Press: SKC

Autor: Simon Vučković

povratak na vrh

Piše: Pajo Pakšu

     MANDRAK

     Ljeto 2009. godine. Nedjelja popodne. Baš sam prekopavo špajz, nebili pronašo one dvije litre "Ribara" koje sam sakrijo od druga Starog. Nemoš ih nać da si avijon, a meni se pijeeee. Poslije obilne konzerve sardina, uvijek paše popit litar-dva crnog vina, da ribice imaju u čem plivati. Tako bar kažu stari i pametni ljudi. Češkam se po glavi i razmišljam: "Sunpormujebem, tako sam ih dobro sakrijo da ih ni sam ne mogu naći."
     U tom razmišljanju me prekine zvono na ulaznim vratima. Neki majmun nalego, pa ne pušta.
     - Evo, evo! - sad već ljut, vičem dok idem prema vratima.
     Otvaram vrata, a ono neki čikica od skoro devedeset godina, reklo bi se vršnjak druga Starog. "Opet neki matori prosjak", pomislim.
     - Deda, nemamo ništa za dat, i mi smo sirotinja. Navrati tamo poslije Uskrsa kad maknem komšiji šunku iz pušnice i podvadim mu jaja ispod nesilica, pa će se naći neki kurac od šunke i jaja i za tebe - kažem i krenem zatvarat vrata.
     Tu deda gurne štap i zaglavi vrata. Guram ja vrata, al nejide od dedinog štapa.
     - Deda, ej! Miči taj štap, da te baja ne pići! Koji ti je kurac! Jesi normalan! – vičem, vidno uzrujan.
     - Jel tu stanuje Mandrak? - kaže deda.
     - Ko? – pitam, jer ne kužim mokre kifle.
     - Jel tu Mandrak? - ponovi deda.
     - Mandrak? Saš mi reć da si ti Lotar? Jesi ćelav, al' nešto si mi mnogo bijel. Čito sam ja te stripove. Nemoš mene preveslat. - sad tek vidim da je deda skroz naskroz puko. Uvatijo ga napad skleroze i to baš pred mojim vratima.
     U to izleti drug Stari iz sobe, opasno ljut:
     - Pizdamumaterina, kaka je to galama? Nemože čovjek na miru bacit ni popodnevnu dremku. Mali, opet praviš sranja!
     - Nisam ja, druže Stari, već ovaj matori posenilijo i priča pizdarije. Neda se otjerat. - počmljem se pravdati.
     - Mandrače, jesi to ti? - zaurla deda.
     - A ko je to? - pita drug Stari.
     - Lotar!
     - A što ne kažeš! Ajde, uđi!
     Sjeli oni u sobu, sjeo i ja, da vidim koji se to kua događa. Saginje se drug Stari, i ispod kreveta vadi dvije boce "Ribara", i to crnog.
     - A ja se baš pito di su mi nestale te dvije flaše - vrtim glavom uznevjereno.
     - Mali, ne seri, već donesi dvije čaše iz kujine, pa da ja i Lotar nazdravimo za stara vremena.
     - Druže Stari, jel može da donesem tri čaše, pa da i ja srknem koju? Ipak je to moje vino - pitam onako umiljato, nebili smekšo druga Starog.
     - Kupljeno mojim parama, znači, moje vino. Odgovor je ne. Nego, reci ti meni, Lotare, kad smo se ono zadnji put sreli?
     - Davno je to bilo. Mislim tisućudevetstočetrdesete u srpnju mjesecu 'Kod Miše Balkana'.
     - Preciznije, 14. srpnja 1940. - tu drug Stari digne značajno kažiprst u zrak.
     - Zaboraviš izvadit kitu kad pišaš, a sjećaš se gdje si bijo prije 70 godina! - promrmljam sebi u bradu.
     - Kako vrijeme leti! - doda Lotar.
     - Leti. Koda je juče bilo. Nego, reci ti meni, jel sretneš koga iz naše ekipe?
     - Jebga, ne sretnem. Slabo se krećem.
     - Baš me čudi! Inače se devedesetogodišnjaci redovito okupljaju i piće mali nogomet. - dodam sarkastično.
     - Mali, ti si glup. Nego, reci mi, Lotare, šta je bilo s onim malim... Kako se ono zvao... - sve se češka drug Stari iza uha.
     - Misliš, onaj što smo ga zbog frizure zvali Princ Valijant?
     - E, da, on. Uvijek je bijo izvan svog vremena. Imo je dugu kosu ko "Bitls“ još 1936. godine.
     - Znaš, Mandrače, i sam, da je on bijo prelac...
     - Prelac? Što vam je to? Nešto je preo? - pitam znatiželjno.
     - Prelac ti je onaj koji ide sa ženama na prela. Vi mladi kažete peder. - odgovori vrlo precizno Lotar.
     - Pusti maloga, mali je glup. I što je bilo s njim?
     - Kad je izbijo rat, on ti je nastupo u hotelu "Kod Miše Balkana" ko plesačica. Sve bilo dobro, međutim, '42. godine u njega se zagledo šef Gestapoa Hans Ditrih Kajzerslautern. Znaš da je on bijo skoro ćosav, pa bi se naveče presvlačijo u žensko i pleso, a po danu bi pijo sa Hansom i ostalim gestapovcima. Niko nije znao da on nije žensko, osim Hansa, koji mu je bijo ljubavnik. I tako jednom, on obučen normalno, ko muškarac, pije sa gestapovcima. Malo popijo koju viška, pa uvati Hansa za jaja i uvali mu jezik pred cijelim Gestapom. Hans skoči ko oprljen i dade ga streljati. Jebga, Hans ga je volijo i nije ga mogo prebolit, pa se i on ubije nakon par dana. - završi svoju priču Lotar.
     - Ovo dođe ko ljubavni vikend roman. Skoro sam se rasplako. – dodam, opet sarkastično.
     - Što ćeš, takav je život. A jesi čuo što o Đimu iz đungle? - pita drug Stari Lotara.
     - E, on ti je ošo '41. u partizane. Prvoborac.
     - I mislijo sam. On je uvijek bijo onako prpošan. I di je sad?
     - A nema ga. Došo mu duvan glave.
     - Dobijo rak pluća?
     - Ma nije. Ubili ga u partizanima.
     - Švabe, majkuimjebem švabsku, ubili moga Đima! - rasplače se drug Stari.
     - Ma nisu Švabe, već partizani.
     - Partizani? Pa zašto?
     - Zbog motanja duvana.
     - Znam, sigurno je na straži pušijo, pa se vidijo žar, te time odavo položaj agresoru - pronicljivo će drug Stari.
     - Ma nije. Bijo ti on delegat 29.11.1943. u Jajcu na drugom zasjedanju AVNOJ-a. Dao mu drug Edvard Kardelj knjigu 'Manifest komunističke partije' i još svoje rukopise da ponese u partizansku tiskaru. Ovom nestalo papira za duvan, pa lepo smota 'Manifest'. Kako je puno pušijo, pa mu nije bilo dosta, popuši on i rukopise od druga Kardelja. Šutijo on, al đaba, pročulo se. Ovi odma preki sud i strijeljanje. Ma 'Manifest' bi mu još i oprostili što je popušijo, ali rukopisi druga Kardelja, jebiga... Znaš kako je. Šta da ti pričam! - širi ruke i klima glavom Lotar.
     - Ijonako bi umro od raka pluća, kolko je pušijo. A što je bilo sa Mika Mišom?
     - Mika Miš ti je...
          - Čekaj malo. Stani, jeboga led. Mandrak, Lotar, Princ Valijant, Đim iz Đungle, Mika Miš... Pa imate sve nadimke iz stripova. - počmljem nervozno trest rukama.
     - Pa nismo mi onda imali televizor U BOJI ko ti sada! Normalno da smo čitali crtane romane! - raspizdi se drug Stari.
     - A što si onda mene pićijo kad sam ja čito stripove? - pitam.
     - Mali, ti si glup! Ja sam čito stripove do devetnajst godina, a ti ih čitaš i dan-danas. Da sam te tuko kako treba, ne bi u fabriki radijo i krpo gurtne u pogonu, već bi bijo drug gospodin čovjek ko i ja. Sad si još osto bez posla zbog alkohola, pa si mi pao na teret po stare dane, a ni ti nisi više mlad! Kolko ti je ono godina? 50?
     - A nije tolko, nemam još ni 48. - kažem pokunjeno.
     - I šta je bilo sa Mika Mišom na kraju? - okrene se drug Stari prema Lotaru.
     - Mika Miš ti je isto bijo prvoborac. E, on je preživijo rat. Nije talaso, pa izbjego i Goli otok '48. Tamo 1952. posto šef kabineta druga Vladimira Bakarića.
     - E, to volim ćut, da je bar neko osto živ.
     - Ma je, samo puno je išo po tim sastancima, pa jeo masno i pijo. Znaš da je bijo onako mali, pa se još udebljo ko svinja, te ga spuca jedan infrakt, pa drugi, i na kraju, tamo '72., onaj jarac, moždani. Kaže on doktoru, znate, doktore, ja znam i volim živit. Đaba mu to sve. Nije bilo pomoći.
     - A Popaj? Di je on?
     - Šta da ti pričam Mandrače. Znaš i sam kaka je bila '48., a on se oždere, pa u birtiji veliča Staljina. Ubilo ga na Golom otoku. Tamo ga preodgajali, a on tvrdoglavo: 'Živijoo drug Staljin i Crvena armija! Tucite, drugovi, ja se smrti ne bojim.' Jebiga, a ovi udri.
     - A di su Fantom, Stari Mačak, Polagana Smrt, Flaš Gordon...
     - Mislim, Mandrače... da smo još samo ja i ti ostali... Svi su mrtvi... jebga... - jedva izgovori Lotar i spusti glavu među šake.

