda u prostim faktorima. Jebote, kakva će to bit reportaža bez fotografija?


     Dan drugi – jugo & pivo

     Dana prvog ko da i nije bilo. Naime, stigli smo tek drugog dana fešte, petak, 16. 5.

     Žurim na Koktel dobrodošlice u hotelu Park, nije daleko. Lungo mare Donje luke jedna je od najljepših šetnica što su primile moje stope. Taj, meni potpuno nepoznati dio Makarske tek sad otkrivam. A samo šezdeset kilometara niz asfalt i... onda se pitam zašto me se ne sjete. Dok brodim uz vjetar stiskam mobitel u džepu, odgovor na onu digitalnu krepalinu. I mobitel ima kameru, bogamu. Poslužit će, tješim se.

     Turista i vatrogasaca uz more je ko u priči. Jedna sjedina privlači mi pažnju. Hermann Huppen odaje nervozu, djeluje izgubljeno. Uletim mu uprsi. Moj loš engleski i još gori francuski nije problem. Upoznali smo se prije dvije godine na prvom MaFestu. Glumi da se sjeća. Tek je stigao. Prvo ga je zajebavo avion u Bruxellesu jučer, pak je to ponovio zrakoplovni raspored letova iz Zagreba i eto ga na mjestu događaja dan kasnije no što je planirao. Nema mu ni Ervina Rustemagića, njegovog Vergilija i domaćina na ex-Yu strip stazama, ostauo je pri Celju. A sad i Gospođa kasni – redi se. E.

     Na ulazu kupujem katalog MaFesta. Odlično izgleda. Vrhunsko osvježenje. Darijo Dado Antunović i momci su se vraški potrudili da ovo strip-veselje otrgnu iz geta provincijske šeme tipa red srdela, red Coce, red kola od barila, crnoga, red bijeloga s poskočicama. Ekipa je ispekla zanat. Svaka im dala. Pravo iznenađenje me tek očekivalo u kongresnoj sali hotela. Unutra je ugurano preko sto i dvadeset svijeta. Sve stolice popunjene! Dado Antunović predstavlja posebne goste strip-konventa. Sve sam go strip-kalibar do kalibra. Pun ih je stol.

     Prvo ide talijansko-Bonellijeva škvadra: Fabio Civitelli, osebujan crtač iz Tex Willerovog razreda; Gianfranco Manfredi, scenarist Magičnog Vjetra; Bruno Ramella, crtač istoimenog Vjetra.

     Na tom istom Vjetru jašu još ekstra crtački talenti potvrđeni toliko puta, a spadaju u rubriku pod "naši": Goran Parlov koji kasni i nema ga na predstavljanju, te Darko Perović, jedan od petorice ravnopravnih autora službenog plakata MaFesta. Toliko o vjetru i tko je pustio vjetar.

     Tu je i Bane Kerac, ex-jugoslavenska strip-legenda što traje, autor čuvene Cat Claw, prvi jugoslavenski striper što je po uzor preskočio baru i vezao se za američki comic-book tip strip-heroja, bolje reći, heroine. Sada slijedi upozorenje za nepismene, to nema veze s heroinom! No, pustimo takve, i vratimo se american-comic-book bastardima, ranjenim i prezrenim dušama s falingu, koji zahvaljujući baš njoj postaju spasitelji svijeta. Tipično američki. Liječeni alkoholičar, gospodar i nada slobodnog kapitalizma, tj. svih nas. Svi njegovi sljedbenici ima tek da se liječe. Bane je prvi to osjetio, taj tržišni nerv, i svaka mu čast!

     Do njega je engleski Amer, Jamie Delano, izgledom ko zdravi Mirko, jedan od scenarista Hellblazersa, prave američke sage o šori, pucanju i krvarenju ampak je i autor scenarija za Outlaw Nation, isto tako specifično amerikanske jelte-jalte u skliskoj ruci. Jedna od tih ruku je i ruka Gorana Sudžuke Đuke (eto ga tik do Amera), Zagrepčanca na radu za DC Vertigo, ruke tečnog poteza, što mu je i donijelo nagradu najboljeg new comera za spomenuti serijal.

     Za kraj su ostavljeni veterani velikani: Alfonso Font – molim lijepo da ustanete glede spominjanja toga imena – čiča izgledom najbliži meksičkom generalu iz Divlje horde, veliki i preveliki španjolski autor; te najstariji među nama, Hermann Huppen, zna se tko je on, stvar je to opće kulture i ne treba tu trošiti riječi, stalni prijatelj Makarske od prvoga MaFesta.

     Nemoš izbjeći kako su najveće aplauze izmamili Bane, Perović, Font i Hermann.

     Ovakvi strip-konventi i stvoreni su za druženja pa se nitko osim strip-đankija, a njih nije zanemariv broj, ne veže na kratko uz svaku točku programa i drži se toga kao pijan plota, ampak sve to usisa i ode doma. Mi smo se radije usidrili na terasi. Kruži pivo, riječi i reči, ljudi, vjetar, sjećanja, drugarstva nova. Takvo je to strip-bratstvo.

     Dejan Kraljačić, direktor međunarodnog beogradskog strip-festivala, ovjenčani filmski scenarista, drugar od prošle zime – ne šiša ništa bijelo, traži vino, nema vina, onda daj crno, nema Tomislava, samo Guinness, daj Guinness pa da ginemo; dvije pive pedeset kuna, jebote. Vladimir Vlada Vesović, alfa i omega istog beo-festivala, stari striper, znamo se još od Vinkovaca, ne puši, ne pije, ne spava. Bane Kerac i ja se vraćamo do Vinkovaca '84., uspoređujemo memorije pamćenja, nema neke razlike. Iztok Siter, drag Slovenac, striper iz Mladine i autor obilne monografije Zgodovina slovenskega stripa 1927-2007, ne benda Laško, samo hrvaško pivo. Mladen Viskić, Splićanin, kolekcionar, vlasnik je jedne od najvećih, ako ne i najveće zbirke strip-roto-naslova s teritorije bivše države; ima sve, ama baš sve, od '45. do maloprije. Prepoznajem Svetozara Tozu Obradovića, novosadskog scenaristu, pisao je za Kerca, i on mi je lice iz memorije Vinkovaca.

     Razgovori dugi i zdrava zajebancija.

     Davnih i divnih godina naše mladosti, kad je mladež rastao po tijelu i bio muškoga roda, a ne žemskog kao danas, tada u Vinkovcima, svi smo s obzirom i rišpetom pristupali Julesu Radiloviću, velemajstoru dosta starijem od nas, nikad samom, uvijek u društvu sa svojom gospođom Zdenkom, njegovom sjenom, tajnicom i glasnogovornicom al, bogami, i dobermankom, kad je to trebalo. To nam je bilo normalno, to da majstor ide na takve skupove u pratnji supruge. Bio je za nas stariji gospodin i to mu tako dođe u tim godinama.

     Godine su prošle i eto mene u pratnji gospođe. Jebenti kalendar! Vjera se upoznaje sa striperima. Iztok komentira kako nema ni jedne ribe među stripašima, osim tri gospođe, moja, Banetova i Hermannova te mala Kaja, no ta je mlada a već Slovenkinja.

     Pivo je i dalje u priči samo je lokacija druga ampak i društvo je poveće.

