prošli broj - arhiva - sledeći broj

SADRŽAJ

1. IZLOŽBA - Strip Vesti
2. FLIT - Irena Jukić Pranjić
3. PAT MORIARITY U LISTU ART 032 - Saša Rakezić
4. PARISKI SPLEEN (3) - Franc
5. KUVANJE PUNOM PAROM - Ilija Bakić
6. HEROJ ULICE - Srđan Aćimović
7. JUŽNJAČKA UTEHA No 13. - Marko Stojanović
8. QMOVA KOLUMNA (63) - Bojan M. Đukić
9. KVINTALOVA TJEDNA KARTICA (73) - Darko Macan
10. VESTI IZ SVETA - Strip Vesti
    -HENK KEČAM
    -PAVILLON ROUGE
11. POZIVI NA SARADNJU - mail
    
12. PISMA ČITALACA - mail
13. LINKOVI - Strip Vesti
14. DATUMI - Strip Vesti

1.

IZLOŽBA

Strip Vesti

U Beogradu u Maloj galeiji ULUPUDS, Uzun Mirkova 12, u toku je retrospektivna izložba Božidara Veselinovića (1921-1999), istaknutog srpskog i jugoslovenskog ilustratora i strip autora. Izložba je otvorena 24. maja kao jedna od pratećih manifestacija ovogodišnjeg 41. Zlatnog pera Beograda, a trajaće do 12. juna. Autor koncepcije i izbor radova Zdravko Zupan.

sadržaj

2.

FLIT

Irena Jukić Pranjić

Recenzija

DUŠAN GAČIĆ: Flit – Graffiti

Flit je fanzin koji zadnjih par godina izlazi uređivan od strane Dušana Gačića.

Za razliku od prethodnih brojeva u kojima je, objavljujući radove više autora, sublimirao (kroz strip i tekstove) svoj stav prema stripu kao stvaralačkom, sociološkom i kulturološkom fenomenu, posljednji broj predstavlja njegov najsvježiji ciklus kojemu je navedena kontemplacija dala nov polet i svježinu.

Preispitivanjem i preslagivanjem osnovnih stripovskih komunikacijskih kodeksa, Gačić je svoj karakterističan rukopis oslobodio uloge začina, tumačenja sadržaja kroz određenu gorčinom zaslađenu točku promatranja i vratio ga čistoj likovnosti. Otpetljavajući gordijski čvor vlastitog stvaralačkog puta pronašao je i početne niti same forme kojom se bavi – strip je  u novom radu definirao kao verbovizualni medij na sasvim drugačiji neuobičajeniji način.

Sam podnaslov ovog broja govori da je riječ o grafitima. I zaista, strip je likovno oblikovan špricanjem boje kroz kartonske šablone. Plohe koje rezultiraju iz ovog postupka svojim nastankom i rustikalnošću materijala podsjećaju na obrise ruku koje su prije gotovo 6000 godina na zid spilje Gargas otisnuli neki davni ljudi, označavajući tako u nejasnim magijskim obredima svoju ličnost i svoje postojanje.

Promatrajući Gačićeve grafite neprekidno se čini kako je želio poistovjetiti danas i nekad u vanvremensko uvijek u kojem postojimo, s rukama koje se oslanjaju na neke nove zidove,  koje stvaraju u «obredima» koji jesu čarobni.

Tehnika kojom je strip nastao podsjeća na zaustavljenost svjetlosti što ploha zapravo i jest. Obrisi i siluete koje se poput sjene rađaju iz kartonskog predloška i zaustavljaju na plohi papira vračaju nas na, u antici rašireno vjerovanje, da je crtačka umjetnost počela takvim pravljenjem obrisa, iscrtavanjem sjene, hvatanjem preprečene svjetlosti.

Plošnost papira kao nositelja stripa ovdje se naglašava, čime se zadire u morfološke pretpostavke postojanja stripa kao medija.

Vraćanje u iskonsku opravdanost stvaralačkog momenta paralelna je na mnogim planovima. U samom tekstu Gačić kaže: «U vremenu jalovom između armiranih zidova betonske Altamire bježati je nemoguće, kriknuti zabranjeno, besmisleno objaviti».

Zaustavljanje boje na podlozi papira (koja se zapravo sastoji od novinskih članaka) ipak je u  svojevrsni krik objavljen sa smislom i ipak je bijeg – unutar forme koja je nositelj Gačićeve poruke o postojanju.

Zaustavljanje – trenutka u kojem je stvarao i boje kojom je stvarao -  podudara se s ritmom izmjenjivanja slika (prizora, kadrova, stripovskih sekvenci) unutar stripa. Ono je usporeno do te mjere da je upitno je li ovaj uradak podliježe definiciji stripa kao vizualne naracije. Naime jedna stranica sadrži jedan prizor koji vizualnu naraciju pokreće jednako kao i ruku - listanjem.

Listanjem se pokreće i rečenica – svaka riječ usamljena je na svojoj stranici, istaknuta je  naspram podloge sastavljene od besmislenih nagomilanih riječi  novinskih članaka koji su podloga prizora. Beznačajne i neutješne ove uniformne novinske riječi gube svoju verbalnu vrijednost i postaju likovno sredstvo, siva pozadina, izokrećući se u svojoj komunikacijskoj ulozi.

Izoliranoj riječi i izoliranoj slici tako se omogućuje maksimalna posvećenost pri čitanju/promatranju, pa se stripu svojstvena razapetost pažnje okuplja i usmjerava. Slika nije narativna niti riječi čine priču, pa ne postoji čitanje između redova, već duboko zahvaćena semantička smisao riječi.

