prošli broj - arhiva - sledeći broj


SADRŽAJ

1. CRŠ - Tico Mikul
2. SYSTEM-SAJAM - System Comics
3. DA PODSETIMO: GRRR! 2 - Strip vesti
4. STRIPBURGER NA FESTIVALU GRRR! - Strip Core
5. OKUPACIJA U CRTANIM SLIKAMA - Zdravko Zupan
6. PROTJERANI U BAJKU - Branislav Predojević
7. SKRIVENA MANGA - Srđan Aćimović
8. JUŽNJAČKA UTEHA No 130. - Marko Stojanović
9. KVINTALOVA TJEDNA KARTICA (189) - Darko Macan
10. MOJ POGLED (77) - zmcomics
11. ŠTAMPA - štampa
12. LINKOVI - Strip Vesti
13. DATUMI - Strip Vesti

1.

CRŠ

Tico Mikul

CRTANI ROMANI ŠOU 2003.
KULTURNI CENTAR CENTRA KAPTOL, 28. – 30. 11. 2003.

NAJVEĆA STRIPOVSKA FEŠTA U HRVATA
PONOVO STIŽE PRED VAŠA VRATA!

Za strip nema zime! U Zagrebu će se ponovo, ove godine po šesti put, održati međunarodni festival stripa Crtani romani šou u organizaciji Radija 101! Festival se nedavno preselio u nove i prekrasne prostore Kulturnog centra centra Kaptol (adresa ovdje!!!) gdje će se tijekom tri dana - od 28. do 30. studenog 2003. - zbivati predavanja, projekcije, promocije novih strip izdanja te prijateljevanje s cijenjenim gostima festivala: Brianom Bollandom iz Engleske te Tomažem Lavričem - TBCom iz Slovenije! (O njima više, drugdje na plakatu!)

Kako bi svatko, ali ama baš svatko, mogao pridonijeti uspjehu te značaju festivala, pozivamo vas na sudjelovanje u Tradicionalnom natječaju za strip stranicu na zadanu temu!

Tema je Zločin i kazna, dužina stripa ograničena na jednu stranicu (tablo), a slati nam treba isključivo kvalitetne fotokopije formata A4! Tehnika izrade stripa treba biti prilagođena crno-bijelom objavljivanju, a primaju se radovi na hrvatskom i engleskom jeziku!

Rok za slanje radova je 29.10.2003., a adresa dobro znana: Radio 101, za CRTANI ROMANI ŠOU, Gajeva 10, 10000 Zagreb, CROATIA! Ne zaboravite napisati svoje puno ime i prezime, adresu i broj telefona (e-mail).

Nagrade:
1. nagrada – 150 €
2. nagrada – 100 €
3. nagrada – 70 €

Mlađi od petnaest proljeća također su dobrodošli! Oni se natječu u kategoriji 'Mladi lav' i bit će nagrađeni prigodnim poklon paketima domaćih strip nakladnika. Svi pristigli radovi bit će izloženi na natječajnoj izložbi, a najuspješniji će biti objavljeni u katalogu.

Čitajte stripove! Crtajte ih i šaljite! Operite zube! A svakako dođite i na
CRTANI ROMANI ŠOU!

CRŠ GOSTI

Brian Bolland do svoje se osamnaeste godine prezivao Holland. No tada je nizozemska vlada, preplašena razmjerima Brianova talenta, putem Međunarodnog apelacijskog suda od Briana zatražila da promijeni ime kako njegova buduća slava ne bi zasjenila višestoljetnu povijest Nizozemske (na engleskom: Holland). Brian im se smilovao, a mi možemo samo zaključiti kako je strah nizozemske vlada bio opravdan jer kada ste, molim vas, zadnji put čuli za republiku Bliskozemsku (na engleskom: Bolland)?

Prekršteni Bolland ubrzo je, radih poreznih olakšica, morao zatražiti albansko državljanstvo te se u inozemstvu otada često predstavljao i kao gospodin Alban. Na svojim istočnoevropskim putovanjima susreo je gospodina Mamouliana čiji je službeni biograf ubrzo postao. Crtajući jednu stranicu godišnje, u rekordnom je roku od četrdeset i četiri godine uspio završiti album Batman: The Killing Joke, kojeg će posjetitelji Crtani romani šoua moći zlatom platiti na samom festivalu.

Brian će Bolland na CRŠ-u održati predavanje od svojoj posljednjoj ekspediciji u Mongoliju, plesat će i pjevati te se posjetiteljima kurarom potpisivati na odabrane dijelove tijela.


ZARAZITE SE TBC-om!

Nakon pada s vlasti u Sovjetskom savezu, Josif Visarionovič uzima konspirativno ime "Tomaž Lavrič" te se nastanjuje u Sloveniji i posvećuje svom hobiju iz mladosti: sviranju u gajde. Da bi se, međutim, prehranio uzima konspirativno ime "TBC" pod kojim počinje crtati stripove, jedinu dobroplaćenu kulturnu djelatnost dovoljno skrivenu od oka javnosti. Premda mu se u više navrata (nakon što je kreirao Zvitorepca, na primjer) smiješila svjetska slava, ona je TBC-u uvijek izmicala, ponajviše zbog dvaju loših navada iz prošlosti: nesanice (u strahu pred neprijateljima) i konspirativnosti.Uslijed njih bi TBC, nakon što bi se svakih šest mjeseci jednom naspavao, po buđenju crtao posve drukčijim stilom i tako potencijalnim obožavateljima vješto zametao trag.

Nakon dva desetljeća istraživanja napokon sa sigurnošću možemo tvrditi da Lavrič nije autor Diareje, Bosanskih Basni ili Ratmana, ali da je posve sigurno baš on nacrtao Akiru, Imamo Les Proutes, From Hell i otprilike polovicu Hermannovih albuma iz posljednje dekade.

Na CRŠ će TBC doći pod konspirativnim imenom "Stjepan Mesić", ali je pitanje hoćete li ga, pa čak i hoće li se, umjeti prepoznati.

sadržaj

2.

SYSTEM-SAJAM

System Comics

Na predstojecem sajmu knjiga, SYSTEM COMICS ce svoja izdanja predstaviti na standu u hali 14.

Dana 24. 10. sa pocetkom u 17 h odrzace se promocija novih albuma Alekse Gajica (Bic Bozji 3. deo) i Zorana Janjetova (Bernard Panasonik).

Autori ce potpisivati svoje albume a cena ce im biti vise nego povoljna.

Pored nasih albuma koji ce se prodavati po nesto povoljnijim, sajamskim cenama, bice tu i nekih postera, privezaka, flaera...

Posetite nas stand za vreme sajma - necete se pokajati.

sadržaj

3.

DA PODSETIMO: GRRR! 2

Strip vesti

Podsećamo vas da se Festival stripa GRRR! 2,
održava u Pančevu ovog vikenda i da do
svih informacija (i na srpskom i na engleskom jeziku)
možete doći i na sledećoj web adresi:

http://gallery.pancevo.com/projects/new.htm

sadržaj

4.

STRIPBURGER NA FESTIVALU GRRR!

Strip Core

GRRR!, Pancevo, Srbija in Crna Gora, 17-19 oktober 2003

Letos v Pancevu (Srbiji) drugic poteka mednarodni festival avtorskega stripa GRRR!

Festival bo potekal na vec lokacijah: v Galeriji sodobnih umetnosti, Mali galeriji, ART klubu in Galeriji dvorisce, spremljevalni program pa se na drugih neobicajnih prizoriscih.

Med letosnjimi gosti je nekaj pomebnih avtorjev iz mednarodnega podrocja in tudi predstavnikov neodvisnih zalozniskih hip, revij in stripovskih zdruzenj. Obiskovalci se bodo lahko spoznali tako z avstrijsko produkcijo mini stripov kot z nakladno mocnejsimi izdajami, npr. grskim “9”, ki izhaja kot tedenska priloga casopisa Elefterotipia. Med gosti bo Davide Toffolo, eden najbolj aktivnih italijanskih strip ustvarjalcev nove generacije (tudi illustrator, novinar, predavatelj, animator) in tudi zagrebski Komikaze, ki predvsem izdajajo v elektornski obliki (web, CD rom).

V galeriji Dvorisce bo na ogled razstava Strip u Srbiji 1941-1945, ki jo je pripravil Zdravko Zupan, in predstavlja izbor originalnih del ter publikacij izdanih med Drugo svetovno vojno.

V Mali galeriji bosta dve razstava – prva posvecena svetovni produkciji industrijsko distribuiranih slicic s stripovskimi liki, druga razstava pa je naslovljena Milt Gross tribute inje posvecenma pedesetletnici smrti Milta Grossa.

V Galeriji sodobnih umetnosti bo Stripburger razstavljal dela iz najnovejse publikacije, mednarodne antologije Warburger.

Z namenom, da se s spremljevalnim programom animirajo tudi dodatni prostori, bo v casu festivala v prostorih prodajalne cevljev Peko potekala tudi razstava risb insipiriranih s cevlji.

Gost festivala bo tudi Dame Darcy, katere stripe in lutke si lahko se ogledujemo v okviru programa festivala Mesto zensk. Na GRRR! Bo tudi predstavila kratke filme in izvedla koncert mornarskih pesmi iz devetnajstega stoletja.

Poleg ze omenjenega Davide Toffola bodo gostje se: Lee Kennedy, angleska ustvarjalka biografskih stripov, Enrico Sist in Paola Bristot, urednika zalozniske hise VivaComix (Italija), Alessandro Baronciani (Milano), strip avtor, Edda Strobl, Helmut Kaplan in Thomas Wolkinger , predstavniki Tonoto comics in organizatorji prvega avstrijskega strip festivala (na katerem je letos avgusta gostoval tudi Stripburger s predstavitvijo Warburgerja in predavanjem o vzhodnoevropskem stripu), Ivana Armanini, zagrebska ustvarjalka in urednica fenzina Komikaze, Dunja Jankovic, zagrebska avtorica in bobnarka v skupini Invisible Ghost Luigi. Na festivalu bodo sodelovali tudi stevilni avtorji iz Srbije in Crne Gore (Aleksandar Zograf, Wostok, Sasa Mihajlovi , Maja Veselinovic, Vuk Palibrk, Kosmoplovci, Letac, Vladan Nikolic, Kuhinja, Bureq des Merdes, Looney, Ivana Veresky), ki bodo predstavili svoja najnovejsa dela in izdaje.

Strip Core c/o Forum Ljubljana,
Institute for Art and Cultural Production
Metelkova 6, SI - 1000 Ljubljana, Slovenia
tel. +386 1 2319662, fax. +386 1 4338074
http://www.ljudmila.org/stripcore

sadržaj

5.

OKUPACIJA U CRTANIM SLIKAMA

Zdravko Zupan

Izložba - strip u Srbiji za vreme Drugog svetskog rata:

OKUPACIJA U CRTANIM SLIKAMA

U okviru drugog internacionalnog festivala autorskog stripa GRRR!, koji se održava u Pančevu od 17. do 19. oktobra, u Galeriji Dvorište biće postavljena izložba pod nazivom "Strip u Srbiji 1941-1945", koju je priredio Zdravko Zupan. Na njoj će biti predstavljen izbor izdanja i originalnih radova nastalih tokom Drugog svetskog rata, objavljenih kako u kolaboracionističkoj tako i u partizanskoj štampi. Ovo je prva strip izložba posvećena ovom burnom periodu, koji je ostao nerasvetljen i zaboravljen, uprkos iznenađujućem broju radova i izdanja – od propagandnih pamfleta do bezazlenih geg stripova. Neki od autora su bili pod udarom okupacionih snaga, dok su drugi bili likvidirani od strane novih vlasti 1944. godine. O stripu i stripadžijama ovog perioda piše autor izložbe i istoričar stripa Zdravko Zupan

Bombardovanje Beograda i aprilski rat poremetili su tokove i zaustavili razvoj srpskog stripa. U Srbiji su prestali da izlaze svi postojeći strip listovi, kao i mnogi drugi listovi i časopisi. Njihovo izdavanje za vreme okupacije regulisano je Uredbom o štampi koju je izdao vojni zapovednik u Srbiji, 20. maja 1941. godine. Prema toj uredbi u Srbiji se niko nije mogao baviti izdavaštvom bez odobrenja nemačkih vojnih vlasti. Isto tako, niko nije mogao da radi u štampi bez njihove saglasnosti. Sve što je štampano podlegalo je cenzuri koju je vršilo Propagandno odeljenje Jugoistok (Propagand abtaeiling Sudost) Vojnog zapovednika u Srbiji.

