prošli broj - arhiva - sledeći broj


SADRŽAJ

1. STRIPBURGER U ANGOULEMU - StripCore
2. MARKO KOCIPER
   V GALERIJI IVANA GROHARJA - Barbara Sterle Vurnik
3. FANZINI OSAMDESETIH - mail
4. TEHNOKABEZA ZA ŽODOVERNIKE - Aleksandar Manić
5. STRIPOVI KOJI SE POKLANJAJU SEBI - Vladimir Šagadin
6. MY NAME IS MODESTY - Srđan Aćimović
7. POST SCRIPTUM (33) - Zoran Đukanović
8. JUŽNJAČKA UTEHA No 194. - Marko Stojanović
9. KVINTALOVA TJEDNA KARTICA (253) - Darko Macan
10. ŠTAMPA - štampa
11. POZIVI NA SARADNJU - mail
    
12. BERZA - mail
13. LINKOVI - Strip Vesti
14. DATUMI - Strip Vesti

1.

STRIPBURGER U ANGOULEMU

StripCore

Med 27. in 30. januarjem se bo v francoskem mestu Angouleme zgodila 32. izdaja mednarodnega festivala stripa. Letosnji festival bo poskusal predstaviti kulturno raznolikost svetovne stripovske produkcije, iz programa pa izstopata retrospektivna razstava italijanskega klasika Huga Pratta ter razstava sodobnega kanadskega avtorja Davea Cooperja. Slovenska stripovska revija Stripburger, ki jo izdaja Forum Ljubljana, bo mednarodni publiki premierno predstavila posebno stevilko Miniburger - dirty dozen and the lucky 13th, v kateri se s samostojnimi zgodbami predstavlja 13 avtorjev. Med slovenskimi avtorji iz Miniburgerja bo na festivalu sodeloval David Krancan, svoje prve mednarodne izkusnje bo nabiral Matej de Cecco, urednik Stripburgerja Igor Prassel pa bo vodil pogovore z mednarodnimi zalozniki in avtorji prisotnimi na alternativnem festivalskem prostoru.

sadržaj

2.

MARKO KOCIPER
V GALERIJI IVANA GROHARJA

Barbara Sterle Vurnik

MARKO KOCIPER
Štiri perspektive
3.2. - 6.3.2005
Vljudno vas vabimo na odprtje razstave stripov
v cetrtek, 3.februarja, ob 19.uri v Galerijo Ivana Groharja.

* * *

Satiričen Tekoč Ritmičen Izzivalen Pronicljiv

Strip velja danes za popolnoma avtonomno področje umetniškega ustvarjanja. Kot značilen produkt masovne kulture moderne dobe se je v času svojega več kot stoletnega razvoja postopoma, a učinkovito spojil s svetom vizualne umetnosti; in nasprotno, njegov pomen so priznali dadaisti, iz njega sta črpala pop art in konceptualizem. Pa vendar… kulturni pomen stripovske produkcije slovenski prostor danes še vedno sprejema s predsodki, pogosto uperjenimi v njegovo domnevno komercialnost, trivialnost, cenen humor, neekskluzivnost… Tudi od tu morda izvira neprisotnost kvalitetnega stripa v slovenskih knjigarnah, časopisih...

Slovenski strip bi bilo treba bolj negovati in spoštovati, saj premore kar nekaj kvalitetnih avtorjev. Eden teh je zagotovo MarkoKociper. Lahko bi rekli, da Kociper uspešno nadaljuje tradicijo slovenskega stripa, ki ima svoje korenine že v letih 1892/93, v ilustracijah Hinka Smrekarja. Kasneje sta ga še posebej popularizirala Miki Muster s svojim Zvitorepcem (1952-73) in Kostja Gatnik leta 1977 z Magno Purgo, prvim domačim stripovskim albumom, danes pa to uspešno počne Tomaž Lavrič z znano Diarejo.

Kocipra lahko prištevamo med najbolj prepoznavne sodobne striparje pri nas. Njegovi stripi premorejo vse, kar potrebuje strip, da postane kompleksna narativno-vizualna umetnina: dobro (karikirajočo) risbo, ki je v dinamičnem dialogu s tekstom, angažirano zgodbo, prežeto s pronicljivim humorjem in smislom za grotesko, ter jasno in hitro berljivo strukturo. Kociper v svojih stripih obravnava obče aktualno družbeno tematiko, ki jo je v zgodnejših ciklih povezoval zlasti z lokalno problematiko rojstnih Železnikov. V stripih nastopajo liki iz domišljije, a marsikdaj se zgodi, kot sam pravi, da te like potem sreča tudi v realnem življenju. Učinkovito izrablja vse komunikacijske zmožnosti ostrega in polemičnega stripovskega jezika. Pri tem je neprizanesljiv, a še vedno prisrčno duhovit.

Kociprovi stripi so prepoznavni zlasti po tem, da izjemno lahkotno “stečejo” skozi naše misli, kakor film. Lahko beremo tudi zgolj njihove posamezne sekvence. Pri tem gre zasluga zlasti avtorjevemu učinkovitemu kadriranju prizorov in likov, kar pripomore h karikiranosti, dinamiki in ritmu zgodbe. Z vzpostavljanjem lastne notranje strukture zaporedja stripovskih sekvenc Kociper presega klasično narativno logiko stripa in mu da postmoderni značaj, ki dopušča mnogo večjo avtonomijo risbe. Ta je značilno zgoščena in šrafirana, skorajda ekspresivna, a dovolj stilizirana, da se v njej ne izgubi specifična tipografija Kociprove pisave. Za zgodbe, ki jih je Kociper nekoč pisal predvsem sam, zdaj uporablja tudi tekste znanih slovenskih literatov, kot je VinkoMöderndorfer, in jim tako vdahne lastno interpretacijo.

Razstava prinaša vpogled v Kociprov celostni pristop k stripu, vanjo pa so zajeti originali avtorjevih najboljših objavljenih in tudi še neobjavljenih stripov ter ilustracij, ki so nastali med letoma 2002 in 2005.

Barbara Sterle Vurnik

* * *

MARKO KOCIPER: ROJEN 11. 3. 1969 V ŽELEZNIKIH

SAMOSTOJNE RAZSTAVE (izbor):
Malar N, Muzej Železniki, Železniki, 2004; Sherryjina zgodba,KOŽ - enota Kolodvor, Ljubljana, 2004; Ne prezrite!, KUD France Prešeren, Ljubljana, 2002; Dosjeji Biks, KUD France Prešeren, Ljubljana, 1999

SKUPINSKE RAZSTAVE (izbor):
Aritas, slovenski trienale satire in humorja, 2004 in 2001; Stripburek - strip iz drugačne Evrope, Mix'Art Myrys - Festival du monde aux Balkans, Toulouse, FR, Festival stripa Raptus, Bergen, NO, Festival ilustracije in stripa Salao Lisboa, Lizbona, PT, Small Press Expo, Stockholm, SE (2003), Frankfurtski knjižni sejem, Frankfurt, DE, Art Workshop Lazareti, Dubrovnik, HR, Mains d' Ouvres, St. Ouven (Paris), Emmetrop, Bourges, Confort Moderne, Potiers, FR, galerija Karton, Budimpešta, HU (2002), KUD France Prešeren, Ljubljana (2001); Galerija Pavlova hiša, Lafeeld, AT, 1998; Break 21, 1997 in 1998