U tekstu stripa Gačić kaže: «Biti okružen ljudima svima, a nemati nekog kad treba reći da postojimo. Gdje smo, kako smo i kakvi jesmo».

Rezerviranost spram vlastitog urbanog plemena  očigledna je kroz sam medij čija je poruka – verbalno i vizualno komuniciranje – preispitano. Način na koji je kroz njegov strip grafitima izrečena ova navodnicima omeđena rečenica govori o samom stripu. Govor postaje tema pripovijedanja. Medij je poruka.

Tekst napisala
Irena Jukić Pranjić

P.S. Za one koji nisu imali privilegiju vidjeti Gačića na djelu, odnosno pri stvaranju: začudili bi se kako ovakva djela  nastaju unutar ležerne i duhovite atmosfere. Time se još jednom potvrđuje pretpostavka kako je duhovitost posljedica duhovnosti, te da je šala najozbiljnija stvar na svijetu. I obratno.

sadržaj

3.

PAT MORIARITY U LISTU ART 032

Saša Rakezić

Cetvrti broj casopisa Art 032, koji izlazi u Cacku (a moze da se pronadje i u beogradskim knjizarama, na primer u Beopolisu), objavljuje i citavu strip storiju (u prevodu gorepotpisanog) prenesenu iz Fantagraphic Books edicije Big Mouth, ciji je autor Pat Moriarity. Art 032 je list posvecen knjizevnosti i umetnosti, i zaista ohrabruje da su odlucili da cak pet strana posvete stripu. Moriarity je veoma zanimljiv lik, sa kojim sam u kontaktu vec vise godina, a imao sam zadovoljstvo i da ga licno upoznam tokom boravka u Sijetlu 1999. godine. Njegova strip edicija Big Mouth je bila posvecena stripovima koje je Moriarity kreirao na osnovu scenarija ciji su autori javne licnosti - muzicari, knjizevnici, strip crtaci, itd. Prica koju mozete da procitate u Art 032 je nacinjena na osnovu scenarija ciji je autor strip crtac Robert Crubb, jos jedna od slikovitih licnosti sa americke nezavisne scene.

Pat Moriarity je, inace, dugo godina radio kao umetnicki direktor Fantagraphics Books, i graficki urednik lista The Comics Journal, nakon cega se opredelio za free lance karijeru ilustratora i strip crtaca. Redovno je saradjivao sa rock casopisom The Rocket, sve dok ovaj znacajni nedeljnik iz Sijetla nije ugasen prosle godine.

Kao zanimljivost bih istakao cinjenicu da je Moriarity autor dizajna za CD izdanje pancevackog (tj. novoseljanskog) banda NUP - "Oslobadjanje zivotne energije". Medju gomilom CDa domacih grupa koje sam mu prosledio, Pat se narocito zainteresovao bas za Napred u proslost, i sve se to zavrsilo njegovim dizajnom retrospektivnog albuma ( snimci nastali izmedju 1985. i 1999. godine) ove underground postave. Inace, Pat Moriarity web prezentaciju je moguce posetiti na:
www.cartoondepot.net

a nedavno je i lokalni list iz Port Orcharda (mesta kraj Seattla gde se Pat odnedavno preselio) objavio intervju:
http://www.zwire.com/news/newsstory.cfm?newsid= ... ...

sadržaj

4.

PARISKI SPLEEN (3)

Franc

VRLO DOBAR POKUSAJ
(Anica Tucakov: «Strip u Srbiji, 1975-1995», Zadubina Andrejevic, Beograd, 2000)

I pored krupnih nedostataka na polju jezika i forme: pored «razudjene» stilske neizgradjenosti i prezasicenosti dugim, predugim recenicama cesto nejasna i nesigurna toka, obrta ili zavrsetka; pored loseg poznavanja literarnog medija i pogresnog koriscenja kolokvijalnog govora u diskursu tzv. naucnog eseja; pored siromasnog vokabulara te nespretnog a nepotrebnog mesanja hrvatskih i srpskih izraza; pored sumnjive upotrebe anglicizama i kovanica te, uopste, proste razine izrazavanja; pored, dakle, frapantne nepismenosti autorke dela, studija «Strip u Srbiji» magistra Anice Tucakov predstavlja izrazito znacajan datum u pokusaju promisljanja i vrednovanja srpskog (ovo unekoliko vredi i za celokupni ex-yugoslovenski prostor) strip stvaralastva za proteklih tridesetak godina.

Neka nas sam podnaslov knjige ne navodi na pogresna tumacenja: u svome radu Anica Tucakov - inace vanrednu - periodizaciju ne ostvaruje na krut ili iskljuciv nacin; iako je, dakle, prevashodno rec o stripu stvaranom sedamdesetih i osamdesetih, te delom i devedesetih godina, iako se formalni okviri dela oslanjaju na nekoliko kljucnih imena i naslova casopisa, Tucakova obradjeni period ne predstavlja iskljucivo kao vreme za sebe; ona svoj esej uokviruje odlicnim uvodnim poglavljem koji predstavlja svojevrsni presek razvoja evro-americkog strip medija do pocetka sedamdesetih godina, kao i teorijske misli vezane za njega. Istovetno cini i sa pregledom razvoja stripa u nekadasnjoj Jugoslaviji.

