prošli broj - arhiva - sledeći broj

SADRŽAJ

1. BIBLIJSKE SLIKE - Zdravko Zupan
2. DUŠAN GAČIĆ, email intervju - Strip Vesti
3. MARKETPRINT NEWS - Marketprint
   -STRIPOTEKA #961
   -PRODAJA U SLOVENIJI
   
4. STRIPOVANI RAT U BOSNI - Aleksandar Manić
   -STRIPOVI NA EKRANU (kompletan tekst)
   
5. SNOVI U DŽEPU, BAJKA U NJEDRIMA - Rajko Radovanović
6. URNEBESNI HOROR - Ilija Bakić
7. ELEMENTI I RAZINE STRIPOVSKOG GOVORA - Irena Jukić Pranjić
8. NOVI STRIP II - Štef Bartolić
9. JUŽNJAČKA UTEHA No 25. - Marko Stojanović
10. QMOVA KOLUMNA (75) - Bojan M. Đukić
11. KVINTALOVA TJEDNA KARTICA (85) - Darko Macan
12. VESTI IZ SVETA - Strip Vesti
    -EJZNEROVA CRTAĆA TABLA
    -BABEL
    -CLAUDE MARIN
13. PISMA ČITALACA - mail
14. LINKOVI - Strip Vesti
15. DATUMI - Strip Vesti

1.

BIBLIJSKE SLIKE

Zdravko Zupan

Dragan Bosnić

BIBLIJSKE SLIKE

U četvrtak, 13.septembra, u 16:00, u galeriji ULUS-a (Knez Mihajlova br. 37),
biće otvorena samostalna izložba Dragana Bosnića.

Posetiocima se pruža jedinstvena prilika da uživaju
u 40 kolor tabli (od ukupno 800) Starog i Novog zaveta u stripu.

sadržaj

2.

DUŠAN GAČIĆ, email intervju

Strip Vesti

Od nedavno funkcioniše strip grupa "divlje oko". Vi ste njen član i kao, čini mi se, najiskusniji autor medju njima verovatno možete o ideji "grupe" govoriti na jedan način obogačen predhodnim iskustvima.
Područja interesa grupe, a ona su stvarno široka, objašnjeno je šire u tekstu "Novi strip" u posljednjim "Strip vestima" i u katalogu naše Bjelovarske izložbe. Ukratko, grupa istražuje postojeće, ali i nove moguće simbioze svega likovnog sa svim narativnim, literarnim. Zadirući ponekad više u prvo, ponekad u drugo područje, u svojim radovima nastojimo ipak naći idealan sklad "priče" i likovnog medija koji smo odabrali da bi priču ispričali. Pri tom, taj likovni medij nije kao u proteklih stotinjak godina isključivo industrijska grafika, nego u obzir uzimamo sveukupno poznato (s)likovno iskustvo. Kad kažem slikovno, onda mislim ne samo na "klasične likovne discipline", nego i na konceptualu, instalacije, fotografiju, film, računalo i sve njihove međusobne kombinacije. Naravno, ovakva se djela (kao isva druga) moraju prezentirati na za njih najprimjereniji način, ali se u prezentaciji i eventualnom umnožavanju mogu koristiti i "posrednički" mediji. Primjerice, neki strip-objekt sigurno će najbolje t.j. potpuno funkcionirati u prostoru (otvorenom ili u galeriji), ali će većina informacija o istoj stići do čitatelja i putem fotografija, tiska i računala n.p. koji će ipak prenjeti suštinu informacija i dio eventualnog "umjetničkog dojma", ako ga takav objekt posjeduje. Nismo dakle nikakvi zarobljenici galerija i unikata kako nam se to imputira. Uostalom većinu radova koje smo izlagali vrlo smo dobro i otisnuli u prigodnom katalog-albumu i prije toga u Flit-u.


Ne plaši li vas upoređivanje sa pojavom novog kvadrata?
Što se grupnog umjetničkog djelovanja tiče, zanimljiva su mi djelovanja unutar ruske umjetničke, revolucionarne i (kratkotrajne) postrevolucinarne avangarde, ali i mnoge druga potpuno originalna umjetnička nastojanja, koja su donjela autentične estetske novosti. Dakle: suprematisti, konstruktivisti, futuristi, dadaisti, nadrealisti, ekspresionisti, simbolisti, exat…
Kad bi me više zanimala likovnost grupe koju spominjete, onda bih išao na "izvore" t.j. do Moebiusa, Caze, Druilleta, Crumba…


Krug autora, članova, grupe divlje oko će se širiti. Koji su standardi koje treba da zadovolje potencionalno novi autori?
Ja ne znam hoće li se širiti. Svatko tko u svom radu na stripu uspješno i iskreno ostvaruje slična nastojanja kao mi, pozvan je da objavljuje i izlaže s nama.


Ima li grupa neki ograničeni cilj i time vreme trajanja ili će to trajati dok se samo ne raspline, poput novog kvadrata?
Iz svega što sam rekao i napisao vidi sa da ne postoji strogo usmjerenje oprema nekom cilju. Radi se o "otvaranju vrata " prema mnogim mogućim, novim putevima i ciljevima od kojih će sam autor izabrati što mu i kada mu što odgovara. Područje pričanja (s)likovnih priča (ne govorimo o pokretnim slikama, nego naravno, o stripu) postaje tako nepregledno bogato izazovima i mogućnostima. U strip tiskari postalo je nesnosno zagušljivo, a vrata i prozori su već duže vrijema otključani, samo ih je trebalo otvoriti.


Koliko sam iz priloga Jure Ilića shvatio, eksperiment će biti ideja vodilja grupe?
Ovdje se ne radi o eksperimentu, nego naprosto o stvaralaštvu. Kreativna igra pokretana znatiželjom, potrebom za istraživanjem novog, doživljajem, inspiracijom, maštom ali i znanjem; I to u ozračju zadovoljstva da se može raditi slobodno i nesputano. To je upravo "način" rada na koji većina ljudi nije navikla, a za umjetničko je stvaralaštvo presudan. U stripu je odavno zaboravljen.


Flit je fanzin koji već više godina izdajete i fanzin gdje je predstavljena grupa. Upoznajte nas s istorijom Flit-a.
Flit je fanzin, samizdat kojem ispod logotipa piše "ego strip uradak" iz čega je lako zaključiti da se radi o listu u kojem iznosim osobna mišljenja o stripu i ona tuđa, za koja mislim da su zanimljiva. Isto je i sa objavljivanjem stripova. Od početka nisam išao ni u kakvu pozitivnu financijsku konstrukciju, nego se gubitak podrazumjevao. Ovo mi je omogućilo da se popuno oslobodim mogućih komercijalnih zamki i radim kako želim . Publika ni za strogo komercijalne strip-proizvode nije velika, pa i vrlo male naklade kakve ima Flit mogu scenu održavati živom, posebno ako se oko takvog lista okupi, s vramenom, grupa zanimljivih autora, a to se ovdje i desilo. Tu bi trebalo napomenuti da je potpuno netočno da nema matrijala (stripova) za objavljivanje ili da nema zanimljivih tema. Trenutno imam matrijala za dva "debela" i zaokružena broja, a od onog što sad neće uči, vjerojatno i za treći.
Inaće, prvi broj je izašao u 7. Mjesecu 97. A sad pripremam sedmi broj. Do kraja godine barem još jedan.


Čitaocima širom ex-yu prostora vas pamte po radovima objavljenim u Patku pre no što su nam se sva ova čuda izdešavala. Kojim putem je dalje išao vaš rad?
Bilo je tu svega, ali sigurno ne nikakvog plana. Laviranje između tezgarenja i nekih pravih autorskih radova kojih je nažalost bilo manje. Dakle, prisjećam se: dva animirana osmominutna (ne baš uspješna) filma, dječiji stripovi za "Modru lastu", albumi "Strosmayer" (s Macanom i Devlićem), "Bitka kod Siska" (s Zimonićem), "Flit" u njemu između ostalih, stripovi "Banket u Blitvi" i "Cristobal Colon", neke škole stripa, organizacija oko tada još živućeg "Patka", organizacija oko Salona stripa u Vinkovcima, tekstovi o stripu u "Kvadratu", "Flitu", nekim katalozima, izložbe (grupne i samostalne) Zagreb, Vinkovci, Groningen, Rijeka, Varaždin, Beograd, Bjelovar…? Vjerojatno sam nešto i zaboravio. Bilo je tu i ilustracija, sitno designea i puno puno priče i druženja vezanog uz strip, što smatram gotovo najvrijednijim. Neke sam radove, bez obzira dali tezge ili ne, napravio kompletno sam, a mnoge, posebno one vezane za razne organizacije s brojnim kolegama.


Gde se danas vidite u savremenom hrvatskom stripu?
Ne razmišljam o sebi na taj način. Pokušavam u svojoj profesiji djelovati iskreno, kreativno i konstruktivno i pomoći drugima da djeluju na isti način. Ima vremena , a bit će i ljudi koji će jednom procjenjivati kako je tko i što radio.