KOLABORACIONISTIČKI STRIP: "Propagandno odeljenje Jugoistok" bilo je nadređeno svim ostalim informativnim centrima, ali se istovremeno bavilo i izdavačkom delatnošću. U izdanju Jugoistoka 1942. pojavilo se nekoliko knjiga sa radovima Vilhelma Buša, poznatog nemačkog slikara i pesnika, praoca modernog stripa. Pored neizbežnih Maksa i Morica koji su se u novom prevodu pojavili kao Tima i Sima, izdata je knjiga Jova Čučonoga i druge priče, kao i tri knjige o doživljajima Save Dugmića. Osvrćući se na pojavu prve knjige pustolovina "neženje Save Dugmića, debeljka i naspretnjakovića", ondašnji hroničar iskoristio je priliku da iznese i svoj pogled na strip uopšte:

"Pre najezde amerikanskog stripa naša omladina imala je zdravu dečju literaturu. Zmaj, Buš, Čika Andra i drugi davali su deci ono što im odgovara: veselu pustolovinu, šalu, pesmice o pticama, bajke o životinjama, noseći u svoja dela dušu i srce starijih za mlade. Strip je, međutim, pokvario ukus naše dece. Kriminal sa gangsterima i električnom stolicom, pustolovine nepoštenih ljudi, tajanstvene zemlje sa slikama pušionica opijuma i trgovinu belim robljem zamenile su one divne i nevine šale, onaj lirizam pravih umetnika namenjen nežnoj dečjoj duši.

Sada se vraćamo opet na onu pravu dečju literaturu. Tu je Buš, na prvom mestu. Buš je u stvari praotac modernog stripa, ali stripa umetničkog, humanog, punog mere i takta prema deci. Bušove ličnosti nisu ni gangsteri, ni X-meni, već dobričine, šaljivčine, nespretnjakovići i nesrećnjakovići. Oni mogu samo da pobude veselje, sažaljenje, sapatništvo, a nikako mržnju, krv, osvetu."

Za šefa umetničkog odeljenja Jugoistoka postavljen je Konstantin Konstantinovič Kuznjecov (Petrograd, 1895 – Los Anđeles, 1980). On je za potrebe novih vlasti realizovao mnoštvo plakata i propagandnih knjižica. Neki od tih plakata rađeni su u formi stripa: Priča bez reči, Laž istoka, Opomena... Po svojim porukama i sadržaju oni su, kako ističe Kosta Nikolić u svojoj zapaženoj studiji "Nemački ratni plakat u Srbiji 1941 – 1944", bili antisemitski, antisovjetski ili antikomunistički i antiangloamerički. U istom duhu Kuznjecov je povremeno radio i karikature za "Bodljikavo prase". Od pokretanja "Malog zabavnika" aktivan je i na polju stripa. Prvi broj "Malog zabavnika" osvanuo je 1. decembra 1943. godine, a do 24. septembra 1944. izaći će, u nejednakim intervalima, ukupno 27 brojeva ovog zanimljivog izdanja. Kao njegov vlasnik i urednik potpisivan je Dragoljub Prljinčević. Kuznjecov se oglasio sa nekoliko različitih ostvarenja. Pored bajke Žaba kraljević, pustolovnih stripova Između ljubavi i otadžbine i Indija se budi, nacrtao je i alegorijski strip, propagandnog karaktera Priča o nesrećnom kralju u kome su glavni akteri Kralj Aleksandar Karađorđević, Kralj Petar II, Vinston Čerčil, Josip Broz Tito i Josif Visarionovič Staljin.

Međutim, nesumnjivo najprijatnije iznenađenje u ovom periodu predstavlja pojava Vsevolda Konstantinoviča Guljevića (Sokol, mesto u Poljskoj koja je tada bila u sastavu Ruske imperije,1903 – Njujork, 1963), izvanrednog crtača koji je kao strip autor debitovao pred čitaocima "Malog zabavnika" kreirajući čak četiri stripa: Nibelunzi, Mač sudbine, Bregovi u plamenu i Grozni Džek, od kojih je samo poslednji okončan. Svi su bili rađeni u realističkom maniru i svi plene kako izvanrednim crtačkim rešenjima tako i autentičnošću kostima, oružja i uniformi. To se posebno ogleda u njegovom najambicioznijem projektu Mač sudbine čija je radnja smeštena u nemanjićku Srbiju krajem druge decenije četrnaestog veka. U 27 nastavaka ovog, na žalost nedovršenog stripa, Guljević majstorskom rukom ilustruje priču o mladom Milošu Brankoviću, koji nakon očeve smrti napušta roditeljski zamak i odlazi u svet u potragu za srećom. Poslednji broj "Malog zabavnika" doneo je na naslovnoj strani fotografiju Kralja Petra sa potpisom "Naš zarobljeni kralj", a nepun mesec dana kasnije u Beograd su ušli partizani sa vojnicima Crvene armije.

Ali, sloboda koja je stigla istovremeno je za neke Beograđane značila smrtnu presudu. Dvadeset sedmog novembra 1944. "Borba" i "Politika" su na prvim stranama objavile saopštenje Vojnog suda Prvog korpusa Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije o suđenju ratnim zločincima u Beogradu: "U toku bitke za Beograd i posle oslobođenja Beograda u ruke Narodnooslobodilačke vojske pali su mnogi izdajnici i neprijatelji naroda, koji su pod okupacijom radili za fašističke osvajače i izvršili za njihov račun veliki broj zločina." Vojni sud je tim "izdajnicima" i neprijateljima naroda sudio 26. i 30. oktobra, 2, 6, 10. i 18. novembra 1944. godine u Beogradu". U "Opšte razloge presude" navedeno je, pored ostalog, i što su "zborovima, štampom, radiom, predstavama, karikaturama i drugim sredstvima podupirali fašističku tiraniju i izrugivali vojničke i moralne napore slobodoljubivih naroda". Sva pomenuta lica, njih ukupno sto petoro, kažnjeni su gubitkom časnih prava za svagda i konfiskacijom celokupne imovine u korist Narodnooslobodilačkog fronta. Na kraju saopštenja je stajalo: "Sve smrtne presude su izvršene." Pod rednim brojem 37 nalazilo se ime Veljka Kockara i kratko saopštenje: "Kockar Veljko, student tehnike, agent Gestapoa, istakao se u širenju laži i kleveta protiv Narodnooslobodilačkog pokreta." Svoju ljubav prema stripu i crtanju Veljko Kockar je platio skupo. Teme koje je obrađivao nisu imale ništa dodirno sa politikom: humoristički gegovi, bajke, poneki avanturistički strip i "golicave" karikature u "Bodljikavom prasetu".

PARTIZANSKI STRIPOVI: Tih ratnih godina stripovi su se izborili za mesto i na stranicama partizanske štampe. Tako se već u prvom broju "Pionira", "prvom jugoslovenskom listu za decu koji je izlazio 1942. u Kordunu, Otočcu, Gorskom Kotaru, Petrovoj gori, a pred kraj rata u Moslavini", pojavio jedan stripovani prilog. U njemu je anonimni crtač na dve strane obradio akciju spašavanja dece iz ustaškog logora u Jaski. Od tada pa sve do kraja rata u "Pioniru" i u drugim dečjim listovima, kao i mnogim partizanskim džepnim novinama, objavljeni su razni stripovi. Partizanski su stripovi, za razliku od stripova izdavanih na okupiranoj teritoriji, "štampani primitivnom i siromašnom tehnikom, otisci su bili vrlo loši, a ponekad su rađeni u samo jednom primerku". Radilo se o stripovima, kako je to svojevremeno konstatovao Mata Bošnjaković, "sa nekom edukativnom porukom ili o stripovima sa moralnim ili zabavnim aspektom u odnosu na borbu i partizanski život". Brojne priče izvođene u stripu bazirane su na istinitim događajima: Radina priča, Pionir iz Ležajića, Pioniri u Sovjetskom Savezu itd. Zanimljivo je da su korišćeni i Diznijevi likovi Paja Patak i Pluton. Uz strip su katkad prezentirani i manji edukativni napisi. Tako je, na primer, uz strip o Paji Patku i noju objavljen poučan članak o noju. Na taj način "se htela iskoristiti privlačnost (i moć) stripa da se mladim čitaocima servira neka drugačija logika, u ovom slučaju didaktička". Među najzanimljivije stripove koji su objavljivani u partizanskoj štampi spadaju Kapljice, delo nepotpisanog autora, čiji su glavni likovi antropomorfne kapi. Rađene kao edukativno-didaktički strip, sa tekstom u stihu smeštenom ispod slika, Kapljice su se pojavljivale u više navrata tokom 1942. i 1943. godine.

Međutim, najdugovečniji likovi partizanskog stripa bili su pioniri Ćira i Mira. Kreirali su ih poznati književnik Branko Ćopić (1915 – 1984) i karikaturista Ivo Kušanić (1924 – 2003) negde na slobodnoj teritoriji krajem 1943. godine za list "Mi mladi". Iako je pomenuti strip u početku bio rađen u linorezu, jer se list "Mi mladi" umnožavao na šapirografu, u crtačkom se pogledu mogao meriti sa bilo kojim karikaturalno crtanim stripom iz "Strip knjige" ili "Malog zabavnika". Ništa neuobičajeno ako se zna da je Kušanić krajem tridesetih godina bio zapaženi saradnik Fuis-Maurovićevog Mickey stripa, Mickey strip – Oka i Novog Vandrokaša braće Nojgebauer. Krajem 1944. redakcija lista "Mi mladi" dolazi u tek oslobođeni Beograd, odakle će Ćopićevi i Kušanićevi pioniri nastaviti da zabavljaju čitaoce "Omladine", kako je list u međuvremenu promenio naziv. Nekako u isto vreme, 16. novembra 1944. godine, u prvom broju "lista najmlađih u Jugoslaviji", "Pioniri", Ćiri i Miri pridružiće se Udarna grupa Đoke "Štormovika". I ovaj strip je potekao ispod majstorske Kušanićeve ruke. Rađen je mekanom olovkom na hrapavom papiru, u formi slikovnice, sa propratnim tekstom u proznom obliku. U njemu su obrađene akcije neustrašivih pionira protiv fašističkog okupatora u neprijateljskoj pozadini. Posle desetog nastavka priča je okončana dolaskom oslobodilaca prikazanih u liku sovjetskih vojnika. "Pioniri" će i ubuduće povremeno donositi raznolike priloge u stripu, kao što su, na primer, Diznijev Paja Patak, strip Ante Šantića Na obali potoka – kraj zelene vrbe, ili debitantski rad Marka Krsmanovića, učenika V razreda gimnazije, Ko nevinog napada – pravo je da strada. Za razliku od Đoke "Štormovika" i njegovih drugova, Ćira i Mira su i dalje nastavili da zabavljaju čitaoce "Omladine". Njihov nestanak potkraj 1945. predstavljao je uvod u orkestrirani napad, a potom na samom početku 1946. godine i u sudsku i zakonsku zabranu stripa.

Zdravko Zupan

Objavljeno: Vreme 667/Kultura, Beograd, 2003.

sadržaj

6.

PROTJERANI U BAJKU

Branislav Predojević

kultura - strip

Rosinski/Difo - "Tugovanka za izgubljenim pustarama"

EP VELIKE FANTAZIJE

U kombinaciji sa savršenim crtežom likova i motiva Rosinskog, gdje svaki crtež lica priča priču za sebe, razumljiv je kvalitetni i kreativni pomak stripa, koji iz "sto puta ispričane priče", izvlači maksimum

Seriju izdavanja kvalitetnih i komercijalnih stripova, novosadska "Stripoteka" nastavila je izdavanjem jednog od najprijatnijih strip iznenađenja u ovoj godini. Dvije epizode stripa "Tugovanka za izgubljenim pustarama", tandema Rosinski/Difo (brojevi: 958, 964 i 965), sasvim sigurno, remek-djela i jednog od najboljih stripova, u oblasti fantazi-stripa u protekloj deceniji pokazale su da zainteresovanost za kvalitet nije splasnula.

