prošli broj - arhiva - sledeći broj


SADRŽAJ

1. DANI STRIPA - Strip Vesti
2. FIRECAT -Strip Vesti
3. IZLOŽBA "TRAŽI SE" - Damir Smith
4. KOMIKAZE #12 - Ivana Armanini
5. 3. MEĐUNARODNI SALON STRIPA - Dejan Palinković
6. 100 GODINA NEMA DO SNA - Alem Ćurin
7. kritIVKOVanje 4 - Slobodan Ivkov
8. POST SCRIPTUM (49) - Zoran Đukanović
9. JUŽNJAČKA UTEHA No 229. - Marko Stojanović
10. KVINTALOVA TJEDNA KARTICA (288) - Darko Macan
11. Q STRIP - Strip Vesti
12. INTERNET STRIPOVI - Strip Vesti
13. ŠTAMPA - štampa
14. VESTI IZ SVETA - Strip Vesti
    -BORO PAVLOVIĆ... (Marko Ajdarić)
    -NIKOLA VUYACHA (Marko Ajdarić)
    -KAPETAN... (Marko Ajdarić)
    -NATHAN NEVER MADE IN BRASIL (Marko Ajdarić)
    -JOŠ MALO KORDEJA... (Marko Ajdarić)
    - NOVI ALBUMI (Marko Ajdarić)
    - JOŠ PONEŠTO... (Marko Ajdarić)
15. LINKOVI - Strip Vesti
    

1.

DANI STRIPA

Strip Vesti

Dom kulture”Studentski grad”
Bulevar AVNOJ-a 179
Novi Beograd

DANI STRIPA
17 – 29. 10. 2005.
Hol biblioteke

Prodajna izložba stripova "Braće Dalton"
Izložba originalnih tabli Dražena Kovačevića

Sreda 26.10. u 19:00 čitaonica E
SLATKI STRIP
Govore: Vasa Pavković i Dražen Kovačević

Organizovao i animirao: Marjan Matić

sadržaj

2.

FIRECAT

Strip Vesti

Poštovani,

obaveštavamo Vas da je iz štampe izašao CAT CLAW album #11 - Firecat u
izdanju autora B. Kerca.

Premijera će biti, kao i do sada, na beogradskom Sajmu knjiga od 25. do 31.
oktobra 2005.

Oni nestrpljivi mogu poručiti album direktno od autora - catclaw@neobee.net


Bane Kerac, Zmaj i Marketprint

sadržaj

3.

IZLOŽBA "TRAŽI SE"

Damir Smith

U youth club-u je održana izložba grafike, ilustracija i stripova. Izlagali su Lea Vidaković, Danijela Ristić, Jugoslav Sivić, Damir Pavić - Septic, Miroslav Lazendić i grafička radionica "Entropija".

Izložbu možete pogledati ovde!

sadržaj

4.

KOMIKAZE #12

Ivana Armanini

izasao je novi broj e-zina komikaze#12!
www.jedinstvo.hr/komikaze

u novom broju pretstavljamo:

*alexandar ciubatariu/rumunjska
anne ehrlemark/svedska-lju

-hr:
*bruno pogacnik/Zg
*dalibor/zg
*ena jurov/za
miro zupa/st
VINKO BARIC/st
damir steinfl/opatija
vanco rebac/hvar-zg
dunja jankovic/mali losinj-zg
ivana armanini/zg

-5 strip-kolektiva iz SiCG/izborom samo nekih autora/:
vuk palibrk/kuhinja/pancevo
miroslav lazendic,septik, dario/entropija/subotica
danijel savovic, alexandar opacic/kosmoplovci/bg
maja veselinovic/slic/bg
nebojsa milikic/rex/bg

(*=novi autori/ce na sajtu!)

i ??. jos novosti na adresi www.jedinstvo.hr/komikaze:

wiki crtaliste
+
wiki forum

uskoro u prodaji i tiskani komikaze album#4

wiki crtaliste i forum:
je jednostavan softwer za strip-jamming, koji omogucuje totalno otvorenu virtualnu radionicu po principu nizanja kadrova na netu nastalih jednostavnim up-lowdanjem na web-stranici.Radionica je slobodna i besplatna.Radi non-stop.

»Rules«:
Nizovi se skidaju s crtalista kad je strip uoblicen ili kad se niz pretvori u trakavicu.Odabrani jammovi objavljuju u sljedecem broju komikaza.Logika niza je pitanje vlastitog izbora. Stil, scenarij i definirani likovi su samo dio mogucnosti. Ako vam je nespretno crtati misem ili digitalnom olovkom, crteze skenirajte.Skretchevi, mixevi i cut-up-ovi fotografija te reciklaza crteza vasih arhiva i web-riznica takodjer su moguci. Format kadra je limitiran na 70 kb/72 dpi zbog lakseg downloudanja. Ako bas nikako ne mozete skuzit kako radi program za stavljanje slika na web, posaljite rad koji zelite objaviti u jamm nizu na komikaze5001@gmail.com.

Crteze mozete i ne morate potpisivati a lazni i fiktivni identiteti se nece provjeravati. Moguce je da ce te imati problema sa strujom svijesti.Ponudjene su neke price a predloge za nove scenarije pisite na forumu kao i:
Pozive, predloge i dogovore web-mitinga/jamm/, ulicnih i inih akcija/grafitiranja, ljepljenja nenamjenskih plakata i zidnih stripova, naljepnica, strip-radionica, distro-pultovi/, sklapanje fan-zina, e-zina i slicne suradnje, komentare na sajt, crtaliste, svoje adrese i ine zanimljive linkove iz svijeta autorskog stripa i tome slicno?

do sada na adresi www.jedinstvo.hr/komikaze:
-29 000 posjeta
-12 trajno arhiviranih e-zina
-80 autora/ica
-12 zemalja

support:
Ministarstvo kulture RH
Gradski ured za kulturu-grad Zagreb

sadržaj

5.

3. MEĐUNARODNI SALON STRIPA

Dejan Palinković

3. Međunarodni salon stripa u Beogradu
SKC, 29. septembar 2005.

Sa tendencijom da se ne prekine tradicija utemeljena 2. salonom od prošle godine, ekipa Studentskog kulturnog centra iz Beograda na čelu sa neuništivim Vladom Vesovićem i više nego entuzijastom Mikijem Pješčićem je pomalo na mišiće izgurala i ovaj 3. po redu salon. Uz nešto malo manje pompe (čitaj: slabiju pokrivenost na medijima), ali sa više iskustva, SKC je uglavnom dobro obavio sve oko organizacije i tehnikalija. Ispostavilo se da je očekivana pomoć onih koji su morali da pomognu tradicionalno izostala (tu se pre svega misli na ministra za kulturu i sport), ali je zato odziv posetilaca na izložbama lauareata salona Baneta Kerca i ekskluzivnog gosta Adriana Smita bio prijatno veliki, taman toliko da začepi usta pesimistima koji su već odavno sahranili strip na ovim prostorima. Mala zamerka organizatoru (stasala još prošle godine) je da je izložbu uvaženog gosta smestila u ipak neatraktivan i neadekvatan prostor "hepi galerije" odmah pored toaleta. U glavnoj galeriji je bilo dovoljno mesta i za Kerca i za Smita, tim pre što dva umetnika ni na koji način ne ulaze jedan drugom na teritoriju. Ovako, Kerčeva izložba je izgledela pomalo sajbersablasno sva u belom, a Smit je bio zdudan u niski suterenski prostor sa blagim okusom memle. Srećom, ni taj "prinudni smeštaj" nije potamnio sjaj Smitovih minucioznih i artpiro kolorisanih tabli, većim delom iz aktuelnog serijala "Broz". Interesantno je da se većina neukih uposlenika ovdašnjeg presa zakačila baš za to što su Smit i scenarista Pat Mils upotrebili naša imena i toponime kao dekor svoje fantazije i proglasili sve to za atrakciju. Zamislite, strip počinje stihovima iz naše narodne pesme (engleski deseterac?) i odjednom su englezi posle grka i belorusa najnovija braća. Neki zaista nemaju nameru da se okanu plitke egzaltacije i da stvari sagledaju smireno i razložno.

Svečana dodela nagrada i priznanja je otvorena viteškim nadmetanjem momaka iz "sam svoj majstor" društva za očuvanje istorijske tradicije "Svibor" koji su celo veče držali počasnu stražu devetoj umetnosti.

Nagrada za doprinos srpskom stripu je dodeljena Banetu Kercu, i tu bi se dalo diskuvati o terminologiji, jer Kerac nije bog zna šta uradio otkako termin srpski strip zvanično egzistira, a termin jugoslovenski više nije prikladan. S obzirom da Kerac nije dovoljno star za nagradu za životno delo verovatno je da je ova nagrada neko prelazno rešenje.

Gran pri je osvojio Mijat Mijatović, autor iz Gornjeg Milanovca, sa stripom "Rescueman", svojevrsnom parodijom na sve vrste "menova". Utisak je da je bilo možda i boljih radova, ali Mijatovićev strip se (prema rečima predsednika žirija) već na prvi pogled izdvojio po svojoj lakoći i jednostavnosti sa jasno definisanom crtačkom veštinom. Mora se istaći da je žiri u sastavu Bane Kerac (predsednik), Bob Živković, Goran Sudžuka, Zeka (nisam čuo prezime - čovek je inače filmski režiser) i Teofil Pančić bez previše neslaganja doneo tu odluku.

Posebna priznanja, tj. zahvalnice su uručene specijalnim gostima Adrienu Smitu i direktoru angulemskog festivala g. Tevlenu. Francuz se iskreno zahvalio i još iskrenije pozitivno izrazio o našim pokušajima da kako-tako budemo deo Mekluanovog sela, a da sve to nije samo poza i kurtoazija, dokazao je time što je pozvao dobitnika Gran prija da bude počasni gost sledeće godine u Angulemu. G. Mijatović samo što nije pao u nesvest kad je prevodilac to objavio na razglasu.

Broj pristiglih radova (221 - dakle, preko 600 tabli stripa, od toga skoro 200 tabli iz dvadesetak zemalja sveta) je svakako signal svima kojih se to tiče da ova zemlja gaji veliki potencijal i da će imati šta da pruži čim se izdavač malo dozovu sebi (što finansijski, što mentalno).

Posebno zadovoljstvo su izazvali radovi mladih snaga od devet do petnaest godina koji su uglavnom bili veoma zreli i iznenađujuće koketirali sa poznavanjem stripa iznad uobičajenog nivoa za taj uzrast. Žiri se daleko više zadržao na njihovim radovima da ne bi neko dete nepravedno ostalo bez nagrade ili bar pohvale.

Posle svečanih dodela nagrada, neki su otišli gore u kafe na koktel, a oni srećniji su izabrali tkz. drugi klub gde je održana svirka Kerčevog benda Gerometal (još jedan minus organizatoru za tajming jer je bez razloga podelio publiku tako da ni koktel ni svirka nisu bili preterana gužva).

Sve u svemu, bilo je zabavno te večeri u SKC-u. Publika je videla da su crtači obični ljudi a ne mutanti, crtači su opet videli i družili se sa kolegama koje nemaju prilike da sreću svaki dan ili često a lokalne televizije su rutinski odvalile svoje petominutne priloge (3. kanal je - kasnije se pokazalo - najprofesionalnije obavio posao i dao prostora Salonu onoliko koliko Salon kao veliki kulturni događaj i zaslužuje sa sve intervjuima sa nagrađenima i prikazom svih izložbi). Što se štampe tiče, većina listova je poklonila Salonu uobičajenu pažnju - malo više od kurtoaznog i malo manje od potrebnog. Istini za volju, sve preko toga bi bilo možda i pomalo neiskreno.

