prošli broj - arhiva - sledeći broj

SADRŽAJ

1. NOVA IZDANJA - Studiostrip
2. FANZINSKE GODINE (1993-98) - 3. dio - Krešimir Mišak
3. UVOD U "HOLMSOMANIJU" - Ilija Bakić
4. GAŠA, ZADNJI PUT - Srđan Aćimović
5. ČISTIM NOKTE I PRIČAM STRIPARIJE (1) - Aleksandar Žiljak
6. PARISKI SPLEEN (29) - Franc
7. JUŽNJAČKA UTEHA No 59. - Marko Stojanović
8. KVINTALOVA TJEDNA KARTICA (119) - Darko Macan
9. MOJ POGLED (6) - zmcomics
10. VESTI IZ SVETA - Strip Vesti
    -POVRATAK SUDIJE DREDA
    -2002 HARVEY AWARDS WINNERS
11. POZIVI NA SARADNJU - mail
    
12. PISMA ČITALACA - mail
13. BERZA - mail
14. LINKOVI - Strip Vesti
15. DATUMI - Strip Vesti

1.

NOVA IZDANJA

Studiostrip

2. izdanje 1. izdanja studiostripa by dominator & danijel je najzad u prodaji iako je besplatno osim u knjizari beopolis.

1. izdanje 2. izdanja studiostripa patrijarh protiv savesti je rasprodato.

narucite novo izdanje bolje pre nego kasnije.

studiostrip/kosmoplovci
studiostrip@hotpop.com
www.crsn.com
5002

sadržaj

2.

FANZINSKE GODINE (1993-98) - 3. dio

Krešimir Mišak

FANZINSKE GODINE (1993-98) - 3. (konačni) dio

U razdoblju između 1993. i 1998. devedeset posto cijele hrvatske proizvodnje stripa odvijalo se na stranicama strip-fanzina. Stoga je vrijedno sjetiti ih se i zabilježiti napore entuzijasta u tim godinama strip-vakuuma. U Svestima je već bilo riječi o "Endemu", "Stripoholicu", "Flitu", "Striptizu", "Katakombi", "Variete radikaleu" i "Vitezu", uglavnom dugovječnijim fanzinima. No, dobrih se stripova moglo naći i na samizdatima kojih je izdan tek jedan ili dva broja.

Dva broja splitskog "Mrguda" (format A5 - prvi broj četrdesetak, a drugi čak 65 stranica) puna solidnih tekstova i stripova obećavala su kvalitetom ozbiljnu konkurenciju "Endemu". Na žalost, sa samo dva izašla broja to nisu i postali.

Slična priča vrijedi i za zagrebački "Soho nicht" (A5 format, tri broja), koji pažnju privlači atraktivnim oslikanim koricama u boji - drugi i prije godinu dana izašli treći broj imaju čak osam stranica sa stripovima u boji. Stripovi u "Soho Nichtu" neujednačene su kvalitete, od onih koji pokazu zavidnu količinu umješnosti pa do poluamaterskih pokušaja.

I "Mrgud", i "Soho nicht", a također i zagrebački "Udarnik", inače također A5 formata s dva izašla broja (nešto slabijih stripova nego u ova prethodna dva fanzina") u mojoj podjeli spadaju u one "srednjestrujaške" fanzine, sa stripovima koji su težili poštovati zakonitosti konvencionalnog stripa.

Bjelovarskog fanzina "Protuotrov" izašla su dva broja. Fanzin sadrži kvalitetne stripove izuzetno originalnog pristupa i prepoznatljivog autorskog rukopisa autorice Irene Jukić . Kvalitetan papir, dosta tvrde korice i visoka razina kvalitete artističkih uradaka koje sadrži, ovaj fanzin čine jednim od vrjednijih izdanja fanzinske scene.

Fanzin "Smeće porno&radikale" (A5, četiri izašla broja) još je jedno izdanje "Novog hrvatskog podzemlja", autora fanzina "Stripoholic". Dosljedno stremi undergroundu, provokativan je i zanimljiv, mjestimično i zabavan.

Cistanski "Svib" također je bio na "standardnom" fanzinskom formatu A5, na nekih 48 stranica, a izašlo je pet brojeva. Djelo je četiri Čondića (valjda su braća) i Andrije Pašalića, čijim stripovima je "Svib" uglavnom I ispunjen. No, u stripovima ima previše "filozofskih" i religioznih tema, često nezgrapno nacrtanih. Od svega par crtača koji se (osim uredništva) pojavljuju u fanzinu zrelošću nešto odskaču stripovi Zorana Perdića.

Pulska "Totalna nula" najmanji je od svih fanzina. Djelo je Emila Jurcana i sadrži isključivo njegove stripove, a do 1999. izrađeno je 6 brojeva. Nakon toga ga više nisam nigdje vidio. Fanzin je formata A6, a i najmanjeg broja listova - tek osam. Zbog "ružnoće" crtežu, po temama, a rekao bih - I po želji autora - svrstat ćemo ga negdje u sferu undergrounda. Ima tu svijetlijih i tužnijih trenutaka no "podzemlje" trpi sve. Fanzini i jesu ta prečica od autora do publike, mjesto gdje cenzura ne postoji, a i bez kritičnosti se može. Ipak, u "Totalnoj nuli" mi se baš sviđa strip "Moćne vizije i sulude ambicije".

"Manga mag" fanzin je na osam do šesnaest stranica kojeg su izrađena dva broja. U njemu nema stripova, već isključivo tekstovi (popraćeni sličicama) o mangi. Obraća se ljubiteljima mange, kao i onima koje bi japanski strip mogao zanimati.

Manga se ne crta samo u Japanu. Božidar "Božo Manga" Đurović 2001. objavio je fanzinčić (format A5, 16 stranica) "Miriam Voyage: 01". Ovo "01" valjkda znači da planira i nastavke. Furka je manga I crtež uopće nije loš, ali sadržaj "šepa".

Tu negdje po mršavoći je I čudni fanzinčić (A5 format) s početnički nacrtanom i nerazumljivo napisanom pričom "Tajna izgubljenog grada" kojeg potpisuje izvjesni Ivek...

Osim fanzina kojih izlazi više brojeva (ili barem postoji u početku takva namjera kao što je to bio slučaj s našičkim "Škartom", frakcijom "Viteza") pa makar i povremeno, postoje i "jednokratni" fanzini, poput "Bedijanera" (A5 format, 30-tak stranica) u kojem je autor Brc skupio sve svoje stripove nastale u određenom razdoblju, uz ponekog autora-gosta, bez želje da to postane neka redovna publikacija.