Na teorijskom polju, delo Anice Tucakov karakterise odlicno poznavanje, kako likovne umetnosti - i, uopste, istorije slikarstva u celini -, tako i poznavanje samih teorijskih postavki koje se doticu umetnosti stripa. No, valja reci da se u njenom radu, cesto, oseca vise govor likovnog, ne nuzno i strip kriticara ; ovo valja posmatrati, mozda, i u sirem kontekstu jos uvek nastajuce nauke o umetnosti likovne naracije. Naime, ova, u nedostatku drugih, povremeno tezi – cini se - da ucini svojim kriticki aparat svojstven likovnoj kritici. S obzirom da figuralna naracija (jedan od najpreciznijih termina za odredjivanje fenomena stripa, i koga Tucakova s pravom koristi) i jeste medjuzanrovski umetnicki oblik – iako udeo likovnog, figuralnog, nuzno prethodi i biva predpostavljen udelu knjizevnog, verbalnog, koji pak ne manje participira u finalnoj izradi dela – teorijske postavke i mreze citanja ovog medija ostaju i dalje nuzno na razmedji dvaju jasno odeljenih i tradicijski potvrdjenih zanrova – rec je, jasno, o slikarstvu i knjizevnosti. No, pored ove, vise formalne opaske, valja naglasiti da rad Tucakove po prvi puta, nakon dugih i, teorijski, ocito neplodnih godina, pruza ex-yugoslovenskom strip citalastvu sliku razvoja jednoga zanra i sliku razvoja njegovih stilova, te razvoja i preobrazavanja ukusa same publike koja ih je pratila.

Prvi veliki trenutak u studiji jeste podnaslov posvecen Lazaru Stanojevicu. Odmah cu reci; steta sto Stanojevicu Tucakova nije posvetila jedno citavo poglavlje. Pojava Stanojevicevih «Svemirona», 1975., poznato je, oznacava pocetak zrele dobi srpskoga stripa. Stanojevicevo stvaralastvo, kako rece Tucakova, koje pociva na «tradiciji stripa koji oznacava graficko-stilsku parabolu,... simbolicku obradu neke ideje», vazneo je srpski strip do neslucenih visina i napokon oslobodio medij «bremena» avanturistickog, pustolovno-zabavljackog zanra. Tucakova, dalje, s namerom podseca na radove medjuratnih velikana prevashodno s ciljem da ukaze na njihove estetske domete i stepen ostvarenosti ispod kojeg mladja generacije nije smela ici (svest o sudelovanju u izgradnji vlastite, domace stripovne tradicije, prestampavanjem medjuratnih storija u tadasnjim casopisima, imao je doista za cilj da ukaze na uzore, da uspostavlja veze, da ostvaruje spone izmedju nekadasnjeg i savremenog, kao i da osvetljava predjeni put).

Sa «Svemironima» se upravo tad otvorio period naglog poigravanjima tradicijom, mrezom formalnih i estetskih modela (inostranih, domacih) u kojima je mladja generacija crpla svoje prvobitne stvaralacke impulse. Svedeni, ogoljeni, do srzi precizni graficki oblici, u Stanojevica, recimo, neophodni su formalni okviri kroz koje se tezi izrazavanju apstraktnog, spekulativnog misljenja i njegovom preobrazenju u vizuelno, likovno. Dalji tok studije pokazuje do koje se mere tadasnji strip razvijao u nekoliko sasvim razlicitih pravaca, za sta je dovoljno otvoriti koji godisnjak «YU stripa» da bismo se uverili u kvalitete ponudjenih, vrlo raznolikih radova. I, kao sto je, u svetlu toga, za zaliti svedenost analize Stanojeviceva dela, neshvatljivo je, ovom kriticaru, kako se rad i delo tada mladog Dragana Bosnica moglo prenebregnuti. Ovaj i njemu slicni propusti ukazuju na to da je autor nejednako prilazio opusima razlicitih stvaralaca naznacenog perioda cineci time stetu, kako samoj kvaliteti studije, tako i znatizeljnoj, a informisanoj, citalackoj publici.

Poglavlja posvecena Zoranu Janjetovu, Zeljku Paheku, kao i pregled njihove afirmacije (kao i afirmacije Branislava Kerca, Dragana Lazarevica, Darka Perovica, Rajka Milosevica Gere i Aleksandra Zografa) na inostranoj sceni dostojna su zato svake pohvale i pruzaju instinsko citalacko zadovoljstvo. Kriticko, teorijsko promisljanje njihovih radova, od strane Tucakove, zanimljivo je, analiticki ubedljivo, konsekventno i cesto brljantno argumentovano. I sve bi bilo u najboljem redu, da rad nije pisan, kako rekoh, tako rdjavim jezikom.

Magistarski rad Anice Tucakov zanimljiv je i po tome sto osvetljava jedan akutni problem, jednu bolnu, prebolnu tacku domace strip scene i karakteristican «slucaj» za stripovnu klimu u Srbiji: rec je, jasno, o nepostojanju ovdasnjih strip casopisa. U Srbiji jos uvek nema casopisa posvecenih iskljucivom objavljivanju domace produkcije i iskljucivom pracenju i ohrabrivanju domacih autora. Nekoliko sporadicnih pokusaja (poput «Trona», hrpe raznoraznih fanzina, itd…) nije bilo dovoljno da se, u okviru domaceg casopisa, devedesetih, iznedri nova generacija stvaralaca, niti da se pridobije citalastvo, koje godinama – poput samih autora – vapije za resavanjem statusa ovoga medija i nacina njegovog finansiranja, tj. njegove difuzije. Jer nije samo rec o tome kako je postojanje «Yu stripa» nezaobilazan trenutak u povesti jugoslovenskog stripa : rec je najpre o tome da pojava i nestanak jednog dobrog casopisa, za manje od deset godina, u maloj sredini kakva je Srbija, predstavlja, u recepciji ovakvog medija u nas, pravu katastrofu. Rec je o tome da mi, u Srbiji, nikada nismo imali stabilne uslove za rad, niti kakve takve medijske pogodnosti za iskljucivo posvecivanje stripu. Rec je, dakle, o tome da je neizvesno svako pojavljivanje i opstajanje takve vrste casopisa u nas, i da se tome vec jednom mora stati na kraj.