ILUSTRACIJE V MONOGRAFSKIH PUBLIKACIJAH (izbor):
futuristični roman Sherryjina zgodba Roka Siebererja - Kurija, Forum Ljubljana, 2004
pesniška zbirka Demonske podobe Hermana Oblaka, MKC Rov, Železniki, 2003

OBJAVE V REVIJAH, ČASOPISIH IN DRUGIH PUBLIKACIJAH (izbor):
Art No Borders (MAK), Milk & Vodka (CH), Endem #4, Above Ground (HR), La Vélo 33b, (FR), Mutate & Survive (PT), Stripburger, Apokalipsa, Mladina, Ampak, Stop, Gorenjski glas, Ločanka, Primorske novice, Playboy, Dnevnik, Nika, Nepremičnine, Moj dom, Ciciban (SI)

SAMOSTOJNE IZDAJE (izbor):
album Podgana, Ljubljana, SI, 2002
album Svinjsko dobrih 8 let, DPZN, Koper, SI, 1999

DRUGI PROJEKTI: Stripzid, stripi velikosti 2x2m, Koper, 1999 - 2000

ŠTIPENDIJE: Delovna štipendija iz naslova knjižničnega nadomestila (ZDSLU - Sekcija ilustratorjev, Ministrstvo za kulturo RS), 2004

sadržaj

3.

FANZINI OSAMDESETIH

mail

Na sajtu klopke za pionira Nandor Kiklop Ljubanovic predstavlja fanzine osamdesetih. Za pocetak tu je deda ex YU fanzinaske scene Aleksandar Zograf i njegov "Iznad" iz 1984. godine.

http://www.klopkazapionira.com/index.php?category=47&content=272

sadržaj

4.

TEHNOKABEZA ZA ŽODOVERNIKE

Aleksandar Manić

Putujući između virtuelnog i stvarnog sveta, ostareli Albino, "Vrhovni Tehno-sveštenik", piše svoje memoare. Tokom prvih pet nastavaka, on priča kako je ušao u Tehno-školu da bi naučio kako se stvaraju igre. Potom prolazi kroz niz borbi i iskušenja, te na kraju shvata da poseduje nadljudske sposobnosti. Uspeva čak da prevario i svoje profesore u tehničkoj školi. U šestom nastavku strip sage scenariste Alehandra Žodorovskog, crtača Zorana Janjetova i koloriste Freda Beltrana, "Tajne Tehno-Vatikana" (Imanoid Asosije), Albino nastavlja priču – tehno-škola, tehno-bitke, tehno-ceremonije... Vešt trgovac i veliki ljubitelj dobre zarade, Žodorovski već 25 godina eksploatiše svet Inkala (6 albuma) praveći derivat-serijale: Pre Inkala (6), Posle Inkala (1), Kasta Metabarona (8), Tehno-očevi (6), Megaleks (2).

Scenaristički pristup u šestom nastavku "Tehno-očevima" loš je i prevaziđen, sačinjen po receptu za holivudski burek: red kore odnosno bitke, stvarne ili virtuelne, red mesa poznatijeg kao seks, red luka iliti ezoteričnih budalaština, red kore... Protagonisti, bez ikakve psihologije i karakterizacije, gađaju se rečima sa "metafizičkim" prefiksima: tehno, paleo, vrhovno, anti, kao i "srednjevekovnim" poklicima: ave, blagosloven, proklet, krv i vatra... Veran svom besmislenom scenarističkom pristupu, Žodorovski nasilno gura serijal kroz niz ponavljanja i sitnih događanja, veštački povezanih u dosadnu celinu. Jedina svetla tačka "Tehno-Vatikana" je grafizam. Crtež Novosađanina Zorana Janjetova i računarski kolor Parižanina Freda Beltrana, daju "Tehno-očevima" kič dimenziju pedesetih godina prošlog veka. Zoranova kompozicija table ima u sebi određenu sporost i statičnost, dok Beltranov kolor neodoljivo podseća na rani pop-art. Svojom preteranošću i izveštačenošcu, pojedini kadrovi nalikuju ilustracijama američkih "pulp" magazina.

Scenario Inkala je pre četvrt veka bio futuristički, ali je vizija budućnosti evoluirala kako u stripu, tako i u književnosti. Međutim, Žodorovski nema nameru išta da menja, jer se svaki nastavak serijala proda u tiražu od 50 hiljada primeraka. "Tehno-očevi" će se završiti osmim nastavkom, jer je broj osam simbol kosmičke ravnoteže, broj lotusovih latica i broj ruku boga Višne. Tehno-amin!

sadržaj

5.

STRIPOVI KOJI SE POKLANJAJU SEBI

Vladimir Šagadin

KAUBOJ I ZEKAN - STRIPOVI KOJI SE POKLANJAJU SEBI

Dva najnovija izdavačka strip-pothvata, “Ken Parker” dvojca Berardi-Milazzo biblioteke “Libellus” i “Zekanove hvalevrijedne pustolovine” Lewisa Trondheima u izdanju “More Comics”-a, ključevi su za razumijevanje svjetskih strip kretanja u osamdesetim i devedesetim godinama prošlog stoljeća

Piše: Vladimir Šagadin

Ken Parker je najbolji strip serijal izdavačke kuće “Sergio Bonelli Editore”, koja je svojim izdanjima poput Zagora, Mister Noa, Texa Vilera ili Komandanta Marka, u novije vrijeme Dilana Doga i Nathana Nevera, bila i jest izvrsno prihvaćena na ovim prostorima. Sredinom sedamdesetih su Talijani nastojali čitatelje privući novim, realnijim junacima koje ste mirne duše, nakon pojedinih epizoda, mogli prozvati i - antiherojima. Nakon što se pojavio i uspio Mister No, prvi “drukčiji” strip-junak, Bonelli dvije godine kasnije, 1977. godine, izdaje Kena Parkera, netipičnog kauboja na, tada posve netipičnom, Divljem Zapadu. Berardi i Milazzo, autori Kena Parkera, su 59 izvornih epizoda crtali skoro osam godina, probijajući sva ograničenja u izlaženju, kasneći u objavljivanju pojedinih epizoda negdje i do šest mjeseci i mijenjajući izdavače za svoje remek-djelo u tada vrlo teškom razdoblju za strip. Svaka legenda ima svoje duhovite anegdote s početka, pa tako i ova: Milazzi i Bernari su, inspirirani filmom “Jeremiah Johnson” Sidneya Pollacka, osmislili lik koji neodoljivo podsjeća na glavnog glumca Roberta Redforda i nazvali ga imenom Jebediah Baker. Na traženje izdavača morali su promijeniti ime - Bonelliju se svidjelo ime Ken, a prezime je Ken dobio po Berardijevoj olovci. Nakon što je izdavač zatražio da se Kenu makne brada, uz objašnjenje da ne postoji profitabilan kosmati strip junak, autori su pribjegli jedinstvenom rješenju - Ken je u drugoj epizodi otišao kod brijača - te time duhovito najavili autorski kurs bez puno kompromisa.

U bivšoj je Jugoslaviji epizode Kena Parkera objavljivao novosadski Lunov Magnus Strip, uz opravdano nezadovoljstvo ljubitelja, zbog lažnih naslovnica, cenzuriranih epizoda, nepoštivanja kronologije i, prvenstveno, lošeg tiska. Novo izdanje biblioteke “Libellus” jest, zapravo, prvo pravo izdanje ovog stripa ovjenčanog mnogobrojnim svjetskim nagradama koji je doista proizveo veliku revoluciju u svjetskom stripu.

