| |
Nostalgija je
riječ koja se posljednjih godina učestalo vrti medijima (i) kada
je strip u pitanju.
Nostalgija pretpostavlja emocije (dakle osjećajni smo), što više,
nostalgija pretpostavlja i ljubav (prema nekom ili nečem; dakle,
volimo i voljeli smo…), nostalgija pretpostavlja sjećanja (dakle,
pamtimo; imamo iskustva), a također, nostalgija pretpostavlja selekciju
sjećanja ("Amarkord" n.p., sjećamo se najljepšeg…);
Nostalgičari su dakle, osjećajni ljudi.
Ali…
Nostalgija međutim, prijeti uljuljkivanjem, idealiziranjem, hipnozom,
neaktivnošću, vrtnjom u krug, mrtvom lukom…
Nostalgija je narkotička uspavanka svakom kreativnom duhu.
Zaljubljenost u (vlastitu) prošlost, (a onda i sebe sama), svakoj
kreativnoj osobi ograničava, zatvara prostor razvijanju kreativnih
sposobnosti.
Nostalgičari se vrte u prepoznatljivom i svima poznatom krugu.
Nostalgičari ne uzbuđuju, ne iznenađuju, ne izazivaju, ne provociraju.
Prelijepe mogu biti uspavanke Nostalgičara; ali su to ipak samo
uspavanke.
U osnovi, Nostalgičari, su zapravo, ponavljači. U njima, u njihovim
djelima, uvijek prepoznajemo već viđene uzorke. "Tu" napretka
nema.
A opet, svi smo, na ovaj ili onaj način, nostalgični. I bilo bi
neprirodno da nismo.
Dakle i što onda ?
Rušiti! Stalno i uvijek rušiti!
Rušiti postojeće zakone, pravila, kanone i krenuti u nove stvaralačke
avanture.
Ali…
Ali samo onda , ako na svako rušenje dolazi novo (iz uvjerenja)
građenje. Nikako drugačije.
Rušim, ali da bih gradio novo.
Rušenje je dakle, pretpostavka svakom novom građenju.
U takvim riskantnim "zahvatima" malo je orjentira…
Osobni talenat (vokacija) i stvaralački poriv, svakako;
No, i svijest o tradiciji.
Najme, da bismo stvarali novo, rušimo tradiciju hladnokrvno i beskompromisno.
Ali…
Ali i s ljubavlju i nostalgijom, jer su njene krhotine, u temelju
našeg stvaranja.
Dušan
GAČIĆ - glavni urednik eFLIT-a
|
|
ost_naslov.gif){kind=small}