Fanzinima također pribjegavaju i afirmirani autori koji od stripa i žive. Takav je fanzin , također "jednokratan", "Čubi i Ćebe" Darka Macana. Radi se o gegovima dvojice junaka "prepisanih" iz stvarnog života, pretpostavljam autorovim prijateljima.

Ako ste zainteresirani, nekako ćete doći do strip-fanzina, ili će oni nekako doći do vas. No i uz najveći trud, uvijek će biti onih koji će vam izmaknuti. U fanzinima se znalo pisati i o drugim fanzinima, pa se tako tu još spominju i "Lucifer" iz Siska, "Smack" iz Zagreba, a prehrabro bi bilo za pretpostaviti da je s time popis završen, no njih nikad nisam uspio vidjeti "uživo" mada sam u ono vrijeme pokušavao kontaktirati ljude ili brojeve napisan ispod obavijesti. Moguće je da nisu nikad niti izrađeni nego da je sve ostalo na najavi.

Fanzinska scena ima i svoje strip-albume, koliko god album-fanzin bilo teško definirati. Ali, recimo da su to oni samizdati atraktivnijih (po mogućnosti u boji) i tvrđih korica, s karakteristikom da ne teže serijskom izlaženju. Najbolji od njih su "Veliki prasak" (rezultat križanja strip-fanzina "Endem" i SF-fanzina "Parsek"), "Bočko" Darka Macana, a tu su i "Voyeur" (pod etiketom fanzina "Striptiz") Vjerana Miljenovića te "Samo da ne propadne" i "Čudnovati deponij" Vinka Barića.

Većina spomenutih fanzina (a kod fanzina nikad ne možete biti sigurni da ste ih sve nabrojali i da negdje iz nekog fotokopirnog stroja ne izlazi neki za koji nikad niste niti čuli) već neko vrijeme ne izlaze. No, s obzirom je da razmak između dva broja ponekad I nekoliko godina, to i ne mora ništa značiti.

Ipak, čini se kao da je upravo razdoblje između 1993. i 1998. bilo ono u kojem su fanzini jednostavno bujali. Tih pet intenzivnih "fanzinskih" godina vjerojatno su odgovor na frustracije strip-autora situacijom na polju izdavašta s početka devedesetih (treba uzeti u obzir i vrijeme koje je potrebno da se stripovi za neki fanzin nacrtaju i skupi novac ili nađe neki drugi način za njegovu izradu). Fanzini su vjerojatno bili način da se njihovi autori nekako "riješe" ili "pročiste" od nacrtanih stripova, i to time što će ih objaviti u vlastitom izdanju.

To ne vrijedi za sve fanzine. Autori jednog dijela fanzina crtali su stripove bez ikakvih pretenzija ili razmišljanja o čitateljima, I to u smislu slobode stvaranja koja nije dopuštala da je sputa čak niti mjestimično odsustvo znanja I vještine. Čini mi se da je takav opušteni I slobodarski pristup možda opet bio posljedica situacije u kojoj u biti možeš sve baš zato - jer ne možeš ništa. (To me podsjeća na grafit koji je od osamdesetih godina - a preživio je bogme bar cijelo desetljeće - trajao na zidu zagrebačkog Cvjetnog trga, a glasio je "Jer nemam love imam sve". Nisam nikad dijelio oduševljenje autora, ali ako to primijenimo na fanzine - eto odgovora; "Jer nemam ništa" - u značenju da nitko stripove niti čita niti objavljuje - "imam sve" - napokon mogu crtati bilo kakve stripove jer je ionako potpuno svejedno jesu li savršeni I najbolji ili diletantski. Niti jedne niti druge nemam gdje objaviti, pa barem mogu raditi što hoću. No, dobro. Ne obazirite se na ovu digresiju. To sam samo ja pokušavao riješiti "fanzinsko pitanje").

Mada tu i tamo i danas poneki fanzin osvane na policama zagrebačke specijalizirane strip-knjižare "More Comics", više mi niti izbliza ne predstavlja senzaciju i zadovoljštinu kakvu su mi fanzini predstavljali u pustoši prve polovice i sredine devedesetih. (Mada ih I dalje volim, naravno)

Ipak, za kraj treba reći da strip-fanzini u Hrvatskoj nisu izmišljotina devedesetih. Nekako se kod mene našao nulti broj virovitičkog fanzina "Gavran" izrađenog u listopadu 1985. te dvobroj 1-2 iz travnja 1986. Imam također I fanzin "Madcap" iz Križa koji je trobroj 8-9-10 objavio negdje 1990. ili 1991. No, to su bile tek laste koje nisu činile proljeće odnosno, ako uzrok nastanku tako velikog broja fanzina nađemo u činjenici da mjesta za strip nigdje drugdje nije bilo, onda prije možemo govoriti o lastama koje nisu najavljivale jesen ili zimu stripa.

Fanzini su neko vrijeme predstavljali većinu domaće proizvodnja stripa (na kraju krajeva, sveukupno ih ima preko 70 što baš I nije zanemariva brojka). Situacija za strip nije niti danas puno bolja nego početkom devedesetih, ali od 1993. nagomilalo se bar pokušaja ("Bruh", "Bum", "Strip Republika","Striporama", uskrsnuli "Plavi vjesnik", "Stari mačak", "Grafiti", "Comixer", "Superkomiko", "Plavi zabavnik"… ) mada, osim u rijetkim iznimkama, uglavnom nisu uspjeli probiti barijeru od jednog ili dva izašla broja. Stripaši su našli angažmane u dječjem, dnevnom ili tjednom tisku te u inozemstvu, a objavljeno je I dosta albuma. Što se čitatelja stripova tiče, i oni su se s vremenom snašli - ustalili su se razni putevi za kupovinu stripa iz inozemstva pa više ne izgleda sve tako crno. Ipak, bilo bi lijepo kad bi jednog dana sve stvari došle na mjesto pa da fanzini budu samo fanzini, tek dodatno štivo za "one koji žele malo više", a ne većinski dio produkcije.

Ali mislim da je to već dio neke druge - možda čak I globalne - priče.

sadržaj

3.

UVOD U "HOLMSOMANIJU"

Ilija Bakić

STRIP

UVOD U "HOLMSOMANIJU"

"Marti Misterija" br. 5 "Ulica Bejker"; br. 6 "Nemogući svet Šerloka Holmsa"; izdavač Edicije Vannini, Beograd 2002.

