STRIP VESTI
Broj:
349
13.01.2006. Godina VIII

prošli broj - arhiva - sledeći broj


SADRŽAJ

  1. SCRATCH-BOARD DELAVNICA - StripCore
  2. KONAN HRONIKE - Strip Vesti
  3. VRŠAČKI STRIP 90tih (7) - Ilija Bakić
  4. kritIVKOVanje 10 - Slobodan Ivkov
  5. JUŽNJAČKA UTEHA No 241. - Marko Stojanović
  6. KVINTALOVA TJEDNA KARTICA (300) - Darko Macan
  7. Q STRIP - Strip Vesti
  8. INTERNET STRIPOVI - Strip Vesti
  9. ŠTAMPA - štampa
  10. VESTI IZ SVETA - Strip Vesti
    -MARKO AJDARIĆ NEWS
  11. POZIVI NA SARADNJU - mail
  12. LINKOVI - Strip Vesti


Svi prilozi su vlasništvo autora. U slučaju da želite da ih na bilo koji način eksploatišete, molimo Vas da se obratite autorima priloga, koji su potpisani (uz potpis će uvek ići i email adresa putem koje možete kontaktirati autora), u slučaju da nisu potpisane možete ih slobodno koristiti jer su to neautorizovane vesti ovog servisa, STRIP VESTI.

Sajt na kom ćete uvek moći da pročitate stare brojeve STRIP VESTI i još neke druge sadržaje vezane za strip je na sledećoj adresi:
www.zmcomics.co.yu

stripvesti.50webs.com



UVODNIK...

Da, opet kasno stižemo, ali ponovo nema dešavanja bitnih za današnji datum, a da pre sat vremena nije stigla vest o radionicama StripCore-a, praktično bi "glavna vest" bile kolumne...:(

Dakle, imam opravdanje, neovereno, ali prihvatićete vi to, valjda...:)

Kad smo već kod "suvog" početka godine... ne bi li bilo zanimljivo iskoristiti taj vakum da se što više stripa promoviše da se popuni taj isti vakum...:)

Naravno, možete ove post praznične dane iskoristiti i za pisanje priloga za SVesti, recenzija, najava, reklama,...:)

Kad smo već kod reklama, da podsetimo da smo ušli u osmu godinu izlaženja Strip Vesti, da nas na listi pretplatnika ima 957, da svaki dan zmcomics.co.yu poseti u proseku preko 200 ljudi a da je taj broj na novoj adresi stripvesti.50webs.com
, gde je arhiva (a gde nemam kontrolu poseta), sigurno još veći, jer je arhiva, dok je kompletan sajt bio na merenoj stranici, nosila više od 60% posetilaca!!!

S poštovanjem,

Zlatko Milenković

sadržaj

1.

SCRATCH-BOARD DELAVNICA

StripCore



SCRATCH-BOARD DELAVNICA oz. delavnica praskanke
www.ljudmila.org/stripcore/panjske/delavnic

KRAJ:
SLOVENSKI ETNOGRAFSKI MUZEJ – razstavna hiša, METELKOVA 2, LJUBLJANA
KDAJ:
PETEK, 10. FEB. 2006, 16. – 20. ure,
SOBOTA IN NEDELJA, 11. in 12. FEB. 2006, 10. - 13. ure ter 15. do 19. ure

MENTORJI:
Matthias Lehmann (Francija), Marcel Ruijters (Nizozemska), Pakito Bolino (Francija)

Uredništvo revije Stripburger celovito pokriva problematiko stripovske kulture v Sloveniji in ena od dejavnosti je tudi izobraževanje na področju stripa, s predavanji in z delavnicami. Večkrat letno vodimo delavnice stripa za začetnike, ob gostovanju tujih umetnikov pa tudi nadaljevalne delavnice, ki osvetlijo določen segment, tehniko ustvarjanja stripa. Namen tokratne delavnice je spoznavanje s to specifično likovno tehniko, ki se med slovenskimi stripovskimi avtorji le redko uporablja in s tem spodbujanje tovrstne ustvarjalnosti in stripovske ustvarjalnosti nasploh. Delavnica je namenjena ustvarjalcem s področja stripa, ilustracije in grafike.

Tridnevna delavnica, ki jo bodo vodili trije renomirani stripovski ustvarjalci iz mednarodnega področja: Marcel Ruijters iz Nizozemske ter Matthias Lehamann in Pakito Bolino iz Francije, bo del projekta Sekira v medu in bo potekala v angleščini.

Potek delavnice:
1. dan - predstavitev tehnike, kratka zgodovina in prvi koraki
2. dan - izdelava panjske končnice
3. dan - izdelava stripa

Število mest je omejeno. Zainteresirani se lahko prijavijo na tel. številko 01 2319662 (med 14. in 17. uro) ali po e-mailu na core@mail.ljudmila.org. Cena delavnice je 3.000 SIT in vsebuje DDV (za sodelavce revije Stripburger je delavnica brezplačna). Znesek po prijavi udeleženec nakaže na račun Foruma Ljubljana (Kersnikova 4, Ljubljana; namen: kotizacija za delavnico) 02222-0019899604.

Če bodo rezulatati delavnic kvalitetni, bo izbor panjskih končnic razstavljen, stripi pa objavljeni v reviji Stripburger.



O MENTORJIH:

Matthias Lehmann si je kljub svoji relativni mladosti (r. 1978) pridobil status enega največjih mojstrov scratch-board tehnike v sodobnem stripu. Njegove zgodbe zaznamuje inovativen umetniški pristop, zaokrožena stilizacija, ki pa ohrani kar precej naturalističnih detajlov, ki na vizualnem nivoju odlično parirajo večplastni vsebini, ki zahteva počasno in temeljito branje. Poleg solo fenzinskih izdaj (Sinus, Rancune...) je Matthias sodeloval pri številnih evropskih in južnoameriških antologijah (Lapin, Zone 5300, Dirty Stories, Stripburger in njegove posebne izdaje, Desenhos nunca vistos...). Izdal pa je tudi več samostojnih publikacij: O Pesadelo do Gustavo Ninguém (Le Dernier Cri), IsolaCity (L' Association); Le Gumbo de l'Année (Les Requins Marteaux), A Semana Pasada in Batatas (obe pri Edicoes Polvo). Januarja 2006 pa je pri Actes Sud izšlo njegovo doktorsko delo L'Étouffeur de la RN115, 248-stranski road-movie z močnim mehiškim, brazilskim in ruskim priokusom, ki ga je ustvarjal zadnjih osem let.

Marcel Ruijters je končal študij na akademiji v Maastrichtu in leta 1988 začel izdajati stripovske publikacije. Pri teh prvih publikacijah (Onbegrijpelijke Verhalen, Mandragoora in Thank God It's Ugly) je sodeloval z drugimi avtorji, posebno Matthiasom Giesenom. Sodeloval je pri številnih stripovskih antologijah (Zone 5300, Posse, Webber, Gr'nn, Stripburger, Skirocore, Hôpital Brut, Sortez La Chienne!, Que Suerte!, Mycose, De Nar, Wind, Malefact, Paniscus Revue, Answer Me!, Top Shelf, Kekrapules, Foetus, Panik Electro, Fahrenheit, Superstate Funnies, Patagonija, Hepanillillgromaster, Sick Puppy Comix) in je od leta 1995 tudi sourednik revije Zone5300. Ilustrira in piše kritike. Leta 1992 je na stripovskem festivalu Haarlem prejel nagrado kot najobetavnejši talent, 2002 pa delovno štipendijo fondacije Fonds voor Beeldende Kunst, Architectuur en Vormgeving. Samostojne izdaje: Dr. Molotow, Onbegrijpelijke Verhalen, Troglodytes, Thank God It's Ugly, Stigmata, A Jest of Nature, Machina Mundana, Sine Qua Non...

Pakito Bolino je ustanovitelj avtorske skupine Le Dernier Cri iz Marseilla, ki se ukvarja tudi z založništvom. Je mojster sitotiska, risar, režiser animiranih filmov in glasbenik. V popolni sliki se nam je Le Dernier Cri s projektom Hôpital Brut (razstava v KUD-u France Prešeren, sitotiskarska delavnica in projekcija animiranih filmov z živo glasbo v Slovenski kinoteki) predstavila leta 2000. Uredniško delo skupine Le Dernier Cri na meji med art brut in divjo underground grafiko je obrodilo sadove že z dvema filmoma, Le Dernier Cri (1997) in Hôpital Brut (1999), tretji film, Les Religions Sauvages, ki je bil dokončan lansko leto, pa je plod dela 30 kamikaz z mednarodnega področja, ki je pod budnim očesom Pakita Bolina v treh letih kreiralo posamezne segmente z eksplozivno vizijo religioznih tematik.


sadržaj

2.

KONAN HRONIKE

Strip Vesti



U izdanju beogradske izdavačke kuće Beli put, izašla je još jedna grafička novela. Ovog puta je reč o klasici američkog stripa, o samim počecima života u stripu Konana. Reč je o ciklusu The Chronicles of Conan koji je od strane Dark Horsa digitalno kolorisan i prilagođen novoj publici doživeo takvu svoju premijeru i kod nas. Grafička novela Hronike Konan je originalnog američkog formata (170x260mm), u mekom povezu, punom koloru, na 160 strana u opremi na kakvu ste navikli kada se susrećete sa izdanjima Belog puta. cena će po knjižarama biti 880 dinara, dok je, kao što i sami znate u striparnicama nešto niža.

Dodatne informacije, kao i par strana stripa možete naći na sajtu izdavača:
www.beliput.co.yu


sadržaj

3.

VRŠAČKI STRIP 90tih (7)

Ilija Bakić



Napomena
Feljton "Vršački strip 90-tih" objavljivan je marta i aprila 1999.g. u "Banatskim novinama", ambiciozno zamljišljenoj nedeljnoj novini koja je izlazila u Vršcu i bila kratkog veka (od jeseni 1998.g. do početka rata 1999.g.). Poslednji nastavak feljtona je predat ali broj u kome je trebao biti objavljen nikada nije izašao.
Obzirom da je pisan za 'široko' čitalaštvo koje nimalo ili slabo poznaje strip te da mu je namera bila da znatiželjne upozna sa ondašnjom strip scenom u Vršcu (i SRJ), feljton je pisan 'pojednostavljeno' tj. neki pojmovi su deduktivno objašnjavani a obilno su korišćeni i vrednosni sudovi tipa 'značajan', 'slavan' i sl. Sadržaj je prilagođavan i feljtonskom obliku pa je 'seckan' a ima i ponavljanja.
Mada svestan tih manjkavosti, nisam želeo da menjam već objavljeni tekst, stoga je pred čitaocima original takav kakav je, sa svim manama i (eventualnim) vrlinama.
Ilija Bakić


I DALJE NAPRED

Aktivno proleće 1998.g. preraslo je u toplo strip leto. Wostok je učestvovao u Sarajevskoj strip radionici na koju ga je pozvala Akademija likovnih umetnosti Bosne, zajedno sa A. Zografom, kao učesnicima iz Jugoslavije, odnosno zajedno sa strip autorima iz Slovenije i Hrvatske. Radionica je, pored predavanja i izložbi, 'proizvela' i zajednički strip fanzin učesnika.