Epizode "Sioban" i “Blekmor” (1 i 2) premijerno su predstavljanje ovog stripa, u kojem Rosinski ponovo dokazuje svoju genijalnost i vještinu preispitivanja žanra, unutar kojeg se proslavio kao crtač.

Nakon kreativnog i komercijalnog uspjeha sa "Torgalom" i "Velikom noći Malog Šninkela", rađenih u saradnji sa Van Hamom, on ponovo pravi korak dalje, pomjerajući standarde, koje je on u dobroj mjeri postavio. U saradnji sa scenaristom Difom, nastao je strip "Tugovanka za izgubljenim pustarama", ponovni korak u fantaziju, na prvi pogled standardni pristup u isti žanr, no talenat i vještina autorskog tandema s lakoćom odvode strip u sasvim drugom pravcu, stvarajući raskošni ep o: dinastičkim sukobima, ljubavi i mržnji, bolu odrastanja i prihvatanja odgovornosti. Ispričan očima glavne junakinje Sioban, djevojčice na kraju djetinjstva, nasljednice legalne dinastije, mitske zemlje Eruin Dulea, zbačene sa prijestola od strane čarobnjaka Bedlama, (koji svoj indetitet krije u liku Lorda Blekmora, Siobaninog očuha), strip u osnovi nudi sve elemente potrebne za ovaj žanr. Mitološki svijet stvoren kao mjesto radnje, sukob dobra i zla, nevinog junaka u borbi sa zlom, pomagače i protivnike u vršenju misije, no pomak autori prave ubacivanjem sitnih detalja, s kojim rekonstruišu osnove žanra. Sjajnom upotrebom podsvjesnih motiva iz ljudske istorije (junaci i imena mjesta na momente imaju elemente keltsko-nordijske mitologije), nedefinisanim karakterima i motivima junaka kako pozitivnih tako i negativnih, čime im daju širinu i dubinu, izbjegavajući klišetizaciju likova, i strogu podjelu na dobre i zle. U kombinaciji sa savršenim crtežom likova i motiva Rosinskog, gdje svaki crtež lica priča priču za sebe, razumljiv je kvalitetni i kreativni pomak stripa, koji iz "sto puta ispričane priče", izvlači maksimum. Dinamičnog tempa i vještog narativnog toka, koji se ne gubi u pretjeranom zapletu, u skladu sa zrelošću crtačkog izraza, koji plijeni ljepotom svake table. Kako u crtanju ličnosti, tako i predstavljanjem svijeta, u kojem se junaci kreću.

sadržaj

7.

SKRIVENA MANGA

Srđan Aćimović
achim@bitsyu.net

Šta predstavlja većinu zapadnjačke produkcije manga-stripova? Dve struje: s jedne strane oni koji popularnost trenda unovčavaju dodajući junacima ogromne oči i ništa više suštinsko za taj crtački stil, i s druge strane oni koji, kopirajući svoje omiljene stripove, u svoje stripove ne unose ništa novo i lično. Ova tvrdnja koju sam prepisao odnekud očigledna je iz on-line stripova, ali što se tiče štampanog materijala ili animiranih filmova, mi smo još daleko oko nerviranja zbog hiperprodukcije loše mange ili upotrebljavanja u govoru japanskih izraza poput “mecha” ili “kawai” iščupanih iz pročitanih stripova od strane tinejdžera koji bi da se poistovete sa omiljenim junacima.

Mi se trenutno nalazimo ispod svekog kriterijuma gledajući na televiziji megapopularne dečije serije “Pokemon” i “Dragonball” od pre petnaestak godina, i jedino što još nedostaje je “sailor moon”, dečja serija prepuna zgodnih devojaka u mornarskim uniformama sa hiper-mini suknjicama. Manga je, dakle, za nas pre svega đubre i jedino primeri mesečnog izdanja “Akire” i animiranog film “Princeza Mononoki” distribuiranog po bioskopima pre nekoliko godina i naširoko ignorisanog, stoje tvrdeći suprotno. Zdrav razum govori da svaki trend donosi dobro i loše u odnosu 1:99, no čitaoci kao da nikad ne prilaze mangi hladne glave. Ona je ili predmet obožavanja (uz odbacivanje svega ostalog) ili predmet odbacivanja.

Ogromne oči, mali nosevi i nepostojeća donja usna, svakako nisu jedina odluka mange. Zaštitni znakovi škole postale su i oštre promene rakursa (radije nego promene planova karakteristične za francusku, mebijusovsku školu), nepravilno izlomljeni kadrovi, preupotreba brzinskih linija, u animaciji recikliranje materijala i korišćenje jedne jedine slike za dinamične sekvence radije nego animiranje pokreta, a zatim i jedna fluidnost u prikazu likova.

Naime, autori, i pored prenaglašenih reakcija junaka njihovih uzora, verujem, poteklih iz japanskog mentaliteta, napuštaju realističan pristup prikazivanju emocija i često se oslanjaju na simbolički prikaz utvrđen svojevrsnim nepisanim kodeksom: strah, neprijatnost, postiđenost, dobili su kao oznaku ogromnu kapljicu znoja koja lebdi porež čela; Situacije koje kod junaka naglašavaju ljupkost, izazivaju transformaciju očiju pomenutog junaka u dva naglašena luka poput potkovica. Sklonost likova transformaciji dostiže vrhunac u bljeskovitim prikazima junaka u chibbi varijanti, odnosno kao plišanih lutaka ili izrazito karikaturalno nactane dece. Potreba za facijalnom ekspresijom se umanjuje te se i sami obrisi lica ponekad gube ili ostavljaju u naznakama. Potencijalno ekspresivan i praktičan u isto vreme, ovaj pristup ipak je naišao na zloupotrebu pre nego na ozbiljniju razradu od strane autora, pa ga se ozbiljniji autori uglavnom i klone.

Crtačka škola razvila je i svojevrsne fetiše; Ne bez povoda (no ne baš pravedno) neki mangu poistovećuju sa hentai-jem, crtanom pornografijom gde je moguće naići na baš sve što se može zamisliti, bez “stega” dobrog ukusa. Iz hentai-ja, neki opšti motivi vratili su se nazad u “family-oriented” mangu kao topovsko đule. čudovišta s pipcima ili devojke u školskim uniformama postaju predmet internih šala a takozvani “panty-shots” (snimci gde se junakinjama ispod sukanja mogu nazreti gađice) nisu strain ni dečijim serijama. Rekorder u ovom smislu je animirani film “Agent Aika” koji doslovno u skoro svakom kadru gledaocu pruža bar jedan “panty-shot”, u kontestu prilično bezazlenog scenarija. Pored toga što biva zamoran, ovaj pristup je i povod za smeh jer su autori da bi ostvarili svoj cilj često posezali za nelogičnim i nategnutim donjim rakursima, iz svakakvih šahtova i podnih otvora za ventilaciju, gde se kamera zavlači kao kakav perverzni pacov. Sve ovo može zvučati neobično, ali manga je kultura s jedne strane duboko ukorenjena u pornografiji, što, ipak, nije razlog za odbacivanje postojanja bilo kakvih vrednosti, a pogotovo duhovnosti te kulture.

Čitava škola, ipak, product je jednog mentaliteta čija je glavna osobina posvećenost i preciznost, radije nego radinost kako to stereotipi kažu. Zapadni autori poput Lee Hernandez, ipak, učinili su veliki posao na uvođenju mange u šire okvire, prilagođavanju zapadnoj publici, uvođenju novih ideja i pristupa. Iako je poznata kruta podela mange na žanrove zasnovane na starosti, polu i obrazovanju ciljne publike, a nama su možda prva pomisao nindže i letelice koje se transformišu u robote, tu sliku će možda razbiti podatak da je trenutno najpoznatiji strip u Japanu, storija “One piece”, u stvari piratski strip. Ovo nije jedini primer razbijanja žanrovskih odrednica u trendu koji nema nameru da se drži izdavački propisanih žanrovskih ograničenja, niti ima mogućnosti za to pored mnoštva originalnih, talentovanih i sposobnih autora koji njime bave.

Neko je na nekom forumu pomenuo kako je hiperprodukcija loše mange dobra stvar, jer eventualno kvantitet rađa kvalitet, (što potseća na dobro poznatu šalu o majmunima sa pisaćim mašinama) ali neumitno kvantitet rađa i nerazumevanje od strane potencijalnih novih čitalaca, jer remek-delo nestaje u moru loše robe. Nedostatak mange na našem tržištu ispostavlja se kao dobra stvar, jer ne postoji ni prezasićenost tim stilom, a potencijalni čitalac još uvek je zainteresovan da zagrebe po površini.

sadržaj

8.

JUŽNJAČKA UTEHA No130.

Marko Stojanović
misto83@ptt.yu

SABACKA UTEHA (2)

It's black and white don't try to hide,
It's black and white don't try to hide
MADNESS, Ghost train

Kratko podsecanje na prethodnu epizodu.: Ja i Vlada zadnjicama glancamo klupu na autobuskoj stanici u Sapcu pri cemu nam drustvo pravi par pandura i drugih lokalnih ludaka, i veselo cavrljamo o uzaludnosti zivota, XXX i organizovanja strip manifestacija. Vreme jos i prolazi, fantomski autobus za Beograd nikako. I tu ja Vladi kazem, onako bez pardona, da ne postoji ni jedno logicno opravdanje za organizovanje strip manifestacija. On se zagleda u mene kao da je tek tada shvatio da meni fali neka daska tamo gde dasaka inace nema (sem u cesto rabljenim metaforama), a ja osetim potrebu da svoju izjavu potkrepim brojnim dokazima. I tu ja svojoj potrebi odgovorim.

Strip manifestacije i izlozbe se ne organizuju zbog publike. Na pomenute izlozbe ne dolazi nesto mnogo ljudi van uobicajnog kruga sastavljenog od porodice, prijatelja i kolega. Jeste, zaluta tu i tamo neka saka radoznalaca, ali njihovo kratko zadrzavanje u galeriji svakako ne opravdava sve one napore ulozene u organizaciju i izvedbu izlozbe; znam o cemu pricam posto sam bio na gomili izlozbi u Leskovcu, Nisu, Novom Sadu, Gornjem Milanovcu i Beogradu, i sa par casnih izuzetaka gotovo na svakoj vidjao sam poplupraznu galeriju.

Strip manifestacije se doduse organizuju zbog medija, i prisustvo medija uglavnom nije sporno (njihov entuzijzam i stvarna zelja da se to isprati kako treba jesu). Napise se par ultra kratkih clanaka u novinama (uz malo srece objavi koja mutna fotografija), pusti dvominutni razgovor sa organizatorom i gostima (koji se obavezno sastoji od istih pitanja – sacuvaj Boze da novinari pitaju nesto novo ili inteligentno), mozda se ode i na radio i tamo u etar pusti prica koja nikog osim stripadzija stvarno ne zanima. Vredi li organizovati celokupnu manifestaciju samo zbog toga? Ukoliko niste zeljni malo slikanja i brbljanja pred kamerama u cilju promovisanja stripa (ha!) ili sebe (aha.), ne narocito.

O dokazivanju i pokazivanju necega umisljenim slikarima i drugom umetnickom polusvetu kome je strip zadnja rupa na podugackoj svirali ne treba ni trositi reci...

Cemu dakle sve to? Cemu kolegijalnost sa Sizifom, cemu sapatnistvo sa Tantalom?