     Dejan Kraljačić jedini ne šljivi pivo, on se drži crnog, ovaj put vina, bez obzira koliko je skupo i loše; nije mu jasno da netko uz more može piti pivo, more je zakon, on čak i puši filter More. Esad Ribić, grmalj iz Zagreba, Hulk s tako nježnom ljevicom da je to divota, već je slavan u Americi, pa i šire. Jednom je s njim, s onu strane bare, došao i Matt Hollingsworth, Amerikanac, strip-kolorista, zaljubio se u Zagreb i domaće pivo, okućio tamo i sad se ženi Zagrepčankom. Poželio sam da mi on izvede kolor na mom stripu za Dark Horsa, tu je u Zagrebu, nije daleko i ne treba slati mejlove i čekati dok se ne udostoje odgovora, pokazujem mu kopije, kaže najs, veri najs, kaže i da će se starat ako ovi s Pacifika nemaju neku drugu ideju. Nekoliko okruglih stolova sklopljeno je u jedan. Ima nas.

     Tihomir Tico Tikulin, otac i dobri duh zagrebačkog CRŠ-a. Dalibor Talajić Talaja, ima osiguranu gažu u Americi. Đuka je tu. Vlada Vesović je još budan, al ne želi da se truje. Slaven Gorički, kolekcionar originalnih strip-uradaka i humanista, a ujedno i profi vatrogasac, je u dilemi, dal da pije s nama ili sa vatrogascima. Pristiže i Goran Parlov, Puljanin, Mate mu nije neki rod, ali im je isti imotski korijen; već petnaestak godina radi s Bonellijem i Amerima.

          Gledam te mladiće, već zrele ljude preko tridesete, i prisjećam se kako sam ih na ovom istom mjestu, u Feralu, ogadio, ima tome jedanaest godina. Bio je to moj težak faul. Sad priznajem, nisam vidio ono što i oni – da je s ratom nestalo jugoslavensko tržište i da im je jedina preostala šansa bilo otići preko mora ako žele ostati u stripu. Opravdano. U razgovoru dolazimo do činjenice da upravo sada 42 stripera, jedan više ili manje, s područja bivše države radi za strane-strane izdavače. Nikada u Jugi nije bilo toliko strip-crtača istovremeno. Generacija je to koju je spasio rat!

     Dan treći – jugo & vino

     Vjetar ne popušta, zna svoj posao.

     Na klupi pred hotelom Park sjedi Hermann, čeka ženu i gušta predan vjetru i moru. Sijede vlasi igraju. Da, da, guštam, kaže on, divan vjetar, divno more, no cijelo vrijeme čekam taj ogroman brod da mi uroni u kadar. Koji brod, koji kadar, nije mi jasno. Pa zar ne čuješ taj brodski motor kako moćno prede, traje to, al nikako da se ukaže, ostaje pri svome veliki crtač. Nije bilo druge, pokazujem na metalnu ploču ispod klupe na kojoj gušta, jerbo rečeni šum je ustvari buka od hotelske pumpe što treska, tu dolje, tjerajući hotelska govna vani prema kolektoru, na poluotok Svetoga Petra. O šit, ajm old, o šit, razočaran je monsieur Huppen. Ne, ne, to je od vjetra. Takvo je to jugo, magično, ako mu se prepustiš zamrsi sve informacije.

     Subota je, dan kada se splitski striperi zalete do Makarske, jednokratno, da vide bliski šou iznutra, pokupe kakav crtež i autogram. Svi crtači gosti, specijalni i obični, crtaju po Kačićevom trgu, tako je u programu. Za ove specijalne vadi se broj i čeka u redu. Kako ja više ni u doktora ne čekam, a kamoli vadim broj, vrtim se po burzi stripa što se razapela po stepeništu trga. Ima tu novitadi, skupih i luksuznih naslova. Nema baš nešto što dira u arteriju i prisili me da isprsim toliku lovu. No nađe se pokoje staro te poznato lice.

     Domagoj Horvat je tu gost već dva dana, al smo se tek sad sreli. Sonječka, Vinko Barić i Damir Ercegović su malobrojna splitska delegacija. Čujem da je i Nikola Listeš negdje po gradu, al se nismo našli u vremenu ni prostoru.

     Danas malo tko troši pivo. Iztok Sitar je prešao na Jamnicu, ja na vino. Društvo teško dolazi sebi. Mladost se dokasna zadržala na vjetru i malo su u balunu.

     Na terasi hotela Park slivaju se jezici u jedan, svi se kapiramo. Mali je Andrija lud za stripovima i u jedanaestoj otkriva, sav u čudu, kako razumije srpski! Stari mu je na berzi pokupovao brdo starih Alan Fordova i sličnih skupljača prašine iz nekoliko država. Jupi, kaže Andrija, evo i Asterixa na hrvatskome, samo, tata, šta je to zvanično? Baš zato mi je želja da mu Bane napravi crtež i popriča s njim, al majstor je zauzet i Talajić mu crta nekog zombija. Čekaj, nemoj malome crtat mrce, bogati, bunim se ja. Ozareno mladunče me prekida, zombi?, neka, neka, jupi! Neš ti u mene pedagoga.

          Pokušavam se bar nakratko držati rasporeda programa, odlazim na tribinu Alfonsa Fonta. Stari se mačak povukao na selo negdje u Pirinejima, budi se s kokošama, uživa na friškom zraku, crta, piše, otprati kokoše na spavanje, onda još crta ili piše pa i on ode za njima. Vlada ga pita, pa gde ste nestali, vi veliki španski meštri, nema nijednog novog koji je grafički veličanstven i prepoznatljiv, onako tipično španski, kao vaša nekadašnja grupa autora, tamo iz sedamdesetih i osamdesetih, koja se sad retko sreće i ako se. Manga, kaže veliki meštar, manga je kriva za sve, svi crtaju isto, velike okice i sladunjavo, nemaš pojma da li je autor Španjolac ili Vijetnamac. Ako mi se danas album uspije prodati u bar 4000(!!!) komada, i to u Španjolskoj, ja sam sretan, to je sva istina, nesretan je Font.

     U konobi Kalelarga subotom je zabranjen pristup muškarcima. Vesela grupa žena svake subote ima Kalelargu rezerviranu za sebe. Sjedimo ispred, na bačvama, tu se kao može. Pet američkih crtača, neki na duže, a neki na kraće staze, te jedan direktor, bogami fin. Fina spiza i dobro vino. Dejan je na svome, samo se gubi pri zbrajanju nogu u kozica. Matt i Đuka drže se one kako riba tri puta pliva: u moru, ulju te pivi! Talaja, Esad, Dejan i ja smo in vino caritas. Esad Ribić mi ulazi duboko, veli da zna tko su Gobbo i Otprilike ovako. Kupio me za sva vremena.

     Dan zadnji – jugo & kava

     Oko MaFesta, osim vjetra, vrte se raznorodni, raznobojni i sve tako pod razno, naime o sponzorima teče riječ.

     Danas je sponzorirana kava na terasi već toliko puta spominjanog hotela. Svi smo na kavi. Mobitel škljoca već treći dan. Crta se, jezici se ne drže zubiju, čuju se razne i čudne teorije, kao ona o tome kako nastaje konjak ili vinjak. Svašta naučiš i od mlađih.