Gde danas vidite savremeni hrvatski strip u odnosu na ex-yustrip i u odnosu na ostale svetske scene?
Hrvatska je uvijek imala, a ima i danas autore koji ni u čemu ne zaostaju za nekom "svjetskom" kvalitetom. Meni je jedino žao što danas aktivni, mlađi autori tako malo cijene svoj talenat; što im je tvornica zanimljivija od ateljea. No dobro, to je njihova stvar, samo je velika greška takav gastarbajterski pristup isticati kao put prema stvaralačkom uspjehu. To je put prema proizvodnoj traci o kojoj je već Charlie Chaplin u "Modernim vremenima"(?) rekao najbitnije.
Slovenska i posebno, Jugoslavenska scena čine mi se i zato zanimljivije (od trenutno Hrvatske, s izuzetkom "Divljeg oka" naravno i možda još ponekog), jer je veći broj autora marljiviji na planu osobnih autorskih istraživanja, a i rezultati su odlični. Osim toga, U Jugoslaviji ipak izlazi ili se pojavljuje na ova ili onaj naćin, niz izdanja. U Sloveniji pak, postoji jaki "Stripburger" s jasnom idejom i usmjerenjem i dakako odličnim autorima. Informacije s drugih prostora bivše države baš i nemam ili su pre male da bih izvlačio neke zaključke.
U Hrvatskoj, ostaje nam žilavi "Kvadrat" dječiji "Modra Lasta" i "Zvrk", "Flit" i možda još pokoji fanzin i naravno grupa koju smo već spominjali.


Možete li nam razdvojiti jasno pravce kojim ide danas hrvatski strip i ljude koji se u njima nalaze?
Nekoliko je tu generacija koje istovremeno djeluju i ne djeluju. Stariji su se umorili i rade sporadično. Najveći broj mlađih potpuno se okrenuo komercijali i inozemstvu, a ovi najmlađi glume da rade, a zapravo su prilično lijeni. Naravno, sve govorim generalno, jer je uvijek teško podvući oštre granice. Trenutno mislim da se u Hrvatskoj, što se stripa tiče, najzanimljivija nastojanja i stvari rade unutar generacije 30-45 godina. Mnogo toga utjeće na razvitak ili stagnaciju neke strip scene, ali je ono osnovno, vezano za same autore. Dvije su stvari najveća opasnost za autora, umjetnika: zavodljivost komercijale i autorska samozaljubljenost. Obje stvari provjereno dovode do kreativne impotencije. Taštinu treba držati na čvrstoj uzdi, u suprotnom postajemo kreativno jalovi, a za okolinu tragikomični. Teško da ima gore sudbine.

-----------------

Kako je počelo vaše interesovanje za strip?
U djetinjstvu. "Panorame", "Crtani romani", kompleti Maurovića koje sam nasljedio i… sve što se pojavljivalo u tom obliku na kioscima u ta mračna vremena. A toga je bilo… Oduvjek sam znao da ću biti strip crtač.


Od svega što ste dosad uradili (na polju stripa) šta smatrate najboljim, gdje ste dali najviše od sebe, gdje ste sebe najviše implementirali u strip?
Možda najvrednijim smatram aktivno poticanje strip scene u Hrvatskoj, bilo sudjelovanjem u organizacijama izložbi, izdavaštvom (kakavim takvim), bilo tekstovima ili naravno, stripovima. Svim tim povezuju se ljudi, struje ideje i potiče se stvaralaštvo. Ovo može zvučati kao fraza, ali takvog rada i rezultata toga, treba biti svjestan.
U svom osobnom strip stvaralaštvu dosta precizno dijelim tezgarenje od "pravog" autorskog rada. Tu su mi osnovni kriteriji ustupci koje sam u nekom radu učinio ili nisam. Dakle, u "pravom" radu ne činim nikome i ničemu nikakve ustupke u kreativnom smislu. Tu sam i u tehničkom smislu pedantniji nego u raznim narudžbama, iako bi možda bilo logično drugačije postupati. Sigurno je da sam najosobniji u "Dnevnik"-u, "Kolumbu" iako je po Krleži, kao i "Banketu…", a potpuno je osoban i "Flit".


Što trenutno radite i kakvi su vam planovi za budućnost (sledeći projekat-i)?
Kao i obično radim više stvari istovremeno. Kao da slažem mozaik sa više strana istovremeno. Tako su mi u igri neki nastavci starih projekata ("Grad u mraku"), ali naravno i potpuno nove stvari. N.p. dovršavam "Kolumba" I "Banket…", ali istovremeno ispitujem neke nove stvari koje su proistekle iz igre s strip-skulpturama… Mislim da ću iduće godine zaokružiti i izdati trilogiju koju čine "Kuća paukova", "Dnevnik", "Grad u mraku" koji su kao cjelina zapravo jedan strip. Ali ima i drugih stvari…


Kakav je vaš stav prema pojedinim strip scenama (amerika, japan, evropa i ostali)?
To su ona pitanja koja ja smatram teškim. Ne poznajem dovoljno stvari, a još moram i generalizirati. Ali dakle, manga me definitivno odbija, kod Amerikanaca volim "stare majstore", recimo Caniffa, naravno Fostera i.t.d., Ali mislim da su Amerikanci, gledajući u cjelini zapravo zabavljači, evropljani nastoje dati ozbiljnu potku i kada se šale. Južnoamerikanci nose neku tragičnost, nešto kao predodređenost sudbinom, nešto što se osjeća, više kao dojam, nego konkretan sadržaj. To mi se sviđa, više nego pretenciozni intelektualizam ili prazna zaje…


Lista od deset najboljih stripova svih vremena (po vašem izboru)?
Rado bih to promjenio u deset meni najdražih stripova. Ili možda autora. Recimo: Neugeuebauer, Foster, Caniff, Shultz, Uderzo, Franqin, Giraud, Hermann, Munoz i kao posebne kategorija Maurović, Breccia, Pratt. Neke stvari cijenim, ali ne mogu reči da ih volim. Sienkievica ili Millera n.p. Ali, kao dragih stripova sjećam se još i Den Derija, Ben Bolta, Modesty Blaise od Holdwaya, Redova Bilija… uhvatila me nostalgija i sad bih mogao ovako u nedogled… Ken Parker, Dilan Dog… Riđobradi…


Kako vidite buducnost stripa u odnosu na ostale medije; tv, multimedije, internet, video?
Vi ste u pitanju, iako kažete "ostale", nabrojali samo najnovije, elektronske medije. I zid može biti medij n.p. I to prilično masovan. Iz onog što sam već rekao u vezi rada "Divljeg oka" jasno je da budućnost stripa vidim u prožimanju svega vizuelnog sa svim oblicima narativnog, a mediji koje spominjete nose i jedno i drugo. Dakle, sve veće međusobno prožimanje svih medija i dalje će biti obilježje važnijih umjetnička nastojanja, pa tako i stripa.


Što mislite o upotrebi računara u izradi stripa (crtanje, kolorisanje, letteribg ili nešto drugo)?
Mislim da sam u tekstu "Instant strip" u "Strip vestima" br. 131(?) rekao što o tome mislim Ponavljam međutim, da sam uvjeren da se računalom može napraviti kvalitetan strip. Mc Cloud nam u svojoj drugoj knjizi pruža neku od mogućih varijanti kako bi to moglo izgledati.


Kako vidite budućnost stripa na našim podnebljima na lokalnom nivou, šta bi bilo potrebno da se uradi da u našoj sredini strip zaživi i dobije zadovoljavajući tretman i publiku (čitaoce)?
Trebalo bi raditi i objavljivati zanimljive, intrigantne, životne, nove i drugačije stvari. Sve ostalo je "čorbine čorbe čorba", bez obzira da li "kuhar" imitira druge ili sam sebe. Već odavno strip ne donosi ljudima ništa novo, nego reciklira stare ideje i likovno I sdaržajno. Uz to se, svjetlosnim godinama odvojio od konkretnog života i pojedinca. Zašto bi ga takvog netko čitao i podržavao? Postali smo, dragi kolege, dosadni.


Vaši omiljeni strip autori (možda kronološki kroz periode sazrevanja tebe kao strip autora)?
Kao strip autor ja nikako nisam sazrjevao samo kroz radove pojedinih strip autora. Ja sam se za likovnost i priču kao dijete "zakačio" preko stripa i on je ostao moja trajna "ljubav". Međutim, na moj su razvoj podjednako, a ponekad i više utjecali književnost i likovna umjetnost. Pa i film, ali manje. Rekonstrukcija toga, jer su stvari tekle paralelno, mogla bi biti zanimljiva, ali bojim se da ovdje nije i nema dovoljno mjesta za takav "zahvat". Uglavnom mislim da se solidno orjentiram na ova tri područja, u kojima jasno, imam svoje favorite. Što se stripa i likovnosti tiče, njih sam u globalu već nabrojao. U književnosti tu su recimo Krleža, Henri Miller, Celine, Camus, Kafka (Dnevnik), Jursenar, pa ako hoćete i Hugo, Dostojevski, ali i niz svijetu manje poznatih (hrvatskih) pjesnika, zatim haiku pjesništvo, a kad smo već kod toga, intrigira me i konkretna poezija odnosno vizuelna poezija kao i autori vezani uz ova nastojanja.