     Drugu Starom zasuze oči, htjede nešto reći pa mu usne zadrhte, te i on spusti pogled.

Autor: Franja Straka

Franja Straka putem interneta distribuira Samonikli korov strip
koji možete besplatno da dobijate ako mu se javite na email.

Uređuje: Marko Ajdarić

Autor: Goran Milenković

povratak na vrh

Press: System comics

Posle Gerinog – Ubice kao ti i ja, izašao je i album Darka Perovića – Duboko i hladno, sa kratkim pričama nacrtanih krajem osamdesetih godina prošlog veka. (joj kako ovo zvuči)

Sadrži šest kraćih i jednu – naslovnu, dužu priču. Koncept je kao i u pomenutom prethodnom albumu, znači uvod Marko Stojanović, strip, i na kraju intervju sa Darkom, koji je takođe radio Marko.

Darko Perović živi i radi u Beogradu, a njegovi stripovi objavljivani su u Španiji, Italiji, Nemačkoj, Brazilu, Kolumbiji, Engleskoj, Hrvatskoj, Sloveniji i Francuskoj. Za izdavačku kuću Sergio Bopnelli Editore radio je na serijalu Magični Vetar, u okviru koga je nacrtao deset epizoda, a sada radi na serijalu “Shangai Devil”. Uporedo sa ovim serijalom radi i za francusku izdavačku kuću “Soleil”.

U planu je album Željka Paheka sa kratkim pričama iz istog perioda, a u pregovorima smo sa još par autora koji su bili nosioci strip scene osamdesetih.

Album je u tvrdom povezu, ima 96 str. i rađen je u crno beloj tehnici.

Press

povratak na vrh

Press: Veseli četvrtak

Novi, četrdeset četvrti, broj bonelijevog stripa Zagor je na kioscima širom Srbije. Naslov epizode je "Paklena horda". • scenario: Luigi Mignacco, crtež: Gianni Sedioli.      Izdavač je Beoštampa-Grafart iz Beograda, edicija Veseli četvrtak. Celih 100 strana (sa koricama) odlično uvezanih sa dobro odabranim kvalitetom hartije i cenom od 190 dinara (CG 2€, Mk 120 den).      Sva pitanja i sugestije na:       redakcija@veselicetvrtak.com

Piše: Zoran Đukanović

     PARALELNI ŽIVOTI VALERIJANA
     (Jean-Claude Mezieres & Pierre Christin)

     Sudbina nekih stripova je da, umesto jednog, imaju paralelne živote. Jedan prelomljen kroz opštu čitalačku  prizmu, drugi kroz kritičarsko određivanje ukupne vrednosti dela i načina kako i u kojoj meri se u njemu sjedinjuju scenaristička i crtačka vrednost, dok je treći rezultat načina na koji na njega reaguju uži krugovi stvaralaca, kolega. Disproporcija između ovih perspektiva naravno da je moguća. Dok jedne interesuju pre svega rezultati, efekti, bez obzira na njihovo poreklo i pozadinu, druge može da interesuje ono što se naziva „rešavanjem problema“, pozadina efekata, tehnologija sprovođenja priče. U ovom zanatskom uglu posmatranja, koji je za stvaraoca i te kako važan, ponekad proces postaje važniji od rezultata. To i nije toliko loše sve dok zanatski aspekt potpuno ne zaseni globalni rezultat, sve dok vrednost „izvođenja radova“ ne zameni vrednost dela samog.