Zaključak? Pa, mogli bismo da Doli Belsko svakodnevno napredovanje preinačimo u svakogodišnje napredovanje i da se nadamo da će sledeći Salon biti još bolji.


Dejan Palinković, palinka@yahoo.com

sadržaj

6.

100 GODINA NEMA DO SNA

Alem Ćurin

100 GODINA NEMA DO SNA
*
LITTLE NEMO IN SLUMBERLAND
1905 - 2005
*

Sunce veselo zagazi u Aare. Uvali se u hladnu vodu te joj se bezbrižno prepusti, a ova ga, sva zahvalna, ponese gradu u dolini. Htjelo mu se u grad, među ljude, ponovo nakon toliko vremena. Oblaci su konačno došli sebi i skrenuli dalje, tamo negdje, daleko, o svom poslu. Tako sunce opet dobije posla. Išlo mu je dobro te nedjelje, gore u švicarskim Alpama, i bi dobrodošlo, rijekom Aare, u grad Bern.

-Bogareti, sunce! - razvedre se strune na Albertovoj violini i ovome odmah bi lakše. Napokon ga instrument sluša. Za razliku od noćas. Kad ga nije išlo.

-Mašta je vlažnija od znanja! Ha! Ha! Zaludan ti doktorat, doktore! - spustila mu je Milena u teškom mraku ložnice, parafrazirajući mladoga i sve poznatijeg ciriškog doktora fizike, s adresom Berna, Alberta Einsteina, glavom i brkovima vlastitog supruga i, eto, ponekad, lošega ljubavnika.

- Sve je relativno - pekao ga je ženin glas po otvorenoj muškoj rani. Ostao je budan cijelu noć, dolje, u dnevnoj sobi. Gore je zamaštana i vatrena Petrovaradinka dovršila sama započeto, ne dopuštajući da se ohladi. Na krevetiću, tik uz nju, umotano u snove, ležalo je njihovo sitno derište, hrabro hraneći pelene. Smrad nikog ne dotakne.

Bili su to oni zimski dani kada bi sunce dobilo otkaz i na duže, kada bi A. Einsteinovo tijelo izjedao nemir demonâ vlastita mu genija, krao mu krv, šopao njime maštu i snove nastanjene za stalno u njegovu lijevom parijetalnom režnju. I ušir i uvis. Bili su to oni dani kada mu se mozak nije gasio. U potrazi za svjetlom.

Nije mu bilo odmora do violine, no, i ona ga je jutros držala za lošeg partnera. Tek sunce to sve popravi, ugrije njegove, od nespavanja, promrzle kosti, a kad se odozgo dovuče plač djeteta praćen histeričnim glasom njegove majke, cirkulacija se Albertu naglo vrati u udove te drvo pod njegovim stiskom radosno zacvili. Demon se povuče u stranu.

Einstein je junior bio živa i nestašna nejač. Uništavao je permanentno, sistematski i u korijenju sve što mu je bilo na dohvat ručica. Podosta je od toga znalo naći put do njegovih pelena. Govno malo imalo je želudac. A njegova mati, gospođa Einstein Marić, Milena, sve manje živaca.

- Vidi! Dok ti provjetravaš, hladiš mozak i od te košave nikoga i ništa ne vidiš oko sebe, pa ni vlastito dijete… E, da znaš, to dijete samo što se nije otrovalo tvojim engleskim! Kretenu! - žena mu, sva izvan sebe, podastre nimalo ugodan sadržaj sinovljevih noćašnjih probavnih tegoba. - Nagutao se onih tvojih američkih otpadaka dok si ga ti kao čuvao!

Albert je već vidio sebe kako, polako i bez nervoze, otkvačuje violinsku strunu i istu, isto tako, bez ikakvih naglasaka nemira, smireno mota oko ženina vrata, i steže, bogami, steže i reže pošteno.

Rez. Ne i ne!

Točno, gospođa je majka bila u pravu. U smrdljivom sadržaju kočili su se nekakvi šareni komadi papira. Genij odagna slike ugodne sa žicom i zainteresira se za posranu roto-kartu u bojama, pretežno kaki, no i ostale se boje nisu dale.

- Šta ti je kvaliteta štampe! - razaznavao je nekakve sličice.

Einstein je imao daljnjeg rođaka tamo u New Yorku, rođaka s kojim je ostao u vezi, dopisivao se s njim, te je tim putem dobivao njihove šarene novine, uglavnom New York Herald. Šarene su skroz bile te novine. Tvrdio je da mu trebaju kako bi naučio engleski. Listao bi ih, gledao, nešto zapisivao, činilo mu se da uči. Činilo mu je dobro, a kad bi došao do žarko obojanih sličica u nedjeljnom primjerku, davalo mu je to na prilog za djecu pa bi ga redovito preskakao. Stripove nije ni primijetio, nije im davao važnosti sve do tog usranog jutra.

- LITTLE NEMO IN SLUMBERLAND! – pročita kad sunce sasuši neke od provarenih papirića što ih je uspio povezati. - Jebate glečer, mali kapetane Nemo, ako si uspio preživjeti ovaj Scheißenländerkunde, zaslužuješ moju punu pozornost – domaćin potraži ostale njujorške novine.

- Milena, draga - zalijepi se naš Albert za tih par preostalih, preživjelih i kompletnih, pače, friških New York Heralda, zalijepi se pak zaboravi da je nepun sat prije dragani svojoj žicom meso razdvajao, ali strip je, kako vidimo iz priloženoga, sve to ponovo spojio - znaš, Milena, pregrmjeti govna i nije neki kumst, ali snove, e, to je teško, preteško, gotovo nemoguće. Meni je to i predobro poznato. Zato me je i pronašao taj komad karte na ovako neobičan način, da znaš.

- Mašta! Da, ona je važnija od znanja! Vidi ovo, ali, čovječe… Kakav talent! Mila, ovaj zna znanje! Kakva mašta! Ma što to … Winsor McCay, da, da, zapamti' ću to ime!… sve ne izvodi na jednoj stranici novine… Kod njega je sve to relativno! Winsore, gospodine McCay, vi ste moj igrač! - bio je ushićen i asfaltiran nad tablama Maloga Nema. Cirkulacija grunu u vis.

- Da, da, dragi. Već sam ti rekla, sve je relativno! - dobaci mu, nikad voljenija Milena, dok je njihov ljubimac mjerio, sa žicom iz violine što ju je našao na podu (bogati, il' tu nije sve bila mašta?!), sve užu debljinu trbuha sirotog mačića. No nitko ne pođe za tim jer se je, tamo nad šarenim primjerkom New York Heralda, upravo rađalo dvadeseto stoljeće! Demoni su bili slobodni.


Tako je, kaže legenda, zahvaljujući Mileni i Malome Nemu 1905., u lijevom parijetalnom režnju Einsteinova mozga, proklijala teorija relativiteta.

Bilo je to, ima tome, evo, ravno stotinu ljeta. Pa kad je tako okrugla brojka, red je da se i slavi. I slavi se. Širom svijeta. Slavi se teorija relativiteta. Ova je godina, godina Alberta Einsteina. I neka mu. Zaslužio je. Šta jes, jes. Zadužio nas je. Zadužila nas je njegova mašta.


Ovaj tekst jest o mašti, ali o mašti što je i njemu nerijetko vraćala cirkulaciju. Ovo je štivo o mašti velikog, najvećeg, Winsora McCaya. Ako je njemu ponešto i dužan najslavniji genij dvadesetoga stoljeća, mi striperi i sanjari, pod opće, dužni smo mu sve. I tu, na ovome papiru, ja slavim sto godina od ukazanja koje nije hodalo po vodi, pretvaralo vodu u vino i gladnu masu u situ za siću ribe, već slavim stoljeće jedno prve iluzije i imitacije sna u papiru za doma.

Slavim maštu jednoga genija koji je svoje snove, bolje reći traume i mňre, pretočio kroz, tada vrlo mlad medij – strip, definirajući time i sam medij. Do pojave Winsora McCaya strip je pripadao doskočici, karikaturi, spački, šali i pošalici (comics!) a od njega se medij seli u sfere talenta i mašte. Od mekoga su i nježnoga drva McCayove crtačke daske istesana vrata kroz koja nas je avantura provela do Perotušice, uspavane ljepote, što je, ubovši se na tuš-pero, bila predodređena da bude sponzor stripu sljedećih sto godina. Jer što je strip doli san sâm kojem pohodimo, eto, ljeta sto. Ćipo!

To je čudo, pravo čudo, to, da je već tako rano, pri samome početku ere stripa, nad bijelim hamerom sanjao najraskošniji talent kojeg je dvadeseto stoljeće dalo. A rekli su mu da ne zna. Da! Rekli su mu da ne zna crtati za novine, dok je još bio samo vrijedan crtač iz tamonekevukojebine Cincinnatija, jerbo njegovo 'neštineko' umijeće nije bilo filmično kako je zahtijevala uređivačka politika, tada humorističnog, časopisa Life (onog, onog!) te su ga prebacili u redakciju za stripove. Može im se reći svašta, da su bili budale i pizduni, poslat ih u majčinu, al', priznajmo, pozlatila im se. Tako je strip sreo Winsora McCaya.

- Znaš šta, Winsore - objesi se mlađahan medij o crtačevu ruku dok su im se siluetestapale u jednu - mislim da je ovo početak jednog divnog i dugotrajnog prijateljstva!

Zajedno kliznu u noć, pod zvjezdanim svodom što ga visoko podigoše sami tesari sna osvjetljavajući im time slobodan put. U praskozorje stoljeća sloboda je, gonjena vjetrom optimizma i promjena, uletjela punih jedara i pluća. Mašti nije trebalo dva puta, postane mlada stripu i u novome domu postavi stvari kako joj je odgovaralo. Ništa više neće biti kao prije. Winsor McCay osvanuo je u New Yorku.

U početku je oprezno, više skupljajući u prsi, radio na tri kratka stripa. No New York ga je draškao samo tako, tako da nije trebalo čekati puno pa da iz McCaya prokljuva. Odčepio se, u ljeto 1904., kihavicom, silnim kašljem, tako moćnim da je dijagnoza bila očita nakon prvih nekoliko tabli LITTLE SAMMY SNEEZIJA, tog blesavog derišta što je znalo svaku feštu upropastiti nevjerojatnom snagom izbačaja iz svih svojih respiratornih cijevi. Rigao je silan zrak što ušir, što udalj, što uvis. Bez prestanka. Autor nam je razotkrio svu količinu bolnog obilja što se tokom vremena skupljalo u njemu samome, jer McCayu je tri'sedma prihajala već! Skupilo se toga i sijaset. Unutra je odavno bilo gusto i tijesno i prijeteće. Trebalo je s tim van! Mali Apćiha bio je medij. Demoni su izašli na sunce. Nitko ih više nije mogao ukrotiti. McCay nije ni pokušao, ampače, a zvuči i nevjerojatno, no oni su bili njegova šalica mlijeka! Njegov je genij visio o njihovu vimenu. Bilo je nešto divlje u tome mlijeku. I neka. Hvala mu.

