393



24.11.2006.
GODINA VIII


prošli broj - arhiva - sledeći broj

SADRŽAJ

    1. 9. CRTANI ROMANI ŠOU - press: CRŠ
    2. NOVO NA STRANICI EMISIJA EMOCIJA - piše: Matija Pisačić
    3. PSIHOLOGIJA KIČA - piše: Aleksandar Manić
    4. FAKTOR 4 I DIVLJA MAGIJA - piše: V. Fumeti
    5. VELIKI BRAT RASTI RAJLI - piše: Alem Ćurin
    6. O TRIVIJALNOM I BITNOM - piše: Darko Macan
    7. REFLEKTOR UPEREN U SENKU 4 - piše: Zoran Stefanović
    8. kritIVKOVanje 37 - piše: Slobodan Ivkov
    9. STRIP: MIŠ KOSTA - autor: Zoran Janjetov
    10. THOMAS MANN ILI PHILIP K. DICK (28) - piše: Zoran Đukanović
    11. NEORAMA NEWS - uređuje: Marko Ajdarić
    12. STRIP: VOLIM TV - autor: Darko Macan
    13. TjedniQ - Darko Macan
    14. STRIP: DO GLAVE - autor: Mladen Oljača
    15. INTERNET STRIPOVI - Strip vesti
    16. STRIP: MONTENEGRINI - autor: Simon Vučković
    17. POZIVI NA SARADNJU - priredio: Marko Ajdarić
    18. LINKOVI - Strip vesti


Svi prilozi su vlasništvo autora. U slučaju da želite da ih na bilo koji način eksploatišete, molimo Vas da se obratite autorima priloga, koji su potpisani, u slučaju da nisu potpisane možete ih slobodno koristiti jer su to neautorizovane vesti ovog servisa, STRIP VESTI.
Sajt na kom ćete uvek moći da pročitate stare brojeve STRIP VESTI i još neke druge sadržaje vezane za strip je na sledećoj adresi:
www.zmcomics.co.yu i stripvesti.t35.com.


UVODNIK


     Prvo ću da se izvinem što sam napravio budalastu grešku sa novom adresom sajta u prošlom broju. Adresa nije, kao što napisah, stripvesti.35t.com, već stripvesti.t35.com. Ako vam je za utehu, pola nedelje sam neuspešno pokušavao da otvorim SVesti na pomenutoj adresi, i uz sve svoje frke i stresove koji me prate proteklih nedelja, mislio sam kakav sam baksuz da ostanem bez novoformiane adrese dok se jos nije ni uhodala. No, sve je uredu. Idemo dalje, navikavajte se na tu novu adresu, a gledaću da arhivu oživim što je pre moguće pa da je postavim tu.

     Sada sledi još i izvinjenje što kasnimo, ali... news za CRŠ je Tikerom stigao pravovremeno (ostale vesti nisu vezane datumom), a najavih da će neko vreme biti mogućih kašnjenja zbog mojih obaveza koje mogu da dovedu čak i do preskakanja pojedinih brojeva. Da vas utešim, kako ide sled stvari, velika je šansa da toga ne dođe, ali najavljujem da budete spremni...:)

     Čitamo se idućeg petka.

     S poštovanjem,

     Zlatko Milenković

povratak na sadržaj

   1. 9. CRTANI ROMANI ŠOU
press:
CRŠ



9. CRTANI ROMANI ŠOU
24.-26.studeni 2006.
ZEKAEM, Teslina 7

PETAK
13-15 radionica (mala dvorana ZKM)
18otvorenje izložbe Igora Kordeja (galerija Showroom)
19 - otvorenje izložbe Max Bunker i svečano otvorenje CRŠ-a (predvorje ZEKAEMA)
20 - predavanje Igora Kordeja i kontakt s publikom (mala dvorana ZKM)

SUBOTA
13-15 radionica (mala dvorana ZKM)
15 - film "Alan Ford" (mala dvorana ZKM)
16 – strip aukcija (mala dvorana ZKM)
18promocija časopisa o stripu "Kvadrat" (Vjeko Đaniš) (mala dvorana ZKM)
19 - predavanje Max Bunker i kontakt s publikom (mala dvorana ZKM)

NEDJELJA
13-15 radionica (mala dvorana ZKM)
15 - film "Ode Eddy" (mala dvorana ZKM)
16 – promocija albuma "Joe Bar" (mala dvorana ZKM)
16:30 – promocija albuma "Zekan" (mala dvorana ZKM)
17 – promocija izdanja "Fibre" (mala dvorana ZKM)
18 – promocija izdanja "Stripagenta" i "Book globea" (mala dvorana ZKM)
19 – promocija izdanja "Libellusa" (mala dvorana ZKM)
20 - svečano zatvorenje CRŠ-a i proglašenje pobjednika natječaja (mala dvorana ZKM)

Sajam stripa u predvorju ZEKAEMA svaki dan od 14 do 21 sat.


povratak na sadržaj

   2. NOVO NA STRANICI EMISIJA EMOCIJA
Piše:
Matija Pisačić


     Pozdrav!

     Pogledajte novosti na stranici webograd.tportal.hr/emisijaemocija/pocetnastranica!

     Ekskluzivni intervju s Dunjom Janković iz NEW YORKA! ČUDESNO OTKRIĆE Irene Jukić-Pranjić! NINA PASUJU TI DANI Damira Steinfla! GAGARIN i SUPER IT Matije Pisačića!

     Dobrodošli!

povratak na sadržaj

   3. PSIHOLOGIJA KIČA
Piše:
Aleksandar Manić

          Etimologija nemačke reči "kič" ukazuje na "prikupljanje djubreta na ulici", a kasnije "preprodavanje starog". Danas, kič označava jeftine "umetničke predmete" načinjene industrijski i namenjene masovnoj potrošnji. Kič podrazumeva estetiku neukusnih, vulgarnih i glupih elemenata, ali je savršeni simbol našeg potrošačkog društva. Aleksandro Žodorovski, francuski strip scenarista čileanskog porekla, inače mistik, mag i guru, odličan je poznavalac potrošačke psihologije. Njegova "Obećana galaksija" (Imanoid Asosije), osmi i poslednji nastavak serijala "Tehno-očevi" radjenog u saradnji sa crtačem Zoranom Janjetovim i koloristom Fredom Beltranom, dokaz je njegovog savršenog ovladavanja kič materijom. Nadahnuvši se biblijskim putovanjima proroka Mojsija, Žodorovski bez ikakvog smisla redja dogadjanja ne bi li tako napunio 48 tabli još jednog albuma. Struktura zašećerene naučno fantastične pričice, istovetne prethodnim nastavcima, nalikuje kosmičkom vakumu – potpunoj praznini. Protagonisti priče nalaze se u dosadnim problemima koje rešavaju na potpuno neoriginalan način. Dijalozi su nategnuti, izveštačeni, a vrlo često i jako glupi. "Molim vas, pazite na mene. Osećam zlo u svojoj duši." "Svi mi nosimo smrt u sebi." "Ali, život je jači."

     Sociolog Abraham Mol kaže u svojoj knjizi "Psihologija kiča - umetnost sreće" da se kič definiše kroz pet principa: osrednjost, neadekvatnost, nagomilavanje, sinestezija i udobnost. Tako se kič delo odlikuje ponavljanjem, gomilanjem i preteranom teatralnošću, stvarajući stereotipe koji odgovaraju brzom zadovoljavanju popularnih potreba. Stvaralaštvo Žodorovskog upravo se zasniva na principu zadovoljavanja savremenih potreba za instant avanturom i duhovnošću. Upotrebljavajući religijsku terminologiju, Žodorovski postaje savršen primer teorije Hermana Broša, austrijskog pisca i esejiste, da kič kao masku često upotrebljava teologiju i mitologiju. Kičifikacija mita, prema Gilu Dorflesu, italijanskom psihijatru i profesoru estetike, najčešće upotrebljava Idilu, Utopiju, Sreću, Ljubav i Smrt. Čovečanstvo je oduvek počivalo na mitovima, tako da rečnik mitologije ima hipnotičku moć. Perverzom upotrebom ovog elementa, Žodorovski mitskim slikama oblepljuje prazninu, stvarajući emotivne i estetske šeme. Tako stvorena "estetska laž" (Umberto Eko) i "estetska simulacija" (Žan Bodrijar), omogućavaju scenaristi "Tehno-očeva" da polaže pravo na moć stvaranja, na Reč. Inače, veliki uspeh kiča u savremenoj kulturi može da se objasni time što je on preuzeo mitove koji kristališu sve ljudske ideale. "Kič je raskrsnica izmedju bića i zaborava – kaže Milan Kundera, dodajući da su paradigme kiča, u modernom svetu, filmovi "Kramer protiv Kramera" i "Doktor Živago". Prirodno, tome može da se doda "Titanik", ali i strip serijal "Tehno-očevi", kao simbol ispraznosti i izveštačenosti.
     Novosadski crtač Zoran Janjetov, nastavio je ilustrovanje Žodo-budalaštine na vrlo specifičan način. Zbog nepostojanja ikakve priče, on se zadovoljio montažom od dva do četiri prizor-polja na tabli. Kadrovi nisu vezani u naraciju, jer ona ne postoji, nego su uradjeni kao niz ilustracija, sa neverovatno velikim elipsama. Sprega sa kompjuterskim kolorom Freda Beltrana omogućava čitaocu da proceni umeće dvojice crtača. Medjutim, bivajući bez ikakve scenarističke podloge, njihov rad deluje estetizovano, hladno, izveštačeno i udaljeno.

     Posle 18 godina rada i 13 nacrtanih albuma po scenarijima čileanskog kič majstora, Zoran se opredelio da nastavi saradnju još jednu deceniju. Naime, Žodorovski je odlučio da ponovo pokrene serijal "Kasta Meta-Barona", jedan od mnogih derivata Inkala, radjen svojevremeno sa španskim majstorom Huanom Gimenezom (1993-2002). Serijal će verovatno u nedogled rastezati postojeću bazu podataka i galeriju likova, prodavaće se dobro i dokazaće reči Žodorovskog da u strip stvaralaštvu vredi isključivo onaj koji zaradjuje novac.

povratak na sadržaj

   4. FAKTOR 4 I DIVLJA MAGIJA
Piše:
V. Fumeti


     Oktobra 1995. u vreme verovatno najteže krize stripa na ovim turbulentnim prostorima iznenada se na kioscima pojavilo stripsko izdanje do tada nepoznatog beogradskog editora Luksor strip. Ono je sadržalo dve priče o futurističkim superherojima, veoma sličnim raznim američkim serijalima. Za serijal Generacija Tesla scenario je radio Milan Konjević, a strip su crtali Siniša Radović (olovka) i Zdravko Zupan (tuš). S druge strane iste sveske bio je štampan prvi broj serijala Borci sumraka, koji je po Konjevićevom scenariju crtao Vojislav Vasiljević (olovka) a tušer je bio Askanio Popović. Dok je taj prvenac izašao u crno-beloj tehnici, sledeći, drugi broj je bio odštampan u punom koloru, na kakav smo u to doba sasvim zaboravili. Posle petog broja dva blizanačka serijala su se podelila i od tada izlazila samostalno, u znatno skromnijoj opremi. Izbacivši iz svog krila i mini serijal Romero, ceo pionirski projekat se okončao posle 15 svezaka i od tada se o ovom beogradskom izdavaču manje čulo. (Oni koji imaju sveske ovih Luksorovih prvenaca, trebalo bi da ih dobro čuvaju. Doći će vreme kada će vredeti suvog zlata!)

     Posle jedanaest godina, u znatno povoljnijem editorskom kontekstu, Luksor strip obnavlja svoju stripsku produkciju, ovog puta sa dva odvojena kolorna serijala – Faktor 4 i Divlja magija. Prvi će izlaziti petnaestog u mesecu, a drugi prvog, te će naši čitaoci svake dve nedelje imati prilike da se druže sa autentičnim domaćim strip herojima, rođenim nanovo u mašti Milana Konjevića. Prvu svesku Faktora 4 nacrtao je Mirko Čolak, a kolorisao Branislav Cimeša. Interesantno je da je na naslovnoj strani sa Cimešom radio Aleksa Gajić. Prvu svesku paralelnog serijala Divlja magija nacrtao je Bojan Vukić, a kolorisao B. Cimeša. Ovaj tandem je uradio i koricu.

     Kao i prilikom prve Luksor stripske edicije, one od pre jedanaest godina, imponuje Konjevićeva scenaristička okretnost, sposobnost da se stvaraju interesantne žanrovske priče, sa vrlo otvorenim pustolovnim mogućnostima, da se pirotehničkim sredstvima priče dinamizuju, u okviru recentnih parametara koji odgovaraju današnjoj deci zanesenoj eksplozivnim video igricama. I dok su korice prve dve sveske Faktora 4 , kao i prve Divlje magije, vrlo efektne, nešto slabije stoje stvari sa crtežima u oba slučaja, što kolorista pokušava da maskira s promenljivim uspehom. Crtež u Faktoru 4, previše, posebno u nastavku, pribegava krupnim planovima, portretima junaka, koji su mnogo manje simpatični u stripu nego na korici. Nešto je bolji slučaj u Divljoj magiji, mada je jedan broj nedovoljan za trajniji utisak i precizniju ocenu.

     Posebna priča su same medijske performanse obe edicije: odlična štampa, zgodan dizajn, čitava strategija stalne komunikacije s čitaocima, najave narednih brojeva, reklame bočnih izdanja itd. itd. Ukratko: ne morate da volite ovakve stripove, možete da na njih gledate sa odsustvom bilo kakvog interesovanja i stava, ali ukoliko volite stripove, a domaći strip uopšte, trebalo bi da se radujete ovom poduhvatu, kao hrabrom gestu ljudi koji pokušavaju da iznutra reaktiviraju srpsku scenu. Praćenje trendova u svetu, pokušaj da se u njih "utkaju" i neke naše "priče", insistiranje na vlastitoj pameti i kreativnosti, neke su od karakteristika koje ovaj poduhvat dobro preporučuju domaćoj publici i kritici. Ukratko: poželimo momcima iz Luksor stripa mnogostruko više uspeha nego pre jedanaest godina.