Ken Parker je prvi strip-junak koji je razbio ustaljene šablone “bezvremenskih”, nikad ostarjelih i uvijek istih junaka (navodno postoji epizoda u kojoj Zagor ljubi ženu!). Saga o Parkeru počinje 1868. godine, a Kena pratimo kao trapera, vojnog izviđača, šerifa, bjegunca, detektiva i pisca u njegovim lutanjima po Divljem Zapadu, ali i po Sjevernoj Americi. Kako rekosmo, Ken Parker je, kao nitko dotad, u stripu izgledao kao običan čovjek. Stario je, stjecao iskustvo kroz vrijeme, griješio, mijenjao se, a najčešće se borio sa samim sobom. U svojim lutanjima Parker detektira probleme okoline, koji nepogrešivo ukazuju na probleme modernog vremena. Koliko je priča o Kenu Parkeru bila egzotična za to doba govori i popis prijatelja koje Ken, kroz epizode, stječe: nalaze se tu jedan traper, eskimka, dama iz aristokracije, djevojčica, indijanka-udovica koju će Ken kasnije i oženiti i drugi. Još je interesantniji popis neprijatelja kojih - nema. Tek se plaćeni ubojica i revolveraš, Donald “Lucky” Welsh nešto duže zadržao u epizodama. Parkerovi neprijatelji jesu upravo pojave oko Kena - pohlepa, nasilje, neznanje, rasizam...

Stilski, strip odskače autorski, posebno u poređenju sa ostalima u ono vrijeme: crtež postaje bitniji, priča se ostvaruje slikama, bez puno stripovskih oblačića i didaskalija, a Milazzo se gotovo dječački poigrava kadrom i svjetlom u svojim crnobijelim filmskim rakursima. Posebna poslastica jesu naslovnice Kena Parkera rađene akvarelom, nepogrešivo ukazujući na toplinu pričanja, uz naglasak da je i taj element bio inovativan u svoje vrijeme.

Još jedna novina u mediju krila se u naraciji - fabula je bila kronološkog karaktera (linearna i omeđena datumima), po prvi put događali su se mnogi obrati, često paralelni, a humor i napetost bili su producirani vrlo diskretno i sa mjerom. Navedena kronologija bila je ključni problem u mjesečnom izdavanju Kena Parkera, jer umjesto zakašnjele epizode izdavači nisu mogli objaviti zamjensku, pa su bili primorani čekati autore.

Legenda, uz svoje anegdotarne početke, posjeduje i uzbudljivi rasplet: u ovom slučaju to je kraj serijala u kojem Ken Parker lažno optućen ostaje u zatvoru i tako otvara mogućnost autorima da, na radost čitatelja, nastave Parkerove avanture.

Navedimo i činjenicu da se u Kenovim avanturama pojavljuju i stvarni likovi poput generala Custera, Buffalo Billa, novinara i pisaca Ambrosea Biercea i Neda Buntlinea.

Uz ovih šest knjiga o Kenu Parkeru i uz najavu izdavača o namjeri da se izdaju sve epizode (dvanaest knjiga godišnje, i tako sedam godina) toplo preporučujem izdanje Libellus biblioteke marljivog Marka Šunjića, inače autora najboljeg strip-portala u ovom dijelu Europe - www. stripovi.com. Izvrsno grafički prezentiran od dizajnerice Meline Mikulić, besprijekorno pripremljen i zapravo jeftin, Ken Parker je strip za svaku policu, to jest, onu policu koja na sebi želi imati strip koji definira medij, samim sobom. Naprosto, ovakvi izdavački pothvati su kvalitetni, kao i svi oni rađeni spojem velikog entuzijazma i bespogovornog profesionalizma.

Upravo takav pothvat dolazi nam također iz “privatnog” aranžmana. Edvin Salihović, nakon uspješne strip-knjižare “More Comics”, izdao je kultnog autora Lewisa Trondheima i njegove “Zekanove hvalevrijedne pustolovine” i tako omogućio zahtjevnoj publici da se uvjeri u vrijednosti europskog stripa u njegovom najlucidnijem izdanju. Doduše, Trondheima smo imali priliku čitati i u žilavom Macanovom strip-magazinu Q, no izdanje “More Comics”-a odrađeno je kao i originalno, francusko, te zaslućuje svaku pohvalu, kao i napomenu da se radi o albumu A4 formata, u punom koloru i tvrdim koricama.

Ukoliko postoji sinonim za strip u devedesetima onda su to definitivno Trondheimovi stripovi. Ovaj francuski genijalac jest primjer francusko-belgijske humorističke škole, radi se o jednom od najproduktivnijih europskih autora uopće koji je kao četrdesetogodišnjak objavio već stotinjak strip albuma, a kvalitetom se pridružio najboljim strip autorima ikada.

Urnebesan, moderan, brz i duhovit, ovaj strip prati vrijeme u koje nastaje, a Trondheim zna gdje leži ključ za pravu publiku. U znatiželji. Nagli preokreti vas vode kroz tajne laboratorije, sulude priče, odličan humor, a sve zaokruženo izvrsnim dizajnom na tragu trash SF-filmova na počecima samog žanra. Prepričavati sam strip nepotrebna je i uzaludna rabota, jer Trondheim je ime koje garantira zabavu, a naprosto je nevjerojatno koliko su njegovi likovi od krvi i mesa, iako se, naprimjer, radi zapravo o stilizirano nacrtanom zecu. Popularni stripovi o Zekanu imaju svoje čitatelje po svim kontinentima, znalci su oduvijek znali prepoznati kvalitetu, a Trondheim je kralj kvalitete - ideja je njegovo oružje u borbi sa svim mogućim utjecajima (TV, kompjuteri, igrice...) na modernu percepciju. Crtež će vam razvući usta u osmijeh, dok će priča rezultirati glasnim smijehom. Jednostavno, ukoliko vaše dijete (tinejdžer) ne čita stripove, sigurna je jedna stvar: nikad mu niste dali stripove od Trondheima, što opet znači samo jedno - ni sami ih niste čitali!

A to je nepravda koju valja ispraviti.

/objavljeno u Jutarnjem listu/

sadržaj

6.

MY NAME IS MODESTY

Srđan Aćimović
achim@bitsyu.net

Prva filmovana verzija Modesti Blejz iz 1966, sa Monikom Viti i Terensom Stampom, nije baš prošla slavno. Režiser Džozef Lousi se odrekao vizuelnog imidža junakinje, ali je i sumornu londonsku atmosferu stripa zamenio ležernom atmosferom evropskih komedija. Smušeni široki kadrovi kojima je filmska naracija vođena, sušta su suprotnost grafičkoj naraciji stripa sa krupnih kadrovima i oštrim uglovima kamere, kao što je i glamur filma nespojiv sa telesnom akcijom na kojoj je naglasak u stripu. Film se dvoumi između saspensa, kepm parodije stripa, i parodije samog sebe.

Drugi pokušaj desio se 1982; Radi se o pilot epizodi za seriju. Sa nižim budžetom, ali ozbiljnijim konceptom, ova epizoda delovala je perspektivnije, ali serija nikad nije ostvarena.