     Ovde se neću upuštati u potpuniju razradu razlika i komplementarnosti čitalačke i stvaralačke pozicije. Mogućnost paralelnih života jednog stripa služi mi kao tačka odakle krećem kada govorim o Valerijanu jer upravo je ovaj strip meni zanimljiv primer udavajanja javnog života jedne kultune tvorevine. Posmatran iz čitalačke tačke ovaj je strip svakako vredan pažnje, što ilustruju njegovi sjajni tiraži (makar u Evropi, ako ne Americi), ali na prvi pogled može da zbuni ukazivanje dubokog poštovanja od strane vodećih francuskih autora srtipa.

     Pre no nastavim o Valerijanu, korisno je izneti neke osnovne faktografske podatke. Valerijan je debitovao u francuskoj reviji Pilote 1967. Godine. Rezultat je saradnje crtača Jean-Claudea Mezieresa (Žan Klod Mezijer, 1938) i scenariste Pierrea Christina (Pjer Kristen, 1938) koji se u  Valerijanu potpisivao pseudonimom Linus. Christin je inače poznat kao scenarista stripova Enkija Bilala Krstarenje zaboravljenih, Kameni brod, Grad koji ne postoji, Falange crnog reda i Partija lova. Na ovim prostorima Valerijan je prvi put pojavio u splitskom Caku 1973. godine, a Stripoteka je počela da ga objavljuje od početka osamdesetih godina.

     Po osnovnim žanrovskim odrednicama Valerijan  je spejs opera saobražena tipu francusko-belgijskih stripova „za decu i omladinu“, hibridnih tvorevina koje treba da premoste jaz između stripova za decu i stripova za odrasle. Glavni protagonisti su Valerijan i Lorelina, prostorno-vremenski agenti. Radnja je dislocirana na osnovu uvedene pretpostavke da je otkriveno trenutačno prenošenje materije kroz prostor i vreme. Inicijalno trenutak od koga se polazi u stripu je 2720. godina. Glavna svrha patroliranja prostorom i vremenom, dakle istorijom, je borba protiv onih koji su pokušali promeniti njen tok, kao i potraga za novim planetama sličnim Zemlji kako bi se osigurali i proširili uslovi za život.

     Psihologija likova u Valerijanu je pojednostavljena. Valerijan i Lorelina su pomalo konvencionalni lutkasti imidži. Avantura se ipak više služi s njima nego što se u njima prelama i proživljava. To diktira i nevelike raspone izražajnosti njihovih lica koji svode Lorelinu na ljupkost i odlučnost i zbog nedovoljne tek naznačene motivisanosti ne dopiru dovoljno daleko od stereotipa. Valerijanov raspon je nešto veći: gnev-zadovoljstvo-čuđenje-trijumf i još ponešto psiholoških stanja pride. Evolucija njihovih karaktera je prisutna, ali za potpisnika ovih redova nikada dovoljno prevratnička da bi promenila početni utisak. Kostimografija je, međutim, u Valerijanu znatno bogatija. Egzotična je na način potpuno primeren spejs operi. Valerijan  takođe, po logici žanra, obiluje čudnim bićima i futurističkim mašinama.

     Složenost arhitekture koju otkrivamo u Valerijanu je već nešto što ozbiljnije remeti „srednju vrednost“ stereotipa. Čini se da nije toliko presudno ustrojstvo same arhitekture koliko tačaka posmatranja koje Mezijer bira prateći kretanje svojih junaka. Tu za mene počinju prave čari Valerijana.

     Jedna od dodatnih neobičnosti je komponenta koju unosi Kristen pokušavajući da u strip za decu i omladinu unese sociopolitički kontekst. Srešćemo mi u Valerijanu diktature, potlačene klase, marginalne grupe, ekološku tematiku i daleke prizvuke feminističke tematike. Ipak, sve ovo figurira nesrazmerno pojednostavljenije naspram slojevitosti Kristenovih scenarija za Enkija Bilala.

Mezijer, majstor rakursa

     Pređimo sada na ono najvažnije u Valerijanu što ponekad promiče nedovoljno opaženo iz čitalačke pozicije fanova koji to više osećaju nego što su ga svesni, a što se i te kako uviđa iz pozicije crtača stripova. Reč je o Mezijerovoj vizuelnoj naraciji. Prostorno i grafičko situiranje figura otkriva u Mezijeru majstora crtačkog zanata. U tom pogledu Valerijan predstavlja za svoje vreme moderan spoj kanifovskog usmerenja i francusko-belgijskog stripa (naravno onog za već pomenutu decu i omladinu). Ako oprostimo Valerijanu izostanak suptilnijeg tkanja psiholoških odnosa, i uopšte značenja, videćemo da se vođenje priče u Mezijerovim rukama pretvara u vrsnu vizuelnu naraciju u užem smislu reči. Otud „crtačko-zanatsko“ čitanje Valerijana predstavlja veoma poučnu vežbu iz rakursiranja, rešavanja prostornih odnosa, perspektive i povremenog majstorstva u uspostavljanju crno-belih odnosa. Mezijer je crtač koga vole crtači stripa. Ovo su bili i te kako jaki razlozi koji su Mezijeru 1984. godine doneli Gran Pri u Angulemu.