Objavljeno u dvonedeljniku Bestseler broj 18 , 03.11. u izdanju Narodne knjige.

povratak na sadržaj

   5. VELIKI BRAT RASTI RAJLI
Piše:
Alem Ćurin

     Slučaj prvi – PETKO; slučaj drugi – KEKEC; slučaj treći – MALE NOVINE; slučaj četvrti – STRIP ART; slučaj zadnji – jedan razgovor daleki, al' ide prvi i to otpriliko ovako:
Znaš, ja želim biti najbolji strip crtač na svijetu!
     - Dobro, samo, šta će ti to?
     - Pa tako... to mi je stvarno cilj, to, biti najbolji na svijetu.
     - Ma koji će ti to kurac, koji il' kakvi cilj? Pa nije to sto metara prepone ili, šta ja znam, neka druga olimpijska ili pak kulinarsko-mačevalačka disciplina di se dijele medalje, bogati, to ti je, ako ćemo se držat spor'ske terminologije, beskonačni maraton u krug, bez cilja, gdje je uspjeh i svaki novi korak šta te još drži u igri, a i sam znaš da ga nitko nikada nije otrčao do kraja , već su ih sve iznjeli sa staze, to ka' drugo, a ka' prvo, ti već odavno pripadaš prvoj ligi svjetskih stripera. E.
     - E, hvala ti, ma ipak... 'oću bit najbolji. Zato i radim toliko. Nego, nemoj mi reć da i tebi to nije cilj?
     - Nije, i to odavno.
     - A?
     - Je, kada smo počinjali prije tridesetak godina, ja sam samoga sebe, odma' u startu, uvjerio da sam najboji na svitu, ali sam tokom godina uvidio kolika je to muka, ne bit ili nebit najbolji, to ne, već, pod uopće, i samo druženje s idejom da ti je strip primarno zanimanje, a da nakon svih eksperimenata i lutanja i decenija ampak si još unutra al' da te nema. Činilo mi se da ću i odustat a onda sam ponovo otkrio Frank Godwina.
     - Koga?
     - Frank Godwin, jebote! Onaj šta je crta' Rasti Rajlija.
     - Poolaakoo... Ponovi.
     - Rusty Riley, bogati. Znaš to. Izlazija je u Petku, Kekecu, Malim Novinama i kod Ervina, u onom prvom Strip Artu, doduše, samo jedna epizoda. Toga bi se mora' si'ćat, na njemu si odrasta'!
     - Jebešga, zvuči mi poznato, no ne mogu se sad sjetit. Nego, šta s njim?
     - Eto to ti 'oću reć, da me puca ideja bit à la Frank Godwin; jednostavan, bez prenemaganja, pomalo malograđanski topao, ono pedesete i tako, bliži ilustrativnom realizmu četrdesetih i pedesetih, nego liniji Caniff-Pratt. Težim drami, erosu iznutra a ne u gesti.
     - Alo majstore, pa ti to trčiš svoj krug unatrag!
     - Ne, nego samo još sanjam! I to, das' ti najbolji.
     - Bog ti dugo dojio te tvoje sne!

*

     Dilemi - ima li boga ili ne - nema mjesta na ovome mjestu. Naravski, ima ih komada dva. I oba su u stripu. Slovima i poimenice, Winsor McCay i George Herriman. Daklem, dva su boga stripa i nema drugih doli njih dvojice (ako pak ja mogu biti tu nekakav svjedok, a mogu, jer moja je crkva sklepana od crtačkog drva i papira te od pakovanih snova u novinskoj roto-karti za doma – op.A.).

     Slijedi ispravak krivog navoda, gornjeg: McCay i Herriman su jedini svoju stazu otrčali do kraja! Little Nemo i Krazy Kat u to su ime hodali po vodi, pretvarali istu u vino i sa siću sličica gladan puk kao site snovima zalijevali.

     I drugi su pioniri majstori stripa te njihovi roto-huncuti bili na tome putu. Svi su istom stazom kročili. Jer drugoga puta nije ni bilo. Prve tri decenije strip je živio u sretnom braku sa snovima. Djecu svoju zajedno su podizali. Strip je, kao i sam san, bio čista avantura. Avantura što se vraćala, ponavljala sa svakim novim danom, iz tjedna u tjedan, kroz svaki novi san. Naravski, jer nitko ne sanja u nastavcima! Ampak, oni kojima to pođe za glavom istu su dužni dati na razmatranje. Tako kaže medicina. No zdravlje i snovi ne idu zajedno, pogotovo ne kad se umiješa profit. Dapače, profitu je došlo, samo tako, da san, sam po sebi, više nije avantura već da je avantura ustvari san, san u nastavcima.

     Velika je Depresija silila medije na imitacju života. Tražio se ilustrovan život, lijep i uzbudljiv. Tako je rođen i ''avanturistički strip''. Period provokacije i improvizacije je ukinut. Umjetnost je ustuknula pred vrhunskim zanatom. Rađalo se zlatno doba. Meanstream je jedini bio asfaltiran. Valjalo je u njemu uzorati svoju brazdu. Od tada sanjamo u nastavcima, bez obzira na medicinu. A u medicini se san u nastavcima kliče hipnoza.

     Strip više nikada nije bio isti. Termin nevinosti je istekao. San, kao takav (no sad malko rastezljiv), je ostao, ali vrijeme bogova je bilo posve pasê pak su ovi, i njima slični, izašli iz priče (jer oni nisu bili za priču već za strip!) pa ih tako ovdje više neće biti, ter će teči riječ samo o onima što su stvarali strip likove na priliku svoju (a bogovi ne bijahu!), o realističnim crtačima, crtačima avanturističkog stripa, strip-autorima (i o onima koji su im u tome pomagali - scenaristima) što, bez obzira koliko bili veliki, nikad se nisu vinuli do McCaya ili Herrimana. Nisu imali šamse. Nemo'š biti bog u nastavcima!

     Ovo je objektivan stav o subjektivnoj stvarnosti i reći ću da ih je bilo deset, ne više, tih velikih relističkih crtača-autora što su mi tetovirali strip u krvotok, odredili djetinstvo van pionirske organizacije i čuvali me od kradljivaca snova. Velikani koje mogu nazvat Učiteljima. Sumnja li netko u ove?, ej!, pa to su: Hal FOSTER (Prince Valiant), Alex RAYMOND (Flash Gordon i Rip Kirby), John PRENTINCE (Rip Kirby), Burne HOGARTH (Tarzan), Jose LUIS-SALINAS i Arturo del CASTILLO te Aberto BRECCIA (raznorazni naslovi u Crtanim romanima), Frank GODWIN (Rusty Riley), Frank HAMPSON (Dan Dare) i Andrija MAUROVIĆ (svi njegovi westerni).

     Svi su vam poznati, naravno, samo vas ovaj Godwin nećurećjebe. Ono Rusty Riley (Rasti Rajli) daje vam na nešto, al' uglavnom ništa, tabula rasa. Ne tješite se što niste jedini, što to ne znaju i neki od ponajboljih svjetskih stripera – to se zove rupa u obrazovanju. Znanje kaže da je Frank Godwin patentirao strip kakvog danas znamo.

     No, idemo ispočetka.

*

     Hal Foster nosi na svojoj grbači sveto ime oca avanturističkog stripa jer je ''kao'' izlaskom njegovog Tarzana rođena avantura. Taj sedmi siječnja 1929. uzima se kao herojski datum u povijesti stripa. Istoga je datuma imao premijeru i prva strip-faca izgubljena u svemiru, Buck Rogers od Dicka Calkinsa. Toga se dana, dunkve, rodio junačko-pustolovno-realistički strip u nastavcima, zar ne? To kompleksno pitanje zahtjeva kompleksan odgovor, što u tri slova stane: Jok!

     Neka živi grbača časnog Fostera!, no red je reći istinu, jerbo prvi američki, daklem svjetski, avanturistički te realistični lik ne bijaše neartikulirano golo muško meso već drugarica neka svjetlana, plavuša prava, imenom CONNIE. Svjetla roto-života su je obasjala 13. studenoga 1927.

     Autor je bio relativno vješt ilustrator Frank Godwin, zrelo čeljade s punih tridesetiosam. Čovjek se već nakupio godina kad je dobio ideju da zamjeni medij i promijeni sam medij kao takav. Vrata, što su otvarala novu i nepoznatu avanturu u historiji stripa, od drva su s njegova crtaćeg stola. Dotad nezamislivo se dogodilo. Čovjek je stajao nasuprot čovjeku. Čitatelju je preko puta bio roto-junak stvoren na njegovu sliku i priliku. Ljubav na prvi pogled bila je obostrana i glasna. Izdavačima nije trebalo dva puta reći. Identifikacija je hvatala na brzinu. Doba hipnoze je počelo.

     Novi trend iskao je ilustrativni pristup strip crtežu. Godwina je pratila cijela bulumenta dotadašnjih reklamnih crtača haltera i inog ženskog rublja, risača domaćih životinja, krstitki, genre-slikara svakodnevice i plakatera. Svi su imali posla. No to je bilo samo pola posla.

     Prvi sindrom avanturističkog stripa je priča koja teče. Iz dana u dan, iz tjedna u tjedan. Radnja u kontinuitetu je nametnula rokove, tu silu nečistu za svakog stripera. Oranje asfalta je naporan posao. Na strip-bini crtačima su se pridružili neki novi likovi. Blues i jazz zamjenila je muzika za ples. Bilo je lakše u paru. Strip je postao čedo udruženog rada. Crtača i scenariste.

     Mnogi kurentni pulp-fiction pisci dobili su sigurniji kruh. Te face dovele su svoje prljavo rublje sa sobom te ga samo istresli u novi medij. Smrt, što se odavno uhljebila kod takvih, samo je čekala da se i uslika. Zahvaljujući ''novoj modi'' dobila je priliku. Po prvi put je strip junak imao licencu za ubijanje. U ime pravde, i na pravdi boga, domovine, čovječanstva. Čitatelji su držali palac prema dolje. Non-stop!

     Novonadošli su se heroji, tako osiguranih zaleđa (dobivši oba roditelja, oba prilično situirana), potpuno posvetili što šegi, što šori. Više šori. Jer, nikada toliko negativaca kao tad u kaznenom roto prostoru. Novi macani imali su zagarantirani rad u sve tri smjene. Zahvaljujući scenaristima mozak heroja napustio je staru adresu pa smo ga našli u smanjenom obliku, negdje oko pazuha, u čvrstom zagrljaju bicepsa i kožnih futrola. Od tada se spušta sve niže i niže te je sve sitniji, skoro da ga i nema; dok scenaristima buja – naročito u zrcalu.

     Frank Godwin, nakon što je više od dvije decenije za kruh i maslac zarađivao kao ilustrator ili plakat-meštar, taj što je otvorio sezonu avanturističkih junaka, krenuo je tim putem sam. Bez scenariste. Možda baš zato što je bio prvi i nije se imao na koga ugledati, tko zna. Poslije toliko godina smatrao ja da može i ima nešto za reći, da zna ispričati svoju priču. I išlo ga je.

     CONNIE, svoju heroinu, katapultirao je kao nedjeljni strip, da bi je od svibnja 1929. ponudio i u dnevnim kaiševima.

     Bila je Connie jedinstveni lik u beskonačnoj niski strip gubica. Netipična pojava, ne samo kao žensko, plavuša je ta u svom dugom sedamnaestogodišnjom roto-životu (1927. – 1944.) glavno oružje hranila između ušiju. Toj strip plavojki vlasište je nicalo iz sive kore! Ej, bila je to plavuša s mozgom! Godwin je držao je više do ženskih mušica nego do mucho mišica.

     Udahnivši joj život u sam osvit Velike Depresije, dobri Frank, uvijek socijalno osjetljiv, prenio je to i na svoju svjetlanu. Prvih godina, za klimaksa Depresije, Connie se bavi humanitarnim radom. Njezina je interesna zona uvijek na strani ekonomski obespravljenih. Hrabra Plavuša (Connie, prezimena Kurridge, što se čita kao i courage - hrabrost) stupa na čelu lumpenproleterijata u borbi protiv beskrupuloznih tajkuna. No nije predugo izdržala. Malo po malo Godwin popušta i u dnevnim nastavcima dozvoljava Connie da se posveti više sebi, što ona objenožno i prihvaća te krupnim koracima prelazi iz zanimanja u zanimanje.

     Prvo je vidimo kao novinarku, zatim je dektektivka, voza avion gore-dolje, ništa lošije od Frank Millerovog Barney Baxtera (koji sad Frank Miller?, e pa original!, što je crtao spomenutog Baxtera od 1937. - 42., a kod nas izlazio u Majinom stripu – op. A.). Pustivši se od kraja, sad i u nedjeljnim tablama, Connieine ambicije rastu te postaje čak i filmskom zvijezdom, to joj udara u glavu, ampače, otima se kontroli. Očigledno: autor je gubi i autor se gubi. Zapleti su sve slabiji, dijalozi nesuvisliji. Hidrogen duboko prodire i razara sivu koru. Simptomi su bili očiti. Strip Connie sad skroz daje na vic o plavuši. Nije ga više išlo, pak umorni Frank Godwin potpisuje predaju sredinom 1944., iste godine kada slavi četrdesetogodišnjicu(!) plodnog i uspješnog umjetničkog rada. Prva je avanturistkinja u stripu prnula u r(k)osu.

     Sedamnaest godina svakodnevnog nalijevanja katrama na crtačku ploču uzelo je danak. Frank je odlučio ubuduće svoje ideje isporučiti scenaristima pa nek se oni zajebavaju s pričom a on će se držati kista, što i najbolje zna. A nitko nije bolje poznavao kist od njega - u povijesti stripa! Aha!

     U početku je sigurna ruka iskusnog ilustratora samo prenijela vlastiti rukopis u medij stripa, zanatski vješt al' pomalo šabloniziran i slatkast. Jebiga, godinama je radio za ženske časopise. No, nesumljivo likovno talentiran, Frank Godwin, s vremenom svu svoju pažnju posvećuje crtanju svojih protagonista, ampače, dok mu radnja te psihologija likova slabi, vizuelni karakter istih postaje njegov zaštitni znak. Svi su njegovi likovi, glavni i sporedni, imali svoj, lako prepoznatljiv personaliti (to se sad tako kaže?) - opleten grafizmom, samo takvim, lociranim jedino u njegovoj četkici.

     Na ovome ću mjestu reći i to da Godwin s Connie dijeli prva mjesta u povijesti stripa u čak tri/četiri kategorije(!), i to pod apsolutno: apsolutno prvi realistički strip; apsolutno prvi avanturistički strip; apsolutno prvi strip junak / apsolutna prva strip heroina. Neka tako i ostane, jer tako je i bilo, a toga nema na internetu!