Što mislite o mainstream i undergraund stripu (razlike, sličnosti, granice…) Mainstream u odnosu na što i underground u odnosu na što? Na novac, na autorski pristup? Postoje autori koji istražuju sebe i (kroz) medij kojim se bave. Na ovaj ili onaj način, s manje ili više uspjeha. Takvi ponekad ostvare djelo koje bi se moglo nazvati umjetničkim. Postoje i oni koji rade na normu po zadanom obrascu i tu nalaze svoje zadovoljstvo. I to je sve.


Kakav je vaš stav prema trendu da se pojedini stripovi ekranizuju (posebno naglasak stavio bi na crtani film, Kort Malteze, Tarzan- disney, Batman…)?
"Nevolja" je u tome što u odnosu na strip, film pruža gledatelju puno više definiranih informacija i ostavlja manje mogućnosti za vlastito razviljanje mašte. Svaki čitatelj stripa u svoje je omiljene junake i stripove ugradio i dio svojih predodžbi i maštanja, a sad mu se eto filmom nude neka gotova riješenja koja je on drugačije zamišljao.
No, mislim da se mogu napraviti odlični crtići i igrani filmovi na te teme.


Koji žanr vam je autorski najbliži (realistički, sf, krimi,…), a koji vam je čitalački najdraži?
Najprije ovo čitalački. Dakle, definitivno najviše volim avanturističke stripove, najbolje ako su još u kombinaciji s westernom, povjesnim žanrom ili sf-om.
Inače mislim, a to i sam radim, da žanrove treba koristiti kad nam trebaju da bismo najbolje i najzanimljivije ispričali priču koju želimo. N.p. imam već neko vrijeme par ideja za stripove kojih se radnja može odvijati samo u sf okruženju, da bi se najbolje istaknula njena poanta i najbolje iscrtali odnosi likova.
Nemam favorite medju žanrovima.


Šta mislite o akcijama tipa, stop-aids. Borba protiv droge…?
Propagandni strip. Edukativni strip…Primjenjeni strip? Zašto ne, ali on će koristiti više onima kojima se obraće nego samom stripu i strip autorima.


Da li takvi projekti mogu, osim svog humanog karaktera, da nekako utiču da strip kod nas malo krene s mrtve tačke, promena stava okoline prema stripu, angažovanje autora, dobijanje sredstava ze štampanje takvih projekata,….?
Sumnjam da od toga može biti veće koristi. U osnovi to je reklamna naruđba, koja je rijetko kada u kreativnom smisli stimulativna za autore. Mislim da ne postoje zaobilazni putevi… Strip mora biti (postati) intrigantan i za one koji ga inače ne čitaju. Intrigantan formom ili sadržajem, najbolje jednim i drugim. Zamislimo n.p. da se neka od tekučih naših (vaših) političko-mafijaških afera počne s konkretnim imenima i mjestima (i portetima) odvijati u stripu i to sada dok je još aktuelna. (Reportažni, novinsko istraživački strip…?) Ako bi bila inteligentno sročena i profesionalno likovno odrađena, uvjeravam vas da biste imali hit. To je samo jedan primjer kad je sadržaj aktualan n.p. U svakom slučaju, strip mora biti živ, svakodnevan način verbalne i vizualne komunikacije, zanimljiv i iznenađujući svima, a ne tematska i likovna močvara.


Da li imate kontakte sa drugim autorima sa prostora ex-yu, imate li neke informacije vezane za njih, gde su, šta rade,…?
Mislim da su tu čitatelji "Strip vesti" upućeniji od mene…


Koliko na vas utiče kinematografija? Vaši omiljeni filmovi i režiseri?
Nekad je utjecala puno više. Mislim da me u filmu, u nekom kreativnom smislu, više nadahnjivala atmosfera koju bi eventualno "proizvodili" i psihologija likova (u različitim situacijama), nego sam zaplet. Od režisera mogao bih spomenuti Langa, Forda, Tarkovskog, Altmana…Ne padam baš na pomodne autore, ali istina je i da nisam jedan od onih fanatika filma ili strip autor koji radi stripove zato, jer ne može igrani film.


Veza muzika- strip (ne mali broj autora se bavio, ili se još uvek bavi i muziciranjem)?
Poznato je da postoje programi koji pretvaraju tonove u likovnost i obrnuto, odavno se slične veze traže i s riječima i glasovima. Sve umjetnosti imaju mnogo zajedničkog. Doživljaj, oblik, kompozicija, ritam…. U osnovi to je naše osobno traganje za ljepotom i pokušaj da je sami ostvarimo.


Što sve utiče na vas i vaše radove, okruženje, tv, štampa, internet, literatura, strip ..?
Sve to što ste nabrojali su zapravo sporedne i mrtve stvari, osim dakako onog što nazivate "okruženjem". Ja bih rekao život. Upravo to život, drugi ljudi i ja sam takav kakav sam, najviše utjeće na to što i kako radim.


Što bi za kraj poručio mladim autorima?
"Oj, budi svoj!…." (A. Šenoa)

sadržaj

3.

MARKETPRINT NEWS

Marketprint

-STRIPOTEKA #961
Novi, septembarski, broj Stripoteke čitaocima donosi sledeće stripove: Torpedo u, 46 strana dugačkoj, epizodi "Sedi i vozi!" (scenario: E. S. Abuli; crtež: J. Bernet). Sledi kratka priča pod nazivom "Frontiera" iz serijala Igra rata (tekst: Perez Navarro; crtež: Jose Ortis) i na kraju dolazi Hogar strašni (autor: Dik Browne).



-PRODAJA U SLOVENIJI
Napokon smo uspeli da uredimo prodaju naših izdanja u Sloveniji. Od pre par nedelja je krenula saradnja sa ekipom okupljenom oko Stripburgera, tako da ubuduće preko njih možete naručiti sva naša izdanja. Imamo obezveđen prevoz koji će svakog drugog petka isporučivati naručene stripove. Za sve narudžbine treba da se obratite Katerini Mirović na telefone redakcije Stripburgera ili na mobilni 031/401-556 (između11,00 i 20,00 časova). Vaše narudžbine će biti isporučene najdalje za dve nedelje. Možete naručiti praktično sve brojeve Stripoteke od kada je ponovo počela da izlazi (od broja 937), sve Konane, albume koje smo izdali kao i pojedine brojeve Princa Valijanta koji vam nedostaju.

sadržaj

4.

STRIPOVANI RAT U BOSNI

Aleksandar Manić

Godina je 1995, mesto je Gorazzde, a Dzo Sako, americki novinar i strip crtac putuje po Bosni u kojoj se gradjanski rat privodi kraju. Kombinujuci novinarski zanat i crtacko umece, on stvara dva stripa posvecena bosanskim muslimanima "Ssoba" i "Gorazzde" (Rackham). Odlika i jednog i drugog je reporterska neposrednost u pripovedanju i hotimicno pojednostavljivanje crteza. Price su crtice iz zivota, ljudske sudbine i licne drame koje su naslikane na pozadini rata koji divlja u Bosni i Hercegovini.

Reporterski pristup za koji se Sako odlucio u stripu "Gorazzde", objavljenom ove godine u Francuskoj, vise je stav nego forma, jer mu to omogucuje poseban pristup prikazivanju dogadjaja. Bivajuci samo medju bosanskim muslimanima u opkoljenom Gorazzdu, on se opredelio da prikaze samo njihovu istinu, sto je prihvatljivo. Medjutim, pristup je pojednostavljen i cinican, a posredstvom emocija sveden je na ljudske patnje napacenih bosanskih muslimana (dobri momci) i slepu, ubilacku, genocidnu, srpsku masineriju (losi momci). Da Dzo Sako zna mnogo vise, vidi se iz vesto upakovanih kadrova. On nikada ne prikazuje Srbe, koji su ipak sveprisutni kroz snajpersko dejstvo, artiljerijsku paljbu i paljenje kuca. Pod srpskim mecima padaju muslimanska deca, zene i starci. Nekim cudom, muslimanske vojske nema. Tacnije, kada prikaze Bossnjaka u uniformi, on nije naoruzan, a jednom kada Bossnjaci trce sa kalassnjikovima u rukama, oni nemaju uniforme na sebi.

"Ssoba", ranije nacrtan album, nije uradjen prema propagandnim principima americcke masinerije i sasvim je opravdano nasao svoje mesto medju 100 najboljih albuma veka prema proceni legendarnog Roberta Kramba. Opisujuci zivot muzicara i slikara Ssobe, u opkoljenom Sarajevu, Dzo Sako se crtanjem priblizio ratnom novinarstvu, prikazujuci kroz zivotne situacije nakaznost jednog sukoba. Medjutim, takav strip trazi slozen pristup, a na taj nacin i udaljavanje od medijskih i propagandnih stereotipa, sto je cesto nezanimljivo za trziste.

Cuveni belgijski crtac Erman Ipen (Dzeremaja), vrlo popularan medju Srbima, nije uspeo da se otrgne propagandnom sematiziranju, te je u zajednici sa Ervinom Rustemagicem nacrtao album "Sarajevo tango" (Dupuis). Uprkos odlicnom crtezu, album svojom pricom ostaje plitkoumna antisrpska propaganda. Pored Ratka Mladica "mozga krvavog etnickog ciscenja" i Radovana Karadzica "pesnika i koljaca", Erman je osudio i grcku pravoslavnu crkvu, kao i ceo divljacki srpski narod. Potom je iz neznanih razloga, optuzio Enkija Bilala, francuskog strip crtaca poreklom iz Beograda, da odrzavajuci kontakte sa Srbima pomaze Milosevicu.