     Tico brunda na europske standarde rečenog hotela. Frano Petruša i Robert Bob Salinović crtaju. Darko Perović i ja spominjemo zajedničku prijateljicu Sandru, arhitekticu, još jedno splitsko lice; pozdrav Sandri ma gdje bila. Marko Šunjić, vlasnik je Fibre i izdavač El Niňa Bore Pavlovića te čovjek od riječi, poklanja mi tvrdoukoričeni Pavlovićev vjetar. Koliko vjetra na tako malo mjesta.

     Ko ovo plaća, oglasi se kelnerica. Ja istrčim, računam, to je sponzorirano. Ups! Sponzorirana je kava bila jutros od osam do devet, a sada je podne. Toliko o vremenu i prostoru i sponzorima. Daleko im kuća!

     Kako kaže Arsen, još jedna šetnja uz more i gotovo.

     Baš tako. Opušten za kraj, neoprezno se podah vjetru tik uz prvi val. To je bio zajeb. Vrebalo me jugo cijelom tom šetnjom, čekalo pravi momenat i onda me zviznulo punom nogom tamo gdje sam najtanji, među stripove. Mapu, što sam je sve ove dane vukao sa sobom i hranio je bilješkama, crtežima, katalozima, starim stripovima, izbije mi iz ruke. Prolista moje papire mažanac na brzinu, naruga se viđenom i utopi ih u plićak. Mokrih hlača izbrojih zadnje korake u Makarskoj.

     Tješio sam se kako sve nije izgubljeno, imao sam suh mobitel i uzdao sam se u njegovo foto-pamćenje. No sva ta pusta tehnologija je na tragu isprazne informacije. Fotke su bile nečitki mutež.

     Upravo sam se vratio s MaFesta, jake fešte na slavu i hvalu ruci, i kako ćeš onda u to ime govorit ako ne kroz crtež. Valjalo se osloniti na svoje oči, pronaći u tom mutnom odrazu foto-pamćenja traženi subjekt i objekt, a glagol prepustiti vlastitoj ruci; memorija će učinit svoje.

     Život i tako traje samo jedan dan, sve ostalo je memorija.

Press: Veseli četvrtak

Press: Vedis

     GUNKA DAS - nova knjiga stripa Andrije Maurovića

     Kao treći naslov biblioteke MAUROVIĆ, zagrebačkog nakladnika Vedis, nakon Podzemne carice i Groba u prašumi, u jednoj knjizi objavljena su dva stripa Gunka Das i Lutalica Chagos.

     Zadržan je postojeći standard biblioteke – integralni oblik samih stripova, tvrdi uvez, 112 stranica položenog formata, a osim samih stripova, objavljena su i četiri popratna tekstualna priloga, među kojima je i esej strip-crtača (u posljednje vrijeme i aktivnog teoretičara i esejiste devete umjetnosti) Branka Farca „Avantura počinje putovanjem…“, te dva bibliografska teksta o samim stripovima i tjedniku „Oko“. Knjigu stripa za tisak je priredio i uredio Veljko Krulčić.

     Podsjetimo se: nije bilo prošlo ni dva mjeseca otkad je u zagrebačkim Novostima u svibnju 1935. počeo izlaziti strip Vjerenica mača, a izdavač ovog tiražnog dnevnog lista „Jugoštampa“, potaknut velikim zanimanjem kojeg je izazvao Maurović-Kovačićev uradak, odlučio je pokrenuti ilustrirani tjednik Oko, zapravo – prvi hrvatski i uopće jedan od prvih strip-listova na cijelom ondašnjem jugoslavenskom prostoru.

    Od prvoga broja (6. srpnja 1935.) pa u naredne dvije i po godine „kućni“ crtač i zaštitni znak Oka bio je upravo Andrija Maurović. Iznimno produktivan, crtajući paralelno jedan ili dva, u jednom trenutku čak i tri stripa, Maurović je na stranicama Oka sveukupno objavio jedanaest kompletnih stripova – različite dužine, raznih žanrova i još raznolikijih ambijentacija.

     Stripovi koji su imali kompleksniju sadržajnu strukturu i šaroliku galeriju likova očito su mu predstavljali dodatan autorski izazov, pa se bez pretjerivanja može reći da su oni svojom grafičkom privlačnošću, stilskom prepoznatljivošću i dojmljivošću sukladni perjanicama tadašnje svjetske strip-produkcije.

     Po opće prihvaćenom mišljenju upravo takvi su Gunka Das – groblje živih mrtvaca u Indiji i Lutalica Chagos – brod smrti.

     Zanimljivo je spomenuti da su i Lutalica Chagos (koji je prema originalnom scenariju Franje Fuisa izlazio od 14. 11. 1936. do 24. 04. 1937) i Gunka Das (prema književnom predlošku Rudyarda Kiplinga, a nepoznatog scenariste, izlazio je od 1. 05. 1937. do 1. 01. 1938) stripovi su koji u potaji dišu ljudskom mjerom. Njihova radnja odvija se na dalekim, od civilizacije izoliranim prostorima. Međutim, nije riječ o raskošnim freskama od kojih zastaje dah, nego o kraćim stripovima, ljupkim i patetičnim – Lutalica Chagos je morska, a Gunka Das pustinjska avantura, koje se uvuku čitateljima pod kožu i koje kao takve potaknu praiskonsku težnju za avanturom…

     Andrija Maurović se sa ova dva stripa zapravo i oprostio s čitateljima Oka, ali neovisno od toga Gunka Das i Lutalica Chagos predstavljaju bitan segment u shvaćanji u rasvjetljavanju majstorovog pionirskog, ujedno i najplodnijeg razdoblja u njegovu opusu.

     Do najnovije Maurovićeve knjige stripa (kolekcionarskom izdanju tiskanom u 333 primjerka), kao i prethodnih naslova iz ove edicije, najjednostavnije se može doći kontaktirajući nakladnika: www.vedis.hr ili tel. 385-1-3698-774, odnosno gsm 385-98-380-331.

Autor: Mladen Oljača

povratak na vrh

Piše: Strip vesti

Press: Bookglobe

Piše: Aleksandar Manić

     SOLEDAD T1, T2, T3, T4
     Scenario i crtež: Tito
     Glénat, 1983/87

     Soledad je varošica u Španiji. Vreme je postfrankističko, a atmosfera stripa je natopljena lokalnom tradicijom, uzburkanim strastima, kukavičlukom i licemerstvom. Uprkos godinama i mirnom životu, Saru ogovaraju njene susetke i prijateljice. Marco se vraća posle petnaest godina odsustva i biva razočaran. Adolfa kopka savest i zagorčava mu život...

     Titova priča se odvija u, na prvi pogled, mirnom i beznačajnom mestu, u kome se ništa bitno ne dogadja. Porodični odnosi se sukobljavaju sa nezakonitim ljubavima, neverstva se radjaju iz usamljenosti, susedi nisu uvek i prijatelji, a odrastanje nije bez uzbudjenja. Drama Soledada je vrlo vešto protkana anegdotama i čitanjem serijala brzo se shvata da je u pitanju simbol promena, napuštanje starog sveta iz vremena Frankove diktature i ulaska u nova i moderna vremena. Scenaristička efikasnost počiva na jednostavnosti i dobro razradjenim karakterima.