U mom slucaju odgovor je prost, rekoh Vladi, crno je i belo. Ja to radim zbog svojih prijatelja. Kako bih inace mogao da vidim svoje drugare stripadzije situirane diljem Srbije i Crne Gore? Ne srecemo se cesto – do Beograda i idem s nekom pristojnom ucestaloscu, sve ostalo spada nazalost u domen naucne fantastike. Ovako, kad organizujem manifestaciju, padne mi u deo ih okupim na jednom mestu, Leskovacki Kulturni Centar im plati put i smestaj, malo se slikamo, malo pricamo za javnost i puno, puno crtamo. Tih dva-tri dana se, uz sjajan alibi pred svetom, ispricam se o stripu sa najrazlicitijim sagovornicima, dogovorim neke saradnje, usput klincima iz skole stripa pokazem kako to rade profesionalci... I meni je, uprkos svom tom stresu koji manifestaciju gotovo neizostavno prati, srce puno.

Rekoh Vladi da bi trebalo da bude i njegovo, s obzirom da sam ja na izlozbi u Sapcu, ako nista drugo, uspeo da dogovorim tri potencijalno jako lepe saradnje, jednu efikasnu distribuciju i da finaliziram dugu pricu oko kratkog konkursa. Rekoh mu da sa sigurnoscu znam da su za vreme manifestacije pali i mnogi drugi dogovori izmedju prisutnih aktera. Rekoh mu da je, po mom misljenju, izlozba savrseno uspela.

S obzirom da sam mu pre par dana javio da cemo u Leskovcu kao direktnu posledicu toga napraviti izlozbu Sabacki strip danas sredinom novembra i da cemo dovesti vagon Spacana u Leskovac na druzenje, Vlada u to sad verovatno i sam veruje.

sadržaj

9.

KVINTALOVA TJEDNA KARTICA (189)

Darko Macan
darko.macan@zg.tel.hr

Q2: ZAŠTO

Sjećam se čovjeka po imenu Kruno. Ili se možda nije zvao Kruno, možda je rekao da mu je nadimak Kruna? Kruna je, u svakom slučaju, bilo ime časopisa, humorističkog mjesečnika, kojeg je Kruno/Kruna bio naumio izdavati. Bilo je to u vrijeme kada je Hrvatska još imala dinar (onaj prijelazni) i kad se debatiralo hoće li se nova valuta zvati kuna ili kruna. Kruno se kladio na krunu, a kako ne bi imao problema s registracijom imena, službeno je novine bio naumio zvati KRUšni NAmetnik. Sve je on, kako vidite, smislio.

I tako, sjedimo u Baltazaru, bircu nedaleko Zagreb filma, nas nekolicina stripaša i Kruno. Da me ubijete, ne znam kako je Kruno ušao u cijelu priču (je li ga Stiv doveo?), ali sjedimo mi tamo i Kruno - svjetlokos, visok i mršav momak u džinsu, tršave brade - nam plaća piće i priča o budućoj Kruni, a mi ga slušamo k'o što slušamo svakoga tko plaća piće. Kruno ne priča glupo - sjećam se da je na naslovnici trebao biti goli Tuđman, ruku prekriženih preko spolovila u pozi u kojoj se Benetton tada pojavljivao na vlastitim plakatima, sa sloganom "Vratite mi moje pokrajine!" - ali ne priča ni konkretno. On bi volio raditi časopis, on ima ideje, on zna neke ljude, bismo li mi nešto radili za njega ...? Mi svi kažemo da bismo, jer on plaća piće, i on je zadovoljan. Nakon par sati, on usput spomene da mu je rođendan, njegov četrdeseti, da bi trebao poći obitelji, ali onda ostaje i potpunim strancima plaća piće i govori o Kruni, časopisu kojeg će pokrenuti.

Nikad ga, poslije tog dana, nisam vidio niti čuo o njemu. Ali ga se često sjetim. Kao što se sjetim onih rukopisa, što ih s vremena na vrijeme dobijem, koje su napisali ljudi koji su čekali penziju da napišu neke priče koje su im davno pale na pamet. I ne budu loše te priče, u pravilu su pismenije od onoga što proizvode nove generacije, ali djeluju kao da su napisane onda kada su trebale biti napisane, a ne danas. Mumificirane zamisli, čiji su stil, svjetonazor i vrijeme prošli.

Sjetim se Krune i tih rukopisa pa razmišljam malo o vlastitom bagažu, idejama koje su mi drage, a koje možda više nisu žive. Pa one u kojima se još osjeća puls, poželim pustiti na slobodu, dok u njima ima daha za ma i kratak let.

Eto zašto, više no zbog ičeg drugog, izdajem Q.

sadržaj

10.

MOJ POGLED (77)

zmcomics
zmcomics@neobee.net

PIKSELIZACIJA STRIPA

Da pokušam da održim obećanje i da malo pričam o strip formatima za internet. Osim što smo već spominjali odgovarajuće formate za internet strip bilo bi dobro da popričamo i o još nekim tehničkim detaljima u vezi toga.

Naravno, ipak krećemo prvo od one mučne dileme, kakav format treba raditi za internet?! Ako radite kaiševe tu nema problema, ali ako hoćete nešto veće od toga tu dilema postaje velika. Naime, internetu i monitorima najviše leži polegnut format table ili nešto poput "francuske" polutable. Oni mlađi će to lakše prihvatiti jer su se manje ukopali u rovove standarda, dok mi matoriji to teže varimo. Ako radite klasičnu, uspravnu, tablu onda opterećujete čitaoca na internetu da mora da je skroluje, to jest da ne može da je vidi kompletnu. Naravno, nećete smanjivati tablu da tekst bude nečitak!!! Kada se odlučite za format crteža onda sledi odluka o monitorskom formatu. Svi se mi bavimo grafikom na računaru i imamo monitore sa većim brojem piksela te bi za nas najbolje bilo kada bi radili sajt za rezoluciju od barem 1024-768. Međutim, prosečan "šljaker" na poslu ima najčešće rezolucije 640-480 ili 800-600. Naravno, lično preporučujem da sajt prilagodite veličini 800-600 jer je danas već mali broj slabih video kartica i standard se promenio naviše. A to znači da širina crteža i ostalog dela sajta ne sme biti veća od 750 piksela. Ako dugmiće sa komandama stavite iznad kaiša onda i sama sličica može biti te širine!

Kada donesete odluke o prethodno navedenim formatima fiksitrajte definitivni format i od njega nemojte odstupati!!! Čitaoci ne vole promene formata!

Kada skenirate strip, neka to bude kao line art ili black & white bmp u 600 tačaka po inču. To je dobro čak i za pripremu za štampu, čuva vam liniju a, ako dobro "bacite" svetlo, crtež automatski očistite i od olovke!!! Kada tu sličicu očistite i dovedete u red pretvorite je u grejskal (b/w photo) a zatim smanjite na željenu veličinu. Rezoluciju namestite na 72 tačke po inču a širinu sličice u broju piksela kako ste unapred zamislili. U grejskal se prebacuje kako bi linija imala mekoću za monitor jer bi se dvobojni bmp crtež kod takvog smanjenja pretvorio u krezubavo čudovište...:)

Zatim ga zapamtite za web, tu opciju imate u svim novijim programima. Format fajla neka bude gif a kod određivanja broja boja stavite da to Photoshop uradi automatski, ili dajte da ih bude šest. Crtež će sačuvati kvalitet a fajl će biti mnogo manji nego da ga pamtite kao jpg. Drugi internet format, jpg, ne možete pamtiti drugačije nego kao kolor, a to znači da čuva informacije o svim bojama. Kompresija mu ide onda samo na štetu crteža.

Naravno, ako se odlučite za kolor strip, prvo ga skenirajte u 300 tačaka, očistite, kontrastirajte tako da hartija bude bela a ne siva (isto i kod grejskala) i smanjite na isti način kao i crno beli. Naravno, kod kolora ipak pamtite sličice u jpg formatu.

Biće još barem jedan nastavak. Neću da najavljujem temu jer je ni sam trenutno ne znam. Jedino znam da ima još ponešto da se kaže o po pitanju internet stripa...:)

nastaviće se


DODATNI POGLED:
Ovog puta jedna preporuka, uglavnom, van stručnog miljea. Naravno, svi koristimo tekst procesore ali verovatno većina samo za pisanje i sitno sređivanje teksta. Što je i normalno, knjige se ne prelamaju u Wordu već u programima za to namenjenim. Pošto je MS Office opako skup a potrebno vam je sveha 10-20 odsto njegovih mogućnosti onda ladno možete da pređete na 602 Pro PC Suite. Potpuno je besplatan, jedino traže da se registrujete te vam nakon toga šalju šifru kojom se oslobađate jednog malog prozorčića koji vas pre registracije opominje da to trebate uraditi. Odlično radi, brz je (za razliku od besplatnog Open Office-a), otvara sve fajlove ali ima ograničenje kod pamćenja, i to da ne može da se novi dokument zapamti kao rtf. Ali, može već postojeći da otvori i pamti ga u tom formatu dok radite. Uz njega ide i foto album, mali program za obradu fotografija, mali excel i to je to... u svega 16 MB!!! Ako hoćete "plus" verziju (rešava pitanje rtf-a) onda platite 29 dolara! Dakle svaka preporuka da ga skinete sa sledeće adrese:
http://www.software602.com/

sadržaj

11.

ŠTAMPA

štampa

Zoran Đukanović je ovog puta obezbedio skoro sve priloge za rubriku, jedino je tekst o otkupu Starog Mačka preuzet preko sajta stripovi.com...

PROMOCIJA STRIP ALBUMA ZORANA JANJETOVA

Lovac na besmisao

U novosadskom kafeu „Stari prostor” preksinoć je predstavljen strip album „Bernard Panasonik” Zorana Janjetova, jednog od najznačajnijih domaćih autora stripa, koji je stekao i svetsku reputaciju. Radi se o zbirci epizoda nastalih od 1981. do ove godine, objavljivanih u časopisima „Vreme”, „Ju strip”, „Ritam” i drugim. Izdavač ovog luksuzno opremljenog izdanja, sa pojedinim epizodama u koloru, je beogradski „Sistem komiks”, koji je do sada objavio već desetak sličnih publikacija. LJubitelji stila i „otkačenog” sadržaja strip umetnika Janjetova mogli su po specijalnoj ceni i uz posvetu autora doći do sveže štampanih primeraka ovog bogatog albuma.

Janjetov prepoznatljivim crtežom „praznih” linija uz mnogo crtica i tačkica dočarava svet apsurda civilizacije 20. veka uz brojne aluzije na poznate filmove, stripove, rok muziku, ali i likove iz svakodnevnog novosadskog miljea, na veoma duhovit i uzbudljiv način. Glavni lik Panasonik, „veličanstveni lovac na besmisao”, neka vrsta anti-supermena, luta kroz razne prostore i paralelne svetove gde sreće najneobičnije likove i upada u najčešće bizarne zaplete. Sve to zahvaljujući izuzetno živoj mašti i ličnom rakursu Janjetova koji je prepoznatljiv u svakoj replici, oblačiću, uzviku. Poslednja epizoda urađena je u digitalnoj tehnici u stilu 3D animacije, što ukazuje na moguć pravac daljeg istraživanja ovog autora.

Andrej Tišma


Objavljeno: Dnevnik, Novi Sad, 11.10.2003.

HRVATSKA OTKUPILA STAROG MAČKA

Grafička zbirka Nacionalne i sveučilišne knjižnice otkupila je od Roberta Neugebauera svjetski vrijednu zbirku stripova crtačkog majstora Andrije Maurovića - kultna djela poput »Vjerenice mača«, »Podzemne carice«, »Kneza Radoslava«, »Mrtvačkog broda«, »Crnog jahača« i »Gričke vještice«... Dio opusa nalazi se u privatnim i javnim zbirkama, a velik broj stripova završio je Gornjem Milanovcu odakle nikada nije vraćen u Hrvatsku

Fala bogu da sam otišao iz onog prokletog grada u preriju. Prerija je sloboda!« - kazao je ogorčeno Stari Mačak Andrije Maurovića na svom zalasku stripovne slave.