Marti Misterija, veliki bibliofil, u svojoj delatnosti je neprestano upućen na knjige jer mi još uvek živimo u civilizaciji pisane reči-knjige. Stoga nije nimalo čudno što se putevi detektiva nemogućeg, s vremana na vreme, prepliću sa literaturom; svojevremeno je Marti čak bio i u Nedođiji Petra Pana.

Najnoviji doživljaj odvodi ga u London, na godišnji sastanak prijatelja Šerloka Holmsa, na kome treba da bude obznanjen novopronađeni rukopis priče o slavnom detektivu. Međutim, pre nego što mister Guld uspe da nastupi neko ga ubija a rukopis nestaje. Istovremeno, u NJujorku, Los Anđelesu, Londonu beleži se povećan broj smrti mladih beskućnika od neke nove, nepoznate droge. Dok razgleda London u iščekivanju rezultata istrage, Marti, draga mu Dajana i Java, obilaze znamenitosti vezane za Holmsa: ulicu Bejker 221b, prodavnice, restoran "Moriarti" i pab "Šerlok Holms" u kome će čuti priču da je Holms zaista postojao, da je dr Votson pisao priče o njemu a ser Dojl bio njihov izdavač.

Tokom šetnji oni će naleteti na iscrpljenog dečaka koga progone sumnjivi tipovi; on će im ispričati čudnu priču o laboratoriji u kojoj na malim pacijentima-zamorčićima isprobavaju lekove koji izazivaju halucinacije. Marti, naravno, kreće da istraži stvar i sukobi se s organizacijom koje je, ispostaviće se, upravo vezana za ličnost Šerloka Holmsa...

Recagnoljeva priča u potpunosti odgovara opisu radnog mesta Marti Misterije, odnosno nadnaslovu svih njegovih epizoda koji glasi "velike zagonetke" i nudi mešavinu podataka poznatih svakom obaveštenijem čitaocu, onih za čije saznanje bi trebalo pročitati ponešto stručne literature i, konačno, slobodno razvijene spekulacije oko kojih se priča zapliće. U ovom slučaju u edukativnom delu biće obnovljeno elementarno gradivo o Dojlovom opusu, upotrebiće se delovi iz vodiča kroz London vezani za mit o Holmsu i biće pročitana priča u kojoj su povezani Holms i avantura iz romana "Izgubljeni svet". Sve u svemu dovoljno zabave za one koji poznaju Dojla i one koji su tek ponešto naučili o ovom piscu, uz realnu mogućnost da ih strip natera da potraže knjige u njemu pomenute. Devescovijev crtež je u okvirima korektnosti, bez većih ambicija ali uspeva da isprati događaje; najzanimljiviji su njegovi crteži "iz druge ruke" Holmsovih portreta ili filmskih plakata kao prateće ikonografije "holmsomanije".


Objavljeno: Dnevnik, Novi Sad, 25. marta 2002.godine

sadržaj

4.

GAŠA, ZADNJI PUT

Srđan Aćimović
achim@bitsyu.net

Britanci su se kroz tri dupla CD-a, već legendarnim "Anthology", potrudili da objave sve što su Bitlsi ikad snimili, nedovršene pesme, piratske snimke, da zađu u svaki kutak rada grupe koja ima dovoljno poklonika da ovakav projekat bude i finansijski isplativ. Rusi su, opet, sakupili sabrana dela Danila Harmsa, koja uključuju sve što je ovaj pisac ikada napisao, od priča do običnih zabeleški, reklo bi se, spisaka za kupovinu. Francuzi imaju prilike da čitaju kolekcije starih radova, nedovršenih stripova i skica Mebijusa, iako je ovaj autor još uveliko živ i aktivan na polju stripa. Iako ovakve kolekcije deluju kao najobičnije izvlačenje novca od fanatičnih poklonika, reč je ipak o istorijski i bibliografski značajnim dokumentima nekih od najvećih stvaralaca 20. veka, koji zahvaljujući prirodi medija postaju dostupni svima.

Vlasnici prava na radove Andre Frenkvina, preminulog 97', nisu stigli do prebiranja po Frenkvinovim skicama, ali zadnja dva albuma totalne kolekcije "Gaše Šeprtlje"objavljeni 96', odnosno 99', sadrže niz stripova koji iz raznih razloga nisu objavljeni u vreme kad su nastali. Ovo su podatci koji se nalaze u podrobnom predgovoru domaće verzije ovog izdanja, "Poslednje Gašine ludorije", u kom su objedinjena ova dva albuma.

Naše, Subotičko izdanje, obogaćeno sa par kratkih ali korisnih tekstova o izdanju i samom autoru, nema kvalitet štampe kao prošlogodišnje izdanje "Crnih ideja", što se da primetiti na sitnim detaljima u crtežu. S druge strane, desetak strana u boji usred inače crno-bele štampe tog kvaliteta, pohvalan je potez. Prevođenje Fantazija, poznatog Spiruovog saradnika, kao "Ćira", s druge strane, nije.

Gaš{ine poslednje pustolovine poseduju istu oštrinu kao i regularno izdate table. Frenkvin u stvari sve vreme priča o lenjosti, jednostavnom ljudskom grehu koji svi posedujemo. Poput Kalvina i Hobsa koji prave robota koji bi raspremio sobu umesto njih, i Gaša svoj put iz lavirinta svakodnevnih ljudskih obaveza, nalazi u "višem cilju", pronalazaštvu u suštini beznadežno beskorisnom ali naivno idealističkom. Gaša je lik koji očarava na papiru, ali niko od nas ga, priznajmo, ne bi voleo u svojoj kancelariji.

Vizuelnih bravura, kao što je za očekivati, ima svuda, a posebno bih skrenuo pažnju na svojevrstan "geometrijski humor" na stranama 14 i 15, izvitoperenje pravilnih oblika, niz kutija koji se kao mebijusova traka uvija svuda po petnaestoj stranici. Mimika i gestikulacija likova, razrađivana je kroz ogroman broj preliminarnih skica, dostojan kakvog renesansnog platna. Objavljivanje "bloka za skiciranje" Andre Frenkvina, bilo bi pravi sizifovski posao; konciznost i strpljenje bili su jedan jedini put koji je doveo Frenkvina do rezultata i do pozicije na kojoj se danas ovaj velikan nalazi.

sadržaj

5.