     Titov grafizam je realistički i, u početku, on je imao odredjenu statičnost i greške u ljudskim proporcijama. Vremenom, autor se oslobodio i uspešnije dočaravao ljudske portrete i pokrete. Njegov crtež je prepun detalja, ali oni ne otežavaju čitanje, nego doprinose ritmu zamišljenom u scenariju. Titova paleta je svetla i boje su nalik Mediteranu okupanom suncem.

     Tiburcio de la Llave (1957), poznatiji pod pseudonimom Tito, rodjen je u Toledu, a u Francusku je stigao kao dete. Posle rada za reklamne agencije, on se opredelio za strip i prve table serijala o varošici po imenu Soledad, izašle su u reviji (A SUIVRE). Posle stripa o Soledadu, on je radio čitav serijal o deci iz francuskih predgradja, strip koji je doživeo više izdanja i veliku popularnost.

Piše: Strip vesti

Autor: Simon Vučković

povratak na vrh

Press: Lavirint

Piše: Strip vesti

Uređuje: Marko Ajdarić

Press: Veseli četvrtak

Piše: V. Fumeti

     - Uz novu ediciju Komika -

     O zlatnom dobu srpskog stripa, koje je trajalo nešto više od pola decenije, a u predvečerje Drugog svetskog rata, dosta se zna. Pre svega zahvaljujući nastojanjima Žike Bogdanovića i Zdravka Zupana. Sada se njima priključuju i mladi ljudi, urednik edicije Zlatno doba Vuk Marković; dizajner interesantnih korica edicije Ivica Stevanović; Zlatko Milenković, poznat po Strip vestima i urednikovanju u Stripoteci, između ostalog; kao i Dejan Đoković Dekara, koji nas svako malo obraduje edicijama privatne kuće Lavirint, od kojih su najnoviji hit Neustrašiva Zorka i Zabava za celu porodicu.

     Zlatno doba, s podnaslovom Vremeplov kroz svet srpskog stripa, zamišljeno je kao reprintna revija u kojoj će biti nanovo štampani stripovi čuvenih domaćih crtača i scenarista, koji su ostali po strani od uredničkog i književnog interesa u bližoj ili daljoj prošlosti. U prvom broju štampan je strip iz 1939. godine, Maksim u Beogradu Đuke Jankovića, a u drugom Don Kihot Konstantina Kuznjecova, iz 1940. Prva sveska ima 28 stranica, a druga 36. Obe su štampane u crno-belom, originalnom otisku, sa snažnom upotrebom rastera. I vrlo dobro prezentovane, počev od korice, koja svedenim bojama opominje ljubitelja devete umetnosti da je pred njim strip iz arhive, odnosno bogate baštine srpske devete umetnosti. Obe sveske, ili bolje albumi mekih korica, sadrže i propratne tekstove u kojima se govori o davnim premijerama stripova i biografijama njihovih autora.

          Dva prva broja revije, dakle, odlikuju se entuzijazmom i odgovornim odnosom prema domaćoj baštini, ali ih deli pre svega žanr strip priča koje vraćaju na scenu posle blizu sedamdeset godina. Maksim u Beogradu Đuke Jankovića komični je strip o simpatičnom nespretnjakoviću i levom smetalu, ispod čije se jednostavne priče fino nazire nesigurni život u predratnom Beogradu, večne "igre" našeg mentaliteta, uobičajena kriza vrednosti... Kolebljivost između realističkog i grotesknog karaktera stripa u ovom slučaju je dala poseban pečat autorske originalnosti, te se delo Đuke Jankovića i sada može čitati sa simpatijom koja povremeno prelazi u zadovoljstvo odnosno radost.

     U Kuznjecovljevom Don Kihotu privlači pažnju autorova sposobnost da kabastu klasičnu priču prvog romana svetske literature "upakuje" u čitak i pitak relativno kratak strip poštujući osnovne smernice i tokove Servantesove besmrtne komičke epopeje. Ukratko: ovaj Don Kihot je sjajan stari strip, koji je u vreme premijere bio na nivou najboljih stripova koji su se crtali u preratnoj Evropi i Americi.

     Bilo bi neobično važno da ljudi okupljeni oko ovog projekta istraju i imaju uspeha, jer bi se tako obnovili neki od nepravedno u tamu potisnutih dela beogradske strip škole, a ljubitelji devete umetnosti podsetili zlatnog doba, čvrstog temelja svega onoga što će se u stripu dešavati posle Drugog svetskog rata pa sve do danas.

     [Objavljeno: Bestseler, Beograd, br. 53, 23.03.2008.godine]

Autor: Mladen Oljača

povratak na vrh

Piše: Aleksandar Manić

     LE GRAND JEU T1, T2
     Scenario: Jean-Pierre Pecau
     Crtež: Leo Pilipović
     Delcourt, 2007/2008

     1945. Rat je završen pre četiri godine. Saveznici su, bez pomoći Amerike, pobedili na Zapadu, ali na Istoku sukob još traje. De Gol i Čerčil su prihvatili separatni mir sa Trećim Rajhom, smatrajući da je bolje imati “malog nacistu pod kontrolom, nego velikog staljinistu pred vratima”. Operacija Barbarosa nikada nije postojala, jer je Staljin prvi napao. Crvena Armija se nalazi u predgradju Berlina, a Hitler je napustio vlast i na njegovo mesto je došao Rudolf Hes. Avantura počinje kada “Šarl de Gol”, najlepši dirižabl francuske flote, putujući na redovnoj liniji Pariz-Tokijo, nestane iznad Grenlanda. Potraga za njim je poverena Nestoru Seržu, novinaru Frans Soara i nekadašnjem vojnom pilotu.

     Ohrabren velikim uspehom “Tajne istorije” (ukupan tiraž na francuskom jeziku - 250 hiljada), Peko je napravio novu ezoteričnu mućkalicu alternativne istorije pomešane sa špijunažom i fantastikom. Sabijajući u priču nešto istorije, nešto pop kulture i mnoštvo nasilja, on je načinio nekoherentan svet posejan poznatim imenima i podgrejanom fantastikom. Vodjena iz akcije u akciju, ova priča preuzima stereotipne recepte junaka, pomoćnika i negativaca, a odstupa samo u nepostojanju ženskih likova, što je čest problem Pekoovih scenarija. Kao i obično, njegova karakterizacija likova je stereotipna i karikaturalna, a protagonisti se ponašaju i izražavaju na izveštačen način. Haotičan zaplet, bolji nego u “Tajnoj istoriji”, nije tečno i ritmizirano ispripovedan. Istovremeno, oba albuma pate od starog Pekoovog problema – previše dosadnih dijaloga koji objašnjavaju sve ono što on ne ume da umetne u strukturu scenarija.

     Subotičanin Leo Pilipović (crtač 4. i 5. nastavka “Tajne istorije”), ovoga puta se opredelio za vrlo realistički i živopisan stil. Njegov grafizam je dinamičan, precizan, a kostimi i dekori su prepuni detalja. Nedostatak Pilipovićevog izraza je povremena statičnost u akcionim scenama, kao i nešto grešaka u proporcijama. Uprkos Pilipovićevom talentu, njegov crtački pristup nema mnogo originalnosti, jer je morao da se povinuje komercijalnim zahtevima serijala. Inače, strip serijal “Velika igra” je tipičan proizvod u kome je naracija zamenjena nizom labavo vezanih akcionih scena. Treći i poslednji nastavak serijala “Velika igra” očekuje se do kraja godine.