Goran Dimitrijevski Dima je, u okviru priprema za novu, 'žensku' "Patagoniju", sarađujući sa Ženskom alternativnom scenom "Luna", bio domaćim i predavač u Strip radionici koja je, u prostorijama Urbane radionice, okupila nekoliko polaznica zainteresovanih za tajne 9. umetnosti. U radu su polaznicama pomagale i gošće, strip autorke iz Beograda. Strip radionicu u istom prostoru, nešto ranije, vodio je i Wostok.

U beogradskom bioskopu "REX", juna 1998.g., održana je petodnevna manifestacija "Ekser" koja je okupila strip autore i izdavače fanzina iz Slovenije, Bosne, Makedonije i Jugoslavije. U poznatom centru alternativne kulture svakodnevno su crtani fanzini koji će biti objedinjeni, na kraju dešavanja, u knjigu "Ekser". Među predstavljenim fanzinima bio je i "Krpelj". Bioskop "REX" i Radovan Popović (izdavač "Stripera") objavili su, povodom istoimene izložbe, publikaciju "- + -=+ Novi autorski strip u Srbiji"; na izložbi su bili i radovi Grabowskog, Wostoka, Lole i Vladimira Stankovskog.

U okviru "Trešnjarskih večeri" u Valjevu su, u galeriji "34", o "Patagoniji" govorili Zoran Stefanović, Goran Dimitrijevski i Ilija Bakić. Sa domaćinima, alternativnom strip grupom "Crni kreč", gosti su realizovali i hepening koji je podrazumevao kreiranje prostora, izložbe i 'pačvork' strip "Zla kob u valjevskoj krečani". Sličan, multimedijalan način predstavljanja "Patagonije", nekoliko meseci ranije uspešno je 'funkcionisao' u Kulturnom centru Novog Sada.


Susreti, filmovi, publikacije

Već tradicionalni Vršački strip susret, treći po redu, desio se krajem septembra, ponovo u organizaciji društva "Vršac lepa varoš". Po oprobanom receptu gosti i domaćini su kolektivno radili na novom stripu "Užas u Bolidvudu", nastavku prošlogodišnjeg "Života u Bolidvudu". Istoimeni strip-film snimio je i na susretima prikazao režiser-scenarista-snimatelj-glumac Wostok, zajedno sa još jednim razbarušeno-provokativnim filmom imena "Najveće društveno zlo" u kome glumi 'nova nada vršačkog stripa', penzioner mladog duha, Boća (Wostokov otac i Lolin deda; njegovim izlaskom na strip scenu uspostavljena je prva YU strip dinastija). U nastavku programa strip susreta svirala je anti-rok grupa "M.U.LJ.".

Postojala je namera da se na susretima predstavi nekoliko novih strip izdanja ali je najveći broj njih ostao, u tom trenutku, nerealizovan na šta se prisutni nisu puno obazirali jer je takvo stanje potpuno 'normalno' za domaći strip. Pojava novog broja poznate ili sasvim nove publikacije uvek je događaj za sve iz sveta alternativnog stripa. Nepostojanje odnosno teško opstajanje izdanja zaštitni je znak ove umetnosti kod nas ali i, uz invenciju i sklonost eksperimentu, osnovni podsticaj koji 'tera' umetnike da se dovijaju i snalaze na svakakve načine ne bi li publikovali svoj rad.

Izdanje koje je predstavljeno na susretima bila je "Striptokoka" Glorian Day-a odnosno Mitra Vladuša, jedinog pripadnika "flash:beat:napalm:pop" pravca koga je ovaj sam i izmislio. Day-Vladuš nastavlja da se, u saradnji da kompjuterskim programom Corel Xara, poigrava globalnom svakodnevicom.

Oktobarsko-novembarski broj holandskog magazina za alternativni strip i kulturu "Zona 53000", koji izlazi u Roterdamu, objavio je, kao ekskluzivni prilog, Wostokov strip "Konačno rešenje", rađen po motivim proze Franca Kafke. Wostok je, uz A. Zografa, učestvovao, po pozivu, na Oktobarskom likovnom salonu u Beogradu, što je itekako važan proboj u etablirane i stripu ne preterano naklonjene krugove akademske likovne umetnosti. U međuvremenu se privodi kraju obiman rad na "Patagoniji", pristižu radovi autorki iz zemlje i sveta. Goran Dimitrijevski, strip autor i urednik "Patagonije", održao je studentima predmeta psiholingvistika, na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, oktobra 1998.g, predavanje "Jezik stripa". Ko-predavač je bio poznati strip autor Branko Kerac. Na "Multimedijali kreativne mladosti" u Gradskoj bibliotevi Vršaca, pred novu godinu, Wostok je izložio nekoliko svojih strip tabli te prikazao film "Najveće društveno zlo".


U "Zoni F"

Februar 1999.g. donosi "Patagoniju" broj 8-9, strip magazin-knjigu naslova "Zona F"; izdavač je vršačka Ženska alternativna scena "Luna", glavni i odgovorni urednik Goran Dimitrijevski a sponzori Fond za otvoreno društvo, Otvoreni klub Vršac, Vršačka pivara "Šampion", štamparija "Tuli" i Multimedijalni centar. Na više od 120 stranica, nova "Patagonija" predstavlja stripove domaćih autorki, onih afirmisanih i onih koje tek kreću u svet priča u slikama, odnosno stripove poznatih svetskih autorki; radove prate i kratka promišljanja sopstvenog rada umetnica i delovi njihovih intervjua. Svi tekstovi su prevedeni na engleski odnosno srpski. Kao i u prethodnom broju i u novom, "Patagonija" nudi antologijski presek jednog segmenta YU strip scene i već po tome nosi značajnu kulturnu vrednost (koju dopunjuje činjenica da je prvi jugoslovenski projekat ovakvog profila). Mnoštvo radova sasvim novih autorki otkriva potencijal koji obećava zanimljiv period odnosno uspešnu budućnost ženskog stripa i, uopšte, domaće strip scene. "Patagonija" je svojim pozivom autorkama potakla, takoreći isprovocirala razvoj i oglašavnaje nedovoljno eksponirane ženske energije u stripu, što je rezultiralo nizom zanimljivih ostvarenja; istovremeno je potvrđena značajna uloga ovog magazina u domaćim strip dešavanjima.

Neposredno pre oficijelne promocije "Patagonije" u vršačkom Klubi "Bili", predstalvjeni su Wostokovi strip filmovi; projekciji su prisustvovali i gosti iz ljubljanskog "Stripburgera". Organizator dešavanja bio je Budimir Babić. "Bili" je u nekoliko navrata bio mesto predstavljanja "Patagonije" odnosno vršačkih stripadžija.

Nova "Patagonija" predstavljena je i u Galeriji "Šampion" u Vršcu, polovinom februara, a u martu je "Patagonija" čak u dva navrata promovisana u beogradskom bioskopu "REX". Najpre je to učinjeno u okviru osmomartovske proslave koju je organizovao Centar za ženske studije a nedugo potom u okviru multimedijalnog predstavljanja još dva strip izdanja: dugoočekivanog "Katalog Ekser" koji na 90 strana sadrži fanzine odnosno tekstove nastale na istoimenoj manifestacjiji iz 1998.g. i strip sveske "Čovek iz bunara" rađene po priči Nabora Devolca, takođe na prošlogodišnjem Ekseru. Oba puta istaknuta je aktivnost i vrednost nove "Patagonije" a autori su pozvani da za sledeći broj pošalju radove na temu budućnosti; radni naslov novog broja je "Patagonija Nostradamus".

Beleženjem ovih događaja feljton dostiže vreme današnje (poslednji nastavci pisani su za vreme uzbuna zbog vazdužne opasnosti). Ovo svakako nije bila detaljna istorija dešavanja na vršačkoj strip sceni 90-tih već pokušaj da se opiše njen nastanak, razvoj, širenje, ulazak na jugoslovenske i svetske strip horizonte i zauzimanje zapaženog mesta na njima. Vršački strip prešao je put od lokalnog do evropskog i svetskog, u prostor-vremenu koje je u najblažem vidu bilo indiferentno a mnogo češće neprijateljski raspoloženo prema njemu. U ovom trenutku vršački strip je za svoj grad izborio status jednog od najsnažnijih centara i žarišta YU stripa 90-tih. Na pojedinačnom nivou nekolicina stvaralaca je stasala u izgrađene umetnike, prepoznatljivih kvaliteta i poetika; drugima je strip bio i ostao ljubav kojoj se povremeno vraćaju dok su treći otišli u nove intelektualne prostore. Svi zajedno kreirali su jedan period neponovljivog oduševljenja, entuzijazma, agilnosti i alternativnosti što ih može, i treba, ispunjavati ponosom.

Kraj


sadržaj

4.

kritIVKOVanje 10

Slobodan Ivkov



SRPSKE STRIPSKE SMOTRE

Godišnja ili bijenalna okupljanje autora stripa na višednevnim radnim i izložbenim specijalizovanim manifestacijama koje učesnici i posetioci među sobom nazivaju salonima, festivalima ili nekako slično, u svetu su uobičajena praksa. Najpoznatije takve smotre se već decenijama unazad održavaju u Angulemu i Parizu (Francuska), Luki (Italija), Londonu (Velika Britanija), San Dijegu (SAD) i na još mnogim mestima. Neke traju duže, neke kraće, neke postoje ad hoc, i dok ovo pišem, neke do njih su već tiho ugašene. Pre raspada SFR Jugoslavije, slična, za sve nas izuzetno značajna, ali po obimu neuporedivo manja manifestacija jugoslovenskog stripa povremeno je organizovana u Vinkovcima (1984., 1985., 1986. i 1988. godine). Katalozi koji su ostali iza ove četiri smotre su danas izvori za pisanje istorije jugoslovenskog stripa.