ČISTIM NOKTE I PRIČAM STRIPARIJE (1)

Aleksandar Žiljak

IZ PAKLA
ILI
O MELODRAMI U 16 DIJELOVA

OK, prvo osnovne činjenice. Scenarij: Alan Moore. Crtač: Eddie Campbell. Pete Mullins kao contributing artist. Datum izdanja: radilo se to dulje vrijeme, ali ovo što imam u rukama je kopirajtirano studenog 1999. Stranica: preko 550, sa dodacima.

Je, a kaj ste vi mislili da se priča o ubojstvima u Whitechapelu u jesen 1888. dade suvislo ispričati na manje?

Mislim, može: Whitechapel, jesen 1888. Pet ubijenih i kirurškom preciznošću raskomadanih prostitutki. Ubojica nepoznat i nikad uhvaćen. U javnosti nazvan Jack Rasparač. Ali, da se poslužim samim Mooreom, to je tek prvi korak u iscrtavanju Kochove pahuljice u koju je izrastao strip Iz pakla, po kojem ćete uskoro gledati i film.

Jer, Moore ne bi bio Moore da je išao samo pričati priču o Jacku Rasparaču. Pošavši od teorije o tzv. kraljevskoj zavjeri, Moore je ispleo fascinantnu mrežu u kojoj se koprcaju mnoge poznate ličnosti tog vremena, detalji iz okultne povijesti Londona, Slobodni zidari, slika engleske sirotinje s kraja XIX stoljeća, a i mnoštvo nimalo laskavih komentara o britanskom društvu sto godina kasnije.

Ovo zadnje nije slučajno: kao što, po Mooreu, ubojstva iz 1888. nisu samo rješavanje jednog po krunu nezgodnog problema, već u svojoj krvavoj ritualnosti predstavljaju simboličku potvrdu muške dominacije nad ženama uspostavljene još u prvobitnoj zajednici, tako su (opet po Mooreu) ta ista ubojstva prvi taktovi krvavog valcera zvanog Dvadeseto stoljeće.

Priča je ispripovijedana u 14 poglavlja različite duljine, sa prologom i epilogom. Specifičnost stripa su i dva dodatka. Prvi i, za stripovsku formu, najneobičniji sastoji se od opaski uz gotovo svaku stranicu. Dani su izvori iz kojih je Moore crpio konkretne podatke ili na osnovu kojih je postavljao scene, pisao dijaloge, uostalom, razvijao priču. Osim toga, tu su i raznorazne povijesne crtice povodom pojedinih scena i detalja u njima.

Moj komentar? Iako ima scena koje su bez opaski gotovo ili čak i potpuno nerazumljive, što čini strip težim za čitanje (Savjet: pročitajte poglavlje, a onda sve opaske o njemu, tako je najlakše.), dopale su mi se. Volio bih da Moore jednom napiše udžbenik povijesti, bio bi zabavan. Doduše, mislim da ga nijedno ministarstvo prosvjete u svijetu ne bi usvojilo: ipak države ne žele rušiti same sebe.

Drugi je dodatak nazvan Ples lovaca na galebove, što je, na engleskom, igra riječi koju neću ni pokušati tumačiti, a na duhovit se način bavi riperologijom, oliti naukom o Jacku Rasparaču. Pošavši od slikara Waltera Sickerta (koji u priči ima značajnu ulogu, iako ne onu koju mu je nedavno pripisala Patricia Cornwall), Moore duhovito pobraja sve koji su se bavili ovim znamenitim slučajem i njihove teorije. Ima tu svega, od najsmješnijih pričica, do pravih malih remek-djela, poput Jack Rasparač: konačno rješenje Stepehena Knighta, koje je i poslužilo kao "teoretski" predložak stripu, možda i zbog Mooreove ljubavi prema britanskoj monarhiji općenito. Najzad, tu je i njegovo pomalo turobno viđenje svih tih "stručnjaka", kao i smislenosti njihova rada i interesa.

Likovni dio stripa, pitate me? Naizgled grubi crtež Eddie Campbella možda se neće svakome sviđati, ali izvrsno ocrtava atmosferu perioda i sredine u kojoj su se odigrali zločini. Iz mračnih, gusto šrafiranih kadrova cure beznađe i užas koji u svoj vrtlog uvlače sve protagoniste priče, svakog na svoj način. U stripu tek treba da vidim nešto mučnije od desetog poglavlja, u kome Jack ubija i komada svoju posljednju žrtvu.

Na kraju, što reći o svemu? Ukratko, Iz pakla je jedno od onih mjesta gdje strip prestaje biti strip (u onom smislu u kom se to obično misli, pogotovo kod nas) i postaje onaj dio književnosti koji bi svatko iole načitan trebao pročitati. Naravno, danas gotovo nitko više ne čita. Danas se gledaju filmovi snimljeni po ovom ili onom.

A Jack? Jednostavno, iako sveprisutan, zastario je. U doba kad je ubijanje industrija teška milijarde dolara, zakrvaviti je ruke postalo out. Demodirano. Neefikasno. Kome treba kirurški nož kad imamo ciklon-B i atomsku bombu? I tko više ubija iz rituala, strasti, ludila? To više nije politically correct. Danas se to radi u ime vjere i nacije i države i svjetskog poretka, a radi nafte i čvrste valute u džepu. Uistinu, lijepo je stoljeće koje je Jack porodio!


(FUTURA 101, ožujak 2002)

sadržaj

6.

PARISKI SPLEEN (29)

Franc
bvlazic@EUnet.yu

RAD, RAD I SAMO RAD?

Prilikom dosadasnjih osvrta na radove domacih i inostranih, mahom francuskih ili belgijanskih autora stripa (redje i angloamerickih), tezista mojih tekstova svodilo se na pitanje oblika i sadrzaja, na pitanje tehnike i naracije i njihovog koherentnog medjusobnog prozimanja na polju table i stripa. Cinjenica da u srpskoj i ex-yugoslovenskim sredinama ne postoji razvijeno stripovno trziste, cinjenica da ne postoje redovni izdavaci, sa jasno profilisanim izdavackim planovima, cinjenica da se, iz tog razloga ponajpre, u ovim sredinama strip "dugorocno" stvara ad hoc, u povremenim naletima, te u (ne)redovitom smenjivanju brzeg ili sporijeg ritma stvaranja i izdavanja, ovakva je stvarnost, dakle, uslovila postojanje ex-yu strip scene onakvom, kakva ona zapravo jeste: fragmentarna, nekoherentna i bunovna.