Piše: Zoran Jović

Autor: Simon Vučković

povratak na vrh

Uređuje: Marko Ajdarić

Piše: Strip vesti

Piše: Stripburger

     Forum Ljubljana, ZAVOD ZA UMETNIŠKO IN KULTURNO PRODUKCIJO, Metelkova 6, 1000 Ljubljana
     tel. +386 1 2319662, fax. +386 1 4338074, core@mail.ljudmila.org, www.stripburger.org

     P. S.: BRATOVŠČINA SIVEGA GOLOBA
     TISKOVINA
     Bratovščina sivega goloba ni ne ilustrirano prozno delo ne strip. Obe veji na papirju tiskanega pripovedovanja se v knjigi mešata v pikareskno piktofikcijo, ki bralca skupaj s šestimi srčnimi fanti z Galebjega otoka pelje od Kornatskih otokov, prek Benetk in Barcelone, do Brazilije, od tam pa se potem z (bržkone) edinim preživelim strmo spusti navzdol v Slovensko Gvajano, na Latvijski Tobago in spet nazaj na železniške tire med Baltskim in Črnim morjem. Pripoved, nezakonsko dete Alice iz Čudežne dežele in Moritza Thomsena, ki na prvi pogled želi biti zgodba o odraščanju, je v resnici ravno nasprotno; zgodba o neodraščanju, predvsem pa priča o veliki ljubezni in spoštovanju, pravzaprav že kar obsedenosti s klasičnim delom slovenske mladinske književnosti. Avtentični dokaz, da za fan fiction ne potrebujemo televizijskih nadaljevank z vesoljskimi ladjami, temveč zgolj nedolžno, v socialnem razvoju zaostalo človeško dušo, nekaj vezanih letnikov Obzornika, Radarja in Pionirja (odpisanih iz lokalne splošnoizobraževalne knjižnice), star pisalni stroj in šop po eni strani nepopisanega papirja. Uredil in podobe priskrbel J. Klemenčič.
     O P. S. ni znanega veliko. Rojen je bil v ljubljanskih vzhodnih predmestjih, po lastnih navedbah je končal eno od ljubljanskih gimnazij. V mladih letih je pod različnimi psevdonimi objavil nekaj pesmi. Njegove pripovedi o potovanjih so (bile) bržkone plod domišljije.
     Jakob Klemenčič živi, dela in počiva v Ljubljani. Rad ima žalostne pesmi in dolge vožnje z vlakom.
     Vključeno v naročnino na revijo Stripburger.
     Vizualni material za novinarje je na voljo na www.ljudmila.org/stripcore/bratovscina/

     V tisku je že zbirka Deveta soba, ustripljena poezija in proza Vinka Möderndorferja, junija pa bo izide prvi del trilogije Na božjastni poti francoskega avtorja Davida B., stripverzijo Na prvem tiru, ki nastaja v sodelovanju med Andražem Poličem (avtor haikujev, soscenarist) in striparjem Davidom Krančanom, ter Stripburger 47.

     HONEY TALKS NA OCX V OSLU
     23. in 24. tega meseca bo v Oslu na Norveškem ponovno potekal zdaj že tradicionalni stripovski festival OCX (Oslo Comics Expo). Glavno prizorišče festivala bo Serieteket, stripovski oddelek na tamkajšnji knjižnici Deichmanske. Eden vrhuncev festivala bo prav gotovo gostovanje slovenske stripovske revije Stripburger s predzadnjo postavitvijo svoje nadvse uspešne razstave Honey talks – stripi po motivih panjskih končnic (razstava bo svojo evropsko turnejo zaključila septembra letos na Poljskem).
     Stripburger bosta zastopala slovenska stripavtorja Matej Kocjan – Koco (tudi eden izmed soavtorjev rzastave) in Gašper Rus, pridružil pa se jima bo hrvaško-ameriški stripavtor Danijel Žeželj, soavtor razstave.
     Festival bo gostil tudi druge priznane stripovske umetnike: domačina Christopherja Nielsena, Johnnyja Ryana iz ZDA ter Manuela Fiorja in Igorta iz Italije.

     4+
     4+ je najnovejši projekt, ki sta ga zakrivila ZEK CREW in David Krančan (Stripburger), tehnično pa ga je izpeljal Lovro Žitnik.
     Gre za spletno razstavo, ki jo lahko spremljaš dnevno, saj se dogaja v realnem času. Vsak od štirih avtorjev uporablja svojo barvo in cilj je zapolniti digitalni črni kanvas s kompozicijo raznolikih in prepletajočih se grafičnih elementov.
      Več informacij na 4-plus.blogspot.com/

Press: B92

Press: Veseli četvrtak

Press: Bookglobe

Priredio: NVO Strip klub

     -Postovani prijatelji i ljubitelji stripa!
     U toku su pripreme za ovogodisnji Kotorski Strip Festival radnog naziva Kotor Strip Party 2008 god.
     Pozivamo sve zaniteresovane da nam najkasnije do 02.Juna 2008 god.dostave svoje ideje predloge i sugestije u kakvom svijetlu zele da vide ovogodisnji strip festival u kotoru kada ce biti izdat Konkurs i uslovi, naseg festivala.
     Detaljnije informacije o organizovanju festivala mozete dobiti putem tel:068-702-660.,ili na e-mail organizacije NVO: Strip Klub: "Andrija Maurovic" Kotor; E-Mail: ilko.m@cg.yu.
     Molimo sve zainteresovane i autore iz zemalja okruzenja da sa svojim ucescem uvelicaju ovogodisnji strip festival u Kotoru.
     Projekat Kotorskog Strip Festivala su podrzali Ministarstvo Kulture rep. Crne Gore.Sekretarijat za Kultur opstina k0tor

Press: Mazos

Autor: Mladen Oljača

povratak na vrh

Piše: Strip vesti

     Mafest se približio neviđenom brzinom, i sada kada vidim da se ljudi pakuju za put shvatam da je više nego krajnje vreme da Vas podsetimo na ovu sjajnu manifestaciju. Prenosimo vam program manifestacije i dajemo vam linkove ka Mafestovoj stranici www.mastripfest.com, kao i na stranice na kojima su predstavljeni specijalni gosti festivala: Alfonso Font, Gianfranco Manfredi, Bruno Ramella, Darko Perović, Jamie Delano, Goran Sudzuka, Fabio Civitelli. Sledi PROGRAM gde ćete moći da videte da će tu biti još mnogo drugih gostiju i zanimljivih ličnosti za sresti...