     O uticajima Valerijana na druge autore, uključujući filmske SF autore, pisano je mnogo, i to nije predmet ovog teksta. Ipak, jedan uticaj je za mene lično važan. Besonov Peti element spada među moje omiljene filmove. Bravado je gledalačkog eskapizma i vizuelne naracije, a nijednom ne vređa gledaočevu inteligenciju. Uticaj Mezijera na ovaj film bio je ključan, na njemu je uostalom radio kao konceptualni dizajner. 

     (Tekst je unekoliko izmenjen u odnosu na originalnu verziju
     koji je objavila „Stripoteka“ br.886, Novi Sad, 3. 2. 1987)

26.05.2011.

Zvanična web adresa stripa CONGO I MONGO:
congoimongo.blogspot.com

povratak na vrh

Press: CKV

     Art hol Centra za kulturu
     Centar za kulturu Valjevo

     Subota 28.05.
     od 15h - otvorena radionica i predavanje strip majstora Vladimira
                     Vesovića.
     od 18.30h - otvaranje izložbe strip majstora Darka Perovića,
                          promocija časopisa STRIPOLIS, predavanje scenariste
                          i kritičara Zorana Stefanovića.

     Nedelja 29.05.
     od 17h - otvorena strip radionica Art grupe Crna Mrlja i projekcije
                     video materijala vetanih za oblast stripa.


     DARKO PEROVIĆ - IZLOŽBA STRIPA I PROMOCIJA ALBUMA
     Dаrko Perović (Arаnđelovаc, 1965) jedаn je od nаjpoznаtijih srpskih stripаrа. Stripovi su mu objаvljivаni širom svetа, а rаdio je zа nаjveće izdаvаče Srbije, Špаnije, Itаlije i Frаncuske. Kod nаjšire publike je nаročito poznаt po serijаlu "Mаgični vetаr" po scenаriju Đаnfrаnkа Mаnfredijа, zа itаlijаnskog izdаvаčkog gigаntа "Serđo Boneli Editore". Pored otvаrаnjа izložbe stripа, biće promovisаni i аlbumi "Duboko i hlаdno", "Mаgični vetаr", "Brek" i "Opаke priče", koje je Perović rаdio sаmostаlno, аli i sа uglednim evropskim scenаristimа - Abulijem, Mаnfredijem, Mikаlаčkim...

     VLADIMIR VESOVIĆ - OTVORENI ČAS ŠKOLE STRIPA I ILUSTRACIJE "ĐORĐE LOBAČEV" IZ BEOGRADA
     Vlаdimir Vesović (Beogrаd, 1956) je srpski likovni umetnik (stripаr, ilustrаtor, аnimаtor), scenаristа, urednik i pedаgog. Profesionаlno je debitovаo u stripu 1980. godine u beogrаdskim čаsopisimа Student i Mlаdost, а od tаdа neprekidno objаvljuje i izlаže u zemljаmа bivše Jugoslаvije i inostrаnstvu. Pored stripovа u nаjbitnijim jugoslovenskim izdаnjimа kаo što su Ju strip, Kekec i RS mаgаzin, dostа se bаvio i knjiškom i novinskom ilustrаcijom.
     Suosnivаč je stripske grupe „Beogrаdski krug 2“ (1978), Društvа ljubiteljа fаntаstike „Lаzаr Komаrčić“ (1981), glаvni osnivаč Škole stripа i ilustrаcije „Đorđe Lobаčev“ (1992) i suosnivаč Međunаrodnog sаlonа stripа pri Studentskom kulturnom centru u Beogrаdu (2000). Komesаr i orgаnizаtor brojnih domаćih i međunаrodnih izložbi.
     Bio je pokretаč specijаlizovаnog stripskog čаsopisа „Tron“ („Bаtа“, Beogrаd 1992). Osnivаč i glаvni urednik čаsopis „Stripmаniа“ posvećenog srpskom stripu („Luksor“, Beogrаd, 1996).
     Od 1992. vodi školu stripа „Đorđe Lobаčev“ kаo i „Otvorenu rаdionicu stripа i ilustrаcije“, prvo u Nаrodnom univerzitetu „Brаćа Stаmenković“, а zаtim u Studentskom kulturnom centru u Beogrаdu. Kаo pedаgog, urednik i mentor, Vesović je uticаo nа obrаzovаnje i opuse oko 200 аutorа Srbije i bivše Jugoslаvije.

     ZORAN STEFANOVIĆ - PREDAVANJE "STRIP - DRAMSKA UMETNOST?"
     Scenаristа i kritičаr Zorаn Stefаnović (Loznicа, 1969) održаće predаvаnje koje spаjа teorijske i prаktične postаvke, kroz pitаnje dа li strip trebа posmаtrаti kаo prevаshodno drаmsku, а tek ondа kаo likovnu umetnost. Stefаnović je prve umetničke korаke učinio u Vаljevu, gde je bio i osnivаč Škole stripа 1984, druge po stаrosti u Istočnoj Evropi. Delа su mu prikаzivаnа i objаvljivаnа u desetаk evropskih i аmeričkih držаvа. Inicijаtor je osnivаnjа Udruženjа stripskih umetnikа Srbije i koаutor leksikonа jugoslovenskog stripа "Stripovi koje smo voleli", sа Živojinom Tаmburićem i Zdrаvkom Zupаnom.

     BRANKO ĐUKIĆ - PROMOCIJA ČASOPISA "STRIPOLIS"
     Rođen 22.06.1966 u Zrenjaninu Završio Akademiju umetnosti u Novom Sadu u klasi J. Rakidžića. Magistrirao je na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu u klasi profesora S. Roksandića. Član ULUS-a i ULUPUDUS-a.

     Ulaz slobodan! Svi pozvani!

Press: SKC Beograd

Uređuje: Marko Ajdarić

Uređuje: Marko Ajdarić

Autor: Goran Milenković

povratak na vrh

Piše: Strip vesti

u subotu u 19 časova

Promocija knjiga:
Beskonačni itinerer kroz svet
STRIP ALBUMA
Vladimira Topolovačkog

Klub Obožavalaca Stripa
(Kralja Aleksandra 10,
u pasažu kod Trčike)

Piše: Ilija Bakić

     Prikaz strip albuma „Legija nepromočivih“ Željka Paheka
     izdavač: Tardis, Beograd 2010.