Little Sammy bio je početak i kraj stripa kao takvog. Pitate se: kako? Kako je u igri bila samo McCayova bezgranično slobodna mašta njegova nemirna genija, on je radio samo ono što je njemu dolazilo. A dolazilo mu je, bez zajebancije, svašta. I to u ogromnim količinama. Sila toga.

A ima ih. Ima ih dosta što su potrošili vremena i kartice brojne nakitili na tu temu kako Winsor McCay nije imao scenarističkog dara, a, bogami, ni trunke dramaturškog senzibiliteta za svoje likove. Po njima je invalidnost bila u tome jer je završetak svake njegove skaske bio predvidljiv, pače, ponavljao se iz nastavka u nastavak. Iz nedjelje u nedjelju. Sammy bi svaku pustolovinu zajebao kihanjem, Rarebit Fiend i Nemo završavali su svoje košmarske avanture buđenjem. I? To je falinga? Ma nemoj! To su ti teoretičari vazduhoplovci, kojima još donja tuče u gornju, ili im je bar tukla kad su se toga držali, pa nit pojma imaju, il' neće da uberu kako je (onda je nedjeljni strip izlazio tematski vezan samo uz jednu tablu, svake nedjelje nova priča, svake je nedjelje bio početak i kraj) scenarij još odavno zapisan i da svaka priča, svaka pojedinačno, bez razlike, ima isti, jednak kraj. Ne mo'š mu umaći. Winsor je McCay bio zrelo čeljade kada se počeo kriviti nad svojim strip tablama i, kao takovom, sve mu je već bilo jasno. I ako je, a je, kraj neupitna konstanta, dajmo onda smisla putovanju i zamaštajmo ga kako nam ga samo talent dopušta. A McCay je imao u ruke i u glavu (i) previše.

Iz njega je curilo nezaustavljivo. Količina njegova talenta bila je nepresušna. Razmećući se svojom crtačkom bravuroznošću, promišljao je, vrlo rušilački!, i o samome mediju. Kada je Sitnež Apćiha potaracao (letjeli su ljudi, kuće, kompletne ulice i što sve ne, gonjeni silinom zračnog udara) sve što mu je autorova mašta podastrla pred njegov respiratorski sustav, McCay zaposli Little Sammy Sneezija da u jednome nastavku otpuhne, razori sam okvir stripa napadajući time i sam sveti kanon medija – sličicu! A? Što je to? Siromaštvo scenarističkog nerva? Ma kaj god! (McCay, God?!) To je dokaz da je njegov genij mogao sve, da je bio ispred vremena, dva'es, šes'dese' godina. Ako nije to ono čime su se hvastali antistriperi prepuštajući se panegiricima te postali kulturno dobro, kao da su oni izmislili nešto novo, popušite mi! Winsor McCay je služio vlastitim demonima, kao i svaki genij, no bio je i Bog svoga medija, a time i medij sâm, osobno, lično i personalno. Vidio je gdje su granice, prešao preko k'o od šale te je, vraćajući se, zastao u hladu borderlinea. Pucale su ga nove slike, nove ideje.

Krajem iste, 1904. godine, sa stripom DREAMS of the RAREBIT FIEND iliti Snovi Prežderačkog Đankija, McCay zalazi u zonu sumraka. Silazi u samo mračno srce straha, u otvorenu rak-raku ljudske oholosti, pohote i pohlepe. Ako je kroz Maloga Sammya u nekim momentima strip dosegnuo vlastitu negaciju kao medij, Snovi Prežderanih bili su čisto podzemlje. Underground, brale! Deveti krug! S takvim mňrama moderni, literarni ni vizualni, mediji dotad nisu bili u svojti.

Winsor je McCay u malo, kao strip autor, postao vrlo popularan i uvažen umjetnik, član njujorške kulturne kreme. Držalo se do njega. Kao pravi dandy i showman bio je rado viđen na primanjima gdje je smoking nužnost i obaveza isto kao i kondom u kvartu crvenih svjetiljki. Smoking poput svakog prezervativa služi punjenju. I trpalo se pod njega, na tim kasnim i obijesnim setterskim kružocima, sve u šesnaest. Kapulica i pečeno zalijevalo se obilato da dobro legne, potom bi se sve to zavarivalo zaprženim sirom. Previše! Noćne mňre jedva dočekaše.

Krici grješne duše zarobljene u punjenome mesu prizivali su zoru. Vapili dan. No uzalud. Put do buđenja vodio je preko loco sevaggio, tužne doline. Nad ponorom i prazninom gdje se gnijezdila rijeka Stiks, i uz čije se obale gurao strah, vodič grješniku kroz paklene muke nije bio Vergilije, već Silas. 'Ko je sad taj Silas? Tamna i prava(?) strana Winsora McCaya!

Jedne košmarske noći Winsoru u posjet dođe čudan svat. Papkar, rogat i repat. Pa ga onako nikakvog posadi za crtaći stol i sklopi s njim ugovor.

I bi Winsor McCay - Silas!, u Evening Telegramu, konkurentskim novinama New York Heraldu, gdje se rugao misteriju bola, tragediji varljive ljudske naravi, šibao po ustaljenim etičkim svetinjama ne štedeći ni političke neistomišljenike, prkosno i s puno strasti, garnirano sve to s fantastikom njegove neobuzdane mašte i talenta. Prema onome šta je on sve uradio s New Yorkom, 11.9. izgleda kao božićna reklama. I to svakonedjeljno u novinama običnim, za puk obični. Koji je naprosto poludio za njim, davio se od smijeha, nalazeći si ventil u tom crnom humoru. Jadnici su nestrpljivo očekivali sljedeći nastavak, ne shvaćajuć kako ih Silas (nikako McCay, taj je crtao Maloga Sammya u Heraldu!) zajebava s tim stripom gdje je košmar pojedinca stožerni junak, igrajući se s njima kao sa svojim glavnim jadnicima. Nije ih htio razočarati te se i dalje cerio njihovim ljudskom patosu, sve do 1911. godine. Snovi Prežderačkog Ovisnika bio je toliko popularan strip da je po njemu, 1906., snimljen istoimeni film, a Edisonova je Vojna Pleh Muzika, 1907., snimila cilindričnu 'ploču' s istom temom. Dreams of the Rarebit Fiend se drži za prvi 'strip za odrasle'.

Detalj s Mefistom možda se čini pretjeranim, kao ono, dobar je za priču, zar ne? Pomalo, pomalo. Originalan logo Rarebit Fienda ima s lijeve strane Luciferakoji se ruga jadniku na suprotnoj strani. Lako provjerljivo.

Nosio je Winsor McCay u sebi faustovsko prokletstvo koje mu nije davalo mira ni na trenutak. Morao je kriviti kičmu nad crtačkom tablom i tu nije bilo boga. Takav mu je bio raspored ugovora. Sa samim sobom. Bio on McCay ili Silas.

Broj se povećavao.

Plemensko zbrajanje glodavaca oko najpraznijeg američkog totema, punjene božićne tuke, punjene kratkotrajnom ljubavi, da se rane na duši odrastanja očiste i dezinficiraju žgaravicom i lažnim prizorima toplog obiteljskog brloga - ta falša slika najčvršće konzole američkog društva – obitelji, žestoko napada McCayovu jetru te joj on, onako još praznički topao i frižak, uzvraća punim volejom odma' u prvoj nedjelji po Novoj 1905.

The STORY of HUNGRY HENRIETTA, Gladna Henrietta, slika je porodice zaokupljene samom sobom, koja za vlastitu nejač, Henriettu, gladnu pažnje i ljubavi, nema vremena nit živaca pa je umjesto s ljubavi šopaju svim vrstama delicija, golemim i prekomjernim količinama hrane. Puna usta ne zahtijevaju nit govore, a i nije pristojno. Ljubav ulazi kroz želudac dok djeca, i tako, rastu sama! Žestok je McCay.

No vrag mu ne da mira. Zna da tamo preko, iza horizonta, ima nešto i hoće mu se tamo. I krene. Zaputi se Vječni Putnik, A PILIGRIM'S PROGRESS, nezaustavljivo na stazu bez povratka što hita horizontu, ljeta iste te 1905., napredujući svake nedjelje, u svakome pogledu, na putu najduljem od sviju.

Bi, eto, ljeto 1905., i udru vrućine. McCay je tuš miješao sa znojem. Ne spuštajući gas, stalno u četvrtoj, vozio je u isto vrijeme kroz četiri stripa. Little Sammy Sneeze, The Story of Hungry Henrietta i Piligrim's Progress, pod pravim imenom u Heraldu, te Dreams of the Rarebit Fiend, kao Silas u Telegramu. Štiri table sedmično, ej! I nikako da uspori, a okuke su hranile jedna drugu. Ni broja im se ne zna. Ipak, na prvoj većoj postaji, opusti se te sirotu Henrijeticu preda teti za šankom, a na šanku spize svakorazne. Ostavi je tu da je njezina obitelj pokupi u prolazu i dobro nahrani. Ne bi on zasitio malu glodavku da ga nije sustizao novi san. Jedan. San najveći o' sviju.

Ljetna Luna poskoči visoko.


»I dok se mjesec penje naviše, a mačke licitiraju pozicijama u ljubavnoj igri među krovovima, sigurna ruka gasi ti svjetlo. Sklapaš oči. Kao da te nema…«


Bilo je to 15. listopada/oktobra 1905., i da se zapamti taj datum, kada je svjetlost mjesečeva lica definitivno preuzela pod svoje trasu kojom je kročio strip i uputila ga u još neistražene poljane sna imenujući istog snom samim. Najveličanstveniji je uradak u povijesti medija legao na Winsorov hamer, a taj ga vječno gladan papir uzdigne i ponese u Avanturu najčarobniju od sviju. Kapija Sna krila je neispitano. Pakao i Raj rasli su i igrali se zajedno u Zemlji mašte. Nije bilo povratka.

Pokoravajući se samo vlastitom unutrašnjem glasu, Winsor je McCay, instinktom Demijurga na kvalitetnim stimulansima, uživajući u apsolutnoj slobodi raspojasanog talenta i beskrajne inventivnosti, gurao potpuno sam kroz nepoznato. Za njegovim stolom prohodalo je dvadeseto stoljeće. Stoljeće rođeno u nesvjesnom što se onda omaklo kontroli te postalo najveća mňra na kauču ljudske civilizacije. Mali Nemo i dvadeseti vijek bili su vršnjaci. Bili su jedno.

LITTLE NEMO in SLUMBERLAND je kamen temeljac figurativne umjetnosti dvadesetog stoljeća. Winsor je McCay, ustvari, slušajući samo sebe, ničim izazvan, izmislio ono što se dva'es godina kasnije krstilo psihičkim automatizmom. Nadrealisti su svi, s Bretonom na čelu, prema McCayu mala djeca. Najrazvikanijeg među njima, nosača čeličnih sušila pod nosom, Salvadora Dalija, u to ime, red je ovom prilikom i na ovome mjestu nazvati kako ga spada, tj. hohštaplerom i plačipizdom, te dodati kako taj, po svojem sumnjivom talentu, nije mogao biti ni čuvar McCayove crtačke daske u zimskom periodu i inače. Al' 'ko jebe strip! Svu su mu slavu pokrali.

I još nešto. S Malim Nemom rodio se kadar. Da, strip, bolje reći Winsor McCay, je iznjedrio kadriranje u priči. Različitost očišta dobilo je legitimnost. Njegova ga je genijalnost odvela tamo gdje kamera još nije smjela!