"Pre rata nisam voleo uniforme. Sada, oblaceci uniformu imam osecaj da se spremam za nesto - rekao je Ssoba jednom prilikom, ne znajuci koliko je to istinito, posebno za zapadnjacke civile u potrazi za velikim ratnim istinama.

U prošlom broju Strip Vesti je greškom, umesto poslednjeg pasusa, ponovljen pretposlednji. Tako da vam, u želji da ispravimo grešku, ponovo prenosimo kompletan tekst Aleksandra Manića "Stripovi na ekranu".


STRIPOVI NA EKRANU

Najveci ljubavni par ove godine jesu strip i film. Najavljeni projekti jednostavno se javljaju kao pecurke posle kise. Klod de Sen-Vensan, direktor velike izdavacke kuce "Dargo", smatra da nije u pitanju fenomen, nego jednostavna evolucija u okviru filma. "Specijalni efekti su toliko usavrseni, da je moguce preneti skoro sve stripove na ekran. Takodje, strip je toliko usao u sve pore danasnjeg drustva, da je odgovor publike na filmske adaptacije jako dobar."

Dokaz su Blejk i Mortimer, jedan od najkomercijalnijih strip serijala, koji vec desetak godina ide iz ruke u ruku, da bi ga ove godine otkupio Ssarl Gaso, poznati francuski producent. Vec napisan scenario on je poverio francuskom reditelju Dzejmsu Hautu, a za film "Zuti znak" vec je odredjen budzet od 200 miliona franaka (30 miliona evra). Izbor glumaca bice dovrsen do kraja godine, a snimanje pocinje narednog proleca. Alen Goldman, jedan od najefikasnijih francuskih producenata ("1492", "Vatel") otkupio je filmska prava na "Korzikansku istragu" Petijonov album koji je ove godine dobio glavnu nagradu Angulemskog strip festivala. Uloga inspektora Palmera bice poverena Kristijanu Klavijeu ("Posetioci 1 i 2"), a snimanje bi trebalo da pocne naredne godine.

Kristof Gan, reditelj "Pakta sa vukovima" radice film "Avanturista" u kome ce glavni junak biti legendarni Bob Moran, heroj bez straha i mane. Film ce biti akcioni, a za podlogu ce imati burmansko oslobadjanje od britanskog kolonizatora. Predvidjen budzet kretace se oko 30 miliona dolara (33 miliona evra), a Morana ce igrati francuski glumac cije ime jos uvek nije otkriveno javnosti.

Serijal "Dzeremaja" belgijskog crtaca Ermana Ipena bice snimljen kao televizijska serija od dvadeset nastavaka, ali zbog strajka holivudskih scenarista, snimanje je odlozeno za septembar. Dzeremaju ce verovatno glumiti Luk Peri, a Kurdija Malkolm Dzamal Vorner. Za "Dzeremaju i Kurdija" predvidjen je ukupni budzet od 20 miliona dolara, a pilot epizodu radice Dzoe Dante. Ervin Rustemagic, koji sa Ermanom ima filmska prava za Dzeremaju, nedavno je izjavio da je Spilbergu prodao prava na strip seriju Natan Never koja izlazi u Italiji.

Prema poslednjim nezvanicnim vestima iz francusko-belgijskih strip krugova, projekat filma po Zziroovom stripu "Porucnik Bluberi" mogao bi da bude zakljucen do kraja godine. Pretpostavlja se da je budzet oko 250 miliona franaka (38 miliona evra) i da ce se snimati u Sspaniji ili Meksiku. Medjutim, sa Bluberijem treba biti oprezan, jer je u zadnjih dve decenije ovo osmi "sigurni" projekat. Takodje, postoje pregovori da se otkupe filmska prava za Torgala, vikinsku fantaziju strip majstora Van Ama i Rosinskog. U finalnu fazu pregovora ulazi akcioni i spijunski serijal "XIII", nadahnut Ladlamovom atmosferom i nacrtan kinematografskim kadriranjem. "Balada na kraju sveta", poznata saga tandema Makjo-Vikont, priprema se za snimanje u americkoj produkciji, a Kristof Rosinjon bi uskoro trebao da krene sa snimanjem filma po motivima naucno fantasticnog serijala "Nezz".

Ono sto se sigurno zna jeste da ce se Bekasin, doajen francuskog stripa, pojaviti u obliku animiranog filma krajem ove godine. Serijal od 30 albuma o maloj Bretonki zapocet je 1905. godine i spada u cistu istoriju 9. umetnosti. Crtic je rezirao Filip Vidal, na njemu se radilo skoro tri godine, a prva epizoda nazvana je "Blago vikinga".

antrfile
POSTO SU PRAVA?
"Filmska prava za stripove nekada nisu bila skupa, ali jacanje komunikacija i globalizacija doprinele su boljim uslovima eksploatacije i povecali zarade - kaze Loran Miler, zaduzen za video trziste pri izdavackoj kuci "Glena" - prava za Asteriksa dostigla su 7 miliona franaka (1,1 miliona evra), medjutim, cene su obicno nize. Za vec poznate likove prava se prodaju za milion do dva miliona franaka (150.000 do 300.000 evra), dok manje poznate serije ne prelaze nekoliko stotina hiljada franaka"

sadržaj

5.

SNOVI U DŽEPU, BAJKA U NJEDRIMA

Rajko Radovanović

Regis Loisel: Petar Pan, Marketprint, Novi Sad.

SNOVI U DŽEPU, BAJKA U NJEDRIMA

Dokaz za konsolidaciju nekada najvećeg i najboljeg izdavača stripova u eks-Jugoslaviji, Marketprinta iz Novog Sada, nije samo Stripoteka, koja je prije dvije godine ponovo počela da izlazi, nego i objavljivanje albuma, bez kojih je ozbiljno izdavaštvo nezamislivo. Uz Hermannove Tornjeve Boa-Morija, Petar Pan Regisa Loisela je najzanimljivija Marketprintova albumska premijera.

Loisela ovdašnja publika pamti po Ratnicima sa Akbara (orginalno U potrazi za onovremenskom pticom), čijih je pet epizoda objavila Stripoteka, a koje je Marketprint počeo da objavljuje i u albumima u boji (prvi izašao u aprilu ove godine). To djelo, koje je donekle izmijenilo shvatanje žanra fantazije u evropskom stripu, mnogo duguje tekstu Sergea Le Tendrea, ali je ipak Regis Loisel taj koga ćemo više da pamtimo.

Blistav crtač, majstor čiste linije ali i sjenke, Loisel svojim crtežom, brzim izmjenama planova i perspektiva, ne samo da izvanredno prati tekstualnu avanturu svojih priča, nego je i te kako nadgrađuje. Loisel je majstor medija između ostalog i zato što ga odlično razumije. A razumje ga toliko da danas i te kako obilježava evropski strip.

Dok su Ratnici sa Akbara svijet za sebe, koji tek povremeno liči na ovaj naš svijet, svijet Petra Pana nam je mnogo poznatiji. Iako se to poznavanje uglavnom svodi na Walta Disneya i njegov animirani film, tvorac Petra Pana je škotski književnik James Matthew Barry. Loisel, odrastao čvjek koji voli avanturu koliko i maštu, filmove koliko i stripove, upušta se u adaptaciju Petra Pana otvorenog srca i razigrane ruke.

Naviknuti na Disneya, prve table Londona, prvog albuma u seriji (46 tabli), doživljavamo kao nešto potpuno novo i nepoznato. London je to bijede, gladi, hladnoće, bijesnih pasa, pijanica i prostitutki, ali i London u kome postoje djeca kao što je naš junak Petar koji u svojoj mašti sa lakoćom odlazi u bolja i ljepša mjesta. Ti "odlasci" i te kako imaju veze sa nadom, pa Petar, koji se oca ne sjeća, a čija je majka notorna pijandura, uspijeva da se prilagodi i opstane u takvoj sredini.

Loisel pravi dugi uvod u priču, i tek nas u drugom dijelu albuma uvodi u ono što znamo: najprije se Zvončica pojavljuje u Londonu, a zatim ona i Petar odlaze u Nedođiju. Zvončica, Pan i ostali stanovnici Nedođije očekuju da ih Petar spase od gusara kapetana Kuke.

U drugom albumu, Opikanobi (58 tabli), stalno smo u Nedođiji, i pratimo šta sve kapetan Kuka ne čini da se dočepa blaga o kojem ništa ne zna ali misli da je basnoslovno. Glavni problem su mu Zvončica & Co, te krokodil koji mu ne dozvoljava da istraži zaliv u kojem je blago.

Zaista je nesvakidašnje zadovoljstvo gledati kako Loisel savladava sve teškoće koje ova priča stavlja pred njega. On to čini sa bezobraznom lakoćom i njegov Petar Pan je, ostajući vjeran i originalu i Disneyu, ipak potpuno njegov, bajka i za djecu i za odrasle, za ljubitelje samog Petra Pana ali i stripa uopšte. Jedini autor i junak danas koji pomiruje sve te krajnosti jesu Jeff Smith i njegov Bone.