Bio je to dostojan oproštaj od publike samog Maurovića, buntovnika, »rebela«, pustolova i outsidera, koji je svojim maštovitim svjetovima usrećio generacije Zagrepčana, dosegnuvši crtačkom vještinom svjetske vrhunce stvaralaštva. Ni jedan autor stripa nije bi voljen poput Maurovića, niti je ijedan crtač morao toliko čekati na podršku struke! Džungle i pustinje s istraživačima, morske pučine napučene gusarima, tajnoviti podzemni gradovi, daleke planete, prerije s kaubojima, bespuće Sjevera s lovcima na zlato, zagrebački Gornji grad s plemićima, bila su tek neka poprišta čudesnih stripova pomoću kojih su milijuni čitatelja obišli svijet! Impresivne crtačke kulture, u kojoj se koristio iskustvima postoktobarskog filma, westerna, njemačkog ekspresionizma i fantastike - Maurović je ostavio daleko iza sebe mnoge akademski obrazovane umjetnike ne samo u Hrvatskoj.

Stoga je sjajna vijest da je Grafička zbirka Nacionalne i sveučilišne knjižnice otkupila od Roberta Neugebauera (sina crtača Waltera Neugebauera) originalne strip crteže legendarnog autora, uz veliku pomoć Ministarstva kulture, koje je brzo reagiralo kupivši ih po cijeni od 211.600 kuna. Iako je dosadašnji vlasnik kod kojeg su stripovi bili pohranjeni u neodgovarajućim klimatskim uvjetima imao vrlo primamljive ponude stranih kupaca i hrvatskih poduzetnika, želio je brigu o stripu prepustiti vrhunskoj njezi grafičke zbirke, gdje će djela biti adekvatno pohranjena i obrađena. Iznos je sukcesivno isplatilo Ministarstvo kulture, koje svakako za ovaj potez zaslužuje sve pohvale.

Kako ističe mr. Mikica Maštrović, voditeljica Grafičke zbirke NSK, riječ je o najcjelovitijoj i najvećoj zbirci Maurovićevih stripova u posjedu države. Izuzev malog broja djela koje je otkupio riječki Muzej suvremene umjetnosti i stotinjak crteža erotskog sadržaja i slika što su pohranjene u zagrebačkoj Modernoj galeriji, Maurovićeva djela, usprkos svjetske kvalitete, nisu u izvorniku sačuvana niti u jednom hrvatskom muzeju ili galeriji. Velik broj stripova, nažalost, 80-ih je s nakanom ponovnog tiskanja završio u Gornjem Milanovcu, odakle nije nikada vraćen u Hrvatsku, a mnogi su izgubljeni.

Novo blago Grafičke zbirke čini 525 stripova crteža od kojih su neki najznačajniji majstorovi stripovi - od prvih »Vjerenica mača« i »Podzemna carica«, pa sve do klasika »Knez Radoslav«, »Ahuramazda na Nilu«, »Tomislav«, »Mrtvački brod«, »Opsada«, »Plantaža Beranda«, »Brodolomci na otoku Mega«, »Grička vještica«, »Rankov odred«, »Zlatni otok«, »Crni jahač«, pa sve do ilustracija iz »Zabavnika«.

Sve su to remek djela strip stvaralaštva, ističe Mikica Maštrović, djela koja će nakon zaštite moći proučavati istraživači Maurovićeva opusa kojim se, ne zaboravimo, bavila najveća naša povjesničarka umjetnosti dr. Vera Horvat Pintarić davši stripu sveučilišnu podršku, uvodeći ga u predavanja i analize, što su slijedili mnogi, da bi danas strip u Hrvatskoj bio gurnut na žalosne margine.

A Maurovićeva biografija pustolovna je poput njegovih priča. Sin Bokeljke i Slovenca (apotekarskog službenika austro-ugarske vojske prezimena Maurowitch), rođen je 1901. u malom mjestu Muo, kraj Kotora. Nakon kratkog boravka u Krakowu, obitelj se preselila u Dubrovnik gdje je Andrija proveo dječaštvo. »Moje djetinjstvo u Dubrovniku bilo je puno slobode, fizičke akcije, divljanja...sve me zanimalo i to je mislim velik dar sudbine, ta želja da se sve vidi..bez toga čini mi se, ne bih postao slikar, prije svećenik!«, kazao je. Bio je slab đak, ali je izvanredno crtao, što su mu učitelji uzimali za dobro, te je čak izlagao kao gimnazijalac u dubrovačkim galerijama.

U Zagreb je prvi put došao 1920., želeći studirati slikarstvo, no zbog nesređene financijske situacije vraća se kući. U međuvremenu se, zanimljivo, bavio glumom u sarajevskom kazalištu, nastupajući čak u nekoliko nijemih filmova. Godine 1922. uz potporu dubrovačke općine ponovno započinje studij na Likovnoj akademiji, no profesore je smetalo što je radio za grafičke zavode i knjižare »te im tako konkurirao«. Kazali su: »ili akademija ili posao«. Tako je, najbolji student crtanja ostao na Akademiji samo godinu dana, duhovito kazavši »talentirani se čovjek na Akademiji zna iskvariti, zatvoriti u šablone, ja sam otišao u štampu, ilustratore, neprekidno crtajući i tako sam se učio«...

Počeo se svesrdno baviti crtanjem ilustracija, karikatura, plakata, a kasnije i grafičkim dizajnom. Kako ističe istraživač njegova opusa Veljko Krulčić, tadašnja Maurovićeva produktivnost nije bila samo rezultat egzistencijalnih potreba, već i »kreativnog htijenja i želje da svakodnevnim radom napreduje«. Ne čudi stoga da u prvoj polovici tridesetih Maurović postaje vodeći zagrebački ilustrator, crtajući za dnevnike »Jutarnji list«, »Novosti«, ilustrirani periodični tisak »Koprive, »Ženski svijet, »Kulisa«, uz to je ilustrirao knjige domaćih i stranih pisaca, a za tiskare »Rožankovski«, »Tipografija« i »Jugo-štampa« crtao plakate, kalendare i oglase, posvećujući se u rijetkim trenucima i slikarstvu. Impozantan opus od nekoliko stotina ilustracija, karikatura i crteža, izradio je za »Koprive« u kojima će 1929. početi raditi tzv. proto stripove, crtane šale u nekoliko slika.

Prve prave stripove započinje raditi 1935. godine u »Novostima«. Nakon što su čitatelji upozoreni dan ranije »potražite svi sutrašnji broj jer ćete u njemu naći zanimljivu i senzacionalnu stvar« , u nedjelju, 12. svibnja 1935. »Novosti« objavljuju oglas »u današnjem broju započinje roman u slikama "Vjerenica mača" - izrađen u obliku napetog novinskog filma prema djelu francuskog pisca Paula Fevala...«. Prve dvije pasice Maurovića i scenarista Krešimira Kovačića, otvorile su »novu vizualnu eru«.

Atraktivna fabula o plemićkim intrigama na francuskom dvoru 18. stoljeća, avanturama odvažne Henriette, požnjela je velik uspjeh. Već u prvom stripu Maurović pokazuje svoje »specifično likovno bogatstvo, prepoznatljivi nemirni crtež i samosvojnu strip-režiju koje će kasnije biti nazvane »Maurovićevim stilom«. Iako je isprva koristio poteze »uobičajene za slikare i ilustratore«, sa svakom se daljnjom pasicom oslobađao, počevši oblikovati pročišćenije sličice.

Fantastičan uspjeh stripa, navodi redakciju »Novosti« da pokrene tjednik »Oko - prvu zagrebačku strip reviju u kojoj Maurović uz pomoć scenarista Božidara Rašića što se nadahnjivao tadašnjim bogatim zagrebačkim kino-repertoarom, crta »Plijen demona džungle« (King Kong), »Razbojnikovu vjerenicu« (krimići Edgara Walacea), »Krvolok iz Tanipura« (Tigar iz Ešnapura), »Testament porodice Armstrong«. Slijedili su vrlo ambiciozni stripovi »Ognjem i mačem« kojeg teoretičari stripa smatraju remek djelom stripovne umjetnosti, »Zlatarevo zlato«, »Luta Chagos« i »Gunka Das« u kojima je Maurović impresivno zavladao praznim prostorom i načinom tuširanja koji se u svjetskim relacijama počeo primjenjivati tek 30 godina kasnije!

Nakon »Vjerenice mača«, crta za »Novosti« strip »Podzemna carica« i »Ljubavnica s Marsa«. Prvi je strip priča o troje ljudi što se spuštaju čeličnom iglom u središte Zemlje gdje pronalaze čudesni grad Avankaran gdje je vladala zlobna carica Trimena.

Bilo je to »socijal-utopističko viđenje društva u kojem je sve zajedničko«. Stanovništvo podzemnog svijeta je, naime bilo podijeljeno u klase ljudi šišmiša koji se bave lovom, poljoprivredom i ratovanjem, srednju klasu ljudi koji se bave tehnikom i industrijom, a vladaju učenjaci, umjetnici i književnici. I drugi je strip »Ljubavnica s Marsa« (adaptacija znanstveno fantastične priče "Aelita" Alekseja Tolstoja), pratio avanture inženjera Losa koji s bivšim vojnikom Gusjevom leti na Mars, gdje pronalaze visoko razvijenu, ali razjedinjenu civilizaciju u kojoj se Los zaljubljuje u svemirsku ljepoticu Aelitu, dižući s Gusjevom revoluciju protiv vladajuće klase...

Maurović se, valja reći, nikad nije ugledao na druge strip majstore. Prema stripu odnosio se na izrazito režiserski način čemu su bez sumnje pridonijeli i česti odlasci u kino, gdje je uživao u westernima »studirajući pokrete konja«. Godine 1936. nastaju maestralni stripovi »Trojica u mraku« i »Sedma žrtva«. Priča o mladiću Danu koji odrasta u šumi i koga na putu stalno prati jato divljih gusaka, divlji konj Satan i vuk Bart - vrhunac je strip stvaralaštva uopće, a likovi su postali besmrtni junaci.

U to vrijeme Maurović započinje suradnju s legendarnim zagrebačkim fotoreporterom Franjom Fuisom. Prvi njihovi stripovi »Kugina jahta« i »Lutalica Chagos« bili su vezani uz morske avanture, nakon čega je slijedila najveća njihova uspješnica - trilogija »Gospodar zlatnih bregova«, »Sablast zelenih močvara« i »Posljednja pustolovina Starog Mačka«, koje povezuje lik glavnog junaka Old Mickeya, alias Starog Mačka - slobodoljubivog, tvrdoglavog starkelje crnog humora koji se »uporno bori za pravdu«. Maurović je uvijek isticao da mu je Stari Mačak najdraža kreacija u kojoj je »anticipirao svoj izgled pod stare dane«. Crni jahač, Polagana Smrt, papiga Penelopa i konj Tupan donijeli su Mauroviću slavu kakvu nikada niti jedan autor stripa nije doživio. Čitatelji su znali zvati redakciju »Novosti« tražeći novinare da ima ispričaju nastavke stripa!

Kada Fuis pokreće 1938. svoj »Mickey« strip - Maurović mu crta »Ubojicu s dječjim licem« i »Tirani Gran Čaka«, no, zbog sukoba s Fuisom 1938. prekida suradnju. Nakon neobjašnjive jednogodišnje stanke, ujesen 1939. uspostavlja opet suradnju s »Novostima« i Fuisom, objavivši do početka rata avanturističke stripove »Zlato«, »Junaci sa granice«, »Velika glad u plemenu Gula-Gula«, »Brod bez kompasa« i »Mrtvačka trojka«.

Izbijanjem rata, dotadašnji dnevno informativni tisak prestaje izlaziti, pa se produkcija stripa naprasno prekida. Dvije godina Maurović se bavi slikarstvom, a 1943. priključuje se novopokrenutom »Zabavniku« crtajući »Grob u prašumi« (avanture braće Seljan) i »Kneza Radoslava« (ep o doseljenju Hrvata), za koje teoretičari ističu da su »teško ponovljiva remek djela što su nadvisila sve ostalo u svjetskoj produkciji«. U isto vrijeme započinje Maurovićev rad na kompleksnom stripu »Ahurmazda na Nilu« - za kojeg scenarist Radovanović ističe da je bio udžbenik perziologije i egiptologije.