LITTLE NEMO in SLUMBERLAND u svome je kratkom životu (šes' plus malo te još dvije godine) bio pozornica na kojoj su prvi pljesak, osim spomenutih nadrealista, odsanjali i kubisti, ekspresionisti, dadaisti, konstruktivisti, apstrahisti i konceptualisti. Sve je to provukao McCay kroz Malog Nema ne napuštajući svoj barokni stil ocrtan art-deko linijom. Sve je to bilo u službi njegova rukopisa. Rukopisa genija što je stvorio djelo magičnije od, dotad neprikosnovenog, Baumovog Oza i daleko čarobnije od Carrollove Alice (u pojedinačnoj i grupnoj konkurenciji). O mašti ovdje teče riječ. Teoretičari, koji nikad nisu snivali nad crtaćim stolom, potrošili su kvintale papira da je seciraju, razgole, da je slovima objasne sebi i drugima. Al' jok! Jer, mašta je važnija od znanja! Nju se ne da opisati nikakvim riječima. Njoj se mogu samo pokloniti!

Nikad prije, al' ni kasnije, ruka nije zagrabila toliko duboko u bunar ljudske podsvijesti. Nemova 'Odiseja u svemiru sanje' stoji sama, nedostižna, nad nepodnošljivom lakoćom prolaznosti.


»…Oblaci se skupe u tvoje vidno polje. Motre te sa simpatijom, nešto razdragano šapuću i odu. Lako. Dugo ih pratiš. Dugo. Lagano zatvaraš oči. Kao da si opet živ. Neka. I onda toneš. Duboko. Daleko. I još dublje i dalje. Najdublje. Tamo gdje te nitko nema.
Kada ti je pet, sedam ili jedanaest godina, snovi ne postoje. Sve je istina.«


Svake nedjelje, od 15.10.1905. pa do 23.07.1911., u ogromnome formatu (prvi put se desilo da jedan strip dobije kompletan prostor, golemu stranicu New York Heralda), LITTLE NEMO in SLUMBERLAND oduševljava mnoštvo svojih poklonika, a 1908., igra na Broadwayu kao mjuzikl. Winsor je McCay bio slavan i priznat.

LITTLE SAMMY SNEEZE gasi se krajem 1906., a PILIGRIM'S PROGRESS stiže cilju krajem 1910. godine. Ostavši samo na dva stripa, McCay ima vremena ohoho, a u njegovoj glavi kuha i dalje. Privlači ga skroz novi medij – crtani film.

Njemu, kojem su rekli da mu crtež nije filmičan, polazi za rukom, početkom1911., prva animacija. Naravski, film se zove Mali Nemo! Uspjeh je bio fantastičan. No umalo zatim, sredinom iste godine, evo ga s novim uratkom - HOW a MOSQUITO OPERATES, iliti Rađa po komarcu. Jedva se navukavši na žive likove što im defiliraju platnom, tj. igrani film, publika je pala u trans kada su i crteži krenuli istim putem. To je bilo previše. McCay je, kao kompletan autor filma, a i rođeni showman, bio animator publike na svakoj projekciji. Obožavali su ga. Slava udre McCayu i on poželi putovati s filmovima - Evropom, možda. No ugovori s urednicima Heralda i Telegrama nisu sadržavali putničke karte. Bijesni Winsor McCay prekida s njima i, nažalost, sa stripovima. Samo tako.

Snove Prežderavačima, DREAMS of the RAREBIT FIEND, isključuje dva dana nakon LITTLE NEMA i nema više sanje!

Ali McCay sanja, pucaju ga snovi i dalje. Pa trampi slobodu za njih. Te radi pizdariju i sklapa ugovor s pravim vragom, prema kojem su svi njegovi demoni nemoćni. Prelazi u The American pod Hearstovom šapom gdje prebacuje Malog Nema, sad pod imenom IN the LAND of WANDERFULL DREAMS, Zemlja Snova. No što su sni bez slobode? Uvidjevši to i sam, sve više zanemaruje strip. Okreće se animaciji. 1913. godine, s tekuće vrpce izlazi prvo komercijalo vozilo, Ford-T, a pod sponzorstvom McCayove imaginacije prvi komercijalni crtić, prvo i jedno od najvećih remek-djela u povijesti animacije, GERTIE the DINOSAUR. Samo par mjeseci trebalo mu je za više od 10 000 crteža koliko je težila 'živa' Gertie.

Film je bio u svrhu promocije vlastita ega. Njegov genij trebao je oduševljenu publiku, masu što mu kliče. Sve ono što mu je Hearst ukinuo. Projekcija je bila moguća samo uz njegovu 'komunikaciju' s Gertie, koja se povinjavala njegovim zahtjevima, što je, opet, publiku bacalo o patos. McCay je opet bio doma. Show je dosegnuo vrhunac kad je on zašao iza platna i pojavio se u filmu kako jaše na Gertienim leđima da bi zajedno zamakli za horizont.

Jest, istina je, Winsor je McCay prešao u drugu dimenziju pak mu nije teško palo što su parcele iz njegove Zemlje Snova bile konfiscirane, 'u ime viših interesa nacije', koju je opet, u ta ozbiljna vremena, više zanimao rat u Evropi nego stripovi.

McCay je s Nemom odsanjao kolektivni san i, evo, sad kad su mu ga oduzeli, stvar je izmakla kontroli te je on postao stvarna mňra i košmar. I WANT YOU!, upirao je ružan prst, i Winsoru se McCayu stvarno učini neumjesnim to pokazivane prsta pa prizove Gertie te zajedno napuste američki san zauvijek. Amerikom su odzvanjali ratni bubnjevi. Dvadeseto stoljeće postalo je punoljetno, no ne i odgovorno za svoje postupke. Za stalno.

McCay se nakon rata prepustio ilustraciji. Ipak, 1924. godine srce ga povuče te ponovo pokuša s Malim Nemom, no taj je san sanjao samo on i nitko se nije budio pokraj njega. Godine 1926., Mali se Nemo posljednji put probudi da više nikada ne usne. Najveći sanjar dvadesetog vijeka, kojem je i razočaranim ocem bio, jedne večeri, 1934. godine, na noćni ormarić položi vlastito srce. Tamo kamo je krenuo, ta povratna karta nije vrijedila.

Kažu svjedoci da je Albert Einstein, tad već slavni nobelovac, i bjegunac pred Hitlerom, po dolasku u Ameriku, imao želju sresti se s autorom Maloga Nema i idola mu iz mladenačke cirkulacije. Raspitivao se skoro godinu dana. Ma, jok! Nitko iz njegova okruženja nije imao pojma o čemu on to. Nitko više nije sanjao. Tek kratka informacija iz novina ga usmjeri, odvede do groblja. Obred je bio završen. Nad grobljem visila je Luna, kojoj nije bila laka. Pa se dovuku oblaci i prekriju joj lice da ne bi taj razbarušeni brko pomislio, je l', da i na mjesecu katkad izvire voda.

*

(Alem Ćurin, na ljeto stoto)

sadržaj

7.

kritIVKOVanje 4

Slobodan Ivkov

Zoran Stefanović i Zoran Tucić:
“TREĆI ARGUMENT”

izdavači: "Orbis" i "Bata", Beograd, 1995.

(III deo)

Još od nastanka savremeno koncipiranog stripa (neke njegove osnovne osobine: serijalizacija likova, pravilno periodično objavljivanje, upotreba beline/cezure između prizora, "balona", didaskalija...) pre oko sto deset godina, kič je, kao uostalom i u svim ostalim umetničkim disciplinama nesporno tu, ali je, s obzirom na mladost ovog načina (likovnog) izražavanja, podrazumevajuće intenzivnije, i, u odnosu na ukupan broj nastalih dela, njihove tiraže i popularnost, češće no drugde prisutan.

Dobro, približno slično rezonujući, urednici listova, dnevnih i nedeljnih, i ovde i u inostranstvu, poznavajući očekivanja "kulturne javnosti", ali i kreirajući i podržavajući taj ukus i stav prema stripu, još uvek po inerciji nizove crteža smeštaju uz ukrštenice, raznovrsne zanimljivosti i viceve na poslednjim stranicama koje po konvenciji služe za zabavu i relaksaciju. Kada se gasi ili proređuje učestalost stalnih rubrika, ili kada se smanjuju broj stranica, prvo nestaju stripovi. U "najboljem" slučaju im se smanjuje štampana površina. Prethodno sam pomenuo najsvežiji primer iz naše prakse u vezi sa stripom Vladimira Stankovskog u beogradskom dnevnom listu "Blic". S druge strane, postojale su i još opstaju mnoge nenadoknadive razlike između tretmana stripa na Zapadu i Ovde. Navedimo samo dve: razliku u tretmanu u informativnoj periodici i razliku u specijalizaciji.

Prvo, u našim dnevnicima nikada nisu postojali nedeljni dodaci sa stripovima, a, drugo, što se tiče specijalizacije, u poslednjih šest decenija nijedna od samoproklamovanih velikih i uglednih izdavačkih ili novinskih kuća širom bivše zajedničke države Jugoslavije, ili sada samo Srbije, nije imala dugotrajnu redakciju specijalizovanu za strip koja bi, ili u potpunosti bila nezavisna u odlučivanju, zaokružena i izdvojena, ili neku koja je delovala a opstala i danas.

DRAGOCENE TEKOVINE I ISKUSTVA SISTEMA
JUGOSLOVENSKOG SOCIJALISTIČKOG SAMOUPRAVLJANJA
PRIMENJENOG NA IZDAVAČE STRIPOVA

Jedini koji su sračunato uspeli da se "odlepe" od ostalih matičnih birokratizovanih mamutsko-dinosauruskih novinsko-izdavačko-štamparskih preduzeća (NIŠP-ova), efikasnih i preduzetnih samo u funkciji bespogovornog veličanja socijalizma, komunizma, Tita i Partije, i koji su uspeli da se odmaknu od češće destruktivnog, a ređe samo štetnog rukovođenja Komiteta, gradskog ili nekog višeg, u smislu podobnosti i poslušnosti proveravanih i postavljanih, poslovično tupih, kratkovidih, nekreativnih, netalentovanih, osim za svoju karijeru i brzu zaradu, podrazumeva se najbolje uz neku bezočnu podmuklu spletku, ideološko podmetanje ili prevaru, primitivnih, zatucanih partijskih aparatčika ispodprosečne inteligencije (ne znam kakvo je to pravilo, ali verovatno je vezano za vrstu primitivne balkansko-komunističke politike koje je preko Komiteta takve "milo janje dve majke sisa" nesposobne kadrove nepogrešivo postavljala na čelne funkcije novinskih kuća), dakle jedini koji su to uspeli u bivšem "Eseferejotu", koliko je meni poznato, bili su radnici i rukovodioci "Marketprinta" iz Novog Sada.