Takva višednevna "radna druženja" stripara, prigodna zajednička izlaganja njihovih stripova, predavanja, panel diskusije, pa možda i prethodno raspisani nagradni konkurs na određenu temu, sve to, s obzirom na sedmodecenijsku tradiciju savremeno koncipiranog srpskog stripa i nije naročito dugo prisutno u domaćem stripu. Možda tek malo više od deset godina.

S jedne strane, to je veoma čudno pošto je Žika Bogdanović, ugledni kulturni poslanik i "otac" srpske teorije stripa koji ju je još na prelazu iz šezdesetih u sedamdesete uveo na stranice nedeljnika "NIN", još pre više od tri decenije, kao jedan od retkih državljana bivše SFR Jugoslavije, ne samo bio prisutan na prvoj, tada gotovo potpuno nepoznatoj (zahvaljujući sarajevskom "Strip artu" i Ervinu Rustemagiću, u Jugoslaviji se znalo za festival u italijanskom gradu Luka i za još neke), a danas najznačajnijoj evropskoj stripskoj smotri, Salonu stripa u Angulemu, već je Bogdanović našu javnost o svemu detaljno obavestio preko beogradskog "NIN"-a, ovdašnjeg dnevnog lista "Večernje novosti", kao i drugih, u to vreme visokotiražnih i uticajnih glasila.

Podsetimo se samo naše dokumentacije: on je u Angulemu tada intervjuisao legendarnog crtača "Tarzana" Berna Hogarta. Dakle, naša stripska javnost je obaveštena pravovremeno i iscrpno. Ko se toga još seća, potvrdiće: pravovremeno i iscrpno informisani, naši zaljubljenici u strip bili su oduševljeni; svuda se govorilo o potrebi organizovanja odavno neophodne lokalne stripske smotre - i ostalo se na rečima. I tako narednih 20 godina. Sve u priči i kafanskom raspredanju.

S druge strane, sve ovo i nije čudno kada se zna koliko je loša samoorganizovanost ovdašnje stripske scene i kolika je nesposobnost da se zajednički radi u korist opšteg interesa. Već nekoliko godina unazad se na raznim našim televizijama promoviše reklamna kampanja ("TO! TOlerancija") sa simpatičnom kravom koja poručuje kako ideja saživota nije da komšiji crkne krava, jer je onda i tebi gore. Ali uzalud!

Iako je nekako utemeljeno, i "na papiru" još 1986. godine kod države službeno registrovano (videti detaljnije u tekstu: "Osnovano Udruženje autora stripa Srbije", stripski časopis "Super Strip Maxi" br. 1, jun 1986, str. 93, izdavač: "Vjesnik", Zagreb), svega godinu dana posle hrvatskog, a mnogo pre svih ostalih republičkih, Udruženje autora stripa Srbije, zbog prenaglašenih sujeta, animoziteta, prebacivanja radnih obaveza sa jednih na druge članove i funkcionere, inače profesionalno okupirane sasvim drugim vrstama poslova, zbog neispunjenih očekivanja brzih rezultata, nerealno zahtevanih privilegija (pored ostalog, neko je proneo pogubni glas da će se deliti nekakvi nepostojeći umetnički ateljei, da će radni staž odabranim ili svim članovima Udruženja uplaćivati država ili grad...) i prebacivanja odgovornosti jednih na druge za sve manji angažman i veći nerad, udruženje je krajem naredne godine zamrlo. Treba li reći da u ostalih pet republika bivše SFRJ srodna udruženja i danas deluju, a kod nas još uvek ne postoji srpsko? Čitam u prošlim "Strip vestima" ("Strip vesti" br. 348, 6. januar 2006. godine, prvi prilog po redu) da je konačno i ovde (još 18. avgusta prošle 2005. godine!!!) osnovano "Udruženje za promociju i produkciju stripa - UUPS". I pored toga što ni u "SVestima", a ni na sajtu na koji nas informacija upućuje, nema nijednog konkretnog imena koje bi upućivalo na one koji iza inicijative stoje (u tekstu i na sajtu samo piše: "Udruženje je osnovalo desetoro ljubitelja i kolekcionara stripa s ciljem promovisanja stripa kao medija..."), možemo tom Udruženju samo da poželimo sve najbolje.

Elem, da se vratimo par decenija unazad, gde smo i stali. Naši zaljubljenici u strip su bili oduševljeni, ubrzo je objavljen prvi broj teorijskog časopisa o stripu "Pegaz" (1974.), potom obiman tematski broj časopisa "Kultura" (1975.) posvećen stripu, govorilo se o potrebi organizovanja odavno neophodne stripske smotre - i ostalo se na rečima. Kao i u mnogim drugim našim verbalnim iscrpljivanjima i ispraznim razmetanjima: osim megalomanskih priča, niko se nije poduhvatio posla; čak ni ondašnje velike specijalizovane redakcije stripskih izdavača. Ne cela smotra, već uopšte prva, prilično skromna tematska izložba stripa je organizovana tek tri, a prva samostalna izložba jednog našeg stripara pet godina posle euforije izazvane prvim Angulemom, i to od strane jedne studentske organizacije (opet beogradski "SKC"). Kako se u to vreme znao red i obaveza organizatora, iza obe izložbe su ostali štampani katalozi.

Po običaju, ovdašnji stripari su jedva dočekali da umesto njih takvu smotru neko drugi organizuje. To su konačno 1984. u Hrvatskoj i uradili. "Salon jugoslavenskog stripa", koji je inicirao, organizovao i odlično koncepcijski postavio Krešimir Zimonić, održavan 1984, 1985, 1986. i 1988. godine u Vinkovcima, sasvim je zadovoljio potrebe i srpskih stripara. A najviše onu da se kod kuće ne radi ništa, a onda ode kod komšije na kaficu, pa posle iza leđa kritikuje, ogovara i omalovažava tuđ trud i posao.

No, tokom rata, tamo su već 1992. Salon preimenovali u Salon hrvatskog stripa i nastavili da ga samostalno bijenalno održavaju, a srpski stripski "poslenici", našavši se napušteni "na ledini", pokušali su da bledo i u organizacionom smislu katastrofalno imitiraju vinkovački salon, jer smo konačno bili prinuđeni da se o sebi sami staramo.

Prvo su "Dečje novine", nekada jedan od najvećih stripskih izdavača, učinile ono što je i ranije bilo logično i ono što je trebalo da urade još sedamdesetih ili osamdesetih, kada su bile u najvećoj snazi. Tek tokom devedesetih, u njihovoj organizaciji su u Srbiji bile održane tri takve relativno uspešne smotre u Gornjem Milanovcu. Nažalost, tada su te tri male, simpatične smotre "Dani stripa" 1994., 1995. i 1996. označile i konačnu agoniju ove legendarne kuće koja je 2004. "otišla na doboš". Iza njih su, kao dragoceno svedočanstvo ostvarenog, ostali štampani katalozi.

U međuvremenu, više lokalnih inicijativa, poteklih uglavnom od dobronamernih, ali neiskusnih pojedinaca, omladinskih ili studentskih organizacija neslavno je propalo posle jednog ili nijednog "salona": 1995. je bilo jedno loše osmišljeno stripsko okupljanje u Kragujevcu i 1996. nešto bolje (bar je imalo nekakav katalog) u Zaječaru. Niški "Dani stripa" 1997. su mnogo obećavali, imali obiman stripski katalog, ali i oni su posle par naknadnih "trzaja", nažalost ugašeni.

Skromna, improvizacijama sklona, takođe zasnovana na entuzijazmu pojedinaca "leskovačka stripska inicijativa" je od 1998. diskretno održavala nekakav kontunuitet male lokalne smotre, da bi se na kraju još jednom pokazalo kako "tiha voda breg roni". Avgusta 2005. je objavljen veoma dobar katalog koji u svom rezimeu pokriva 6. i 7. smotru (2004. i 2005. godine). U njemu je i u štampanom obliku verifikovan za sada konačni naziv manifestacije: "Balkanska smotra mladih strip autora". Od 2002. u Pančevu se održava sjajan godišnji internacionalni festival stripa "Grrrr!" sa odlično zamišljenim i uređenim katalozima malog formata. No, i on je zasnovan na entuzijazmu jedne osobe - Aleksandra Zografa.

Neverovatno, ali u Beogradu, najvećem srpskom centru stripa, do 2003. godine, ako izuzmemo samostalne i grupne izložbe, te postavke nagrađenih radova sa nekog stripskog konkursa, nikada nije održan nijedan "salon stripa" ili bilo kakav srodni specijalizovani multitematski skup. Navedene sezone je u beogradskom Studentskom kulturnom centru održan prvi "Međunarodni salon stripa", a do 2005. ih je bilo već tri, sve sa internacionalnim konkursom, gostima iz inostranstva, tribinama, (improvizovanim) promocijama, i svime što se od jedne ovakve smotre očekuje - ali za tri godine bez kataloga. Fotokopirana saopštenja za novinare koji su dolazili na pres konferencije i jednolisni "flajeri" sa programom, eventualno i sa nekim reprodukovanim likom ili prizorom iz stripa, nisu zamena za ovakav strašan i neoprostiv propust.

Domaćini su gostoljubivi i ova smotra je s pravom najambicioznija: 2004. gost je bio Brajen Bolend iz Velike Britanije, 2005. Žan Mark Tevne, direktor Angulemskog festivala iz Francuske i Edrijan Smit iz Velike Britanije. Iako je, po broju prisutnih na dan otvaranja u SKC-u i masi posetilaca izložbe narednih nedelja, manifestacija od svih navedenih nesporno najveća, rukovodstvo već treći put nezadovoljstvo učesnika i nas ljubitelja stripa "amortizuje" najavama da "katalog samo što nije izašao iz štampe". Sav uloženi trud članova konkursnog žirija (na čijem je čelu 2005. bio Branislav Kerac) i ostalih aktivista koji su se (oko gostiju iz inostranstva više, a ovdašnjih mnogo manje) trudili, ovim je skoro poništen. Ko je bio - bio je, a ko je nešto zapamtio - to mu je.

Kao da živimo u vremenima usmene predaje i ispredanja legendi o stvarnim događajima, uz koja neizostavno idu preuveličavanja i samohvalisanja, a ne u epohi svima dostupne, tehnološki svemoguće i do sada najjeftinije štampe. Ako ikada bude štampanog kataloga, a on mora da bude zaista obiman, organizatori su DUŽNI da u njemu objave sve detaljne rezultate, obimna pisana rezimea i izveštaje sa sva tri Salona. Inače, džaba im sav dosadašnji trud i posao.