Prije odlaska u partizane crtao je »Zlatni otok« po slavnom Stevensonovom romanu, i povijesni strip »Tomislav«, no, nažalost nije ih završio. »Zlatni otok« je nastavio Walter Neugebauer, a »Ahuramazdu« i »Tomislava« student ALU Albert Kinert.

U partizanima je ilustrirao zidne novine, pisao parole, radio borbene plakate. U tjedniku »Novi svijet« 1945., po scenariju Marcela Čuklija, radi »Mrtvački brod« - o avanturama mornara Galea. Godine 1946. dolazi do zastoja u strip produkciji, komunistička je vlast strip smatrala »lošim, kapitalističkim« utjecajem. Nakon Brozova raskida sa Staljinom, opet se pojavljuju stripovi, pa Maurović 1950. na stranicama »Pionirske zastave« objavljuje strip »Mimo i njegova četa«, te »Duh u logoru«.

Slijedeće godine u novopokrenutu »Horizontu« crta »Meksikanca« po Londonu, a nakon toga stripove s nacionalno povijesnom tematikom »Opsada« i »Cvijet u kamenu«. S stripom »Plantaža Beranda« javlja se u »Vjesnikovom zabavnom tjedniku«. Velik odjek postiže s »Jahačem usamljene zvijezde«, usput radi remake »Trojice u mraku«, te strip »Crveni orači« o Indijancima. Drugim svjetskim ratom bavi se u djelima »Brodolomci na otoku Mega« i »Protiv smrti«. Iscrpljen radom, odlazi u bolnicu, nakon čega postaje »nov čovjek«, prestaje pušiti i piti, dovevši svoj život do »granice asketizma«.

Ponovno je bljesnuo kolor stripovima u »Plavom vjesniku« od 1960. do 1963. Po scenariju Norberta Neugebauera nastaju egzotični stripovi »Biser zla« i »Ukleti brod«, »Kišova zagonetka«, »Uglomi, gospodar pećine«, »Rankov odred« i »Čuvaj se senjske ruke«, te »Djevojka sa Sijere«. Redakcija »Večernjeg lista« potom ga angažira za »Gričku vješticu«, no, uvidjevši da bi izlazak stripa trajao osam godina, bez objašnjenja prekidaju strip nakon 18 mjeseci.

Posljednja faza stvaralaštva obilježena je suradnjom s Rudijem Aljinovićem. Njih su dvojica za »Plavi vjesnik« kreirala strip »Barba Niko i Ivo«. Godine 1964. nastaje strip »Posljednja petorica« gdje bijele površine prekriva sivim tonovima čime postiže važnu medijsku inovaciju. Posljednji stripovi jesu »Povratak Starog Mačka« 1968. i »Sinovi slobode« u »Modroj lasti«. Nove generacije čitatelja nisu, međutim, prihvatile Starog Mačka kao one prije rata.

Sedamdesetih se Maurović povlači u osamu, slikajući velika ulja na platnu s motivima mora i propasti svijeta, te stripove pornografsko-erotskog sadržaja. Shrvan teškom bolešću, umro je 2. rujna 1981.

Marina Tenžera


Objavljeno: Vjesnik, Zagreb, 12.10.2003.

Strip & film: U posljednjih nekoliko godina veliki procenat holivudskih filmskih hitova nastao je na osnovu stripova: trend je u ovoj godini dosegao vrhunac

KOMBINACIJA OD 100 MILIONA DOLARA

Statistike kažu da je svaki od desetak filmova snimljenih po stripovima u proteklih pet-šest godina zaradio u kinima u prosjeku više od 100 miliona dolara. No priča o zaradi tu, naravno, ne završava


"U prosječnom stripu ima 35 stranica i 124 ilustracije. Cijena jednog izdanja je od 1$ do 140.000$. Svaki dan se u SAD-u proda 172.000 primjeraka. Više od 62.780.000 svake godine. Prosječni skupljač posjeduje 3.312 stripova. Potrošit će prosječno jednu godinu života čitajući ih."

Citirani odlomak je epigraf jednog od najboljih američkih filmova u proteklih nekoliko godina: Neslomivi (Unbreakable) indijsko--američkog filmskog genija M. Nighta Shyamalana. Makar Neslomivi u užem smislu ne pripada storiji o ekraniziranju stripova, riječ je ipak o filmu koji je, na izvjestan način, simbol trenutka u kojem se holivudska industrija okrenula stripu kao najjačem izvorištu velikih (filmskih) priča.

Superman i Batman kao avangarda Avangardu stripa na filmskom platnu predstavljao je serijal o Supermanu, začet još 1978. godine. Priča o superheroju koji leti, smušenom Clarku Kentu i neustrašivom Supermanu, za mnoge predstavlja arhetip stripovske priče na filmu. Plavi kostim s velikim slovom S, lepršavi plašt i sjajne oči Christophera Reevea ostali su u sjećanju generacijama filmofila, no dugo je Superman bio usamljeni strip heroj što se vinuo i do filma.

Ipak, jedanaest godina kasnije na filmska platna širom svijeta stići će i Bruce Wayne alias Batman, čovjek-šišmiš i strah i trepet za kriminalce Gotham Cityja. I mada je saga o Supermanu ugašena s tragičnom bolešću glavnog junaka, Batmanu nisu smetale promjene tumača glavne role.

Nakon Michaela Keatona i Vala Kilmera producenti, valjda ponukani fantastičnim uspjesima skorašnjih strip-ekranizacija, najavljuju novog Batmana u liku Christiana Balea. Međutim, i Superman i Batman mogli su predstavljati svojevrsne izuzetke i oni zapravo i ne pripadaju ovom nizu stripova na filmu što vlada kao glavni trend u posljednjih pet-šest godina.

Od Bladea do Pravih džentlmena Prava priča o sedmoj umjetnosti kao nastavku devete počinje 1998. godine s filmom Blade. Kao i mnogo ranijih (pop)kulturnih trendova i ovaj je počeo ponešto čudno i gotovo slučajno. Jer Blade, zapravo, u povijesti stripa predstavlja prilično marginalnog heroja. On je jedan od likova iz Marvelovog stripa Drakulina grobnica što je izlazio između 1972. i 1980. godine. (Kompanija Marvel je, inače, možda i najveći dobitnik u cijeloj ovoj pomami za stripom jer su većina ekranizovanih junaka likovi iz njihovih stripova.)

No filmski Blade, polučovjek--poluvampir sa ulica Bostona, u obličju Wesleyja Snipesa i pod režiserskom palicom Stephena Norringtona, postigao je mnogo veći uspjeh. Zarada je iznosila sedamdeset miliona dolara, a prošle godine snimljen je i nastavak filma, s deset miliona većom zaradom.

Zanimljivo je, inače, da je upravo Norrington režirao i Ligu pravih džentlmena (League of Extraordinary Gentlemen), zasad posljednji filmski hit po strip-predlošku. Inače, junaci ovog filma (kao i stripa) poznati su književni heroji: Kapetan Nemo, Dorian Gray, Nevidljivi Čovjek, Jekyll/Hyde, Mina Harker i drugi koje, među ostalim, tumače Sean Connery, Peta Wilson, Stuart Townsend itd. Međutim, između dva Norringtonova uratka smjestio se još cijeli niz velikih stripovskih filmova.

Autor jednog od najhvaljenijih filmova posljednje dekade prošlog stoljeća, Privedite osumnjičene (The Usual Suspects), Bryan Singer snimio je već dva filma o mutantima sa specijalnim moćima, svojevrsnoj djeci ponoći: X-Men i X2, a treći je nastavak već najavljen. Sam Raimi je uz pomoć Tobeyja Maguirea, Kirsten Dunst, Willema Dafoea i ogromnog budžeta snimio film o Spidermanu, čovjeku-pauku, i poharao kinoblagajne širom svijeta. Mark Steven Johnson, režiser prelijepe filmske bajke Simon Birch, snimio je ove godine film Daredevil sa Benom Affleckom u glavnoj ulozi slijepog superheroja po kojem je film i dobio ime, a tu su i Jennifer Garner i Colin Farrell.

Zarada i prateći poslovi Autor već klasične Ledene oluje (The Ice Storm) i oskarovskog Tigra i zmaja (Crouching Tiger, Hidden Dragon) Ang Lee također nije odolio prodoru devete u sedmu umjetnost. On se pozabavio Hulkom, kojeg u najnovijem Leejevom filmu glumi Eric Bana. U filmu igraju još i Jennifer Connely i Nick Nolte. Ang Lee priznaje da ranije nije bio Hulkov fan, no da mu je zadovoljstvo bilo raditi film baziran na stripu, jer je, kako kaže, strip istinska američka pulp umjetnička forma.

Statistike kažu da je svaki od desetak filmova snimljenih po stripovima u proteklih pet-šest godina zaradio u kinima u prosjeku više od 100 miliona dolara. No priča o zaradi tu, naravno, ne završava. U našem vremenu, u kojem i, primjerice, David Beckham Real Madridu gotovo da više vrijedi kao reklama za kupnju dresova negoli kao igrač, ne treba zanemariti sakupljačku strast ljubitelja stripa o kojoj govore i podaci kojima se poslužio Shyamalan.

Vlasnik strip-kompanije iz Portlanda Fantasia Comics Terence Walsh kaže kako su čitatelji stripova rođeni kolekcionari koji ne kupuju samo stripove nego i figurice svojih junaka, razne vrste karti s njihovim likovima i mnoštvo sličnih memorabilija. A holivudski producenti su maheri za iskorištavanje takvih strasti. Industrija je tako pronašla novu zlatnu koku i jasno je zašto se sada novi filmovi ovog tipa nižu kao na traci. No o samom začetku trenda postoji više teorija.

I zbilja: šta je to što navodi ljude da uživaju u pustolovinama superheroja? Neki kažu da je to plod svačije podsvjesne želje da bude jači i bolji nego što stvarno jeste, jer ne treba zaboraviti da gotovo svaki od ovih junaka ima dva lica: jedno obično, sivo i svakodnevno, a drugo jedinstveno i neustrašivo. Postoje također i tvrdnje o rastu zanimanja za superheroje u kriznim vremenima.

Izvorna stripovska manija za ovakvim tipom junaka rodila se neposredno nakon Drugog svjetskog rata, a u naše vrijeme ta se manija poslužila filmskim kadrovima umjesto nacrtanim "kaiševima". Znakovito je i istovremeno pojavljivanje filmova baziranih na stripovima sa serijalima Harry Potter ili Gospodar prstenova, jer je i tu riječ o sličnoj poetici. A ne treba ovdje zaboraviti ni slučajeve kad filmovi postanu stripovi, odnosno kad film prethodi stripu.

Terminator i Lara Croft ove godine kreću u nove kinoavanture, a oboje su već sa svojim ranijim filmovima pokrenuli strip-serijale u kojima su glavni junaci. Čak je i Matrix dio iste priče, ne samo zarad činjenice da su braća Wachowski prije otiskivanja u režiserske vode bili strip-scenaristi.

Možda se kao najbolje objašnjenje holivudske histerije za stripom nameće teza Dona Murphyja, producenta Lige pravih džentlmena, koji je USA Todayu izjavio kako je današnja filmska industrija jednostavno prepuna pravih strip-manijaka, ljudi odraslih na stripu, tipova koje možeš čuti kako raspravljaju o, primjerice, stotinu i četvrtom broju Spidermana.

Bilo kako bilo, strip na filmu nam je donio nekoliko izvrsnih ostvarenja, a gotovo svi ovdje pobrojani filmovi u današnjoj holivudskoj konstelaciji spadaju u gornji dom suvremene produkcije. Makar bi i samo Shyamalanov Neslomivi bio dovoljan razlog da ovovremeni brak stripa i filma proglasimo uspjelim.


Superheroine
Žene (i) mačke

Makar riječ Men u naslovu X-Men priziva muškarce, u ovom filmu vrlo važnu ulogu igraju i žene: superheroine. Najprepoznatljivije među njima su Rogue (Anna Paquin), Storm (Halle Berry), Mistique (Rebecca Romijn-Stamos) te doktorica Jean Grey (Famke Jannsen).