Valja znati da su u neke redakcije koje su izdavale stripove ili imale zabavni karakter, slani, i po partijskoj kazni premeštani, u ideološkom smislu nedovoljno budni, pouzdani i poslušni kadrovi (po zakonu niko nije mogao da izgubi stalno radno mesto ili je to bila takva sudska petljavina da ni Partija nije želela da dangubi; radije bi neposlušnika ili grešnika ponizila određujući mu posao nižeg reda - rad sa stripovima) koji nisu pokazivali dovoljno entuzijazma u veličanju Tita, privrednih uspeha, svetle budućnosti i sigurnom dolasku komunizma kao najvišeg stadijuma našeg socijalizma. Tu su se ponekad i grdno prevarili. Na primer, smeštajući satiričara Vladimira Bulatovića - Viba u "Politikin zabavnik" od kojeg je on posle više godina pauze ponovo napravio, ne samo časopis koji je uvek imao bar 60 odsto sadržaja sačinjenog od stripova, naravno probranijih nego do tada, već je i svake nedelje podigao tiraž koji se merio stotinama hiljada primeraka, uz angažovanje novih ilustratora i pokretanje zasebnih stripskih edicija, bez obzira na podsmehe kolega iz ostalih "ozbiljnih" redakcija matične kuće "Politika". Baš on je iz "Ilustrovane Politike" doveo i sjajnog novinara Zefirina Grasija koji je evo već petnaest godina izvanredan urednik "Zabavnika", uz odličan izbor stripova koji pravi, ali samo sa jednom manom - skoro uopšte ne angažuje domaće stripare, osim kao ilustratore.

Kao posmatrač i navijač sa strane mogu samo da nagađam kako su se stvari tačno odvijale oko "Marketprinta", ali o toku procesa postepenog odvajanja od NIP (Novinsko - izdavačko preduzeće) "Foruma", potpisivanja svojih izdavačkih projekata u impresumu prvo sa prelaznim: "Forum-Marketprint", pa zatim: "Forum" - OOUR Marketprint", da bi na kraju danas ostao samo: "Marketprint d. o. o.", mogu i treba da kažu oni koji su u "seljenju" (odvajanju) te vrste izdavaštva iz "Foruma" u redakciju u čuvenoj Radničkoj ulici neposredno učestvovali. To je bio potez koji je zauzeo svoje mesto u istoriji srpskog i jugoslovenskog stripa, a i više decenija je imao neizmeran uticaj u njegovom razvoju.

Prvenstveno u podizanju nivoa njegovog plasmana.

Nama sa strane je izgledalo kako je tu ključnu ulogu odigrao nedavno preminuli Svetozar Tomić - Toza, možda i njegov prethodnik Tomislav Ketig, ali objektivni svedoci, savremenici i saradnici koji ne budu želeli da, kao što se kod nas već događalo, eventualno post festum preuveličavaju svoju ulogu i "peglaju" autobiografiju, će o svemu jednom sigurno dati dragocene i tačne informacije. Odličan početak u tom smislu je objektivan retrospektivan tekst Slavka Draginčića sa višesmislenim, suptilno uobličenim naslovom "Stripoteka - istorija koja se ne ponavlja" (Strip časopis "Stripoteka" br. 1000, decembar 2004., "Marketprint" d. o. o., stranice: 2, 3, 4, 61, 62 i 63) koji preporučujem i za čitanje i za čuvanje u dokumentaciji. Oni koji ne prave arhivu od isečaka i fotokopija, te kojima je internet jedini izvor informisanja, ostaće uskraćeni, jer se, ako sam dobro pregledao domene, taj tekst ne nalazi ni na sajtu "Stripoteke", a ni "Strip vesti".

SOUR, RO, OUR, OOUR, DP, (NIŠ)RO, NIŠP, NIP, NIGP..., A U PIZ....

Kako god bilo, tek od tog, ma i minimalnog osamostaljivanja, stripska izdanja "Forum-Marketprinta", danas "Marketprinta", podigla su nivo i sadržaja (strateški izbor stripova) i forme (veće ulaganje u dizajn, u prevode...). Koliko su mudri i dalekovidi bili u "Marketprintu" vidi se i danas. Nego, oduvek sam se pitao da li bi sve to uspeli da su umesto "Marketprint", uzeli naziv "Stripoprint", ili neki srodan, pa da su se "vlasi" u NIP "Forumu" dosetili...

Šalu na stranu, od gašenja ozbiljne produkcije "Dečjih novina" iz Gornjeg Milanovca na samom početku devedesetih, tek su se izdanja nastala posle pojave dva privatna beogradska izdavača ("Sistem komiksa" pre nekoliko godina, a od 2005. i "Belog puta"), po nivou kvaliteta prevoda, pripreme i štampe, temeljnosti i profesionalnosti odnosa prema stripu, nažalost (još) ne potpuno i brojem izdanja, približila "Marketprintu".

Najbliži osamostaljenju u odlučivanju i specijalizovanoj strategiji od ostalih novinara i redakcija u okviru iste kuće je, i to tokom osamdesetih, bio deo zagrebačkog "Vjesnika" sa svojom Redakcijom romana i stripova koju tamošnji sposobni ljudi ipak nisu uspeli da "ispod žita" pored samoupravne birokratije nekako odvoje i institucionalizuju kao zasebno privredno telo, iako su bili vrlo blizu. Nešto dalji od uspeha, ali i sa manje inicijative i hrabrosti članova redakcije, bio je novosadski "Dnevnik". "Vjesnik" je svoja stripska i zabavna izdanja do 1986. godine kao izdavač potpisivao na sledeći način (sve je išlo istovremeno!): SOUR (skraćenica od: Složena organizacija udruženog rada) "Vjesnik" / RO (Radna organizacija) Novinsko - izdavačka djelatnost / OOUR (Osnovna organizacija udruženog rada) Informativno-revijalna izdanja. U 1986-87. je SOUR "Vjesnik" transformisan u NIŠPRO (pretpostavljam od: Novinska, izdavačka, štamparska, i prometna radna organizacija) "Vjesnik", da bi u dvosmisleno nazvanom časopisu "RS magazin" ("Romani i stripovi magazin") članovi redakcije, ispod svih tih hijerarhijsko-birokratskih skraćenica NIŠPRO / RO i OOUR, na najnižoj lestvici u impresum suptilno ubacili i "Uredio uređivački kolegij redakcije Romani i stripovi". Koliko se sećam, i fizički je ta redakcija već 1987. bila izmeštena izvan "Vjesnikove" zgrade (mislim, negde na Novi Zagreb, ali nisam siguran - sećam se samo da sam tamo išao tramvajem preko Save) pa se, opet pretpostavljam, samo čekao neki pogodan trenutak ili povod da se ova potencijalno profitna stripska redakcija, ali i redakcija popularnih visokotiražnih pisanih romana, zabavnih časopisa i srodne periodike nekako osamostali u donošenju odluka. No, to se, bar koliko mi je poznato nije dogodilo, pa su i dalje zavisili od ostalih nekompetentnih samoupravljača "Vjesnika". Šta se sa tom redakcijom u kojoj je radilo nekoliko sjajnih ljudi dogodilo tokom devedesetih, ne znam, a i o tome će najbolje znati tamošnji učesnici i poznavaoci zagrebačke stripske scene.

"Dnevnik" se decenijama kao izdavač u impresumima svojih stripskih izdanja potpisivao samo na dva nivoa (ne znam ni danas kako su zakonski uspeli da preskoče onaj treći - RO ili OUR): SOUR ili NIŠRO "Dnevnik" / OOUR "Izdavačka delatnost-Redakcija zabavnih izdanja". Nije mi poznato da je neko iz te redakcije ikada pokretao pitanje izdvajanja, podrazumeva se i u odlučivanju.

Ovo osamostaljivanje je bio velik i težak problem o kojem nije smelo da se previše glasno govori, jer treba znati, a to mlađima sigurno nije poznato, da su u socijalističkom samoupravljanju kod nas SVI radnici neke firme, bez obzira da li su oni s jedne strane bili urednici i novinari (koji su, naravno, bili manjina), ili s druge čistačice, šoferi, kafe kuvarice, pomoćno osoblje, portiri i drugi zaposleni koji su činili većinu, po zakonu ravnopravno odlučivali o sudbini, većinom o gašenju izdanja, uređivanju, investicijama ili nekoj drugoj odluci od koje je zavisila strategija neke (i stripske) redakcije. Stoga, nije čudno što su se mnoga rentabilna izdanja gasila samo zbog mrzovolje, slabe obrazovanosti, primitivnosti, halapljivosti, zavisti prema obrazovanijem delu firme, želje da im se raspoloživi novac podeli u gotovini ili uloži u neku proslavu, ekskurziju i regres za letovanje; sve pre nego da se plasira u dugoročniju dobit ili nove (stripske) izdavačke projekte. Posebno sam u ovom smislu mračna iskustva čuo od nekih urednika "Dečjih novina", ali o tome je najbolje da oni sami govore, kada i ako osete potrebu.

A to šta su koje stripske redakcije za poslednjih pola veka učinile za podizanje nivoa uvažavanja stripa kao grafičke discipline primenjene umetnosti (a i LIKOVNE, zašto da ne!) od strane "kulturne javnosti" i "poštene inteligencije", sve je uvek zavisilo od stanja, stepena samostalnosti i statusa stripske redakcije u okviru matičnog NIŠP-a, NIP-a, NIGP-a, SOUR-a, DP-a ili (NIŠ)RO-a u kojem su postojale, te, ipak najvažnije, najpre zavisile od pameti i sposobnosti konkretnog kadrovskog sastava u kojem su radile.

(Nastaviće se)


(KRAJ TREĆEG DELA PRILOGA O "TREĆEM ARGUMENTU" KAO POVODU)

sadržaj

8.

POST SCRIPTUM (49)

Zoran Đukanović

KRITIČARSKI BEDEKER - PRESTUP I NADRAŽAJ

(Paolo Eleuteri Serpijeri, Morbus gravis i Druna, “Dečje novine”, Novi Sad, 1989)

U serijalu Morbus gravis (Druna je drugi nastavak) Paolo Eleuteri Serpijeri poduhvatio se spajanja elijen-kancerofobije (vidi utemeljivača, film Alien Ridlija Skota) sa sadomazohističkim stereotipima seksualnosti, sjedinjujući pornografski žanr s hororom. Sve ovo smešteno je u dosta nerazgovetan naučnofantastični milje, za koji, u ovom slučaju, čitaoci malo mare. SF koordinate su ovde, naravno, čista uzgrednost. I priča sama je isto tako uzgrednost. U svakom slučaju, kroz svet rastočen bolešću ili moralnom i seksualnom izopačenošću (čitaocu pornografu se već osmehuje brk), kreće se napupela Serpijerijeva junakinja i pri tom ispunjava sve “žanrovske zahteve” koji je zadese.

Serpijeri je odličan stereotipni crtač, opskrbljen zanatskom perfekcijom za izvršenje ograničenih zadataka. Pored površnije sličnosti sa crtežom Antonija Hernandeza Palaciosa (poređenje ne ide u korist Palaciosa), sasvim je lako identifikovati dublje Serpijerijeve uzore – braću Salinas. Možda je to čak i pre Alberto nego Hoze Luis, bar u periodu iz prve polovine šezdesetih godina kada je Alberto radio stripove s meksičkom tematikom za englesku agenciju “Flitvej” (kod nas su objavljivani u staroj “Forumovoj” ediciji “Crtani romani”). Palaciosu se Serpijeri, pak, stilski približio u svojim vesternima kolažiranom (i ne previše motivisanom) kompozicijom tabli. Serpijerijev vestern koji je naša publika imala priliku da vidi nije bio posebnije vredan pažnje.