Jer, dok se u Francuskoj i Belgiji, dobrom uredjivackom politikom izdavackih kuca i redovnim izlazenjem gotovih albuma, te skoro dvadesetogodisnjom finansijskom potporom od strane ministarstava za kulturu, doslo do toga da su casopisi postali skoro i suvisni, u nas niti ima prostora gde bi crtac i scenarista mogli objaviti svoje radove, niti ima specijalizovanih kuca koje bi se bavile njihovom difuzijom (o pomoci drzave da i ne govorimo). Te se svako dovrseno delo, svaki zaokruzeni rad, doima kao sizifovski napor zaljubljenog il, naprosto, zavedenog pojedinca.

PS: Prelistavanje ponudjenih tabli, rasejanih po knjizi mr Anice Tucakov, predstavlja nemali estetski uzitak. Pored cinjenice da su ovi stripovni fragmenti prisutni u radu kako bi dali likovnu potvrdu njenih, u osnovi, prihvatljivih teorijskih stajalista, ove table i kaisevi nas podsecaju da je u pitanju stripa, ipak, pre svega rec o – beskrajnoj i besprestanoj fascinaciji samom slikom, samim ponudjenim crtezom.

sadržaj

5.

KUVANJE PUNOM PAROM

Ilija Bakić

STRIP

KUVANJE PUNOM PAROM

Magazin "Kuhinja" br. 2, Studio 21, Pančevo 2001

Neformalna grupa autora okupljena u kuhinji A. Zografa - Saše Rakezića, započela je svoj rad 1998. i za tri godine postala važna tačka na karti alternativne kulture Pančeva i Srbije. Nakon zbornika "Kuhinja" (izdanje Kulturbunta) i prvog broja istoimenog magazina, te pojavljivanja u nekoliko časopisa (npr. kaniškom "Orbisu") nedavno se pojavio i drugi broj magazina "Kuhinja" i to u sasvim nestandardnom obliku - kao CD sa 14 muzičkih numera i pratećom knjižicom ("bukletom"). Ovakvim izdanjem ostvaruje se još jedan zadatak Kuhinje - istraživanje različitih vrsta kreativnosti i njihovo korespondiranje sa stripom. Naime, polaznici ove strip radionice priređivali su, u pauzama crtanja, zajedničke svirke pošto su neki od njih članovi rokenrol bendova ("NUP - Napred u prošlost", "Zontag", "Potus Ikar", "Fuzz"), dok su drugi, iako nevešti u držanju instrumenata, želeli da se okušaju i na ovom polju umetnosti sa kojom svakodnevno žive. Na jednoj od improvizovanih svirki nastala je, bez ikakvih priprema, melodija koju su svi prihvatili kao himnu "Kuhinje". "Magija trenutka" koji se izlio u muziku podstakla je aktiviste "Kuhinje" da spoje strip i alternativni rok.

Tako je nastala kompilacija snimaka bendova iz Pančeva i okoline. Muzika koju sadrži CD krajnje je različitih usmerenja, od postpanka do psihodeličnih i apokaliptičkih urbanih krikova a zajednički imenitelj im je buntovništvo, suprotstavljanje nametnutoj otupelosti koju sprovode mediji. Svaka od pesama ilustrovana je u knjižici crtežom ili člana benda koji je izvodi ili "nezavisnog" autora. I tu su na delu raznovrsne tehnike i poetike, od kolaža do karikature, sve upotrebljene s namerom da se istražuje medij u kome se radi i pronađu nove vizure.

"Kuhinja 2" promovisana je na krovu pančevačke opštine krajem marta. U hepeningu su učestvovali i svirali svi bendovi sa kompilacije a specijalni gosti su bili članovi redakcije slovenačkog magazina "Stripburger". Čitavo dešavanje potvrdilo je postojanje snažne, vitalne i kvalitetne alternativne kulturne scene u Pančevu, na kojoj, ne čekajući da se popravi katastrofalna institucionalna kulturna situacija, deluju mladi stvaraoci zavidnog talenta.

sadržaj

6.

HEROJ ULICE

Srđan Aćimović
achim@bitsyu.net

Da sam hteo da postanem slavan, verovatno bih se opredelio da budem muzičar. I to, s obzirom na moje pevačke mogućnosti, verovatno gitarista. Ovako, opredelio sam se za strip. S druge strane, ko od nas nije nekad poželeo da ga ljudi prepoznaju na ulici, da hvale njegov rad i časte ga pićem? ;-) Ja sam, eto, zadnjih meseci doživeo da me ljudi prepoznaju po stripovima. Naime, budućI relativno neskroman, svoje table sam nesebično pokazivao ljudima po amfiteatru svog fakulteta, a dobro mi je poslužila i stara dobra radoznalost koja je privukla druge ljude, bez potrebe da ja izigravam stručnjaka za public relations. Elem, desilo se, mesecima kasnije, da je jedan moj drug iz srednje škole pokušavao da me opiše svom prijatelju, koji studira moj fakultet. Fizički opis nije doneo nikakve rezultate u prepoznavanju, dok moj drug nije pomenuo da crtam stripove. Tek tada se ovaj setio tipa koji je crtao stripove (mene), ali kada je moj školski pokušao ponovo da me opiše, sagovornik je odvratio: "Otkud znam, nisam gledao tipa, gledao sam stripove." To je bar verzija priče koju sam ja čuo.