Losel je potpuni autor Petra Pana, on ga piše, crta i boji. Dosada je izašlo pet albuma, a Marketprint je objavio dva, prvi u avgustu prošle, drugi u februaru ove godine.


Objavljeno u sarajevskom dvonedjeljniku "Walter", broj 31, 22. avgust 2001.

sadržaj

6.

URNEBESNI HOROR

Ilija Bakić

STRIP

URNEBESNI HOROR

Slovenački strip magazin "Stripburger" kontinuirano prati i promoviše alternativne strip scene sa prostora bivše SFRJ i zaslužan je kako za međusobno upoznavanje autora iz bivših republika tako i za pronošenje dobrog glasa o njima širom evrope. Pored redovnog izdanja magazina povremeno se pojavljuje i "mini Burger", sveščica sa kompletnim stripom sa tekstom na engleskom što omogućava širu recepciju publikacije. U "Mini Burgeru" 2/12 objavljen je strip "Vadičep protiv droge" tandema koji čine Ivana Filipović i Danilo Milošević Wostok, već dobro poznati stvaraoci, ovog puta u nesvakidašnjoj saradnji.

Elem, narodni junak Bojan Redžić - Redža nije običan već super heroj koji se bori protiv narko mafije. U bespoštednoj akciji za širu dobrobit Redža znan i kao Vadičep, inače obožavalac alkohola, opremljen je ekstrasenzorskim čulom/organom - kurjim okom, potpomognut trojicom policajaca sposobnih (čak) da kažu: "Uh", ulazi u trag dilerskoj mreži koja krčmi pudere "Felce Azzuro", "Fa" dezodoranse i ostalu robu poreklom iz narko kolevke Turske. Ali, oduzimanje ove robe mrsi planove jednog ministra (koji je inače u vezi sa turskom folk pevačicom), pa naš junak završava u zatvoru gde mu operacijom uklanjaju kurje oko što izaziva šok od koga se nikad neće oporaviti. S druge strane, narkomani postaju policajci pa rabota postaje legalna, broj ljudi koji mogu da kažu samo "Uh" raste, ministar se i dalje zabavlja, a sve to na radost predsednika koji izjavljuje: "Ja Staljin!".

"Vadičep..." je strip urnebesnog horora u kome se jeza prepoznavanja skorašnje/sadašnje nam svakodnevice meša sa "veselim" apsurdom a la Harms, "Kralj Ibi" ili "Maratonci trče počasni krug". Priča se razvija lako, bez nasilnih rezova, spojeva i bulgarizacije, uz serije razgaljujućih "štosova". Naravno, Wostokov crtež je, kao i uvek, beskompromisan pa Redža - Vadičep nosi šajkaču/titovku sa velikom zvezdom i znakom pitanja umesto srpa i čekića, na mišici je, u srcu, istetovirano "James Brown", na sebi nosi grudnjak, "Adidas" šorc, mrežaste čarape, cipele sa štiklama i plašt na tufnice, pije "Bombarder" rakiju i svira rok na guslama; policajci liče na Frankenštajnovo čudovište, narkomani na Vampira Nosferatua, folk pevačica ima brkove a o dlakavim muškarcima u ženskim kupaćim kostimima da i ne govorimo... Sve u svemu, za čitaoce konformističkih stavova vrlo iritirajuća kombinacija. Međutim, ovde nije reč o pukoj provokaciji koja je sama sebi svrha već o jasnom konceptu čije pretenzije premašaju laku, jednokratnu razbibrigu jer smeh, kao automatska reakcija na tekst i sliku, itekako ume da gorak, kao i svaki lek; a kako je svaki lek u prevelikim količinama otrov, sposobnost autora da ga doziraju treba dodatno poštovati. "Vadičep protiv droge" je uznemirujući strip izbalansiranog humora i užasa iz specifičnog sveta ne predalekog od ovog u kome se svakodnevno krećemo.


Objavljeno: Dnevnik, Novi Sad, 26.07.2001.godine.

sadržaj

7.

ELEMENTI I RAZINE STRIPOVSKOG GOVORA

Irena Jukić Pranjić

(Naslov i tekst ostvareni su prema dijelu Jurija Lotmana "Semiotika filam", jer njegovu odredbu elemenata i razina filmskog govora vrlo uspješno možemo primijeniti i na stripovski govor)

Mehanizam razlika i sličnosti određuje unutrašnju strukturu stripovskog govora. Svaka slika unutar kadra predstavlja znak, to jest ima značenje, nosi informaciju. Međutim, ovo značenje Može imati dvojaki karakter. S jedne strane, likovi u kadru reproduciraju neke predmete realnog svijeta. Između tih predmeta i likova u kadru uspostavlja se semantički odnos. Predmeti postaju značenje likova reproduciranih u kadru. S druge strane, likovi u kadru mogu se ispunjavati nekim dopunskim, ponekad sasvim neočekivanim značenjima. Osvjetljenje, montaža, igranje planovima, promjena brzine i drugo mogu predmetima reproduciranim u kadru pridavati dopunska značenja - simbolička, metaforička, metonimijska i druga.

Po svojoj prirodi strip je priča, pripovijedanje. Sinteza verbalnih i slikovnih znakova dovodi u stripu do paralelnog razvitka pripovijedanja. Uzajamno prožimanje dva principijelno semiotička sistema je naročito zanimljivo - riječi se počinju ponašati kao slike, a kadar dobiva osobine riječi.

Čitav mehanizam uspoređivanja i razlikovanja koji povezuje kadrove u pripovijedanje može se okarakterizirati kao element koji pripada gramatici stripa. Istovremeno, strip ima i leksiku - prikazi ljudi i predmeta postaju znakovi tih ljudi i predmeta pa obavljaju funkciju leksičkih jedinica. Međutim, između leksike sagrađene na riječima prirodnog jezika i leksike ikoničkog jezika postoji niz razlika. Jedna od najbitnijih za nas svodi se na slijedeće: riječ prirodnog jezika može označavati i predmet, i grupu predmeta, i klasu bilo kog stupnja apstrakcije, ona može pripadati i jeziku koji opisuje realne objekte i jeziku koji opisuje opise - metajeziku bilo kog nivoa. Zbog toga je stvaranje apstraktnog jezika (na primjer, jezika starogrčke skulpture) bilo za slikarstvo i kiparstvo veliko dostignuće.

Odvajanje stripovskog govora od njegovog neposredno-predmetnog značenja i njegovo pretvaranje u znak općijeg sadržaja postiže se prije svega oštro izraženim modalitetom kadra. No strip ima jedno sredstvo - upravo zato što je on priča - koje je uobičajeno u verbalnom tekstu i jedinstveno u svijetu slikarstva. To je ponavljanje. Ponavljanje jednog te istog predmeta u kadru stvara izvjestan ritmički niz i znak predmeta počinje da se odvaja o svog vidljivog značenja.

U prirodnim jezicima se razlikuje načelo "jezika" (sistema strukturalnih odnosa) i "govora" (izražavanja tih odnosa sredstvima jezičke materije), a zatim se ova podjela stavlja u osnovu semiologije - opće teorije znakovnih sistema (prema Ferdinandu de Saussureu).

S ovog stanovišta, čim neki redoslijed elemenata shvatimo kao "pravilan", to jest čim se s njim na nivou "jezika" može usporediti strukturalna zakonomjernost, on gubi neočekivanost i može se unaprijed predvidjeti. Pošto se produženjem teksta na njega stavlja sve više strukturalnih ograničenja, stalno će se sužavati broj mogućnosti za izbor slijedećeg elementa. Prema tome, u svakom pravilno sagrađenom tekstu opadat će od početka prema kraju informacijsko opterećenje, a rast će suvišnost - mogućnost predviđanja vjerojatnosti pojave slijedećeg elementa u linearnom nizu saopćenja.

Umjetnički redoslijed gradi se drugačije.

Visoko informacijsko bogatstvo umjetničkog teksta postiže se na taj način što, zahvaljujući njegovim složenim i ne sasvim razumljivim unutarnjim mehanizmima, strukturalna zakonomjernost ne smanjuje njenu informativnost (umjetnička struktura smanjuje suvišnost). Osim toga, učesnik čina umjetničkog komuniciranja ne dobiva informaciju samo iz saopćenja, već i iz jezika kojim govori umjetnost. On liči na čovjeka koji istovremeno izučava i jezik na kojem je pisana knjiga i sadržaj te knjige. Zbog toga u činu umjetničkog komuniciranja jezik nikada ne biva nepredmetan, automatiziran, unaprijed predvidljiv sistem.

Darku
S poštovanjem
Irena Jukić Pranjić

sadržaj

8.

NOVI STRIP II

Štef Bartolić

Ubijte me, nisam izdržao.

Ponesen moćnim vibracijama koje su nastale tektonskim poremećajima izazvane hrabrim i beskompromisnim tekstovima našeg Kristofora Kolumba, našeg Neila Armstronga, našeg, nešeg Don Kihota koji svojim oštrim perom nemilice nabada omražene korporacijsko-kapitalističko-komercijalno-prodavač-potrošač vjetrenjače, odlučio sam dati i svoj skroman glas u prilog ISTINI koju propovijeda naš mesija, veliki Dule Dušan Gačić.