     VESELJACI IZ ROVOVA IV SVETSKOG RATA

     „Legija nepromočivih“ iz današnje se perspektive može smatrati jednim od klasičnih ostvarenja strip umetnosti nastale na teritoriji nekadašnje SFR Jugoslavije. „Legija...“ je, baš kao i njen autor Željko Pahek, deo legende o fantastičnom uzletu jugoslovenskog stripa tokom 1980-tih godina, koji je prekinut početkom sledeće decenije ratovima i raspadom države. Nešto slično desilo se sa plimom stripa pred početak II svetskog rata; i kao što su, po okončanju tog rata, trebale decenije da se strip u punoj snazi vrati na kulturnu scenu, tako i danas prisustvujemo postepenom povratku stripa (možda malo bržem nego u prethodno ’slučaju’). Na žalost, godine u kojima je strip tavorio umesto da se razvija ne mogu se nadoknaditi kao što se ne mogu nadoknaditi izgubljeni i protraćeni talenti mnogih stvaralaca koji nisu mogli da se u potpunosti ostvare (da ne pominjeno one koji su potpuno odustali od stripa). Željko Pahek spada među izuzetke koji su, uprkos svim nedaćama, nastavili da stvaraju i objavljuju (ali svakako usporeno i otežano). „Legija...“, u izdanju agilnog „Tardisa“, deo je Pahekovog predstavljanja mlađim naraštajima odnosno podsećanja onih starijih na neke prošle godine; napomenimo da je „Tadis“, takođe, zaslužan i za povratak Pahekovih ilustracija na korice nekolikih knjiga ovog izdavača.

     „Legija nepromočivih“ odnosno uvodna epizoda „Casino“, prvi put se pojavila u „Spunk novostima“ br. 1, sada daleke 1985. g. Do tada je Pahek već bio poznato strip ime, prepoznatljivo po SF usmerenju i pripadajućoj ikonografiji (u Pahekovom slučaju ona nije podrazumevala sjajne tehno artefakte već skrpljene i ’olupane’ robote ili svemirske brodove), specifičnom ’prljavom’ grafizmu i ’odmaknutim’ pričama (od komičnih i ciničkih do apsurdističkih, kakvi su bili „Astro-iđani“). „Casino“ postavlja osnovnu scenografiju za „Legiju“: 2292. je godina, traje Četvrti svetski rat a priča se odvija na zaboravljenom parčetu fronta negde u Eurotanaziji. Umesto očekivanih atributa budućnosti - sjajne tehnike lasera, kompjutera i ostalih, kako se to danas kaže, ’gedžeta’  - svet liči na onaj iz I svetskog rata (tačnije 1917.), od uniformi (mada su kreacija Armanija iz 2290.), naoružanja (koje je mešavina pušaka iz oba svetska rata ali i onih sklepanih kasnije) i ostalih potrepština koje vojsci trebaju, do rovovskog načina ratovanja (’oplemenjenog’ ponekim taktičkim novitetom-staritetom kakav je katapultiranje neprijatelja starim čizmama ili Marksovim delima). Istini za volju, uokolo mile od radijacije iz 2013.g. mutirane škorpije, sada poznate kao ’škrombije’ ali je sve ostalo u ’retro’ miljeu. Protagonisti priča (posle „Casina“ slede epizode „Veliki brat“ i „Mumije iz rova 220“) jesu vojnici Fircik i Gerecki te narednik Cuker i njegova dva brata. Fircik i Gerecki svakako nisu heroji jer su skloni zabušavanju odnosno zanemarivanju svojih vojničkih obaveza dok, s druge strane, obožavaju kockanje i svakojake smicalice. Nervozni narednik bi možda podneo njihove vojničke ’propuste’ po kojima se Fircik i Gerecki nimalo ne razlikuju od sapatnika iz rovova (čas suvih, čas potopoljenih, čas zavejanih) ali ne može da se pomiri sa kockarskim porokom zbog koga proganja ovu dvojicu na šta oni uzvraćaju pakostima što njega opet ljuti pa ih kažnjava a oni se brane - i tako bez kraja i konca. Pred visprenim autorom otvaraju se mogućnosti da varira raznovrsne obrasce (počev od podsećanja na dobrog vojnika Švejka pa nadalje) i šablone, kako pripovedačke tako i crtačke, i da pronalazi svoje odgovore na mnoga stara pitanja. Pahek se uspešno nosi sa izazovima i bez većih problema gradi epizode odnosno ceo serijal. Osim parafraza na opšta mesta vojničkog i ratničkog života te uvek konfliktnih odnosa nadređeni - podređeni, vojna birokratija - topovsko meso, on se, s vremena na vreme, poigrava i elementima popularne kulture vremena kada je strip stvaran. Opšte veseli ton stripa ipak ne može da izbriše (niti bi autor to hteo) gorčinu, jad i bedu (još jednog) besmislenog rata (Pahek ne potencira ovaj nivo značenja-čitanja).

     Groteskna priča dostojno je dočarana i znanim Pahekovim karikaturalnim, gustim crtežom. Kao specijalitet pomenimo da je uvodna epizoda obojena (prvo objavljivanje bilo je crno-belo) što je potvrdilo i potcrtalo tmurnu atmosferu naznačenu originalnim slikama (a nije izbrisalo detalje na kojima autor insistira). Čitalac će zapaziti da je grafizam treće epizode lepršaviji u odnosu na prve dve; redukovanjem senčenja dobijen je otvoreniji, lakši i prozračniji crtež koji, pak, odgovara mestu dešavanja - osunčenim ostacima Egipta.

     Četvrtina veka koja deli nastanak stripa i današnje izdanje nije nimalo uticala na efektnost, humor i dopadljivost „Legije...“ potvrđujući da je u pitanju delo čije su vrednosti lako preskočile dnevnu aktuelnost, postajući jedan od repera za razmeravanje strip umetnosti ovih prostora i temelj na kojem će stvarati nove generacije.