Izgleda, u lokalnim okvirima, nema diskriminacije. Strip-crtač može jednako da bude poznat kao i član lokalne rok-grupe, naravno, ako je lokalna slava ono što želimo. Neafirmisani strip-crtač može lako da postane 'heroj ulice', kako je to nazvao Jasenko Houra u istoimenoj, finoj, mada previše teatralnoj pesmi. Tako sam, na primer, lutajući po sajtu jednog mladog autora koji objavljuje stripove na internetu, našao link do stranice njegovog cimera u studentskom domu, koji je rekao i par reči o svom kreativnom cimeru: na osnovu svog internet-proboja, čini se, ovaj uživa zavidnu popularnost u studentskom kampusu, iako sam po sebi ne odgovara baš definiciji 'popularne osobe'. Na mestu je pitanje da li ćemo se time zadovoljiti i da li će status 'heroja ulice' postati cilj, bacivšI u zapećak sam strip. Ako je odgovor 'ne', jednoga dana, za dvadeset godina, može nam se desiti da, "dok budemo prilazili vratima od hale nekog svetskog strip-sajma, uzbuđena masa poklonika kliče u horu i pruža papire za autograme", ali najverovatnije neće. U stvari, najverovatnije ćete, i ako postanete svetski priznat crtač stripova, heroj ostati samo u lokalnim okvirima.

Što i nije tako loše. Prisećam se, opet, kako sam pre jedno tri godine, na nekom letnjem kampu, imao problema sa sklapanjem poznanstava, zahvaljujući mojoj introvertnoj prirodi. Zbog svega toga, užasno sam se dosađivao, pa sam rešio da započnem neki jednostavan, ne preterano zahtevan strip. Nešto me je navelo da započnem špijunski strip sa mojim retkim poznanicima u kampu kao glavnim junacima. Onda se sve okrenulo naglavačke: ljudi su se zainteresovali za 'šta ja to radim', tako da se krug mojih poznanika počeo širiti, a s njim i krug likova stripa. Na kraju je to ispao jedan pravi strip-dinosaurus, bez povezane radnje, ali sa mnogo likova koji defiluju pričajući bondovske fraze. Već davno pre kraja stripa, razlog zbog koga sam i počeo crtanje, dosada, više nije postojao.

Moram napomenuti i da je slava stečena stripom, ne samo prostorno ograničena, već i vremenski, naime, naš 'heroj ulice' uspeće da privuče pažnju stalnih čitalaca stripa na duži rok, dok će ostatak, tj. većina njih, brzo da se zasiti te senzacije. Ali to je već problem koji se lako da rešiti, naravno, ukoliko imate nameru da ga rešavate.

Od vrste slave koju hoćemo da steknemo zavise i akcije koje ćemo preduzeti. Ako hoćemo da poboljšamo svoju reputaciju među prijateljima, najbolje je da na bilo koji način pokušamo da objavimo u nekim novinama, časopisu ili katalogu, naročito onim koji izlaze u beogradu. Izdavanjem fanzina ili samostalnog albuma možemo postićI da naše ima bude poznato u krugovima čitalaca stripa. A ukoliko hoćemo slavu u okviru svog grada, bloka, ulice, najbolje je preko neke omladinske organizacije postaviti malu izložbu u lokalnoj galeriji.

A ako se stavimo na drugu stranu, među čitaoce, možemo se zapitati kako da razlikujemo one koji sve to rade zbog slave od onih koji rade zbog kreativnih potreba? Pa, izgleda da ne možemo. Na kraju krajeva, i ne moramo. Dovoljno je da rad cenimo prema rezultatima i da ne pravimo od sebe idolopoklonike, jer svaki crtač je dečko iz komšiluka, našeg ili nekog drugog.

sadržaj

7.

JUŽNJAČKA UTEHA No 13.

Marko Stojanović
misto83@ptt.yu

ALI, KOLEGA?!

Znaci stalo vam je do misljenja kolega. Vi postujete te ljude koji se bave istim poslom kao i vi, oni znaju sve muke i radosti, oni vas najbolje razumeju, oni ce vam biti merilo, zar ne?

Pa i ne bas. Odnosno, da, ako na stranu i vi i vase kolege stavite par stvari-pre svega sujetu. Sujeta, sinonim reci umetnik, kod strip autora je posebno izrazena, zasto mogu samo da nagadjam (a rekao bih da je zato sto je bavljenje stripom izrazito individualisticki posao i da je to tako upravo zato sto ne postoji neko objektivno merilo kvaliteta u bavljenjem istim). Bilo kako bilo, uvek mozete racunati sa koleginom ili svojom sujetom da zezne odnose medju vama a samim tim i svaki pokusaj bilo kakvog validnog ocenjivanja vasih radova...

Publika zna sta valja, ona ce vam jasno reci gde i kako stojite.

Hm, hm. Publika najcesce nema pojma. Ti se cesto momci loze na gomilu bezvezarija, dok prava remek dela znaju da prodju apsoltno nezapazeno. Zakon mase neminovno dovodi do vladavine ukusa mediokriteta, i jao si ga vama ako malo zamutite vodu jer smatrate da je takvo sto neophodno. I kolikmo vi uopste poznajete ljudi koji vas citaju-osim vase porodice, prijatelja i ostalog domaceg nesveta? Sta vi u stvari znate o njima, i o tome kako oni gledaju na vas rad?