Nova filmska verzija Modesti Blejz stiže sa velikim potpisom Kventina Tarantina. Uložiću veliki trud u to da se ne upuštam u razmatranje o značaju i kvalitetu Tarantinovog rada, budući da ovaj na svakom koraku izaziva kontroverzu i raspravu. Ono što je bitno je da se Tarantino, od kad je stekao ime u svetu filma (pa i danas kad su u toku rasprave da li je njegov najnoviji “Kill Bill” povratak u staru formu ili samo predugačka stilska vežba), produkcijom bavi mnogo konzistentnije nego režijom. Pre svega, on na sebe uzima produkciju filmova svojih starih pajtaša; najuspešniji od njih, Rodžer Ejvoti (“Smrtonosna Zoe”) stekao je “samostalnost” zapaženim “Pravilima privlačnosti”. Druga strana Tarantinovog producentskog rada ogleda se na čvrstom vođenju projekata čiji će režijski deo posla odraditi neki od nezavisnih režisera koje Tarantino ceni; Najpoznatiji od njih je Robert Rodrigez (“El mariachi” trilogija) koji je sa Tarantinom sarađivao na “Od sumraka da svitanja” i “Četiri sobe”. Manje poznat je Skot Spigel, koji je prvu saradnju sa Tarantinom imao na neslavnom nastavku “Od sumraka do svitanja”. Sledeća saradnja ovog tima, srećom, mnogo je uspešnija.

Ovaj film, međutim, stilski nije Tarantinov i to je očigledno na prvi pogled. Pre svega, Spigel ni u čemu ne preteruje, i ta razlika se očitava u tome da je “My name is Modesty” prilično konvencionalan triler, odnosno, bez ekstaravgantnih i inovativnih poteza kojima bi ga Tarantino okitio. S druge strane, filmska naracija je vešta, kristalno čista, i ima dovoljno inspiracije i stila da bih ovaj film rado preporučio svakome, pogotovo ljubiteljima stripa. Uticaj Tarantina je ponajviše filmofilska obrada opštih mesta filmske istorije: na primer, pojavljivanje motiva časnog starog učitelja i tutora koji smo videli u drugom obliku i u “Kill Bill-u”; ili opčinjenost likova koji spas od svojih ličnih demona nalaze u nasilju kao životnom stilu…

Najneobičniji izbor režisera je da film vremenski smesti u predistoriju Modesti Blejz, ili tačnije, pred-predistoriju, dakle u same korene nastanka ličnosti Modesti Blejz, sa osvrtima na njeno detinjstvo. Vili Garvin se u ovom filmu ne pominje, mada glavni negativac, Miklos (Nikolaj Koster-Valdau), ima dovoljno pozitivne energije (pored vizuelne sličnosti) da bi se smatrao Garvinovim alter-egom. Mlada Aleksandra Staden, istina, nije uvek najubetljivija kao odlučna Modesti Blejz, ali njen pomalo egzotični izgled svakako odgovara ulozi. Istina je da sam očekivao elegantni Majkl-Kejnovski naglasak umesto neutralnog naglaska koji bi trebao da dočara smešu ne-engleskih naglasaka zemalja kroz koje je Modesti prošla, ali ovaj je opravdaniji u datoj verziji priče.

Modesti je, izgleda, dobila svoju pravu filmsku verziju; Bez obzira što se bavi vremenom tek naznačenim u samom stripu, ovaj film veštije dočarava atmosferu i ritam stripa.

* * *

Kad već govorimo o filmu, interesantan je razvoj holivudskog projekta “Watchemn”, onakav kakvog ga vidimo kroz glassine. Film je trebalo da režira Daren Aronofski, režiser MTV-evskog stila koji je već drugim filmom “Rekvijem za snove” ostvario remek-delo; Ipak, Aronofski je skinut sa projekta jer se rad na njegovom trećem filmu “Fountain” nepredviđeno otegao. Da li je ovo dobra ili loša vest, pitanje je. Kako bi se spaznična režija Aronofskog uklopila sa analitičkim stilom “Watchmena”? S druge strane, Aronofski kaže da ne odustaje od “Watchmena”, po svemu sudeći, on već ima svoju viziju tog filma. Odluka producenata da što više materijala ostvare kompjuterskom animacijom, opet, deluje više kao nastojanje da se zaradi na skorašnjoj popularnosti filmova koji se uveliko oslanjaju na istu, poput “Gospodara prstenova”. Mnogi protivrečni utisci usled ovih vesti, čine “Watchmen” jednim od najnestrpljivije očekivanih filmskih projekata.

sadržaj

7.

POST SCRIPTUM (33)

Zoran Đukanović

KRITIČARSKI BEDEKER - KAKO JE POČELO

(Zdravko Zupan i Slavko Draginčić, Istorija jugoslovesnkog stripa – 1, Forum - Marketprint, Novi Sad, 1986)

U drugoj polovini sedamdesetih godina obnova strip stvaralaštva bila je podržana radikalnom kritikom zatečenog stanja. U tom periodu bilo je potrebno naglasiti diskontinuitet, raskidanje s oveštalim konvencijama produkcije u mediju. U velikoj meri izgledalo je kao da sve počinje iznova, na brisanom prostoru. Međutim, zadatak upoznavanja istorijskih pretpostavki aktuelnog stanja radikalna kritika iz sedamdesetih nije uspela niti je mogla u potpunosti da reši.

Ulogu posrednika između sadašnje medijske produkcije i njenih istorijskih početaka imaju reprinti stripova, posebno onih nastalih pre drugog svetskog rata, kao i opšta istorijska i monografska istraživanja unutar tog važnog perioda. Dok se prošle godine pojavila knjiga Svetozara Tomića Strip, poreklo i značaj koja, kombinujući istoriografski pristup sa teorijskim, razmatra početke stripa u globalnom svetskom kontekstu, Istorija jugoslovenskog stripa – 1 Zdravka Zupana i Slavka Draginčića razmatra ovaj problem u jugoslovenskim okvirima, pri tome se primarno usmeravajući na istoriografski zadatak.

Impozantna količina podataka sakupljena u Zupanovoj i Draginčićevoj knjizi svedoči o dugogodišnjem prikupljačkom naporu koji se pokazuje u punoj meri dragocenim tek ako se zna da nijedna biblioteka u čitavoj zemlji, pa ni sve zajedno ne poseduju mnoga od predratnih izdanja o kojima je reč. Otud je traganje za privatnim kolekcionarskim zbirkama bio neophodan deo istraživanja.

Osim što obelodanjuju činjenicu da se domaći strip nije razvijao primarno kroz formu novinskog, dakle dnevnog i nedeljnog stripa nego na stranicama specijalizovanih strip-revija, što dovodi u pitanje ustaljene predstave o tome gde je sakrivena “prava priroda medija stripa” - ako se ona zaista i “skriva” na jednom mestu! - ova knjiga ukazuje na još jednu značajnu specifičnost naših prilika. Igrom istorijskih nepodudaranja, jugoslovenski strip počeo je svoj intenzivan razvoj tridesetih godina i time propustio šansu da se suoči sa uticajima najranijeg američkog grotesknog stripa iz prve dve decenije dvadesetog veka. Upravo te decenije predstavljale su ispitivanje samih pretpostavki ovog medija. Može se samo spekulisati o tome koliko je tadašnji domaći strip izgubio zbog nesusretanja sa ostvarenjima kakav su Mek Kejev Mali Nemo u Zemlji snova, Herimenova Maca Šiza/Krazy Kat i Fajningerovi Kinder Kids i Svet Vi Vilija Vinkija.