1."Divlje oko".
Ima li boljeg imena za strip gupu?. "DIVLJE OKO"! Zar Vas već pred samim spomenom ovog ponositog imena ne prođu srsi, zar sam odjek tog imena u Vašim ušima ne izaziva strahovito strahopoštovanje, zar to IME u Vama ne ne budi i snažnije osjećaje pravednosti od onog kojeg ste doživjeli gledajući kako Boris Dvornik u "Neretvi" šarcem sreže stopedeset 'iljada mrskih nam Orsonovih četnika nakon što mu ovi mučki ubiju pobratima Ljubišu Samardžića? Zamislite kako li je tek onda mogulima omražene i okoštale strip industrije, tim bezvrjednim pijavicama konzumentskih masa, tom šljamu ljudskog roda. STREPITE. Strepite jer "Divlje oko" je tu. HAHAHAHAHAHAAHA. A strip više nikada neće biti onaj isti. HAHAHAHAHAHAHAHA. A vrijeme ćemo dijeliti na ono prije i poslije "Divljeg oka".

2."Divlje oko".
Kako samo ime grupe kaže, djela ove skupine moći će u potpunosti shvatiti i uživati samo oni divljih očiju. Nesretnici koji su od rođenja pitomih očiju, kao i ona bezvrijedna bagra pripitomljenih očiju neće imati tu privilegiju. Zato predlažem:
a: -da se svi vlasnici divljih očiju udruže i pod patronatom samog Velikog Divljeg Oka, Duleta Dušana Gačića osnuju kler "Divljih očiju", birokraciju "Divljih očiju", vojsku "DIvljih očiju" ili već neku drugu instituciju "Divljih očiju".
b: -da se organizira škola u kojima bi svećenici/birokrati/generali divljih očiju educirali one pitomih očiju kako da im oči podivljaju i tako postanu dostojni vidjeti ISTINU.
c: -da se organiziraju zatvori i kazneni logori u kojima će biti smješteni oni pripitomljenih očiju. Kasnije se, već prema potrebi mogu organizirati rehabilitacioni centri za one čije oči još mogu podivljati.

3."Divlje oko".
Samo ime zaslužuje i manju analizu. Divlje. Po Klajiću:
1. Divlje-divljak, divljački, divlja kruška.
2. Nešto divlje.

NOVI STRIP

U posljednje vrijeme često sam si postavljao pitanja o budućnosti stripa i sudbini ove umjetničke forme.

Srećom, s nama je veliki učitelj, Dule Dušan Gačić i ta pitanja postaju izlišna. Samo što sam pročitao njegov produhovljeni tekst moj um se širom otvorio, a oči podivljale. Jer, kao što je učinivši nam milost objasnio: "strip u tiskanim medijima samo je jedna od faza u razvoju (s)likovnog pripovijedanja od prapovijesti do danas t.j. od pećinske stijene do kompjuterskog ekrana." Drugim riječima, sav (s)likovni izraz zapravo je strip i dok god se ljudi budu na bilo koji način likovno izražavali nema mjesta strahu za strip. Kako jednostavno. Kako moćno! Kako je to samo smjelo i revolucionarno. Kako mudro i nadahnuto! Netko običan pomislio bi kako je razvoj likovne naracije kroz tisućljeća spojen s mogućnostima industrijskog tiska 20. stoljeća doveo do rađanja specifičnog oblika naracije koji nazivamo stripom, sa svim njegovim mogućnostima i ograničenjima, ali ne. Pa naravno, isto tako kao što je i kazalište, televizija i bioskop zapravo ista stvar. Razmislite malo! Scenarij, režiser, dramaturg, scenografija, kostimografija, glumci...I za kazališnu predstavu i za TV dramu i bioskop potrebni su Vam isti elementi. Sve je to, zapravo, film. Stoga, parafrazirajmo: Glumci i priča vezani su neraskidivo nekih 5 000 godina, mijenjajući različite oblike simbioze, polja interesa pa i medije; tvrditi stoga danas da je film ili vizualno pripovijedanje nastalo u krilu bioskopa početkom ovog stoljeća, zaista predstavlja vrlo sužen pogled na stvar. Hvala ti, o Dušane, stvari su sada puno jasnije.

I tako na scenu stupa nova hrabra ideja. Citiram: "NOVI STRIP - izrazito, isključivo autorski; emancipiran od naručitelja, daleko od zahtjeva komercijale, uniformnosti i konfekcije."

...i konzumenata, dodala bi moja skromna malenkost. Zašto ne? Idimo do kraja. Odbacimo sve okove, sve zadrške i balaste. Oslobodimo se. Postavimo stvari na svoje mjesto. Emancipirajmo (Emancipacija lat. (e + mancipium - kupljeni rob) se od naručitelja, tog bezvrijednog ljudskog šljama, tih robovlasnika umjetničkih sloboda! Odmaknimo se daleko od zahtjeva komercijale, jer ruku na srce, zna li itko od Vas komercijalni strip koji nije uniforman, koji nije konfekcija i na kraju, koji nije, o užasa, komercijalan? Zna li itko od Vas komercijalan strip, a da to nije najobičnije korporacijsko smeće dostojno najdubljeg prezira? Srećom, i opet je tu Dule da nas povede iz mraka neznanja i okoštalosti u svjetlo ISTINE! I na kraju, kakve veze ima to što su izdavači, redakcije, naručitelji, štamparije i distributeri nužno zlo na putu do publike? Jer znate šta? Jebeš publiku, šta publiika zna? !

Da se naslonim i na predhodni Gačićev tekst, onaj o kompjuterima. Ovdje je i opet bljesnula jedna genijalna ideja, nova kolosalna tangenta! Pazite samo! Svaki umjetnik, ukoliko već i radi inferiornim alatom, tj. kompjuterom, morao bi izraditi vlastiti softver, vlastiti program za crtanje! I mi opet ne možemo da ne zastanemo i da se ne upitamo; kako hrabro, kako smjelo, kako beskompromisno, kako se mi toga ranije nismo sjetili? Eh da, jedan je Dule! Šta će nama kompjuterske korporacije ograničavati umjetničko-izražajne slobode! Ali pođimo i dalje! Šta nama proizvođači pera i kistova ograničavaju slobode time što proizvode serije, a ne kistove za svakog umjetnika ponaosob? Zato predlažem da svaki umjetnik sam proizvodi pero (i to od samog početka, uključujući i iskapanje rude, jer neće nas neki rudar ograničavati njegovim izborom rude), svaki umjetnik sam da hvata deve za kistove, a da ne govorim o papiru ili tušu! Evo, mene osobno užasno je nerviralo što susjedov tuš ima isti miris kao i moj. Od tada sam proizvodim tuš! Da. No, vratimo se nesretnicima s kompjuterom. Rješenje Vašeg problema jako je jednostavno, dapače, postoje čak dva (slovima: dva):

1. Napravite sami svoj softver! I nemojte se obeshrabriti činjenicom da jedan Adobe ili Corel imaju razvojne timove od stotinjak programera koji potroše godinu, dvije na razvoj programa. ISTINA nema cijenu!

2. Unajmite vlastiti tim programera koji će raditi po Vašim uputama! I nemojte se obeshrabriti činjenicom ta takav tim košta ko svetog Petra kajgana. I opet, ISTINA nema cijenu!


STJEPAN BARTOLIĆ (I malo Štef) 05.09. 2001. Godine


--------------------------------

P.S.

Nervoznima, kojima bi se unatoč genijalnom Gačićevom post scriptumu mogao oteti uzvik kako "To nije strip!" osjećam se dužan pojasniti isti. Dakle, citirajmo i objasnimo:
Nervoznima (dakle, onima s manje živaca), kojima bi se mogao oteti uzvik kako "To nije strip!", treba reči da "strip" već odavno i unutar novinske, tiskarske industrije nije "strip". Sve češće se n.p. koristi sintagma "grafička novela", same trake (strips) u kreativnom su smislu odavno napuštene i "izvan mode", a crtež (la bande dessinee) odavno je ravnopravan s drugim grafičkim izražajnim sredstvima. U početku su to ionako pak, bili "roman u slikama", "novinski film"ili "crtani roman".(svima koji su ikada pročitali "grafičku novelu" potpuno je jasno kako je to nešto sasvim drugačije od "romana u slikama" ili "novinskog filma" isto kako i "crtani roman" zapravo nije "novinski film". Da. Svima neupućenima koji su bili u zabludi poručujemo još jednom preispitaju stavove, da ponovo pročitaju i prouče materiju i uoče zapravo duboke, krucijalne i nepremostive razlike između onoga što se zove "roman u slikama" i "crtani roman". Sve to skupa zapravo NIJE strip.)

I za sam kraj poslužit ćemo se jednom definicijom Majstora Gačića ne bi li lakše oslobodili umove:
Stripom dakle, možemo zvati svaku narativnu likovnost čija dramaturška struktura otkriva (sinkopirano) kretanje, jer taj naziv nije opisni nego kolokvijalan.

Razbijte okove! Razmislite! Ako naše oči shvatimo kao prozor u svijet, a sve ono što vidimo i što nam se događa nekom vrstom naracije (kojoj bogami ne fali dramaturške strukture), a naše oko treptajima stvara sinkope, onda je, sudeći prema Gačićevoj univerzalnoj zakon-definiciji zapravo čitav naš život JEDAN STRIP!!!