Molim? Kakvi odgovori? Nikada nisam rekao da cu uopste da pokusam da odgovorim, moj je posao da postavljam pitanja, po mogucstvu prava. Ako bih i pokusao da ponudim bilo kakav odgovor (iz pozadine neko na me urla PRETENCIOZNO!), mogu samo da navedem poruku Adama Kjuberta mladim autorima koja glasi nekako ovako: "Pre svega uvek verujte sebi i svom instinktu. I budite uporni." Po mom misljenju, odgovor je negde na sredini, i najvaznija stvar je (kao uostalom i u zivotu) naci pravu meru.

Ja sam eto skoro napisao nesto sto se dopalo dvojici ljudi koje veoma cenim (i ovo ne kazem zato sto znam da ce oni to procitati, vec zato sto je istina), dok ja kao autor nisam odvec odusevljen (jer smatram da imam dosta boljih stvari koje se pak njima ne svidjaju). Sta to govori o njima, meni i obavljenom poslu?

sadržaj

8.

QMOVA KOLUMNA (63)

Bojan M. Đukić
bonjy@comicartist.com

BJUSEMA 2

sadržaj

9.

KVINTALOVA TJEDNA KARTICA (73)

Darko Macan
darko.macan@zg.tel.hr

SJEDENJE NA TRI STOLICE

Moja je ambicija zapravo jednostavna: htio bih raditi stripove koje volim, koje će svi kupiti i koji će mi osigurati mjesto u povijesti. Pravi strip u pravom trenutku na pravom mjestu i ja sam na konju. Onda mi je Milan postavio tri pitanja s kojima se tada zanimao.

Kakve bih stripove najviše volio raditi, onako, za sebe?

Kakve bi stripove trebalo raditi za dobrobit stripa kao medija?

Kakvi bi stripovi, po meni, bili na našim prostorima najkomercijalniji?

Lukav je taj Milan. Autorskoj je taštini normalno da svakoga zabavlja isto što i nju, ali Milanova pitanja idu mimo taštine i zaslužuju pažljive odgovore. Evo, obrnutim redom, mojih.

Balkan nije mjesto za heroje. Ima nešto u nama što u njih ne vjeruje, što ih želi skinuti s prijestolja, zablatiti ih u prolazu. Na svaki junački ep imamo zato deset Petrica Kerempuha ili Nasredin Hodža. Naši junaci, od Muje i Hase do Matakovićevih stripova su nepismeni, tupi, prljavi i seljački lukavi, pljuju vlast sve u šesnaest, ali nikad u lice, najebu onoliko često koliko i zajebu, ali kroz smijeh traju. Pa ako govorimo o komercijalnosti, onoj pravoj, koja se ne ograničava samo na već zaražene stripofile, humor i satira su jedini recept.

Za medij je pak važno maknuti se od eskapizma. S filmom i video igrama se ne možemo natjecati u broju uzbuđenja po sekundi, u neposrednosti pustolovine. Zato strip, protiv svoje prirode, treba odrasti. Baviti se zrelijim temama pa čak i non-fictionom. Treba nam, mislim, dobrih eseja u stripu, dobrih obrazovnih stripova, reportaža ... Trebaju nam stripovi koje će ljudi kupovati kao knjige, jer ih zanima tema, a ne strip. Pobjeda stripa kao medija bit će njegova nevidljivost.

A ja? Ja volim stripove koje sam čitao kao mali. Benigne pustolovine začinjene humorom. Ne radim ih jer ih tržište neće i jer vrijeme oblikuje moje pisanje mračnijim tonovima, ali mi nedostaje ta izgubljena paleta.

I ni pol jada kad bi nedostajala samo meni. Ali svačija taština tvrdoglavo pokušava jednim odgovorom i jednim pristupom stripu odgovoriti na sva pitanja.

A pitanja su tri.

sadržaj

10.

VESTI IZ SVETA

Strip Vesti

-HENK KEČAM

Tvorac stripa "Denis napast" Henk Kecam, umro je u 82. godini, 1. juna u Pebl Bicu u Kaliforniji. Kecam je bolovao od srca i raka, i umro je u snu, rekla je njegov agent Linda Dozorec. Strip koji vec decenijama zabavlja citaoce Kecam je prestao da crta krajem 1994. godine, i prepustio ga timu crtaca i pisaca.

Inspirisan sopstvenim cetvorogodisnjim sinom, Kecam je prvi strip o Denisu nacrtao 1951. godine. U martu ove godine, obelezeno je 50 godina od pojave prvog izdanja stripa, koji je od tada objavljen u 1.000 listova, u 48 zemalja i na 19 jezika. Uprkos dugovecnosti, strip se malo promenio od 50-ih godina. Denis je i danas, kao i pre 50 godina, nestasni decak i neverovatna mesavina djavolstva i nevinosti. "Nestasluk ga prati svuda gde krene, ali je ona proizvod dobrih namera, lose usmerene bespomocnosti, dobrodusne darezljivosti i, moguce, preaktivne stitne zlezde", napisao je Kecam u autobiografiji "The Merchant of Dennis The Menace" (1990). "Ali, kako bi dosadan svet bio bez ijednog Denisa! Miran, mozda - ali dosadan", dodao je on.