*

     Na inernetu ima zato ovo: ''Rusty Riley nikada nije bio u top-ten-u najpopularnijih King Features Syndicatovih stripova, bio je daleko iza njih, no crtež u tome stripu je nešto naljepše u sindikalnoj ponudi, bilo kojoj, i za svagda.''

     Jednom je jedan (priznati domaći strip teoretičar i mlađahna przica samo takva) izvalio kako se vrijedilo roditi u pedesetima samo zarad dvije stvari: Den Deriju u Plavome (veličanstvena reprodukcija bakrotiska – čarolija štampe) i jedinom Princ Valijantu u roto-koloru na ovim prostorima, u Kekecu.

     Dvorište odrastanja nas, rođenih pedeset i neke, bilo je hranjeno blagom svakoraznim, i nije mi ga, sada i ovdje, namjera raskopavati dokazivanja radi, no zasigurno smo svi iz njega sobom ponijeli jedan mali biser, onaj što se čuva u unutrašnem džepu memorije, tamo gdje se hrane samo tople i najdraže uspomene. Taj mali, al' veliki kamen (alem kamen?) naših temelja, još i danas je naša lozinka, a ona se glasa: RASTI RAJLI. Lozinka koju upražnjavamo i priznajemo samo mi što smo rasli s petoljetkama.

     RUSTY RILEY je pod imenom Dječak Rusty svrnuo do socjalizma prvo kroz Petka, Vjesnikovog zabavnika, broj 9, 5.09.1952.
     (A sad kratko o sitnoj al' bitnoj ulozi moje obitelji u jugoslavenskoj izdavačkoj povijesti stripa. Priča je ovo od moje stare!)
     Rusty nam je stigao s jednim jedinim razlogom, da upozna mene i moju ekipu. Ali nas nije bilo nigdje, nas rođenih 1953. Pa udre po kućama nagovarati roditelje, moju majku pod naročito, i neda im mira dok se ovi ne uhvate posla kako treba. Kad obavi to, a oni posao, Rasti se nakratko oprosti od njih 20.02.1953. u 44. broju Petka.

     Nastavak slijedi kao ispunjenje hira jednoj mušičavoj trudnici. Majka mi se naime, u visokom stupnju trudnoće, vidi vraga, uželjela stripova! Ma di baš štripte? (tako je on, i nikako i nikada drugačije, zvao stripove), čudom se čudio moj siroti partijsko-osvješćeni otac dok je začudan stajao pred bogatstvom trafike na vrhu ulice. Kolovoško sunce i diktatura proleterijata bili su pičkindim pred histerijom njegove erotične trudnice. I bi kako je rečeno. S Petkom u dom nam se useli i Rasti, koji baš od tog 54. broja Petka, 21.08.1953., svrati ponovo najviše zarad moje matere i njezinog obećanja. Obećanje se ispuni koji dan kasnije.

     Prvu sam sigurnost našao u toploj sjeni majčinih grudi, u tom mliječnom gnijezdu obloženom stripovima! Bilo ih je posvuda. Otac je dobijao mlade dok je njegova voljena hranila mladunče a višak rasipala roto likovima. Namjerno ili ne, najviše je tog mlijeka dokapalo Rasti Rajliju, siročetu bez majke. Rasti nikada nije bio daleko, ne puštajući me ni za tren dok je u mene ukucavao moj prvi san. Dojeni s istog izvora postali smo braća. Braća po mlijeku. Braća po majci. Braća po snu.

     Onda je stari otišao do telefona, tamo u Komitet. S druge strane žice bio je nekakav stvor u zagrebačkom Komitetu. Takove su bile linije na liniji.

     Dječak se Rusty rastao od mene i majke - te od svih ostalih beba, a bilo nas je dosta zahvaljujući njemu, nas rođenih te pedesetitreće - u 64. broju Petka, na Silvestrovo.

     U Novu 54. ušli smo bez Rasty Rileya, a u 65. Petku kočio se uvodnik ispisan kroz telefonsku slušalicu:
     ''Djeco!
     Roditelji!
     Pedagozi!
     Od ovog broja 'Vjesnikov zabavnik Petko' izlazi u sadržajno izmijenjenom izgledu. Posvećen u prvom redu omladini ovaj list do sada nije uvijek svojim materijalom ispunjavao one zahtjeve koje današnji odgoj treba da ima u vidu. Često se potkrao neki strip kojega je sadržaj bio besmislen improviziran, a bilo je i u tekstu takvog materijala. Do toga je dolazilo katkada i zbog toga, jer su pedagozi i dječji književnici izbjegavali suradnju u listu ovakvog tipa - ne želeći činiti stripu društvo. Međutim, strip, sadržajno na mjestu, i s kvalitetnim crtežom nije nikakvo zlo. Stojeći na tom principu 'Vjesnikov zabavnik' od ovog broja nastojat će uskladiti želje naše omladine koja voli dobar strip i želje nas samih, a i pedagoga, da u ovom listu, pored zabavnog materijala, bude i naučnog i odgojnog...''


     Majci se mlijeko povuklo. No bez posljedica, i tako mu je istekao termin. Ja sam nastavio rasti u stranu prema onome prvom snu. Ravnotežu su djelomično vratili stripovi što više nikad nisu izašli iz naše kuće.

     Stvari su legle na svoje mjesto gotovo tek pet godina kasnije kada je Rasti ujahao među nas preko Kekeca, broj 35, 21.08.1958. Osvojio nas je na prvu. Dali smo mu se kao nekom svom, a da nismo imali pojma o onoj prethodnoj priči. Pustili smo ga da nas prati u vrtiće i osnovnu, držao nas je za ručicu preko ulice, povjeravali smo mu naše franje (klikeri), penove, herbarije. U kišne i hladne dane vodio nas je na svoju farmu, zelen i sunčan Milestone, gdje bi se do mile volje ispuhali na njegovim trkačim konjima i u njegovim pustolovinama. Koje su bile i naše. Pomagali smo mu da otkrije konjokradice, lopove, prevarante, kurbine sinove svih fela. Bio nam je kao stariji brat i drug u igri i snovima. Da, Kekec nam je poklonio (i vratio) brata! Oni nešto stariji imali su u svoje doba Petra Pana, a mi Rusty Rileya. Morebit da to ide po abecedi.

     Kroz osam epizoda i sto i šest tabli, u isto toliko brojeva Kekeca, nakon dvadesetičetiri mjeseca ćipo (Kekec br. 140, 25.08.1960.), Rusty preskače zadnju steeple-chase prepreku i gubi se u pitomim bregovima Kentuckyja. Na poslijednjoj tabli lijepo se vidi KFS signatura, 1959-7-19, tako piše. Nismo ni znali da su ona brda ustvari brda Paname, za kojima je sunce već bilo zapalo bez namjere da se vrati. Nismo tada znali ništa o životu i smrti. Imali smo samo svoje snove i nismo postavljali pitanja.

     Blagoslovljen neka je sistem socijalističkog obrazovanja. U tome sustavu pregršt dječjih novina punih stripova bio je dio obrazovanoga programa. Male Novine bile su dio obaveznog sastava. Male Novine, a unutra nama veliki Rusty Riley, uz Tarzana, Tim Tylera (i Spada). Opet je sve bilo kako spada. Opet smo imali s kim podijeliti modrice te fetu (kriška) kruha i masti.

     Onda su jednog dana proradile žlijezde. Uzburkani organizam odbacio je košuljicu od snova, dobio krila i letio s cvijeta na cvijet. Tu i tamo, u pauzama, vraćali smo snagu uz stripove, kojih je bilo sve više i više. Te nove naslove pratili su i stare epizode junaka našeg odrastanja (da se i nove generacije upoznaju s njima i da zavide nama koji smo bili na premijeri). Bilo je te reciklaže i previše, no nitko se nije bunio, dapače. Svi su opet bili tu, repete i po više puta. Samo je jedan nedostajao, samo se jedan ukazao među nama samo još jednom, nakratko i usitno, da provjeri i uvjeri nas da smo bili u pravu kada smo, baš njega, sačuvali u onom unutrašnjem džepu.

     Ervin je Rustemagić pripadnik generacije o kojoj teče riječ i možebit da je samo sebe radi (što je sasvim u redu) u vlastitom Strip Artu, br. 4 od 15.12.1971., objavio jednu epizodu Rusty Rileya.

     ''Epizoda je ne baš nova – piše Ervin u svojoj rubrici Čudesni svijet stripa, rubrici urednika u istome broju SA, pa nastavlja – Strip o Rusty Rileyu više se ne crte... Nitko nije nastavio posao Franka Godwina...''
Tako smo, eto, po prvi put čuli da se ime oca našeg brata-junaka piše Frank Godwin.
Nitko više nikada nije objavio ni jednu epizodu RR na ovim prostorima. Rasty se vratio tamo di i spada, u rajski vrtal našeg djetinstva da ostane glavni baštovan naših snova, za stalno.

*

     Možda će vam se ovaj tekst činiti dug, možda grintate što vas davim o nečemu o čemu pojma nemate i što vama ama baš ništa ne znači, možda vam je predugačko ovo nalijevanje vaše rupe u obrazovanju, ali reći ću vam i to da je ta rupa preduboka baš zato što o Franku Godwinu, kod nas, u ex Jugi i poslije, nikada nije objavljen niti jedan tekst osim spomenutog Ervinovog (koji je i sam 80% prepisan, što ne smeta, jerbo bolje išta nego ništa). Da, ljut sam i zato ću nastaviti.

*

     Frank je Godwin nakon Connie mijenja adrese i iznajmljuje svoju ruku na par naslova. Tako je, između ostalog, za DC Comics radio i Wonder Woman. To mu je više došlo kao relaks pred projekt što se već neko vrijeme kuhao u njegovoj glavi. Adresu na Kubi mijenja za Panamu, a Kingu (KFS) nudi ideju za serijal o usvojenom sirotanoviću na nekoj-tamo-farmi za uzgoj trkačih konja. Sindikat pada na tu ideju, a Godwin ne ponavlja grešku s Connie te angažira scenariste za svoje priče koje će oni samo uobličiti. Želeći imati sve pod kontrolom angažira svojeg brata i pisca, Harolda Godwina, za nedjeljne nastavke. Rod Reed, iskusno scenarističko grlo, koji će raditi, uostalom, i sa Salinasom na Cisku Kidu, bio je zadužen za dnevno štivo.

     Rusty Reley je zabljesnuo 26.01.1948., prvo u formi nedjeljne table, da bi 27.06., iste godine, serijal pojačao sastav i dnevnim kaiševima.

     Taj gospodin od skoro šesdeset, dobri stari Francis Godwin, bio je svjestan da upravo stvara svoje životno djelo. Krivio se i po šesnaest sati dnevno nad crtaćom daskom (bez problema), kao da starta od nule. Želio je i uspio, pokazati mlađariji, a skoro su svi bili mlađi od njega!, da se i toj dobi može nositi s tako zahtjevnim poslom bolje od većine njih.

     RR je bio nešto novo i sasvim drugačije od svega što se nudilo na strip tržištu.

     Čist i van ikakve krinke domoljublja, bez kostima majke crkve i odijela oca dolara, u crno-bijelom roto oceanu uzburkanom vječitom borbom neprijatelja čovječanstva (čitaj: kršćanstva i kapitalizma – op. A.) i branitelja istoga, Rusty je bio roto lik iz neke druge dimenzije. U tome moru maškara i masakra, bio je čista provokacija!

     Bilo je to vraćanje duga dobu nevinosti, dobu i nevinosti, što su brutalno i vulgarno prekinuti tzv. avanturističkim stripom, kojem je on, eto, ni kriv ni dužan, rodonačelnikom bio. Vjerovatno su u pravu oni koji Hal Fosteru daju prednost nad Godwinom glede ''oćinstva'' pustolovno-junačkog stripa, jer je baš Foster bio taj koji je prvi u Tarzanu ''ubio zapravo na mrtvo'' nekog roto-humanoida u povijesti medija i otvorio sezonu ubijanja. No, tako nas je učilo za stalno, mrtvi avanturu čine herojskom.

     U školi, gdje su i kada su striperi učili o ubijanju, Godwin ne da nije bio na nastavi, nego nije s njima ni išao u školu, pogotovo ne istu. On se školovao s Geo McManusom, Winsor McCayom, William Heath Robinsonom, Rube Grudbergom, Harry Grant Dartom, Tadom, Rudolph Dirksom, Bud Fisherom, Lyonel Feiningerom, Georg Herrimanom, Frederick Burr Opperom, C. W. Kahlesom i da ne nabrajam dalje cijelu prvu ligu iz prve smjene stripa, iako mi baš bio doš'o ćef. Možda je to školovanje bilo i dopisno, nema veze, al' je Francis Frank Godwin u cijelom svom strip radu i po poimanju medija samog, pripadao tom duhu, tom razredu. Kada se on bio uhvatio stripa, samo je htio svoju skasku ispričati vlastitim rukopisom, u nastavcima. U tom je rukopisu bio ključ. Nesvjesno je otvorio vrata podzemlja koje je postalo pravilo.

     Grižnja savjesti, amo to tako nazvati, navela ga je da vrati strip tamo di i spada, u vrt odrastanja, u sezonu nevinosti di su samo snovi (pa makar i u nastavcima) jedina istina. Rusty Riley kao lik i Rasti Rajli kao strip bili su jedino i, nažalost, zadnje svjetlo u tunelu usred junačkog mraka. Nikada se ništa ili nešto humanije od RR nije pojavilo u strip industriji mucho avanture.

     Ima onih što će pizdit kako je Godwin propagirao vrijednosti malograđanske bijele Amerike. Ma zabole me za njih, ako je ustvari PRIJATELJSTVO, ta najuzvišenija forma komunikacije, bilo ono što je izbijalo iz svakog Godwinovog kadra. Jer, dok su nam Čapa i Gru-Gru, Krcko i Malecki, Tom Njuškalo, Tom i Malo Medvjeđe Srce, Aca i Maca, Bača Izviđač bili samo stripovi - RASTI RAJLI JE BIO JEDAN OD NAS!! Šta ti je hipnoza, a?!

     Frank Godwin bio je što stariji to bolji - najbolji. Njegova produkcija, i dnevna i nedjeljna, u poslijednjih šest godina života, 1953.-1959., bila je čista pohvala ruci. Rusty staroga Franka je u tom terminu nešto naljepše u strip ponudi, bilo kojoj, bilo kada i za sva vremena. Al' ljepota zna bit zajebata u tim godinama. Srce mu se raspuklo pred njom, iznad Panamskog kanala, 5.08.1959.