ČETVRTAK, 15.05.2008.
Od 21.00 do jutra…
Zagrijavanje u Book Cafeu: DJ Butch
22.30
Jamie Delano i Goran Sudžuka (razgovor ugodni + potpisivanje) – Book Cafe

PETAK, 16.05.2008.
09.00 – 11.30
Radionice s najmlađima: Darko Macan, Tihomir Tikulin Tico, Frano Petruša - Dječji vrtić «Ciciban» + OŠ «Oca Petra Perice»
12.00 – 14.30
Crtanje uživo na rivi: Svi domaći autori – Kavana Central
15.00 – 17.00
Hermann & Bane Kerac (razgovor ugodni + potpisivanje) – Cafe Bar Memory (Hotel Meteor)
17.15 – 18.30
Koktel dobrodošlice – Hotel Park
18.30 – 19.30
Tribina: Gianfranco Manfredi, Darko Perović & Bruno Ramella – Hotel Park, kongresna dvorana
19.30 – 20.30
Tribina: Fabio Civitelli & Lucio Filippucci – Hotel Park, kongresna dvorana
22.30
PUK nadopunjava MaFest – koncerti: Adastra, Logo, Tied up – Art Cafe
01.00
MaFest After Hour Party – Cocktail Bar IVANA & Beach Bar ĆABO

SUBOTA, 17.05.2008.
10.00 – 12.00
Gianfranco Manfredi, Darko Perović & Bruno Ramella (razgovor ugodni + potpisivanje) – Book Cafe
12.00 – 14.00
Alfonso Font (razgovor ugodni + potpisivanje) – Book Cafe
15.30 – 17.30
Fabio Civitelli + Lucio Filippucci (razgovor ugodni + potpisivanje) – Book Cafe
18.00 – 18.30
Humanitarna aukcija originalnih crteža: «Od srca za malu Srđanu» – Hotel Park, kongresna dvorana
18.30 – 19.30
Tribina: Jamie Delano & Goran Sudžuka – Hotel Park, kongresna dvorana
19.30 – 20.30
Tribina: Alfonso Font – Hotel Park, kongresna dvorana
22.30
MaFest koncerti: «Natural» + «Vatra» + MaFest After Hour Party – Cocktail Bar IVANA & Beach Bar ĆABO

NEDJELJA, 18.05.2008.
09.30 – 12.30
Svi specijalni gosti i svi domaći autori (razgovor ugodni + potpisivanje) – Hotel Park
13.30 – 16.30
Sportski MaFest: Turniri u malom nogometu i basketu – Sportski centar Makarska
16.30 – 20.00
Neformalno druženje autora, posjetitelja i organizatora te razgovor o MaFestu 2009. - Cocktail Bar IVANA & Beach Bar ĆABO
22.30
Završni MaFest party – Book Cafe

MaFest 2008. - IZLOŽBE ORIGINALNIH CRTEŽA (16.-18.05.2008.):
Alfonso Font – Art & Craft
Goran Sudžuka – Book Cafe
Fabio Civitelli, Darko Perović & Bruno Ramella – Galerija «Gojak»
“Strip na omotu rock albuma” - Cafe bar «Kačić»

BURZA STRIPOVA (16.-18.05.2008.):
16.05. – Hotel «Park» (15.30 – 20.30)
17.05. – Kačićev trg / Book Cafe (09.30 – 17.30) & Hotel «Park» (18.30 – 20.30)
18.05. – Hotel Park (09.30 – 13.30)

Piše: Aleksandar Manić

     Le Poulpe 8
     La disparition de Perek
     Scenario: Hervé le Tellier
     Crtež: William Henne
     Six pieds sous terre, 2001

     Nagoreli leš Philippa Pereka bačen je u žbunje na periferiji Pariza. Policijska istraga ne nalazi nikakvu kriminalnu prošlost, niti krivično delo vezano za ubijenog studenta. Gabriel Lecouvreur, zbog "mnogobrojnih i dugih ruku" zvan Hobotnica, nezadovoljan tajanstvenim ubistvom, kreće u potragu za istinom. Zahvaljujući upornosti i vezama, on otkriva da je Perek klon, čija je svrha bila da bude ubijen i da mu se izvade organi neophodni "roditelju".

     Serijal "Hobotnica", inače fenomen francuske popularne književnosti, započet je 1995. godine i zamišljen kao niz kriminalističkih romana sa zajedničkim junakom, Gabrielom Lecouvreurom. Posebnost serijala jeste da svaku knjigu piše drugi autor, pridržavajući se zadatih elemenata. Struktura romana serijala "Hobotnice" utvrdjena je na samom početku. Radnja se otvara ubistvom, identitetom žrtve i pitanjem ko je ubica. Gabriel o ubistvu saznaje u svojoj omiljenoj kafani i kreće u akciju. Potom, on mora da sretne Chéryl i Pedra, a tokom dogadjanja, on svakako treba da nadje vreme da pročita jednu knjigu filozofije ili poezije i da popije jedno pivo koje ne bi trebalo da bude obična točena krigla. Tokom akcije Hobotnica mora da dobije batine, da pogreši u istrazi, a potom da razreši slučaj. Kraj se odigrava u Gabrielovoj omiljenoj kafani u kojoj je i saznao za slučaj.

     Uspeh kod publike doneo je filmske i strip adaptacije serijala. "Perekov nestanak", osmi nastavak strip serijala "Hobotnice", uradjen je po romanu Hervéa le Telliera, matematičara i novinara, koji se pored profesorskog zanimanja, bavi i pisanjem romana. Napisan, prvenstveno, kao 89. avantura Hobotnice, on je potom scenarizovan i za strip. Za crtača je odabran Belgijanac William Henne, inače autor, ne samo stripova, nego i crtanih filmova. Njegov grafizam je vrlo ekspresivan i ne sledi stereotipe drage komercijalnoj produkciji. Originalni kadrovi, zanimljiva montaža, radikalne elipse i varijacije u grafizmu, čine njegov izraz istovremeno dinamičnim i poetičnim.

Serijal o Gabrielu zvanom Hobotnica, čoveku na ivici zakona, modernom osvetniku i anarhisti, nalikuje na stilske vežbe. Medjutim, kako je do sada izašlo oko dve stotine pisanih romana i 18 grafičkih novela, a medju autorima se nalaze i najveća imena francuskog detektivskog žanra, ovaj serijal zaslužuje pažnju čitalaca i kritike.

Priredio: ZULK

Press: SKC

Priredio: Vizant

     10-th INTERNATIONAL BALCAN COMIC ART FESTIVAL
     ,,NEW CREATORS”- Bitola -Macedonia

     The “Byzant”—Visual Art Center is organizing the 10-th Annual international Comic art exhibition to be held in Prilep, Macedonia. The topic is ”DREAMLAND”-( Dreams, life, borders, walls, war, sex, food, sports, people, zoo, natural… etc from your country)