Otuda ovde, na prostoru nekadasnje SFRJ, tolika jagma za alternativom, koja je, upravo usled takve jagme, preinacena u mainstream. Otuda sklonost, u crtaca i scenarista, ka stvaranju mikroprica, kracih celina, sto se najcesce svrsava necelovitim i krnjim serijalima; otuda cinjenica da potpisnik ovih redova, kada (u svojstvu kriticara i esejiste koji pise u devetoj umetnosti), govori o Francuzima, Belgijancima ili Amerikancima -, pise o delima ostvarenih autora, imajuci u vidu njihove celokupne stripovne opuse -, dok, kada je rec o domacoj sceni, ponajcesce ide, ko leptir, u prolece, s cveta na cvet, sa mikroprice na mikrostrip, sa table na tablu, u pokusaju davanja izraza onome sto je danas, u ovoj sredini, izvesna realnost stripa. Pritom, potpisnik ovih redova, upoznavajuci ovdasnji strip, i ovdasnju scenu, stice utisak kako crtaci retko, i malo rade, upravo iz tog razloga sto nemaju kome, niti gde, da ponude svoje radove. Recju: to je jedan pakleni, zacarani krug.

A bez rada, bez crtanja, pisanja, bez odredjenih, redovitih "stilskih vezbi", bez stvaranja asonanci, bez mukotrepnih satova probdevenih nad radnim stolom, u potrazi za vlastitim, najispravnijim izrazom, nece biti ni izgradjivanja vlastitog sveta, niti ce moci, ponajmanje, biti reci o rastu, ni stilskom usavrsavanju. Strasno je reci (deluje, pomalo, ko pucanj u prazno), ali tek rad, rad, i samo rad donosi plodove.

Medjutim, i pored svega, ovo nisu sredine (ili, tacnije: ovo nije sredina) lisene tradicije, lisene predanja: beogradski Rusi, Andrija Maurovic, Kokan, Stanojevic - predstavnici su dovoljno razgranatih i raznovrsnih mreza, stilskih i estetskih pravaca, da se moze reci kako ne prostoru nekadasnje Yugoslavije, postoji, reprezentativna, viseslojna, izgradjena likovna bastina. Na predloscima ove stvara se i danasnji strip. U nadi, u strepnji, u slatkom iscekivanju trenutaka kada ce se domace trziste ponovno otvarati za autohtona pera jer - underground moze biti likovno ili tekstualno podstcijajan i moze, shodno svojim osobenostima, revitalizovati strip kao medij - no tek ce mainstream, tek izrazena i redovna izdavacka delatnost, postavljajuci visoke i jasno definisane kriterijume estetskog izrazavanja, pomoci da se ova raznolicna strujanja ukrste i pruze dela vrednije trajnosti.

Do tada, dokle se ne stvore malo bolji, bar malo podnosljiviji uslovi, ovaj citalac, potpisnik ovih redova, zeli svakom crtacu, koji voli svoj rad, svoje stripove, da nastavi, da pise, da crta. U takvom svetu zivimo; godinama stvaramo, ne znajuci da li ce nase pesme, price, crtezi, slike, fotografije, kompozicije, ikada doci na videlo dana, ikada biti objavljeni. No, mi smo umetnici. Ne znam kako je kod drugih, ja moram reci da sam, poput Van Gogha, stavio glavu na panj i sve ulozio u svoje reci, u ovaj nestvarni, sustavi trag pismenosti i osecajnosti.

Uloziti sve? da, treba sve uloziti. Treba bespogovorno sve podrediti svojoj volji da se kao umetnik izrazi. Poci, kao Vincent, u nepoznato, otkrivati svetlost, biti bastinik vlastite misli, tragati za svetosti, za Kisovu "milost uoblicenja".

Sve podrediti umetnosti.

Ko to uradi, taj ce vise ceniti, kao stvaralac, svoj rad, i vise vrednovati svaki svoj ucinak, svaki ulozeni cas u crtanje.

Valjda ce neko, jednom, u izdavastvu, to i prepoznati.

sadržaj

7.

JUŽNJAČKA UTEHA No 59.

Marko Stojanović
misto83@ptt.yu

GRESNIKOVE GRESKE

Shaman: I am a fool. I should have
stayed to oversee his end.

Constantine: Yeah, well. Never look
back's a good motto in our line of line
of business.

Constantine: Too many bloody ghosts
following.

Dzon Konstantin, mag, obesenjak i jedan uopste prilicno mutan tip, na pocetku serije u kojoj ce u sledecih petnaest godina igrati glavnu ulogu (radni staz na kojem bi mu mnogi pozavideli u Americkom stripu gde pad tiraza gotovo obavezno oznacava i kraj zivota nekog stripa u stampi, i koji mu niko nije predvidjao u vreme kada je pocinjao), stize u mracni i kisni London (a kakav bi inace bio?), opterecen bagazom sastavljenim od nesrecnih ljubavi, mrtvih prijatelja i nedostatka planova za blizu buducnost osim neodoljive zelje da se na neodredjeno vreme sklope oci u sopstvenom krevetu. Prolaskom kroz vrata svog WC-a Konstantin ulazi u seriju tragicnih desavanja; naime, u praznoj kadi njegov se prijatelj narkoman (i sam carobnjak) prekriven rojevima insekata zali na to kako krizira bez droge i kako iz tog razloga ima halucinacije da po njemu gamizu bube. Konstantin ce biti upleten u pricu o demonu gladi koji je Sudana donesen u London u boci, ali je igrom slucaja oslobodjen u Nju Jorku; sledi zbirka mracnih (magijskih i zivotnih) igri u kojima ce Konstantin svesno (i nerado) zrtvovati svog prijatelja da bi izveo ritual zarobljavanja demona i uvecati galeriju duhova svojih bliznjih i pocivsih koja ga prati unaokolo ne dopustajuci mu da zadugo ispusti iz vida sve svoje greske i poraze koje su druge kostali zivota…