(ovo je neznatno proširena i "Strip vestima" prilagođena verzija teksta objavljenog pod autorovim naslovom "Ko je bio - bio je" u rubrici Kultura na str. 16 dnevnog lista "Politika" br. 33030 od 19. oktobra 2005. godine)



sadržaj

5.

JUŽNJAČKA UTEHA No 241.

Marko Stojanović
misto83@ptt.yu



APSOLUTNIH STO (84): DARK KNIGHT RETURNS

TAMNA JE NOĆ.
..

Batman: My parents... Taught me a
different lesson... Lying on this street...
Shaking in deep shock... Dying for no
reason at all...They showed me that the
world only makes sense when you force
it to...

Zvono na vratima. Škljoc, škljoc, dobro jutro, pošiljka za vas, kako to već ide, izvolite, hvala, opet škljoc, škljoc. Iza zatvorenih vrata užurbano, radoznalo cepam izdržljivi DHL-ov koverat, iako već dobro znam šta je unutra. Ne listam ga. Ne otvaram ga da bi udahnuo onaj sveži, blago irintantni i neponovljivi miris štamaparske boje – svi uobičajni rituali prestaju da važe kad se radi o njemu, to se valjda podrazumeva. Frenk Miler kad mu se još mogla skinuti kapa. Betmen kad je konačno dobio strip vredan potencijala koji je tako dugo nosi. Povrtak Tamnog Viteza. Gledam ga dugo, dugo. Ne otvaram ga. Nema potrebe, ionako ga već znam napamet. I dok mi jeza, ona prava, retka jeza koja mi se uvije uz kičmu samo u veoma specijalnim situacijama, uspravlja dlake na čitavom telu, sećam se najupečatljivije scene iz jednog od tri najbolja stripa koja sam ikada pročitao:

Penzionisani, sobom zgađeni Betmen sada večito maskiran u Brusa Vejna u svetu slabića i zločinaca, svetu kojem je svojim povlačenjem kumovao, ispunjava svoje dane potragom za dobrom, dostojnom smrću a noći flašama vina. Upravo zavaljen u fotelju sa daljinskim upravljačem u ruci ispija svoju n-tu čašu vina, kad se na televiziji pojavljuje špica filma Zoro. Pomisli da promeni kanal, ali alkoholom usporenih refleksa okleva nekoliko trenutaka, sasvim dovoljno da ga ga levim i desnim krošeom dohvati stara, nikad sasvim potisnuta uspomena, dovoljno da mu izbije vazduh iz pluća. U nokdaunu vidi, kao nekad: srećnu porodicu, oca, majku i sina kako izlaze iz bioskopa u kome se prikazivao upravo Zoro, veselje na dečakovom licu, širom otovrene oči koje iskre oduševljenjem. I vidi: tešku, ali blagu očevu ruku koja ga nežno a onda grublje sklanja u stranu, i ružnu njušku revolvera koja se pomalja iz mraka, očevu ruku koju je odlučnost stisla u pesnicu, tvrdo lice čoveka s pištoljem u senci. I vidi, kao na usporenom filmu, jasno vidi: kako se prst steže oko obarača i novorođenu čauru koja tek počinje svoj vazdušni balet, izvodeći piruetu oko svoje i barem nekoliko drugih osa, očevu ruku koja se nesigurno vraća na njegova prsa, kako ih nasumično grabi, kako nepovratno klizi naniže. Vidi i ne čuje: kako se njegova majka divlje guša sa napadačem, i ruku s revolverom koja joj zadaje grub udarac da bi potom ostala zarobljena bisernom ogrlicom, i prislonjeno oružije na belom grlu svoje maske, i bisernu ogrlicu koju pucanj jednom zauvek rastavlja na sastavne delove... Baš kao i njegov život.

Užasnut, frenetično pritišće dugmad na daljinskom bežeći divljački od Zoroa i trenutka koji ga je odredio, i u mahnitom listanju kanala čuje: o maloletnim delikventima u bandi poludelih Mutanata, o kidnapovanoj deci, o četvoro ubijenih u besmislenom zločinu, broju smrti u metrou koji je upravo dostigao vrhunac. I čuje, zgrčen i pribijen u svoju fotelju, kako je jedina dobra vest to što se spušta tempratura, to što se sprema oluja... Čuje je kako ga ta ista oluja prati u stopu i kako urla hodnicima prazne vile, oseća je u svojoj duši, kako ga nemilosrdno šiba bičem savesti i sećanja, kako ruši sve oko njega i sve u njemu, sve te godine vina, zaveta i pretvaranja. Na kolenima drhti, dok s premotavaju beznačajne poruke beznačajnog farse koji je sam odabrao za svoj život, a onda, laganim, gotovo nečujnim lepetom krila ka njegovom odrazu u ogledalu klizne njegova suština – kroz pljusak stakla izleće iskežena pilika slepog miša. Brus Vejn zna da je s njim jednom za svagda gotovo – kao da to zna i priroda jer gromovi kao po komandi zapalacaju nebom... Počinje doba Betmena.

(Nastaviće se)


A na kioscima, već neko vreme, treći broj Think Tank-a, ovog puta skoro u celosti posvećen filmu! Tekstovi Bogdana Tirnanića, Krisa Rodlija, Branislava Miltojevića, Jasmine Tešanović, Daria Grgića, Miloša Radovića, Žan-Kolod Karijera, Bojana M. Đukića, Ljubomira Živkova, Dejana Stojiljkovića, a da ni ovoga puta ne bude bez stripa, pobrinuli su se Miloš Holclajtner, Srđan Nikolić Peka i moja malenkost! Pazarite, nećete se pokajati!



sadržaj

6.

KVINTALOVA TJEDNA KARTICA (300)

Darko Macan
darko.macan@zg.htnet.hr



OKRUGLO

Možda su okrugli brojevi krivi za moje raspoloženje: em je ovo posljednja okrugla cifra koju sam s Karticom namjeravao doseći (iako, ne još i posljednja Kartica), em mi ove godine pada taj strašni okrugli rođendan nakon kojeg ću morati pažljivije birati što mi je važno i čime se mislim baviti u kraćoj polovici života. Na sve čime bih se volio igrati, bojim se, neću stići.

Bio sam do sada zapravo užasno sretan - a je l' da kako je malo teško povjerovati da sam ikada bio sretan kad me čovjek čita? - jer nikada nisam morao raditi ono što nisam želio. Bilo je, jest, poslova koji su se ukiselili pa su mi bili mrski, ali nisam se bavio ičime što nije bio moj izbor. Kad slušam druge, to i nije tako često. Kad slušam druge, bolje bi mi bilo da prestanem jadikovati.

A zašto jadikujem? Zato što mi se čini - zbog tog vremena koje izmiče i ruga se želji da se napravi što više, što bolje, što prije, dok još um i prsti slušaju, dok srce ima iole žara - da mi se oduzima taj izbor. Da ću se morati upregnuti u neku mašinu - stripovsku ili ne - uozbiljiti se i zarađivati za život radeći, kao i svi drugi, samo ono što ne volim. Da ne može moja sreća još dugo potrajati.

Al', znate što? To govori strah.

Strah je, kaže Herbert, "ubica uma"; strah je "mala smrt". Strah je taj koji mi kaže da se moram na koljenima vratiti izdavačima za koje sam radio i moliti ih da mi daju posao, bilo kakav posao, kako bih radio i zaradio i kupio veći stan i osigurao si penziju i liječničko osiguranje za čas kad me pojedu bolesti koje sam dobio radeći poslove koje nisam volio.

Al' znate što? Jebeš to.

Možda sam razmažen (jesam!), možda sam uobražen (i to!), ali čini mi se da odluke ne valja donositi iz straha. A želim li ja pisati superheroje ili francuske albume kakve ne volim ni čitati? Ne baš. Mislim li da su od bilo čega takvoga vrijedniji stripovi kakve radim zadnjih godina, čitao ih itko ili ne? Bogme, da.

I tako, pitanja zapravo nema. Gdje je moj put doznat ću iz puta kojim se budem kretao. Kakve stripove želim raditi znat ću kad ih napravim.

Vama, za strpljenje, obećajem godinu Kartica bez jadikovki.


sadržaj

7.

Q STRIP

Strip Vesti



Na blogu Q STRIP Darka Macana ima puuuno vesti i zanimljivosti a Strip vesti vam uvek prenesu jednu kao malu drašQalicu:

Jedna ekskluziva, prepisana direktno iz obavijesti francuskoga izdavača: serija L' Histoire Secrete ("Tajna Povijest") na kojoj su od naših crtača radili Igor Kordej, Goran Sudžuka (plus Geto) te Leonid Pilipović bit će objavljena i kod nas! I to, da je netko ne preskoči, barem dva puta: od ožujka/marta na hrvatskom kreću albumi kod Bookglobea, dok će Marketprint s crno-bijelom verzijom u isto vrijeme krenuti u Stripoteci . Valjda postoji rezon, valjda onda postoji i interes za stripove domaćih autora (kojeg ja inače slabo primjećujem, ali možda samo za stripove koji prvo idu vanka …). Kakav je, inače, taj strip? Pa, spin-off je popularne i bezvezne serije Arcanes ali što da vam pričam … uvjerit ćete se.


 
Osim toga, na Q Strip-u ste protekle nedelje mogli pročitati sledeće priloge:
  • [priQaz] Kad odrastem, želim biti vodenkonj (mcn)
  • [antiQvarijat]Siječanjsqa ponuda! (mcn)
  • [Qolumna] oQo stripa (Vladimir Tadić)
    This is information
  • [glavolomQa]Tqo je ovdje lud? (mcn)
  • i naravno [dnevniQ] Pregled vijesti za svaki dan 07.01.-13.01.


    Kompletne priloge možete pročitati na sledećoj adresi:
    http://qstrip.blog.hr/


sadržaj

8.

INTERNET STRIPOVI

Strip Vesti



Ovo rubrika je redovna, pozicionirana na ovom mestu u SVestima, nije u samom vrhu jer na sajtu već stoje, u samom vrhu na udarnom mestu, linkovi ka svim domaćim internet stripovima koji redovno izlaze. Ostali stripovi, koji ne zadovoljavaju ove kriterijume - dakle nisu na nekom od domaćih jezika ili ne izlaze redovno - će ipak imati svoje mesto u ovoj rubrici.
Dakle zasucite rukave i poradite na dopunjavanju ove rubrike tako što ćete pokretati nove internet stripove. Svaki novi strip na spisku će, onog petka kada bude dodat, imati oznaku NOVO!
Redosled je po abecednom redu:

STRIPOVI KOJI REDOVNO IZLAZE:

-BUZZ & FZ (Gudvin)
www.screaming-planet.com/comics.php?area_id=

-ČAROBNJACI (Niko Barun)
www.tportal.hr/stripovi/carobnjaci

-MALI MEUR (Vladislav Gajski)
www.plastelin.com/index.php?option=com_content&...