I kada se, na svu sreću, odbace uporišta moralizma i cenzure (erotska cenzura je sankcionisani i opunomoćeni moralizam), za Morbus gravis ostaju nerešeni neki narativni problemi. Složenost, odnosno višeznačnost priče kod Serpijerija biva “nadoknađena” nagomilavanjem jednog te istog “zapleta”. Verizam nasilja i nasilne seksualnosti spregnut je sa slatkastošćunemotivisanih preokreta u pripovedanju. Morbus gravis se kreće u domenu večne infantilnosti sna o seksulno preispunjenom svetu.

Serijal Morbus gravis nije kreativni, ali svakako jeste izdavački događaj. Ne samo zbog iskoraka izdavačke politike “Dečjih novina” u ovaj žanr i zbog tehnički besprekorne opreme (verovatan uzor je edicija “Fantastične pripovesti” francuskog izdavača “Dargo”). Od toga mnogo je važnije da je ovaj izdavač konačno počeo u albumima da objavljuje savremenu svetsku produkciju, pored do sada isključive zastupljenosti klasika i stripova za dečiji uzrast.


(neznatno izmenjen tekst, izvorno objavljen: “NIN”, Beograd, 3. septembar 1989)

sadržaj

9.

JUŽNJAČKA UTEHA No 229.

Marko Stojanović
misto83@ptt.yu

KRV I MED

DVORKINJA
Stog krajnju ću krajnost hvaliti manje
Od trijeznosti trijezne,
I uza me svi će pametni postat.
HIPOLIT, Euripid

Zove me Čarli. Onaj iz Leskovca, ne onaj iz Šapca (Stvarno, odakle toliko ljudi sa nadimkom Čarli u ovom delu sveta? I kako se uopšte stiče takav nadimak u Srbiji?), što mu dođe normalno, s obzirom da sam tog trenutka, jednom u godinu dana, bio baš u Šapcu. Kaže radi književni časopis koji nije baš književni časopis, ići će mesečno, tiraž pet hiljada, ide i u bivše republike. Aha, aha, kažem ja, i slutim.

A da slutim dobro, svedoči sledećih nekoliko Čarlijevih rečenica, gde me on pita da budem urednik za strip u tom časopisu, da mu upriličim po dve strane Luke Vranića po broju u saradnji sa najboljim crtačima do kojih mogu da dođem, da imam svoju kolumnu, sa sve ugovorom i fotkom i kul imenom (kolumne). Da ne slutim dovoljno dobro, svedoči rečenica u kojoj mi naručuje tekst od pet šlajfni, devet hiljada karaktera ni o čemu drugom do o balkanskom stripu. Dok shvatam zašto nikada nisam izrastao u Vidovitu Zorku iako sam imao dobre predispozicije da budem mladi Šerlok Holms (šta se desilo? Ništa naročito, odrastao sam...), pitam se brzo (priča se mobilnim, para je to!) šta se to može reći o balkanskom stripu na tolikom prostoru, i zašto bi se o tome uopšte bilo šta pričalo. Razrešavam deo dileme u par sekundi i kažem Čarliju da se o tome ne može pisati u devet hiljada karaktera, da mi treba makar pet puta više. On se slaže, ostavlja mi odrešene ruke i pada dogovor da tekst legne do ugovorenog roka, jedva dvocifrenu cifru dana udaljen od dana u kome pričamo.

Drugi deo dileme, onaj o tome zašto uopšte pisati o balkanskom stripu, nastavlja da me gricka u narednih dva dana, dok krckam zadnje dane raspusta i muljam o čemu ću to koj moj pisati – pisac je kao glumac, treba mu motivacija, a lova tu tek delimično rešava problem...Kako to biva, rešenje mi dođe tek nakon što sam seo za tastaturu, i kako to biva, prilično je jednostavno: o stripu na Balkanu treba pisati jer postoji, jer je kvalitetan, jer pisanje zavređuje.

Tema, motivacija, tastatura... I krećem.

Makedonci. Južna braća diče se pretkom sa grandizonim teritorijalnim pretenzijama, merakom većim od pomenutih pretenzija i dušom većom od meraka... Kao i svojom istorijom stripa. Dok su u ruski emigranti (u bekstvu od velikog brata iz majčice Rusije) potpomognuti po kojim Srbinom u Beogradu, i grupa Hrvatskih autora predvođenih boemom i genijem Andrijom Maurovićem u ljepoj njihovoj stvarali stipove ravne (ako ne i bolje) svemu onome što se na tom polju radilo u starom i novom svetu, strip scena u Makedonije blaženo je spavala i čekala...


(Nastaviće se)

sadržaj

10.

KVINTALOVA TJEDNA KARTICA (288)

Darko Macan
darko.macan@zg.htnet.hr

STRIP KOJI STRIP NIJE

"Sjetio sam se kako volim strip, svaki strip, čak i onaj koji ne volim", napisao sam prošli put. Što je bila malecka laž, jer postoji strip - cijela podvrsta stripova, čak - koje jednostavno ne mogu smisliti.

Ne, nije Zagor.

Nisu ni kombinirani scenariji Davida Morvana i Geoffa Johnsa.

Ni art brut. Ništa tako jednoznačno.

Ne mogu smisliti... adaptacije!

Moja antipatija nije samo intelektualna. Adaptacije sam još kao klinac, dok nisam ni znao kakvi su bastardi, preskakao - iz čiste dosade.

Problem s adaptacijama jest da rijetko nastaju i zbog kakvog kretivnog poriva. Najčešće je u igri kalkulacija: to je prokušano štivo, sigurno će se prodati djeci koja ne vole knjige, dignut ćemo ugled stripa ako ga prokurvamo književnosti. Pa je i rezultat najčešće iskren poput bludničinih orgazama. Čak i kad postoje vizualno sjajne iznimke - Maurović, recimo, kojemu je bilo svejedno što crta samo dok se plaća - jedva da su vrijedne čitanja. Jer što? Svaka adaptacija, ali valjda svaka do zadnje koju sam vidio, pijano slijedi predložak. Pa onda dobijamo strukturu koja je literarna i dijaloge koji su knjiški, u jednom mediju koji je nešto posve drugo. Jasno mi je da izdavači adaptacija žele samo bogato ilustriran siže, vjerujem kako autori koji se iz gušta bacaju u sličan posao žele sačuvati što više duha izvornika, ali to nije put ka dobrome stripu. Ma koliko ja ne volio Hollywood, oni su znali kako se neke stvari rade: ostruži sve i napiši ponovo. Jer film nije književnost, a strip nije ni književnost ni film.

Strip je strip i kao takvog ga treba tretirati. Zašto prepisivati opise koji se mogu nacrtati? Zašto ovisiti o riječima, a ne o smislu? Od Maurovićevih scenarista, preko Zimonićevih "Priča iz davnine" do nedavnog eksperimenta radionice koju je vodila Irena Jukić-Pranjić, svi su nam ponudili samo ilustracije postojećeg teksta, nitko nadogradnju.

Nitko strip.


***
Martina Mjesec, Mister Mačak i Sergej (linkovi u sekciji Strip vesti gdje je takvim stvarima mjesto) nisu adaptacije. Q STRIP 9 (za sada bez adaptacija) je na svim kioscima i u vašim omiljenim knjižarama (More Comics, Alan Ford, Buch, Libellus, Tino, Stripoteka)!
Dnevne strip vijesti na qstrip.blog.hr !
Kritike knjiga i stripova na mcn.blog.hr !

sadržaj

11.

Q STRIP

Strip Vesti

Na blogu Q STRIP Darka Macana ima puuuno vesti i zanimljivosti a Strip vesti vam uvek prenesu jednu kao malu drašQalicu:

Puno žena u vijestima danas. Puno za strip, to jest… Elem, ovdje ćete pročitati članak o antologiji ženskih stripova koju priprema Diana Schutz, jedna zaista sjajna urednica (ozbiljno, jedna od najboljih s kojima sam ikad radio)… Ovdje je tekst o Audrey Niffenegger koja je sad turbopoznata romanopiskinja s "Vremeplovčevom ženom", a prije toga je izrađivala primjerke svog stripa ručno (njih deset u 14 godina) i prodavala ih po 10.000 $/kom… Dok je ovdje , najposlije, arhiva novog romana u stripu sjajne Posy Simmonds čija je "Gemma Bovery" jedan od najboljih stripova koje sam ikad čitao. Pa provjeriti i ovaj, iako je Guardianov interfejs kretenski pa se za svaki nastavak treba vraćati na indeks.

Osim toga, na Q Strip-u ste protekle nedelje mogli pročitati sledeće priloge:

• [priQaz]Antipatijo bajna (mcn)
• [Qolumna] oQo stripa (Vladimir Tadić)
  U ime majke
• [priQaz] Fantastic Four(manekineko)
• i naravno [dnevniQ] Pregled vijesti za svaki dan 08.10.-14.10.
  
  
  Kompletne priloge možete pročitati na sledećoj adresi:
  http://qstrip.blog.hr/
  
  
  
  

sadržaj

12.

INTERNET STRIPOVI

Strip Vesti

Ovo rubrika je redovna, pozicionirana na ovom mestu u SVestima, nije u samom vrhu jer na sajtu već stoje, u samom vrhu na udarnom mestu, linkovi ka svim domaćim internet stripovima koji redovno izlaze. Ostali stripovi, koji ne zadovoljavaju ove kriterijume - dakle nisu na nekom od domaćih jezika ili ne izlaze redovno - će ipak imati svoje mesto u ovoj rubrici.
Dakle zasucite rukave i poradite na dopunjavanju ove rubrike tako što ćete pokretati nove internet stripove. Svaki novi strip na spisku će, onog petka kada bude dodat, imati oznaku NOVO!
Redosled je po abecednom redu:

STRIPOVI KOJI REDOVNO IZLAZE:

-BUZZ & FZ (Gudvin)
www.screaming-planet.com/comics.php?area_id=

-ČAROBNJACI (Niko Barun)
www.tportal.hr/stripovi/carobnjaci

-MALI MEUR (Vladislav Gajski)
www.plastelin.com/index.php?option=com_content&...

-MARTINA MJESEC (Macan - Sudžuka)
www.stripovi.com/martinamjesec.asp

-MISTER MAČAK (Macan - Bob)
www.stripovi.com/mistermacak.asp

-NETOVCI (Niko Barun)
www.t.ht.hr/netuskoli/5-5.html

-OVERKLOKING (Dubravko Mataković)
iskon.hr/webcafe/matakovic/

-SERGEJ (Darko Macan)
www.zmcomics.co.yu/sergej

-SIVI GRAD (Rico)
www.stripovi.com/sivigrad.asp

-SOB SA SOBOM (Sonjecka)
www.stripovi.com/SobSaSobom.asp

-STRIP "DAN"-a (Simon Vučković - Mirko Zulić)
www.dan.cg.yu/stripovi.php

-SvRBI iU SVEMIRU (Milivoj Kostić)
vigled.sky.prohosting.com/

ŠTEFICA Jambriščak, prijateljica noći koja je previše znala" (Nik Titanik)
www.niktitanik.com

STRIPOVI KOJI SE REDOVNO DISTRIBUIRAJU E-MAIL-om

-SAMONIKLI KOROV STRIP (Franja Straka)
prijaviti se na email adresu: fstraka@eunet.yu

STRIPOVI SA ZAOKRUŽENOM PRIČOM

-Bilo jednom u Makarskoj (Dalibor Brdar)
www.stripovi.com/makarska.asp

-Zagor & Chico u Paklu Droge (Saša - Venes)
www.najbolje.com/zagor/

-Stripovi... (Dunja Janković)
deenes.ffzg.hr/~tdujmovi/strip.htm

STRIPOVI DOMAĆIH AUTORA NA STRANOM JEZIKU

-ACTION TRIP COMICS (Jojić - Grabović - Solanović)
www.actiontrip.com/index/comics.phtml

-JOHN'S PARADISE (Alić/Gelemanović)
www.johnsparadise.com

-Mc DUFFIES (Srđan Aćimović)
mcduffies.keenspace.com

-LITTLE WHITE KNIGHT (Srđan Aćimović)
www.graphicsmash.com/series.php?name=littlewhiteknight&view=current

-LEGOSTAR GALACTICA (D. M. Jeftinija)
legostargalactica.keenspace.com/

STRIPOVI KOJI VIŠE NE OBNAVLJAJU SVOJE STRANICE

-JOHN'S PARADISE (Saša - Venes)
www.crazytwo.com/novi/

-NEDELJNI STRIP (Oljača, Aćimović, Ikonić, Jovanović, Vučković)
members.lycos.co.uk/zmcomics/strip/strip.htm

-VILINTULJKOVA DRUŽINA (zmcomics)
www.zmcomics.co.yu/vilintuljak

sadržaj

13.