Citat iz Original sins-a koji krasi procelje mog teksta, zajedno sa onim u proslom tekstu o pomenutom stripu, tvori prostor u kome Dzejmi Dilejno uoblicava lik Dzona Konstantina preuzet od Alana Mura. Dilejnov Konstantin u ovih prvih devet epizoda (koje zapremaju Original sins), oscilira vecito izmedju ocaja i veselja, krivice i bonvivanstva, prokletstva koje je sam sebi doneo i casice u lokalnom pabu koja ce mu pomoci da bar za neko vreme na to prokletstvo zaboravi. Dilejno u tacnine poznaje Veliku Britaniju 1987., politicke, socijalne i kulturne trendove koji rukovode zivotima Engleza, i smesta Konstatnina pravo u uzareno grotlo Londona (u kome Dilejno nije ziveo u vreme pisanja Hellblazer-a). Treca uzastopna pobeda Konzervativaca na izborima pod vodjstvom 'Gvozdene lejdi', Margaret Tacer, postaje uzgredna tema satiricne epizode u kojoj oni bivaju izvrgnuti ruglu u paraleli sa gomilom japija iz pakla koji se jednostavno rukovode istim pravilima poslovanja kojima se rukovode Konzervativci, pravilima kojima je mesto u paklu a ne u Britanskom parlamentu i institucijama. Strahote Vijetnama takodje isplivavaju na videlo u jednoj od epizoda, dok je rasizam Britanskih huligana neskriven u napadima na sve one koji se imalo razlikuju - bilo da su u pitanju Pakistanci, homoseksualci (kroz nekoliko epizoda promice i Konstantinov prijatelj Rej, koji je, osim toga sto je Dzonov izvor informacija, uz to jos i gej i oboleo od side, pa nam se i na taj nacin pruza prilika da vidimo kako se Dzejmi Dilejno ne libi da zadire u drustvene tabue ako je to u interesu price i sto vernijeg prikazivanja sumorne realnosti Engleske s kraja osamdesetih) ili demoni iz pakla koji samo cekaju da budu napadnuti u cilju regrutacije rascerecenih leseva… Dilejno je u srcu pisac proze, odnosno romana, pa su njegovi scenariji mozda malcice prezasiceni tekstom (u pitanju je unutrasni monolog, odnosno naracija u prvom licu), ali je neosporna cinjenica da Dilejno zna sa recima i da njima uspesno docarava i najtananije emocije na staranje mu poverenog junaka. Dzon Ridzvej je crtanju u kolekciji Original sins pristupao vrlo ozbiljno, i vrlo promisljeno. I sam Englez, imao je i sluha za Dilejnove suptilne i bogate opise, i umesnosti da ih zarobi na papiru. U montazi kadrova uglavnom vrlo uspesan, ponekad je znao da zakaze u zavrsnom poliranju gotovih crteza; ipak, ne treba zaboraviti da ova kolekcija svoju likovnost duguje nasledju osamdesetih i prilicno klasicnom shvatanju stripa. Nesto kasnije u rad na Hellblazer-u uskocio je stari i danas pocivsi majstor Alferedo Alkala ciji se lirski tuserski pristup i nije bas najsrecnije uklopio sa Ridzvejevim predloskom u olovci i urbanim duhom stripa.

Original sins je kolekcija kojom Dzon Konstantin po prvi put zakoracio svetom u svojoj sopstvenoj seriji - visoko podignute glave, gledajuci svakoga pravo u oci (osim svog odraza u ogledalu), sa puno drskosti (za ovu crtu njegovog karaktera najbolje je ilustracija anegdota sa kraja kolekcije, gde se Cudoviste iz mocvare gnevno obraca Konstantinu koji u znak odgovora kida komadic njegovog biljnog tela i bezbrizno zavija dzoint on njega!) i rastucom povorkom prikaza iza sebe. Od tada do danas mnoge su se stvari promenile, ali je Dzon Konstantin ostao konstantno dobro stivo…

sadržaj

8.

KVINTALOVA TJEDNA KARTICA (119)

Darko Macan
darko.macan@zg.tel.hr

SPIDERMAN

Gledao sam jučer Spidermana i savršen je.

Zato jutros nisam dobre volje.

Dobar dio ljubavi koju imam za strip proistječe iz zanesenosti kojom su me kvadratići pogodili kad sam bio mali. Sav moj stripski trud jest, u jednu ruku, pokušaj da čaroliju prenesem dalje.

A sada film to radi bolje.

Postoje, naravno, stvari koje film i dalje neće moći napraviti zbog svojeg zadanog i nepromjenjivog ritma (neka složenija poigravanja s vremenom, prenapučene kadrove, suodnos kadrova na stranici koji nadilazi konzekutivni ...) ali čemu sve to, mislim ja jutros, kad će na to svršavati samo klimakterični kritičari, ali ne i devetogodišnji Goran koji je jučer iz kina izašao sa zvjezdicama u očima.

Goran će pamtiti film, bit će mu bolji nego što objektivno jest - a savršen je - i kako da se s time mjeri tinta na papiru.

Volim strip, ali jučer sam, dok sam suzio od ganuća i drhtao od napetosti, poželio biti dio nečega tako dobrog kao što je film koji gledam. Znam da film nije medij za mene - previše faktora i premalo kontrole; više novca, ali više i frustracije - ali poželio sam raditi filmove kao što oženjeni muškarac poželi djevojku u ljetnoj haljini.

Volim strip, oženio sam ga iz ljubavi, ali se ponekad pitam jesu li sretniji oni koji se žene onim što vole ili oni koji zavole ono što su oženili? Očekujem li nemoguće od stripa kao naplatu mojoj bezuvjetnoj odanosti? Što kad mi nemoguće ne uspije dati? Što kad ostari i time izda mene, starca?

Gledao sam jučer Spidermana.

Savršen je.

Idite ga gledati, budala kome se ne svidi.

A meni oprostite, skrenuo sam s teme. Nije mi se ni pisalo, sat sam vremena tražio neki reprint da vam podmetnem, ali nisam mogao pobjeći od ovog teksta...

Gledao sam, naime, jučer Spidermana.

sadržaj

9.

MOJ POGLED (6)

zmcomics

Eudora vs Cruciform...

Čekajući, prvo više meseci od najave zatim više nedelja dok ne izađe iz štamparije, predviđao sam koji će mi se album više dopasti. Eudora Tihomira Čelanovića ili album Nikole Vitkovića i Gorana Rajšića.

Namerno nije napisan naslov Vitkovićevog (i ne samo njegovog) albuma jer ga nisam znao, a nadao sam se da će to biti "Photophobija" čije sam kadrove video na interenetu i koje sam želeo da vidim u albumu.

Čelanovićeve bube, sa Morcinom na čelu, su mi uvek bile crtački sjajno urađene ali, onako crno beli, neprivlačni za čitanje. Tako da sam nestrpljivije očekivao "Photophobiju".

