Rubrika "G(H)OST" namijenjena je objavljivanju misli slobodnih i kreativnih duhova s različitih područja umjetnosti i to iz različitih razdoblja. Kao g(h)osti u fotokopiranom "Flitu" već su "gostovali" pjesnici, pisci, režiseri, slikari kipari, grafičari, glazbenici…(n.p. Orwell, Bourdelle, Miller, Bukowski, Kinert, Šimić, Tarkovski, Ferlinghetti, Dedić…).Kako su po nimalo originalnom mišljenju autora ovih redaka, sve umjetnosti usko povezane, (a u najnovije vrijeme ta se "tendencija"i produbljuje), svatko tko voli strip od ovakvih će "g(h)ostovanja samo profitirati.


Andrej Tarkovski:


umjetnost kao čežnja za idealnim


Zašto postoji umjetnost? Tko je treba? Da li je ona uopće nekome potrebna?
Sve su to pitanja koja si ne postavlja samo umjetnik, nego svaki čovjek koji umjetnost usvaja, odnosno "konzumira", kako se sada uobičava reći što nažalost u XX. stoljeću raskrinkavajuće označuje suštinu odnosa umjetnost - publika.
Dakle, svakoga zaokuplja to pitanje i svaki čovjek koji se bavi umjetnošću pokušava naći na njega odgovor. Aleksandar Blok je govorio o tome da "pjesnik harmoniju iz kaosa" stvara... Puškin je pripisivao pjesniku proročke talente... Svaki umjetnik je određen svojim urođenim zakonom koji je za druge umjetnike potpuno neobavezan.
U svakom slučaju za mene bez sumnje stoji, da je cilj umjetnosti, koja se ne "konzumira" samo poput robe, objasniti samome sebi i svojoj okolini smisao života i čovjekove egzistencije. Dakle, čovjeku pojasniti osnovu i cilj njegova postojanja na ovome planetu. Ili njima uopće ne objasmti, nego ih naprosto postaviti pred to pitanje.
Da počnem s najopćenitijim; neosporna funkciia umjetnosti je za mene u ideji spoznaje, onoj formi djelovanja koja se očituje kao potresenost, kao katarza. Od trenutka kada je, Eva pojela jabuku s drveta spoznaje, čovječanstvo je bilo osuđeno na vječno traženje istine.
Kao što je poznato, Adam i Eva su prvo i prije svega spoznali da su bili goli i toga su se postidjeli. Postidjeli se jer su shvatili I dali su se na put obostranog, željnog spoznavanja.
Umjetnost nastaje i razvija se tamo, gdje vlada vječna, neumorna čežnja za duhovnošću, za idealom. Pogrešan je put koji je počela moderna umjetnost i koja se odrekla traženja smisla života u ime običnog samopotvrđivanja. Tako se tzv. kreativna djelatnost pretvara u čudno zanimanje ekscentričnih osobnosti koje traže samoopravdanje jedinstvene vrijednosti njihova rada, a koji se odnosi samo na njihovo "ja". Ali u umjetnosti se ne potvrđuje individualnost, nego ona služi jednoj drugoj, općenitijoj i višoj ideji. Umjetnik je sluga koji takoreći plaća dug za nadarenost koja mu je darovana kao kroz neko čudo. Ali moderni čovjek se ne želi žrtvovati, iako se prava individualnost može postići samo kroz žrtvu. Mi to nažalost postupno zaboravljamo i zato gubimo i osjećaj za naše čovječje određenje.