     Franka je Godwina struka cijenila kao malo koga. Bilo je to kada se struka odazivala na ime Ruka Koja Misli. Jes, bilo je to dok se još struka vrtila oko novinskoga papira, dok je bila vezana za dnevna i sedmična roto glasila, dok je strip još bio trip, dok još nije potpuno istisnut u suhi dok među koricama. I kaže mi nedavno jedan od kapetana, zapravo kapetanica jednog od najpoznatijih tih suhih dokova struke, kaže ona meni onako ladno da nikada nije ni čitala Rusty Rileya, kaže to mrtva-ladna Diana Schutz (Dark Horse), pa dodaje kako se za strip napalila tek preko ukoričenog Supermana tamo 1962/63. U strip je ušla kroz korice i tamo ostala, jer izvan korica je pustoš - ništa nije ostalo!!!!!

*

     I tu je kraj. Konac kraja započetog:
Pod A) kada je priča pojela strip, kada je scenarist postao važniji od crtača - jer danas je crtač samo hand but not had, onaj koji ispunjava tuđe želje i pizdarije netalentiranih skribomana;
Pod B) kada je hipnoza zamjenila san sa strahom, jedinim preostalim zaštitnim znakom stripa;
Pod C) kada je strip svoju ustrašenu dušu prodao za siguran hlad među koricama comic-booka, tog paketa od celuloze za bukve i pilotinu.

     Izdavači, urednici i scenaristi, prevelik je spisak onog što vam neskriveno želim!


(Tekst je izvorno pisan za KVADRAT, časopis posvećen stripu koji uređuje i izdaje Vjeko Đaniš, za broj koji je upravo izašao za CRŠ, tako da vam je ovo svojevrsna preporuka da kupite novi broj, koji donosi i mnoštvo drugog materijala. zmcomics)

povratak na sadržaj

   6. O TRIVIJALNOM I BITNOM
Piše:
Darko Macan


O TRIVIJALNOM I BITNOM
/Ili: Zašto su Spaghetti Brothers bolji od Sopranosa/

     DVADESETO je stoljeće vjerojatno najslobodnije stoljeće u povijesti Zapadnoga svijeta. U ime ove ili one slobode proklamiran je pad okova nacije, vjere, obitelji, morala, proglašena je smrt klasičnog romana, figurativnog slikarstva, sputanosti svake vrste ... Sloboda je postala konačna dogma, premda me još uvijek nitko nije uvjerio kako je čovjek doista za slobodu rođen i kako rob zna što bi s njome.

     U popularnoj kulturi, također jednom fenomenu dvadesetog stoljeća, strah je od slobode možda i najrazvidniji. Popularna kultura, smišljena za laku zaradu, laku zabavu i lak zaborav, poprilično je nepripremljena povučena na mnogočiji osobni pijedestal. U njenoj smo predvidljivosti, stalnosti i pravilima prepoznali red koji nam je u svakom drugom području izmicao pa smo od filmskih zvijezda načinili nove plemenitaške obitelji, od rocka novu religiju, a od stripa novu naciju ili makar novu obitelj. Pop je kultura naš novi identitet: raspravljamo o onome što gledamo, predstavljamo se onime što slušamo, jesmo ono što čitamo.

     Trivijalno je tako postalo bitno. O glumcima znamo više no o susjedima, genealogija bendova važnija nam je od traga vlastite krvi kroz stoljeća, događaje iz vlastitog života pamtimo po stripovima koje smo tada čitali. Popularna kultura - koja je uvijek imala svoje vrhunce, ali koja nije nezasluženo bila prozivana šundom - doživjela je postati etalon svake kulture i mikroskopski se pomaci u žanru doživljavaju kao epohalne revolucije ravne, recimo, nastanku kubizma. Razlozi veličanja minornih TV-serija poput Sopranosa ili Oza - koji donose tek najsirovije strasti, najplošnije karaktere i najjednostavnije obrate zamotane u pokoji konceptualni trik i savršenu produkciju - upravo su u padu standarda. Najniži zajednički nazivnik, ta harrisonbergeronovska uravnilovka slobode, novo je željezno pravilo pomirljive lagode i podnošjive dosade. Iz zabave smo odstranili svaku misao, kao što iz života kanimo odstraniti svaku bol, ne videći kako bez boli život neće biti život, kako bez misli zabava nije zabava.

     A Spaghetti Brothers, s druge strane...

     Sve je govorilo protiv njih. Samo ime stripa je nevjerojatno jeftino, zvuči poput loše šale. Autori su ga se prihvatili uslijed besparice, pristali su štancati tjedne epizode za u svakom pogledu jeftin Lanciostory magazin. Odabrali su krimić u New Yorku dvadesetih godina dvadesetog stoljeća kako bi u stripu bilo pucanja i tucanja, pošteno su se pripremili raditi šund i - promašili.

     Promašili kao u onom receptu za letenje Douglasa Adamsa: “Poletiš tako što skočiš i promašiš zemlju.” Spaghetti Brothers lete od prve stranice; umjesto danas tako čestog trivijalnog koje se maskira u bitno u ovome smo stripu dobili bitno zakrinkano u trivijalno. Ispod šore, ševe i šege darovan nam je klasičan roman i figurativan crtež, priču o moralu, obitelji, vjeri i naciji. Sputano okovima, roblje je tako lijepo propjevalo.

     Spaghetti Brothers Carlosa Trilla i Dominga Mandrafine priča su o dvadesetom stoljeću. Sve je tu: i svijet kakav je bio, utjelovljen u pričama iz starog kraja, i novi svijet Amerike koja se rađa u brutalnosti, požudi i traženju identiteta. Obitelj Centobucchi (“Storupići”, još jedna loša šala!) bila je kakva-takva obitelj kada su krenuli na put - još uvijek su ih vezali stari zakoni, običaji i navade - ali novo nije htjelo ništa staro. U novom će domu obitelj Centobucchi biti rastrgnuta između srca koje ih vuče uspomeni zajedničkoga ognjišta i života koji ih razvlači svakoga na svoju stranu, u hramove novca, seksa, zakona, religije i sreće.

     Spaghetti Brothers klasična su tragedija ispričana na jedini pravi način - kroz smijeh. Likovi te priče žive! Njihova je stvarnosnost očita u tome kako se mijenjaju iz poglavlja u poglavlje, ponekad iz kadra u kadar, ne zbog jeftinog šoka već zbog otkrivanja nove fasete. Jedan od njih može biti sposoban ubiti, ali ne i ljubiti (barem ne žive); drugi obratno. Amerigov edipovski kompleks je stvaran za razliku od psihoanalize Tonya Soprana koja je samo doskočica, funny once geg kojeg ni Robert de Niro u “Analyze This” nije uspio učiniti zaista smiješnim.

     U Spaghetti Brothers, likovi koji nas uz sebe vežu na prvi pogled na idućoj će stranici počiniti gore stvari od onih koje smatramo zločincima; zločinci će nam se smiliti kad dođe njihov red da pate. Ispod Mandrafininih divnih crno-bijelih crteža ništa nije crno-bijelo: svaki je Trillov lik sposoban i za dobro i za zlo, često u istome dahu, i svaki je tako neraskidivo vezan za vlak vlastite sudbine na tračnicama tragedije.

     Jer, od svega nas je dvadeseto stoljeće oslobodilo samo ne od tragedije, ljudskosti naše, naše sudbine.


(Predgovor za knjigu Carlos Trillo & Domingo Mandrafina, Spaghetti Brothers – 1, Fibra, Zagreb, 2006)


povratak na sadržaj

   7. REFLEKTOR UPEREN U SENKU 4
Piše:
Zoran Stefanović


ALEKSANDAR HECL, LUČA ČISTE UMETNOSTI (1)

Umetnost ilustrovanja: 250 crteža Aleksandra Hecla (izbor ilustracija iz perioda 1950-1960. god.)  Priredio i predgovor napisao Askanio Popović. „Mapa S“, Beograd 1996 , 170 strana.

     U smeni naraštaja i civilizacijskim lomovima, uvek postoji i jedan nepravedni aspekt, nečasna linija manjeg otpora kolektivnog bića koje privremeno gura u zaborav, pa i mrzi velike pojave.

     Tako „zaboravljeni“ velikani — ili prosto važne duhovne pojave poput pojedinačnih umetničkih dela ili misaonih tokova— u stvari postaju preskočena činjenica. Ona koja čeka da se klatno lomova umiri i da se u novoj ravnoteži skrajnuta pojava nanovo „otkrije“, opet postane kolektivna baština, zajednička snaga i uzor.

     Ove godine obeležavamo nekoliko godišnjica vezanih za jednu veliku ličnost — slikara, ilustratora i stripara Aleksandra Hecla (1926-1991): osam decenija od rođenja, pola veka od pojave njegovog prvog stripa u listu „Pioniri“ i petnaest godina od kako je preminuo.

     Mišljenje i osećanje koje istinski poznavaoci srpskog i jugoslovenskog stripa i ilustracije imaju o ovom umetniku, objasnio je nadahnuto i spontano drugi naš stvaralac — onaj koji kaže da je uticaje crpeo „od Altamire, preko nemačkih bakroreza, do Aleksandra Hecla“ — slikar i stripar Dragan Bosnić:

     O Heclu ne mogu govoriti kao o uticaju. Poznanstvo sa njim je bio preokret u mom životu, kao kad neko, ko gleda u zemlju, odjednom pogleda u nebo. Imao sam sreću da sam ga poznavao. Zastaje dah od pomisli da se takav čovek pojavi jednom u istoriji i da je bio među nama. Mi se svi bavimo umetnošću, a on to jeste. Mi premeštamo linije i mrlje po podlozi, a on stvara. Beskrajno sam zahvalan Askaniju Popoviću što me je upoznao s njim.

     Aleksandar Hecl i njegov opus su jedna od prisilno „zaboravljenih“, „preskočenih“ i „neprepoznatih“ tekovina naše kulture, i glavni cilj ovog teksta — pored esnafske naklonosti i poštovanja — jeste i plemenita provokacija, početak drugačije recepcije, masovnije i temeljnije, koje smo jednoj sudbini i delu dužni.

     U tom smislu, bićemo slobodni u nekoj budućnosti i nastaviti ovaj članak, sa osvrtom i na stripski opus.

     Tihi čovek

     Aleksandar Hecl, Šaca za prijatelje, rođen je u Zemunu 29. marta 1926. Otac mu je bio Filip Hecl, zemunski Nemac, moler i zaljubljenik u sport, a majka Jelena, Srpkinja, devojačko Jugović. Pored Aleksandra, Heclovi su imali i ćerke: Veru, Nadu i Ljubicu. Porodica je živela skromno, više u nemaštini, nego u stabilnosti. Na žalost, deca ostaju rano bez roditelja, a ta nesreća, kao i borba za održanje uticaće sigurno na duševni profil našeg tihog umetnika u decenijama koje dolaze.

     Njegova potreba za likovnim izražavanjem, u dobu retkih igračaka i druge skupe zabave, bila je enormna i ostvarivala se po školi, šupama, tavanima... Izvanredna sećanja na te dane izneo je sam umetnik u razgovoru sa Zoranom Đukanovićem, odakle dajemo delić:

...crtao sam zaista mnogo. Tada sam pravio i poneki strip olovkom. Drugovi su znali da vire iz klupe iza mene da vide dokle sam stigao, da vide „šta je bilo dalje“. Nekad me je to i koštalo glave – nastavnici bi mi oduzeli svesku. Ali to je bio i kraj stripova iz doba osnovne škole. Crtao sam bukvalno sve. Najviše sam voleo životinje da crtam. Često sam crtao konja ili jahača na konju, nekog lava. Tada za mene nisu postojali pojmovi nacrtati crtež koji se stavi na zid ili napraviti sliku. Crtao sam po marginama. Gde stignem. Ni hartije nije bilo u izobilju, a kamoli ostalog pribora.

      Trinaestogodišnjeg autora pominje i predratno Vreme u svom dečijem dodatku, u tekstu „Šaca-bata — majstor od zanata“, imenujući ga: „mali zemunski vunderkind“. Sâm kaže da nije voleo školu, a darovitost i potreba za stalnim otelotvoravanjem unutrašnjeg sveta mašte narasla je brzo do pune lične i zanatske artikulacije.

Oko četrnaeste godine od rođaka sam saznao da se strip radi tušem i perom, a ne olovkom. Tada sam prvi put pokušao da ga radim u toj tehnici. U šesnaestoj godini počinjem da slikam uljanim bojama. Međutim, stvari što sam tada radio nisu bile slike. To su bili detalji: figure i životinje. Onda je došla okupacija. Izgubili smo kontakt sa Beogradom. Nisam mogao da pređem Savu, da odem u muzej da gledam šta ima i kako se radi. Tako sam bio prepušten sam sebi. Radio sam često u jednoj gami, tonski sam rešavao, onako kako se u stvari počinje na akademiji.

     Rat se završio, a 21-godišnji mladić upisuje Likovnu akademiju u Beogradu 1947, gde je, uprkos ždanovizma novog doba, mogao da sretne i mnoge od stare predratne („reakcionarne“) garde profesorâ kao što je Kosta Hakman, ali i da bude deo mladog likovnog naraštaja koji je 1950-ih sazreo i debitovao u srpskoj i jugoslovenskoj kulturi — Milić od Mačve i drugi iz grupe „Medijala“: Leonid Šejka, Uroš Tošković, Vladimir Veličković, Miro Glavurtić, Dado Đurić, Olja Ivanjicki, Ljuba Popović, Siniša Vuković, Svetozar Sveta Samurović, Kosta Bradić i Milovan Vidak, a van grupâ Momo Kapor, Marklen Mosjenko, Majda Kurnik i drugi. Zaista fascinantan naraštaj, mereno najvišim merilima.

     Studije na Akademiji Hecl je okončao 1951. godine, ne diplomiravši, a u to vreme je već godinu dana bio i profesionalni ilustrator. To je bio početak zaista plodne karijere duge četiri decenije, obeležene velikom produkcijom i visokim kvalitetima, krećući se stalno između slikarstva, ilustracije za nekih 300 izdanja ili svoju dušu, kao i stripova dužih formi. Preminuo je 15. maja 1991, a posthumno je dobio Nagradu za životno delo Udruženja likovnih i primenjenih umetnika Srbije (uz otpor nekih krugova kako smo načuli). Od porodice je imao suprugu Helenu i sina Branislava, takođe umetnika, koji je ostavio traga i u stripu.