Kad su stigli albumi, nada da će mi kolor približiti Eudoru se ispunila u potpunosti. Očito je kolor bio ta spona, uz dužinu priče, koja je nedostajala da Čelanovićev svet zabljesne u punoj svetlosti i snazi i za mene.

Međutim, kad je reč o Vitkovićevom stripu usledilo je prvo razočarenje što to nije "Photophobija", zatim što je krenuo u crtačkom pravcu koji se meni lično mnogo manje sviđao od onoga što sam ranije video. Na kraju je popriličan minus dobio što je štampan isključivo na engleskom jeziku. Razumem da je bilo želje da se strip predstavi stranoj publici, da se igrica na kojoj se radi, na kojoj je zasnovan strip, reklamira napolju ali... mogao se uraditi bar jedan deo tiraža na srpskom jeziku, umesto što se radio, u sto primeraka, tvrdi povez.

Šteta, domaći strip beži od domaće publike umesto da joj se približi.

Moje razočarenje Cruciform-om ne znači da je reč o lošem stripu i projektu. Album, sveukupno, odlično izleda i svakako je dobro povezati video igru i strip, a to što bih lično radije video neke drugačije Vitkovićeve crteže to je moj lični problem. Mnogima će se ovakav pristup svideti. Avantura sa engleskim jezikom, bojim se, više može da šteti izdanju i ediciji nego li da pomogne. No, moje je da kudim, a vreme je to koje će pokazati jesam li bio u pravu. Nadam se da debelo grešim i da će se tim projektom Momci vinuti u zvezdane visine i da će se "Photophobija" ipak nekako naći pred čitaocima.

Eudora je, za razliku od svog saborca, pobedila svojom pitkošću i originalnošću. Simpatična priča, vrcav humor, odličan ritam radnje, originalan crtež obogaćen digitalnim kolorom,... Sve je tu na svom mestu. Dokaz kako je važno dati autoru šansu da se, izdvojen iz gomile, predstavi dužim ostvarenjem.

Dok ne izađu novi albumi imate za domaći zadatak da ove kupite, pročitate i sami ocenite jesam li bio u pravu ili ne?!...:)

sadržaj

10.

VESTI IZ SVETA

Strip Vesti

-POVRATAK SUDIJE DREDA
Strip izdavač "2000 AD" je potpisao ugovor za radu na dva nova filma koja bi bila bazirana na čuvenom stripu "Sudija Dred". Filmovi bi paralelno bili snimani, a u prvom ostvarenju iz 1995. godine, koje nije najslavnije prošlo u bioskopima, glavnog junaka, herojskog sudiju iz 22. veka, je glumio Silvester Stalone.
Prvi film će se zvati "Judge Dredd: Dredd Reckoning" a drugi "Judge Dredd: Possession". U prvom će Sudija Dred izgubiti poverenje u korumpirani legalni sistem, a u drugom je se suočiti sa moralnom dilemom da li da ubije svoju partnerku koja je posednuta od Sudije Smrti.
Paralelan rad na sva tri dela Piter Džeksonovog "Gospodara prstenova" je izgleda bio izuzetno inspirativan za Holivud, naročito u domenu finansijskih ušteda. Tako će i dva nastavka "Sudije Dreda" biti paralelno snimana - naravno, u cilju uštede. Ova SF ostvarenja neće imati budžet "Gospodara prstenova", već će u pitanju biti suma između 15 ili 20 miliona dolara.
U novim projektima će se zadržati originalna postavka Sudije Dreda, i to će biti u skladu sa ostvarenjem iz 1995. godine u kojem je glumio Silvester Stalone. Snimanje treba da počne na leto 2002. godine i Kanadi ili Indiji.
Preuzeto sa sajta "Pogled iz svemirskog broda", koji je web verzija istoimene radio emisije: http://www.beografiti.co.yu/sfpogled/default.asp




-2002 HARVEY AWARDS WINNERS
BEST WRITER
Azzarello, Brian - 100 Bullets, DC Comics
BEST ARTIST
Risso, Ed - 100 Bullets, DC Comics
BEST CARTOONIST
Clowes, Dan
SPECIAL AWARD FOR HUMOR
Evan Dorkin for Dork
SPECIAL AWARD FOR EXCELLENCE IN PRESENTATION
Spirit Archives, DC Comics
BEST NEW SERIES
La Perdida, Fantagraphics
BEST CONTINUING OR LIMITED SERIES
100 Bullets, DC Comics
BEST SINGLE ISSUE OR STORY
Eightball No. 22, Fantagraphics
BEST GRAPHIC ALBUM OF ORIGINAL WORK
Golem's Mighty Swing, Drawn and Quarterly
BEST GRAPHIC ALBUM OF PREVIOUSLY PUBLISHED WORK
Lone Wolf and Cub, Dark Horse Comics
BEST ANTHOLOGY
Bizarro, DC Comics
BEST INKER
Burns, Charles - Black Hole
BEST LETTERER
Ware, Chris - Acme Novelty Library
BEST COLORIST
Ware, Chris - Acme Novelty Library
BEST SYNDICATED STRIP
Mutts
BEST BIOGRAPHICAL/HISTORICAL PRESENTATION
Jack Cole and Plastic Man
BEST PRESENTATION OF FOREIGN MATERIAL
Lone Wolf and Cub, Dark Horse Comics
BEST DOMESTIC REPRINT PROJECT
Spirit Archives, DC Comics
BEST NEW TALENT
Jason - Hey Wait
BEST COVER ARTIST
Hughes, Adam - Wonder Woman

members.tripod.com/harveyawards/2002winners.html

sadržaj

11.

POZIVI NA SARADNJU

Mail

Stranica sa velikim brojem konkursa za umetnike širom evrope. Naravno ima i onih vezanih za strip:
www.europaconcorsi.com

sadržaj

12.

PISMA ČITALACA

mail

From: Matija Pisačić <matija.pisacic@zg.tel.hr>
Subject:
Reakcija na tekst FANZINSKE GODINE (1993-98) VARIETE RADIKALE

Bok. Čitajući u posljednjem izdanju Strip vesti članak "Fanzinske godine", primijetio sam da je potpisnik teksta propustio objektivnije analizirati pojedine fanzine, odnosno da je izvjesne fanzine očito favorizirao do te mjere da je čak i spomenuo neke od autora koji su u njima objavljivali i /ili djelovali kao urednici i izdavači. Nadalje, neke od fanzina nije ni dotaknuo (npr. "Totalna Nula" Emila jurcana, "Graaah!" grupe Variete Radikale, izvrsni "Protuotrov" Irene Jukić, "Tigar" Damira Steinfla ili npr. splitski "Mrgud").