-MARTINA MJESEC (Macan - Sudžuka)
www.stripovi.com/martinamjesec.asp

-MISTER MAČAK (Macan - Bob)
www.stripovi.com/mistermacak.asp

-NETOVCI (Niko Barun)
www.t.ht.hr/netuskoli/5-5.html

-OVERKLOKING (Dubravko Mataković)
iskon.hr/webcafe/matakovic/

-SERGEJ (Darko Macan)
www.zmcomics.co.yu/sergej

-SIVI GRAD (Rico)
www.stripovi.com/sivigrad.asp

-SOB SA SOBOM (Sonjecka)
www.stripovi.com/SobSaSobom.asp

-STRIP "DAN"-a (Simon Vučković - Mirko Zulić)
www.dan.cg.yu/stripovi.php

-SvRBI iU SVEMIRU (Milivoj Kostić)
vigled.sky.prohosting.com/

ŠTEFICA Jambriščak, prijateljica noći koja je previše znala" (Nik Titanik)
www.niktitanik.com

STRIP ČASOPISI ZA DOWNLOAD

-ZONA 9 (Udruženje strip autora Crne Gore)
www.zona9-stripmagazin.users.cg.yu

STRIPOVI KOJI SE REDOVNO DISTRIBUIRAJU E-MAIL-om

-SAMONIKLI KOROV STRIP (Franja Straka)
prijaviti se na email adresu: fstraka@eunet.yu

STRIPOVI SA ZAOKRUŽENOM PRIČOM

-Bilo jednom u Makarskoj (Dalibor Brdar)
www.stripovi.com/makarska.asp

-Zagor & Chico u Paklu Droge (Saša - Venes)
www.najbolje.com/zagor/

-Stripovi... (Dunja Janković)
deenes.ffzg.hr/~tdujmovi/strip.htm

STRIPOVI DOMAĆIH AUTORA NA STRANOM JEZIKU

-ACTION TRIP COMICS (Jojić - Grabović - Solanović)
www.actiontrip.com/index/comics.phtml

-JOHN'S PARADISE (Alić/Gelemanović)
www.johnsparadise.com

-Mc DUFFIES (Srđan Aćimović)
mcduffies.keenspace.com

-LITTLE WHITE KNIGHT (Srđan Aćimović)
www.graphicsmash.com/series.php?name=littlewhiteknight&view=current

-LEGOSTAR GALACTICA (D. M. Jeftinija)
legostargalactica.keenspace.com/

STRIPOVI KOJI VIŠE NE OBNAVLJAJU SVOJE STRANICE

-JOHN'S PARADISE (Saša - Venes)
www.crazytwo.com/novi/

-NEDELJNI STRIP (Oljača, Aćimović, Ikonić, Jovanović, Vučković)
members.lycos.co.uk/zmcomics/strip/strip.htm

-VILINTULJKOVA DRUŽINA (zmcomics)
www.zmcomics.co.yu/vilintuljak



sadržaj

9.

ŠTAMPA

štampa


Dušan Mladenović, Dušan Banjanin i Zoran Đukanović su obezbedili sledeće priloge:


KLARA, ZEKAN I EKSTREMNI SPORTOVI

Piše: Vladimir Šagadin

Godina počinje sa stripovima: Darko Macan preveo i uredio tri odlična albuma


Proteklu 2005. godinu u izdavačkom smislu možemo zapamtiti i kao godinu nanovo probuđenog zanimanja za strip, kako u čitatelja, tako i u izdavača. Znakovito, posljednji mjesec u godini donio nam je tri izvrsna izdanja izdavačkih kuća koje su se etablirale u protekloj godini. Riječ je o More Comicsu i albumu “Slalomi” Lewisa Trondheima, gdje se i dalje družimo sa simpatičnim Zekanom, zatim zbirku “Ekstremni sportovi” najboljeg slovenskog strip-crtača Tomaža Lavriča u izdanju Q-a i Mentora te na kraju, kao šlag na tortu, “Klara” Berneta, Trilla i Maicasa u izdanju kuće Libellus. Potonji spomenuti predstavlja i malu senzaciju, a kako je riječ o dami, i to lakoj, Klara zaslužuje prvo predstavljanje!

Prijateljica noći

Strip-junakinja Klara (u izvorniku “Clara de noche”) doživjela je premijeru 2002. godine u španjolskom El Juevesu. Realizirana kao strip u obliku dvostranih pričica, “Klara” je odmah doživjela uspjeh - uslijedilo je objavljivanje i u Argentini, Italiji, Njemačkoj, SAD-u… Autori Carlos Trillo i Eduardo Maicas, zajedno s crtačem Jordijem Bernetom, neosporno su pronašli način kako privući čitatelja - riječ je o zapaljivoj kombinaciji seksa i humora, no istodobno stvarajući jednu od najdojmljivijih heroina stripa uopće pomirujući nekoliko suprotnosti. Naime, naša junakinja Klara je prostitutka, prijateljica noći savršenog tijela i vatrena ljubavnica čije tijelo može imati svatko tko dovoljno plati, a istodobno je samohrana majka, brižna i nesigurna, koja pokušava osigurati kakvu-takvu egzistenciju za sebe i sina Pericu. Prekrasan crtež koji pleše po finoj crti erotike (nikako pornografije!), izveden u najboljoj maniri pin-upa i Playboyevih stripova, samo je podloga za duboku socijalnu priču o ljudima, na kraju, o nama samima. Smijeh koji “Klara” izaziva zasigurno je smijeh samima sebi, a istodobno iz istog razloga je prisutna i knedla koju gutamo pri srcedrapajućim dijalozima sina i majke u licemjernom, zlonamjernom, tako ljudskom svijetu. Crtač Bernet je uspio nacrtati prekrasnu ženu, usudim se napisati ženstveniju i poželjniju od Marilyn Monroe, on kistom naprosto mazi Klaru nježnim crnobijelim linijama, a s druge strane, Trillovoj Klari i cijeloj galeriji likova nevjerojatno je udahnut život i samim time u tu crno-bijelu lijepu rešetku uliven je pravi omjer sive, tako da ovaj odličan strip mogu preporučiti svakome tko voli dobar crtež i isto takvu priču. Znači, svima. Odličan posao za Libellus koji nakon pozamašnog posla oko Kena Parkera (već osamnaesta knjiga!), nastavlja s odličnim poslom, i pri odabiru stripa i prezentacijom.

Slalom karaktera

More Comics, izdavačka kuća naslonjena na najpopularniji domaći shop stripova, nastavlja s objavljivanjem serijala o Zekanu, “Zekanovih hvalevrijednih pustolovina” Lewisa Trondheima. Ovaj hvaljeni i nagrađivani serijal predstavlja središnji stup Trondheimove bogate karijere i u najboljoj mjeri pokazuje zašto je Lewis Trondheim genijalan strip-autor. Neodoljiv, ponekad neobavezan crtež te izvrsna priča u “Slalomima”, originalno objavljenima 1993. godine, zaokupit će pažnju čitatelja; u Trondheimov svijet ulazi se polako, gotovo hipnotički, a nenametljiva igra karaktera i sjajna dinamika učinit će što i sve prave priče: dotaknut će vas toplinom i prepoznavanjem ljudskih osobina i ispričat će ono najteže za reći - nijansu u raspoloženjima junaka, kao i u njihovim odnosima. Ambijent u kojem se događa strip je aktualan - junaci se nalaze na zimovanju na skijalištu. Trondheim dokazuje da strip može ispričati vrlo tople priče koje nam dotiču srce, priče koje su ionako vrlo rijetke u knjizi ili filmu, a kazuju da inteligencija udružena s emocijom i humorom rezultira samostalnim univerzumom u kojem je lako nestati. Kao zanimljivost, spomenimo da je Trondheim cijeli strip nacrtao ponovno iz vrlo prozaičnih razloga: prva verzija je crtana u formatu objavljivanja i okviri kadrova nisu bili izvučeni ravnalom kao u ostatku serije, što nekome može zazvučati kao hirovitost autora, a meni objasniti razlog besprijekornosti Trondheimova remek-djelceta.

Crni humor

“Ekstremni sportovi” Tomaža Lavriča predstavljaju pravu malu poslasticu za domaće ljubitelje stripa. Tomaž Lavrič u suradnji s Darkom Macanom skuplja osamdesetak pričica u kojima se potvrđuje kao jedan od najboljih geg-crtača u ovom dijelu svijeta. Bez riječi, uz pokoji uzvik, stenjanje ili psovku, Lavrič na scenu postavlja suludi teatar čovjeka životinje, uporno objašnjavajući naslov albuma i dokazujući da je najekstremniji sport koji postoji - život! Uz apel da se shvati kao kompliment, “Ekstremni sportovi” zaslužuju prvo mjesto na naramku literature u onoj kući u kojoj je čitanje u WC-u “legalizirano” - uz Lavriča zagarantirano slijedi olakšanje u gustim situacijama. Slovencima, Španjolcima i Francuzima koji su Lavričeve priče već objavili je pomoglo, zašto ne bi i Hrvatima?

Darko Macan se pojavljuje kao prevoditelj, lektor i urednik u ova tri izdanja, ali treba istaknuti i Melinu Mikulić i “Studio grafičkih ideja” koji su na vrlo atraktivan način dizajnirali tri recenzirana albuma i tako ih učinili još poželjnijim za čitanje.


Objavljeno: Jutarnji List, Zagreb, 05.01.2006.godine






Veliki strašni karikaturista

BATA OD ZANATA

Jednom davno, u pretrpanom studiju u vešernici skromnog doma u mirnom predgrađu Viltona, u Konektikatu, malo poznati ali odlučni karikaturista zurio je u prazan list hartije. Već su počele i nevolje s očima – što je, razume se, za jednog karikaturistu veoma zabrinjavajuće. I druge zdravstvene tegobe vrebale su na horizontu. Morao je da izdržava porodicu i brine o njihovoj materijalnoj sigurnosti. Došlo je vreme da se pripremi kestenje za dugu, hladnu zimu. On je zarađivao, ali nije bio spreman ni za medicinsku katastrofu ni za prevremenu penziju. Imao je 56 godina i jedino što je ikada s uspehom radio bilo je da crta smešne sličice. I zato je odlučio da se zaputi u negostoljubive pustare novinske distribucije stripova i stvori sopstveni lik. Bio je to izazov herojskih razmera.