1. Participation is open to all artists of comics that currently publish or have published in national or international mass media and not published.
2. Participation will consist of an entry on the topic: "DREAMLAND”. The format can be 21 x 29,7cm - A4 Gallery formate. Send only good laser copy and original (original no return). Each works must bear the signature or initials of the artist at the front, with name, surname, adress, short biography-photo, telephone numberand e-mail address indicated on the back.
3. The entries should be packaged to protect the contents.The organization recommends placing the entry between two pieces of cardboard. Shipping will be paid by the participant. On packaged sign: "PRINT OUT OF VALUE”. The organization is not responsible for any damage caused during shipment.
4. August 28th is the deadline for resident authors in Balkans, and July 21th for participants of the other countries.The entries must be sent to the following address:
     "VIZANT"-Balcan Comic Art Center
     “Dimo Narednikot”;58
     7500-Prilep
     MACEDONIA
     Attn:comic plant
     Tel:++389-48-430-365
     www.vizant.org.mk
     Contact person :Atlas
     e-mail: vizant@mt.net.mk
5. The entries selected by the Committee will be displayed in the 10th annual international exhibition of comic Arts.
6. The entries become part of the “Byzant" - visual art center archive. The entryes may be displayed in all the premises of the "Vizant”-Visual Art center in itinerant exhibitions, and in publications that are periodically published.
7. The "Vizant” - Visual Art center has the right to reproduce and circulate the entries, whenever the authors “s name appears and the main objective is the dissemination of the exhibition or the participation in other activities of the “Vizant” - Art center general in area of art comix, that is to say, catalogues, posters ,the press, web pages, etc… without generating any obligation towards the participating authors.
8. The organization will communicate through its web page or by means of letter the name of the authors whose entry has been received as well as the names of the selected entries. The authors will be informed of accommodation conditions if they want attend the exhibition opening or any acttivities parallel to this event.
9. Once the exhibition has closed in Bitola, Prilep, Veles, all the authors whose work has been selected will receive a copy of the publication made for the exhibition.
10. The organization reserves the right to not exibit those entries considered to be an affront to individual or collective rights.
11. Awards:
     -GOLDEN ,,BYZANT ,,
     -SILVER ,,BYZANT,,
     -BRONZE ,,BYZANT,,
Special awards and invited to 7 artists on international comic art collony in Bitola and Prilep – (Marble sea) -Macedonia traveling expenses, visa, accomodation is a to ensure from organizateur.
12. Participation in the exhibition means the complete acceptance of all the above conditions.
13. “VIZANT”-ORGANIZATEUR IS A UNITED WHO PUBLISH CATALOGUE ART BOOK MIN.160 PAGES AND AFTER EXHIBITION SEND BOOK TO ALL SELECTED COMIC ARTISTS PARTICIPANTS WITHOUT WHERE LIVING IN PLANET.

Autor: Simon Vučković

povratak na vrh

Uređuje: Marko Ajdarić

Autor: Darko Macan

Strip Qreten se premijerno pojavljuje na mcnblog-u!!

povratak na vrh

Press: Vedis

     UGOVOR S BOGOM konačno pred čitateljima

     U izdanju zagrebačkog nakladnika „Vedis“ nedavno su se pojavile dvije knjige stripa, zapravo grafičke novele legendarnog Willa Eisnera (1917-2005).

     Prva od njih je vjerojatno najslavnija i najpoznatija grafička novela svih vremena UGOVOR S BOGOM („Contract with God“), koja je prije tridesetak godina lansirala tu novu umjetničku formu – priču u slikama visoke umjetničke vrijednosti namjenjenu ozbiljnijem čitanju.
Drugi je kontraverzna ZAVJERA – TAJNA PRIČA O PROTOKOLIMA SIONSKIH MUDRACA, grafička novela koju je Will Eisner dovršavao posljednjih mjeseci i godina svog života, a za koju je predgovor napisao Umberto Eco.

     UGOVOR S BOGOM (200 stranica, tvrdi uvez)

     Gotovo nevjerojatno zvuči činjenica da je prije trideset i koju godina Will Eisner imao teškoća sa pronalaženjem izdavača za svoje – kako će budućnost pokazati - kapitalno djelo, „Ugovor s Bogom“. Izdan bez pompe 1978., ta grafička novela stekla je popularnost o kakvoj niti sam Eisner nije mogao sanjati, te je nadahnuo cijelu novu generaciju umjetnika stripa i književnosti koji su se predano počeli baviti ovakvom formom i ozbiljnijim temama, oslobođeni predrasuda da strip može biti ili humorističan ili pun akcije.

     O grafičkoj noveli UGOVOR S BOGOM vjerojatno svi znaju sve, ali podsjetimo se – riječ je o slojevitom i sugestivnom autorovom sjećanju na aveniju Dropsie – mitsku ulicu New Yorka, kakvom je on pamti iz svog djetinjstva u vrijeme „Velike depresije“.
          Glavni lik uvodne priče (prema kojoj je knjiga nazvana), vrlo religiozni i predan židov Frimme Hersh upravo u toj aveniji, na broju 55, prvo izgubi kćer, a potom razvrgava ugovor sa svojim tvorcem i postaje nemilosrdni trgovac nekretninama. U istoj toj aveniji, ulični pjevač nalazi priliku za uspjeh u ostarjeloj pjevačkoj divi s kojom se sprijateljuje, ali je toliko izgubljen u boci i naviknut na nesretan malograđanski život da tu (zadnju) priliku upropaštava. Ta avenija je poprište i slijedeće priče, u kojoj proračunata djevojčica naumi ukloniti kućepazitelja iz zgrade u kojoj živi, te mu prvo otruje psa, a potom i njemu pošalje policiju za vrat, iskoristivši njegovu nastranu opsjednutost seksom…

     Poznati američki urednik stripa Denis Kitchen za „Ugovor s Bogom“ je kazao da osim što je fascinantna, esejistička kronika univerzalnog iskustva života u Americi, usto je i Eisnerovo najsugestivnije i najznačajnije djelo. Eisnerov kolega Jules Pfeiffer ističe kako autor za razliku od ostalih stripaša u svojim grafičkim novelama kreira raspoloženje, atmosferu i nenadmašan osjećaj stvarnosti, a da je to najočitije u „Ugovoru s Bogom“.

     Knjižarska cijena knjige je 20 eura, a izdavač čitateljima „Strip vesti“ omogućuje prigodan popust od 25 posto, znači – cijena je 15 eura.


     ZAVJERA (156 strana, tvrdi uvez)

Radeći „Zavjeru – tajnu priču o protokolima sionskih mudraca“ posljednje dvije godine svog života, Will Eisner uhvatio se zadaće koju je smatrao jednom od najvažnijih u čitavoj svojoj karijeri. Podršku u tome pružio mu je i proslavljeni talijanski književnik, sveučilišni profesor i intelektualac svjetskog ugleda Umberto Eco, koji je napisao predgovor za „Zavjeru“, za koju vlasnik autorskih prava zahtijeva od svakog izdavača da ga obavezno objavi u knjizi.

Uznemiren činjenicom što su se „Protocols of the Elders of Zion“, koji su se shvaćali kao doslovni planovi židovskih vođa o preuzimanju svijeta, nastavili izdavati i širiti među milijunima ljudi diljem svijeta, Eisner se nadao da će njegova grafička novela zaustaviti tu izmišljotinu.

Stoga autor vodi čitatelja na putovanje koje počinje krajem 19. stoljeća u Parizu, gdje agent ruske tajne policije slučajno nailazi na starije filozofsko djelo, koje prepisuje, najčešće od riječi do riječi, stvarajući novi dokument koji je trebao implicirati da židovski vođe i bankari stvaraju nečuvenu zavjeru.

Smišljeni kao antisemitska propaganda, kojoj je bio cilj da skrene pažnju s represivne politike cara Nikole II., Protokoli su prvi put objavljeni u Rusiji 1905. godine. No, nastala krivotvorina je postigla mnogo više od početnih ambicija svojih tvoraca. Vremenom je ova laž postala opće prihvaćenom istinom i nitko nije mogao zaustaviti daljnje objavljivanje djela.

     Predstavljajući cijelu povorku povijesnih ličnost koja uključuje, između ostalih, cara Nikolu II., Adolfa Hitlera, Henryja Forda, Will Eisner izuzetno snažno, umjetnički nadahnuto i uvjerljivo opisuje rađanje moderne antisemitske ideje kako je vidi kroz širenje samih Protokola.