Denis je posluzio kao inspiracija za nekoliko knjiga-stripova, jedan mjuzikl, televizijsku seriju, film iz 1993. godine i decje igraliste u kalifornijskom mestu Monterej, gde se nalazio Kecamov studio. Henri King Kecam rodjen je 14. marta 1920. godine u Sijetlu, gde je i odrastao. Imao je samo sest godina kada je pozeleo da bude crtac stripova. Studije na Univerzitetu Vasington napustio je nakon prve godine, 1938, i u Juznoj Kaliforniji se zaposlio kao animator, najpre kod Voltera Lanca, a zatim i Volta Diznija. Kecam je radio na stripovima o Pinokiju, Bambiju i Patku Daci. Kao slobodni crtac posle rata, Kecam je ziveo u Karmelu u Kaliforniji. U oktobru 1950. godine, njegova zena Alis uletela je u muzevljev studio, besna na njihovog cetvorogodisnjeg sina Denisa koji je napravio nered u sobi umesto da spava. "Tvoj sin je prava napast", rekla je ona. Tako je nastao Denis napast.

Prvi strip sa mrzovoljnim susedom gospodinom Vilsonom i ocem koji je licio na samog Kecama objavljen je u 16 listova. Odmah je postao hit, i naredna serija postala je bestseler. (Beta-AP)



-PAVILLON ROUGE
Francuski izdavač "Delcourt", kod nas malo poznat ali na francuskom tržištu vrlo uspešan, je pokrenuo novi strip magazin. Francuzi nemaju razloga da se žale na manjak stripova ali im strip magazini i te kako nedostaju jer je potrebno nekako promovisati nove naslove. Verovatno je to potaklo ljude iz Delkura da pokrenu magazin Pavillon Rouge koji je odmah štampan u tiražu od 60.800 primeraka.
Na njihovom sajtu možete videti, u PDF formatu, par strana iz magazina i popuniti upitnik za pretplatu:
http://www.editions-delcourt.fr/

sadržaj

11.

POZIVI NA SARADNJU

Mail

http://www.yomiuri.co.jp/newse/20010510wo63.htm http://www.yomiuri.co.jp/newse/20010510wo61.htm

Yomiuri now accepting entries in International Cartoon Contest

Yomiuri Shimbun May 10, 2001

The Yomiuri Shimbun is now accepting entries from professionals and amateurs of all ages and nationalities for the 23rd Yomiuri International Cartoon Contest.

The contest's General Division consists of a Theme Section and Free Section. Contestants may enter both sections.

This year's theme is "Encounter."

There are many forms of encounters. For example, we encounter people, books, various objects and perhaps an unknown world. Encounters can be casual, international or happy. Sometimes an encounter means just bumping into each other.

We hope that entrants will freely conjure up images based on the theme to create attractive and individual cartoons that each will make its encounter with the judging panel.

Why not join our "Laughter Olympics?"

The contest also has a Junior Division, subdivided into international and domestic categories, and open to anyone 15 years old or younger. Entries in this division may be on any theme.

Originality is the key to an outstanding cartoon. We hope your entries will bring us the pleasure of discovering the unexpected.

The most creative cartoon will win the overall Grand Prize of 2,000,000 yen. Other prizes include the Hidezo Kondo Prize of 1,500,000 yen, to be awarded to one outstanding entry.

A Gold Prize of 500,000 yen will be awarded to one entry each in the Free and Theme sections. Up to five special prizes of 200,000 yen each will be awarded on the recommendation of the panel of judges, and 20 cartoonists will each receive cash prizes of 100,000 yen for selected works in the Free and Theme sections. Taxes will be deducted from all cash prizes. Noncash prizes will be awarded in the Junior Division.

See Page 3 for more information.
http://www.yomiuri.co.jp/newse/20010510wo63.htm

All welcome to join cartoon contest

The deadline for the Theme and Free sections and the Junior Division is Oct. 5. Winners will be announced in late December, and reproductions of winning cartoons will appear in early January editions of The Yomiuri Shimbun and The Daily Yomiuri. Entries should be addressed to: the Yomiuri International Cartoon Contest Section; The Yomiuri Shimbun, 1-7-1, Otemachi, Chiyoda-ku, Tokyo 100-8055, Japan.

For further information, send an international reply coupon with any questions to the same address.

Plagiarized cartoons and cartoons previously published in other media or that bear a close resemblance to such material will not be accepted. The maximum number of entries is three per participant. Any more will be excluded from selection.

Rules and conditions of entry:
- Submissions will not be returned.
- Each cartoon, including its mat, should be no larger than A3 size (297 millimeters by 420 millimeters).
Entrants may use any layout, style and drawing materials.
- Cartoons produced by more than one person will not be accepted.

The Grand Prize-winning cartoon and other selected works will be displayed in the Yomiuri International Cartoon Contest Exhibition, to be held at several locations in Japan and other countries.

The Yomiuri Shimbun reserves the right to:
- Reproduce the cartoons in newspapers, magazines and electronic publications of The Yomiuri Shimbun.
- Exhibit the cartoons at the Yomiuri International Cartoon Contest Exhibition and the Kawasaki City Museum.
- Reproduce the cartoons in catalogues or posters for the promotion of the Yomiuri International Cartoon Contest, in Japanese and other languages.
- Permit third parties to reproduce the cartoons for the promotion of the Yomiuri International Cartoon Contest.

How to enter:
- On the reverse side of each cartoon, please specify whether the cartoon is intended for the theme or free section of the General Division or the Junior Division. Also Provide the title of your work, name, address, telephone number, date of birth, sex and occupation. Non-Japanese entrants should state their nationality. Entrants who also submitted entries last year should include their code numbers. If you use a pseudonym, please include your real name.
- Entrants who violate the rules will be disqualified, and prizes, if awarded, will be withdrawn. Disqualification is automatic if an entry is sent under another person's name.
- The Yomiuri Shimbun will not accept responsibility for cartoons damaged before or after they are received by the newspaper.