Slično je i sa Ligom pravih džentlmena i Petom Wilson. I Electra (Jennifer Garner) je junakinja više nego dostojna samog Daredevila. A tu je, naravno, i Lara Croft u obličju famozne Angeline Jolie. Vidljiv je ovdje odmak od Supermanove Louis Lane, pa čak i Spidermanove Mary Jane.

Teoretičari popularne kulture tvrde kako je ovo pokušaj holivudskih producenata da se odmaknu od klišeja da ovaj tip filmova gledaju samo muškarci, i to uglavnom tinejdžeri i oni u dvadesetim godinama. Statistike su pokazale da je među gledateljima Daredevila bilo skoro pedeset posto žena. Zato nije slučajno da producenti pregovaraju sa Jennifer Garner o filmu u kojem bi jedna superheroina napokon bila pravi glavni lik. (Interesantno je da je televizija lansirala Garnerovu i Petu Wilson među glumice koju glume heroine: sjetimo se serije Alias, odnosno Nikite.) Postoji mogućnost i da Halle Berry uskoro zaigra Ženu-Mačku (Catwoman) i tako do kraja potvrdi žensku emancipaciju i na ovom polju.

Muharem Bazdulj


Objavljeno: DANI, Sarajevo, 3.10.2003.

"Liga izuzetnih džentlmena" u "neizuzetnoj zemlji"

KLASNI NEPRIJATELJI U TRENDU

Liga, ko i ljudi, ima svakojakih: Od Lige socijaldemokrata Vojvodine, do Premijer lige. Ali, uprkos dramsko-koalicionom talentu Nenada Čanka i finansijskim mogućnostima ruskog mogula Romana Abramoviča, novopečenog vlasnika "Čelzija", samo je jedna liga stvarno "izuzetna", sa rigoroznim kastingom (politikom regrutacije). Ovih dana i u bioskopima i na piratskim diskovima neujednačenog kvaliteta jedne "neizuzetne" zemlje. Članovi te lige su autonomni frikovi (viktorijanski sasovci), sa unikatnim talentima koji su istovremeno i blagoslov i prokletstvo. Moraju da nauče da veruju jedni drugima i da rade kao tim u interesu imperije, civilizacije i globalnog mira. Haug!

Maskirani magnat zla, sa firerovsko-lihvarskim ambicijama, poznat kao Fantom, u klitoralno predvečerje 20. veka spektakularnim terorističko-erogenim akcijama provocira evropski rat koji preti da se proširi na ceo svet. Njegova falanga maskirana u uniforme nemačke vojske izvodi teroristički napad u Britaniji koristeći do tada neviđeno oružje - tenk. Britanci optužuju Nemce za ratnu provokaciju. Fantom istu taktiku koristi i u Nemačkoj. Njegovi teroristi, ovoga puta preobučeni u uniforme britanske vojske prave novi masakr, uništavaju nemačke cepeline. Nemci sad optužuju Britance. Evropa je na ivici žileta. Fantom kidnapuje vrhunske naučnike za interese svoje privatne, vojne, industrije. Nekom rat, nekom brat. Kao što je od pamtiveka.

Ali, oligarh iz senke i ambiciozni ratni profiter želi oružje moćnije od tenka, cepelina i automatske puške. Fantom, između ostalog, želi vampirski hemoglobin, eliksir transformacije doktora Džekila u mistera Hajda, šifru nevidljivosti, planove podmornice "Nautilus" prema kojoj i one sovjetske atomske izgledaju kao dunavski šarani. Fantom tuđe talente pakuje u privatnu "Pandorinu kutiju" koju iznosi na tržište. Anoniman i moćan, on planira da sabotira konspirativnu konferenciju evropskih lidera u Veneciji, tako što će izazvati lanac eksplozija sa domino efektom koji će uništiti ceo grad. Nastupiće katastrofa, počeće rat, a sa njim i ratno profiterstvo. Regrutovana od britanskih službi, "Liga" kreće na put "Nautilusom", avangardnom podmornicom kapetana Nema. Pravo na liniju odbrane - u Veneciju i njene kanale. "Liga" ima 96 sati da spase svet.

"The League of Extraordinary Gentlmen" ili "Marvel" u pelenama. Sablasni blokbaster kome izvesna doza infantilne parodije i humane banalnosti samo pojčava intezitet. Ima tu i "austrougarske", soldatske, konfekcije iz Linčove "Dine". Kroz film provejava i duh Agate Kristi i intuicija detektiva Poaroa i Kluzoa. Spajaju se vizije Brema Stokera i Artura Konana Dojla. Nazire se i Gavrilo Princip. Kao povod. I blato rovova istočne Francuske kao jedno od ishodišta, jer Fantom s pravom kaže da se ne može sprečiti neumitno. Budućnost ga nije demantovala. Još uvek. Od Drakuline "Karpatske garde" ostala je samo jedna žena. Ali, kakva. Preobraćena lujka, na strani dobra, sa krvavim darom i prokletstvom koje donosi u miraz. Aristokratski erotizovana u strasno-nekrofilnom zagrljaju Dorijana Greja. Portret koji stari umesto njega je u Fantomovim rukama. Od bitnijih igrača "viktorijanskog mejnstrima" čini se da fale uhranjeni Oliver Tvist, u vegetarijance preobraćeni Džek Trbosek i Edgar Alan Po u lirskom trenutku Alekse Šantića. Ono što je propustio Kim Njumen u svojoj literarnoj vampirskoj eklektici (razvlačeći vampirski trend i krvne linije od Oskara Vajlda do Felinija), postigla je "Liga" sa svojim adrenalinskim rasponom od Marka Tvena do Sandokana. Ova, možda i iznenađujuće solidna, ekranizacija stripa, tačnije "grafičke novele" Alana Mura, dovoljno je kitnjasta pelena za jednu okrutnu geopolitičku bebu čije se demijanske predispozicije daleko bolje naziru u vatrama industrije, kontrastima gvožđurije tenka i viktorijanskih salona nego u psihodeličnim krajolicima naše "mikrotalasne pećnice". Podmornica (skalamerija) "Nautilus" izgleda kao inženjersko-dizajnerski spoj revolucionarne "Aurore" i "Enterprajza" na "vorp" pogon, kao što se i prijateljstvo dva "ligaša": najvećeg svetskog avanturiste Alana Kvotermejna (Šon Koneri) i gusarskog zapovednika pomenute podmornice - kapetana Nema (Naserudin Šah), može uporediti, kako je neko dobro primetio, sa odnosom kapetana Kirka i Spoka u "Zvezdanim stazama".

Lenjinistički rečeno svi "ligaši" bi mogli da se komesarski ocene kao "klasni neprijatelji". Rečnikom Snežane Dakić oni su "u trendu". Jer su "retro". Tačnije dekadentni: švalerska bradica likovnog zombija Dorijana Greja kao onaj šatirani čuperak Halida Muslimovića iz srećnih osamdesetih. Ali, ako su "in" prepevi starih hitova Hanke Paldum, zašto i antiglobalisti ne bi imali aromu viktorijanskog naftalina? Uostalom, godine 1898. Šerlok Holms je proglašen mrtvim, a obaveštajne službe britanske imperije prisiljene su da mu nađu adekvatnu zamenu regrutacijom grupe frikova koja će se obresti u koridorima tajne diplomatije, a što je "ligaška" uvertira za "Vreme netrpeljivih", kako je istoričar Andrej Mitrović naslovio svoj istorijski "triler" koji se hronološki nadovezuje na "ligu". Do "regrutacije", Alan Kvotermejn negde ispod Kilimandžara sa svim vremenom ovoga sveta na raspolaganju, neuspešno pokušava da prežali svog sina koji je uzalud poginuo zbog poziva otadžbine (zvuči poznato?), da bi ga ponovo našao u Tomu Sojeru (Šejn Vest) koji preko okeana stiže sa svojom "vinčesterkom" da postane "ligaška" Jasna Šekarić. Alan je literarni lik koji je otkrio blago kralja Solomona. Indijski princ (upražnjava kult "Kali", boginje smrti), je lik iz "20.000 milja ispod mora" vizionara Žila Verna. Vampiruša, švalerka Dorijana Greja (Stjuart Taunsend) i bioskopska "femme fatale" je Mina Harker (Peta Vilson), Drakulina ljubavnica iz Stokerove knjige. Od Velsovog "Nevidljivog čoveka" ovaplotila se "imalinska" vinjeta nevidljivog Rodnija Skinera (Toni Karan), dok je glumac Džejson Fleming kodirao bipolarnu simbiozu Dr Džekila i Mr. Hajda (viktorijanski Hulk) koju je prvi osmislio Robert Luis Stivenson. Interesantno je da je Fleming odigrao ulogu kočijaša Džeka Trboseka u filmu "From Hell", takođe adaptaciji jedne "grafičke novele" Alana Mura. U odnosu na strip "Liga" je pretrpela znatne kompromise. Zbog Konerijeve harizme (ipak pohabne i matore za pesničenje), vampiruša više nije lider, a zbog osetljivosti franšize 007 izostao je i "ligaš" Kempion Bond. U filmu nema ni Haklberi Fina zbog koga Sojer postaje "Jenki na dvoru kralja Artura". Fantom je na mestu glavnog negativca zamenio profesora Moriatija, najvećeg neprijatelja Šerloka Holmsa.

Viktorijanski futurizam svoje najsablasnije sekvence ima negde u vukojebinama Mongolije gde punom parom radi Fantomova fabrika naoružanja sa kidnapovanim naučnicama. Militarizam ništa slabiji od orčkih "vatri industrije" u Sarumanovom Izengardu pre nego što su ga Enti posetili. Više od 200 konstruktora radilo je na izgradnji "Nautilusa". Podmornica je pravljena u skladištu brodova na obalama reke Vltave. Liči na podvodni Tadž Mahal - zagonetan i spiritualan, a pojavljuje se i kao podvodni hotel u opisima Žila Verna. Podmornica je bila oštećena prilikom velike poplave u Pragu, pa je ekipa morala da se preseli na Maltu. Čak su i scene u klubu "Britanija" snimane u jednom selu blizu Praga, a izgledaju kao da je stvarno Afrika. Raskošne biblioteke "Strahov" u Pragu i "Albion muzej" u Londonu poslužile su za scene sastanaka "ligaša". Više od 500 statista učestvovalo je u karnevalu u Veneciji. Režiser Stiven Norington (sa "Blejdom" položio test iz "vampirologije") dizajnirao je i specijalne efekte. Šon Koneri rekao je da su scene epske i fantastično snimljene, da su konstrukcije i dizajn toliko dobri da tako nešto video u karijeri.

A, nije mu prvi put u karijeri da je u podmornici: Kako je moćno zvučala sovjetska himna u "Lovu na Crveni oktobar". Ali, to je bilo vreme "hladnog rata" kada se znao neki "žanrovski" red i kada "Marvelovim" delijama nije bilo potrebno pojačanje viktorijanskog mejnstrima iz muzeja voštanih figura Madam Tiso. A, bar mi znamo šta je mobilizacija, i ono "Volimo te otadžbino naša"!

Zoran Panović


Objavljeno: Danas, Beograd, 11-12. oktrobar 2003.

"Laguna": Knjiga Nila Gejmena

KORALINA

Ovo je najčudnija knjiga koju sam ikada napisao, knjiga koju sam najduže pisao i knjiga kojom se najviše ponosim - napisao je Nil Gejmen u belešci za Koralinu (Laguna, prevod s engleskog Draško Roganović).

Višestruko nagrađivan pisac romana Američki bogovi (kod nas takođe izdala Laguna, a preveo Draško Roganović), nedugo posle američke premijere predstavlja se našoj publici s fantastičnim romanom Koralina, obogaćenim ilustracijama Dejva Mekina. Gejmen je ovu knjigu posvetio svojoj kćerki Holi i počeo da piše kada je devojčica imala pet godina. Holi je sada petnaestogodišnja devojka.

Takođe je, po sopstvenim rečima, hteo da glavni junak bude devojčica i da knjiga bude osvežavajuće jeziva. Po prvobitnoj zamisli je trebalo da ima pet ili deset strana, ali je priča očigledno imala druge planove. Tako je nastala knjiga koju su deca smatrala avanturističkom, a odrasli od nje imali noćne more.