ŠTAMPA

štampa

Zoran Đukanović, Dušan banjanin i Marko Ajdarić su obezbedili sledeće priloge:

UBIJ ME NEŽNO

„Grad greha“ reditelja Roberta Rodrigeza i Frenka Milera

Spoj stripa i filma je opasan izazov kojem se u Novom Holivudu sve češće pribegava. Poznati autor stripa Frenk Miler, u čijim slikovnim storijama kuca energija film noara i američke tvrdohuvane proze iz četrdesetih (Hemet, Čendler), nije hteo da prepustu genijalnom dečaku Robertu Rodrigezu poigravanje njegovom dizajnerskom tvorevinom, tako da film „Grad greha“( god. proizvodnje 2oo5. trajanje: 122 min.) kao reditelji potpisuju ravnopravno Rodrigez i Miler, s tim što im se kao gostujući reditelj priključio Kventin Tarantino. Iskusni poznavaoci filma taj fenomen prepoznaju kao „suviše genijalaca na jednom poslu“. Na našu i opštu sreću, film se ubedljivo iskazao kao apoteoza žanra film noar, ali i kao delo izuzetne likovne fakture i doslednog stila. Čak i oni koji nikad nisu videli stripovske epizode sa Milerovim potpisom, moći će da uživaju u trima pričama koje se prepliću bez oznaka vreemna i prostora, uz obilje post-modernih referenci i crnohumornih preterivanja koja su postala neophodni sastojak Rodrigezovih i Tarantinovih filmova. Već sam uvod sa crno-belom slikom u kojoj je crveno tek naznaka čulnih ženskih usana i krvi, upućuje nas u osnovne topose film noara: gradske ulice polivene kišom, čvrsti momci sa opasnim ubilačkim zadacima, korumpirani policajci i gradski moćnici, smrt koja vreba posle svakog poljupca, čulne lepotice noći koje saopštavaju da je opasnost njihovo zanimanje. Junaci ovog filma su poneseni najluđim muškim fatazijama, posle kojih, ako se preživi, ostaje samo nagon za osvetom po svaku cenu.

Naracija Milerovih stripova počiva na tabloidnim sloganima, i sada ono što je on preuzeo iz filma biva vraćeno u isti medij, sa povremenim zadržavanjem stripovske likovne fakture, do samog golog crteža. Ovo pretapanje deluje osvežavajuće. Miki Rork, Brus Vilis i Klajv Oven igraju junake kojima ne pomaže razlikovanja sila dobra i sila zla, stoga hrle ka osveti ne pitajući za cenu. Frenk Miler je načinio storibord (likovni prikaz) svake scene i tako spasio film od manijačkog preterivanja. Baveći se arhetipskim situacijama film noara, „Grad greha“ je delo beskompromisne vizije, koja nas više opseda od izlomljene i skokovite naracije u kojoj se povremeno doslovno gubimo. U ovogodišnjoj osrednjoj holivudskoj ponudi ovo delo blista kao jedan od vrhunaca godine. Ne propustite ovu dragocenu priliku.

Milan Vlajcic


Objavljeno: GLAS JAVNOSTI, Beograd, 07.10.2005.godine

KOMPLETNI "KALVIN I HOBS" ZA 150 DOLARA

Pre skoro deset godina objavljena je poslednja epizoda stripa "Kalvin i Hobs". U njemu su se dva glavna junaka spuštala niz tobogan prekriven snegom, a Kalvin je rekao: "Ovo je magičan svet Hobse, stari druže... Hajde da ga istražimo". Strip je okončan posle 3.160 epizoda, a sada ljubitelji stripa dobijaju mogućnost da ga i sami istraže pošto je u SAD počela prodaja kompleta u tri toma (knjige su ukupno teške 10.5 kilograma) gde su sabrane sve epizode autora Bila Votersona (47), po ceni od 150 dolara. Sam autor, posle okončanja rada na stripu, posvetio se slikanju i studijama muzike. I dalje ostaje veran svojoj privatnosti tako da ne daje intervjue, a nije ni prodao prava na svoja dva lika tako da se oni ne mogu naći na šoljama ili majicama. Strip "Kalvin i Hobs", koji se smatra jednim od najuspešnijih na svetu, izlazio je od 18. novembra 1985. do 31. decembra 1995. godine, u oko 2.500 novina širom sveta. Glavne zvezde su bile manijakalni šestogodišnji Kalvin i njegov drugar - punjeni tigar Hobs koji oživi kad u blizini nema odraslih i kad je prisutan Kalvin.

V. T.


Objavljeno: DANAS, Beograd, 08.10.2005.godine

PRIPREMITE MJESTA NA POLICI ZA KNJIGE!

Najbolji strip svih vremena konačno je skupljen u jedan komplet. Cijena nije mala, ali nije malo ni ono što se dobije između tvrdih korica trotomne 'Kompletne kolekcije Calvina i Hobbesa'.

Od 18. studenoga 1985., kada je na novinskim stranicama dječak po imenu Calvin postavio klopku za tigrove, u koju se uhvatio njegov plišani (ali živi) ljubimac Hobbes, pa do tužnog datuma desetak godina kasnije kada je Bill Waterson otišao u svojevoljno umjetničko izgnanstvo, ljubitelji dobrog stripa su skoro uvijek imali razlog za radovanje novom danu, jer bi ih u novinama čekao barem jedan redak stripa kakav se rijetko može naći.

"Calvin i Hobbes" bio je briljantno crtan, više na tragu britke američke političke karikature nego pojednostavljenog stripa, a vizualnoj raskoši društvo je pravila neobuzdana scenaristička mašta koja je i dječje i 'odrasle' teme obrađivala s nenadmašnim lepršavim humorom i cinizmom. Čak i najveći i najpopularniji autori novinskog stripa, poput autora "Peanutsa" Charlesa M. Schulza, priznavali su da je Watterson jedan i jedini. Štoviše, tvorac Snoopyja je često pisao predgovor za kolekcije Wattersonovih stripova (koje su širom svijeta prodane u 23 milijuna primjeraka), priznajući mu da se u onome što radi zbilja približio savršenstvu.

Iznimno povučeni i samozatajni Watterson bio je nevjerojatno predan svojoj umjetnosti. Da ne bi ugrozio duh svog stvaralaštva, apsolutno je zabranio bilo kakvo licenciranje i odrekao se ogromne hrpe novaca koju bi mu donijeli Calvin i Hobbes na majicama, posterima, čestitkama, šalicama itd.: "Ne bih imao ništa protiv da budem odvratno bogat, ali ne po cijeni da ubijem dušu onome što radim i što predstavlja moje životno djelo." Stalno se sukobljavao s društvenom klimom koja je tražila samo profit i kompromitirala umjetnost; za svoj briljantno crtani strip tražio je posebno mjesto na novinskim stranicama, objavljivanje u formatu u kojem ga crta, bez ikakvog premontiranja, uzimao je umjetničke pauze i povremeno prekidao izlaženje... Na kraju, nakon 3160 redaka i stranica stripa i deset godina bitaka s vjetrenjačama, Watterson više nije mogao izdržati pritiske ("Vjerujem da sam učinio sve što sam mogao unutar ograničenja dnevnih rokova i sitnog tiska. Žudim za time da radim promišljenijim tempom, uz manje umjetničkih kompromisa", rekao je) i sa zadnjim danom 1995. Calvin i Hobbes odjahali su u zalazak sunca uz besmrtne Calvinove riječi: "Tamo vani je čaroban svijet, stari moj. Hajdemo istraživati!"

No, strip o nemogućem šestogodišnjaku i njegovu najboljem prijatelju tigru ostao je zabilježen kao jedno od najdivnijih djela 'devete umjetnosti' uopće. Danas 47-godišnji Watterson živi povučeno u svom rodnom gradu Chagrin Falls u sjeverozapadnom Ohiu. Kako sam kaže, svoju energiju posvećuje "slikanju i srodnom ljekovitom proučavanju glazbe"; prema nekim glasinama, radi na animaciji svojih likova i dugometražnom crtanom filmu o Calvinu i Hobbesu... Ljudski je nadati se.

Dok nam ne stigne nešto novo i briljantno od Billa Wattersona, tu je barem novoizašli komplet SVEGA što je ikad nacrtao o dječaku i njegovu tigru: svi stripovi, uključujući i popratne vinjete, akvarele za naslovnice i što sve ne; predgovore su napisali sam Watterson i Art Spegelman, autor "Mausa". Košta 150 baksa (ali se online može naći i s popustom, za 95), sastoji se od tri knjige u ukrasnoj kutiji i težak je deset i pol kila, ali je nezaobilazan za sve koji cijene pravu umjetnost s dušom. Schulzov Snoopy nas je možda zagušio prisutnošću na svemu i svačemu, Jim Davies je svog Garfielda kao lik iznajmio za 550 proizvoda u 111 država, ali strip "Calvin i Hobbes" uvijek je imao najjaču dušu na kojoj mu razvikaniji stripovi samo mogu zavidjeti. Je li odsustvo marketinga uzrok ili posljedica takvog integriteta? Pročitajte ovaj komplet i znat ćete odgovor.

M.F.


Objavljeno: Klik online, 06.10.2005.godine

IZLOŽBA MILANA TRENCA

Ova i modernog predstavljanja.Zanimaju li vas izložbe, a neodlazak na neku od njih stalno opravdavate nedostatkom vremena, pravi je trenutak za posjet web stranicama Večernjeg lista.

Na web adresi Večernjeg lista Online redakcija Večernjaka pripremila vam je pravu poslasticu: virtualnu galeriju našeg poznatog multimedijalnog umjetnika Milana Trenca. Riječ je o prvom projektu takve vrste na domaćem internetskom prostoru. Virtualna galerija vjerna je replika galerijsko-medijske izložbe Milana Trenca koja se odvija u zagrebačkim Klovićevim dvorima od 8. rujna do 16. listopada, ali i mnogo više.