Press: Veseli četvrtak

Novi, trideset sedmi, broj bonelijevog stripa Dampyr je na kioscima širom Srbije. Naslov epizode je "Reka užasa". • scenario: Mauro Boselli, crtež: Marco Torriceli.      Izdavač je Beoštampa-Grafart iz Beograda, edicija Veseli četvrtak. Celih 100 strana (sa koricama) odlično uvezanih sa dobro odabranim kvalitetom hartije i cenom od 190 dinara (CG 2€, Mk 120 den).      Sva pitanja i sugestije na:       redakcija@veselicetvrtak.com

Piše: Strip vesti

Press: Drugi ugao

     Ambasada Sjedinjenih Država, u saradnji s udruženjem “Drugi ugao” iz Sarajeva, organizuje predavanje na temu “Stripovi u Americi i diskriminacija”. Predavanje će održati gospodin David Brooks, zamjenik šefa misije u Angoli, putem video linka u prostorijama ambasade u Sarajevu, ulica Roberta C. Frasurea 1, 71000 Sarajevo. Predavanje će biti održano 16. maja u 17:00 sati.

     Zbog posebnih sigurnosnih razloga u ambasadi, molimo sve zainteresirane da jave svoje ime i prezime na e-mail adresu: drugi.ugao@gmail.com ili putem telefona na 066/179-816 do 09:00 sati u četvrtak 12.5.2011. godine.

     Molimo vas da prilikom dolaska uzmete u obzir procedure na ulazu u ambasadu. Sa sobom morate imati ličnu kartu i na ulazu ćete morati ostaviti mobitel. Organizirani ulazak će početi u 16:30, pa je najbolje da tada svi dođete.
Hvala na podršci i nadam se da se vidimo u ponedjeljak!

     Lijep pozdrav,

     Filip Andronik, predsjednik
     Udruženja „Drugi ugao“

12.05.2011.

Zvanična web adresa stripa CONGO I MONGO:
congoimongo.blogspot.com

povratak na vrh

Piše: I.Trenkl i S.Paprić

     Nakon prošlogodišnje premijere na Danima stripa u Osijeku, izložba „Slavonski strip crtači“kreće na put. Prva stanica je Vukovar. Izložba će se održati unutar Hrvatskog doma, otvorenje je 11. svibnja u 19,00 sati. Ulaz je naravno besplatan, a postav će trajati do 24. svibnja. Javna ustanova u kulturi Hrvatski dom Vukovar se nalazi u ulici Josipa Jurja Strossmayera broj 20. Ukoliko ste u prilici svakako posjetite ovu izložbu, koja je okupila slavonsko blago stripa, počevši od razdoblja između dva svjetska rata pa do danas. Više od 60 autora koji su rođeni ili su crtali u Slavoniji je objedinjeno ovom izložbom. Najbolju prezentaciju izložbe je napisao kolega Ivan Trenkl prilikom uvodnih riječi za katalog izložbe koji je objavljen prošle godine. Ovim putem evo bitnih dijelova vezanih za ovu izložbu...

     Slavonski strip crtači premijerno, bez presedana, donose raskošan fundus izbora iz širokih opusa panonskih majstora stripa, koji su dali nemjerljiv, po kvaliteti i kvantiteti, doprinos hrvatskoj povijesti stripa. Ona počinje daleke 1923. objavljivanjima američkog Perryja, kojeg su te godine preuzeli domaći strip-autori, te je objavljen u Jutarnjem listu, preveden kao Mali Ivica, čiji je lik i danas prisutan u formi viceva u našoj svakodnevici. Ujedno je to dobar pokazatelj, kao jedan od mnogih primjera, koliko je snažan učinak stripa na kulturni i javni život. Iako drevne konture stilskog izražavanja u formi stripa u najranijim oblicima, starim više milenija, nalazimo još u Asiriji, Egiptu i Koreji, strip u današnjoj formi popularizira se preko Atlantika početkom dvadesetoga stoljeća. Prihvativši ga, kreirajući i usavršavajući gotovo u isto vrijeme, hrvatski strip-autori dokazuju još jednom kako u kulturi ne samo da ne zaostajemo za svijetom, nego često i prednjačimo.

     Osnovne faze razvoja stripa u Slavoniji kreću se od prve pojave još u 20-im godinama prošlog stoljeća, koje brzo prerastaju u zlatno doba koje traje do 2. svjetskog rata; zatim objavljivanje u doba NDH, ponešto skromnije, ali na tragu stare slave, do poslijeratne faze koja bilježi najtužnije epizode: u ratnim stradanjima, mnogi velikani slavonskoga stripa prerano su završili svoje živote. Nekima se ne zna ni gdje su im grobovi. Rudi Aljinović, poznati ljubitelj stripa i scenarist, jednom je izjavio: "Osijek je prije 2. svjetskog rata bio regrutni centar za crtače stripa". Mi bismo se usudili reći da je Slavonija bila jedan od jačih regrutnih strip-centara Hrvatske. U prilog toj tvrdnji stoje podaci da su u zlatnom dobu hrvatskoga stripa djelovali velikani kao što su Maurović i Neugebauer, a iz Osijeka crtežom se javljaju Sebastijan Lechner (1921-1945.), Marijan Ebner (1918-?) i Veljko Kockar (1920-1944) koji crtaju za beogradska izdanja: Mikijevo carstvo, Pajo Patak i Mali zabavnik. Eduard Griner( 1917-1988), osječanin, crta za časopise Mika Miš, Oko i Hrvatski list. Josip Klarić (1918-?) također crta za časopis Mika Miš. Albert Kinert (1919-1987), vinkovčanin, kasnije vodeće ime u svijetu hrvatske grafike, zamjenjuje Maurovića za vrijeme sudjelovanja u ratu, a ocu hrvatskoga stripa, Andriji Velikome, tekstove, između ostalih, piše i Franjo Martin Fuis (1908-1943) iz Virovitice, začetnik modernog žurnalizma u Hrvatskoj. Vilim Kuti (1913-1995) objavljuje u osječkom Magnetu, u kojem prvi strip objavljuje i Borivoj Dovniković.

     Strip crne dane doživljava 1946., kada je u siječnju, u Glasu Slavonije objavljen Udarnik Ratko Borivoja Dovnikovića, zato što je to tada bio posljednji objavljeni strip u Slavoniji i Jugoslaviji, jer je na snagu stupila zabrana publiciranja stripa kao zapadnjačke kapitalističke izmišljotine; doduše, stripovi se pojavljuju i dalje, ali u ograničenoj mjeri i samo u humorističkim i dječjim listovima – i to samo u kratkoj formi, dok su izostala posebna strip izdanja i realistički stripovi u nastavcima. To je ujedno kraj prve faze slavonskog stripa.