     Aleksandar Hecl je stripove radio ne samo kao crtač (povremeni pseudonim: Đ Crnčić), već ponekad i kao sopstveni scenarista. Od 1956. sarađuje sa listom Pioniri , što je trajalo do 1964. godine. Tada je po scenariju Dragoljuba Jovanovića uradio četiri epizode naučnofantastičnog serijala („Zemljo, do viđenja“, „Letimo na Mesec“, „Otmica u vasioni“ i „Špijun na Radnagu“). Nakon toga sledi serija stripova, od kojih ovde navodimo neke, pošto ćemo se stripskim delom opusa baviti u narednim nastavcima.

     Pored Pionira, s tripove i ilustracije objavljivao je i u Mladosti , Zmaju , Kekecu i Yu stripu ( Yu strip magazin ). Dušan Danibor Lončarević bio je scenarista „Emila i detektiva“ (po E. Kestneru ) i „Petlovog pera“ (o Seljačka buni). Po romanu Zejna Greja „Baf vođa karavana“, scenario za Hecla je uradio Radmilo Anđelković, danas značajno ime domaće prozne fantastike. S. B. Radovanović napisao je „Uskočke osvetnike“, M. Ilijin za „Stevana Nemanju“, Radovanović i Lončarević za strip „Luka gneva“ (list Rad , 1959). Po svom scenariju uradio je adaptaciju Žila Verna „Put u središte Zemlje“. Pored ranog „Vinetua“ po romanima Karla Maja (scenario započeo Lončarević, a završio Anđelković), u svom stripskom povratku 1981. Hecl je uradio još jedan vestern: „Dugom stazom“ po sopstvenom scenariju.

     Aktivnu karijeru stripara okončao je 1984. draguljem domaće fantastike, stripom „Faet“ u Y u strip magazinu.

     Recepcija rada

     Koliko je nama poznato, vrednovanje Heclovog opusa je uvek bilo veće i blagonaklonije u stripskim krugovima, nego u tzv. akademskim, mada je po svom klasičnom umetničkom i zanatskom znanju Hecl nadilazio i nadilazi većinu članova ULUPUDS-a.

     Kao protivtežu i mada je imao prekide u radu na stripu, ovaj stvaralac je uvek bio i jeste visoko držan od strane stripskih znalaca. Istoričari Zdravko Zupan i Slobodan Ivkov ga stavljaju među ključna imena obnovitelja domaćeg stripa posle II svetskog rata. Te, pomalo magične 1950-e i 1960-e, pored Hecla, donele su nam i druga važna imena u našu popularnu likovnu kulturu: Milorad Dobrić, Ivo Kušanić, Živorad Atanacković — Žika, Zdravko Sulić, Radivoj Bogičević, Nikola Mitrović — Kokan, Božidar Veselinović... — da pomenemo samo neke koji su bliski i mlađim generacijama.

     Zdravko Zupan je i autor prvog kraćeg intervjua sa autorom za stripsku publiku, povodom reprinta „Vinetua“ (Yu strip , br. 139) u momentu kada je krajem 1970-ih Hecl kao stripar već bio pomalo zaboravljen, a Dragan Stošić je objavio tekst u „Omladinskim novinama“ početkom 1980-ih (nije nam bilo dostupno u vreme pisanja ovog teksta).

     Ljubomir Kljakić, „siva eminencija“ domaće stripske misli, i pored Heclove razlike u godinama u odnosu na tzv. „treću generaciju“ odredio je stvaraoca po poetičkim osobinama stripa „Faet“ u najmodernije tokove stripa 1980-ih, praktično avangardu, što je verovatno najveći kompliment koji su tada novi tokovi mogli da daju bilo kojem starom majstoru.

     Zoran Đukanović, kritičar i teoretičar imao je visoko poštovanje i česte reference na Heclov rad, a zaslužan je i za već pomenuti, jedini temeljni intervju sa stvaraocem za koji mi znamo.

     Jedan od umetnika koji su učili od Hecla, Askanio Popović, kao Heclov prijatelj i poštovalac, zaslužan je i za određeni Heclov lični uticaj na autore „Beogradskog kruga 2“, a zahvaljujući trudu oko monografije — i za našu današnju recepciju umetnika.

     Jedina inostrana referenca na Heclovo stvaranje koja je nama trenutno poznata jeste u tekstu o Žil Vernu u srpskoj kulturi na izraelskom serveru (https://jv.gilead.org.il) gde se ističe da je on „jedan od najslavnijih srpskih ilustratora“, a strip „Putovanje u središte Zemlje“ jedan od „njegovih najboljih“.

     Kao i mi, Hecla svet tek treba da upozna onakvog kakav je bio, u svoj svojoj složenosti, i velikoj razbokorenoj duhovnoj slici.

     Umetnost ilustrovanja

     Ilustrovanje, odnosno namensko crtanje, bilo je jedan tri stuba Heclovog stvaralaštva, čineći od njega jednu od središnjih ilustratorskih figura svih vremena na domaćem polju. Svetla tačka esnafskog poštovanja ovog opusa desila se pre deset godina.

     Obeležavajući sedmu deceniju rođenja ovog stvaraoca, u Beogradu je 1996. objavljena reprezentativna monografija knjiških crteža ovog umetnika Umetnost ilustrovanja: 250 crteža Aleksandra Hecla (izbor ilustracija iz perioda 1950-1960. god).

     
Monografiju je sa ljubavlju i znalački priredio umetnik Askanio Popović, i ona je do sada jedino dostojno monografsko izdanje posvećeno Heclovom opusu. Popović kaže da je to njegovo pregnuće...

...Posvećeno seni maestra Aleksandra Hecla — velikog skromnog čoveka, plemenite duše i čistoga srca, u znak zahvalnosti za sve one časove druženja u kojima sam spoznavao i naučavao uzvišenu lepotu istinske umetnosti.

Njegov poštovalac i prijatelj

     Ova jedina monografija jeste knjiga B-4 formata, idealnog za ovakva izdanja, na visokogramskom kunstdruk papiru, sa vrlo dobrim otiskom, čak i u slučajevima kada pojedine ilustracije nisu reprodukovane sa originala. Lepi primer knjiga koje se „mezete“ u tišini, na stočiću za kafenisanje.

      Posle nadahnutog, informativnog i tananog uvoda Askanija Popovića, sledi 250 crteža koji ilustruju glavne autorove radove i paralelne estetike u ranom desetogodišnjem periodu.

          Prva grupa ilustracija je rađena za Knjigu o džungli Radjarda Kiplinga (1950), što je drugo izdanje koje je do tada 24-godišnji autor ilustrovao (prvo je bilo Bela foka, takođe Kiplingovo). Ta rana faza predstavlja, kako je Đukanović primetio, neku vrstu studioznog spoja crteža renesanse i kasnijeg romantizma, a crteži deluju kao prebačeni iz nekog od majstorskih primera književne ilustracije 19. veka. Oseća se i jedna specifična gipkost, ljupkost i toplina u tretmanu ljudi i životinja.

     U paleolitskim romanima Ronija Starijeg (Rat za vatru i Džinovski lav, 1951), stil je već robusniji, blago mračniji u psihologiji i grafizmu.

     Za ilustracije u knjizi Anatola Fransa (Knjiga moga prijatelja , 1952), vidimo prvi iskok u dijapazonu, eliminisanje crnog, prozračnost i lakoću pera, kao da to nije isti crtač. Čini se kao da je Hecl hteo da dâ posvetu stilu nekog svog omiljenog kolege iz Pariza 19. veka, mada je konačni efekat nešto manji nego za Ronija i Kiplinga.

     Međutim, za Edgara Rajsa Barouza (Tarzan, 1952), Hecl se vraća pristupu kao za Kiplinga, samo svedenijim i dinamičnijim elementima. Ovde opet vidimo jedan od važnih aspekata Heclovog opusa i likovne filozofije: njegov odnos prema živom svetu, naročito životinjama, što prosto izbija iz svakog takvog motiva. Sam autor je rekao da je to...

...iz ranog detinjstva. To je nešto što nije doživljeno i iživljeno u praksi. Umesto pravih izleta i putovanja u daleke krajeve, ostalo je nešto na dnu mašte. Jedno od čuda mog detinjstva je bilo osnivanje zoološkog vrta u Beogradu. Time je bio upotpunjen svet mašte. Prvi put sam na okupu video svo to životinjsko carstvo. Često sam odlazio tamo. Pravio sam skice ili samo posmatrao životinje. Godinama sam ih posmatrao. To je bilo jedno posebno školovanje za crtača.

     Popović u predgovoru daje ocenu da bi se Hecl mogao svrstati u red vrhunskih svetskih crtača animalista , kao i da mnoge od njih nadmašuje.

     Odnos prema egzotičnom i avanturi, uključujući i duhovnu, čak i po samom autorovom priznanju, dosta je odredio njegovo stvaranje. Zrelog ilustratora u punoj besprekornoj snazi vidimo u egzotičnoj knjizi N. N. Mikluho Maklaja (Putovanja po Severnoj Gvineju 1953), gde je ambijent Nove Gvineje i njenih urođenika dat sa prosto izvanrednom upečatljivošću.

     Za Žila Verna (Petnaestogodišnji kapetan i Hektor Servadak 1955), Hecl je imao dva blago različita pristupa, mada su ilustracije rađene iste godine. Prvi set crteža je rađen na tragu pristupa za Maklaja, dok je drugi set rađen manje ekspresivno, disciplinovanije, pod uticajem tvrdog filmskog osvetljenja i stripske stilizacije.

     Isti trend blagog „stripizovanja“ stila vidimo i u crtežima za Gvapoa Slavomira Nastasijevića (1957), mada na momente bljesne, kao na strani 122. monografije, moćna sinteza i prethodne i buduće lične ekspresije, heclovske samosvojnosti.

     Ilustracije za knjigu Voje Terića (Abar 1957) takođe imaju određeni spoj klasične ilustracije sa diskretnim bljeskovima svedenih uticaja američkog stripskog realizma, tipičnog za Rejmondov i Fosterov naraštaj, naročito u tuširanju.

     Iste 1957. godine izlazi knjiga Nikole Trajkovića, bajkovita Trojica traže sreću, ali sa stilom koji najavljuje budućeg Hecla, onog koji se stalno igra — spaja krajnju disciplinu u temeljnoj postavci crteža, sa slobodom finalizacije i britkim, naizgled spontanim, efektima. Prosto izvanredno.

     Zanimljivo bi bilo izbrojati broj ilustracija i stripova koje je autor u tom periodu uradio, jer je produktivnost izgleda bila nadljudska, kao i kod mnogih autora iste generacije. Mlađi kolega, Bosnić o ovome primećuje:

Brzina u radu je samo vrh ledenog brega. Dok ovo govorim, sve vreme mislim na majstora Aleksandra Hecla. Kada sam njega upoznao, shvatio sam na šta se odnosi devetnaestovekovni pojam genija. Ovaj vek je stvorio „genijalce“ i genijalnim nazivao koješta.

     Dakle, Bosnić ovde smatra da je velika produktivnost samo krajnji ishod dubinske autentičnosti jednog umetnika, lične unutrašnje snage, dok su iskustvo i zanat apsolutno nužna nadgradnja, ali ne i sâm uzrok efikasnosti

     Poslednji veliki set crteža u monografiji je omiljen ovome potpisniku. Crteži za klasika naše književnosti, knjigu Slavomira Nastasijevića Hanibal ante portas (1958), predstavljaju jedan od vrhunaca naše ilustracije, praktično mala grafička remek-dela. Nijedan od prethodnih kvaliteta nije nestao, ali se naš, tada 32-godišnji, stvaralac do te mere oslobodio da jake crne površine, beline koja definišu planove i materijalizuju svet, kao i znalački a opet nekako divljački tek nabačene šrafure, čine od ovog kompleta ilustracija čitav jedan posmatrački doživljaj, svaki put kad im se vratite. Možda je zanimljivo primetiti da je u ovom setu Hecl primenio mnogo onoga u tehnici i grafizmu po čemu je kasnije Breća Stariji postao poznat i cenjen: znalački nabacivane crne površine sa „brzom“ jurodivom šrafurom.

     Na kraju monografije je i izbor ilustracija iz čitanki i udžbenika za osnovne škole. One su različite po temi, stilu, tehnikama, opštem pristupu, većinom prozračnije i klasičnije, a kreću se od dobrih do izvanrednih. Dobra je odluka priređivača da na kraju jedne moćne knjige predstavi i ovaj dijapazon rada za decu, čime je dao mnogo radosti i ljupkosti celom izdanju, što je uvek za pohvalu.

     Knjiga se završava izuzetno korisnom bibliografijom Heclovih naslovnih i unutrašnjih ilustracija za knjige 1950-1960.

     Nakon ovakvog uvida, skloni smo da podržimo procenu Popovića da je po tehničkom znanju i zanatskom dijapazonu jedini ovdašnji Heclov „takmac“ bio stariji kolega, genijalni Maurović.

     Naravno, Hecl ovog ranog perioda, praktično savršeni realista, nije onaj kojeg mlađe generacije pamte iz udžbenika ili kasnijih stripova. Kasniji periodi su stilizovaniji, sa manje igranja crnom, većom upotrebom pera i nešto eteričnijim crtačkim pristupom, naročito u prikazivanjima ljudi. Hecl je bio čovek mnogih izražajnih glasova, kako po stilu, tako i po zanatu, tehnici, pa i naporednim poetikama, a današnje generacije su doslovno tek sa ovom knjigom toga postale svesne. On sâm je pokazivao samosvest različitih medijuma:

Novinska ilustracija se brže radi, brže gleda i shvata. Jednostavnija je. Knjiga stoji u biblioteci, ne zaboravlja se. Na knjigu se vraćamo. Književna ilustracija je nešto studioznija, malo dublja. Ali u praksi može da se desi i obrnuto. Ilustrovanje novina može da nadmaši priliku, sam medijum da nadraste.

     Pored Askanija Popovića — priređivača, pisca pogovora i tehničkog urednika ukusno opremljenog izdanja — treba sa zahvalnošću pomenuti i izdavača, „Mapu S“ i njegova odgovorna lica: Miodraga Stankovića i Ivana Kralja, a preduzeće „Foto Futura“ takođe je dalo doprinos. Knjiga je objavljena u 500 primeraka i predstavlja raritet posle ovih deset godina.

     Dug a staza prepoznavanja

     Uzdamo se da je ovo tek prva od možda desetak Heclovih ilustratorskih i stripskih monografija koje će nam biti na buduću radost. Time će se ukinuti i pomenuto današnje stanje da se kvaliteti Heclovog opusa pravilno vrednuju skoro isključivo u stripskoj zajednici i verovatno među generacijama đaka, koji i danas imaju prilike da vide krpice opusa po udžbenicima.