For more information, call (03) 3217-9982.

sadržaj

12.

PISMA ČITALACA

mail

From: Miodrag Gluscevic <gule@EUnet.yu>
Subject: Pisma citalaca

Postovani, Prodajem sledece naslove na engleskom jeziku:
Batman: Arham Asylum - 35
Gipsy Vol. 1: Giipsy Star - Marini/Smolderen - 30
Raptors Vol. 1 - Marini/Dufaux - 30
Raptors Vol. 2 - Marini/Dufaux - 30
Technopriests Vol. 2 - Jodorowski/Janjetov - 35
White Lama Vol. 1 - Jodorwsky/Bess - 35
White Lama Vol. 2 - Jodorwsky/Bess - 35
White Lama Vol. 3 - Jodorwsky/Bess - 35
White Lama Vol. 4 - Jodorwsky/Bess - 35
Grandel Tales: Devils and Deaths - Biukovic/Macan - 40
HellBoy: Seed of the Destruction - Migniola - 40
HellBoy: The Right Hand of Doom - Migniola - 40

Informacije na: gule@eunet.yu
Cell 063/8 379 387
Pozdrav, Mile

* * *

From: dejan miljkovic <magirus@comicsfan.net>
Subject: Novi bager

Zdravo ljudi, morao sam da napisem ovaj mail da bih upozorio ljude da se ne zeznu kao ja. Videste li novi Bager? Nadam se da ga niste kupili, ako jeste onda znate o cemu nameravam da pisem. Ne nije o poskupljenju od 40% (sada kosta 70 din) vec o kolicini stripova koje dobijete za te pare. Pogledajte na primer broj 2: 31 strip tabla od kojih 5 u koloru. A novi broj (6) samo 16 tabli stripova od kojih ni jedna u koloru. Jasno je meni da ce izdavaci reci da Bager nije strip magazin vec "Ilustrovani humoristicki list" i tu su u pravu ali ja nemam nameru da dajem 70 dinara za gomilu tekstova koji su u pocetku istina i bili duhoviti ali, slozicete se, sada su samo ponavljanja istih fazona (U svakom slucaju ima i jeftinijih casopisa tog tipa). Ja zelim stripove i Bager vise ne kupujem.

Hteo sam jos da pitam da li je neko u stanju da mi razumno objasni sta se ovo desava sa Stripotekom. Mislim na tehnicku stranu. Osim sto je stampaju na providnom toalet papiru nikako mi nije jasno kako nemaju coveka koji zeli i ume da skine kolor. Jer ovakva stampa je stvarno sramota za jedan strip magazin tog renomea i znacaja. Pogledajte brojeve iz 70tih, 80tih pa cak i 60tih. Nije mi jasno kako su tada skidali kolor pored onakve tehnike a sada pored svih ovih programa ne mogu... ili, iz meni nejasnih razloga, nece. Pogledajte piratska izdanja a pogledajte Stripoteku. Stvarno je steta jer mnogim stripovima je ovo verovatno i poslednje pojavljivanje kod nas. Cisto sumnjam da ce se na primer Lester Kokni ikada ponovo pojaviti u nasim izdanjima u boljem svetlu.

UPS!!!!! sada sam dao ideju onim majstorima iz Mavericka da ponove jos koji strip. Oni su stvarno carevi. Ko nema Bluberija 6 u bar 25 izdanja moze da ode i kupi Planeta strip broj 2 a sada ce i broj 4 sa Asteriksom na Korzici a u broju 1 su objavili Gastona u haoticnom stanju, osim sto je jedna tabla ponovljena ( Valjda se uplasili da nemaju dovoljno Gaston epizoda) postoji i B tabla bez A table. Sta da se kaze sem Carevi. Ipak Horus je najgori. Kada posle 2 godine izdaju jedan novi strip (Ciko vojnik) uspeju da ga skrate za celih 30 tabli misleci valjda da to niko nece da primeti. Bez obzira sto se radi o tom stripu ipak je to sramota.

I sada pitam ja vas sta to ne valja sa strip izdavastvom u ovoj zemlji (Bar sto se tice mainstreama, Underground izdavaci su uglavnom korektni). Voleo bih da mi neko odgovori na ovo pitanje A ne samo da kukamo zasto je kod nas ovakva situacija u stripu pored ovako dobrih autora koje imamo.

Sa postovanjem

Dejan Miljkovic

sadržaj

13.

LINKOVI

Strip Vesti

Italian magazine for new creators
www.medicinanucleare.net


Napoli ComiCon, 15-17. juna
www.comicon.it


A new website for the Italian indipendent comics
www.otro.it

sadržaj

14.

DATUMI

Strip Vesti

Datumi od 9. do 15. juna

9. juna 2000. Otvorena je izložba stripa i promocija ZinFan Trips-a broj 2., u Caffe clubu "GARUDA" u Novom Sadu.

10. juna 2000. U svečanoj sali na Otvorenom Univerzitetu u Subotici, Saša Rakezić a.k.a. Alexandar Zograf je održao promociju svog strip albuma OKEAN IZNENADJENJA.

Izvori:
HiES, "Calendrier du centenaire", "Istorija Jugoslovenskog stripa" Slavka Draginčića i Zdravka Zupana, i monografija "Maurović" Veljka Krulčića, "Pegaz" Žike Bogdanovića, "Strip Vesti".

sadržaj

Zlatko Milenković

zmcomics@neobee.net
www.zmcomics.co.yu

Zlatko Milenković, Petra Drapšina 16, 21000 Novi Sad