(“NIN”, Beograd, 16. novembar 1986)


P.S.
Hej, zar nije prirodno da se u kolumni Post Scriptum pojavi P.S.? Ma čitav nam se život sastoji iz post scriptuma, još od trenutka kad po drugi put zaplačemo kao bebe nakon izlaska na svetlo dana iz mamine tame. U naslovu Draginčićeve i Zupanove knjige naznačen je broj jedan, implicirajući nastavak. Nastavak se nije zbio već punih osamnaest godina. Ova pauza nam samo predočava dragocenost kada se, kao kulturno čudo, crni monolit iz Odiseje 2001, pojavi vredna studija poput ove.

sadržaj

8.

JUŽNJAČKA UTEHA No194.

Marko Stojanović
misto83@ptt.yu

APSOLUTNIH STO (86):
BREK ŠPIJUNSKE IGRE (2)

Komesar: Hej... Nećeš me valjda
ubiti? Nisi lud, a...? Ja bih ti mogao
biti potreban...!

Brek: Lud sam... I niko mi nije
potreban...

Formalistički gledano, logički analizirano, album Darka Perovića je spomenik nesavršenosti – što je sasvim razumljivo kad se uzme u obzir da je u pitanju rad jednog početnika. Inspirisanog, neverovatno talentovanog (kako u grafičkom, tako i u literarnom području – to što je jedan od svojih talenata negovao i unapređivao na uštrb drugog nesumnjiva je šteta, kako za njega tako ia svet stripa uopšte), inovativnog, veoma samouverenog... Dvadesetjednogodišnjaka.

Na povremene greške u anatomiji, perspektivi, nelogične senke, sporadične nepotrebne kadrove koji ni u čemu ne doprinose stripu, mestimično čak i za moje shvatanje pregrubo tuširanje neću trošiti reči – koncentrisaću se na zamajce koji pokreću i u kretanju održavaju fabulu stripa. Pođimo od početka, koga možemo okarakterisati kao nelogičnog, gde glavni junak Boris Brek biva uz poprilične muke priveden i ubeđivan da se posle duže pauze vrati svom starom poslu – da bi nam trenutak kasnije njegov nalogodavac, Mykotz, saopštio da su ga regrutovali za laki kurirski zadatak, koji je očigledno mogao obaviti bilo ko! Po hapšenju, protivnička strana Breku postavlja nekoliko važnih pitanja, na koja on uporno odbija da odgovori, što njegovi protivnici primaju veoma mirno i odmah odustaju od dobijanja odgovora – i u istom trenutku odustaju od pronalaženja misterioznog filma zbog koga su kao pomamni jurili za Brekom u celoj prvoj polovini albuma! Umesto logičnog iznuđivanja informacija bilo kakvim sredstvima, Breku se nudi da se iskupi time što će se ušunjati u izvesnu ambasadu i tamo presnimiti disk sa šiframa – opet rutinski zadatak koji po prostim radnjama koje Brek obavlja da bi ga obavio očevidno ne zahteva neku posebnu veštinu, i svakako ne opravdava oslobađanje opasnog stranog šijuna. Kada svoje protivnike Brek ucenjuje mesto ranije naznačenog „diska sa šiframa“ u zamenu za koji traži razne stvari, on ovog puta u razgovoru njima pominje neki snimak!

Nelogičnosti, protivurečnosti, nedolednosti slažem se generalno nisu odlike dela sa nekom vrednošću – ali je Brek izuzetak koji potvrđuje pravilo. Perović pretvara svoje slabosti u svoje vrline i čini da nam nedostaci koji inače bodu oči uopšte ne smetaju na isti način na koji Prat uspeva da nas ubedi i u najiracionalnije poteze svojih junaka (a Pratovi su junaci im itekako skloni). Zašto uspeva u tome? Zato što je život upravo takav, nedosledan, zato što ljudi često postupaju nelogično i protivurečno, zato što nam njihovi postupci često nisu jasni – ali i zato što je Perović jedinstven talent, i zato što ima sjajne skice.

Brek je skica.

Svako ko barata olovkom (na svoju veliku žalost) zna da skica u crtača koji zna svoj posao po nekom nepisanom ali nepogrešivom pravilu gotovo uvek bude bolja nego dovršen crtež. Skica je razigranija, življa, skica je vitalnija, snažnija - skica je sve ono što gotov crtež, ma kako savršeno i marljivo izveden, nije i ne može da bude. Ne bi trebalo tako da bude, jer je gotov crtež ispeglan, precizan, sve greške ispravljene, sav uložen rad očit, sva crtačka kilometraža očigledna, ali u svom tom pokazivanju crtačkih mišića, obradi i doradi, izgubi se suštinska sloboda i sirovost skice. Skica je kao obećanje, a obećanje kao sreća – lepa je samo dok se čeka. Skica obeća toliko toga, brda i planine, zato što može da bude sve i ništa, zato što je posmatrač sam nadograđuje u svom umu, zato što niko ne može da crta toliko dobro kao naši sopstveni umovi.... Skica je stvar koja nema ograničenja, skica je mogućnost, a Brek...

Brek je skica.

(Nastaviće se)


*****
Elem, marketinški prostor koji se vidim neštimice koristi kod nekih: Na pomolu je nova edicija strip svezaka niškog SKC-a, koju uređuje niko drugi do zli dečko strip vesti Dejan Stoiljković! Edicija se zove Big Foot, sajt koji je zakuvao Predrag Ikonić alijas Peđa Slavni na kome možete saznati ponešto o svim niškim strip izdanjima (između ostalog, možete videti i koricu najnovijeg, februarskog broja Strip Pressinga sjajno naslikanu od strane našeg a svetskog Tonija Fejzule!), a posebno o nadaleko čuvenom superheroju grada na nišavi, Ekstra Gedži, zove se www.ekstragedza.tk. Ima i fotka zloglasnog državnog neprijatelja broj 1 Strip Vesti, Dekse Pantelejskog! Usudite se da mu pogledate u oči, posle toga vaši životi nikada više neće biti isti...

sadržaj

9.

KVINTALOVA TJEDNA KARTICA (253)

Darko Macan
darko.macan@zg.tel.hr

NEGO, ZAISTA, ŠTO JE DOBAR CRTEŽ?

Pristup "puno crtica", uvriježio se i u izdavaštvu gdje se lakše plaća fotorealizam nego trondheimovska stilizacija. Badava što će gotovo svaki profesionalac pohvaliti Trondheimovu efikasnost kad će bar trećina publike frknuti nosom jer se autor nije potrudio crtati na njima vidljivo nedostižan način.

Dobar crtež, dakle ... Još kao posve malog, neki su me crteži privlačili više od drugih. Uglavnom karikaturalni, priznajem, ali to nije bilo pravilo. Kao što nije na djelu bio ni "Zagorov sindrom" kod kojeg žrtva dobrim crtačem smatra crtača svog omiljenog stripa. Ne, ja sam volio Velikog Bleka, ali nisam mislio da je nešto posebno spektakularno nacrtan. Vidio sam kako Blueberry crtački razbija, ali ga nisam nešto posebno volio. Mislim da mi je podsvjesni kriterij uvijek bio "bih li ja tako želio, kad budem velik, crtati?".

Sušta objektivnost, ne? Pa sam zato prije godinu-dvije osjetio potrebu znanstveno ustanoviti podlogu takvome osjećaju. Uzeo sam bio nekog Mignolina Hellboya te John Byrneov Superman: Man of Steel album (oba pri ruci, na radijatoru, rezultat nedavne trampe s Bobom) i u blok iz svakoga precrtao po nasumce odabranu stranicu. Poanta nije bila precrtati je točno već ovlaš, u par minuta prenijeti kompoziciju stranice i kadra, odnose i sjene.