     To što je „nesumnjivo, najbolji i najplodniji posleratni ilustrator realističkog izraza“ kako kaže Popović, još pomalo skrajnut u našoj kolektivnoj svesti pokazuje duboke poremećaj vrednosti, i u umetnosti i u celoj kulturi. A jedan je od svetih zadataka svake duhovnosti da takve poremećaje ne priznaje.

     Koji god da su pomodni trendovi i ko god da je u čaršiji na duhovnoj vlasti.

(24. novembar 2006. Nastaviće se...)


Izvori

Ovde su nabrojane reference na Heclov rad koliko su nam bile dostupne radeći ovaj preliminarni tekst. Biće dopunjeno.

povratak na sadržaj

   8. kritIVKOVanje 37
Piše:
Slobodan Ivkov


Publikumov kalendar za 2007. godinu

ĆIRILIČNI MOBILIJAR

I naredne godine će na uspešan način koncept našeg najčuvenijeg "merača vremena" biti iznad njegove utilitarnosti

     Kada je ovog leta širom sveta razglašeno da će se na 33. kalendaru italijanske firme "Pireli", najpoznatije po proizvodnji automobilskih guma, kao udarni motiv, iskreveljena i polugola fotografisana na krevetu, naći krepka, nesumnjivo kremom "Fotošop" dobrano "premazana" sedamdesetjednogodišnja italijanska glumica Sofija Loren, još jednom smo spoznali kako su vreme, njegov protok i merenje relativna stvar i, uprkos eventualnim očekivanjima "Pirelijevih" možda perverznih medijskih manipulanata, nije nam baš svima pošla pena na usta.

     No, to je bio povod da se prisetimo kako je, iako se to od utemeljenja projekta 1993. godine do danas menjalo, mesec novembar u kojem se promoviše i taj tradicionalni inostrani komercijalni kalendar, ipak najčešće vreme kada možemo da očekujemo i novi srodan lokalni, mnogo više ka umetnosti orijentisan projekat beogradske multimedijalne grupe FIA i ugledne štamparije "Publikum".

     Na čelu FIA-e su Stanislav Šarp (pseudonim Đorđa Milekića) i Nada Rajičić, stvaraoci neverovatne energije, originalnih ideja i, što je u ovoj rigidnoj, zlobnoj, spletkaroškoj, paranoičnoj, destruktivnoj i autodestruktivnoj srpskoj sredini kojom mnogo češće vlada duh čerge nego još nedostignute palanke retkost, oni su posednici superiorne, nikad maliciozne duhovitosti i ironije.

     U mom prošlogodišnjem tekstu u ovoj rubrici (redni broj rubrike 8, Strip vesti br. 347 od 30. decembra 2005.) jadao sam se što nijedan od Publikumovih kalendara nastalih za ovih 13 godina nije posvećen stripu, ali sam konstatovao i da nemamo prava da se ljutimo na njih kada mu nijedan od nekada velikih jugoslovenskih stripskih izdavača nikada za pola veka nije posvetio neki svoj dvanaestolisni kalendar. Nažalost, ni ove godine stripa u Publikumovom projektu direktno nema, ali, kao i uvek, strip je na neki način prisutan; bilo kao jezik, način razmišljanja ili u fragmentima.
     Sada autor iz Amerike, pored ostalih paralela, poredi srpske i američke stripske onomatopeje. Da e mene neko pitao, uputio bih ga najpre u ono čime zvuk u "Ket Klou" (kao što znamo, stripu poznatom i u SAD), dočarava Bane Kerac, ali, kako, kao ni bilo ko iz našeg geta, nisam konsultovan, komparacija srpskih i njihovih slovnih oznaka za zvukove završila se na prilično priprostom, elementarnom nivou, no ne i nezanimljivo - bar kao dobar početak ovakvog posla. Jeste da sve malo "vuče" na "lihtenštajnovski" pop-art, ali deluje dozlaboga nerazrađeno. Drugi, dalji, mnogo posredniji dodir sa stripom mogao bi da bude u promišljanju formiranja dominantnog lika. Naime, u jednom mesecu, dizajner je osnovne crte čak 500 stilizovanih lica sažeo u samo jedno. I ti je kraj bilo čega stripskog u kalendaru. Bar za ovu, tj. narednu 2007. godinu.

     Projekat kalendara kao "merača vremena", ali i dokumenta o duhu sredine koji je u pojedinim godinama karakteriše, a koji pod producentskim rukovodstvom FIA-e artikulišu i realizuju najpoznatiji domaći, od pre nekoliko godina i inostrani dizajneri i tipografi, odavno je prevazišao lokalne okvire.

     Posle 2002. godine objavljene monografije i potonje promocije projekta u SAD, o njemu se sa velikim respektom govori i piše u najpoznatijim svetskim časopisima, od "Grafisa" pa do najnovijeg primera, stručnog časopisa "Step" ("STEP inside design") za novembar/decembar u kojem je, pored objavljenog opširnog prikaza Terija Li Stouna "Can a Calendar Heal Serbia?", kompletna oznaka stranica i signature časopisa koji se ekspertima distribuiše širom planete, sve sa istaknutom oznakom Made in Serbia, od strane oduševljenih urednika prevedena na srpski jezik i izvedena ćirilicom. I kalendar za 2007. će već 28. novembra biti promovisan u njujorškom Art dajrektors klubu, a u decembru na Majamiju. Sve što se radi oko kalendara je nesumnjivo jedan od najboljih načina na koji savremenom svetu valja predstavljati tradicionalnu i ovovremenu srpsku kulturu.

     O celom projektu koji pratim detaljno sam pisao već u nekoliko mahova. Da se ne bih ponavljao, eventualno zainteresovane ću samo uputiti na sajt NIN-a i internet arhivu: NIN br. 2767 od 8. januara 2004. i br. 2864 od 17. novembra 2005., te na sajt Strip vesti, arhivu i pomenuti br. 347 od 30. decembra 2005. Za ovu priliku ću malo pojasniti pojavu i korišćenje ćirilice od strane američke dizajnerke Pole Šer (Paula Scher), ove godine zadužene za kalendar.

     Naime, ona je američki eskpert za tipografiju i predavač u njujorškoj Školi za vizulene umetnosti. Kao stručnjaku za slova, u prvom susretu sa našom ćirilicom, na kojoj kao na prepoznatljivoj konstanti srpske kulture insistiraju članovi FIA-e, osetila se bespomoćnom. Bila joj je veoma izazovna, egzotična i arhaična, ali ništa nije razumela, pa je i ovogodišnji kalendar, dakle čitav susret dve kulture, posle njenog neveštog pokušaja da čita ćirilicu, nazvan gotovo neprevodivom reči "Gobbledygook" (nešto kao "kokodakanje", "blebetanje"...), a preveden sa "Bla, bla, truć".

     Za razliku od prošlogodišnjeg hand made pristupa autorke kalendara, rumunsko-mađarsko-američke likovne umetnice Andree Deže, pripadnice pravca koji ću nazvati "postnaiva" i koji isključuje upotrebu kompjutera, a tehnička sredstva i pomagala svodi na minimum, Pola Šer je visokotehnologizovana. Na primer, za mesec maj je izabrala motiv od 500 osnovnih crta lica koja je svela na samo jedno, što bez pretpostavljene upotrebe kompjutera gotovo da nikome ne bi ni palo na pamet da pokuša realizovati.

     No, s druge strane ona je iz potpuno novih uglova koncepcijski istražila mogućnosti našeg pisma. Prvo, dala mu je treću dimenziju, pa je ideju razvila tako što je u obliku slova za mesec avgust dizajnirala originalan nameštaj (sto od Ž, luster od F, stolice od NJ...), a, drugo, pokrenula je, odnosno animirala slova, pa je transformacija latiničnih slova u ćirilična (razvijajući ideju koju je promovisao Mirko Ilić kao autor Publikumovog kalendara za 2001.) koja je išla u krug, od engleskog ka srpskom alfabetu i obrnuto, mogla da se kasnije vidi, i na ekranima kompjutera i na platnima postavljenim na promociji.

     Ona je, već drugi put, održana u odlično prilagođenom i primerenom prostoru, Muzeju savremene umetnosti na Ušću, gde je ovakvom projektu i pravo mesto. Prethodna je takođe bila jedna od najuspešnijih. Da podsetimo, 2000. je u, zbog prethodnog bombardovanja, od eksponata ispražnjenom Muzeju predstavljen, po potpisniku ovih redova, jedan od par najuspešnijih, i koncepcijski postavljenih i formalno realizovanih kalendara - "Ožičeni čovek" (sasvim slobodno bi se mogao koristiti i prvobitno dat, pa povučeni naziv: "Umreženi čovek") umetničke grupe "Talent Factory". I, evo, šest godina kasnije, u tom prostoru su se kretale primereno "dizajnirane" hostese, u nedostatku verbalne komunikacije penjalo se na izdignuta mesta, poručivalo i mahalo zastavicama kao na brodovima, čudne pesme su pevali nekakvi, još neobičniji horovi, fotografisalo se, dokumentovalo, tražilo aktivno učešće gostiju, manipulisalo i kanalisalo...

     Rečju, ovaj multimedijalni hepening su mnogi koji prate kulturu kod nas sasvim opravdano proglasili kulturnim događajem nedelje u Beogradu.


(ovo je proširena i "Strip vestima" prilagođena verzija isto naslovljenog teksta, prvobitno objavljenog u rubrici Kultura, na str. 48 nedeljnog časopisa "NIN" br. 2916 od 16. novembra 2006. godine; izdavač "NIN d. o. o.", Beograd)

povratak na sadržaj

   9. STRIP: MIŠ KOSTA
Autor:
Zoran Janjetov
   10. THOMAS MANN ILI PHILIP K. DICK (28)
Piše:
Zoran Đukanović

   TAO OF LIBIDO – JEDNO OD MOGUĆIH TUMAČENJA

     Emir Mešić bio je veliki crtač malo stripova. I veliki tragač za neizgovorenim. Nejezičnost i ironičnost njegove stripovne naracije uvek je bilo teško i krajnje rizično prevoditi u govor, a posebno u govor kritike. Zagonetna vizuelnost, čistota forme i tišina koja vlada njegovim prizorima fascinirali su me od prvog susreta. Beskonačno prečišćavanje vlastitog izraza izrodilo je kod Emira više varijacija istih stripova, strip table su se umnožavale u različite verzije koje su se očajnički borile da tablu pretvore u savršenstvo, u kristal. Emirovo stripovno mišljenje gazilo je duboko kroz vrt čije se staze račvaju u nedogled.
Tao of Libido, zagonetna priča o seksualnosti  
          Očekivao sam veću razliku u mom doživljaju ovog stripa između trenutka kada sam bio dvadesetogodišnjak i sadašnjeg. Doživljaj se zbunjujuće malo promenio. Snaga i nemušta sugestivnost Tao of Libido protokom vremena nisu iščezle u otrcanoj metafori. Između ostalog i zato što metafore zapravo tu ni nema. Emirov stripski jezik bliži je paraboli, a ona je još mnogo više neprevodiva na jedno značenje nego što je metafora. Parabola je otvorena i ravnodušna prema tome kako se sama prelama u nama čitaocima. Zato je naslov u stvari trebalo da glasi jedno od bezbroj tumačenja. Sam Emir Mešić ovo prelamanje perspektive iz dvadesetogodišnjaka u pedesetogodišnjaka nije imao. Ni četrdesetogodišnjaka. Ni tridesetogodišnjaka. Odlučio je da nikada to ne postane, da nikada ne kroči ni u jednu od tih razvojnih faza. Odluka je pala iz njegovih dubina da zauvek ostane dvadesetčetvorogodišnjak koji je postao kristal nedostupan tumačenju. Kao i njegovi stripovi. Shine On You Crazy Diamond.

Da li kristal Tao of Libido ima značenje? Lepotu svakako ima, a značenja je onoliko koliko svetlosnih zraka propustimo kroz njega. Ima li kristal ironiju? Šta vi mislite? Ako je Zardozov kristal, svakako da ima. A obrve?

povratak na sadržaj

   11. NEORAMA NEWS
Uređuje:
Marko Ajdarić

Rajko Milošević Gera u Vertigu - Preview od Scalped 2, što će biti izdat u februaru 2007.
jasoneaaron.blogspot.com/2006/11/scalped-2-solicitation-copy.html

Žeželj u Vertigu
- U martu 2007. izlaze 2 kompilacije stripa Loveless, preko DC Vertiga. U drugom broju, se nalaze i radovi Danijela Žeželja
www.forbiddenplanet.co.uk/index.php?main_page=product_music_info&products_id=35095

Goran Josić na festivalu BDa - Stiže informacija da će Goran Josić biti prisutan na 9. Festival d'Igny (9. i 10. decembar), zajedno sa De Gieter, Eddy Paape, Annie Goetzinger, Albert Weinberg, Erroc, Caza, Castaza i Dino Attanasio,...
www.opalebd.com/festivals/plus.php3?fes=23

Dalibor Talajić - Deadworld 6, već u prodaju
www.atomicbooks.com/products/-/8682.html

Zograf u Italiji - Kolektivni album što je izdat posle nezavisnog festivala INDaYs, u Italiji, sada izlazi, i zove se 'Sventurata la Terra che Ha Bisogno di Super(Eroi)', kao što je i isto ime izložbe. Osim Aleksandra Zografa i Miguel Angel Martin-a (iz Španije), koji su bili zvezde na festivalu, pa i sada u knjizi, treba da se spomene da se tu nalaze i radovi od Giuseppe Palumbo, Marco Corona, Otto Gabos i Manuele Fior...
www.comicus.it/view.php?section=news&id=2496

Igor Kordej, Leo Pilipović i Goran Sudžuka - L'Histoire Secrète će se izdati u SADu preko Achaia.
www.daradja.com/secret_history_preview.html

Stjepan Šejić i David Wohl
govore o saradju na stripu Darkness
www.digitalwebbing.com/forums/showthread.php?t=101551

Danijel Žeželj - Desolation Jones 9
neorama2.blogspot.com/2006/11/danijel-eelj-desolation-jones-9.html

Adi Granov - Naslovnica sa Iron Man 14 (Marvel), što izlazi u decembru (broj 15 isto će imati njegov crtez na naslovnici, ali još nije preview na net-u)
www.marvel.com/comics/onsale/lib/view2.htm?filename... .../IROM014cover.jpg

Angoulême 2007: zvezde
- Oficijalna prezentacija najvažnije tačke najvećeg festivala stripa u Evropi, za iduću godinu (januar). Izložba za 100 godina od Hergé i najveća strip knjižara na svetu su najavljeni.
www.bdangouleme.com/actualites/index.ideal?action=consulter&id=977

5 novih u Comiclopediji! - Comiclopedia je izdala ovog ponedeljnika (12/11) - bazirana na radu Projekta Rastko - biografije od
Dragan Kalmarević www.lambiek.net/artists/k/kalmarevic_dragan.htm ,
Živorad - Žika - Mitrović www.lambiek.net/artists/m/mitrovic_zika.htm
Ferdinand - Ferdo - Bis www.lambiek.net/artists/b/bis_ferdinand.htm i
Nikola Navojev www.lambiek.net/artists/n/navojev_nikola.htm
Osim njih, isto je izdata biografija od
Miroslav Slipčević www.lambiek.net/artists/s/slipcevic_miroslav.htm

Lista naj boljih u SADU i u Francuskoj
- 5 najboljih albuma u Bandes dessinées, izabrani od Association des Critiques et Journalistes de Bandes Dessinées (ACBD), gde je iznenađenje 'Lucille' od Ludovic Debeurme, i gde je uključen Abdallahi broj 1, od Christophe-a Dabitch-a!
www.toutenbd.com/article.php3?id_article=1767
- I neverovatno ozbiljna lista najboljih graphic novels u Americi, od Amazon-a.
www.amazon.com/exec/obidos/tg/feature/...