     Nažalost, Eisner je umro prije nego što je mogao vidjeti hoće li njegova grafička novela imati učinak kojem se nadao, a želio je samo jedno – da „Zavjera – tajna priča o protokolima sionskih mudraca“ bude “još jedan čavao u lijes ove strašne vampirolike prijevare”.

     Hrvatska je jedna od prvih europskih zemalja koja je izdala ovu grafičku novelu.

     Knjižarska cijena knjige je 20 eura, a izdavač čitateljima „Strip vesti“ omogućuje prigodan popust od 25 posto, znači za njih je cijena 15 eura.

     Napomena: za čitatelje koji se odluče kupiti direktno kod izdavača (www.vedis.hr; 385-1-3640-868) cijena za obe knjige iznosi samo 25 eura.

Press: Veseli četvrtak

Pres: Marketprint

Piše: Zoran Matić

               Od nedavno KIKS u dve verzije, manjoj za brzo skidanje i gledanje u pretraživaču i veći,
               pdf upakovan, sa kvalitetnijom rezolucijom i time većim užitkom pri pregledavanju priloga !!!
               Na isti način će biti postavljeni i prethodni brojevi.

Autor: Mladen Oljača

povratak na vrh

Press: Bookglobe

Piše: Aleksandar Manić

     La vie est belle malgré tout
     Scenario i crtež: Seth
     Les Humanoïdes Associés, 1998

     Kupivši jedan stari broj New Yorkera, ilustrator i strip autor Seth, pao je na crtež potpisan imenom Kalo. Iznenadjen i fasciniran, on je započeo pravu detektivsku istragu, tražeći ko se krio iza tog pseudonima. Sethova potraga za nepoznatim ilustratorom je samo povod za melanholično putovanje kroz njegov život, ljubavne veze, odnose sa prijateljima i porodicom, strast prema stripu... Cilj njegove sentimentalne priče je dvostruk. Na površini, on ukazuje na neminovnu promenu stvari i prilika, ali ne ukazuje na promene u ljudima. Njegovi likovi su vidjeni sa distance i površno, jer on od sebe nikako ne uspeva da oseti druge. Njegova egocentričnost je naglašena još na samom početku grafičke novele: "Ja sam previše kritičan... Moji sudovi su postali kategorični i rigidni... Ja sam postao težak. Ja ne želim da razgovaram, nego da propovedam. Kada bih susreo samog sebe, verovatno bih se mrzeo." Tako, središni problem njegove potrage za istinitim identitetom Kaloa, jeste potraga za sopstvenim identitetom i uzrocima nemogućnosti komunikacije sa devojkom, sa prijateljima, porodicom...

     Jednostavnost Sethovog grafizma je samo privid. Prezican, plakatne obrade, jednostavne montaže, utkan u atmosferu i uskladjen sa složenošću scenarija, on podseća na ilustratorski stil 50-ih godina. Struktura pripovesti je uradjena promišljeno, pronadjen je pravilan ritam, ali čitav pristup ponekad ostavlja utisak hladnoće (hotimično ili nehotično?).

     Inače, Seth (pravo ime Gregory Gallant) je Kanadjanin, a njegova grafička novela "Život je lep uprkos svemu" izašla je u okviru serijala "Palooka Ville", koja mu je početkom devedestih godina donela svetsku slavu i priznanje. Seth, pored stripa, radi na ilustracijama koje su objavljivane u poznatim američkim i kanadskim dnevnicima i časopisima.

Piše: Strip vesti

     Galerija Prozori
     Knjižnica S. S. Kranjčevića, Zapoljska 1

     EMISIJA EMOCIJA
     Dunja Janković, Irena Jukić-Pranjić, Matija Pisačić,
     Damir Steinfl

     Vidimo na otvorenju, 6. svibnja u 19 sati!

     06.05. - 27.05.2008

     “Emisija emocija” je neformalna umjetnička strip družina koje čine Dunja Janković (Mali Lošinj, New York), Irena Jukić – Pranjić (Bjelovar), Matija Pisačić (Sesvete) i Damir Steinfl (Opatija), usmjerena isključivo prema originalnom autorskom stripu. Združuje se 2005. godine, vezano uz strip – prilog “Emisija emocija” u “Valu”, riječkom listu za kulturu mladih, na Steinflov poziv srodnom autoru i autoricama stripa. Planova u vidu smjerokaza zajedničkog djelovanja u budućnosti nemaju. Uključeni u projekt posjeduju ili ne posjeduju predodžbu o tome što “Emisija emocija” zapravo jest ili što bi trebala biti.

     Više informacija na www.emisijaemocija.com.

Priredio: Strip Core

Autor: Simon Vučković

povratak na vrh

Uređuje: Marko Ajdarić

Press: KUD Mreža

     Čajanka za sodobno umetnost,
     5. maj 2008 ob 20. uri v Galeriji Alkatraz

     Tema: Slovenski strip

     Vodita: Zoran Srdić in Jana Putrle Srdić

     Gosti: Aleksander Buh - lastnik striparnice Buch, zbiratelj in ljubitelj stripov, Ciril Horjak - avtor strip albumov Ride in Mostovi 1 in Mostovi 2 , vodja stripovskih delavnic, Katerina Mirović - producentka in založnica izdaj Strip Core / Forum Ljubljana z glavno izdajo revijo Stripburger in avtorskimi strip albumi v zbirkah Republika Strip, Ambasada Strip ..., Iztok Sitar - avtor antologije Zgodovina slovenskega stripa 1927 - 2007 in avtor strip albuma Glave (ter številnih drugih) in Alenka Veler - urednica revij Ciciban in Cicido

     V preteklem letu je Iztok Sitar izdal pregled slovenskega stripa od njegovih začetkov leta 1927 do danes. Od posameznih pionirjev slovenskega stripa je v obdobju zadnjih nekaj let slovenskemu avtorskemu stripu popularnost narasla tako z objavo v različnih periodikah kot tudi v interaktivnem dialogu z občinstvom (npr. Naredi si sam Diarejo v Mladini ali pa Tvoj Cockta strip), kar dodatno vpliva na razvoj subkulture stripa pri nas. Kaj je značilno za slovenski strip, katere zvrsti stripa so najbolj prisotne in koliko se objavljajo, koliko so to delo popularne kulture oziroma umetnosti? K pogovorom o sodobnem slovenskem stripu in njegovi zgodovini smo povabili avtorje, založnike, urednike, zbiralce in ljubitelje stripa, ki so danes med soustvarjalci slovenske strip scene.

     Čajanke za sodobno umetnost so serije projektov diskurzivne narave, ki skušajo vzpostaviti diskurzivno, dialoško in vizualno situacijo na področju sodobne umetnosti in so odprte za vse, ki si želijo konstruktivni stik in drugačen način širjenja znanja, podob in informacij, nekakšen Bahtinovski karneval namenjen menjavi vednosti o aktualnih temah na področju sodobne umetnosti.

     Čajanke pripravljajo Petja Grafenauer Krnc, Jadranka Ljubičič in Zoran Srdić.

Čajanke za sodobno umetnost so v produkciji KUD Mreža /Galerije Alkatraz
in Zavoda za sodobne umetnosti in kulture GULAG
www.kudmreza.org/alkatraz/

Press: Veseli četvrtak

Autor: Darko Macan

Strip Qreten se premijerno pojavljuje na mcnblog-u!!

povratak na vrh