Sad, da je Mignola odličan crtač (i pogubljenja vrijedan scenarist) sam znao i prije, ali da je tako dobar - to nisam znao! Moja trominutna skica bila je sva zdrndana, ali izgledala je divno, skoro pa nebeski skladno. A Byrne?

(John je Byrne ovdje malo poznat, ali u SAD-u je 70-ih i 80-ih značio kao kod nas Kerac: voljen i plodan pripovjedač-zabavljač, privlačnog i pitkog stila.)

Byrne se ... prosr'o. Man of Steel je meni i dalje drag strip, kao i Byrneova She-Hulk ili Next Men, ali pokazalo se - kroz moju brzu črčku - da Byrnove stranice likovno uopće ne stoje. Anatomiju zna, perspektivu zna, pripovjedanje zna, strip mu je voda od pitkoće, ali kompozicije su toliko podređene pripovjedačkome rukopisu da ih, ogoljele, ne odnosi vjetar već kašalj.

Tko je dobar crtač? Onaj tko preživi test trominutnog precrtavanja.

To je moja nova definicija.


***
Zabavljajte se precrtavajući u tri minute ove stripove, a možete mi javiti i rezultate, kakvi god bili:
http://www.stripovi.com/mistermacak.asp
http://www.zmcomics.co.yu/sergej i
http://www.stripovi.com/martinamjesec.asp
A nije zgorega spomenuti da se na SiCG kioscima već neko vrijeme bahati najdivnije od svih skorašnjih strip izdanja - djeci svih uzrasta namijenjen MUNJA strip zabavnik Zdravka Zupana i kompanije. Tko ga za bijednih 50 din ne kupi, neka glavom o zid višestruko lupi...>:)

sadržaj

10.

ŠTAMPA

štampa

Zoran Đukanović, Dušan Banjanin i Divna Komluški su za vas pratili šta se u vezi stripa moglo naći u štampi...:)

SUPERHEROJSKA POBJEDA NA SUDU

Stan Lee je u dugotrajnom sudskom procesu konačno odnio pobjedu - još se ne zna koliko će mu točno novca Marvel morati platiti, ali radi se o desecima milijuna dolara

Njujorški sud presudio je da 82-godišnji Stan Lee, tvorac velike većine popularnih superherojskih strip-junaka, ima pravo na 10 % zarade korporacije Marvel od listopada 1998. nadalje. Leeju je bilo žao što mora tužiti korporaciju koju je stvorio, i u kojoj je radio od 1939., ali čelnici Marvel Inc. fakat su bili bezobrazni i pokušali zakinuti Leeju ogromne zarade od filmovanih likova koje je on stvorio, pokušavajući ga umiriti "sićom" od jedan milijun dolara godišnje uredničke plaće.

"Sud je nedvojbeno presudio u našu korist. Ovo je ogromna pobjeda za g. Leeja," istaknuo je njegov odvjetnik Howard Graff. "U pitanju su, bez pretjerivanja, desetine milijuna dolara. Temelji Marvela sagrađeni su na likovima koje je on izmislio, i morati ih tužiti da relizira sporazum po kojem je morao dobiti pošten dio prihoda njemu je bilo vrlo teško. Nadamo se da će Marvel, nakon što se oporavi od šoka zbog ove presude, odlučiti da je vrijeme da isplati dugovanja g. Leeju."

Odvjetnik Marvela John Turitzen najavio je žalbu, i naglasio da oni ne namjeravaju platiti Leeju dodatne prihode od marketinga za "Spider-Mana" i "Hulka", koji nisu bili obuhvaćeni ovim sudskim sporom: "Namjeravamo podnijeti žalbu što se tiče stvari u kojima je presuđeno protiv nas, i aktivno osporavati zahtjeve o kojima sud nije donio odluku."

Sudac Robert W. Sweet nedvosmisleno je rekao: "Ukratko, prva rečenica ugovora nije nimalo dvosmislena. Ona navodi da Lee ima pravo na udio u rezultatima Marvelovih marketinških ugovora za filmske i televizijske proizvode koji se tiču Marvelovih likova."

"Vrlo mi je drago zbog sučeve odluke premda sam, budući da mi je vrlo drag Marvel i ljudi koji tamo rade, duboko nesretan što je cijela situacija došla do suda," rekao je stari majstor, iz čije glave su izašli Spider-Man, X-meni, Hulk, Daredevil, netom snimljena Fantastična četvorka i mnogi drugi junaci. Kad se zna da su samo dosad snimljeni superherojski filmovi po Leejevim likovima zaradili - samo na kino-blagajnama, ne računajući dodatne prihode (majice, lutkice itd.) - više od 2.7 milijardi dolara, od čega Marvelu ide nemali udio, jasno je da je onaj milijun dolara godišnje, ma koliko velik novac to bio, samo sitniš kojem su pokušali starcu zamazati oči da se ne pita koliko su njegove kreacije zbilja zaradile.

M.F.


Objavljeno: Klik online, 21.01.2005.godine

"STO MU JELENSKIH ROGOVA" - JE LI VEĆ KASNO ZA PRVU KNJIGU O STRIPU?!

Vjerojatno je jednostavno bilo potrebno da se pojavi knjiga hrvatskog autora o stripu kako bismo uopće ustanovili da takvu literaturu zapravo nikad dosad nismo imali. Naime, ako izuzmemo mnoštvo rasutih tekstova po raznim publikacijama i poneku monografiju, knjiga splitskog novinara Ivice Ivaniševića «Sto mu jelenskih rogova», koju je nedavno objavio VBZ, uistinu je prva cjelovita knjiga koja se bavi samim fenomenom stripa. Da bi situacija bila još čudnija, ona se pojavljuje u vrijeme kad strip kao fenomen popularne kulture, neki bi rekli, gotovo iščezava, a godine njegove najveće slave u kojima je predstavljao možda najprisutniji medij zabave, davno su prošle.

«Sto mu jelenskih rogova» zapravo je zbirka eseja koje je Ivica Ivanišević od devedesetih godina objavljivao uglavnom u dnevnim i tjednim novinama, mahom u matičnoj Slobodnoj i Nedeljnoj Dalmaciji, Feralu, te u stripu posvećenom časopisu «Kvadrat». Uzimajući u obzir okolnosti u kojima je pisana, čini se posve razumljivom činjenica kako ona, osim što se bavi jednim medijem, djeluje i kao neka vrsta posvete onim generacijama koje su stripove doista konzumirale u daleko većoj mjeri nego danas. Njen autor će zato reći da je knjiga zapravo određena vrsta obračuna s osobnom prošlošću, kao i definitivno boljom prošlošću samog stripa.

Pokušavajući od rasutih tekstova o raznorodnim temama sastaviti knjigu čvršćeg sadržajnog koncepta, autor se morao suočiti s nekoliko problema kakve bi informiraniji poznavatelji povijesti medija odmah prepoznali. Naime, autor će u samom predgovoru knjige priznati kako je njegov osobni ukus “poprilično uskogrudan i strašno demodiran”, te da je uglavnom birao stripove koji su se svojom dugovječnom prisutnošću pretvorili u opća mjesta, manje ili više poznata svima. Knjiga je, međutim, nepretenciozno zamišljena, te namjera autora ionako nije bila pisati ozbiljnu povijest medija, autora i stilova.