     Bolji dani, po ukidanju zabrane i cenzure, počinju 1952., ponovnim objavljivanjem stripova Manojlovića, Piskača, Zdjelara i brojnih drugih u Glasu Slavonije. Prije 2. svjetskog rata Hrvatski list, Magnet i Glas Slavonije bili su platforma za publiciranje slavonskih crtača, a nakon ukidanja zabrane to postaju Horizontov Zabavnik, Plavi vjesnik, Večernji list, Vjesnik i ostale tiskovine i revije u kojima objavljuju Borivoje Dovniković, Vladimir Delač i Nedjeljko Dragić. Kasnije razdoblje obilježavaju nove revije koje premještaju strip iz sfere dječjeg i lakog štiva u krugove primjerenije njegovu značaju. To čine, igrom riječi, upravo i vinkovački Krugovi, no značajno mjesto zauzima i strip-revija Patak, gdje objavljuju Milan Tomas, Stanko Bešlić, Vlatko Brozović, Nenad Barinić, Zdenko Čiček te osebujniDubravko Mataković.

     Krešimir Zimonić drugi je predsjednik Hrvatskog društva autora stripa i suosnivač Patka i čuvenih vinkovačkih salona.

     Strip-izričaj u Slavoniji prezentirao se čitateljstvu i pohranjivao za povijest, za neke nove generacije, u publikacijama: Hrvatski list za mlade - Magnet, Glas Slavonije, Mala štampa, Maslačak, Patak, Gavran, Privlačica, Vinkovački list. Nemo, Stari mačak, Bumerang, Ten, Bang, 6. dimenzija, Vitez, Kvadrat, Lob, Beljski list te, zadnjih godina, Stripos.

     Umjetnike je uvijek vrlo nezahvalno izdvajati jer svaki ima karakterističan stil, ideje, realizaciju, svoje likove i svjetove. Sud o njima nastaje u nutrini svakog čitatelja pa se oni mogu izdvajati i nabrajati, eventualno, kronološki, a nikako po nekoj uvriježenoj metodi vrednovanja. Stranice pred vama pružaju detaljnije biografske podatke i popise autora, a u ovoj uvodnoj prezentaciji navedeni autori spomenuti su više pokazno, u širem kontekstu slavonskog stripa. Ovaj preglednik koji držite u rukama mala je smjernica velike izložbe, a izložba Slavonski strip crtači materijalizirano je nastojanje vraćanja stripa u život i života u strip. Iako nije mrtav, pa čak ni ozbiljnije bolestan, strip ne diše, kao nekad, punim plućima. Nakon ove izložbe - ponovno hoće.

     Nakon ovog prezentiranja izložbe evo nekih od tabli stripa koje će biti izložene, s naglaskom na vukovarski šor...Scanovi tabli...

Press: Marketprint

Uređuje: Marko Ajdarić

Autor: Goran Milenković

povratak na vrh

Piše: Davor Dramikanin

     Пролетно визуелно освежување
     во Скопската зоолошка градина

     Скопје, 06 мај 2011 год. – Здружението за промовирање на стрип културата „МАКСТРИПОВИ“ – Скопје  во соработка со Скопската зоолошката градина в недела, на 8-ми мај во 11 часот  во Едукативниот центар на Зоо Скопје организира изложба на илустрации наменети за кафезите на животните. 
     Покрај изложбата на делата, кои всушност се знаци со едукативни пораки,  предвидена е и работилница за стрип и илустрација, отворена за сите посетители на Зоолошката градина. 
     Покрај тоа, во склоп на работилницата членови на Македонското Еколошко Друштво детално ќе ве запознаат со европскиот ликовен натпревар за најдобар цртеж на тема: „Мојата пролет“, на којшто ќе може со своите испратени цртежи да се борат за вредни награди (www.springalive.net/mk-mk/spring_news/Myspirn)
     Цртежите наменети за кафезите во Зоолошката градина содржат едукативни пораки на 
македонски и албански јазик и се донација на членовите на македонскиот стрип форум 
    http://www.makstrip.com.mk. 

    Се гледаме во недела!

Priredio: Strip vesti

     ŽIVOT I STIL: STRIP

     ITINERER ZA STRIPADŽIJE

     Kolekcionar Vladimir Topolovački u jedinstvenoj bibliografiji predstavlja više od 4.000 skeniranih naslovnih strana stripova, većinom iz sopstvene zbirke
     Vodič za stripadžije „Beskonačni itinerer kroz svet strip albuma” beogradskog kolekcionara Vladimira Topolovačkog izašao je nedavno u izdanju zagrebačkog Strip-agenta.
     Dvotomna knjiga donosi oko 4.300 skeniranih naslovnih strana stripova, teorijskih knjiga, književnih časopisa sa specijalizovanim izdanjima, čak i diplomskih radova koji su za temu imali strip.
     Topolovački je kataloški razvrstao stripove, uglavnom po prezimenima crtača, i pridodao i ostale informacije: ime scenariste, dimenzije, epizodu, tiraž, naziv izdavača, godinu izdanja, prevodioca, broj strana, pismo...

     Priređivač svojevrsne enciklopedije stripa želeo je da crtače stavi u prvi plan.
     – Ovo je moj pokušaj da glorifikujem strip crtače – kaže Vladimir Topolovački.

     Novi naslov daje odgovor na pitanje šta je sve od strip albuma izašlo na prostoru bivše Jugoslavije. Zanimljivo je da je knjiga na ekavici i na srpskom jeziku štampana u Zagrebu. Zbog toga Vladimir Topolovački kaže da je beogradska knjižara „Alan Ford” na srpsko tržište uvezla –domaće izdanje.
     – Nisam znao u šta sam se upustio jer ne postoji definicija strip albuma. Mnogo sam se rasplinuo – govori u šali Topolovački, koji je u svoj vodič uvrstio čak i strip iz 1926. godine, a pomenuta izdanja uglavnom su iz njegove lične kolekcije.