Jedna lista najbolje ilustrovanih knjiga ove godine u SADu
drawn.ca/2006/11/15/best-illustrated-books-of-2006/




Milenko drugi - Milenko Kosanović je dobio drugo mesto na međunarodni Konkursu u Indiji, na kome su učestvovali mnogi odlični crtači
www.usabilitymatters.org/blog/International_Cartoon_Contest_06.php

Žikišon: odlični rezultat konkursa - Rezultati Konkursa karikature i kratkog stripa ŽIKIŠON, od elektronski zapis Artija. Ja, lično, aplaudiram njima, odlični su radovi
Karikature Zikisona
www.artija.net/zikison2006/srz_nagradjeni_radovi_1.html
Karikature / slobodno
www.artija.net/zikison2006/srz_nagradjeni_radovi_2.html
Kratki strip
www.artija.net/zikison2006/srz_nagradjeni_radovi_3.html

Slike festivala humora u Sokobanji - predstavljamo vam ne samo crteže koji su dobili, nego i slike nasih šampiona Mileta Miloradović, Goran Ćeličanin i Aleksandar Blatnik
www.irancartoon.com/120/soko/index.htm

povratak na sadržaj

   12. STRIP: VOLIM TV
Autor:
Darko Macan
   13. TjedniQ

Darko Macan

     Od petQa do četvrtQa

     Jeb'o ih glupog, na blog.hru! Taman ja odredim kako je petaQ dan za ovu rubričicu, a oni proglase remont u petaQ pa sad ti radi četvrtqom... Nema veze, da vidimo što je meni bilo važno u prošlom tjednu... Daqlem:

     » liQ i djelo « Daqlem, rad na Love & Rocketsima (ili, kako ćemo ih od sada zvati, Ljubavi i raketama ) rastegao se preko svaqe mjere i nije se poqlopio s izdavačevim optimizmom. Kako je krajnji roq da albumi stignu na CRŠ (a i taj granično upitan) bila nedjelja, polomili smo se, ali nije bilo u oqvirima ljudskih mogućnosti te su koreqcije koreqcijinih koreqcija (koje ne isključuje grješqe) bile gotove tek utorqom obnoć. I jeboga. Al' sad možete vidjeti privjue na webu, ako linq radi, ovdjeovdjeovdje .

     Sad, i ta zadnja dva dana, kad se radi pod skrhavajućom spoznajom da se trebalo biti gotov odavno, i generalni pritisaq pred CRŠ (ili MaFest), natjerali su me da napravim izdavačqu satnicu za iduchu godinu kaqo mi se opet ne bi dogodilo da Q STRIP (i slični projeqti) kasne jerbo mene zatrpaju druge obaveze. U svaqom slučaju, do qraja ove godine radim samo na svojim projeqtima pa možda bude lijepih novosti (ili ružnih, aqo vam totalno nije stalo, a ovaj blog čitate samo zato što vas je Google doveo pretražujući s qljučnom rječju "mazohizam").

     Taman kada je paniqa oko Ljubavi i raketa privedena svršetqu, nastala je nova. Naime, prije dva tjedna stornirao sam rad na ilustriranju jednog udžbeniqa povijesti dok mi izdavačqa kuća ne plati što mislim da mi duguje. To mi je omogućilo miran InterLiber, a onda je ugovor qonačno potpisan. No, kaqo sam i dalje bio odlučan da neće biti muziqe dok ne bude i para, skrštenih sam ruku radio sve drugo samo ne taj udžbeniq. Nu, onda su pare qapnule - ja, qanda, pobijedio - i sad mi ostaje samo šljaqati. Bob je regrutiran da pomogne oko neqih pasica (recimo, svih u kojima treba crtati qonje), a Tonči da farba i počelo se. Mislio sam imati miran CRŠ, ali ne bu bilo...

     Od drugih stripovskih vijesti treba znati da se remitenda Q STRIPA broj 3 nalazi na qioscima Distri-pressa po cijeni od 10 kuna i da vam je to jedna od zadnjih priliqa da se snađete. Q-ova po 10 kuna bit će i na CRŠ-u, ako sve bude u redu sa štandovima (a S. obećaje da hoće jer se nada kako će P. navratiti), kao i druge Q robe. Što je prije poqupujete, prije će biti novih izdanja. Ovo nije bilo suptilno, ali je bilo istinito.

     (CRŠ iliti Crtani Romani Šou - "festival kojem se ne kaže nou" - počinje sutra od 13h u ZKM-u, u Teslinoj. Gosti su Igor Kordej i Max Munk ... pardon, Bunker, scenarist Alana Forda. Dolazaq obvezan.)

     Inače, imao sam priliqe vidjeti i Štefove olovke za "axe effect" reqlamni strip. Trebali smo na njemu raditi zajedno, ali kako su mi qretenske qorekcije na scenarij došle za vrijeme interliberskog stresa, otkačio sam sve to i Štef se odlično sam snašao. Hoće taj stres kad se sve radi u zadnji čas... Evo, jutros sam dijalogizirao 58. (!) epizodu Dicka Longa za Playboy koji izlazi za sedam (!) dana i tri puta sam bio blizu točqe da sve pošaljem vrit, ali sam na qraju bio prilično zadovoljan učinjenim pa je moje odustajanje pomaqnuto za još jedan mjesec...:) A za one koji me pitaju kad će novi albumi Dicka Longa - usqoro bismo mogli imati dobre vijesti!

     A jučer smo Bob i ja, crtajući udžbeniq, drvili nešto o superherojima pa sam, ponukan time, noćas nešto malo istraživao povijesti nekih od njih. I, doq je neqad bilo (a sad se više ni ne spominjalo) da se povijest superjunaqa može prepričati u dva-tri koraqa, sad i najnevidljiviji od njih imaju povijesti taqo zakuquljene i zamumuljene da to nije, vaistinu, normalno. Evo pogledajte povijest Martian Manhuntera iz pera jednog izvrsno obaviještenog nolajf... fana.

     » linQovlje « Pa smo taqo došli i do surfanja. Nemam vas na što novo uputiti na Blogovom kolcu, a i Qolumbo se sad duplicira ovdje, no na Blogoreju je postavljena jedna lijepa reprizna SF priča, potrebna vam kao doza duševnoga zdravlja (u idući će ponedjeljaQ biti - grc! - pjesma), a i novi nastavak Martine Mjesec trebao bi biti aploudan sutra te ste si i njega dužni.

     Od tuđih stranica, najzanimljivije što sam čitao prošloga tjedna bila je ispovijed jedne bivše zaposlenici DC-a u kojoj otkriva zašto ima malo žena u strip industriji, a u ispovijedi ima i krvi te seksa , ako vas industrijski ili ženski problemi ne zanimadu. Složeno je blog sistemom pa kljucnite arhivu za studeni i onda čitajte odozdo najviše. Tko poželi, snaći će se... Gorana Sudžuku sada hvale i oni koji nisu čitali Outlaw Nation kad je išao u sveskama - novi trejd, sa svih devetnaest poglavlja u jednoj jeftinoj crno-bijeloj knjizi je, kažu, jasniji i ljepši. Imate ga, naravno?... A Komikaze su poslale obavijest na svoje aktivnosti. Sajt im je malo ružan i nepregledan, ali link je valjda točan?... Konačno, jedna stranica lijepih sliqa , za dušu.

     Nisam stavio linq kojeg ste mislili da sam trebao? Pa, pošaljite ga, majqu mu!

     » leQtira « Fabien Vehlmann je jedan od najzanimljivijih trenutačnih frankofonih scenarista, a Bruno Gazzotti jest crtač hit-serije "Soda" koja je meni u principu draga, ali je u zadnja dva albuma otišla u malo... hm, čudne vode. Nu, sad su se njih dvojica udružila u novom projeqtu za qlince po imenu "Seuls" ("Sami") i, koliqo sam vidio na vebu, uglavnom im se prigovara da su taj strip za qlince napravili taqo da bude za qlince. Majqe mi, neqe od tih što odrastu pa postanu kritičari bi trebalo u top strpati...

     Dakle, u "Samima" se radi da je petoro djece ostalo... pa, samo. Samo u omanjem gradu iz kojeg su svi odrasli i sva ostala djeca nestala preko noći. Koncept je klasičan (na pamet padaju i "Timpetil" i "Pale") i Vehlmann dobro barata očekivanjima i pustolovinom (pobjegao tigar iz cirkusa), ali vic će biti kako će se izvući, jednog dana, s objašnjenjen. Jedan klinac navodi nekoliqo zanimljivih mogućih rješenja već u ovom, prvom albumu, qoja daqle po logici stvari, otpadaju i... vidjet ćemo. Treba čekati i čitati i doznati. Nastavak nećemo, valjda, predugo čekati jer ovo je vrlo, vrlo dobar strip za djecu i sve koji se takvima osjećajima (recimo, Franu).

     (Hoće li ovdje biti i priqaza izdanja nabavljivih kod nas, da ne kažem domaćih izdanja? Hoće, dobijem li recenzentske primjerqe. Dosta više entuzijazma, ionaqo me qreteni razni optužuju za skrivene namjere! Ovo je stranica za moju samopromociju i tko se želi pored mene promovirati, ima da plati!)

     » marQeting « Neću vam ovoga tjedna ništa tutqati u virtualne ruqe: dođite na CRŠ pa da vidimo kako ćete mi se tamo oduprijeti!

     I to je to za ovaj petaq. Čitamo se idućeg, i ovdje i u Strip vestima koje će ovu rubričicu prenositi. Ostavite qoji qomentar ako blog.hr bude radio, šaljite linqove ili (autori) radove ili ogledne primjerqe (izdavači) pa se čitamo.

Do petqa!

(mcn)

povratak na sadržaj

   14. STRIP: DO GLAVE
Autor:
Mladen Oljača
   15. INTERNET STRIPOVI

Strip vesti


     Ovo rubrika je redovna, pozicionirana na ovom mestu u SVestima jer na sajtu već stoje u samom vrhu na udarnom mestu, linkovi ka svim domaćim internet stripovima koji redovno izlaze. Ostali stripovi, koji ne zadovoljavaju ove kriterijume - dakle nisu na nekom od domaćih jezika ili ne izlaze redovno - će ipak imati svoje mesto u ovoj rubrici.
     Dakle zasucite rukave i poradite na dopunjavanju ove rubrike tako što ćete pokretati nove internet stripove. Svaki novi strip na spisku će, onog petka kada bude dodat, imati oznaku NOVO!
     Redosled je po abecednom redu:

STRIPOVI KOJI REDOVNO IZLAZE:

A STAR IS UNBORN (UnBornStar)
unbornstar.blog.hr/

BLIC STRIP (Marko Somborac)
www.blic.co.yu/blic/strip

BUZZ & FZ (Gudvin)
www.screaming-planet.com/comics.php?area_id=

ČAROBNJACI (Niko Barun)
www.tportal.hr/stripovi/carobnjaci

KUĆA STRAHA (Jurica)
www.kajgod.co.nr/

MALI MEUR (Vladislav Gajski)
www.plastelin.com/index.php?option=com_content&...

MARTINA MJESEC (Macan - Sudžuka)
www.stripovi.com/martinamjesec.asp

MISTER MAČAK (Macan - Bob)
www.stripovi.com/mistermacak.asp

NETOVCI (Niko Barun)
www.t.ht.hr/netuskoli/5-5.html

OVERKLOKING (Dubravko Mataković)
iskon.hr/webcafe/matakovic/

SERGEJ (Darko Macan)
www.zmcomics.co.yu/sergej

SIVI GRAD (Rico)
www.stripovi.com/sivigrad.asp

SOB SA SOBOM (Sonjecka)
www.stripovi.com/SobSaSobom.asp

STRIP "DAN"-a (Simon Vučković - Mirko Zulić)
www.dan.cg.yu/stripovi.php

SvRBI iU SVEMIRU (Milivoj Kostić)
vigled.sky.prohosting.com/

ŠTEFICA Jambriščak, prijateljica noći koja je previše znala" (Nik Titanik)
www.niktitanik.com

STRIP ČASOPISI ZA DOWNLOAD

ZONA 9 (Udruženje strip autora Crne Gore)
www.zona9-stripmagazin.users.cg.yu

STRIPOVI KOJI SE REDOVNO DISTRIBUIRAJU E-MAIL-om

SAMONIKLI KOROV STRIP (Franja Straka)
prijaviti se na email adresu: fstraka@eunet.yu

STRIPOVI SA ZAOKRUŽENOM PRIČOM

Bilo jednom u Makarskoj (Dalibor Brdar)
www.stripovi.com/makarska.asp

Zagor & Chico u Paklu Droge (Saša - Venes)
www.najbolje.com/zagor/

Stripovi Maje Veselinović (Maja Veselinović)
www.majaveselinovic.com/comics.php

Stripovi Dunje Janković (Dunja Janković)
deenes.ffzg.hr/~tdujmovi/strip.htm

STRIPOVI DOMAĆIH AUTORA NA STRANOM JEZIKU

ACTION TRIP COMICS (Jojić - Grabović - Solanović)
www.actiontrip.com/index/comics.phtml

GHOST OF THE PAST (Vladimir Kuzmanov & Mišo Živanov)
www.celestialheavens.com/viewpage.php?id=491

JOHN'S PARADISE (Alić/Gelemanović)
www.johnsparadise.com

Mc DUFFIES (Srđan Aćimović)
mcduffies.keenspace.com

LITTLE WHITE KNIGHT (Srđan Aćimović)
www.graphicsmash.com/series.php?name=littlewhiteknight&view=current

LEGOSTAR GALACTICA (D. M. Jeftinija)
legostargalactica.keenspace.com/

STRIPOVI KOJI VIŠE NE OBNAVLJAJU SVOJE STRANICE

JOHN'S PARADISE (Saša - Venes)
www.crazytwo.com/novi/

NEDELJNI STRIP (Oljača, Aćimović, Ikonić, Jovanović, Vučković)
members.lycos.co.uk/zmcomics/strip/strip.htm

VILINTULJKOVA DRUŽINA (zmcomics)
www.zmcomics.co.yu/vilintuljak

povratak na sadržaj

   16. STRIP: MONTENEGRINI
Autor:
Simon Vučković
   17. POZIVI NA SARADNJU
Priredio:
Marko Ajdarić

CONTEST RULES 2006

IV International Festival of Graphic Humor at the Iguassu Waterfalls (Brazil)


The city of Foz do Iguaçu, through the Fundação Cultural, with the purpose of encouraging and publicizing the work of graphic humorists, invites to take part in the IV International Festival of Graphic Humor at the Iguassu Waterfalls.