Neki od objavljenih tekstova, posebno onih iz ranih devedesetih, bez obzira na to što polaze od zbivanja vezanih uz same stripove, doticali su se aktualne političke zbilje, te tako pokazuju kako ni strip, kao uostalom ni elitnija područja kulture, nikad ne može biti posve emancipiran od šireg društvenog konteksta. Ivanišević, u knjizi, primjerice, detaljno opisuje slučaj kad je Slobodna Dalmacija svojedobno odlučila distribuirati strip «Largo Winch», te je pritom iz ideoloških razloga jednog junaka crnogorskog podrijetla pretvorila u čistog Hrvata.

Knjiga je inače koncipirana u tri zasebna tematska poglavlja. Prva, malo veća cjelina pokušava odgovoriti na pomalo bizarna pitanja koja su pak ključna za razumijevanje klasičnog stripa, poput: «što jedu strip-junaci?», «zašto su hibernirani u određenoj životnoj dobi?», te «kako se oblače i zašto su žrtve modnog dogmatizma?». Druga cjelina istrgnuta je iz dokumenata dugogodišnje kritičarske prakse, dok treća pokušava odgovoriti na ideološke implikacije vezane uz sam medij stripa. Posljednji dio knjige, što je znakovito, sastoji se uglavnom od nekrologa.

Ivica Ivanišević činjenicu da do sada nije objavljena niti jedna knjiga u cijelosti posvećena stripu, nalazi zabrinjavajućom, tim više što u Hrvatskoj, kako sam kaže, postoji duga tradicija kritičkog pisanja o stripu, od ranih tekstova Vere Horvat Pintarić, do Darka Glavana i Zlatka Galla. Temelji za nekakve ozbiljnije studije o stripu, dakle, itekako postoje, imamo i autore čije je poznavanje medija dovoljno da bi se popis literature o njemu količinski proširio, ali izdanja koja bi ponudila temeljne reference za buduće pisce, teoretičare, ili naprosto zainteresiranu publiku, jednostavno nema.

Prema Ivaniševićevim riječima, nedostaju nam barem dvije fundamentalne knjige: jedna koja bi nas upoznala s gramatikom medija, te druga, koja bi predstavljala povijesni pregled razvoja stripa, kako svjetskog, tako i nimalo zanemarive nacionalne produkcije. Ivaniševićeva knjiga «Sto mu jelenskih rogova» u tom smislu zapravo preskače uobičajeni redoslijed prioriteta. Pisana je esejistički, poprilično osobnim stilom, s puno dobrog humora i još više nostalgije, a ako vam se nekom prilikom nađe u rukama, dobro ju čuvajte, jer je ona zasad jedini, i uistinu kvalitetan dokument o nekim starim, boljim vremenima stripa koji možete pronaći u knjižnicama.

(bez potpisa)


Objavljeno: Radio 101 sajt www.radio101.hr , 03.12.2004.godine

KOSI HITAC

PUTOVNICA REPUBLIKE STRIPSKE

Ivica Ivanišević, Sto mu jelenskih rogova, VBZ, Zagreb, 2004.

»Sto mu jelenskih rogova!«, ta će se uzrečica Velikog Bleka otprilike četvrt stoljeća nakon njegova zlatnoga doba prometnuti u sjajan naslov knjige, uglavnom eseja o stripu, Ivice Ivaniševića i postati nježno ugođen otponac za lavinu nostalgije i sjećanja na vremena koja su generacije mjerile po danima izlazaka novih stripova. Bila su to vremena kada su se dani u tjednu pamtili po tome koji strip kada izlazi, a mularija se zabavljala, otprilike, ovako:
- Molim vas, je li stigao Alan Ford?
- Ne, nije, stiže sutra. Za pet minuta, dolazi drugi klinac.
- Molim vas, je li stigao Alan Ford?
- Ne, još nije.
Uskoro na kiosk dolazi treći:
- Dobar dan, ja sam Alan Ford. Jel me netko tražio?
Eh, da, bila su to vremena kada je Alan Ford još hodao svijetom, a jamačno se s druge strane kioska kretao i još mnogi junak stripa.


DRAGOVOLJCI VUKOVA S ONTARIJA

Stripovske su junake u međuvremenu zamijenile računalne igrice i nova tehnološka čudesa, od pučke zabave uglavnom su postali predmet bavljenja intelektualne manjine, došla su vremena povijesna, svođenja računa, pa je tako i Ivica Ivanišević prikupio tekstove pisane o stripu, dopisao nekoliko novih i objavio knjigu koja popunjava dio goleme prazine na policama predviđenim za domaće knjige o stripu.

Sto mu jelenskih rogova! na dvjestotinjak stranica donosi tekstove koji, redom, u prvoj cjelini propituju antropologiju (odijevanje, seksualni odnosi, prehrana...) stripovskih junaka, u drugoj se tematiziraju konkretni autori i junaci, treća cjelina bavi se sociologijom stripa i pokušajima ideološke instrumentalizacije, dok je četvrti dio knjige, najtužniji, nastao kao zbroj posmrtnih slova raznim autorima stripa. Iz tako strogo i logično postavljene koncepcije knjige posve je jasno da nije riječ o ukoričenoj rinfuzi, nego o knjizi koja se čita kao dobar strip, lako i s užitkom, koja nudi duhovitost, akciju, faktografiju (korektura: obratiti pažnju na godine i stoljeća!), kritiku... od prve do posljednje sličice. A posljednja će sličica prije biti osamljeni Talični Tom koji jaše put prerije negoli banket u galskom selu. Takva su, kao što rekosmo, vremena kad je o stripu riječ.

Od domaćih autora eseje su dobili Maurović, Mataković i Žeželj, a ostatak je knjige nadahnuta posveta mediju koji smo voljeli, junacima (Batman, Torpedo, Asterix, Princ Valiant...) nad kojima smo strepili i pitanjima iz opće teorije i prakse stripologije.

Ivaniševićevo stilističko majstorstvo i duhovitost, posebno u figurama ironije, parafraze i kalambura, zaslužuje čiste petice za umjetnički dojam i tehničku izvedbu. Ogledni tekst i emotivno-stilistički kondenzat cijele knjige uvodni je esej, Rani ratovi, u kojemu se iz perspektive devedesetih nostalgično osvrće na obećanja koja su nam stripovi dali i na utopiju Republike Stripske. Slojevi jezik tu se maestralno slažu, prevode i nadopunjuju. »O. K., potpisnik ovih redaka, baš kao ni komandant Mark iz Lunova Magnusa, ne traži kavgu. Svehrvatske pomirbe radi, voljan je čak supotpisati svečanu deklaraciju o primitivizmu rečenih Markomana. Ali pridržava pravo da ih i nadalje zove jedinim pouzdanim svjedocima naših ranih ratova. Kažem ’naših’, jer svi mi bili smo nabrijani dragovoljci koji snuju poziv za novačenje u redove Vukova s Ontarija.«


PIONIRŠTINA I SREDNJE GODINE

Dominantan ton knjige je, poradi suočenja s činjenicama i trendovima vezanim za strip produkciju - kako u svijetu, a još mnogo više doma - malodušan, tužan, rekapitulacijsko-kapitulacijski. Dakako, i nostalgičan, a to je osjećaj s golemom, ali isključivo osobnom uporabnom vrijednosti, a ovaj se put tiče onih koji su nekad bili pioniri, a danas su jači srednjogodišnjaci.

Budući da je nostalgična knjiga donijela osoban izbor tema i dilema stripovskih, ne pretendirajući na cjelovit pregled produkcije stripa, kategorizacije i hijerarhizacije, enciklopedičnost i slično, a kako i bi kada je pionirska baš po tome što je prva knjiga tekstova domaćeg autora o, isključivo, stripu. Za objektivnije i znanstvenije uvide, bojim se, vrijeme nikad neće doći.

