Danijel Žeželj
	Kao i dosadašnji Danijelovi albumi i ovaj najnoviji, "Bolivijska crna", daje potpuni smisao sintagmi "grafička novela". Štoviše, mogli bismo ovom prilikom posebno govoriti i o "grafičkoj poeziji". Nakon faze barokiziranja unutar vlastitog stila i iskušavanja na komercijalnom planu, koji Danijela nije mogao ničime motivirati; ovaj je album povratak na osnove; u smislu motiva, tretiranja materijala i razloga stvaranja. Prepušten slobodnoj igri crnom i bijelom, Danijel je s ove dvije ne-boje obojio sve emotivne nijanse svoje svjesti i podsvijesti , na način kako to mnogima često nije uspjelo i ne uspjeva sa arsenalima efekata i paleta. U ovom stripu riječi su nepotrebne i nema ih, jer kadrovi-stihovi i table-strofe, više su od riječi. Teče likovna, grafička poezija atmosfere i raspoloženja u kojoj se miješaju snoviđenja s minijaturama svakodnevice, a sve povezano neopterećenom, virtuoznom grafičkom igrom. Igrom, u onom pr(a)vom smislu, improvizacije, radosti stvaranja i prepuštanju porivima i idejama koje naviru, bez pitanja "komu" i "zašto". Milles Davies i Duke Ellington slikaju ovdje "Bolivijskicrnom" kroz Danijelove ruke. Ovaj je rad gopodo, čisti ( nerjetko sjetni, ali u osnovi veseli ) grafički jazz. U tom smislu, ako i to treba reći, nezaobilazno je djelo unutar Hrvatskog stripa. (D.G.)