DATES
Entry of works: Up to the 8th of December of 2006
Opening of the Festival: 14 th of December of 2006
Place: Foz do Iguaçu City
Time of the Festival: From the 14th to the 17th of December of 2005
Exhibition: from the 14th of December to the 31th of January of 2007.

PARTICIPATION
The participation is open to all cartoonists, either professional or amateurs, from any nationality and above 16 years of age, who will be allowed to enter only unedited works. Each author will be allowed to enter up to three works. The participation of officials (or relatives of these) related to the organization of the event is utterly prohibited.

AWARDS
Five prizes will be granted in a total amount of US$ 20.000,00 (Twenty
Thousand U.S. Dollars - minus all the applicable taxes according to the
legislation in force) divided as follows:
1º place, prize in the amount of US$ 10.000,00
2º place, prize in the amount of US$ 5.000,00
3° place, prize in the amount of US$ 3.000,00
4° place, prize in the amount of US$ 1.500,00
5° place, prize in the amount of US$ 500,00
* Payment up to the 01 st of July of 2007

PRESENTATION OF WORKS
- Toppic: "Airplane".
- Category: Cartoon (definition: graphic joke about universal and timeless theme), respecting the specified topic.
- Techniques: Works produced with any technique will be admitted.
- Specifications: Maximum size in format A4 (21,0 X 29,7 cm or 8,3 X 11,7 inches), in vertical or horizontal, digitalized in 300 dpi, color mode RGB, in format JPG (medium quality) or PDF, not exceeding the maximum limit of 1,5 MB, sent by e-mail (e-mail addresses below) or recorded in CD and sent to our address (safer option).
- Data: The following data must necessarily be sent within the body of the e-mail message: Full name of the author, artistic name, full address, telephone, e-mail, number of I.C. (identity card), number of tax registration and bank data. A summed résumé and a photo may as well be sent, though no mandatory, to the database of the Festival.

SENDING OF WORKS
The deadline for the sending of works will be the 8th of December of 2006. Works sent by e-mail or mail after this date will not be admitted in any case.
By e-mail: The works can be sent by e-mail to the following e-mail addresses that respond to sending criteria based on regions, according to the residence of the designer.
humor@humorfalls.com.br
The following indications must be attended at all times: Each and every entry must contain, in the body of the e-mail message, all the data about the participant and only one picture can be annexed to each message.
By mail: The sending of works by mail, recorded in a CD, is always safer. It may as well be accompanied, or not, by the printed archive. It is important to note that there must be a text archive, (extension .doc or .txt) with all the data about the participant. The date of the post office stamp will be the one valid in regard of the entry (no later than 08/12/2006).
The works must be mailed to the following address:
International Festival of Graphic Humor at the Iguassu Waterfalls
Fundação Cultural de Foz do Iguaçu
Rua Benjamin Constant, 62 - Foz do Iguaçu - Paraná - Brazil
CEP: 85.851-210
Telephone +55(XX45) 3521 1480

GENERAL INFORMATION
- Information Web Sites:
www.humorfalls.com.br
www.humorfalls.com
www.festhumordascataratas.com.br
- E-mail: artenatural@compubras.com.br
- Telephone: +55(XX45) 3523-7072

CONTEST
There will be one jury for the selection and another jury for the awarding composed by qualified professionals in this field and the decisions will be in all cases unappealable:
If the jury finds any irregularity or plagiarism in any entered work, they will have the right to revoke the prize granted to that work. The Organizing Committee might establish other additional prizes and acknowledgments. The list of the selected and awarded works will be made known by the press and the web sites of the Festival.

EXHIBITION
The selected works will be exhibited during the Festival and in traveling exhibitions. They will also be granted to publications that help with the advertising of the event, and included in the book (catalog) of the Festival.

GENERAL CONSIDERATIONS
In accordance with the rules herein, presented in compliance with the Law of the Author's rights (law N° 9.610/98), participants are fully aware of, and agree with, the following articles:
1. The sent works will become since then, part of the collection of the Festival and, therefore, shall not be returned under any hypothesis;
2. Those works that were selected will be reproduced in order to become part of expositions, catalogs and for the advertising of the event;
3. On the act of the entry, the author grants, totally, universally and definitely, the author's rights of the work, without any additional retribution, and also grants the right to use it in any way as part of the property of the International Festival of Graphic Humor at the Iguassu Waterfalls. The author, therefore, agrees to hold the International Festival of Graphic Humor at the Iguassu Waterfalls harmless and indemnify against any claim, demand, action, suit, proceeding, or any expense whatsoever arising from claims of infringement of copyright or proprietary right;
4. The FIH disclaims liability for the astray of the works, damage resulting during the sending of the work, or either for the incorrect identification of this;
5. In any situation not provided by these contest rules, the Organizing Committee reserves the right to choose the best and most appropriate solution;
6. The participant, by performing the entry, automatically agrees on the whole with the terms of the present contest rules.



EIGHTEENTH INTERNATIONAL BIENNIAL OF HUMOUR AND SATIRE IN THE ARTS GABROVO 2007, BULGARIA
May 19 – September 30


CONDITIONS OF ENTRY
Welcome. We wish your entry in the Eighteenth International Biennial Exhibition of Humour and Satire in the Arts every success.
1.This International Exhibit and Festival recognizes the highest achievements of humour and satire in the following CATEGORIES, each to have its own exhibit area:
- CARTOONS
- GRAPHICS & DRAWINGS
- PAINTINGS
- SCULPTURE
- POSTERS
- PHOTOGRAPHS
2.SUBJECT MATTER: The World Lasts Because It Laughs
3.ORGANIZERS:
House of Humour and Satire, Gabrovo Municipality, the Ministry of Culture and the Humour of the Peoples Society. The Organizing Committee is chaired by the Mayor of Gabrovo.
4.OPENING
May 19, 2007, 10.00 a.m., House of Humour and Satire
The exhibitions run until September 30, 2007
5.JURY
A jury of professional artists and former Biennial winners selects the works for the exhibitions and awards the prizes. The decisions of the jury are final and there is no appeal.
6.PRIZES
▪ GRAND PRIX - the GOLDEN AESOP statuette, 1 000 BGN, a certificate and an invitation to stage a one-artist show during Biennial 2009.
▪ PRIZE of the town of GABROVO - the GASCAR statuette, 800 BGN and a certificate.
▪ Prizes (six) of the Ministry of Culture of the Republic of Bulgaria – 800 BGN each and a certificate in each category.

SPECIAL PRIZES
▪ Prize for sculpture awarded by Skalni Materiali JS Co–Rousse – 1 500 BGN and a certificate
▪ Prize of Skalni Materiali JS Co-Rousse - 500 BGN and a certificate - awarded to a young sculptor (up to 35 yrs.)
▪ Prize of LIONS CLUB of Baden/Helenental, Austria - 500 EUR and a certificate - awarded to a young Bulgarian graphic artist (up to 30 yrs.)
▪ Prize of Inter Data Systems Co. – professional Lowepro photo backpack and a certificate. The prize goes to the funniest photograph submitted.
▪ Prize of the Humour of the Peoples Society - 400 BGN and a certificate
▪ Prize of the Directorate of CENTRAL BALKAN National Park for a cartoon on the subject of 'Safeguarding Nature' - a 3-day visit to CENTRAL BALKAN National Park and a certificate.
▪ Prize of Gabrovo Planet Society - the Gabrovo Planet statuette, 100 BGN and a certificate - awarded to the best work on Gabrovo subject matter.
The cash prizes in BGN (Bulgarian Leva) are subject to taxation in conformity with Bulgarian law. The prize winning works remain in the Humour of the Peoples collection of the House of Humour and Satire. The latter reserves the right to extend personal invitations to the prize winners to attend the prize-awarding ceremony.

GENERAL ENTRY RULES

1. ELIGIBILITY
The competition is open to all artists who accept the conditions of entry. The working languages are Bulgarian and English. In case of disagreement on the interpretation of the text, the Bulgarian text is the valid one.
2. DEADLINE FOR ENTRIES: March 1, 2007
ADDRESS: HOUSE OF HUMOUR AND SATIRE
68, Bryanska St., P. O. Box 104, 5300 Gabrovo, BULGARIA
For contacts: Tel. +359 66 /807229/; +359 66 /804945/; +359 66 /807248/
Fax: +359 66 /806989/
E-mail: humorhouse@globcom.net
humorhouse@mail.bg
The conditions of entry, jury members and recognition of the entries received, selected, donated and awarded can be viewed at www.humorhouse.bg
Inquiries can be made on telephone +359 66 /807248/. INDIVIDUAL NOTIFICATION WILL NOT BE MADE TO BIENNIAL ENTRANTS.
3. All art works should be originals and entrants' property.
Any technique is acceptable.
4. MAXIMUM SIZES
- CARTOONS A4 (29 x 21 cm)
- GRAPHICS & DRAWINGS 50 x 70 cm
- PAINTINGS 150 x 150 cm
- SCULPTURE 80 cm maximum height and 20 kg maximum weight
- POSTERS 70 x 100 cm
- PHOTOGRAPHS 30 x 40 cm
5. Each artist may submit up to 5 entries for each category,
but no more than 2 works can be selected for exhibition.
6. The artist's name, title of the work,
year of creation, technique,
value and category type should be printed on the back of each entry. Each work should be accompanied by an entry
form completed in block capital letters in Bulgarian or English.
7. Unless indicated otherwise, all entries submitted will be considered donations to the Humour of the Peoples collection at the House of Humour and Satire; therefore, artists are requested to complete and sign the Certificate of Donation on the entry form. The organizers greatly appreciate these donations which significantly enhance the international collections to be enjoyed by all. The donors' names will be listed down in the home page of the House of Humour and Satire; the donated works will be shown in future exhibitions in this country and abroad.
8. Artists who cannot donate their work and explicitly indicate TO BE RETURNED on the entry form should deposit by September 30, 2007 the following return sums which cover packing, dispatching and postage charges:
- CARTOONS, GRAPHICS, DRAWINGS, POSTERS and PHOTOGRAPHS
– 20 EUR
- PAINTINGS – 80 EUR
- SCULPTURE – 130 EUR
The artists will have their works back by December 31, 2007.
Works lacking return postage by September 30, 2007 remain in the Humour of the Peoples collection.
9. The return sums can be sent by:
- Bank transfer to:
House of Humour and Satire
DSK Bank PLc – Gabrovo branch
IBAN number: BG83STSA93003110025400
BIC code of DSK Bank Plc: STSABGSF

- Money order payable to the House of Humour and Satire
- Cash at the pay office of the House of Humour and Satire (a happy circumstance for the organizers to meet you, the artist).
Sorry, NO cheques or charge cards.
10. All entries should be sent frameless and unmounted as printed matter with PRINTED MATTER noted on the package.
11. Artists should cover the transport costs franco Gabrovo. The organizers will not collect packages sent franco other destinations.
12. The House of Humour and Satire guarantees the safety of the works from the date of receipt to the date of return. No responsibility is assumed for damage or loss during transit.
13. The House of Humour and Satire reserves the right to reproduce the works on display and have them printed in its publications and other publicity materials.
14. The House of Humour and Satire publishes an art catalogue of the works selected for display.
Only artists with selected works are entitled to a free copy. The catalogue is available at the gift shop of the House of Humour and Satire and all other artists can have it for 48 EUR (postage included) remitted according to item 9.


ALL ENTRANTS ARE KINDLY INVITED TO VISIT GABROVO ON MAY 19TH, 2007 AND ATTEND THE OPENING AND PRIZE-AWARDING CEREMONIES OF THE EIGHTEENTH INTERNATIONAL BIENNIAL OF HUMOUR AND SATIRE IN THE ARTS,
AS WELL AS TO ENJOY THE HUMOUR CARNIVAL IN TOWN.


povratak na sadržaj

   18. LINKOVI

Strip vesti


Novi internet strip. Danas samo ovde, među linkovima, u sledećem broju gde treba...:)
Blog na kojem redovno izlazi strip "Aaajmo, zaapad" ima i drugih, stripu bliskih, tema i sadržaja!!!
tojecrnobijelisvijet.blog.hr



Damir Smith nam predlaže sledeći link:
Nova a vrlo stripovska tv serija sa super junacima ima i svoje online stripove u flash & pdf veziji:
www.nbc.com/Heroes/novels/


povratak na sadržaj


Ako znate nekog ko bi bio raspoložen da svakog petka dobije email sa STRIP VESTIMA,
pošaljite njegovu email adresu ili mu predložite da se on sam javi i tako upiše na mailing listu.
e-mail: zmcomics@neobee.net; web: www.zmcomics.co.yu i stripvesti.t35.com;
adresa: Zlatko Milenković, Pariske komune 31, 21000 Novi Sad
STRIP VESTI SU BESPLATNE
Ako ne želite da ubuduće dobijate STRIP VESTI, jednostavno odgovorite na ovaj email
i u naslovu (subject) napišite ODJAVA.