Ukratko, nekad je Sto mu jelenskih rogova! bio logo na oblačiću iznad glave Velikog Bleka, a danas je putovnica za slobodni teritorij Republike Stripske.

Dobrodošli!


Kruno Lokotar


Objavljeno: Vijenac, Zagreb, 11.01.2004.godine

Ivica Ivanišević

Ivica Ivanišević rođen je 1964. godine u Splitu. Diplomirao sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Novinar je Slobodne Dalmacije.
S Antom Tomićem napisao dramski tekst Krovna udruga (redatelj Mario Kovač, produkcija HNK Split, 2001.) i scenarij za film Posljednja volja (redatelj Zoran Sudar, produkcija Global film i JLP, 2001.). S Renatom Baretićem i Antom Tomićem napisao scenarij za televizijsku seriju Novo doba (redatelj Hrvoje Hribar, produkcija HTV, 2002.) Uređivao je književni časopis Torpedo. O stripu piše već desetak godina, kako na stranicama dnevnoga i revijalnog tiska, tako i između korica stručne periodike.

ZBOG ISUSA U BUTURU

Ukoliko austrijski strip-crtač Gerhard Hadeder ikad kroči u Grčku, čeka ga šest mjeseci prdekane zbog njegova satiričnog stripa o Isusu. Na zahtjev grčkih popova osuđen je u odsutnosti.

Kad se Hadererov strip "Isusov život" prvi put pojavio u trgovinama u Grčkoj u veljači 2003., Grčka pravoslavna crkva uložila je žalbu protiv takvog svetogrđa i pokrenut je postupak protiv crtača koji je nedavno okončan osudom, ali to svetogrđe protiv ljudskih prava odmah je počeo osuđivati slobodnomisleći svijet. Sam crtač rekao je da je presuda 'apsolutno skandalozna', a njegov izdavač Fritz Panzer gorko je izjavio: "Na kraju krajeva, Grčka je ipak članica Europske unije, i time, barem smo mi tako mislili, nije vjerska država u kojoj se umjetnikovo pravo na slobodno izražavanje može tako oboriti na zemlju i šutirati."

Budući da Gerhard Haderer nije u Grčkoj, najnegativnija posljedica dotične sudske odluke je što je stopirana prodaja njegova stripa, u kojem je Isus prikazan kao hipik koji puši travu, surfa gol na dasci po Galilejskom moru i na nebesima se druži s Hendrixom; posljednja večera je u toj verziji totalno razuzdana pijanka. Naravno da postoje ljudi kod kojih bi čitanje takvog stripa ozbiljno uvrijedilo vjerska osjećanja, ali rješenje je jednostavno - ne moraju ga kupiti i čitati. Ukoliko se unutar EU dopuste takve presude, bit će to veliki korak na povratku u srednji vijek.

M.F.


Objavljeno: Klik online, 24.01.2005.godine

STRIPKOR NA FESTIVALU STRIPA U ANGULEMU

Međunarodni festival stripa u Angulemu, koji će ove godine naglasiti kulturnu različitost svetske strip produkcije, počeo je juče u Francuskoj, a među mnogobrojnim izložbama, premijerno će predstaviti i "Miniburger" - posebno izdanje slovenačke strip revije "Stripburger", u izdanju Foruma Ljubljana. Na 32. izdanju tog najznačajnijeg svetskog festivala stripa, koji se održava do 30. januara, biće održana i retrospektivna izložba italijanskog klasika Huga Prata, a biće posebno predstavljen i savremeni kanadski autor Dejv Kuper. "Miniburger", pod naslovom "Dirty dozen and the lucky 13th", obuhvata radove 13 autora iz više zemalja.

Od slovenačkih autora, predstavljenih u "Miniburgeru", na Festivalu će učestvovati David Krancan i Matej de Cečo, a urednik "Stripburgera" Igor Prašel vodiće razgovore sa predstavnicima stranih izdavačkih kuća i autorima.

Predsednik žirija ovogodišnjeg Festivala stripa u Angulemu biće Zep, prošlogodišnji dobitnik Gran prija i autor plakata za najnovije izdanje tog festivala. Pored međunarodne izložbe i izložbe novih talenata, biće održana i Zepova izložba stripova.

SEECULT.org


Objavljeno: DANAS, Beograd, 28.01.2005.godine

sadržaj

11.

POZIVI NA SARADNJU

Mail

From: {art-messenger} <e-art@kulturserver-nrw.de>
Subject: Project Features - call for proposals


[NewMediaArtProjectNetwork]:||cologne
www.nmartproject.net
installed a new site, entitled:
"Project features"
features.nmartproject.net
and plans to feature during 2005 each month
another of the best projects on the net...

The projects to be featured can be works by single artists or collaborative works of any subjects and contents and any technology, however, they must have a URL of theirown and available online for at least one year from the start of the respective feature, the projects must originate from 2003 or 2004, and most important is the quality of the artistic workout.

During January, "Project Features"
is featuring "Tale of Crow"
a streaming movie by Doron Golan (USA)
features.nmartproject.net

Dear artist(s),
You can submit one project as a proposal
Please use this entry form:
1. firstname/name of artist, email, URL
2. a brief bio/CV (not more than 300 words)
3. title and URL of one project originating from 2003 or 2004
4. a short work description of the work (not more than 300 words),
5. a screen shot of the submitted work (max 800x600 pixels, .jpg).

Deadline 28 February 2005.

Please send the completely filled in form to info@nmartproject.net, subject: "project features"

[NewMediaArtProjectNetwork]:||cologne
www.nmartproject.net
is the experimental platform for New Media art
from Cologne/Germany
founded and directed by Agricola de Cologne.

sadržaj

12.

BERZA

mail

From: Aca Dusanic <dusanic@ptt.yu>
Subject: berza stripova

Kupujem odlicno ocuvane Kordejeve albume Metro i Zvijezde. Prodajem ili se menjam za perfektno ocuvane albume:
Tornjevi - Sigurd (saf)
Dzeremaja - Strike (saf)
Dzeremaja - Simon se vratio (saf)
Korto Malteze - MU (feniks)
Fol (marketprint)
Kordey - Carson of Venus (dark horse)
Spiru i Fantazio - 1 do 5 (deno)
Dzeremaja - Puska u vodi (bookglobe)

Dušanić Aleksandar
B. Radičevića 95
Sombor
025 24 905
063 249067

sadržaj

13.

LINKOVI

Strip Vesti

-STRIPOVI.COM VS STRIPOVI.NET... najvrelije strip diskusije na domaćem internet nebu, nakon onih davnašnjih iz SVesti...
Nisu dati linkovi da palite i žarite, već da gasite... svađe, naravno...:)
www.stripovi.com
www.stripovi.net


-STRIPARNA.COM... Nije u sukobu, ali je nova pojava na našem strip-internet nebu:
www.striparna.com

sadržaj

14.

DATUMI

Strip Vesti

Datumi od - do
. . .

Izvori:
HiES, "Calendrier du centenaire", "Istorija Jugoslovenskog stripa" Slavka Draginčića i Zdravka Zupana, i monografija "Maurović" Veljka Krulčića, "Pegaz" Žike Bogdanovića, "Strip Vesti".

sadržaj

Zlatko Milenković

zmcomics@neobee.net
www.zmcomics.co.yu

Zlatko Milenković, Petra Drapšina 16, 21000 Novi Sad