Kako bih čitateljstvu pružio malo širi uvid u fanzinsku scenu tih godina (a što se tiće značaja i djelovanja grupe Variete Radikale), prilažem tekst Stjepana Štefa Bartolića objavljen u katalogu "Salona stripa" u Vinkovcima 1997. napisan povodom nagrade za inovaciju u stripu grupi VARIETE RADIKALE (iste godine ENDEM dobija priznanje za ilustracije naslovnih strana).

"Dakle, svi smo već sve čitali. Kad se pojavi novi autor lako ćemo mu pronaći uzore i idole. Lako ćemo pronaći mjesta na kojima je otkrivao toplu vodu uvjeren kako je prvi došao do te ideje. Samo ćemo ih pogledati odozgo i pokroviteljski im se nasmiješiti.
Dodijeliti nagradu za inovaciju u današnjem svijetu svega već viđenog stoga je posebno teško. To je kao potraga za blagom danas kada su sva blaga otkrivena. Ali tragati se ipak isplati, jer nepažljivi razbojnici prije nas izgubili su tu i tamo koji biser ili dragulj. Danas ti biseri vrijede gotovo kao nekad blaga.
Zašto "Variete radikale"?
Variete je inovacija od samog začetka, od prvog dana strip škole i časopisa koji su tokom trajanja škole proizvedeni.
Oni koji su čitali "Variete" znaju da je gotovo sve u njemu inovacija. Inovacija u crtežu, pripovijedanju ili samoj temi. Na kraju, "Variete" je dao neke od najjačih autora nove generacije.
Nekima se njihovi stripovi ne sviđaju. Dapaće, ljute ih, čine im se prehrabrima, preradikalnima, preslobodnima. Nekima opet nerazumljivima, uvredljivima, bezobraznima. Neki će reći kako oni ne poštuju tradiciju, kako oni ruše sve pred sobom, kako njima ništa nije sveto.
Razmislite malo. O tome se zapravo i radi.
Tragajući za biserima naslutili smo poneke tu i tamo. U "Varieteu" smo otkrili nekoliko dragulja na okupu.
Zato "Variete Radikale".
Štef Bartolić

Od 1994. na ovamo, grupa Variete Radikale objavila je 3 broja fanzina "Graaah!", fanzin/album "Povijest umjetnosti",1 broj "Variete Radicale - Rijeka", 4 regularna broja fanzina "Variete Radikale", 1 broj tiskanog strip časopisa "Kolektiv - Variete Radikale", 2 broja "Variete Radikale - Pula", 1 broj fanzina "Palestinac 1". Svaki od tih fanzina imao je respektabilnu tiražu (u usporedbi s npr. Endemom i Stripoholikom i s izuzetkom "Palestinca 1" koji je doslovce izašao u jednom primjerku) i gotovo je svaki primjerak rasprodan.

Članovi grupe osvajali su i neke nagrade na "Salonima stripa" u Vinkovcima i na "Crtanim romanima šou-u". Objavljivali su i u ostalim fanzinima (Endem, Striptiz, Katakomba,...).

Danas se većina profesionalno bavi ilustracijom, dizajnom, animiranim filmom a neki i stripom...

Želio bih još i poimence izredati autore koji su objavljivali i/ili učestvovali kao urednici u izdanjima grupe "Variete Radikale"; Goran Božić, Tina Borčić, Damir Bralić, Vanja Cuculić, Marko Derenčinović, Jelena Džanko, Iva Gašparić, Draško Ivezić, Emil Jurcan, Enver Krivac, Josip Lovrenović, Nikola Majnarić i Damir Steinfl (najmlađi dobitnik nagrade za "Najboljeg mladog autora" na Salonu stripa). Posebni gost autor: Štef Bartolić. I na poslijetku, Krešimir Zimonić koji je svesrdno podržavao i pratio naš rad.

Matija Pisačić (ex Variete Radikale)

sadržaj

13.

BERZA

mail

From: Goran Skrobonja <goransk@bitsyu.net>
Subject: Nova ponuda

PRESNIMAVANJE KULTNIH FILMOVA! NOVO U MAJU:

Animacija: VAMPIRE HUNTER D: BLOODLUST * FATAL FURY * SAMURAI X * FRITZ THE CAT * DIGITAL DEMON * COCKPIT * BERSERK (serija 13 epizoda) Kult Azija: SHAOLIN SOCCER (s prevodom na srpski!) * AVALON (s prevodom na srpski!) * ZIPANG * FIVE FINGERS OF DEATH * THE 18 BRONZEMEN * NAKED KILLER * MR. VAMPIRE * THE BLADE (Tsui Hark)

Kult klasici: M.A.S.H. (DVD izdanje); FREAKS (Tod Brauning); MOULIN ROUGE (Lurhman - sa DVD-a)...

Serije: MUTANT X (Marvelova igrana serija, 24 epizode na 6/180' kaseta, kao "The X-Men"), FRIENDS (VIII sezona), BABYLON 5, ENTERPRISE, DARK ANGEL
...i jos mnogo toga! Trazite kompletan katalog preko e-maila!

Goran

sadržaj

14.

LINKOVI

Strip Vesti

Stranice obitelji Breccia (i Otac i sin i kcher i unuka ...) (mcn)
www.mundobreccia.com

-------------

BORDERLINE #10, vaš najomiljeniji internet časopis (nakon SVesti, nadam se...:)
www.coolbeansworld.com/borderline/index.php

-------------

Nakon više od tri godine rada na SVestima rešio sam da malo poradim i na my personal home page, tako da je nakon svog tog vremena prvi put ažurirana. Tačnije, kompletno renovirana...:) (zm)
www.zmcomics.co.yu/zm

-------------

Milutin Pavičević, strip autor iz Crne Gore
www.i-am-scepan.tk

sadržaj

15.

DATUMI

Strip Vesti

Datumi od 4. do 10. maja
. . .

Izvori:
HiES, "Calendrier du centenaire", "Istorija Jugoslovenskog stripa" Slavka Draginčića i Zdravka Zupana, i monografija "Maurović" Veljka Krulčića, "Pegaz" Žike Bogdanovića, "Strip Vesti".

sadržaj

Zlatko Milenković

zmcomics@neobee.net
www.zmcomics.co.yu

Zlatko Milenković, Petra Drapšina 16, 21000 Novi Sad