     Uvrstio je i piratska izdanja, manga i verski strip, sve što se pojavilo u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, zaključno sa 31. decembrom 2009.
     U uvodu za knjigu sa domaćim stripovima, međutim, piše da nisu obuhvaćeni oni iz pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka.
     Na skeniranim naslovnim stranama vidi se i kad je neka izbledela ili presavijena, požutela od duvanskog dima, ali priređivač dodaje da kultura stripa podrazumeva da se svako izdanje čuva kao sveta kolekcionarska relikvija. Obično ih stripadžije čuvaju u kesicama, ali Topolovački ih je smestio u ormane koje je, kao i drugi nameštaj, prethodno sam napravio za potrebe svog hobija.

     J. Stevanović

     [Objavljeno: Politika, Beograd, 03.05.2011.godine]

Press: Veseli četvrtak

Na kioscima je novi, četrdeset treći, broj bonelijevog stripa Dilan Dog. Naslov epizode je "Poltergajst!" • scenario: Giuseppe De Nardo, crtež: Daniele Bigliardo. Takođe je na kioscima i treća kolor sveska Taličnog Toma u epizodi "Talični Tom protiv Džosa Džambasa" po ceni od 430 dinara.      Izdavač je Beoštampa-Grafart iz Beograda, edicija Veseli četvrtak. Celih 100 strana (sa koricama) odlično uvezanih sa dobro odabranim kvalitetom hartije i cenom od 190 dinara (CG 2€, Mk 120 den).      Sva pitanja i sugestije na:       redakcija@veselicetvrtak.com

05.05.2011.

Zvanična web adresa stripa CONGO I MONGO:
congoimongo.blogspot.com

povratak na vrh

Pozvao: Darko Macan

     Od izabranog će se kolorista očekivati da se obaveže obojiti 8 stranica za slanje prijedloga i minimum od 72 stranice ako prijedlog prođe.

     Kolor će se platiti garantiranih 10 eura stranica. Ono što treba znati jest da je Image back-end deal, znači da autori dobijaju postotak od prodaje, nakon odbitka troškova. Usprkos tome koloristu garantiramo gornju svotu odmah po obavljenom poslu, što je više nego što garantiramo Vuji ili meni.

     Sapienti sat.

Press: Stripburger

     Stripburger is presenting its exhibition Greetings from Cartoonia in the independent cultural centre La Zone in the Belgian city of Liege from the2nd to the 8th May. Guests of this charming town will be Stripburger's editors David Krancan and Domen Finzgar along with Mateusz Skutnik (PL), the creator of one of the comics. Their visit will be even motlier as the exhibition will be followed by a rich accompanying program.

     The exhibition is opening on the 5th of May (at 19.00) in the gallery La Zone, while the accompanying events will be held on the 7th of May. These events include the creation of a fanzine named Collectif, the screening of the Slovenian animated film Stripburger in motion, directed by Boris Dolenc (based on comics published in Stripburger), and screenings of short animated films made by Matej Lavrencic and Andrej Stular. The evening will climax with the concert of Domen Finzgar and the Liquidation band. The first will be entertaining the audience with his solo performance of Salonske pesmi/Salon Songs and his accordionically melancholic Doo-wop, while the latter will take the excited crowd by the hand into the world of klezmer and Balkan music. DJ Naklab Egeil Kruh will be spinning the vinyls till the cows come home and the event will be broadcasted by the local radio 48FM.

     In the meantime, the local and guest artists will be also busy drawing comics that are going to be published in the anthology Kult n°4.

     Greetings from Cartoonia, the project that includes 6 foreign and even more Slovenian artists, has been warmly greeted by the audiences in Ljubljana, Bologna, Helsinki, Sardinia, London, Prague and Linz. The exhibition is this year traveling to Bucharest too, where it will be an integral part of the international festival of animation.

     The exhibition in La Zone will be on display until the 31st of May.

Autor: Mirko Zulić

povratak na vrh

Press: AC NS

     18 –ta samostalna Izložba crteža, slika i stripa u Američkom Kutku – Američkom kulturnom Centru u Novom Sadu, ulica Petra Drapšina br.3, pod naslovom "The Spirit of the American West – Duh američkog Zapada" biće održana 05.05.2011 godine. Svečano otvaranje je sa početkom u 19:00h, prilikom čega će uz pozdravni govor domaćina, biti pročitani tekstovi kritike koje su napisali Nela V. Sterić Fine Art's educator iz Los Angelesa i Zlatko Milenković, urednik Strip vesti iz Novog Sada. Ulaz je slobodan.

     BIOGRAFIJA: Čedomir Kristijan Sekulić, rodjen 27.02. 1969 u Novom Sadu, AP Vojvodina. Završio srednju umetničku školu za dizajn grafike "Bogdan Šuput" u Novom Sadu 1988.godine. Do 2004 godine živeo i radio u Pragu (CZ), Wienu (A), Gottingenu (D), Cetinju (MNE), Mellingenu, Solothurnu (CH)... Do danas realizovao 17 samostalnih izložbi slika i crteža, učestvovao u 18 grupnih izložbi, međunarodnih kolonija i likovnih simpozijuma. 2004 oslikao tavanicu rimokatoličke crkve Snežne Gospe u Petrovaradinu. 2008 – 2011 oslikao zidove i ikonostas u pravoslavnoj crkvi Svetog Đorđa u Petrovaradinu.
     Do sada objavio: Serijal pojedinačnih strip tabli u maniru Karikaturalnog političkog i antiratnog stripa "Lala" u Nezavisnom Vojvođanskom Građanskom listu (Novi Sad 1996.), Serijal erotskih karikatura na temu Divljeg Zapada – pod nazivom "Divlja Amerika", "Divlji Zapad" i "Wild West", erotske karikature u rubrici "lalinski humor", ostale karikature i one koje su ušle u izbor iz pera domaćih majstora karikature u Seksi humoru (Novi Sad 2007 – 2008.), Za potrebe novosadske Pan Erotike objavio više: Erotskih karikatura, ilustracija, više stripovanih Hard - Core priča (Porn Comics), novinarskih tekstova, putopisnih reportaža i prevoda (Novi Sad 2006 – 2007.), strip pod naslovom "Crno – belo – sivo" Volvox 1 – Almanah angažovanog stripa, Novi Sad 2008.