Uz brojne eksponate s izložbe, posjetitelji Večernjeg Online moći će uživati u jedinstvenom multimedijalnom doživljaju koji koristi sve prednosti medija kao što je internet. Kroz virtualnu šetnju Klovićevim dvorima upoznat ćete se s bogatim Trencovim opusom, a jednostavno i intuitivno sučelje omogućit će jednostavno kretanje virtualnom galerijom i onima koji nisu iskusni korisnici računala. Monografska izložba pod nazivom “Milan Trenc: Retrospektiva 1980. -2005., strip, ilustracija, film” obuhvaća ne samo Trencove godine rada u Hrvatskoj i njegove majstorske uratke poput “Milana Bentona” i “Koščaka”, nego i četrnaest godina provedenih u Americi.

Originali i uvećanja

Tamo je potpuno sazrio kao umjetnik, radeći ilustracije za medijske divove New York Times, Washington Post, Business Week i Fortune. Među odabranim eksponatima, u koncepciji koju potpisuje povjesničar umjetnosti Darko Glavan, nalazi se dosta originala, koji će starije generacije podsjetiti na neka desetljeća iza nas, a mlade ljude oduševiti zbog spoja starih strip.

Jer, kako je sam Milan Trenc izjavio u razgovoru za Večernjak, ljudi kojima je odlazak u galerije inače velika gnjavaža na ovo će vjerojatno reći “E, to je bilo zgodno!” Vjerujemo stoga kako će virtualna izložba Milana Trenca na Večernjakovim web stranicama biti pravi doživljaj ne samo za redovite posjetitelje izložbi, nego i za najširu publiku.

Autor BRANIMIR KOVAČ, BARBARA SLADE


Objavljeno: Večernji list, Zagreb, 02.10.2005.godine

Da li je ovom tekstu mesto u "Strip vestima"? I te kako. Iskopao sam ga šetajući po hodnicima sajta "Klik magazin" online. Sam strip se pominje u svega dva reda. Ono što je mnogo važnije je da je ovo priča o duhu vremena šezdesetih (kao i svojevremeno i TV serija Grlom u jagode, sada dostupna na dvd; u tekstu ispod ćete naići i na direktnu parafrazu najpoznatijeg "refrena" iz serije). U priči o duhu vremena i njegovim menama pomenuti stripovi igraju ravnopravnu ulogu sa pozorištem, filmom, autoindustrijom i rokenrolom. Otud. Zato. Sporadi toga. Dabome. (Zoran Đukanović)


KAD JE LONDON SWINGAO

'Ča je pusta Londra kontra Splitu gradu' nije baš pitanje na mjestu, ali najneutemeljenije je bilo sredinom šezdesetih, kad je cijeli svijet svoje modne i glazbene trendove dobivao iz Swingin' Londona.

Eh, koja su to vremena bila... Britanija se taman oporavila od rata, krenuo je ekonomski prosperitet, ožiljci od V2 raketa koje je Hitler nemilice slao na englesku prijestolnicu počeli su zacjeljivati, četiri čupavca iz Liverpoola pokazala su svijetu da Englezi znaju bolje svirati rock'n'roll od Amera koji su ga izmislili, a na kinoplatnima širom svijeta jedan agent Njenog Veličanstva predstavljao se po londonskim klubovima rečenicom izgovorenom dubokim škotskim baritonom: "Bond, James Bond." (Budući 007, Roger Moore, tada je još bio televizijski Simon Templar alias Svetac.)

No, od Beatlesa (koji su se, čim su utržili dovoljno od svoje slave, brže-bolje iz Liverpoola premjestili u London), bitnija je bila glazbena scena britanske prijestolnice. Petorica bitangi koji su se nazvali po pjesmi Muddyja Watersa o kotrljajućem kamenu uspjeli su potpisati za Deccu i iz kultnog kluba Marquee prijeći na unosne turneje koje traju i dan-danas. A budući je londonska mladež bila permanentno zatrovana ne samo rock'n'rollom nego i bluesom, čemu su pripomogle turneje legendarnih američkih glazbenika iz serije "American Folk Blues Festival", blues je poslužio kao temelj 'britanske invazije' šezdesetih. Klubovima su carevali Alexis Corner i John Mayall, čiji bendovi su služili kao postdiplomski tečaj za buduće rock zvijezde. Grupu Yardbirds upravo je napustio perspektivni mladi gitarist Eric Clapton i zamijenio ga je Jeff Beck (kojeg će kasnije zamijeniti Jimmy Page i 'Nove Yardbirdse' preimenovati u Led Zeppelin), a svoje prve ploče snimale su sve buduće legende - Stonesi, The Who, Kinks, gastarbajter iz Seattlea Jimi Hendrix, Fleetwood Mac... Pop su pjevale Lulu, Dusty Springfield, Shirley Bassey i Cindy Shaw, koja je bosonoga pobijedila na Euroviziji...

Vozio se Mini Morris, najfrajerskiji auto bio je Aston Martin DB5, a najljepši Jaguar serije E, zaštitni znak bosova podzemlja poput Ronnieja Biggsa iz "Velike pljačke vlaka" i zloglasne braće Kray. Slušale su se piratske radiopostaje i Radio Luxembourg i demonstriralo se protiv atomske bombe. Čitali su se stripovi Dona Lawrencea ("Karl Viking", "Daleki planet") i neponovljiva "Modesty Blaise" O'Donnella i Holdawaya. Nosila se mini-suknja koju je upravo izmislila Mary Quant i druge krpice iz Carnaby Streeta, a glavne manekenke bile su Twiggy i Verushka von Lehndorff, koje je snimao slavni fotograf David Bailey. Na televiziji su se vrtili "Osvetnici" i "Thunderbirds (Gromoptice)", a u kinima su se pojavili Peter Sellers, Michael Caine, Julie Christie, Dudley Moore, Vanessa Redgrave, Albert Finney, Malcolm McDowell i ini. U kazalištu se gledalo Pinterove drame i izvrsnu glumicu Jane Asher, dugogodišnju zaručnicu Paula McCartneyja, dok je u mjuziklima pjevala Julie Andrews. Tri desetljeća prije Billa i Monice, član vlade John Profumo spavao je s callgirlom Christine Keeler istodobno kad i ruski vojni ataše, a Engleska je kao domaćin prvi i jedini put osvojila SP u nogometu.

London je swingao sve do revolucionarne še'setosme, kad su se umjesto predivne mode šezdesetih odjednom počele nositi bradurine, trapez-hlače i kaftani, kultnim klubovima je zacarevala psihodelija i neki novi klinci poput Pink Floyda, a naslov najtrendovskije svjetske metropole preuzeo je New York. Povratak slavi uslijedio je tek krajem sedamdesetih s pojavom punka i novog vala, pa novog romantizma, ali to su već neke druge priče...

Ako želite vidjeti kako je izgledao Swingin' London, zaboravite jeftine imitacije iz "Austina Powersa" i pogledajte "Dobar posao u Italiji" ili "Alfieja" (originalne verzije), "Dosje Ipcress", "Darling" ili, prije svega, "Blow-Up" koji je Talijan Michelangelo Antonioni snimio kao egzistencijalističku razglednicu Londona šezdesetih - sve je tu: modna fotografija, vožnje ulicama punim gradilišta, avangardna mladež, tulumi s travom, nastup Yardbirdsa i Vanessa Redgrave u toplesu. (Ne, Vanessa nije prvo žensko međunožje koje se moglo vidjeti u nepornografskom filmu, tu čast ima Jane Birkin, koja je igrala jednu od dvije šašave cure koje se poševe s glavnim junakom.) Di ćeš bolje?!

M.F.


(Objavljeno u Klik magazinonline, 17.09.2004.)

sadržaj

14.

VESTI IZ SVETA

Strip Vesti

-BORO PAVLOVIĆ...
...na sajtu Humanoida ima svoju posebnu stranicu, posvećenu stripu El Nino koji radi za njih, i možete je pogledati ovde!
(Marko Ajdarić)


-NIKOLA VUYACHA
Kod Akileosa, Nikola Vuyacha (rođen u Prištini, 1976-e, i koji je član ULUPUDSa), izdaje svoj prvi album na prostoru Bandes dessinéess: Tsar Duklan 1 . Možete pogledati naslovnu stranu i još 3 strane stripa. Posebno se zahvaljujemo Richard Saint Martinu, direktoru Akileos-a, koji nam je potvrdio informaciju o tom albumu.
(Marko Ajdarić)


-KAPETAN...
...koji se još zove i AMERIKA nije običan borac za, naravno Amerikance. Otome možete čitati u podužem tekstu na sledećim adresama: 1. deo, 2. deo.
(Marko Ajdarić)


-NATHAN NEVER MADE IN BRASIL
Brazilska stranica TexBr je postavila na mreži 156 naslovnih strana serije Nathan Never, italijanske produkcije Bonelli Da vidite te galerije možete na sledećim adresana: 1 do 100 i 101 do 156
(Marko Ajdarić)


-JOŠ MALO KORDEJA...
...ovog puta najavu, možete pročitati ovde. Straniica je zanimljiva jer možete videti i najave albuma drugih autora.
(Marko Ajdarić)


-NOVI ALBUMI
Nove albume imaju, osim naših autora, i Lewis Tronheim, Greg Rucka, zatim stiže informacija i da DC-Verigo ponovo izdaje stripV for Vendetta (da nije možda zbog filskih najava?...:), isti izdavač najavljuje za dvanaesti mesec i 192 strane obimnu knjigu The Best of The Spirit.
(Marko Ajdarić)


-JOŠ PONEŠTO...
UNICEF je snimio spot, o kom se puuuno govori ovih dana, u kampanji protiv bombardovanja i mali privju toga možete skinuti na ovoj adresi. Comic Book Galaxy je intervijuisao Harvey Pekar-a i to možete pročitati ovde!
(Marko Ajdarić)

sadržaj

15.

LINKOVI

Strip Vesti

Francuzi, nastavak...

-Philippe Fenech dessinateur
mail philippefenech@tiscali.fr
www.philippefenech.com

-UltraJambon
mail ultra@globetrotter.net
civilcad.ca

-Site de Syrane
mail site_syrane@hotmail.com
alphecca.free.fr/syrane

-fenX BD
mail fenx@tiscali.fr
www.fenx.net

-Gorgonzola3000
mail gorgonzola3000@free.fr
perso.wanadoo.fr/gorgonzolaweb

-Moto Raleuses
mail devillard.catherine@wanadoo.fr
www.motoraleuses.com

-Editions Des Ronds dans l'O
mail ehacquard@free.fr
www.desrondsdanslo.com

-Orphanimo!!
mail luc.vincent@pandora.be
www.orphanimo.com

-BDrépliques
mail bdreplique@wanadoo.fr
perso.wanadoo.fr/coldo/BDRepliques

-Les Enfants de la BD
mail fteam@fteam.org
www.fteam.org

-Lothreb
mail lothreb.com@free.fr
www.lothreb.com

-Margot la Vache
mail margotlavache@free.fr
margotlavache.free.fr

-Nicolas Bournay
mail nbournay@free.fr
nbournay.free.fr

-The world of Cosey
mail roger@rogerklaassen.com
cosey.rogerklaassen.com

-Marshall Joe Comix
mail Zewed@hotmail.com
marshalljoecomix.over-blog.com

-Le Génie des Alpages
mail geniedesalpages@skynet.be
bdm.typepad.com/legeniedesalpages


...nastaviće se!

sadržaj

Zlatko Milenković

zmcomics@neobee.net
www.zmcomics.co.yu

Zlatko Milenković, Petra Drapšina 16, 21000 Novi Sad