Razmislio je o nekim starim nordijskim legendama koje mu je njegova tetka, Šveđanka, prepričavala kad je bio mali. Ruka mu je skicirala vikinški šlem s rogovima povrh velikog okruglog nosa. Ostatak figure kao da se nacrtao sam od sebe. Karikaturalni varvarinov pozamašni stas bio je zaogrnut u otrcanu medveđu kožu, štita izubijanog i istrošenog od velikih pohoda po stranim zemljama i tuđim kraljevstvima, brade umršene od severnih vetrova, oko zbunjenog, gotovo dečijeg izraza lica. Karikaturista je gledao pravo u oči odgovoru na sve svoje nedaće!

Hogarova skulptura koju je uradio Kenet D. Bošel iz Gros Pointa u MičigenuKad je dobrodušni pljačkaš dobio i strašno ime i sopstveni klan, to jest porodicu – karikaturista se osmehnuo i svoju ideju o stripu odneo najvećem novinskom udruženju na svetu – u „King Fičers” moleći se u sebi da je oni otkupe. Posle uobičajenog premišljanja i pregovaranja, Hogara Strašnog najpre je prihvatilo dvestotinak urednika, a odmah zatim i hiljade i hiljade čitalaca. Danas se Hogarovi obožavaoci broje u stotinama miliona. Hogar Strašni je karikaturalni strip s najvećim rastom popularnosti u istoriji. I kao što biva – njegov siromašni i daroviti, iskreni i posvećeni tvorac zgrnuo je bogatstvo.

Kako na njega nije bio navikao, novac ga je više pomeo nego obradovao, pa je zbunjeni karikaturista uposlio advokata da se otarasi poreznika, a sinove zaposlio u procvalom porodičnom preduzeću. Lekarske račune platio, porodici obezbedio udobniji dom i nešto ostavio za crne dane. Naravno, Dik Braun trošio je svoje bogatstvo i na dobra dela.

Pomagao je „Muzej umetnosti karikature u Raj Bruku”, u NJujorku, i pre nego što je 1974. godine osnovan velikodušno u mnogo čemu doprinevši da ta zamisao postane stvarnost. Reč je o prvom muzeju u svetu koji je posvećen isključivo sakupljanju, očuvanju i izlaganju jedinstvene umetničke forme – karikature.

Smešten u čuvenom Vordovom zamku, Muzej se sastoji od dva sprata sa galerijskim eksponatima, dvorane za projekcije, biblioteke za istraživanje, sale za predavanje gde govore profesionalni karikaturisti, kao i prodavnice poklona. Svi žanrovi umetnosti karikature: strip, politička karikatura, karikature iz časopisa, animacija i ilustracije, prikazani su u vitrinama. Posebni događaji, kao što su takmičenja u ovoj oblasti crtanja, prikupljanje sredstava u dobrotvorne svrhe, retrospektive i drugi poslovi, redovno se održavaju. „Muzej umetnosti karikature” stekao je međunarodni ugled kao najbolji kulturni centar posvećen isključivo umetničkoj formi karikature.

Dik Braun otišao je i korak dalje u pomaganju da se prikupe neophodna obrtna sredstva za Muzej i to tako što ga je imenovao za ekskluzivnog zastupnika prodaje svojih originalnih dela. Kolekcionari mogu da kupe tuširane originale Hogara Strašnog od Muzeja, a sav prihod ide u fond ove ustanove.

Umetnici i njihova umetnost uvek su blisko povezani. Slikar se u svom bojom uflekanom mantilu gotovo stapa sa slikom na štafelaju. U njegovo delo slije se toliko umetnikove ličnosti da ono postane umetnik sam. Verovatno nikada nije bilo savršenijeg spoja umetnosti i umetnika od Dika Brauna i njegove tvorevine Hogara Strašnog.


Objavljeno: Politikin Zabavnik 2811, Beograd, 23.12.2005.godine





Dobri duh proteklog milenijuma

VIKINŠKI SNOVI

U milenijumu koji je iza nas zasigurno je bilo mnogo radosti i smeha. Ipak, sa ove udaljenosti, nažalost, jasnije se vide ratni pohodi, osvajanja, bitke, ubijanja i žrtvovanja. Osvajača je bilo najrazličitijih, a Vikinzi su bili plavokosi, plavooki, krvožedni varvari koji su terorisali Evropu pre gotovo ravno 1000 godina

To je istorijska postavka „Hogara Strašnog“, ali osim toga, u stripu nema više ničeg verodostojnog.

S druge strane, civilizacija kakvu su Vikinzi poznavali nije se mnogo razlikovala od današnje. LJudi koji su putovali na posao i s posla nisu bili zadovoljni saobraćajem kad god bi zakasnio jutarnji brod. „Inflacija”, „progres” i „porez” bile su bezobrazne reči. Od brze hrane brzo su nastajali i poremećaji u varenju. Lokalnoj „garaži” trebalo je otprilike jednako vremena da vam sredi „kola” i jednako vam je papreno naplaćivala uslugu.

Hogar Strašni je, prema tome, poslovan čovek, istina, malo neodgovoran tip koji se bavi poslom pljačkanja umesto da prodaje polise osiguranja. Umesto da hvata voz za posao u 8:09, on juri na lađu koja kreće u 8:09. On nije od ljudi koji će svakog jutra skočiti iz kreveta. Žestoko pljačka, žestoko i proslavlja, tako da naprosto nije skrojen za život od devet do pet.

Putovanja su prateća povoljnost Hogarovog zanimanja. Pošto je Viking, on može da ide u Arabiju, na Severni pol ili u Ameriku. Isto tako ume i da se izgubi, i to vrlo često čini. Posećuje Pariz, Rim i London, a kući donosi perece i špagete umesto dragulja, svile i začina. Ako Helga ima sreće, pođe s Hogarom na službeni put i kad on završi sa osvajanjem Evrope, ubace u program i malo šopinga i razgledanja. Kao vođa svoje hrabre posade, Hogar odlazi u posete izgubljenim gradovima i monolitnim spomenicima drevnih civilizacija, ali više ga zanima da uživa u lepotama međunarodne kuhinje nego da razume velika čuda sveta.

Hogar je proždrljivac. Helga stalno pokušava da mu popravi navike u vezi s jelom tako što ga tera na dijetu i pokušava da ga hrani džigericom, što čini otprilike četiri puta godišnje. Hogar je za sve ove vekove izgubio oko 300 kilograma, ali je nabacio nekih 350.

Junak je u borbi, divan muž i otac kod kuće, a njegove muke jesu građa na kojoj se milioni čitalaca svakodnevno poistovećuju s njim.

Svako od nas sanja da osvoji carstva i podigne spomenike, ali je isto tako suočen sa svakodnevnim poslovima kao što su iznošenje smeća ili navikavanje psa na ponašanje u kući. Hogar je dokaz da se za poslednjih hiljadu godina u životu običnog čoveka nije mnogo toga promenilo. Hrana, spavanje i odlazak na posao i dalje su nam prvenstvena briga. Prikupljanje hrabrosti da se suočimo s novim danom, da izađemo i ubijamo iste zmajeve, zahteva izdržljivost jednog Vikinga. Kad vidimo da se moćni ratnik kao što je Hogar vraća iz svoje dnevne bitke izbušen strelama, nekako se osećamo bolje. Jad i beda vole društvo i traže saosećanje, pa tako mi saosećamo s njim, kao i on s nama, samo što on nas i zasmejava.

Vitezovi su viša klasa ratnika od prosečnog Vikinga i Hogar prema njima oseća izvesno strahopoštovanje. Oni žive u zamkovima i nose skuplje oklope. Iako su neprijatelji, razgovaraju kao civilizovana gospoda. Doduše, vitezovi u „Hogaru” malo su promašili vreme našavši se u razdoblju Vikinga. Naime, tek mnogo kasnije, ratnici će nositi najmoderniju gvozdenu opremu za bitku. Pošto mu nije suđeno da bude osvajač i despot, Hogar je zadovoljniji s bocom srednjovekovnog piva nego sa odgovornostima koje donosi kraljevstvo. On je neuspešni vandal s crtom pacifiste. I uvek je spreman da preti, ali ne i da pretnje sprovodi u delo.

Ako neko i strada, onda je to obično sam Hogar. Priroda pravi haos u Hogarovom životu. Terorišu ga zmajevi, kitovi i džinovska krilata stvorenja. Na primer, nikada nije ubio nijednog zmaja. On je još tada shvatio da su zmajevi ugrožena vrsta i pre se svađao s njima nego što je kanio da ih iskoreni. Smanjenje zmajevske populacije nikako mu nije išlo na ruku jer oni mu čine život uzbudljivijim.

Oluje i mećave prete mu dok plovi morima. A kiša i magla redovno mogu da se očekuju kad osvajate Englesku. Hogar nikada u srcu nije bio čovek prirode. Ne zanima ga tajanstvena lepota prirodnog sveta. On samo voli sunčan dan, povetarac i propupelo cvetno polje.

Magija je nauka koja vlada Hogarovim svetom. Vilenjaci, goblini i jednorozi bili su uobičajeni u vikinško doba jednako koliko i roboti, kiborzi i klonovi u naše. Čarobni napici bili su ljubomorno čuvana tajna baš kao i tajna formula „koka-kole”. Hogar razume neobjašnjene fenomene podjednako malo kao mi način na koji rade računari.

Hogarova najveća nevolja u životu jeste to što on odbija da poveruje da su nedaće uvek iza ćoška. Tvrdoglavost je jedna od njegovih najjačih osobina. U svetu gde se čini da je sve uvek okrenuto protiv njega Hogar istrajava s bandoglavim samopouzdanjem i kratkim pamćenjem.

Hogar je pun mudrosti. Naravno, niste morali mnogo da znate da biste bili mudrac u mračnom srednjem veku. Hogarove lekcije za Hamleta obično su bapske priče u koje ne veruje čak ni Helga. Na kakvu god duboku istinu naiđe, on se o nju saplete. On nikada nije nadmen, nego uvek iskren, trezven i, iznad svega, smešan dok brblja. U „Hogaru” ta kućna ideologija daje stripu kvalitet mudrosti „isklesane u kamenu”.

Ako postoji neka rečenica koja sažima Hogarov pogled na život, onda je to: „Dobio sam svoje.” Dik Braun veruje da ta filozofija odražava osnovnu potrebu ljudske prirode.