G. J.


Objavljeno: Glas javnosti, Beograd, 04.10.2003.

ISTORIJA STRIPA: GEORGES REMI - HERGE

AVANTURA U KRATKIM PANTALONAMA

Sa pojavom superheroja i drugih komercijalnih likova, američki umjetnički strip je lagano padao u zaborav. Oni koji su nastavili da se bave tim vidom umjetnosti, radili su za manje izdavače i nisu se mogli takmičiti sa gigantima, kakvi su postali DC i Marvel. Tako je u Americi strip postao prvi medij koji se kretao obrnutim tokom – od umjetnosti ka avangardi. To nije bila jedina “obrnuta” stvar u vezi sa stripom. Strip se od samog početka kretao u “suprotnom smjeru”, jer, ne zaboravimo, to je jedina umjetnost koja je stvorena u Americi, a prihvaćena (i svoj vrhunac dostigla) u Evropi.

Iako su i evropski izdavači tražili od autora da se drže isključivo zabavnog karaktera stripa, evropski autori jednostavno nisu mogli da se odreknu onog umjetničkog u stripu. Širom Evrope stvarani su stripovi čija se umjetnička vrijednost može mjeriti sa najvećim ostvarenjima filma ili književnosti. Do početka Drugog svijetskog rata, strip je preplavio Evropu. Bilo ga je u domovima, na oglasnim tablama, u knjižarama i na galerijskim izložbama. Strip se čitao u Italiji, Španiji, Jugoslaviji, nešto manje u Britaniji i Njemačkoj, ali zemlje koje su uveliko prednjačile u odnosu na ostale bile su Francuska i Belgija. Taj primat su ove zemlje održale do današnjih dana.

Jedan od najboljih predstavnika, a ujedno i jedan od najuticajnijih autora (jer njegov stil su kasnije kopirali mnogi) u Evropi bio je upravo Belgijanac Herge. Pravo ime mu je Georges Remi, a pseudonim Herge je nastao francuskim spelovanjem njegovih inicijala (G. R.).

Rođen je u Briselu 22. maja 1907. godine. 1920. odlazi na školovanje na “College Saint Boniface”, gdje se, po sopstvenom priznanju dosađivao “do suza”. Upravo iz tog razloga, 1921. godine, priključuje se grupi skauta, gdje je zbog svog karaktera dobio nadimak “Radoznala lisica”. Događaje koje je doživljavao u skautima bilježio je u dnevnik, ali ne tekstualno, već crtežom. Iz tih crteža isplivao je jedan lik, a uz lik i priča. Bio je to skaut po imenu Totor, koji je iz dana u dan upadao u raznorazne avanture. Tako je, skoro nesvjesno, Herge stvorio svoj prvi strip, koji je 1923. godine objavljen u skautskom magazinu. Strip je odmah primijetio sveštenik Abbe Njallez, direktor desničarskih novina “Le Vingtieme Siecle” i zamolio Herge-a da radi strip za dječije izdanje lista “Le Petit Vingtieme”. Herge se odmah prihvatio posla. Uzeo je svog starog junaka Totora, izbacio ga iz skautske uniforme i promijenio mu ime u Tintin. Tako je 10. januara 1929. godine objavljena prva epizoda “Tintin u zemlji Sovjeta”. Ubrzo su priče o Tintinu postale glavni hit i iako je Herge stvorao i druge likove (Ljuick et Flupke and Jo, Zette et Jocko), njegovo ime će zauvijek ostati vezano upravo za Tintina.

U Drugom svjetskom ratu, Le Vingtieme Siecle se ugasio, ali Herge je nastavio sa radom na Tintinu, ovoga puta za “Le Soir”, magazin pod njemačkom kontrolom. Tako se našao na pogrešnoj strani i u svojoj rodnoj Belgiji dugo ostao “persona non grata”. Poslije su mu nalazili još političkih “grešaka” i sjetili se prvih epizoda Tintina, koje su u sebi sadržale i neke “rasističke stereotipe”. Međutim, rat je prošao i ubrzo se sve zaboravilo. Većina čitalaca je ipak očekivala nove epizode “avanturiste u kratkim pantalonama”. Tako je, udruživši se sa Raymond Leblanc-om, Herge pokrenuo novi magazin, koji je nosio ime glavnog junaka – Tintin.

1950. god. Herge osniva svoj studio, jer i pored toga što je mnogo radio, nije mogao sam da postigne sve što se od njega zahtijevalo, naročito kada je počeo sa reprintom starih epizoda, koje su docrtavane i bojene. U svom studiju je zaposlio mnoge mlade crtače, među kojima su bili i Bob de Moor, Jacljues Martin, Roger Leloup i Edgar P. Jackobs, koji su u studiju “naučili zanat”, a kasnije stvorili veoma uspješne karijere.

Vremenom, Herge je počeo da pati od manijakalne depresije, što se odrazilo i na njegov rad. Iako bi s vremena na vrijeme izbacio poneku dobru priču (“Tintin na Tibetu” - 1959. i “Le Bijoudz de la Castafiore” - 1962. se smatraju za najbolje epizode), Tintin je ipak gubio na kvalitetu, a samim tim i na popularnosti. Posljednja epizoda “Tintin et les Picaros” je definitivno najlošije djelo ovog umjetnika. Jedan od razloga za razočarenje fanova je i to što u toj epizodi Tintin nosi farmerke umjesto starih kratkih pantalona.

Herge je započeo još jednu epizodu “Tintin na Alpima”, koju nikad nije dovršio. Objavljena je tek nakon njegove smrti, i to nedovršena i u formi skice, što je omogućilo da se sazna više o samom načinu Herge-ovog rada.

Njegova smrt 1983. je objavljena na naslovnim stranama gotovo svih svjetskih novina. Pored Hogo Pratt-a, Herge je jedini strip autor kome su počast dali i oni koji još strip ne smatraju za umjetnost.

Nikola Ćurčin


Ovaj članak je prenesen sa sajta dnevnog lista POBJEDA, Podgorica, od 27.09.2003.godine. Sva prava zadržana.

ISTORIJA STRIPA

NOVA-STARA UMJETNOST

Drugi svjetski rat je sigurno najdosadniji period u istoriji stripa. Cijela Evropa je bila pod okupacijom i gotovo niko nije imao vremena za strip, a i ono malo stripova koji su objavljivani, bili su pod strogim nadzorom okupatora. Jedino je Italija odskakala od takvog trenda.

S druge strane okeana, u Americi, stripovi su se objavljivali normalno, a tematika je bila – ratna. Uglavnom su to bile priče o hrabrim američkim ratnicima, najčešće pilotima (Steve Canyon), koji nacistima zadaju teške udarce. Čak su i superheroji (Supermen naročito) za svoje neprijatelje imali isključivo naciste.

Situacija se nije bitno promijenila ni poslije rata. Amerikanci su jednostavno nastavili da objavljuju iste likove, jer su već imali potrebnu popularnost, a oslobođena Evropa je tek počela sa ratnim stripovima. Tek je trebalo iscrpiti rat kao temu i to je potrajalo skoro do sredine pedesetih, kada su popularnost ratnih stripova potisnuli krimići. Kod nas se ratna tematika u stripovima zadržala mnogo duže. Iako su se domaći autori bavili svim mogućim tematikama, ratni (Antifašistički) strip se na ovom prostorima zadržao sve do smrti Josipa Broza. Mirko i Slavko su imali toliko avantura da su neprijatelju nanijeli više štete nego svi evropski pokreti otpora zajedno. Pobili su više fašista nego što ih je stvarno učestvovalo u okupaciji Jugoslavije.

Međutim, do tog perioda (sredina pedesetih), strip je kao umjetnost već prešao određeni put i više se nije mogao smatrati novom umjetnošću. Pionirski dani stripa su već bili davna prošlost i strip je prošao sve faze svoga razvoja. Već se tada moglo govoriti o određenim strip standardima. Koliko god da su stilovi bili različiti (koliko crtača, toliko i stilova), postojala su neka pravila kojih su se morali pridržavati baš svi. Tako je, na primjer, u svim stripovima glavna radnja smještena u pravilne kvadrate (kvadrat je u stripu opšte prihvaćen naziv za prostor u koji se smješta crtež, ali to nema veze sa geometrijskom definicijom kvadrata), dok je radnja koja se dešava u prošlosti (u odnosu na glavnu priču) smještena u kvadrate sa zaobljenim uglovima (kod stripova sa realističkim crtežom i tematikom) ili u kvadrate sa nepravilnim ivicama nalik na oblačiće (kod karikatura i humorističkih stripova). Neki autori odstupaju od ovih pravila, pa takvu radnju rade pojednostavljenim crtežima, bez sjenčenja i bez ivica. Ovaj način prikazivanja radnje najčešće je koristio Hugo Pratt.

Pravila postoje i za govorne oblačiće. Tekst koji likovi u stripovima izgovaraju smješten je u oblačiće pravilnih oblika, sa strijelicom usmjerenom ka liku koji izgovara tekst, dok su misli likova, odnosno tekst koji se ne izgovara, smještene u nepravilne oblačiće sa izlomljenom ivicom i dva do tri manja kružića usmjerena ka liku čije misli čitamo. Naracija je smještena u pravougaonike ili u slobodni prostor na crtežu.

Još su neka pravila našla svoje mjesto u stripu, a diktirana su uglavnom od vrste izdanja u kojima su stripovi objavljivani. Tako su kraći humoristički stripovi, koji se objavljuju u dnevnoj štampi uvjek rađeni u kaiševima sa 3 – 4 sličice. Stripovi u nastavcima koji se objavljuju u vikend izdanjima, rađeni su u 2 – 3 kaiša po tabli, a svaki kaiš sadrži najviše 4 sličice. Sličan način rada se koristi i za stripove koji se objavljuju u magazinima, samo što na tabli ima obično četiri kaiša. Prvi koji su razbili ovakav način rada bili su upravo američki superheroji. Kasnije je table sa nepravilnim rasporedom slika prihvaćen i u Evropi i to najčešće u naučno-fantastičnim stripovima.

Standardi se mogu naći i u još nekim stvarima vezanim za strip. Na primjer, broj strana je za većinu stripova ograničen i scenaristi se moraju strogo držati tih okvira. Tako su, na primjer, skoro svi francusko-belgijski (Asteriks, Talični Tom, Bluberi, Džeremaja...) stripovi rađeni na 44 table (strane). Tarzan se uvjek radi na 16 tabli. Ista je situacija i sa superherojima (Marvel, DC). Naravno, ovi standardi ne važe za posebna izdanja i ta autorske stripove. U tim slučajevima pravila određuju sami stvaraoci stripa, ali to su uglavnom renomirani autori, koji su svojim kvalitetom sebe postavili u takvu poziciju da mogu da rade kako sami žele. Ni jedan izdavač neće sebi da dozvoli da ograničava npr. jednog Hugo Pratt-a ili Moebiusa. Svi znaju da su njihovi stripovi vrhunskog kvaliteta i ograničavanjem bilo koje vrste može se samo izgubiti. Takvim autorima možemo zahvaliti što je strip i pored njegove komercijalne namjene ipak ostao umjetnost.

Nikola Ćurčin


Ovaj članak je prenesen sa sajta dnevnog lista POBJEDA, Podgorica, od 04.10.2003.godine. Sva prava zadržana.

sadržaj

12.

LINKOVI

Strip Vesti

-L'ASSOCIATION
http://www.ifrance.com/bdeuro/webring/360/index.html


-GAMER je popunio svoju "bazu" stripova!!!
http://gamer.vip.hr/stripovi.php

sadržaj

13.

DATUMI

Strip Vesti

Datumi od 18. do 24. oktobra
. . .

Izvori:
HiES, "Calendrier du centenaire", "Istorija Jugoslovenskog stripa" Slavka Draginčića i Zdravka Zupana, i monografija "Maurović" Veljka Krulčića, "Pegaz" Žike Bogdanovića, "Strip Vesti".

sadržaj

Zlatko Milenković

zmcomics@neobee.net
www.zmcomics.co.yu

Zlatko Milenković, Petra Drapšina 16, 21000 Novi Sad