Bravo majstore!

sadržaj

9.

JUŽNJAČKA UTEHA No 25.

Marko Stojanović
misto83@ptt.yu

JOS NEKOLIKO DOBRIH LJUDI

A ja sam 1995. prvi put ukrstio staze sa drugim ljudima koje zanima strip u Leskovcu. Znao sam neke od njih od ranije, sretali smo se iza robne kuce u Leskovcu gde je pocetkom devedesetih svakog dana svakog leta u prepodnevnim casovima bila prava berza stripa. Prodavali smo i kupovali stripove ili ih razmenjivali, i tek kad bi nasi odnosi presli koliko-toliko u prijateljske pokazivali bismo jedan drugom crteze, skoro stidljivo "Eto, ja to kao malo crtam…Vise zvrljam, za svoju dusu". Znao sam nekolicinu mojih vrsnjaka koji nisu nesto redovno radili, kojima nije nedostajalo talenta, za razliku od strucnih smernica. Gledali smo na televiziji priloge o skoli stripa Vlade Vesovica i jadali se jedan drugom…I onda Bum! Leskovacka skola stripa, konkurs za polaznike i groznicavo radjenje stripa za audiciju (koju su, kao sto to biva, svi polozili) suocavanje sa ljudima "Koji stvarno umeju TO da rade, i uz to hoce i TEBE da nauce da To radis - za dzabe". Mojoj sreci nije bilo kraja! Jos kad sam upoznao saroliku gomilu koja je imala samo jednu zelju -da crtaju stripove (mnogo je lepo kad niste samo vi ludi, je l' da?). Tog leta se radilo neumorno. Pod budnim Kokanovim okom i nadzorom Mije Kulica stancali smo table rekordnom brzinom, prosto se utrkujuci jedan s drugim, gomilajuci table koje cemo pokazati Kokanu na narednoj Nedeljnoj sesiji. Bilo je uzbudljivo po prvi put u zivotu raditi rame uz rame s ljudima zainteresovanim za iste stvari kao ti. Radjala su se prijateljstva i zajedno smo grabili dalje, pocinjali zajedno da izlazemo i objavljujemo, sve to kao Leskovacka skola stripa.

Kraj je leta 2001., i svako je otisao svojim putem. Sa dvojicom se jos uvek dosta druzim, s jednim i saradjujem, ali zato su moji kontakti sa ostalima… Pa, u najmanju ruku rudimentirani, a koliko znam i ostali se medjusobno slabo druze, krugovi onih koji uopste odrzavaju kontakte su dosta uski. Neko se vise ne bavi stripom, neko drugi je zasnovao porodicu, ali su godinama otpadali jedan po jedan i od pocetne Leskovacke skole stripa ostalo je neko minijaturno jezgro. Druze se uglavnom oni koji su se druzili i pre skole stripa, mada ima casnih izuzetaka. Gledam kako se ta ista stvar dogadja sa klincima iz danasnje skole stripa, gledam kako se separisu jedni od drugih, kako formiraju svoje male grupe koje gotovo da nista ne vezuje zajedno osim zajednicke etikete skole stripa. Dolaze mi neki od njih i zale mi se, hteli bi da je sve super, da je sve kao onako kako su oni zamisljali da neka strip grupa, strip uduzenje treba da izgleda. Ja se se tada setim svojih napora da odrzim ljude na okupu, i rezignirano slezem ramenima.

Sta im se desava? Sta se nama desilo? Desilo se da sam izgleda ja samo zeleo da budemo grupa, i desilo se da smo bili suvise razliciti u pogledu godina, umetnickih shvatanja, posvecenosti i zivotnih pogleda. Desilo se da smo bili rogovi u vreci i da je ova pre ili kasnije morala da se pocepa…I ispali smo, svaki od nas se docekao na svoju sudbinu koja ga je vukla na svoju stranu. I dobro je sto se tako desilo, bas kao sto je jedino posteno da ljudi koji ne zeli da pripadaju necemu napuste to nesto. Zato formalna drustva i grupe stripa autora imaju moju podrsku, mada ne i moje poverenje. Ja to iz licnog iskustva.

sadržaj

10.

QMOVA KOLUMNA (75)

Bojan M. Đukić
bonjy@comicartist.com

"GHOSTS" NE ZNAČI SAMO "DUHOVI"

sadržaj

11.

KVINTALOVA TJEDNA KARTICA (85)

Darko Macan
darko.macan@zg.tel.hr

DIVLJE OKO - DILEMA ZADNJA

U pozdravnom govoru pred dodjelu "Ignatza" na SPX-u u Bethesdi 1998. godine, Scott McCloud (da, opet on) je okupljene alternativne stripaše nazvao "novim plemenom". Prisutni su odobravajuće zažagorili, ne nalazeći u izrečenom očito ništa negativno. U dnu dvorane, ja sam se zamislio.

Potreba za plemenom - jer da, mislim da je Scottova dijagnoza bila potpuno točna - dvostruka je. S jedne strane tu je potreba za društvom sličnih, a s druge je ne manje važna potreba stvaranja fronte prema različitom. Oformljenje "novog plemena" podrazumijeva postojanje starog, neprijateljskog.

Bilo na kakvu stripovsku feštu da pođete, vidjet ćete plemena. Pleme profesionalaca naspram plemena čitatelja. Stripaši koji rade za jednog izdavača izdvojeni od konkurencije. Zvijezde se drže podalje od početnika, oni koji zarađuju puno ne druže se s onima koji rade za primjerke. Fanzinaši si drže stranu, autori jednog likovnog izričaja preferiraju društvo sebi sličnih, stariji rijetko s mlađima razgovaraju na ravnopravnoj nozi. Alijanse su fluidne, ali uvijek prisutne. Samo se iz space shuttlea može činiti da su svi ti ljudi na istoj strani, povezani istom ljubavlju i istim poslom.

Na otvaranje izložbe "Divljeg oka", osim samih suplemenika, došao je malo tko iz branše. Gospodin Rudi pojavio se u svojstvu neutralnog promatrača; Zlatko S. i Branko F. bili su jer vole strip; friški tata Miro se spustio sa svoga brda nesvjestan zbivanja u zadnjih pet godina; a doklošario sam i sâm. Ostala plemena unaprijed su zaključila da se tu nema što vidjeti pa su taj stripovski događaj - jedan od godišnjih svega nekoliko - prezreli uz odmahivanje rukom.

Da ne bude da jedne hvalim, a druge kudim, neki bivši manifestni članci neformalnog vođe "Divljeg oka" s odbijanjem razumijevanja su se znali obrušiti na svaki pristup stripu koji autoru nije bio drag, a barem jedna članica u kratkim razgovorima nije pokazala zanimanje za bilo što osim sebe. Netrpeljivost je dvosmjerna ulica, ako već ne dvanaesterotračni autobahn.

I to je bilo moje, mohikansko, razmišljanje o zadnjem, trećem pitanju koje mi se postavilo uz promotivnu izložbu novog plemena, strip-grupe "Divlje oko".

***
Kojem vi plemenu pripadate? Je li bolji rat nego pakt? Koji bi vanjski neprijatelj mogao plemena ujediniti? Odgovorite na neko od tih pitanja u SVestima javno i poglavica Dušan od Divljeg oka nagradit će vas katalogom. Priloge šaljite Zlatku, on je sudac, ja nisam ništa kriv…J

sadržaj

12.

VESTI IZ SVETA

Strip Vesti

-EJZNEROVA CRTAĆA TABLA
Na zvaničnom sajtu Will Eisner-a možete pogledati njegove najnovije radove na stranici drawing board. Takođe možete i besplatno pregledati online strip John Law detective (tekst i crtež Gary Chaloner).
Adresa je: www.willeisner.com



-BABEL
Međunarodni strip festival BABEL održaće se u Grčkoj od 11.- 17 septembra 2001. Info: babelcom@compulink.gr



-CLAUDE MARIN
U petak 31. avgusta, Claude Marin, jedan od najboljih francuskih, diznijevih autora je preminuo. Uradio je veliki broj stripova miki Mausa za Disney comics, kao i više stotina ilustracija za Le Journal de Mickey i Bebes Disney one-pagers."

sadržaj

13.

PISMA ČITALACA

mail

From: Bojan M. Djukic
Subject: ZA RUBRIKU "PISMA": O udruzivanju u strip-grupe i razlozima za isto

OVO NIJE QMLUMNA

NAGRADA KOJU JE dobila grupa autora stripova NOVI KVADRAT zvala se 'SEDAM SEKRETARA SKOJ-a'. Bila je svojevremeno jedno od vrhunskih priznanja za stvaralastvo i pregalastvo tzv. 'mladih' u EsEfErJot-skom periodu nase [danas nepostojece zajednicke] zemlje.