„Svi se upinjemo da dobijemo ono za čim žudimo”, kaže on. „LJudsko biće poprimi neki divan sjaj kad prvi put dodirne nešto što tako žarko želi.”

Takav je Hogar – skromno ambiciozan. NJegova jednostavna radost je gotovo poetična.

„Nije to strip o nekom tamo Vikingu”, brani ga njegov tvorac, „već o sanjarenju Vi kinga.” O večitom sanjarenju iskrene duše.


Objavljeno: Politikin Zabavnik 2812, Beograd, 30.12.2005.godine






IZLOŽBA "MAJSTORI AMERIČKOG STRIPA"

LOS ANĐELES - Arman Hamer Muzej i Muzej savremene umetnosti Los Anđelesa organizovali su ogromnu izložbu "Majstori američkog stripa" koja je simultano postavljena u ova dva elitna muzejska prostora. Izloženo je preko 900 eksponata je, a poseban akcenat dat je 15 autora koji su definisali glavne tendencije stripa u prošlom veku. To su Vindzor Mekej, Lajonel Fajninger, Džordž Heriman, Čester Gould, Milton Kanif, Art Špigelman, Robert Kramb, Gari Panter i drugi.

Strip se pojavio u Americi drugom polovinom 19. veka. Socijalne, ekonomske i tehnološke promene utrle su put kojim se strip razvijao - od prvih nedeljnih stripova u žutoj štampi do Hladnog rata i uspona kontrakulture. Otrgnuvši se od patronata novinskih sindikata, strip autori u šezdesetim godinama razvijaju paralelni univerzum u kome nije bilo mesta za cenzuru.

Strip postaje radikalan! Totalno ogledalo američkog društva, što dovodi do represije i proganjanja autora nezavisne scene od strane establišmenta. Uprkos progonima, andergraund strip ostaje najveći uzor američkim autorima 80-ih i 90-ih, okupljenih oko Arta Špigelmana, autora proslavljenog "Mausa".

Izložba "Majstori američkog stripa" polazi od premise da strip, kao i film, muzika i vizuelne umetnosti, predstavlja osobenu kulturološko-estetsku praksu, ali da mu je preko potrebna vlastita istorijska klasifikacija na muzejskom nivou. U prilog tome ide i podatak da autorski tim broji 80 autora, uglavnom vodećih novinara i kreativaca, među kojima je i Mat Grening, autor "Simpsonovih". Izložba će biti otvorena do marta iduće godine.

S. Đ. M.


Objavljeno: GLAS JAVNOSTI, Beograd, 10.01.2005.godine







ŽIVOT SA CRTANIM FILMOM:
BORIVOJ DOVNIKOVIĆ

LJUBAV PREMA ANIMACIJI

U svetu se ceni znanje i iskustvo, a kod nas se svakih 50 godina sve ruši i kreće od nule – kaže poznati umetnik

(Od našeg stalnog dopisnika)

ZAGREB, januara – Na isteku protekle godine Borivoj Dovniković Bordo obeležio je dva jubileja: 75 godina života i 55 godina izuzetno plodnog i uspešnog rada na područjima crtanog filma i animacije, karikature, ilustracije, stripa i grafičkog dizajna. Autorsko veče imao je u zagrebačkom bioskopu Tuškanac, gde su ponovo prodefilovali mnogi njegovi crtani junaci koje – kako to uočava filmski kritičar Hrvoje Turković – karakteriše „melanholično obojena vedrina”.

Podsetilo se, naravno, i na mnogobrojne svetske festivale na kojima su njegova dela prikazivana i nagrađivana, od Oberhauzena i Londona, preko Beograda, Krakova, Lajpciga, Berlina, Bilbaoa, Holivuda, Sidneja, Melburna, Teherana, Beča, Zagreba, Čikaga, Varne, itd., u mnogima i po više puta. Samo u Beogradu Bordovi filmovi nagrađeni su osam puta.

Sa najboljim crtačima

– Kad god dođe moja godišnjica, to je uvek i godišnjica našeg crtanog filma. A kad kažem crtanog, onda mislim jugoslovenskog. Animiranog nije, jer pre nas je Vera Jocić u Beogradu napravila lutka film 1949. godine – kaže Bordo, dok pomalo setno, u svom stanu u zagrebačkoj Dubravi, rezimira svoju dugogodišnju uspešnu umetničku i novinarsku karijeru. On je, naime, bio i novinar s perom, karikaturista, iako je godinama obavljao i druge razne novinarske poslove, pa i pomalo pisao.

Borivoj Dovniković rođen je 1930. godine u Osijeku, a u Zagreb, na Akademiju likovnih umetnosti, dolazi posle završene srednje škole 1949. godine. Od tada stalno živi u Zagrebu, iako je par godina bio zaposlen, kako kaže kao nameštenik, i u beogradskom „Ježu”, polovinom 50-ih.

– Čim sam došao u Zagreb, odmah sam počeo da radim na filmu. Bio sam mlad, pomalo prepotentno samouveren, ali mlad čovek i treba da bude takav i da veruje u sebe. Došao sam kod Fadila Hadžića u „Kerempuh”, a tu su bila naša tada najjača imena karikature: Ivo Kušanić, Oto Rajzinger, Valter Nojgebauer... Dakle, sav krem te vrste likovnih stvaralaca toga vremena – objašnjava Bordo, i priseća se kako su se s „Ježevcima” viđali i službeno i neslužbeno. Kada se 1956. vratio iz vojske, prekinuo je radni staž u „Kerempuhu”, koji je počeo da posrće i nesigurno izlazi, te prihvatio ponudu LJubiše Manojlovića da pređe u „Jež”.

– Radio sam tako za „Jež”, a živeo i dalje u Zagrebu. Isto je već učinio i Ivo Kušanić, ali se on kasnije odselio u Beograd i tamo nastavio karijeru. Ja sam ostao u Zagrebu, jer sam bio vezan uz crtani film. U to vreme osnovan je studio pri Zagreb filmu, i to je bilo drugo rođenje naše animacije posle ukidanja „Duga filma” 1952. godine – kaže Dovniković koji, osim kao vrsni autor, u istoriju crtanog filma ulazi i kao jedan iz kruga utemeljitelja buduće, u svetu čuvene, zagrebačke škole crtanog filma.

Veza s „Politikom”

Od 1959, međutim, Bordo je među slobodnim filmskim radnicima i od tada je „slobodnjak”. „To znači: kad imaš posla imaš zaradu, kad nemaš posla – nemaš ničega!” smeje se i dodaje: „Srećom, ja sam bio crtač, a za crtače nikad nema hladovine, pogotovo ako su uspešni. Kad nisam radio film, crtao sam stripove, ilustrovao knjige itd...”

Takva svestranost spasila ga je i u najtežem periodu života, tokom proteklih „deset olovnih godina” u poslednjoj deceniji 20. veka. Kao dečak, Borivoj Dovniković je već jednom doživeo sudbinu izbeglice: pred ustaškim terorom 1941. s ocem je prebegao u Srbiju. Tačno pedeset godina kasnije, polovinom 1991, kad je ponovo postalo sasvim neizvesno za pripadnike naroda kojem pripada, sa suprugom se sklonio u Beč, gde se počeo baviti ilustrovanjem knjiga.

Kako nije mogao dobiti posao u štampi, 1994. je našao svojevrsno stvaralačko utočište u tek obnovljenom Srpskom kulturnom društvu „Prosvjeta”. Tokom 11 godina dizajnirao je i ilustrovao sva izdanja tog društva i dao grafički izgled časopisu „Prosvjeta”. Posebno je ponosan na komplet udžbenika za srpsku školsku decu u Hrvatskoj.

Negde u to vreme u svoju „Hrvatsku ljevicu” pozvao ga je Stipe Šuvar, pa je sve do njegove iznenadne smrti redovno objavljivao političke karikature na poslednjoj stranici časopisa, što je u Hrvatskoj bio jedini levi opozicioni glas za sve to vreme.

„Bio je tada gotovo normalan odlazak ljudi iz novina i s televizije po nacionalnoj liniji. Žao mi je što više nisam bio potreban u Festivalu animacije, ni u Programskoj komisiji ili sada u Veću festivala, iako sam u festivalskom vođstvu bio od njegovog početka 1972. godine. To me boli, jer ipak naš crtani film je, mogu reći, moje dete, moj život – kaže naš sagovornik.

Naravno, međunarodni ugled ostao mu je neokrnjen. Od 1994. do 2000. godine bio je generalni sekretar ASIFE, Internacionalne asocijacije animiranog filma, i kontinuirano je pozivan na brojne animacijske forume i festivale, kao jedan od pionira jugoslovenske animacije i ugledni pripadnik zagrebačke škole. Tako je tih godina sa svojim filmovima bio na dvomesečnoj turneji po istočnoj obali SAD (u 10 država i 15 gradova), primio je nagrade za životno delo u italijanskom Trevizu, pa u Birmingemu (Alabama), četiri puta bio gost u Kini, zatim Seulu, Hirošimi, Geteborgu, iranskom Isfahanu, itd.

– U svetu se ceni znanje i iskustvo, a kod nas se svakih pedeset godina sve ruši i kreće od nule, bez obzira na prethodno postignute vrednosti – kaže Bordo. Sve te lomove koriste mediokriteti u branši za svoje privatne interese. Na višim nivoima situacija je sada normalizovana, pa se Dovnikoviću kao umetniku ukazuju počasti: od Nagrade za životno delo rodnog Osijeka, do Nagrade za životno delo na filmu „Vladimir Nazor” i svečane proslave njegovih jubileja proteklog meseca.

Od najranije mladosti Borivoj Dovniković je povezan i s „Politikom”. Kako navodi, prvi put se s njom sreo u detinjstvu, pred sam Drugi svetski rat, u svojoj porodici u Osijeku. „Susret se brzo pretvorio u ozbiljnu ljubav i poštovanje”, kaže i dodaje kako je u tim „novinama za odrasle kao desetogodišnjak odmah našao svoje prostore, a to su bile redovne šlajfne Diznijevog stripa o Mikiju Mausu, a zatim stranice četvrtkom „Politika za decu”, sa pesmama čika Brane, stripovima Đorđa Lobačova i drugim prilozima koji su uzbuđivali maštu i sklonost prema lepom”.

Tu je podstaknuta i njegova ljubav prema crtanju, zatim animaciji i uopšte grafičkom dizajnu. „Politika” je za Borda „tradicija koja dokazuje da živimo”.