Razni su porivi koji navode pojedince da se udruzuju u grupe, pa tako i stripske... Bio sam pokretac ideje da se u 'ekipu' pod bombasticnim imenom BEOGRADSKI KRUG 2 okupe moji tadasnji i danasnji prijatelji koji crtaju i pisu [i za] stripove - i moja malenkost. Godina je bila 1976. i tek mi bese dvadeset godina... Zeleo sam da ostavim neki 'znacajan trag' no bilo je sudjeno da ga stvaralacki ostave nadareniji i bolji kreatori. Vodilja mi je bila odluka da izbegnem[o] nedostatak redovnijih kontakata koje nisu usled prezauzetosti (i medjusobnih nepoznavanja!) mogli da realizuju medjuratni poslenici stripa - uglavnom ruski emigranti - posto su jedva stizali da sve sto treba napisu i[li] nacrtaju. Zeleo sam da kroz druzenje, razmenu iskustava i sta sve jos ne stvorim stripovski ekvivalent... ako ne rok-benda, onda barem radionice... ili studija.

Postojao je i jedan sebicniji, trivijalniji razlog: naime, ne bivajuci niti nadaren niti previse vest u likovnom oblikovanju, a kao za pakost vrlo siguran sa perima, cetkicama i tusem, potajno sam mastao da zapravo budem tuser na olovkarskim predloscima mojih talentovanijih i kreativnijih drugova - po ugledu na spoznatu praksu u americkim strip-sveskama gde sam [u]video kako se stripovi crtaju timski, te da postoji podela rada na olovkarski, tuserski, slovoupisivacki i koloristicki. Mislio sam da bi tako, u nekom idealnom svetu, stripovi BEOGRADSKOG KRUGA 2 'stekli identitet' ili tako nesto... Bilo je mnogo tabli i pojedinacnih, specijalno za mene (posle puno navaljivanjanja) olovkiranih crteza koje sam nadobudno upropastio svojim tuserskim htenjima. Hvala Zdravku, Askaniju, Dusanu, Banetu, Sibinu, Geri, Zeljku, Draganu i svim ostalima koje ne pominjem sto se i pored svega nisu naljutili na mene i prestali da sa mnom razgovaraju.

MISLIM DA JE nasa grupica odigrala... neku znacajnu ulogu; ako ne bas na kreativnom planu, onda svakako za mnogim kafanskim stolovima, okupljajuci ne samo scenariste i crtace, vec i ljubitelje, teoreticare, kolekcionare, radoznalce i ostalu stripu naklonjenu bratiju koja je umereno pijuckala, ponekad dovodila devojke, retko se svadjala a najvise uzivala u druzenju, deljenju informacija, novih crtackih dostignuca i tsl.

BEOGRADSKI KRUG 2 nikada nije napravio znacajan uspeh kao grupa; pojedinci ponikli u njemu jesu. Grupne uspehe - pored pomenutog NOVOG KVADRATA postiglo je malo skupina i ja izdvajam TUS-GRUPU koja je delovala u Beogradu i bivala pretecom onih stremljenja u stripu koja se danas otelotvorju u tzv. 'alternativom pristupu mediju'.

Ne znam kada je - i da li je - BK2 prestao da postoji. Vecina ljudi koji su ga cinili i danas je manje-vise u vezi sa stripom na ovaj ili onaj nacin... ili makar sa crtanjem uopste ili pisanjem o stripu posebno.

Nikada nisam postao 'kucni tuser' BK2. Nije islo. Koliko god da sam izgarao da to budem, ostali nisu delili moj entuzijazam. Taman da sam bio u tusiranju ravan filipinskom ili kakvom drugom [tada modernom] nivou doterivanja perom i cetkicom tudjih olovkiranih predlozaka, moji ostali drugari su mudro odlucili da propuste sansu za ulazak u istoriju stripa na Balkanu i u svetu kroz moje nestrpljive ruke, bez obzira na sakupljenu kolekciju raznovrsnog i izvanrednog pribora od koga su mi se povijali radni sto i police. Jednostavno - cinjenica stoji da pravi TIMSKI pristup crtanju stripova nije bio imanentan nasem duhu, sta li... I, kako bilo da bilo, savio sam grbacu shvativsi da mi ne preostaje nista drugo do da ili 'pod stare dane' naucim kako se STVARNO crta, ili se opametim i dignem ruke od coravog posla.

Ova druga solucija je sazrela u konkretnu odluku nekih dvadesetak godina kasnije, no to je jedna sasvim druga prica...

BOJAN M.

* * *

From: Marko Somborac <somboraz@ptt.yu>
Subject: koju su nagradu dobili novokvadratovci?

Dragi Zlatko, Odgovaram ti na dilemu iz uvodnika-
"Novi kvadrat je" dobio nagradu "7 sekretara SKOJ-a"
Pozdrav,
Marko

* * *

From: Marko Somborac <somboraz@ptt.yu>
Subject: MACAN vs. GACIC-NAGRADNA IGRA


Zaludan sam nesto ovih dana pa se prijavljujem za diskusiju...

MACAN vs. GACIC

Mada zaista ne znam dokle ove rasprave-te ovo je komercijala te ovo je alternativa te video- performans?

Jako je bitno shvatiti jako bitnu stvar koja je mnogo bitna (ponavljam "bitno" ko Mardz Bartu ne bi li se konacno ukapiralo) - DOBAR STRIP JE DOBAR STRIP - bilo gde bio - na ekranu, u galeriji, novinama, freski ili baklavi!

To sto ja nisam vid'o dobar strip sem na papiru-recimo da je to sto sam lenj pa se nisam trudio da se vise obrazujem - ostavimo to sada po strani...

Daklem, sta je to dobar strip?

Dragi moji postovaoci stripa te svesti-odgovor je mozda zacudjujuci-ali dobar stip je onaj strip koji ima dobru pricu i relativno je dobro nacrtan (mislim, cisto da vas vodi kroz radnju) - ma koliko to neverovatno zvucalo!

Znate ono - dobra prica, dobra radnja, zanimljivo vam je dok citate itd.

Dok se to ne shvati (a zaista mi to nije jasno kako ljudima ne ide u glavu) zalud su teorije o formi, emancipovanosti te novim stremljenima.

Dakle, dzabe sam se javlj'o, ako se nastavi diskusija u pogresnom pravcu - dajte da vidimo sta je to dobar strip!

Verujte da nije bitno da li ste onu vasu tablu nacrtali  koristeci pero umoceno u kafu i majonez, a obojili je auto-lakom i nalepili po njoj popularne novinske naslove da bi ste docarali umetnikovu malicioznost koji je anatema moderne i post-moderne u ovom svetu kiber-globalizma-bitno je,deco, da ste to vi umeli lepo da nacrtate i jos je bitnije lepo da ispricate.

Ali vec cujem glasove koji govore: "ali moj alternativni strip koji je izlozen u "sorosevoj" galeriji (jer nema teorije da bi negde slucajno bio objavljen-prim. aut.) je bas bio fino profilisan u sadejstvu sa multi-medijalnoscu prikazanog neo-retro-futuristickog video-performansa koji je govorio o otudjenosti, oooo otudjenosti, tooooj otudjenosti, oh...!?"

Nista, ti glasovi nek mi odbruse u sledecoj epizodi svesti, a sto se tice ultimativne poruke:

Ziveo Macan, ziveo Zagor - dole Gacic (mada covek super crta, stvarno!)

CAO!

p.s.  ja se izvinjavam al' stvarno nisam imao snage da citam gacicev tekst - nesto me je gusio-mada i to govori o vestini pisanja...

sadržaj

14.

LINKOVI

Strip Vesti

BORDERLINE #2
Sjajan internet magazin u PDF formatu, već je izašao i drugi, septembarski, broj. Ima cak, u okviru jednog teksta, naslovnu stranu hrvatskog magazina Patak #22.
http://borderline.mediahall.co.uk/


CRITIX, Francuski teoretski strip časopis. Do sada izašlo 10 brojeva, takođe u PDF formatu.
http://www.imaginet.fr/universbd/albums/critix.html

sadržaj

15.

DATUMI

Strip Vesti

Datumi od 8. do 14. septembra

14. septembra 1999. Održana je promocija fanzina Pantolen Xerei u Kuci Dure Jaksica, u Skadarliji (Beograd). Uz promociju fanzina je održana izložba svih radova objavljenih u njemu. Autori: Nikola Vitković, Tihomir Čelanović i Relja Pajić.

-----------

19. avgusta 1999. Otvorena je izložba 8. slovenačkih strip autora (Jakob Klemečić, Jure Meden, Tomaž Lavrič, Gorazd Prinčić, Matjaž Bertoncelj, Matej Kocjan, Matej Lavrenčić, Izar Lunaček) u galeriji Lava, Kulturhuset u Stockholmu u Švedskoj.

21. avgusta 1999. Otvorena je, u okviru "The Helsinki Comics Festival", izložba stripa 11. slovenačkih autora (Jakob Klemečić, Jure Meden, Andrej Štular, Tomaž Lavrič, Gorazd Prinčić, Matjaž Bertoncelj, Matej Kocjan, Iztok Sitar, Gregor Mastnak, Matej Lavrenčić, Izar Lunaček). U toku festivala je održano i predavanje o slovenačkoj strip produkciji.


Izvori:
HiES, "Calendrier du centenaire", "Istorija Jugoslovenskog stripa" Slavka Draginčića i Zdravka Zupana, i monografija "Maurović" Veljka Krulčića, "Pegaz" Žike Bogdanovića, "Strip Vesti".

sadržaj

Zlatko Milenković

zmcomics@neobee.net
www.zmcomics.co.yu

Zlatko Milenković, Petra Drapšina 16, 21000 Novi Sad