Radoje Arsenić


Objavljeno: POLITIKA, Beograd, 11.01.2005.godine



sadržaj

10.

VESTI IZ SVETA

Strip Vesti



-MARKO AJDARIĆ NEWS
Jedna od najboljih stvari koje su postavljene nastranice BD Paradisio su mali 'filmovi' kojih predstavljaju albume. Među 117 koji su već u mreži, možete da vidite i 'La Passagere du Capricorne', od serije El Nino, nacrtao Boro Pavlović i 'Vincent et Van Gogh', od Gradimira Smuđa. Editions Mosquito objavljuje Danijela Žeželja na francuskom!

Novi album od Tony Millionaire-a, možete videti i kupiti ovde, ili na nekom drugom sajtu gde ste navikli da to radite - kupujete. Nova kompanija u SAD, First Second, izdaje stripove autora kao što su: Lewis Trondheim, Joann Sfar i Emmanuel Guibert. Michael Avon Oeming ulazi u mitologiju mini-serijom Ares.

U Milanu, Italija jel' te, od 11. do 12.02 imaju novi festival stripa. Delcourt ovde reklamira svoj kalendar za 2006.godinu, ima li naših autora na njemu?!

Zanimljivo, u ovom hotelu možete birati sobu sa omiljenim stripom na zidovima! Jetsons, junaci crtaća dolaze u bioskop u formi granog filma!

Nasreddin Hodja Cartoon Contest, o kome ste već čitali u SVestima, objavio je rezultate konkursa, gde se spominju i naši autori, Todorović i Obradović...:) Čestitke!!!


sadržaj

11.

POZIVI NA SARADNJU

Mail



Firma iz Beograda drzi otvoren konkurs za
radna mesta na PC igri

Potrebni su:
programeri, tekstureri, koncept artisti i level dizajneri.

svi zainteresovani neka se jave na mejl:
goran_rajsic@yahoo.co






Stripovski natečaj „Painted Words“

Organizacije mreže Interregion – Region der Vielfalt / Regija raznolikosti razpisujejo v okviru INTERREG-projekta stripovski natečaj v Sloveniji in Avstriji za mladino do 27. leta starosti. Razpis je del projektnega modula, v katerem naj bi bil razvit dvojezični strip glede na aktualne antidiskriminacijske smernice Avstrije in Slovenije. Prispeli stripi bodo predstavljeni na potujoči razstavi, objavljeni v obliki tiskanega stripovskega zbornika ter Free Cards in s predstavitvijo na internetu v Sloveniji in Avstriji.

Najboljši strip bo prejel nagrado v višini 400 EUR, drugo mesto prejme 200 EUR, tretje pa 150 EUR.

Nadaljnje informacije o razpisu, razstavah, predstavitvi tiskanega stripa kot tudi podelitvi nagrad najdete na spletni strani: www.potitzen.at






Marko Ajdarić nam je prosledio sledeće pozive:


A Terni, il 14 febbraio, si festeggia San Valentino, patrono della citta e protettore degli innamorati. In occasione di questa ricorrenza RADIO TNA INBLU e la fumetteria ANTANI COMICS organizzano il concorso nazionale per disegnatori di fumetti:

L'AMORE CHE VERRA'

Tema del concorso: AMORE E AMORI

La manifestazione non ha scopi di lucro e non e prevista alcuna quota di adesione.

Ogni partecipante dovra inviare una realizzazione inedita da lui concepita ed illustrata (con o senza testo) in bianco e nero e a china su un formato A4. Detto formato potra essere costituito da una o piu tavole. Le opere da presentare al concorso potranno essere spedite, entro il 14 febbraio 2006, solo al seguente indirizzo di posta elettronica: info@antaninet.it. Ogni opera presentata dovra essere accompagnata da una scheda contenente le generalita del partecipante, se egli e professionista o dilettante, il suo indirizzo, recapiti telefonici e una dichiarazione con cui l'autore afferma che il lavoro presentato e di sua esclusiva creazione. Una giuria composta da esperti, i cui nominativi saranno resi noti al momento della premiazione, esaminera e premiera le opere migliori. L'elenco dei premiati, l'entita dei premi, data e luogo di premiazione, saranno successivamente comunicati sul sito: www.antaninet.it.

Si precisa che ogni opera presentata a concorso ,con menzione dell'autore, potra essere utilizzata dagli organizzatori per eventuali pubblicazioni da distribuire gratuitamente e/o per altre iniziative legate al concorso stesso anche nelle successive edizioni. Ogni opera presentata a concorso non verra restituita. Nella attribuzione dei premi e facolta degli organizzatori provvedere a stilare due diverse graduatorie: una per i professionisti e l'altra per i dilettanti. Gli organizzatori si riservano anche la possibilita di apportare modifiche e/o integrazioni al presente regolamento.

Il concorso “L'AMORE CHE VERRA'” nasce da una idea di Giuseppe Gentili
Terni, 11 gennaio 2006

-RADIO TNA INBLU - Largo dei Banderari 1, 05100 TERNI radiotna@iol.it
-ANTANI Comics – Piazza dell'Olmo 6, 05100 TERNI
Telefono: 0744 471523 328 4122189 info@antaninet.it - www.antaninet.it


Il Testo integrale del concorso e scaricabile
http://www.antaninet.it/archivio/concorso.doc

Partecipate numerosi!!

A presto!




Na sajtu Kragujevačkog antiratnog salona karikature, osim mnogobrojnih informacija o samom salonu i njegovoj tradiciji imate i, pod "novosti", konkurs za ovogodišnji salon. Rok je 31.01.2006.godine!!!
http://www.kragujevac.org.yu/antiwar/index.htm




VII -Seventh International Festival of aphorism and caricature - Strumica 2006

The centuries old tradition of Strumica Carnival, within the treasury of folk customs and dances,initiated and encouraged the idea for "Festival of aphorism and caricature" being organized by National Institution Culture Centre "Anton Panov"- Strumica.
The spirit of the Carnival and the ancient Trimeri customs, like singing erotic songs, gifting presents, masking the fiance , are taken to be inspiration and creative theme for the Competition of aphorism and caricature.

C O M P E T I T I O N
OF


1. APHORISM
2. CARICATURE

Aphorism: In this category each author can participate with maximum of 15 aphorisms, printed in three copies, completed with the code and particulars of the author set in a sealed envelope.
Authors can send more works, each as group of 15 aphorisms with particular code.

Caricature: In this category each author can send up to three caricatures on theme "Carnival", own choice technique, dimensions 30x 40 cm
Each caricature is to have data about the author on its back side.
Respectfully the spirit of Strumica Carnival and the tradition of this region we prefer works with slight erotic theme.
The due date the works to be sent is: February 04, 2006 .

Awards: The Organizer will reward three main prizes, having the right to decide about some additional prizes.
The works should de addressed to:
National Institution, Culture Centre "Anton Panov"
Strumica, R Macedonia, with note: "For the Competition of aphorism and caricature" up to February 04, 2006.
Both categories received works will stay in property of the Organizer, who reserves the right of its public presentation, catalogue prepare or other publication.
The works received in due date, will be reviewed and estimated by a competent jury.

The exhibition and the reward ceremony will come to
March 06, 2006.
For further information, please contact:
++389 034 322 182.
Correspondence in English: Sofija Dzibulova
e-mail: trimerotikon@yahoo.com


National Institution Culture Centre
"Anton Panov" Strumica

Manager of the Institution
Dimitrije Anastasov

Chief of the festival
Marjan Pecev -Zahov




CARTOON COMPETITION

SANTOMERA 2006

The Council of Santomera has organised this competition within the “Campaign Against Discrimination” and according to the following:

REGULATIONS :
  1. All professional cartoonists of any countries may take part in this competition.
  2. Each cartoonist can submit 2 originals, being essential that the original works have not been submitted to a previous competition.
  3. TOPIC: “Say No to Discrimination” (social, physical, racial, sexual).
  4. The works must be original, any painting technique being accepted. Top quality prints of works achieved by digital tools will be considered originals as long as the author sings them, and with the indication that it is Print no1.
  5. The format of the works will be maximum 30*42 cms without frame.
  6. PRIZES:
    1 st PRIZE: 900 €
    2 nd PRIZE: 600 €
    Two runners-up: 150 €
  7. The works should be received by the organization by January 31, 2006 at 14:00. No works will be accepted after that limit time.
  8. Each of the works for submission must carry an identification label, clearly filled in, including name of cartoonist, as well as address, phone number, photograph, e-mail and a brief curriculum.
  9. All works must be sent to this address:
CONCURSO DE HUMOR GRÁFICO “SANTOMERA 2006”
Ayuntamiento de Santomera
Plaza Borreguero Artés, 1
30140 Santomera (MURCIA)
Espana - Spain
  1. The decisions of the Jury which will be taken by majority vote and will be final, will be made public on February 20 th , 2.006. The prize might be considered desiertos on the Jury´s decision.
  2. The selected works will be exhibited from 3 rd to 24 th March 2006 in Casagrande, in Santomera.
  3. The prizewinning works will not be returned to their authors. They will become property of the Council of Santomera. The awarding of a prize to a specific word will automatically imply the waiving of its author´s royalties to the organisation.
  4. The works not awarded as winners will be returned to their authors, provided theat this has clearly been by the authors in the identification label.
  5. The prizes will be given in the place and time still to be programmed by the Council of Santomera, in a public ceremony.
  6. It must be made clear that accepting all these regulations is the essential requirement to take part in the competition.
Santomera, 9 th December 2005


sadržaj

12.

LINKOVI

Strip Vesti



Angouleme 2006. možete videti spisak nominacija za nagrade, kao i sličica njihovih naslovnih strana, možete se redovno informisati o tekućim dešavanjima jer se festival približava, 26-29. ovog meseca.
http://www.bdangouleme.com/

Ako budete koristili ovaj link, dobićete kompletan spisak nominacija, sa opisima i malim sličicama i to sve u PDF formatu od svega 800 KB, a sadržaja od 58 strana!!! Vredi...;)


sadržaj

...
Ako znate nekog ko bi bio raspoložen da svakog petka dobije email sa STRIP VESTIMA, pošaljite mi njegovu email adresu ili mu predložite da nam se on sam javi i tako upiše na mailing listu.

Zlatko Milenković

zmcomics@neobee.net
www.zmcomics.co.yu

Zlatko Milenković, Petra Drapšina 16, 21000 Novi Sad

STRIP VESTI SU BESPLATNE
Ako ne želite da ubuduće dobijate STRIP VESTI, jednostavno odgovorite na ovaj email i u naslovu (subject) napišite ODJAVA.